Dragan Milanovi

Igor Juki
Sanja imek
METODE TRENANOG RADA U PODRU JU SPORTA
1. UVOD
Metode sportskog treninga predstavljaju na ine provo enja vrlo razli itih trenanih aktivnosti
ili operatora. To su precizno definirani postupci, oblici, forme i na ini rada koji su usmjereni
na razvoj sposobnosti sportaa ili na svladavanje tehni ko-takti kih znanja. Postoje raznolike
i mnogobrojne metode trenanog rada, a i brojne klasifikacije s obzirom na odabrane
kriterije. eljeni cilj odre uje osnovni kriterij za klasifikaciju metoda treninga. Sukladno
tome, metode treninga se razlikuju ovisno o tome je li osnovni cilj treninga razvoj odre enih
antropolokih dimenzija sportaa ili je osnovni cilj treninga u enje novih motori kih znanja.
U sportskoj teoriji i praksi dvije su osnovne skupine metoda trenanog rada:
- metode vjebanja koje slue za razvoj i odravanje raznolikih antropolokih,
naj e e funkcionalnih i motori kih sposobnosti i morfolokih osobina sportaa. U osnovi
metoda vjebanja nalaze se energetski procesi ili se aktiviraju mehanizmi iv ano mii ne
regulacije koji mogu osigurati intenzitet i trajanje motori ke izvedbe ili kontrolu strukture
motori kog djelovanja.
- metode pou avanja se primjenjuju za usvajanje motori kih informacija i
usavravanje i stabilizacija motori kih programa koji su povezani s tehni ko-takti kim
znanjima sportaa. U osnovi metoda pou avanja nalaze se informacijski procesi. Radi se o
procesima prijema, prijenosa, obrade, zadravanja i koritenja motori kih informacija
integriranih u programe motori kog djelovanja.
U procesu treniranja ove dvije metode su tijesno povezane. Primjena bilo koje metode
vjebanja podrazumijeva i proces u enja motori kih informacija jer je poznato da e se
transformacijski efekti posti i samo ispravnom izvedbom vjebe. Primjena bilo koje metode
pou avanja, pak, podrazumijeva i odgovaraju e energetsko i iv ano-mii no optere enje pa
je logi no da je podizanje razine tehni ko-takti ke izvedbe nemogu e bez adekvatnog procesa
vjebanja. Rije ju, metode vjebanja i metode pou avanja integriraju se i me usobno
nadopunjuju u odnosima koji ovise o raznim imbenicima.
Izbor metoda treninga ovisi o: a) specifi nosti konkretne sportske discipline, b) postavljenim
ciljevima i zadacima sportske pripreme, c) razvojnim obiljejima sportaa u pojedinim
dobnim skupinama d) stupnju sportske treniranosti i e) uvjetima u kojima se trenani proces
izvodi.
2. METODE VJEBANJA
2.1. Klasifikacija metoda vjebanja
Postoji vie kriterija za klasifikaciju metoda vjebanja koje odgovaraju razli itim
tehnologijama sportske pripreme. U ovom radu bit e definirano samo nekoliko tipi nih
metoda vjebanja koje se primjenjuju u svakodnevnoj sportskoj praksi (slika 1).

Kombinirana
metoda

Kombinirana
metoda

Kombinirana
metoda

Kombinirana
metoda

Metoda poligona

Metoda cirkulara

Metoda krugova

Prema metodi kim

oblicima trenanog
rada

Metoda postaja

Metoda maksimalnog treninga

Prema razini
optere enja

Metoda intenzivnog treninga

Metoda ekscentri ne kontrakcije

Metoda izometri ne kontrakcije

Varijabilna opt.

Prema tipu mii ne

kontrakcije
Metoda koncantri ne kontrakcije

Metoda stati kog rada

Standardna opt.

