Davor Moravek/PSIHI]ATRI.

]A

MEDICINSKA NAKLADA-ZAGREB
 MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB
BIBLIOTEKA SREDNJOŠKOLSKI UDŽBENICI
Davor Moravek/ PSIHIJATRIJA

Autor:

mr. se. DAVOR MORAVEK, dr. med., spec. psihijatar,

Klinika za psihijatriju KB »Sestre milosrdnice«, Zagreb

Recenzenti:

prof. dr. se. VASKO MUAČEVIĆ

dr. se. GORDANAPAVLEKOVIĆ
mr. se. DAVOR BAČIĆ

Stručno-pedagoško izvješće izradila je mr. se. DIANA GARAŠIĆ

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 3 72.861.689 (075 .3)

MORAVEK, Davor
Psihijatrija : udžbenik za medicinske škole/
Davor Moravek - Zagreb : Medicinska naklada,
2000. - (Biblioteka Srednjoškolski udžbenici)

ISBN 953-176-117-5

400714049

0
Rješenjem (KLASA: UP/I -602-09/00-01-302, URBROJ: 532-02-04/4-00-1) od 25.
svibnja 2000. godine, Ministarstvo prosvjete i športa RH odobrilo je uporabu
udžbenika za medicinske škole.

Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni

djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, niti prenositi u bilo
kojem obliku i na bilo koji način bez pismenog dopuštenja autora i izdavača.
 Davor Moravek

udžbenik za medici11ske škole

MEDICINSKA NAKLADA
ZAGREB, 2000.
 Predgovor autora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . XI
1. DEFINICIJA I PRISTUP U PSIHIJATRIJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
Predmet psihijatrije . . . . . . . . . . . . . . . . .. 1
Biopsihosocijalni model. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
Psihijatrijska terapija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2. POVIJESNI RAZVOJ PSIHIJATRIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
3. DUŠEVNO ZDRAVLJE I MENTALNI POREMEĆAJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
4.MENTALNIRAZVOJDJETETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Životni ciklus i normalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Rast i razvoj djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
.Modeli promatranja rasta i razvoja . 14
Spoznajni razvoj djeteta . . . . . . .. 14
Procjena djetetovih spoznajnih funkcija 16
Psihosocijalni razvoj djeteta. . . . . . . . 17
5. PRISTUP DUŠEVNOM BOLESNIKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
6. HITNE INTERVENCIJE U PSIHIJATRIJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
7. OSNOVE PSIHIČKOG PREGLEDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Psihijatrijska anamneza . . . . . . . . . . . . . . . . ... 25
Glavne tegobe kako ih bolesnik opisuje ... . . ... 2.5
Psihički status . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 25
Opis bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
O~j~č!,lE~! ži~ot ='raspoloŽ~~j~-T~kti;;~b. . .. 26
Mišljenje . . . . . . . . . . . .. 27
Poremečaji percepcije. . .. 28
Stanje svijesti . . . . . .. 30
Poremećaji svijesti. ... 30
Pažnja . . . . . . . . . .. 31
Poremečaji pažnje . . ... 31
Nagoni . . . . . . . . .... 31
Poremečaji nagona . ... 32
Volja i ponašanje . . ... . . .. 33
Poremečaji volje i ponašanja ... . . .. 33
Orijentacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 34

V
 Poremećajiorijentacije . . . . . . . . . . 34
Pamćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Kratak podsjetnik za pregled bolesnika . . 36
8. MENTALNA RETARDACIJA . . . . . . . .... 37
Epidemiologija . . . 37
Etiologija . . . . . . . . . . . . . . . . .. 37
Klinička slika . . . . . . . . . . . . . . .. 38
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza. . 39
Liječenje i rehabilitacija duševne zaostalosti .... 39
Prevencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... 40
9. ORGANSKIISIMPTOMATSKIMENTALNIPOREMEĆAJI . . . . . . . . . . . . . . 41
Sindrom demencije . . . . . . 42
Alzheimerova bolest (FOO) . . . . . . . 43
Vaskularna demencija (F01). . . . . . . 43
Demencija u drugim bolestima (F02) . 43
Organski amnestički sindrom (OAS) (F04) . . . 43
Delirij koji nije izazvan alkoholom i drogama (F05). . 43
Apstinencijski sindrom s delirijem (Flx.4) . 43
Sindrom delirija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Liječenje delirantnog bolesnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Drugi mentalni poremećaji zbog oštećenja i disfunkcije mozga ili zbog tjelesnih bolesti 46
Organske halucinoze (F06.0) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Organski katatoni poremećaji (F06.1) . . . . . . 46
Organske shizofreniformne psihoze (F06.2) . . . . . 46
Organski afektivni poremećaji (F06.3). . . . . . . . . 46
Organski anksiozni poremećaji (F06.4) . . . . 46
Poremećaji ličnosti i ponašanja zbog oštećenja i disfunkcije mozga (F07) . . 46
Liječenje organskih i simptomatskih mentalnih poremećaja . . . . . . . . . . . 47
10. DRUGA ORGANSKI UVJETOVANA URGENTNA STANJA I POREMEĆAJI . . . . 49
Epileptični status . . . . . . . . . . . . . 49
Liječenje bolesnika s epilepsijom . . 50
Sumračna stanja . . . . . . . . . . . . . 50
Liječenje sumračnih stanja . . . . . . 51
11. MENTALNI POREMEĆAJI I POREMEĆAJI PONAŠANJA ZBOG UPORABE
PSIHOAKTIVNIH TVARI. . . . . . . . . . . . . . . . .... 53
Droge i kultura . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Sto se shvaća pod »ovisnošću«? . . . . . . . . . 54
Dispozicija za ovisnost i poremećaji ličnosti . 55
Klasifikacija bolesti ovisnosti . . 55
Alkoholizam (F10) . . . . . . . 57
Liječenje alkoholizma .. . . 59
Patološko opijena stanje .. 59
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe opijata (Fl 1). . 60

VI
 l

Što su opijati? 60
Zdravstveni rizici . . 60
Simptomi zloporabe 61
Liječenje . . . . . . . 61
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe kanabinoida (Fl2) 62
,Sto Je man•11uana .
v • ~
..... . 62
Ustezanje . . . . . . . . . . . 62
Zdravstvene komplikacije . 62
Simptomi zloporabe . . . . . . 63
Liječenje . . . . . . . . . . . . . 63
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe sedativa i hipnotika (Fl3) 63
v
,Sto su se d at1v1.
. -~ . . . 63
Zdravstveni rizici . . 64
Simptomi zloporabe 64
Liječenje . . . . . . . 64
Ustezanje . . . . . . . 64
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe kokaina (Fl4) 65
Što je kokain? .. . 65
Što je »crack«? . . . . . . . . . . . 65
Zdravstveni rizici . . . . . . . . . 65
Trudnoća i zdravstveni problemi 66
Simptomi zloporabe . . . . . . . 66
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . 66
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe drugih stimulansa
(simpatikomimetika) uključujući kofein (F15) . 67
A1nfeta1nini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
l(ofein . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe halucinogena (F16). 70
Što su halucinogeni? 70
Učinci halucinogena 70
Zdravstveni rizici . 70
Liječenje . . . . . . . 71
Ustezanje . . . . . . . 71
Poremećaji uporabe i poremećaji uzrokovani nikotinom (duhanom) (Fl 7) 71
v
Sto Je 111•1rntm
• • .~ . . . . . . . . . 71
Kako nikotin djeluje u tijelu? . 71
Činjenice o pušenju . . . . . . . 71
Zdravstveni rizici pri pušenju . 72
Prevencija . . . . . . . . . . 72
Zdravstveni rizici . . . . . . . . 72
I vi možete prestati pušiti! . . . 72
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe organskih otapala (F18) 73
Što su inhalanti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Simptomi zloporabe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani drugim ili nepoznatim
sredstvima, ili kombinacijom više sredstava (F 19) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

VII
 Poremećaji uzrokovani PCP-om . . . . . 75
Kombinirane ovisnosti. . . . . . . . . . . . 76
Liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti . 77
12. PSIHIČKA ILI PSIHOSOCIJALNA KRIZA . . . . . . . . . . . . . . . 79
Žalovanje . . . . . . . . . . . . . 80
Suicidalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
13. POREMEĆAJI LIČNOSTI . . . . . . . . . ... . . . . . 85
Paranoidni poremećaj ličnosti (F60.0). ..
f
85
Shizoidni poremećaj ličnosti (F60.1) .. . 86
Shizotipni poremećaj ličnosti (F21) . . . . 86
Di.socijalni (antisocijalni, asocijalni) poremećaj ličnosti (F60.2) . 86
Granični poremećaj ličnosti (F60.3) .. 86
Histrionski poremećaj ličnosti (F60.4) . . . . . . . . 87
Narcistički poremećaj ličnosti (F60.8) . . . . . . . . 87
Inhibirani (izbjegavajući) poremećaj ličnosti (F60.6) 87
Ovisni poremećaj ličnosti (F60. 7) . . . . . . . . . . . 87
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti (F60.5). 88
Pasivno-agresivni poremećaj ličnosti . . . . . 88
Liječenje i rehabilitacija poremećaja ličnosti . . . . . 88
14: POREMEĆAJI RASPOLOZžEN}A ........ 91
--Ep1demiologija··: . . . . . . ·: : . . 91
Genetika . . . . . 91
Etiologija . . . . . . . . . . 91
Klinička slika . . . . . . . . 93
Depresivna epizoda . . . 93
Manična epizoda . . . . 93
Diferencijalna dijagnoza .. . 93
Tjelesne bolesti koje mogu uzrokovati depresiju . . 94
Lijekovi koji mogu izazvati depresiju. . . . . . . . . 94
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Perzistirajući poremećaji raspoloženja - distimija (F34.1) . 96
Liječenje distimije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
15. NEUROZE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . 99
, __ Fobični anksiozni poremećaji (fobična neuroza) (F40) . . . . . . . . . . 99.
Agorafobija (F40.0) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Klinička slika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Socijalna fobija (socijalne neuroze) (F40.1) . 100
Klinička slika . . . . . . . . . . . . 100
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . 100
Specifične (izolirane) fobije (F40.2) 100
Klinička slika. . . . . . . 100
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . 100

VIII
 \.j Panični poremećaj - epizodična paroksizmalna anksioznost (F41.0) 101
Klinička slika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Liječenje ...................... . 101
·'-.i Generalizirani (opći) anksiozni poremećaj (F4 l.1) 101
Klinička slika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Miješani anksiozni i depresivni poremećaj (F4 l.2). 101
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (F42) .. 102
Klinička slika. . . . . . . . 102
Diferencijalna dijagnoza . . . . . . . . . . 102
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Reakcije na stres i poremećaji prilagođavanja (F43) . 103
'\,J Akutna reakcija na stres (F43 .O) . . . . . . 104
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
· __ Posttraumatski stresni poremećaj (F43.l) .. 104
Klinička slika. . . . . . . . . . . . 104
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . 105
Poremećaji prilagođivanja (F43 .2) . 105
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . 105
Disocijativni poren1<.~ćaji - histeria (F44) . . 105
'•,/ Disocijativna (psihogena) amnezija (F44.0) . 105
Klinička slika. . . . . . . . . . . . . . 105
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Disocijativne (psihogene) fuge (F44.1) . 106
Klinička slika. . . . . . . . . . . . . . . 106
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Disocijativni (psihogeni) stupor (F44.2). ..... 106
Klinička slika. . . . . . . . . . . . . 106
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . 106
Stanja transa i opsjednutosti (F44.3) . 107
Klinička slika. . . . . . . . . . . . . 107
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . 107
Disocijativni poremećaji pokreta i senzacija (F44.4-44.7) 107
Disocijativni motorički poremećaji (F44.4) . . . . . . . . . 107
'"-,,/Disocijativne (psihogene) konvulzije (F44.5) . . . . . . . . 107
Disocijativna (psihogena) anestezija i gubitak senzibiliteta (F44.6) 107
Liječenje disocijativnih poremećaja. 108
Ganserov sindrom (F44.80). 108
Simulacija . . . . . . . . . . 108
Višestruka ličnost (F44.81) . 109
Liječenje . . . . . . . . . . 109
Somatiformni poremećaji - stanja koja imitiraju tjelesne bolesti (F45) 109
Multipli somatizacijski poremećaj (F45 .O) . . . . . 109
Nediferencirani somatiformni poremećaj (F45 .1) . . . . . . . . . . . . 110

