2.2.

Antropološka istraživanja u rukometu

Rezultati strukovnih analiza sportskog, takmičarskog (ne)uspjeha neizostavno procjenjuju i

uspješnost selekcioniranja rukometaša, kao i planiranja i programiranja sportskog treninga, a na tim se
rezultatima, kao temelju, gradi novi trenažni makrociklus i postavljaju novi sportski ciljevi.

U rukometu, ekipnoj sportskoj igri, preovladavaju prirodni oblici kretanja – trčanje, skakanje i bacanje,
koji se na igralištu pojavljuju u brojnim sofisticiranim oblicima kao ponavljajuća ubrzanja i usporavanja,
kratki i dugi sprintovi, razne vrste skokova i doskoka, brze promjene smjera raznih oblika kretanja s
loptom i bez nje, varke, duga i kratka dodavanja lopte i udarci na vrata a sve uz mnogobrojne žustre,
ponekad žestoke, tjelesne kontakte među igračima.

A što je kvalitetna razina takmičenja viša, to se uobičajeni tehničko-taktički elementi, poput zaustavljanja
napadača, fintiranja ili udaraca na vrata, moraju izvoditi najvišim mogućim intenzitetom (tehnička
perfekcija baratanja loptom se pritom podrazumijeva) kako bi se svladala jednako intenzivna nastojanja
protivničkih igrača da spriječe protivnike u realizaciji njihovih napadačkih namjera.

To znači da se s povećanjem kvalitete takmičenja povećavaju i fizički, tehnički i taktički zahtjevi igre koje
svaki igrač svojim ukupnim kapacitetima (pripremljenosti i treniranosti) te izvedbom, tj. ulaganjem
napora u aktualnoj situaciji igre, mora zadovoljiti da bi ekipa bila uspješna.

Rukomet je tipična ekipna sportska igra koju karakteriše međuovisnost između individualne uspješnosti
svakog igrača i ekipne uspješnosti, ali i uspješnosti protivnika i protivničke ekipe. Zbog takve rukometne
kompleksne i multifaktorske prirode, uspješnost je u rukometu teško predvidjeti. 1

2.2.1. Morfološka obilježja rukometaša

https://www.researchgate.net/publication/6890711_Neuromuscular_fatigue_and_recovery_in_elite_female_handball
_players
 Pretpostavka za dobro motoričko funkcionisanje, u konačnici za uspješnost u svakoj tjelesnoj
aktivnosti, jest odgovarajuća tjelesna građa (morfološka struktura), što znači da se motoričke
sposobnosti integrišu u morfološki sistem tokom rukometnog trenažnog procesa. Neke su tjelesne
karakteristike snažno uslovljene nasljeđem (npr. tjelesna visina), dok je na druge moguće utjecati
treningom i načinom života (npr., tjelesna masa i njezina struktura).

Općenito se može reći da su se istraživale razlike u morfološkoj strukturi igrača među igračkim
pozicijama (krilni, kružni i vanjski igrači), kao i povezanost morfoloških obilježja s uspješnosti u igri ili s
izvedbom testnih motoričkih zadataka, iz čega su se izvlačili zaključci o poželjnoj tjelesnoj građi
rukometaša: mezomorfna muskulozna građa tijela bez suvišnog potkožnog masnog tkiva s malim
varijacijama u ektomorfnoj komponenti (poželjno je da vanjski i kružni igrači budu viši od krilnih igrača).
Prilikom selekcije trebati dati prednost onim igračima koji svojim morfološkim značajkama zadovoljavaju
zahtjevima igre na određenoj igračkoj poziciji.

2.2.2. Motoričke sposobnosti rukometaša

Prema hipotetskom modelu bazičnih motoričkih sposobnosti odgovornih za uspješnost u

rukometu sportskom rezultatu najviše pridonose snaga (28%), prije svega eksplozivna snaga skočnosti,
eksplozivna snaga izbačaja i eksplozivna snaga sprinta, a potom i maksimalna apsolutna te repetitivna
snaga, osobito trupa jer omogućuje dobru dinamičnu ravnotežu i agilnost (brze promjene smjera
kretanja i promjene intenziteta kretanja. 2

Velik je i doprinos izdržljivosti (23%; aerobna izdržljivost, brzinska alaktatna izdržljivost, laktatna
anaerobna izdržljivost te snažna izdržljivost), potom brzine (20%) i preciznosti (14%), a po veličini
doprinosa uspješnosti jesu koordinacija (10%) i fleksibilnost (5%).

2.2.3. Funkcionalne sposobnosti rukometaša

Za igranje rukometa, posebno na vrhunskoj razini, važne su sve funkcionalne i motoričke

sposobnosti zbog njegovih dinamogenih i ergogenih karakteristika (tj. motoričkog potencijala i
2
https://hrcak.srce.hr/10206
energetskih procesa). Ipak, dosadašnje spoznaje o funkcionalnim zahtjevima rukometa upućuju na
dominantnost aerobne i anaerobne izdržljivosti, eksplozivne snage svih vrsta, brzinske koordinacije i
preciznosti.

Učinkovitost funkcionalnih mehanizama odgovornih za zadovoljenje energetskih potreba

organizma rukometaša, tj. aerobnog i anaerobnih metaboličkih mehanizama procjenjivala se
laboratorijski i terenski različitim testovima. Ubrzanje igre i zahtjevi profesionalnog sporta u neprekidnoj
utrci za pobjedama i uspjehom traže od kineziologa i sportskih fiziologa sve preciznije procjene statusa
funkcionalnih sposobnosti, po mogućnosti u aktualnim takmičarskim uslovima.

Igranje na vrhunskoj razini zahtjeva od igrača da svaki element izvode maksimalnim intenzitetom i
preciznošću, a preciznost udarca je ključna za postizanje pogodaka.

Zamor i nedovoljan oporavak tokom i nakon treninga i utakmice smanjuju uspješnost izvedbe zbog
prirodnog energetskog iscrpljenja (manifestacija skočnosti se u drugom poluvremenu utakmice
smanjuje, a smanjuje se i broj visokointenzivnih i odbrambenih i napadačkih aktivnosti i onemogućavaju
ostvarenje željenih i/ili planiranih ciljeva, a neadekvatno programiranje treninga može dovesti do
pretreniranosti, pogodovati ozljedama i prisiliti ili navesti rukometaša da završi svoju sportsku karijeru
možda i prije nego što je realizovao svoj potencijal.

2.2.4. Zahtjevi rukometne igre

Možda najiscrpnije istraživanje o zahtjevima rukometne igre, odnosno tome što se sve motorički
i energetski događa tokom utakmice ženskog rukometa proveli su Michalsik, Madsen i Aagard (2014.) s
dvije najkvalitetnije ekipe danske Premijer lige. Razlučili su TE-TA aktivnosti u obrani od aktivnosti u
napadu te su analizirali sve aktivnosti i intenzitet njihove izvedbe za svaku igračku poziciju (krilne,
vanjske i kružne igračice). Dobili su da se tokom utakmice u prosjeku izvede 663,6±99,7 raznih
motoričkih aktivnosti (bez aktivnosti vratarki) različitog intenziteta. Zahtjevi rukometne igre značajno se
razlikuju međusobno prema igračkoj poziciji, a i oni su zamijetili smanjenje relativnog radnog
opterećenja i broja visokointenzivnih aktivnosti u drugom poluvremenu. 3

3
https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/kif:672/datastream/PDF