Prema reimu
trenanog rada

Metoda dinami kog rada

Intervalna metoda

Kontinuirana metoda

Prema na inu
optere ivanja
sportaa

VJEBANJA

Metoda ekstenzivnog treninga

METODE

Kombinirana
metoda

Slika 1. Klasifikacija metoda vjebanja (Platonov, 1997; Johnson, 1997; Gambetta, 1998,
Milanovi , 2002)
2.1.1. Klasifikacija metoda vjebanja prema na inu optere ivanja sportaa
Razlikuju se kontinuirana ili trajna i intervalna metoda koja je poznata i kao metoda rada s
prekidima. Osnovna razlika me u ovim metodama treninga je ta da se u kontinuiranom ili
trajnom vjebanju aktivnost odvija bez prekida, dok su za intervalnu metodu rada znakovite
pauze, to zna i da se sportai nakon odre enog radnog intervala odmaraju kra e ili due
vrijeme, nakon ega slijedi nova serija ili ponavljanje koja po optere enju moe biti jednaka,
ali i druga ija.
Kontinuirana ili trajna metoda
Glavna zna ajka ove metode treninga je rad bez prekida. Tijekom rada dueg trajanja
organizam se prilago ava produenom optere enju ekonomi nim aktiviranjem energije.
Ovom metodom moe se poboljati aktivnost aerobnih (oksidacijskih) procesa, to omogu uje
ekonomi niji rad mii a, kao i pove anje rezervi glikogena u mii ima i jetri (Bompa, 1994;
eljaskov, 2002). Produeni trenani rad zna ajno doprinosi boljem funkcioniranju sr anoilnog i dinog sustava.
Istraivanja (Kraemer, 1994; Platonov, 1997; eljaskov, 2002) su pokazala da trajna radna
optere enja razvijaju sposobnosti optimalnog funkcioniranja organizma kroz due vrijeme na
relativno visokoj razini efikasnosti, kao rezultat transporta kisika i njegove potronje.
Transport i potronja kisika na periferiji lokomotornog sustava glavni su faktori u razvoju
aerobne sposobnosti sportaa.
Kontinuirana metoda treninga moe se provoditi u standardnim ili varijabilnim uvjetima
optere enja. Kontinuirana standardna metoda zna i da se postignuta razina optere enja
odrava od po etka do kraja trenane aktivnosti, dok kontinuirana varijabilna metoda zna i da
se intenzitet optere enja tijekom trenane aktivnosti mijenja. Radi se o na inu vjebanja u
kojemu se optere enje moe ili stalno pove avati (kontinuirano varijabilna progrediraju a
metoda), ili smanjivati (kontinuirano varijabilna regrediraju a metoda) ili moe varirati pa se
u tom slu aju govori o kontinuirano varijabilnom promjenljivom na inu treniranja.
Intervalna metoda ili metoda rada s prekidima
Glavna zna ajka ovog na ina treninga je rad s prekidima, to zna i da se izmjenjuju intervali
rada i intervali odmora. Interval odmora, odnosno pauza, ima dvojaku zada u: osigurati
oporavak organizma od prethodnog i pripremiti ga za slijede i radni interval.

Intervalna metoda rada se s fizioloke to ke gledita naj e e izvodi u uvjetima kisikovog

duga i gomilanja mlije ne kiseline. Nakon nekoliko ponavljanja radnih intervala, kisikov dug
se brzo akumulira, to pozitivno utje e na razvoj sportaeva anaerobnog radnog kapaciteta
(Fox, 1977; Wilmore i Costill, 1997; eljaskov, 2002). U tom reimu rada kisikov dug dostie
znatno viu razinu od duga kisika koji se javlja kao posljedica pojedina nog izvo enja
trenanog zadatka (metoda ponavljanja).
Intervalna trenana metoda moe se provoditi u standardnim i varijabilnim uvjetima
trenanog optere enja. Za intervalnu standardnu metodu rada znakovita su uvijek jednaka
optere enja definirana duljinom dionice, trajanjem pauze, trajanjem rada, brojem ponavljanja
i reimom rada u pauzi. Da bi intervalni trenani rad zadovoljio kriterij standardnosti,
potrebno je sve varijable koje se koriste u intervalnom treningu drati pod kontrolom. im se
promijeni jedan od parametara optere enja, intervalni trening poprima obiljeja varijabilnog
rada.
Sa stajalita doziranja optere enja karakteristi na je intervalna varijabilna metoda rada u
kojoj se javlja veliko sumiraju e optere enje s pove anom koncentracijom laktata do skoro
potpunog iscrpljenja energetskih rezervi.
2.1.2. Klasifikacija metoda vjebanja prema vrsti mii ne kontrakcije
Prema ovom kriteriju razlikuju se koncentri na, izometri na i ekscentri na metoda rada (slika
2), kao i kombinacije spomenutih vrsta mii ne aktivnosti. Koncentri na i ekscentri na
kontrakcija provode se u dinami nom reimu rada gdje se aktivnost izvodi ili u uvjetima
svladavaju eg mii nog rada (koncentri na metoda sila mii a je ve a od vanjskog
optere enja) ili u uvjetima poputaju eg mii nog rada (ekscentri na metoda sila mii a je
manja od vanjske sile, odnosno optere enja). Izometri na metoda rada, odnosno stati ki na in
vjebanja o ituje se u maksimalnim
pokuanim pokretima ili prilikom
zadravanja poloaja na nekoj od
razina
vanjskih
optere enja
(izometri na metoda mii na sila
jednaka je vanjskoj sili odnosno
optere enju).
Koncentri na