IX
 Hipohondrijski poremećaj (F45 .2) . . . . . . . . . . . 110
Somatiformna autonomna disfunkcija (F45 .3) . . . . 110
Perzistentni somatiformni bolni poremećaj (F45 .4) . 111
Liječenje somatiformnih poremećaja . . . . . . 111
Neurastenija ili sindrom umora (F48.0) . . . . . . 111
'\ Sindrom depersonalizacije i derealizacije (F48.1) 111
t 16. ·sHIZO FRENi)A··--,,,. 113
\-···. ··--Ep"idem1ologija :-~- 113
Etiologija. . . . . . . 113
Klinička slika shizofrenije . 114
Oblici shizofrenije . . . . . 116
Simpleks oblik shizofrenije (F20.6) 116
Paranoidno-halucinatorni oblik (F20.0). 117
. Hebefreni oblik shizofrenije (F20.1) (dizorganizirani tip) 117
Katatoni oblik shizofrenije (F20.1). 118
Diferencijalna dijagnoza: . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
Liječenje katatonog bolesnika . . . . . . . . . . . . . . . 118
Shizoafektivni oblik shizofrenije (shizoafektivni poremećaji) (F25) . 119
Diferencijalna dijagnoza . . . . . . 119
Liječenje shizofrenog bolesnika . . . . . . . . . . 120
Rehabilitacija shizofrenog bolesnika . . . . . . . 121
17. DRUGI PSIHOTIČNI POREMEĆAJI. . . . . . 123
Shizotipni poremećaj (F21) . . . . . . . . . 123
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Perzistirajući sumanuti poremećaj (F22). . 123
Ostale perzistirajuće sumanutosti (F22.8). 123
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Akutni i prolazni psihotični poremećaji (F23) 124
Liječenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
1$_:,_-pAiµNillo ~~s.TANJA::::_-.. . . . . . . . . . . . . . . 125
»Normalna« paranoidnost . . . . . . . . 125
Paranoidni poremećaj ličnosti (F60.0). 125
Paranoja (F22.0) . . . . . . . . . . . . . 125
Parafrenija (F22.0) . . . . . . . . . . . . 126
Reaktivna paranoidna psihoza (F23.3) 126
Inducirana sumanutost (F24) . . . . . . 126
Psihoza ljubomornosti (F10.5) . . . . . 127
Involutivno paranoidna stanje (F22.8) 127
Liječenje paranoidnih bolesnika . . . . 127
19. POSEBNI OBLICI LIJEČENJA PSIHIJATRIJSKIH BOLESNIKA 129
Prehrana duševnih bolesnika 129
LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

X
 Na području psihijatrije, znanstveni progres je zadnjih godina značajno proširio di-
jagnostičke i terapijske mogućnosti. Liječenje u psihijatriji postala je jedno od najučin­
kovitijih oblika liječenja u medicini općenito, te shodno tome, psihijatrija ima sve zna-
čajniju ulogu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Pri pripremi ove knjige vodio sam se načelom da se u nastavi ne prenosi samo ono što
piše u stručnoj literaturi već i tajne zanata, kako ih čovjek otkriva, tijekom stručnog ra-
da, ili uz pomoć drugih.
Ovaj nastavni tekst namijenjen je učenicima medicinskih škola za predmet Klinička
medicina - Psihijatrija. Želja mi je da učenicima približim nova saznanja i razmišljanja
na području psihološke medicine, socijalne i biološke psihijatrije, kao i suvremenu di-
jagnostiku i liječenje duševnih poremećaja.
Obrađena su uglavnom sva tematska područja iz suvremene psihijatrije, obuhvaće­
na planom i programom za navedeni kolegij.
Pristup psihijatrijskom bolesniku, dijagnostički postupci u psihijatriji i posebni ob-
lici liječenja psihijatrijskih bolesnika obrađuju se u predmetu Zdravstvena njega u psi-
hijatriji. Također dijelovi drugih tekstova mogu poslužiti u izvedbi ovog kolegija.

U Zagrebu~ 2000.

Davor Moravek

X!
 i icija i pristup u psihijatriji
Predmet psihijatrije
. Psihijatrija (grčki psyche - duša, iat-
rea- liječenje) klasično je određena kao
medicinska struka koja se bavi nastan-
7«>m, razvoJem, manifestacijama boles.=-
---"Ttcovfekove ličnosti koji proizlaze iz
·subjektivnoga Tnd1v1dualno života ili
· 1z nJegova o nosa s o <olinon1.
----osnovna su dva područja u medicin-
skoj struci psihijatrija: mentalni pore-
mećaji i individualno ponašanje u zdra-
.vlju i bolesti. Oba su područja karakte-
nz1rana stupnjem znanstvene nesigur-
nosti. Psihijatrija upotrebljava modele
ponašanja i mentalne aktivnosti da bi
umanjila nesigurnost organizirajući zna-
no u konceptualni okvir.
- ičiti disciplina) i_~ncirane._(razra-
Biopsihosocijalni model
Suvremena psihijatrija počiva na
multidimenzionalnom (višeznačnom) i
dinamičkom (promjenljivom, ne stati-
čnom) razumijevanju psihičkih struktu-
ra i njihovih funkcija jer tumači da se du-
ševno stvara i strukturira iz više različi­
tih dimenzija i njihovih međuodnosa.
To daje osnovu za dinamičko razumije-
vanje psihičkog života jer se ne prouča­
va samo udio svake pojedine dimenzije
u psihičkom nego i unutrašnji odnosi iz-
među pojedinih dimenzija i njihove in-
terakcije. Tako se fJsihičko i psihopatolo-
ško danas shvaća u interakcijskom (me-
đusobno djelovanje) procesu biološkog,
psihološkog, socijalnog u dinamički po-
vezanim cjelinama i samostalno prom-
jenljivim danostima:,_Psihijatrija je c:!2-
bila obiJ" ež· e interdisciplinarne (više raz-
đene) znanosti. Nove spoznaje o psi-
hičkorn i psihopatološkom približila su
psihijatriju prirodnim i društvenim zna-
nostima, koje također istražuju indivi-
dualne i društvene psihičke fenomene.
Danas je u središtu psihijatrijske zna-
nosti dominira proučavanje organskog,
dinamskog i strukturnog. Psihijatrija se
diferencijalno znanstveno razvija kao
1
 biologijska, psihodinamska i socijalna
psihijatrija.
Dinamsko učenje o psihičkom živo-
tu osniva se na shvaćanju da se psihička i
psihopatološko mijenjaju kao što se mi-
jenjaju priroda čovjeka, socijalna sredi-
na i uzajamne povezanosti jednog i dru-
gog. ?sihijatrija kao medicinska disci12-"""
lina'.uSva·-aaanas sveobuhvatni i inte -
. ' ra m pristup. Sveobuhvatni pristup zna-
či da se psihijatrija bavi psihičkim zdra-
vljem čovjeka u svim razdobljima njego-
va života i u njegovoj socijalnoj cjelovi-
tosti. Iz toga su se razvila samostalna
područja kao što su psihijatrija dječje i
adolescentne dobi i psihogerijatrija.
Integralna koncepcija označava sve
veću povezanost kliničkih grana medi-
cine sa psihijatrijom, te uključivanje psi-
hijatrije u zaštitu i promaknuće dušev-
noga zdravlja naroda. Integriranje psi-
hijatrije u medicinu događa se na speci-
fičan način, stvaranjem posebnog pod-
ručja koje se danas različito naziva: psi-
hijatrija u medicini, psihijatrijska rnedi-
cina, psihijatrija somatskih bolesti, kon-
zultativno-suradna psihijatrija, liason-
ska psihijatrija. Liasonska psihijatrija je
definirana kao kliničko područje psihi-
jatrije sa stručnim, istraživačkim i edu-
kativnim aktivnostima psihijatra i dru-
gih stručnjaka iz duševnog zdravlja na
nepsihijatrijskim odjelima općih bolni-
ca. Počiva na principima uvažavanja psi-
hosocijalnih čimbenika u somatskoj me-
dicini i holistički (cjeloviti) pristup bo-
lesniku kao psiho-bio-socijalnoj djelat-·
nosti sa svojim promjenljivostima.
Psihijatrija u zaštiti i promaknuću du-
ševnoga zdravlja počiva na načelu da je
psihička zdravlje integralni dio zdravlja
pojedinca i zajednice i da zajedno s tjele-
snirn čini osnovu biološke cjelovitosti.
Oštećenje psihičkoga zdravlja uzrokuje
vrlo često i poremećaje u socijalnim od-
nosima. Psihičkom zdravlju zajednice
2
pridaje se u današnje vrijeme veće zna-
čenje.
Socijalna je psihijatrija područje psi-
hijatrije koje se bavi socijalnom dimen-
zijom psihičkog. Proučavanjem psihički
individualnog ili grupnog, ona se upoz-
naje i s duševno-društvenim. Njezin je
zadatak proučavanje utjecaja raznoliko
povijesno uvjetovanih sociokulturnih
čimbenika na mentalno zdravlje .
Područje psihijatrije u zaštiti dušev-
noga zdravlja razvija epidemiologiju,
prevenciju i resocijalizaciju.
Biopsihosocijalni model je perspekti-
va, ne teorija, već način organiziranja po-
dataka iz raznih područja, koji omogu-
ćuju kliničaru i znanstveniku utvrđiva­
nje niza raznih gledišta i njihova integri-
ranja u koherentan pristup bolesniku.
Psihijatar je pregledao starijeg udovca
koji je odlučio prekinuti kemoterapiju
karcinoma koji je metastazirao. Povod
razgovoru je što onkolog smatra da
bolesnik čini loš izbor zbog depresije.
Kod pregleda, bolesnik je pokazao pra-
vilno razumijevanje svoga stanja: »Lije-
kovi su mi učinili da se osjećam loše, a
ne pomažu mi. Umrijet ću u svakom slu-
čaju. Radije ću provesti svoje zadnje
dane kod kuće.« Bolesnik nema nesani-
ce, ni gubitak zadovoljstva, ni smanjenu
koncentraciju, a nema ni suicidalna raz--
mišljanja. Apetit mu je slabiji, no navodi
da mu zubna proteza ne odgovara, pa
zato ne može jesti svu hranu koju voli. U
nastavku pregleda, psihijatar i bolesnik
razgovarali su o ljudima i događajima
koji su u bolesnikovu životu imali veliko
značenje. U svome nalazu, psihijatar ni-
je našao dokaza za depresiju, i zaključio
je da je bolesnik sposoban za palijativ-
nu skrb. Preporučio je da se bolesniku
izda nova zubna proteza i da dijetetičar
poradi na tome da se bolesnika zadovo-
lji odgovarajućom prehranom.
Psihijatrijska terapija Psihijatrija je postala znanost o čov­
jeku, i to o onom, najsuptilnijem dijelu
njegove egzistencije, njegovu psihi-
Putovi razvoja psihijatrijske terapije
čkom i socijalnom životu. Psihijatrija u
kretali su se od biološke terapije, psiho-
ovom vremenu razvija kritičku svijest o
loške do socijalne terapije i terapijske
dostignućima i mogućnostima psihijat-
zajednice; od individualne do grupne,
liječenja pojedinih bolesnika do terapi-
rijske znanosti. To je osnova za svaki
etički odnos prema bolesniku, njegovoj
je obitelji.
bolesti i značenju psihijatrije u društvu.
Suvremena se terapija osniva na prin-
cipima multidimenzionalnosti i integ-
ralnosti.
Multidimenzionalni princip znači da
se može primjenjivati više terapijskih po- • Kako se klasična određuje psihijatrija?
stupaka, što ovisi o prirodi bolesti i o so- • Kako se danas shvaća psihičke i psiho-
cijalnoj konstelaciji bolesnikove sredi- patološko u okviru bio-psiho-socijal-
ne, a integralni pristup znači da liječenje nog modela?
treba obuhvatiti ne samo aktualno psihi- • Na čemu se osniva dinamsko učenje o
čki bolesno već i odnose bolesnika i nje- psihičkom životu?
gove okoline. Takav razvoj psihijatrij- • Osnovne odrednice suvremenih disci-
ske terapije pon1ogle su psihofarmako- plina psihijatrije: biološka psihijatrija,
terapija~ psihoterapija i socioterapija. socijalna psihijatrija, psihodinamska
psihijatrija.