Ekscentri na mii na

Izometri na mii na

2.1.3.
Klasifikacija
metoda mii na kontrakcija
kontrakcija
kontrakcija
vjebanja prema razini optere enja
Optere enje
trenanog
rada Slika 2. Vrste mii ne kontrakcije
predstavlja
vanu
komponentu
Duina
Interval
Tempo
metodike sportskog treninga. Moda Metode intervalnog
dionice
kretanja
treninga
odmora
najve e greke mogu se napraviti
(ekstenzitet)
(intenzitet)
nepravilnim
doziranjem
ukupnog Ekstenzivna
intervalna metoda
optere enja ili doziranjem njegovih treninga
komponenata (ekstenzitet - trajanje Intenzivna intervalna
metoda treninga
podraaja i intenzitet - ja ina podraaja).
S aspekta razine optere enja metode se Maksimalna
intervalna metoda
mogu podijeliti na:
treninga
- metodu ekstenzivnog trenanog
rada- provodi se u kontinuiranom ili Slika 3. Karakteristike metoda intervalnog treninga
u intervalnom obliku. Glavno prema razini optere enja (Jonath i Krempel, 1981)
obiljeje ove metode je produeni
radni interval, srednji intenzitet
optere enja i, ako se izvodi u intervalima (slika 3), relativno kratko trajanje odmora;

- metodu intenzivnog trenanog rada - naj e e se izvodi u okviru intervalnog treninga.

Obiljeja ove metode jesu: visok tempo, odnosno intenzitet vjebanja, manji broj ponavljanja,
kra a dionica i produen interval odmora;
- metodu maksimalnog trenanog rada - ova metoda je sli na metodi ponavljanja. U njoj je
tempo izvo enja rada uvijek maksimalan, trajanje radnog intervala vrlo kratko, kao i sama
dionica, dok je interval odmora, odnosno pauza, duga uvijek znatno dua od trajanja trenane
aktivnosti.
Tablica 1. Doziranje optere enja u treningu razli itih tipova snage primjenom razli itih
metoda intervalnog rada (*RM = repetition maximum (individualni maksimum))
Parametri optere enja

Intenzitet
(%RM*)

Broj
ponavljanja

Broj
serija

(serijska)

Pauza

Tempo izvo enja

Glavni trenani efekti

Metoda maksimalnog
intervalnog rada (A)

85-100

1-5

3-5

2-3 min

Snaan i eksplozivan

Dinami na, maksimalna i

eksplozivna snaga

Metoda maksimalnog
intervalnog rada (B)

70-85

6-10

6-8

2-4 min

Eksplozivan

Maksimalna snaga
hipertrofija mii a

Metoda intenzivnog
intervalnog rada (A)

30-70

6-10

4-6

3-5 min

Brz i eksplozivan

Brzinska snaga

Metoda intenzivnog
intervalnog rada (B)

30-70

8-20

6-8

60-90 s

Vrlo brz - standardan ili

varijabilan

Maksimalna i brzinskosnana izdrljivost

Metoda ekstenzivnog
intervalnog rada (A)

40-60

15-30

8-10

30-60 s

Brz - standardan ili

varijabilan

Repetitivna snaga

Metoda ekstenzivnog
intervalnog rada (B)

30-40

iznad 30

8-12

30-60 s

Umjeren - standardan ili

varijabilan

Mii na izdrljivost

Metode

Koja e se od ove tri metode koristiti u treningu, ovisi o primarnom cilju koji se eli posti i.
Ukoliko je cilj treninga razvoj izdrljivosti, primijenit e se metoda ekstenzivnog trenanog
rada. Za podizanje brzinskih svojstava sportaa naro ito je pogodna metoda maksimalnog
intervalnog treninga. Metoda intenzivnog intervalnog rada omogu uje poboljanje razli itih
tipova repetitivne snage i brzinske izdrljivosti. Ovo je mogu e posti i uz optere enje od 40 70% RM s relativno ve im brojem ponavljanja (8-30) i serija (4-8) s relativno kratkom
pauzom i varijabilnim tempom izvo enja. Na maksimalnu i eksplozivnu snagu moe se
uspjeno djelovati metodom maksimalnog intervalnog rada (A) uz optere enje od 85-100 %
RM s relativno malim brojem serija (3-5) i malim brojem ponavljanja uz relativno duga ku
pauzu i visok tempo izvo enja vjebe.
2.1.4. Klasifikacija metoda vjebanja prema metodi kim oblicima trenanog rada
Vrlo pogodan oblik trenanog rada u sportu su metodi ke forme definirane kao postaje,
krugovi, cirkulari i poligoni. Uvijek je potrebno odrediti broj radnih zadataka odnosno
motori kih aktivnosti u odnosu na akcijski i topoloki definirane funkcionalne i motori ke
sposobnosti. Trenani rad se moe provoditi u vie serija s odre enim brojem ponavljanja na
jednom radnom zadatku s neto duim odmorima izme u serija (metoda postaja), u vie
krugova pri emu se na radnom zadatku izvodi jedna serija s odre enim brojem ponavljanja
uz neto kra e odmore izme u serija odnosno radnih zadataka (metoda krunog rada) ili bez
odmora izme u serija odnosno radnih zadataka (metoda cirkularnog rada) i na kraju rad se
moe provoditi kontinuirano uz izvedbu razli itih motori kih aktivnosti bez i s trenanim
pomagalima (metoda poligonskog rada). Naravno, mogu e su i kombinacije razli itih

metodi kih oblika. U skladu s postavljenim ciljevima i uvjetima u kojima se trenani rad
provodi koriste se odre eni metodi ki oblici ili njihove kombinacije.
2.2. Metodi ka pravila vjebanja za razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti sportaa
mla ih dobnih kategorija
Podru je razvoja pojedinih kondicijskih sposobnosti vrlo je sloeno i od trenera zahtijeva
cjelovito znanje. Kako bi se pove ala u inkovitost treninga i smanjila mogu nost ozlje ivanja
dijelova lokomotornog sustava potrebno je potovati odre ena metodi ka pravila.
2.2.1. Metodi ka pravila vjebanja za razvoj snage
Sa sustavnom transformacijom dimenzija snage treba zapo eti tek kad aktivni i pasivni
dio sustava za kretanje postane dovoljno jak. To se moe posti i trenanim operatorima za
globalni razvoj jakosti lokomotornog sustava i, posebno, trenanog rada za razvoj brzine,
koordinacije, aerobne izdrljivosti i fleksibilnosti (Milanovi , 1997);
U treningu snage treba naro ito izbjegavati stanovite situacije potencijalno opasne za
ozlje ivanje "slabih to aka" lokomotornog sustava, osobito lumbalnog dijela kraljenice i
zglobova donjih ekstremiteta;
S intenzivnim treningom snage mladog sportaa treba po eti nakon zavretka
pubertetskog razdoblja, uz uvjet da su u treningu prethodno izvedene trenane vjebe
snage svladavanjem vlastite teine tijela ili pasivnog i aktivnog otpora partnera;
Planirati dovoljno dugo vrijeme za odmor nakon treninga s naglaskom na snagu;
Potrebno je izbjegavati duga stati ka optere enja: promjenljivo optere enje korisno je
kako za zglobnu hrskavicu, tako i za ligamente. Stati ko optere enje loe djeluje na
prokrvljenost optere ene strukture, dok ga aktivno optere enje poboljava. Zbog toga
prednost treba dati dinami nim vjebama snage (Jonath i Krempel, 1981; Weineck, 1988).
2.2.2. Metodi ka pravila za razvoj brzine
U treningu sportaa mla ih dobnih kategorija potrebno je osobitu pozornost usmjeriti na
razvoj brzinskih svojstava, jer na kona nu razinu brzine odraslih sportaa jako utje e dob
u kojoj je zapo eo njen sustavni razvoj.
Potrebno je poznavati i koristiti senzibilne razvojne etape u kojima dijete naro ito dobro
reagira na podraaje tipa brzine.
Brzinu treba razvijati diferencirano. Rad na brzini reakcije treba provoditi u dobi od 6-10
godina, frekvenciju pokreta poeljno je razvijati izme u 8. i 13. godine ivota, a trening
brzinske snage primjenjivati preteno u dobi rane adolescencije (Jonath i Krempel, 1981;
Platonov, 1997).
Brzinu je potrebno razvijati odgovaraju im sadrajima i promjenljivim metodama
treninga, jer se ina e stagnacija, odnosno brzinska barijera moe pojaviti rano.
Prerano koritenje specifi nih vjebi za razvoj brzine dat e brze efekte, ali e ograni iti
njezin kasniji potpun razvoj (Weineck, 1988; eljaskov, 2002).