3
 Povijesni razvoj psihijatrije
Njega i liječenje duševnog bolesnika
u obliku u kojem se danas provode rela-
tivno su se kasno razvili. Postupak s du-
ševnim bolesnikorn u svojem je razvoju
pratio razvoj društva i psihijatrije kao
medicinske znanosti. Poznata je činjeni­
ca da je u stara vremena čovjek nastanak
gotovo svih bolesti tumačio utjecajen1
nekih demonskih sila. Liječenje je zas-
novana na vjerovanju da čovjek riječi­
ma i postupcima može utjecati na uz-
ročnost (kauzalnost) u prirodi. Poznati
su mnogi ritualni postupci da se boles-
nik oslobodi tog utjecaja, primjerice pa-
ljenja vatre, sve do trepanacije lubanje.
S pomoću »bijele magije« prizivani su
dobri duhovi da pomognu, a ritualnin1
magijskim radnjama »crne magije« is-
tjerivani su zli duhovi iz čovjeka- boles-
nika (egzorcizam). Taj je period zanim-
ljiv za suvremena istraživanja, jer, osim
što je to dio povijesti, došlo je do obna-
vljanja toga shvaćanja u srednjem vije-
ku, postoje ostaci toga vjerovanja u svi-
jetu, a i neki psihički bolesnici danas se
vraćaju na razinu animizma i magije. U
vrijeme stvaranja antičkih država starog
vijeka mijenja se shvaćanje o etiopato-
genezi (uzrocima i nastanku bolesti) i li-
ječenju duševnih bolesnika. Stvaraju se
religiozno-moralistička učenja, te ele-
menti empirijske medicine. Osim kao
kazna za grijehe, bolest može nastati i iz
prirodnih uzroka, npr. pod djelovanjem
snažne tuge, izljeva žuči u organizmu,
»šetanja« maternice po tijelu itd. Hi-
pokrat u IV. stoljeću prije Krista iznosi
pretpostavku da su duševni poremećaji
rezultat oboljelog mozga, i da je »suma-
nut čovjek« zapravo bolestan čovjek. U
Hipokratovoj su školi detaljno opisani
mozak s dvije polutke, moždane ovojni-
ce, ukršteni moždani sindromi, upala i
tumor mozga itd. Opisao je vezu izme-
đu epilepsije i psihičkih poremećaja. In-
zistirao je na tome da liječnik mora poz-
navati uvjete u kojima bolesnik živi.
Opisao je također granične slučajeve ko-
ji nisu duševni bolesnici, već su pretjera-
no razdražljivi. Ustvrdio je da u nastan-
ku psihičkih bolesti ulogu imaju mnogi
čimbenici-naslijeđe, iscrpljenost, krva-
renje, trovanje, ozljede, starost. Smat-
rao je duševne bolesti izlječivima u veći­
ni slučajeva. Opisao je stanja koja mi da-
nas nazivamo neurozama i dovodio ih u
vezu s nezadovoljenim seksualnim na-
gonom. Uz medikamente (u to vrijeme
su se koristili različiti biljni pripravci,
opij, kanabis, rauvolfija i druge, empi-
rijski nađene tvari), preporučivao je od-
mor, dijetu, gimnastiku, a kao najprik-
ladniji lijek rad. Dao je prvu klasifika-
ciju duševnih bolesti (manija, melanko-
5
lija, demencija). Njegovo je učenje pre-
težno empirijsko (iskustveno). Nakon
renesanse, i u novom vijeku, znatan je
dio njegovih stavova znanstveno potvr-
đen. Njegovi su učenici upućivali u pot-
rebu njege tijela, i održavanja čistoće,
podučavali su prikladnom odijevanju,
davali higijenske savjete i isticali klimat-
ske čimbenike koji su povoljni za dušev-
no oboljele. Asklepjades ili Aesculapius
(124-60. prije Krista) preporučivao je
njegu i liječenje, uz bavljenje psihičkim
bolesnicima. Alkmeon iz Kritona, koji
je prvi secirao oko i opisao ga prateći
vidni put do oka, iznio je ideju da je mo-
zak središte osjetnih doživljaja, kao i sje-
dište pamćenja i mišljenja. Od njega po-
tječe i misao »Zdravlje je harmonija su-
protnih sila, a bolest poremećaj ravno-
teže«. Umijeće antičke medicine treba
smatrati pragmatičnim, jer se posvuda
težilo praktičnoj primjeni.
U srednjem vijeku došlo je do vraća­
nja na demonomaniju (vjerovanje udu-
hove~ dobre i zle~ koji utječu na pojavu
bolesti). Duševni su bolesnici liječeni eg-
zorcizmom (istjerivanjem duhova), zat-
varanjem u kazamate, okivani su, a po-
negdje držani u kavezima izvan grada.
Posebno trpe od g. 1484., kada je zapo-
čela akcija protureformacije, u kojoj su
protestanti (raskolnici) spaljivani, a tu
sudbinu dijele i duševni bolesnici. Izu-
zetak su u Europi arapski liječnici J<oji
djeluju u Kordopskom kalifatu (Spa-
njolska, do 1492.) i koji su upoznali i
očuvali Hipokratovo učenje. Najviše se
ističe Abu Hasan Ibn Sina (lat. Avicena,
980-1037.) koji je napisao »Kanon me-
dicine« u pet dijelova, koji je preveden
na latinski i služilo je kao udžbenik za li-
ječnike na prvim europskim medicin-
skirn fakultetima. Osim obnove Hipok-
ratova učenja, upozoravao je da psi-
hički čimbenici (bijes, tuga) mogu uzro-
kovati tjelesne bolesti i tako je postao
6
prethodnik psihosomatike (povezanos-
ti psihičkog i organskog). U Kordop-
skom kalifatu osnovani su prvi azili za
duševno oboljele još u 8 st., a g. 1409. u
Valenciji je organizirana prva psihijat-
rijska bolnica koja je, osim kustodijal-
nog karaktera (čuvanja), imala i funkci-
ju liječenja, a primijenjena je i terapija
radom.
Sve do XVII. stoljeća nad psihijatri-
jom vlada muk, ali se krikovi bolesnika i
te kako čuju. Tada se, uz kemiju i fiziku,
razvija fiziologija, a otkriće mikroskopa
omogućuje pogled u građu tijela. Otva-
raju se bolnice, a u sklopu internih odje-
la nađe se poneka prostorija za zbunje-
nog bolesnika s tjelesnom bolesti i akut-
nim psihičkim poremećajem. U novom
dobu je lik duševnog bolesnika još pos-
ve neodređen. Nije slučajno što je taj bo-
lesnik posljednji dobio bolesnički kre-
vet. Brigu o njemu dugo vodi opći lije-
čnik. Neuropsihijatar se pojavljuje tek u
XIX. stoljeću. Psihopatologija kao te-
meljna disciplina psihijatrije nije se po-
sebno učila. Nekoć magični pojam duše
postupno počinje blijedjeti. Počinju se
nazirati patološki mehanizmi bolesti. U
novom dobu u Europi se formira li-
ječnički stalež. Duševno oboljeli kona-
čno se smatra poremećenim, kojemu su
potrebni liječenje, čuvanje i zaštita. U
Engleskoj se g. 1718. objavljuje Zakon
o zaštiti duševnih bolesnika. Godine
1793. Philippe Pinel (1745-1826) u
Francuskoj je, za vrijeme Francuske re-
volucije, izborio skidanje okova s du-
ševnih bolesnika i uspi o neke od njih iz-
vući iz zatvora, gdje su poneki tamnova-
li i desetljećima, i smjestio ih u bolnicu
Bicetre kojoj je došao na čelo. Taj je do-
gađaj ocijenjen kao prva psihijatrijska
revolucija.
Psihijatrija se kao medicinska djelat-
nost pojavila u XIX. stoljeću. Tada se,
uz druge discipline, razvila medicinska
djelatnost koja proučava nastanak, raz-
voj, očitovanje i otklanjanje duševnih
smetnji.
Psihijatrijska stručna djelatnost ot-
počela je kad su se stali sustavno prou-
čavati psihički simptomi i tragati za te-
rapijskim mogućnostima koje bi stvar-
no ublažile nastali poremećaj. Emil Kra-
epelin (1855-1926) daje značajne sus-
tavne opise i klasifikacije duševnih bo-
lesti. Postavio je osnove za klasifikaciju
psihoza, opisao je psihopatsku ličnost
(poremećaj ličnosti) kao tip nerazvije-
nog oblika psihoze. Dao je klasifikaciju
paranoidnih stanja i odvojio ih od para-
noje, znanja o depresiji i maniji skupio
je i opisao jedinstveni krug maničnode­
presivne psihoze. John Conollz (1849)
opisao je mladenačku shizofreniju, naz-
vanu u prvo vrijeme dementia precox, a
Kraepelin je opisao pojedine oblike shi-
zofrenije (jednostavne, hebefrene, ka-
tatone i paranoidne). Sergej S. Korsa-
kow (1854-1900) opisao je sindrom ka-
rakteriziran organskim, neurološkim i
psihijatrijskim simptomima, čest u tije-
ku kroničnog alkoholizma. Herman Si-
mon (1867-1947) razvio je radnu tera-
piju kao temeljno liječenje. Vrijedna su
otkrića morfija, strihnina, kofeina, digi-
talisa, te fizikalni postupci elektrotera-
pije, primjerice podražavanje galvan-
skom strujom i hidroterapije. G. M.
Beard opisao je neurasteniju na početku
intenzivna industrijskog razvoj a kao sli-
ku nervne iscrpljenosti, a Pierre Janet
kao oblik neurotskoga psihičkog slab-
ljenja. Martin Charcot iscrpno je obra-
dio kliničku sliku histerije. Sigmund
Freud (1856-1939) zaokupljen je pod-
ručjem nesvjesnog u čovjeku. U prvo
vrijeme koristi se metodom hipnoze
(koristili su se njome prije njega Janet,
Breuer i Charcot), a poslije upoznaje
nesvjesne sadržaje preko verbalnog (go-
vornog) iznošenja dok pacijenti asocira-
ju (povezuju) potisnute i zaboravljene
traumatske konfliktne situacije (situa-
cije u kojima su imali psihičke ozljede
uslijed sukoba). Uvodeći u svoj rad di-
namski način pristupa bolesniku, Freud
je osnivač psihoanalize. Po nekima, oz-
načio je drugu revoluciju u psihijatriji.
Od njegovih učenika i sljedbenika, isti-
ču se AlfredAdler (1870-1939) koji os-
niva svoj pravac individualne psiholo-
gije uz okretanje socijalnim utjecajima i
odrednicama ljudskog postojanja, te
Cari Gustav Jung (1875-1961) koji je
stvorio analitičku i kompleksnu psiho-
logiju, proučavajući kolektivno nesvjes-
no i arhetipove. Psihoanaliza Freuda i
njegovih sljedbenika temelj je na kojem
će se razvijati psihoterapija, okosnica li-
ječenja u psihijatriji, prije svega u liječe­
nju neurotičnih smetnji.
Julius Wagner von Jauregg uvodi
1917. uspješno liječenje progresivne pa-
ralize malarijom.JosefKlaesi 1921. uvo-
di primjenu kura Somniferina za dugo
spavanje shizofrenih bolesnika. Nakon
uvođenja inzulinskih i kardijazolskih
šokova, 1938. Ubo Cerletti i Livio Bini
uvode elektrokonvulzivno liječenje psi-
hoza. Adolf Mayer (1886-1950) pre-
nosi principe dinamske psihijatrije u
SAD i razvija ih u psihološkom smjeru,
ističući udio bioloških i socijalnih čim­
benika u nastanku psihičkih poremeća­
ja. Na čovječji organizam gleda kao na
biološki mehanizam čiju cjelovitost re-
mete fizikalni, socijalni i biološki čim­
benici; život pojedinca zbroj je bio-
loških i socijalnih reakcija, a bolest nas-
taje kao psiho-biološki odgovor na slo-
ženu cjelinu životne situacije. Slične
poglede ima i Harry Stuck Sullivan
(1892-1949). Pojava pojma socijalne
psihijatrije vezana je za okretanje pogle-
da s bolesnika na njegovu sredinu, gdje
se poremećaji i javljaju. Interakcija po-
jedinca i društva postat će stjecište inte-
7
resa psihijatra i sociologa. Naglasak je
na razvijanju i promoviranju prilagod-
be zajedničkom življenju.
U drugoj polovici dvadesetog stolje-
ća, psihijatrija je dobro diferencirana na
pojedine subspecijalizacije, kao što su:
biološka psihijatrija, socijalna psihijat-
rija i psihoterapija. U području biološke
psihijatrije, značajna su otkrića klor-
promazina, koji se primjenjuje kod uz-
nemirenih bolesnika, što označuje po-
četak primjene neuroleptika (vrste an-
tipsihotičnih lijekova) koji su u bitnoj
mjeri utjecali na cjelokupnu zaštitu, po-
glavito psihotičnih bolesnika. Uz otkri-
će tricikličnih antidepresiva (prvi pred-
stavnik irnipramin) smatra se trećom
psihijatrijskom revolucijorn.
Klordiazepoksid - prvi predstavnik
grupe benzodijazepina, lijekova koji
imaju antianksiozno, antikonvulzivno i
miorelaksantno djelovanje, sintetiziran
je g. 1957. Benzodijazepinski lijekovi
postali su izuzetno masovno upotreb-
ljavani lijekovi, zbog zahtjeva suvreme-
nog čovjeka da se, kada je napet i neras-
p_oložen, brzo i efikasno opusti i razved-
ri.
Važno je i uvođenje litijevih soli u lije-
čenju manije i u prevenciji afektivnih
psihoza.
Mnogi govore i o četvrtoj psihijatrij-
skoj revoluciji- socioterapijskoj. Godi-
ne 1952. Maxvell]ones objavljuje knji-
gu »Terapijska zajednica« u kojoj su izlo-
ženi osnovni principi ovoga sociotera-
pijskog postupka, koji je značajno utje-
cao na promjenu atmosfere i odnosa u
svim psihijatrijskim ustanovama u koji-
ma je uveden, a takvih je najveći broj.
Joshua Bierer (1901-1984) g. 1946. u
Londonu uvodi dnevne bolnice, u koji-
ma bolesnici provode samo dio dana. Po
tom uzoru, uvode se i noćne i vikend
bolnice.
8
U organizaciji psihijatrijske zaštite
važno je razvijanje sektorske psihijatrije
i psihijatrije u zajednici, uz isticanje zah-
tjeva da psihijatrijski bolesnik bude, što
je moguće više i češće, liječenu otvore-
noj zajednici, tamo gdje živi i radi. Ni-
zom mjera pokušava se društvo učiniti
odgovornim za stanje psihijatrijske
zaštite i sudbinu duševno bolesnih.
U psihoterapiji se pojavljuju brojni
novi pravci, metode i postupci koji na-
laze prirnjenu u liječenju poglavito lak-
ših psihičkih poremećaja. Znatno se bu-
di interes za psihijatrijsku dijagnostiku i
klasifikaciju psihičkih poremećaja u
posljednje vrijeme. Stvara se prva psihi-
jatrijska nozologija (klasifikacija) u ko-
joj se uporabljuju operacijske definicije
duševnih bolesti (DSM-III).
Noviji dijagnostički postupci, kao
što su kompjutorizirana tomografija mo-
zga (CT), magnetna rezonancija, mjere-
nje iskorištavanja glukoze u pojedinim
regijama mozga (PET) i mjerenje brzine
protoka krvi u moždanim krvnim žila-
ma (rCBF) omogućuju bolji uvid u
strukturu i funkciju središnjega živča­
nog sustava u zdravim i patološkim sta-
njima, i privlače znatnu pažnju aktera
biološke psihijatrije.
"Odnos prema duševnom bolesniku u
starom i u srednjem vijeku
"Razvoj psihijatrije u novom vijeku, suv-
remeno shvaćanje psihijatrije
"Otkrića najvažnijih psihoaktivnih lijeko-
va
"Suvremene dijagnostičke metode ko-
je se primjenjuju u psihijatriji
 uševno zdravlje i mentalni
-~a razgraničenje duševnoga zdLav lj a
<;:>d rr1eiitaliuh poremećaja_., ka_o i za nji-
hovu daljnju klasifikaciju, služe kriteriji
koji se temelje na simptomima, odnos-
no subjektivnom đoživijaju, te napro-
matran ·u onašanja.
- Objektivnih iJagnostičkih kriterija
koji se osnivaju na kliničkim i raznovr-
snim laboratorijskim nalazima ima ma-
lo, te se mogu prirnijeniti samo u dijag-
nostici nekih psihičkih poremećaja, kao
što su primjerice organski psihosindro-
mi i neki oblici slaboumnosti.
,-P~ci o simptomima dobl_vaju se iz
_bolesnikova isk o·em sub"ektiv-
no-~doz1v jaju a korisni su i _odaci ko-
}e-claju oso e iz okoline (heteroanaiiine-
--za).
,__ Opservacija bolesnika, kao i podaci
koji upućuju na ponašanje u raznirr1 ži-
votnim situacijama, daljnji su bitni dije-
lovi dijagnostike.
U epidemiološkim istraživanjima ra-
bi se ova operativna definicija Svjetske
zdravstvene organizacije (1960.): »Pod
psihijatrijskim slučajem treba razumije-
vati osobu s manifestnim poremećajima
psihičkog funkcioniranja, koji su do-
voljno specifični po svojim kliničkin1
karakteristikama da se mogu pouzdano
, "'li
poremecaJ1
prepoznati kao poremećaji koji pripa-
daju jednom od jasno definiranih obli-
ka, ili koji su u toj mjeri teški da izazivaju
gubitak radne, odnosno socijalne spo-
sobnosti ili tako izraženi da dovode do
- odsutnosti s posla, odnosno do zakon-
skog ili drugog reagiranja društvene
sredine«.
Treba imati na umu da društvene i
kulturne razlike utječu na razlike u tole-
ranciji prema osobama sa psihičkim po-
remećajima, kao i na shvaćanje što bi
trebalo smatrati psihički zdravim, a što
psihički poremećenim.
tSocijalna prilagodljivost, profesio-
nalna uspješnost, uvid u vlastito stanje,
sagledavanje potrebe za psihijatrijskom
pomoći također su kriteri ·ikoji upu~.!!1!!...
na to je li riječ o zdravlju ili o olesti. J
·Tuisno ouvJetimakoji vladaju u socijal-
noj sredini i kulturi, različita je i učesta­
lost poremećaja. Danas se vrlo rijetko
susreću katatoni oblici shizofrenije, ko-
ji su ranije bili učestaliji.
O povezanosti porodice i društvene
zajednice, kao i drugih njihovih karak-
teristika, ovisi hoće li pojedinac obolje-
ti, koju će bolest razviti, kada će ona biti
prepoznata i kakvu će i kada pomoć
potražiti i dobiti
9
 U konceptu zdrave ličnosti postojati
i osjećati se stvarnim svojstveno je duše-
f 1; vnom zdravlju. Duševno je zdravlje nes-
pojivo sa negiranjem vanjske stvarnos-
li ti.
Psihički zdrava osoba može sudjelo-
vati u raznim područjima života:
1. život u svijetu s međuljudskim od-
nosima;
2. život osobne psihičke stvarnosti;
Suvremena psihijatrija formira sta-
3. područje kulturnog iskustva, koje
vove u skladu sa psihološka-psihijatrij- započinje igrom i vodi u sve ono
skim kriterijima struke, i kritički se os- što čine naslijeđe čovječanstva:
vrće na društvene stavove, te ne pois- umjetnost, mitska prošlost, pola-
tovjećuje abnormalno s društveno devi- gani napredak filozofske misli i ot-
jantnim, i ne oslanja se na statističke krivanje matematičkih tajni, dru-
prosjeke u procjeni što je normalno. štvene institucije i politika.
_Duševno se zdravlj.e može definirati
--rraovnn razinama:
1. duševno zdravlje kao odsutnost bi-
lo koje definirane duševne bolesti;
2. duševno zdravlje koje podrazurni-
jeva i stanovitu rezervnu snagu
osobe, koja joj pomaže u svladava-
nju iznenadnog stresa ili izuzetnih
zahtjeva i izazova;
3. duševno zdravlje kao stanje ravno-
teže između pojedinca i okoline -
stanje harmonije između sebe i
drugih, koegzistencija između re-
alnosti sebe i realnosti drugih ljudi
iz okoline. Takvo stanje ravnote-
že može sasvim mirno sadržavati i
nesposobnost. Zdravstvena rav-
noteža može postojati i u prisut-
nosti bolesti. Bolest i zdravlje tada
su različite dimenzije postojanja,
više nego stvarne suprotnosti.