2.2.3. Metodi ka pravila treninga izdrljivosti

Kada se radi o izdrljivosti, dosadanja istraivanja (Jonath i Krempel, 1981; Platonov,
1997; Weineck, 1988; Dick, 1997; Medved, 1987) nedvosmisleno govore o objektivnim
mogu nostima da se aerobna izdrljivost uspjeno razvija ve u dobi od 7-10 godina, a
osobito efikasno u dobi od 11-14 godina.
Slabija anaerobna mo djece mora se uzeti u obzir u treningu izdrljivosti u ranijoj dobi.
S razvojem aerobne izdrljivosti moe se zapo eti samo prekasno, nikada prerano.
Sposobnost aerobne izdrljivosti najbolje se moe trenirati djevoj ica u 12./13. godini, u
dje aka u 13./14. godini ivota.
S forsiranim anaerobnim treningom moe se po eti tek kad zavri bioloko sazrijevanje.
Trening specifi ne izdrljivosti nadogra uje se na dostignutu razinu op e i bazi ne
izdrljivosti. Konzekventan razvoj specifi ne, posebno brzinske izdrljivosti treba
primijeniti u juniorskim dobnim kategorijama (Weineck, 1988; Platonov, 1997)
2.2.4. Metodi ka pravila vjebanja za razvoj fleksibilnosti
Fleksibilnost (gibljivost) je u dje joj dobi (otprilike do 10. godine ivota) vrlo dobra.
Intenzivniji trening trebao bi uslijediti nakon toga, kako bi se zadrala do tada postignuta
razina (Alter, 1997).
Fleksibilnost treba razvijati paljivo s obzirom na to da pretjerano razvijena fleksibilnost
moe loe utjecati na ostale karakteristike kretanja pa ak i dovesti do loeg dranja.
Aktivnim i dinami nim vjebama istezanja treba dati prednost. Pasivne vjebe istezanja
valja upotrebljavati tek u doba adolescencije (Kurz, 2001).
Ako se ustanovi prevelika fleksibilnost, povezana sa znakovima loeg dranja, panju
treba obratiti na ja anje muskulature, a ne na daljnje istezanje ve ionako slabog pasivnog
aparata za kretanje.
Istezanje kao metoda rada na razvoju fleksibilnosti moe se primjenjivati samo ako se
upozna njegova priroda i ako se vjebe izvode tehni ki besprijekorno.
2.2.5. Metodi ka pravila treninga koordinacije
Skup koordinacijskih sposobnosti formira se vrlo rano, naro ito sposobnosti ritmi ke
koordinacije, agilnosti, ritma i motori ke reakcije (Milanovi , 2002).
Po etak rada na razvoju koordinacijskih sposobnosti nikad nije preuranjen, s obzirom na
to da je upravo koordinacija pretpostavka za bolje motori ko u enje u kasnijim etapama
sportske pripreme.
Psihomotorna koordinacija razvija se u enjem novih, raznorodnih vjebi i izvo enjem ve
poznatih vjebi u izmijenjenim uvjetima (Metiko i sur., 2003).
Trening koordinacije relativno brzo dovodi do umora iv anog sustava. Zato se vjebe
koordinacije kombiniraju s vjebama za razvoj ostalih kondicijskih sposobnosti.
U treningu koordinacije primjenjuje se metoda ponavljanja koja mora osigurati dovoljno
vrijeme za odmor izme u serija ili ponavljanja.
Nove koordinacijske vjebe (Drabik, 1996) u e se u tri etape: a) nau iti kretanje bez
obzira na brzinu izvo enja, b) pove avati brzinu izvo enja uz zadravanje pravilne
strukture kretanja te c) mijenjati dio kretne strukture ili uvjete u kojima se izvodi.
3. METODE POU AVANJA
Prema kriteriju na ina pou avanja motori kih znanja i vjetina postoji vie razli itih metoda.
Prva skupina metoda definirana je razli itim na inima prenoenja motori kih informacija
odnosno postavljanja motori kih zadataka, dok je druga skupina metoda definirana na inima

Ideomotori ka

Situacijska

Analiti ka

Sinteti ka

Problemska

Motori ka
(demonstracija)

Vizualna

Verbalna

usvajanja (svladavanja) i usavravanja

METODE POU AVANJA
motori kih zadataka koja su predmet
pou avanja.
U osnovi svih metoda
Prema na inu
Prema na inu
pou avanja lei isti regulacijski proces.
prenoenja motori kih
usvajanja (svladavanja)
Informacija o strukturi gibanja prvo dolazi
informacija
motori kih zadataka
u iv ani sustav, gdje se prera uje i gdje
se, na temelju skupa dekodiranih
informacija,
stvara
ili
aktivira
odgovaraju i program djelovanja. Dakle, u
prvom dijelu motori kog pou avanja, bez
obzira kojom se metodom postupak
provodi, potrebno je stvoriti predodbu o
tome kako gibanje izgleda i kako bi
Kombinirana
Kombinirana
trebalo izgledati, u skladu sa sportaevim
sposobnostima izvo enja motori kog
Slika 4. Klasifikacija metoda pou avanja
zadatka. U ovom dijelu vano je
uspostaviti pravu komunikaciju sa sportaem koji se nalazi pred odre enim motori kim
problemom.
3.1. Klasifikacija metoda pou avanja prema na inu prenoenja motori kih informacija
Informacije pomo u kojih sporta moe stvoriti kvalitetnu predodbu o motori kom zadatku
mogu se davati usmenim izlaganjem (verbalna metoda), slikovnim materijalima (vizualna
metoda) ili kvalitetnom motori kom izvedbom, odnosno demonstracijom motori kog zadatka
koji je predmet pou avanja (metoda demonstracije) (Bompa, 1994; Platonov, 1997; eljaskov
2002). Na temelju dobre demonstracije sporta koji u i stvara model racionalne izvedbe
strukture postavljenog motori kog zadatka. Zato je potrebno demonstraciju prilagoditi
sportaevim motori kim i mentalnim, odnosno perceptivnim sposobnostima. Problemska
metoda podrazumijeva postavljanje motori kog zadatka bez posebnih prethodnih objanjenja
i metodi kih naputaka (Matvejev, 2000; Clark, 2001). Primjenjiva je za pou avanje
jednostavnijih motori kih zadataka. Sloenije motori ke zadatke na problemskom nivou
mogu rijeiti samo izuzetno sposobni sportai.
3.2. Klasifikacija metoda pou avanja prema na inu usvajanja (svladavanja) motori kih
zadataka
Analiti ka metoda pou avanja u sportu podrazumijeva podjelu globalne strukture na vie
etapa, odnosno elemenata koji se u e zasebno, a zatim se nakon odre enog vremena,
integriraju u cjelinu (Bompa, 1994; Drabik, 1996; Milanovi , 2002). Analiti ko u enje je
opravdano u slu ajevima: ako je aktivnost vrlo sloena i teka, ako se aktivnost sastoji od
velikog broja elemenata, odnosno strukturalnih jedinica, kada cjelovito izvo enje izaziva
strah i kada se stvaraju inercijske sile koje po etnik teko svladava. Osnovni nedostaci
analiti kog u enja ogledaju se u tome da sporta, dodue, dobro nau i dijelove gibanja, ali ih
kasnije teko povezuje u kvalitetnu cjelinu te da takav na in u enja moe biti dosadan, jer
sporta pred sobom nema sliku cjeline. Tijekom analiti kog u enja moe se zbog toga osjetiti
pomanjkanje volje i smanjenje koncentracije.
Sinteti ka metoda pou avanja u sportu podrazumijeva u enje motori kog zadatka kao
cjeline. Sutina ove metode svodi se na to da sporta, nakon to ga je percipirao, motori ki
zadatak realizira u cjelini koncentriraju i se na ispravno izvo enje najtee, odnosno
najvanije faze aktivnosti (Platonov, 1997; Milanovi , 2002; eljaskov, 2002). Sinteti ko
u enje ima vie prednosti: lake se formira ispravna predodba o cjelini strukture kretanja,
lake se shva a uzro no-posljedi na povezanost pojedinih etapa, gibanja se izvode u