10
Razmotrite na koje sve načine abnor-
malno ponašanje može utjecati na obi-
telj, zajednicu i društvo!
Pokušajte odrediti je li riječ o poreme-
ćaju ili o varijaciji uobičajenog i »nor-
malnog«:
• Čovjek se smije na tužnom dijelu fil-
ma.
.. Student pravi greške na dobro prip-
remljenom usmenom iz.laganju zbog
osjećaja napetosti.
., Atlet je prekomjerno samokritičan za-
to što je njegov tim izgubio na natjeca-
nju.
.. Adolescent se odbija pridružiti svo-
jim prijateljima jer je vrlo stidljiv.
„ Žena se ne može zaustaviti u čupanju
vlastite kose.
„ Muškarac s povećim dosjeom ranijih
uhićenja ne osjeća nimalo krivnje na-
kon što je opljačkao ljekarnu.

11
 Mentalni razvoj djeteta

V venoj naslijeđem kroz roditeljske game-

Zivotni ciklus i normalrnost te (spolne stanice) i o djelovanju okolin-
skih čimbenika.
Proučavanje ljudskoga životnog cik- U početku posve ovisno o majci, ne
lusa pomaže u razumijevanju ljudskog samo u tijeku intrauterinog života nego
ponašanja kako bi se razumjele faze nor- i kroz dojenačka doba, dijete se postup-
malnog razvoja i predvidjeli mogući pro- no osamostaljuje stvarajući u kasnijem
blemi. Početkom XX. stoljeća psihijatri životu kao odrasla osoba više ili manje
su započeli istraživati ljudski životni ci- ovisne, odnosno neovisne, odnose s ro-
klus posebno se usmjeravajući na razvoj diteljima.
ličnosti, te uloge iskustva u djetinjstvu
na formiranje odrasle osobe. Kasnija is-
traživanja promatrala su utjecaj socijal-
nih događaja na ličnost, te brojne prom-
jene koje se događaju kroz život. Novija
su istraživanja u biološkim znanostima
naznačila i biološke osnove ponašanja.

Rast i razvoj djeteta

Rast i razvoj djeteta uključuju brojne

elemente, od onih na molekularnoj os-
novi, do onih koji čine sastavni dio živo-
ta odrasla čovjeka, primjerice društve-
na prilagodba i kulturna nadgradnja.
Razvoj je vezan za kvalitativne promje-
ne zbog sazrijevanja funkcije i struktu-
ra. Od oplodnje do zrelosti procesi rasta
i razvoja teku u skladu koji je osobit za
svakog pojedinca, a ovisi o poruci dobi-

13
Modeli promatranja rasta i
razvoja
Spoznajni model proučava cjelokup-
no ponašanje djeteta koje proistječe iz
spoznajnih procesa. Spoznajni model
rasta i razvoja pomaže u razumijevanju
procesa mišljenja, učenja, stjecanja zna-
nja i načina na koji dijete rješava proble-
me. Sposobnost pojedinca za složeno
spoznajna djelovanje nazivamo inteli-
gencijom. Inteligenciju shvaćamo kao
entitet složen od više oblika »malih« in-
teligencija, te se smatra da je organizaci-
ja neurofiziološke strukture rr10zga tak-
va da dopušta različite oblike inteligen-
cije koji su u različitim intelektualnim
područjima različito razvijeni.
Intelektualno sposoban čovjek mora
znati riješi ti osnov11~ probleme te teško-
će koje u životu susreće, a Istodobno mo-
ra posjedovati sposobnost stvaranja ili
pronalaž~qi§l J!QYih .problerna koji ~e
mu pomoći da proširi stara, odnosno_
stekne nova znanja. U tome je osnova
napretka ljudskog života. Kvocijent in-
teligencije (IQ) uobičajeni je opisni put
mjerenja spoznajnih sposobnosti poje-
dinca i ne daje nam pravu sliku o spo-
sobnosti pojedinca u pojedinim pod-
ručjima kao što su glazba, matematika,
lingvistika ili rneđuljudski odnosi.
Psihosocijalni model bavi se odno-
som okoline i pojedinca od rođenja do
mladenaštva. Emocije, međuljudski od-
nosi, osobitosti u ponašanju i značajke
karaktera osnove su promatranja djete-
ta u psihosocijalnom modelu. Promat-
ranje počinje analizom odnosa djeteta
prema roditeljima, braći, sestrama, ro-
đacima i prijateljima. U psihosocijalni
model uključeni su i kulturni rast i raz-
voj koji nam govori o načinu na koji su
se dijete, adolescent i odrasla osoba pri-
lagodili i potvrdili u sredini u kojoj.žive,
14
koliko i kako je prihvaćena tradicija,
običaji i mogućnosti koje sredina nudi.
Važan je element i interakcija sa struk-
turom sredine, jer katkad zainteresira-
ne za djetetovo dobro upozorava što
treba poduzeti da bi se zaštitio njegov
interes, a time često i poboljšale per-
spektive za budućnost.
Spoznajni razvoj djeteta
Učenje je korijen spoznaje. Neki
smatraju da je ono unutrašnja potreba,
dok drugi misle da je posljedica vanjskih
poticaja, određenog pristupa i ponaša-
nja u životu.
Svoje predodžbe o realnosti dijete
stječe određenim redom, tako da je sva-
ki postignuti razvojni stupanj preteča
sljedećeg. Refleksne reakcije iz doba
dojenčeta postupno se organiziraju u
spoznajne. Po Piagetu, četiri su razdob-
lja djetetova spoznajnog razvoja:
- senzorimotorno (0-2 godine);
- predoperacijsko (2-6 godina);
- konkretno operacijsko (7-11 godina) i
-- formalno operacijsko (počinje različi-
to, od 12. do 15. godine) razdoblje.
Pod riječju »operacija« (ili djelatno-
st) Piaget razurnijeva upravljanje stvari-
ma razumom (»concrete operation«) ili
upravljanje mislima tada kada nisu ve-
zane za stvari (»forma! operation«). U
oba je slučaja urnna aktivnost praćena
motornom akcijom vezanom ili za neku
stvar ili za neki pojam, neku misao. Po
njemu je važnije objasniti način na koji
se dolazi do neke kognitivne sposob-
nosti nego utvrditi vrijeme njezina raz-
voja. Učenje se odvija preko plana, she-
me, koja čini osnovnu jedinicu vještine
prilagodbe, snalaženja u okolini. Taj
plan može biti misaoni, motorički, mi-
saonomotorički, a čini unutrašnju orga-
15
nizaciju aktivnosti kao odgovor na neki
vanjski podražaj. Planovi mogu biti jed-
nostavni (refleks), ali i složeni, s nizom
radnji koje dovode do konačna cilja, a
često su praćeni i osjećajima. Planovi -
sheme nastaju procesom asimilacije,
akomodacije i adaptacije.
Asimilacija označuje povezivanje
poticaja u već postojeće planove ili she-
me s više ili manje prepoznavanja onih
elemenata podražaja koji odgovaraju
elementima već usvojenih planova (she-
ma). Nasuprot tomu, akomodacija je
ponovno stvaranje novih planova u ko-
je se umeću i novoprimljena iskustva.
Adaptacija pak označuje ishod spajanja
asimilacije i akomodacije.
zinu razvoja, npr. da bi moglo pohađati
školu. Testovi izvođenja omogućuju da
ocijenimo je li dijete dosegla razinu u
kojoj je sposobno razumjeti neku rad-
nju i aktivno je u praksi izvesti. Testovi
svladavanja znanja rabe se ako se dijete
s natprosječnom inteligencijom uspr-
kos mladoj dobi želi uklopiti u viši raz-
red, odnosno u edukativnu grupu. Uje-
dinjujući rad mnogih autora primjenju-
ju se četiri skupine testova: 1. testovi
kognitivnih i intelektualnih funkcija, 2.
testovi sposobnosti, 3. testovi prilagod-
be ponašanja, 4. testovi projekcije (Ror-
schashov, TAT-test i CAT-test).

Procjena djetetovih
spoznajnih funkcija
Brojni testovi koji su danas u uporabi
rezultat su praćenja mentalnog razvoja
djece, kao i uočavanja individualnih
razlika na koje se nailazi. Ta su mjerenja
započela već oko godine 1800., a godi-
ne 19 O8. Alfred Binet predlaže prvi psi-
hologijski test kojim se nizom pitanja
dobiva uvid u djetetove spoznajne spo-
sobnosti. Od onda do danas mnogi su
autori stvorili obrazac određivanja op-
će inteligencije djeteta s bogatstvom
psihometrijskih elemenata koji omogu-
ćuju iscrpniji pristup proučavanju razi-
ne djetetovih umnih i spoznajnih spo- Kvocijent inteligencije (IQ) osnovni
sobnosti. je način ispitivanja spoznajnih funkcija
Testovi ispitivanja spoznajnih fun- djeteta. Na temelju testiranja dobiva se
kcija imaju različite namjene. Jedni su odnosom (mentalna dob/kronološka
napravljeni tako da preko njih upozna- dob) x 100.
jemo djetetove kognitivne sposobnosti IQ smatramo visokim ako su mu vri-
ili mogućnosti; to su tzv. screeningtesto- jednosti iznad 144, a niskim (umna
vi (testovi probira ili rešetanja). Testovi zaostalost), ako je ispod 5 5. Inteligenci-
postignuća ili ostvarenja pomažu da se ja je poligena nasljedna osobina koja je
utvrdi je li dijete postiglo određenu ra- pod bitnim utjecajem okoline.