logi nom slijedu, to pozitivno utje e na shva anje smisla cijele radnje, pozitivno utje e na
motivaciju, omogu uje stvaranje i koritenje kinesteti kih informacija koje predstavljaju
zna ajan izvor podataka tijekom usvajanja novog pokreta, od prvog trenutka usvaja se
ispravan ritam gibanja, bez kojega nije mogu e posti i odgovaraju i krajnji efekt aktivnosti,
lake se koriste i kontroliraju inercijske sile i interne sile lokomotornog sustava. Nedostaci
sinteti ke metode mogu biti: pojedine strukturalne jedinice mogu se usvojiti nedovoljno
precizno i postoje objektivne teko e da dijete sloenu strukturu kretanja izvede s
odgovaraju om kontrolom prostorno-vremenskih parametara.
Jedan od najboljih na ina pou avanja tehni ko-takti kih elemenata u sportu je onaj koji se
odvija u situacijskom treningu (Bompa, 1994; Matvejev, 2002). To zna i da se tehni kotakti ki elementi u sportskim igrama najbolje u e u situacijskim uvjetima kroz igru ili njene
dijelove. Situacijski trening ne isklju uje ostale metode pou avanja. Ovakav pristup u
pripremi mladih mora imati dominantnu ulogu jer se stabilizacija i automatizacija znanja
moe posti i samo primjenom situacijskih modaliteta treninga.
Vrlo bitna metoda koja se koristi u svim etapama u enja i kao sastavni dio ostalih na ina
usvajanja i usavravanja motori kih informacija jest ideomotori ka metoda (Milanovi ,
1997). Ona se sastoji u tome da sporta misaono reproducira zadanu motori ku aktivnost.
Vanost misaonih procesa dolazi do izraaja u osmiljavanju prvih motori kih aktivnosti kroz
povezivanje percipiranih i izvedenih gibanja. Programe motori kih znanja mogu e je
stabilizirati ako se motori ke informacije viekratno reproduciraju u svijesti. To zna i da
sporta tijekom treninga ili nakon njega treba pokuati u glavi ponavljati ono to je bilo
predmetom motori kog pou avanja na treningu.
U osnovi svakog motori kog u enja nalazi se iterativna metoda koja podrazumijeva stalno i
viekratno ponavljanje gibanja, odnosno motori kog zadatka, radi njegovog potpunog
usvajanja do razine automatizirane izvedbe (Drabik 1996, Platonov 1997, eljaskov 2002).
Proces u enja iterativnom metodom moe osigurati potpun uspjeh samo ako se provodi u
integraciji s drugim vanim imbenicima pou avanja, kao to su: dobra demonstracija,
uo avanje greaka, utvr ivanje uzroka i posljedica greaka, postupak ispravljanja greaka te
stalna kontrola i poticanje sportaa koji tehniku i taktiku sporta u i.
U precizno definiranom postupku tehni ko-takti kog pou avanja trener neprekidno treba:
a) promatrati sportaa u akciji i registrirati uspjenost prvih pokuaja, b) na jednostavan,
precizan, razumljiv i uvjerljiv na in objasniti principe izvo enja naglaavaju i potrebne
radnje, c) analizirati ponavljanje sekvenci gibanja, demonstrirati ih i pratiti reakcije - sve to
raditi polako, paljivo i razumljivo, d) zauzimati pozitivan, angairaju i i motiviraju i stav, e)
biti vrlo strpljiv i pozitivno usmjeren prema sportau, pohvaliti ga ako je to zasluio.
Proces u enja sa stajalita sportaa zahtijeva: a) razumijevanje osnovnih principa izvedbe
motori kog zadatka, b) sposobnost samovizualizacije izvedbe odre ene motori ke aktivnosti,
c) nastojanje da se radnja (stereotip gibanja) izvede optimalnom brzinom i umjerenim
naporom, d) sposobnost razmatranja dostignute razine motori ke izvedbe, uo avanje i
razumijevanje pogreaka te aktivno sudjelovanje u njihovu ispravljanju, e) nakon dovoljnog
broja ponavljanja aktivnost treba izvoditi sa optimalnom snagom i brzinom uz zahtijevanje
natjecateljskog u inka.
4. ZAKLJU AK
Metode rada u podru ju sporta posebno su vaan segment metodike sportske pripreme.
Odgovor na pitanje KAKO trenirati?, u velikoj e mjeri usmjeriti efekte sportskog treninga.
Sportskim trenerima je cilj provesti trenani proces u kojemu e za najkra e vrijeme, uz