i6

Psihosocijalni razvoj
djeteta
Pojam psiha upotrebljava se da bi se
naznačila sposobnost pojedinca da mis-
li, rasuđuje, osjeća, a smatra se da posje-
duje svjesnu i nesvjesnu razinu. Stalni su
poticaji nužni za psihosocijalni razvoj.
Za djetetov psihički razvoj potrebna je
pozitivna ponavljana stimulacija, te me--
đuljudski odnosi ispunjeni ljubavlju.
Nedostatak poticaja, ali i pretjerana sti-
mulacija, odveć nagrađivanja ili kažnja-·
vanja, stresne životne situacije, nedos-
tatak ili gubitak ljubavi, kao i nesposob-
nost da se iskaže ljubav, sve to može po-
remetiti djetetov normalni psihosoci-
jalni razvoj.
Suvremeno razumijevanje procesa
emocionalnog rasta i razvoja počelo je
prvim radovima na području psihoana-
lize, koje je započeo Freud. Psihoanaliti-
čari (]ung) pristupaju ispitivanju ljud-
ske psihe uspoređujući je sa strojem ko-
jim upravlja osnovna energija misaonog
života, libido. Psihička energija odraža-
va se kroz psihičke strukture, od kojih je
najprimitivniji id~ koji sadrži nagone i
poriv za samoodržanjem. Id je podsvjes-
tan, no kadar je mijenjati ponašanje za-
dovoljavajući nagon za užitkom. Među
važna područja ida ubraja se seksualno-
st, odnosno seksualna motivacija.
Druga psihička struktura jest tzv. ego
koji opaža i ispituje stvarnost spoznava-
jući tako ono što jest i koji su mu ciljevi.
U egu se nalazi svjesna spoznaja vlastita
bića, svjesni ciljevi, te obrambeni meha-
nizmi. Sva iskustva i osjećaje, sjećanja ili
želje koji su praćeni s odviše tjeskobe,
stida, osjećaja krivice ili sukoba, da bi se
s njima suočio u stvarnom svijetu, poje-
dinac potiskuje u podsvjesno. Mehani-
zam represije~ zatomljivanja, oblik je
normalnog, ali i patološkog načina ob-
rane i nastaje na štetu libida. Ako se tako
utrošena energija usmjeri na korisnu
aktivnost, govorimo o sublimaciji po-
tisnuta nagonskog poriva. Općenito se u
psihoanalitičkoj literaturi smatra da je
jedino sublimacija normalni odnosno
adekvatni mehanizam obrane. U druge
obrambene mehanizme ubrajamo stva-
ranje otpora zamjenom nesvjesnoga sta-
jališta svjesnim, izdvajanje mašte ili sje-
ćanja od njihova emotivnog dijela, reg-
resiju koja se očituje vraćanjem na raniji
razvojni stadij, odricanje neodgovaraju-
ćeg kao da ne postoji, projekciju vlastitih
neugodnih i potisnutih misli na druge.
Sve su to obrambeni mehanizmi kojima
se djeca često koriste. No, ako to posta-
ne način stalnog ponašanja djeteta koje
se ne može suočiti sa stvarnošću, ono
treba psihološku procjenu i pomoć.
17
 Ove spoznaje baziraju se na slobod-
nim asocijacijama, tumačenju snova i
pojavi otpora i prijenosa, što mu je po-
moglo da podsvjesna privede svijesti.
Time su stvorene osnove psihoanalize.
Njezinim razvojem došlo je do novog
tumačenja različitih stadija psihičkog
razvoja, s posebnom pažnjom posveće­
nom psihoseksualnom značenju libida.
Već u samom djetinjstvu osnova zado-
voljstva može biti seksualne prirode. U
dojenačkom se razdoblju očituje prvi
stadij psihoseksualnog razvoja, tzv. oral-
na faza vezana za majku i dojenje, koja
može imati važan utjecaj na kasnije dje-
tetove odnose u obitelji i u društvu.
Oralna se faza u 2. godini života nastav-
lja u analnu, u kojoj dijete postaje odgo-
vorno za kontrolu svojih tjelesnih fun-
kcija. U predškolsko doba dijete prolazi
krozfalusnu fazu u kojoj dječak i djevoj-
čica počinju uočavati anatomske razlike
svojih vanjskih spolnih obilježja. U ovo
je doba moguć razvoj Edipova komplek-
sa u razrješavanju djetetove dvojbe gle-
de toga kojeg od roditelja da izabere kao
uzor koji će slijediti. Premda označeno
kao latentna faza u kojoj su odgoj, od-
nosno školske obveze osnovne preoku-
pacije i bit djetetova razvoja, školsko
doba ipak prati psihoseksualna aktiv-
nost koja u doba adolescencije prelazi u
genitalni period.
Treći sastavni dio psihe, po Freudu,
čini superego, sastavljen od elemenata
ida i ega. U njemu počiva savjest kontro-
lirajući nagone ida i racionalne odluke
ega, a većinom djeluje podsvjesna.
18
Klasična Freudovo učenje vezano za
normalni razvoj upotpunjeno je i kri-
tički izmijenjena stvorivši model koji
danas nazivarno djetetovim psihosoci-
jalnim razvojem. Erikson predlaže psi-
hosocijalni model razvoja koji ima
osam stadija, svaki obilježen određenim
ciljevima koje treba postići, te određe­
nim nepovoljnim posljedicama ako se
ciljevi ne ostvare. Uz svaki stadij vezana
je i specifična osobina, jedna od osnov-
nih vrlina ljudskog razvoja (nada, sa-
mostalnost, inicijativa, marljivost, vjer-
nost, ljubav, briga i čestitost). Green-
span pak razlikuje 6 stadija u prvih 48
mjeseci: stadij homeostaze (od rođenja
do 3. mjeseca), stadij privrženosti
(2.-7. mjeseca), stadij somatska-psiho-
loške diferencijacije (3 .-1 O. mjeseca);
stadij organizacije ponašanja, inicijati-
ve i stvaranja unutrašnjeg života (9.-24.
mjeseca); stadij sposobnosti organizira-
nja unutrašnjih predodžbi (18.-30.
mjeseca); stadij diferencijacije predo-
džbi i konsolidacije (30.-48. mjeseca).
Bez obzira koji model uzeli kao os-
novu tumačenja psihosocijalnog razvo-
ja djeteta, jedno se ne smije smetnuti s
uma: normalni razvoj djeteta istovre-
meno je stalan i hirovit - obilježen je
mnogim prekretnicama, tako da se poj-
movi stadija, faze ili razdoblja u razvoju
mogu različito tumačiti. U svakom she-
matskom opisu razvoja procesi jednog
stadija djelomice prelaze u drugi. Svaki
stadij u sebi sadrži klicu budućega, kao i
elemente prethodnog razvojnog stadi-
Ja.
 Prist p duševnom bolesniku
Zdravstvena skrb u odnosu na psihi-
jatrijskog bolesnika ima svoje osobitosti.
One se odnose više na način izvođenja
aktivnosti i na način pružanja pomoći
nego na krajnji cilj, budući da je krajnji
cilj univerzalan: očuvanje zdravlja,
oporavak ili mirna smrt.
Psihijatrijska skrb usmjerena je odre-
đenim skupinama: djeci, adolescenti-
ma, starima i nemoćnima, umirućima,
osobama s poremećajima ponašanja, ras-
položenja svijesti, ovisnicima.
Pozitivni odnos s bolesnicima, pre-
poznavanje određenih patoloških i ri-
zičnih oblika ponašanja i snalaženja u
takvim situacijama važne su vještine.
Intervju, zdravstveno-odgojna pre-
davanja, neformalni razgovori važni su,
kao i tehničke i psihološke intervencije u
hitnim situacijama.
Posebno je važno razviti određene
psihološke vještine, jer je komunikacija
osnovno sredstvo rada.
Preko komunikacijskih, socijalnih,
obrazovnih, grupnih, individualnih i
drugih aktivnosti i u suradnji s ostalim
profesijama unapređuje se duševno
zdravlje pojedinca, obitelji i zajednice.
Bitno je razumijevanje i bavljenje
ljudskim emocionalnim reakcijama,
primjerice na stres ili krizna stanja, te
pomaganje ljudima u ostvarivanju nji-
hovih fizičkih, mentalnih i društvenih
potencijala.
Da bi provedba aktivnosti koje će
pridonijeti zadovoljenju tih potreba, bi-
la uspješna, mora se s bolesnikom izgra-
diti odnos povjerenja i prihvaćanja u ko-
jem će njegova ličnost doći do punog iz-
ražaja. Razgovarajući s bolesnikom, »ne
gubi« se vrijeme, već da je upravo vješti-
na komunikacije važan segmentu cjelo-
kupnom procesu zbrinjavanja psihijat-
rijskog bolesnika.
Katkad se čini da nema smisla nasta-
viti komunikaciju s bolesnikom koji ne
odgovara na pitanja. No, u takvim si-
tuacijama umijeće komunikacije može
doći do punog izražaja. Tada bolesniku
treba dati istinsku šansu da progovori i
često mu na vrlo suptilne načine poka-
zati spremnost da ga se sluša, a osobito
19
je važno pravilno iskoristiti trenutke
šutnje koji mogu trajati mnogo duže ne-
goli u »uobičajenoj« komunikaciji.
Znati slušati preduvjet je za uspješnu
terapijsku komunikaciju. Većina ljudi
želi govoriti, ali je vrlo malo onih koji su
spremni slušati. Često ljudi govore da
ne mogu razgovarati sa svakim. Psihijat-
rijski bolesnik može imati problem koji
ga muči duže vrijeme i nije ga spreman
iznijeti pred bilo kojom osobom. Stoga
je važno stvoriti dobru atmosferu i poka-
zati bolesniku spremnost da ga se sluša.
Komunikacijskim tehnikama, kao
što su refleksija, parafraziranje, i raz-
nim neverbalnim tehnikama dat ćemo
bolesniku na znanje daga pažljivo sluša-
mo, a istodobno parafraziranjem i ref-
leksijom provjeravamo jesmo li ga dob-
ro razumjeli.
U razgovoru ne smijemo biti nestr-
pljivi i rastreseni, moramo organizirati
vrijeme slušanja kako bolesnik ne bi po-
mislio da smo spriječeni u drugim aktiv-
nostima ili da nam »ide na živce«. Treba
biti suosjećajan slušatelj, ali se ne treba
pretjerano emocionalno uživljavati u
bolesnikove probleme. Od bolesnika
možemo čuti mnoge stvari koje bi druge
ljude mogle šokirati, ali ga zbog toga ne
smijemo osuditi već mu moramo pomo-
ći.
hijatrijskih bolesnika narušena zbog
Kada je riječ o komunikaciji, u radu
novoga fizičkog i socijalnog okruženja,
sa psihijatrijskim bolesnicima vrijedi is-
nepoznata slijeda događaja, neizvjes-
to što i u uobičajenoj svakodnevnoj i
nosti vezanih uz dijagnostiku i terapiju
stručnoj komunikaciji. Bolesnik, nai-
te predrasuda i ponašanja ljudi prema
me, može preferirati razgovor s odre(te-
njima. Kada se bolesniku pruža sigurno-
nim članom terapijskog tima. Drugim
st, nije mu dovoljno usput reći da je u
riječima, u nekoj situaciji bolesnik može
dobrim rukama.
dati prednost razgovoru sa sestrom, a u
drugoj razgovoru s liječnikom. No, ni Ima nekoliko načina za pružanje si-
jedan član tima ne smije taj bolesnikov gurnosti bolesnicima, ovisno o prilika-
izbor doživljavati ni kao poraz ni kao ma i situaciji:
pobjedu. - objasniti usluge, postupak, simptome;
Važno je pitanje i potreba za sigurno- - saslušati probleme, dati savjet, potpo-
šću. Ta je potreba u hospitaliziranih psi- ru i poticaj;

20
- provoditi vrijeme s bolesnikom i
predvidjeti pojedine potrebe;
- očuvati
. vlastitu
. smirenost, ulijevati
pov1eren1e;
- raznim aktivnostima odvratiti boles-
nikovu pažnju od problema;
- uvesti treću osobu koja može pomoći.
što od navedenog može biti potencijal„
ni razlog zašto se neki ljudi obično šale
o mentalnim bolestima?
„ duboko u sebi, svi ljudi psihološki
nešto potiskuju
„ ljudi se obično šale o stvari koje ih
straše
• većina ljudi ima potencijal da posta-
nu mentalno bolesni
• ljudi su u osnovi okrutni i uživaju u pat-
njama drugih.
Objasnite kako odnos između terapeu-
ta i bolesnika može utjecati na ishod li-
ječenja!
21
 itn intervencije u psihijatriji

__Jjitnapsihijatrijskaintervencijapot- . lesnika ni ljude iz njegove okoline, niti

-~bna je kada psihički poremećaj akut- ~narušava socijalni odnosIZiiieauootes-
no i neposredno biološki ngrož.ava...bfr:..,' nika i sredine. Tu ubrajamo krizna sta-
,..1eSriifaili ljude iz njegove okoline. To se nja.
' odnosi na: '"' Postupci su opisani u odgovarajućim
- suicidne bolesnike poglavljima.
- delirantne bolesnike, '
✓ti-- - epileptični status,
- stanje agresivnosti i homicidnosti u
psihijatrijskih bolesnika.
_Drugu~kupinuhitnih stanja čine psi-;
hički poremeća"i koji akutno i nepo_§-
~ redna nar.iišavaju socija ni o nos izme-
~ ~ d i n e te na taJ načtnia­
.- kođer akutno i neposredno biološki u~-
~ bolesnika ili ljude iz njego.xe
··okoline. Ovamo ubrajamo:
'
- akutna katatona stanja,
- akutne histerične manifestacije,
- sumračna stanja,
- patološka opijena stanje,
- stanja akutne anksioznosti.
Treću skupinu hitnih stanja karakte-
ri~iraju psihički poremećaji takve vrste
- da samo hitna intervencija može utjeca-
1:i na nJegov tijek, a ri tome u početku
·--sam poremećaj bio loš i ne ugrožavaoo-=-
-----

23
24
 snove
Psihijatrijska anamneza
Uzimanjem anamneze u psihijatrij-
skog bolesnika obavlja se i dio pregleda
uz donošenje djelomičnih zaključaka o
nekim psihičkim funkcijama. Obvezno
je i uzimanje heteroanamneze (podaci o
bolesniku koje daje druga osoba).
• Izbjegavati sugestivna pitanja
• Usmjeravati bolesnika na bitne
detalje bolesti
• Stvoriti ozračje povjerenja i
opuštenosti uz nastojanje da nam
kaže što više o svojoj bolesti.
Opažanja treba podijeliti s bolesni-
kom, prepoznati osjećaje, pojašnjavati,
potvrđivati, reflektirati, parafrazirati,
ohrabrivati verbalizacije, prepoznavati
bolesnikove potrebe, postavljati zatvo-
rena i otvorena pitanja, prepoznati pos-
redne iskaze.
• Uvijek treba govoriti jednostav-
nim i za bolesnika razumljivim je-
zikom izbjegavajući termine koje
bolesnik ne razumije.
Opći podaci - zanimanje i stupanj
obrazovanja, rnjesto rođenja i življenja,
(sredina u kojoj je živio važna je zbog
psihičkog pregleda
formiranja stavova, navika, ponašanja;
to može biti bitno za razlikovanje zablu-
da od sumanutih sadržaja).
Glavne tegobe kako ih bolesnik
opisuje
Sadašnja bolest: početak bolesti, ti-
jek, osnovne značajke simptoma, način
i učinak dosadašnjeg liječenja.
Osobna anamneza: podaci o najra-
nijem djetinjstvu, trudnoći majke, ro-
đenje, predškolsko i školsko doba, pu-
bertet, je li bio u vojsci,
-· odnos prema suprotnom spolu,
_. odnos prema obitelji i djeci,
- osobine ličnosti i ponašanje pred
pojavu prvih znakova bolesti.
Porodična anamneza: podaci o pos-
tojanju duševnih bolesti kod bližih i
daljnjih rođaka, zloporabe psihoaktiv-
nih tvari (alkohol, droge), suicid.
Bitno je utvrditi istinitost podataka
heteroanamnezom, po mogućnosti od
osobe koja dobro poznaje bolesnika.
Psihički status
• Prikaz bolesnikova duševnog ži-
vota koji se zrcali na različitim ra-
zinama.
25
 Opis bolesnika
Potreb ·e obratiti ažn·u na: vanjski
!_~gled bolesnika, opće držanje, konta t 1
ponašanje; uključuje procjenu općeg
- obrasca ponašanja, verbalnu i nevei15a1-
nu komunikaciju 2 socijalne interakcije
_.,....(me<.tuodnose) i žirotne vještine. "'"
Izgled: konstitucija, ožiljci, zapušte-
nost, napetost, nemir, snenost, nepred-
vidljivost.
Psihomotorika: šeće, gestikulira, ma-
niriran, bježi, ukočen, stuporozan, ag-
resivan, tetura, teatralan.
Izraz lica: mimika, gestikulacija, pa-
ramimija (mimika koja ne odgovara
emocijama).
Govor: ubrzan, spor, nejasan, šutnja,
vikanje, šaptanje, mrmljanje, eholalija
(ponavljanje riječi, koje bolesnik čuje iz
okoline), spontan.
Neverbalna komunikacija: gleda li
sugovornika ili izbjegava pogled, fiksira
li sugovornika?
Odnos prema ispitivaču: srdačan,
oprezan, distanciran, optužujući, prije-
teći, erotiziran, razigran.
Osjećajni :život - raspoloženje i
afektivnost
Afekt: kratkotrajno stanje emocija
popraćino, u pravilu, vegetativnim re-
akcijama: strah izaziva bljedilo, ljutnja
izaziva crvenilo, nemir. Afekt utječe na
svijest, sužavajući je, i remeti logično
mišljenje.
Emocije jakog_ intenzitetjJ: strah,
gn}ev, bijes. Osim promatranjem, može
se ispitivati i metodom provokacije (u
kontroliranim uvjetima!); moguća je ne-
željena i neočekivana reakcija, od preki-
da kontakta do bijesa i agresivnosti.
Normalan nalaz: afektivna topao.
Raspoloženje: vedar, tužan, mrk, iza-
zovan, ljut, uplašen, euforičan.
,~polaženje Le dugotrajnije, opće
osjećajno stanje, koje, dok traje, daje od-
ređeni ton cjelokupnom doživljavanju i
ponašanju.
Temperament je cjelokupni osjećajni
život i tijek osnovnog raspoloženja. Sva-
ku emociju prati temeljni ton ugode ili
neugode, te osjećaj napetosti ili opušta-
nja. Razlikujemo osnovne ili primarne
emocije, kao što su strah, ljubav, srdžba,
radost, tuga, i složene, koje su kombina-
cija osnovnih: ljubomora, mržnja, za-
vist, ponos.
(.
Stra~ je reakcija na bolna iskustvo ili
_,,. • •• • V V
pnJetecu s1tuaci1u, pn cemu ona moze
biti i samo simbolična; uvijek je pove-
zan s nekim opasnim ili ugrožavajućim
objektom koji treba izbjegavati.
(" AuJisiozn2§.t ..(tjeskoba, strepnja) ne-
određeni je strah, odnosno neugodan
osjećaj da bi se što neugodno ili opasno
moglo dogoditi; irna alarmantnu ili
upozoravajuću funkciju.
- Srdžba je emocija nezadovoljstva ko-
ja se očituje u težnji za kažnjavanjem, na-
padanjem ili razaranjem neugodnog,
prijetećeg ili ugrožavajućeg objekta. Po-
tisnuta srdžba, odnosno agresivnost,
 može biti u osnovi kod nekih psihoso- raznim stanjima, a čini bit fobičnog po-
matskih poremećaja. remećaja.
Žalost (tuga) jest emocija koja je po- Patološka _anksioznosf stanje je nes-
vezana s gubitkom voljenog objekta, pri vrsishodne strepnje,11emira,_r1apetosti.
čemu taj gubitak može biti i simboličan. Može se o~itavq,ti. .u ..napada-jima (u pa-
__ Radost izražava zadovoljstvo i ugodu i ničrioniporemećaju) ilikao.op_ća (u ge-
tijesno je povezana s duševnim zdrav- neraliziranom anksioznom poremeća­
ljem. ju).
Ljubav je jedna od osnovnih emocija. Patološka razdražljivost - brza i sna-
žna, često bezrazložna nu:z.0-v.olja.-i---od-
1__·· Način iskazivanja osjećaža~--
bojnost.
Suzdržan, slobodan, eksplozivan, Emocionalna labilnost __stanj~ je_
plitak, proživljen, stabilan, labilan. promjenljiva raspoloženja .
Adekvatnost: odgovaraju li emocije . -- Emocionalna ink.ontinenČtja jest ne-
situaciji ili misaonom sadržaju? mogućnost obuzdavanja afektivi'iog
oč1toxan1a,_:z;J5og čega. se .afek.tLJa:v.Jjaju ______ _
Poremećaji afektivnosti
nagloinagl_Q_prqlaze, ___
Neadekvatan (paratimija), povišen, Afektivna krutost jest nemogućnost
depresivan, tjeskoban, razdražljiv, sr- prenošenja vlastitihosjećafa _na„okoli;.·
dit. Bolesno afektivna otupljenje; emo- rz_u~_u_~.t!.(!d}!_rz__t:t_tost tuđim O§je~q:ii1!1:Cl__:..
cionalna inkontinencija (učestalo, nep- Afektivna praznina stanjeje__b,ez _ p1,i-
rovocirano smjenjivanje raznih, sup- sutnih osj~~~!.~·_Su~~e~e. se_u shizofreni-
rotnih afekata); afektivna ambivalenci- JI.
ja (dva suprotna afekta prema nekorn Afektivna inverzija izražava se kao
objektu). paratimija (neadekvatni o-sječaji}ipara-
. - - - - - -..-·-- mTiii?Ja--(neadekvatnr:r:oki.~irUc:a)·~ ·Bo-
(Poremećaji raspoloženi~>. lesnikov0Tziažavar1je osjećaja i mimika
HjJ!6manično,. maničnO raspo{c5že- su suprotni realnoj situaciji. Obuzet tu-
__nji'=- karal<ter1zira ga veoma pov1šeilo gom bolesnik se smiješi i obrnuto. SvoF
osnovno raspoloženje; razdraganostl<O:-- stvenaeshizofrenim bolesnicin1a .
.i~ __ pratr-h7_eerakt:Fy~:0-st--Iprekomjerna ' .. . . --- ~. ----------------
~k~i vn ost) ... Mis_~Q!!.U.t.!!~!<=_!~-~E~afl1)~ao \ M1iš lj en)e \
1 q~lokupna_ps1homotonka."JaYlJaJ.u-se- ·, ·
ideje.veličine..__ Mišljenje se odvija pomoću pojmo-
Depr-esi.vno raspoloženje - snižena -~ a misaone ~_u operacije ~?ahza, sint~-
raspoToZenfe;··:os1e-CafbezraztcYžne po- za n arac1 a a strakc1 a, konkret1-
·1:1šterioSt:1TSpiitaiiosfiuZguo1tal<lntefe- ~ k c i j a , _ded_ukcija, . e e c:ia
sa i zadovoljstva u l!-QQič(:!.j~pim aktiv- asoc11ac11a, stvar~Je hipoteza 1 donose-
rio~Hina, -~te-·pesfinizam_ i __ okupir.;1n_Q_s.t -nje zaključa~atološka misao izraz je
tužnim n~isliipa uz_usps)l;:enost_mis~to- promjene ličnosti i cjelokupnog načina
nog tijeka. doživljavanja.
Apatija Je.,9~je~;i,j__ g_tg~~119~_ti i ravno:-
dušr~C>~!.!, pr_::izni9-e, . 9.~~_yoljnosti....Naj::..... Formalni poremećaji mišljenja
češća je u rekonvalescenciji. _Kočeno, usporetlQ_- misli teško prit-
PatološfT strah jest strah od objekta ječu, tijek je usporeni subjektivna tego-
k__qj i nije ugroiavajffo.··poJ1vljuj'e-s-e-u- ban. Ljepljivo mišljenje - teško je i kat-
••s-.~--·--·--····-,~--~··---~a-•,-·-···--·~-··--···-·-----·--·-·~------·----- ,