minimalan utroak energije, posti i optimalne rezultate. Primjeren izbor metoda vjebanja i
pou avanja u tome ima iznimno vanu ulogu.
Metode trenanog rada sastavni su dio integralnog sustava sportske pripreme te ih nikako ne
bi trebalo promatrati izvan konteksta ostalih metodi kih komponenata. To zna i da e
primjeni odre ene metode prethoditi izbor adekvatnih sadraja, kao i doziranje energetskih i
informacijskih komponenata optere enja te odabir lokaliteta i trenanih pomagala. Kada se
svi metodi ki parametri rasporede u vremenu, koje je predstavljeno ciljevima i zada ama,
govorimo o planiranju i programiranju sportskog treninga. Zapravo, svi e metodi ki aspekti
tek kroz plan i program treninga dobiti potvrdu o pravilnosti izbora, doziranja i distribucije
rada u funkciji razvoja treniranosti, sportske forme i sportskih postignu a.
5. LITERATURA
1. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt
Publishing Company. Dubuque, Iowa.
2. Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of
Sports Medicine, Thousand Oaks, Ca.
3. Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press.
4. Fox, E. (1977). Fizi ki trening: metode i efekti. Suvremeni trening, 2:23-30.
5. Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc.
Sarasota, Fl.
6. Jonath, U., R. Krempel (1981). Konditionstraining. Rowohlt, Verlag GmbH, Reinbek bei
Hamburg, 1981
7. Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il,
USA.
8. Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training
Programs. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127150. Human Kinetics, Champaign, Illinois.
9. Kurz, T. (2001). Science of sports training: how to plan and control training for peak
performance. Stadion, USA.
10. Medved, R. i suradnici (1987). Sportska medicina. Zagreb: Jugoslavenska medicinska
naklada.
11. Metiko i sur. (2003). Teorijske i metodi ke osnove razvoja koordinacije. Zbornik radova
me unarodnog znanstveno-stru nog skupa Kondicijska priprema sportaa. Zagreba ki
velesajam 21-22.02.
12. Metvejev, L.P. (2000). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva.
13. Milanovi , D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Priru nik za sportske trenere. (Ur:D.
Milanovi ). Fakultet za fizi ku kulturu. 483-599.
14. Milanovi , D. (2002). Predavanja iz predmeta Teorija treninga. Kinezioloki fakultet
Sveu ilita u Zagrebu.
15. Mller, E. i sur. (1999.) Science and Elite Sport. E&FN Spon. London.
16. Platonov, V. N. (1997.) Ob aja toerija podgotovki sportsmenov v olimpijskem sporte.
Olimpijska literatura, Kijev
17. Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Stuff. Coaching and Sport Science Journal.
2(1), str.25-30.
18. Weineck, J. (1988). Optimales Training. Perimed Fachbuch, Verlag, Geselsehalf mbH,
Erlangen, 1988.
19. Wilmore, J., Costill, D. (1997). Physiology of sport and exercise. Champaign, IL: Human
Kinetics.
20. eljaskov, C (2002) Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press., Sofija.