27
 kad nemoguće mijenjati cilj i otrgnuti se
od jedne misli.
, . _ _ . . , . _ , - u svom mišlje-
nju, bolesnik ne ide najkraćim putem
prema cilju, i nije u stanju razlikovati
bitno od nebitnog. U misaoni tijek nep-
restano se umeću nove asocijacije.
Blok misli - iznenadni prekid u mi-
saonom tijeku i doživljaj potpune praz-
nine u mišljenju. U pravilu, poslije poja-
ve bloka, javlja se nova misao koja nema
nikakve veze sa prethodnom. Prekid u
misaonom tijeku i doživljaj praznine bo-
lesnici često tumače krađom misli. Blo-
kovi se mogu razvijati postupno (depre-
sija) ili naglo (shizofrenija). Može biti
izazvan i jakim afektom, primjerice
strahom (psihogeni stupor).
.B.ij.eg.ideja-misli pritječu brzo i sub-
jektivno lako, teško je slijediti određeni
cilj, cilj se neprekidno mijenja. Javlja se
kod maničnih stanja.
lnkoherentno mišljenfe (rastrgano )-
nepostoji veza između pojedinih rnisli
kod promijenjene (sužene) svijesti. Mo-
že biti prisutno i u stanjima premora,
neispavanosti, pod utjecajem alkohola i
sedativa.
Disocirano mišljenj{}__,- asocijacije su
riepovezane i mišljenje nema cilja, »sala-
ta od riječi«. Specifično je za shizofreni-
ju. Može biti i vezano uz rasulo pojmova
i povezivanje riječi u nove kovanice -
neologizmi.
_P~ja-=,- ponavljanje određe­
nihnJeči ili rečenica.
__ Ve~~~_fUi,ia-=-besmisleno ponavlja-
nfejecfne iste riječi ili rečenice.
Amencija ·- gubitak sposobnosti
shvacaiifa cjeline zbivanja, iako su dije-
lovi ispravno shvaćeni.
Sadržajni poremećaji mišljenja
Zabuna ili zabluda, predrasude, pra-
znovjerje, zaokupljenost bolešću, sa-
-\ moubojstvene ili ubojstvene preokupa-
cije, strahovi, slutnje, antisocijalne pobu-
de.
Prisilne misli- osoba uviđa besmisle-
nost i nenormalnost sadržaja misli, ali se
od nje ne može osloboditi. Javljaju se
često uz druge prisilne fenomene kod
opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
Patološke sumanute misli: zablude
nepristupačne korekciji, nastale na bo-
lesnoj osnovi. Uvijek se odnose na vlas-
titu osobu i s njom su najuže povezane.
Idejeveličine-patološko doživljava-
nje sebe kao osobito vrijedne, pronala-
začke, mesijanske, osobe visokog pod-
rijetla.
Ideje odnosa doživljaj kako se sve
odnosi na njega, drugi o njemu govore i
ismjehuju ga, pokazuju na njega i daju
mu znakove.
Ideje proganjanja - doživljava da ga
se truje, hipnotizira, uništava aparatima.
Ideje se množe ina kraju formiraju para-
noidan sustav.
Ideje bolesne ljubomore-vjerovanje
da ga partner vara s brojnim ljubavnici-
ma, pri čemu je riječ o apsurdnim i nelo-
gičnim ljubavnim partnerima.
Erotične ideje -vjeruje da su u njega
zaljubljene poznate odnosno važne li-
čnosti.
Religiozne i mistične sumanute mis-
li.
Poremećaji percepcije
Funkcija opažanja omogućuje komu-
nikaciju s vanjskim svijetom ujedinjuju-
ći aktualnu informaciju (vizualnu, audi-
tivnu, taktilnu, olfatkivnu-njušnu s pri-
jašnjim iskustvom. Kod porernećaja
opažanja osjetni dojmovi mogu biti iz-
mijenjeni u intenzitetu i kakvoći. Od
kvalitativnih smetnji osjetnih utisaka
najvažnije su opažajne varke:
- obmane osjetila svih vrsta,
- depersonalizacija i derealizacija.
J/uzije
Iluzije su kvalitativne smetnje opaža-
nja k.od kojih su osjetni dojmovi tako
izobličeni da pružaju sasvim drugu sliku
stvarnosti. Dakle, kod iluzija postoji
realni podražaj. Najčešće su iluzije zbog
nepažnje i iluzije zbog djelovanja afekta,
osobito u stanju straha kod akutnog
moždanog sindroma.
Halucinacije
Halucinacije su kvalitativne smetnje
opažanja kod kojih osoba opaža ono če­
ga uopće nema - bez realnog su podraža-
7a.
Halucinacije mogu biti jednostavne i
složene. Moguće su u području svih os-
jetila.
Vidne halucinacije
česte su kod intoksikacij a mozga, po-
remećaj a svijesti, u epileptičnim aura-
ma; u shizofrenih bolesnika; (mikroha-
lucinacije, vizije).
Kad osoba negira da vidi ono što se
nalazi i što gleda- negativne halucinaci-
je (u histeriji, kod hipnoze).
Slušne halucinacije
,Mo u se očitovati kao šumovi, gre-
~banje, lupkanje, pucketarli.,e ili ao 1as,Ee
.Ii" eči i rečenice koje bolesnik čuje.
Halucinacije u o 1 u glasova mogu
predbacivati, vrijeđati, optuživati, nala-
gati (imperativne halucinacije), ali mo-
gu i savjetovati i hvaliti. Glasovi mogu
biti povremeni i trajni; mogu govoriti u
glavi i drugdje u tijelu; biti poznati ili ne-
poznati; razgovarati međusobno o bole-
sniku ili s bolesnikom. Tišina ih može po-
du prijeti. Najčešće su kod shizofrenije.
Njušne i okusne halucinacije
Javljaju se u epileptičnim stanjima i
kod shizofrenije; relativno su rijetke.
Opipne ili taktilne halucinacije
Javljaju se kod intoksikacija i shizof-
remJe.
Cenestetičke halucinacije
Javljaju se u području vitalnih ili or-
ganskih osjećaja. Bolesnik doživljava da
mu netko čupa moždane ovojnice, elek-
trizira mu testise i sl. Česte su u shizofre-
nih bolesnika.
Kinestetičke halucinacije
Halucinacije pokreta i ravnoteže:
bolesnici doživljavaju da im se dijelovi
tijela kreću, da lete, dase njišu, padaju u
ponor, prevrću.
Fantomski ud
Očituje se osjećajem postojanja am-
putiranog uda pri čemu mogu biti pri-
sutne i boli iako je osoba svjesna ampu-
tacije.
Pseudohalucinacije
Nemaju obilježje osjetno realnog;
javljaju se kao slike ili predodžbe. Izvor
im je u unutrašnjem, subjektivnom svi-
jetu.
U zdravih osoba rnogu se pojaviti u
tijeku uspavljivanja hipnagogne haluci-
nacije. Nakon teških tjelesnih i dušev-
nih napora, u abnormalnim stanjima,
kao i u afektivna napetim stanjima mo-
gu se pojaviti halucinacije. Može ih
izazvati i hipnoza, te masovna religioz-
na doživljavanja.
Poremećaji doživljavanja vlastite
osobe
Depersonalizacija - doživljavanje
sebe kao nešto tuđe, nestvarno i nepoz-
nato.,_ __
~realiza~ija~ doživljavanje teme-
ljiroiz'riiije11jeiie~varnosti; osjećaj dase
prvi put susreće sa svijetom i ljudima
29
oko sebe; (bolesnik često ne može opi-
sati što je promijenjeno).
Depersonalizacija i derealizacija sus-
reću se kod shizofrenije, u histeričnim
stanjima, reakcijama na stresnu situaci-
ju, kao i u adolescenciji.
Autizam - poremećaj doživljavanja
vlastite osobe pri čemu bolesnik preki-
da svaku vezu s vanjskim svijetom. Unu-
trašnja doživljavanja autistične osobe
zanjusu jedina prava realnost; živi u svi-
jetu svojih želja i fantazija.
Stanje svijesti
Svijest povezuje cjelokupnost psi-
hičkih procesa u određenu vremenu; oz-
načuje znanje o onome što se događa u
vlastitu duhu.
Svijest je povezana s:
- planiranjem: sposobnost oblikovanja
shema za buduće aktivnosti i razliko-
vanje planova od tekućih aktivnosti;
- definiranjem prioriteta i izvršenjem
planova;
- usmjeravanjem pažnje, pri čemu je je-
dan dio pažnje reguliran unutarnjim
shemama, a drugi vanjskim zbivanji-
ma;
- pretraživanjem dugotrajne memorije
koje je potrebno za stvaranje novih
shema, označavanje prioriteta ili iz-
ravnu pažnju.
Poremećaji svijesti
U psihijatriji se promatra sposobnost
orijentacije u vrernenu i u prostoru, pre-
ma sebi i drugima. Ako je sposobnost
neke osobe da daje ispravne podatke o
sebi i drugima, o prostornim i vremen-
skim zbivanjima očuvana, govorimo o
stanju očuvane ili pribrane svijesti; u
suprotnom, govorimo o izmijenjenoj,
poremećenoj ili pomućenoj svijesti.
Razlikujemo kvalitativne i kvantitativ-
ne poremećaje svijesti.
30
Kvantitativni poremećaji svijesti
Stupnjevi nesvijesti: koma, sopor,
somnolencija.
Somnolencija - najlakši stupanj po-
remećaja normalnog budnog stanja, od-
govara izraženoj pospanosti zdravih
ljudi. Potrebni su jači podražaji nego je
to uobičajeno kako bi bolesnik reagirao
na njih. Otežana je opažanje i poimanje.
Asocijacije u misaonom tijeku su oskud-
ne. Pažnja je oslabljena. Bolesnik izgle-
da bezvoljno, pospano i usporeno, lako
pada u san. Uz jače podražaje može se
dosta lako probuditi, ali po prestanku
djelovanja podražaja ubrzo ponovno
pada u san. Orijentacija je u većini sluča­
jeva očuvana, najčešće prvo nastupi po-
remećaj orijentacije u vremenu.
Sopor - kontinuitet svijesti je pore-
mećen, ali uz jake podražaje moguće je
kratkotrajno uspostaviti puno stanje svi-
jesti. Bolesnik reagira otvaranjem očiju,
pokretom glave ili tijela, te kratkim
odazivom. Pažnja i opažanje su gotovo
nemogući, kao i shvaćanje. Na postav-
ljena pitanja nije u stanju odgovoriti ili
odgovara nakon duže stanke kratkim
odgovorima. Po prestanku jakih podra-
žaja, prekida se kontinuitet svijesti.
Koma - stanje dubokog patološkog
sna iz kojeg se bolesnik ne može probu-
diti nikakvim podražajima. Kontinuitet
svijesti je potpuno prekinut. Psihički ži-
vot ne postoji. U kliničkoj praksi se gra-
diraju stupnjevi kome. U dubokoj komi
su ugašeni svi refleksi i očuvane su samo
vitalne funkcije.
Kvalitativni poremećaji svijesti
Delirij - nema povezanosti između
psihičkih funkcija i psihičkog doživlja-
vanp.
Delirantni sindrom dezorijentira- ,
nost, osjetilne obmane, strah i psiho-
motorna uzbuđenost.
 Konfuzno stanje - nesigurna orijen-
tacija, smetenost i zbunjenost, teže pre-
poznavanje osoba i objekata oko sebe.
Nesigurnost i uplašenost, sugestibil-
nost i labilna afektivnost. Najčešće je
organski uvjetovano; katkad kao oblik
reakcije na stresnu situaciju.
Sumračno stanje - kod sumračne svi-
iesti postoji samo predmetna svijest, a ne
postoji jasnija svijest o vlastitom ja.
Očuvana je unutrašnja povezanost psi-
hičkih funkcija, pa može biti neuočljiv
za okolinu.
U suniračnom stanju svijest je maksi-
malno sužena i duševni se život odvija
na nižim slojevima osobe. Obično nas-
tupa naglo, i naglo iščezava. Javlja se
kod epilepsije, u stanjima patološke opi-
jenosti te u histeričnim disocijativnim
stanjima.
Orijentirana sumračna stanja - bo-
lesnici su bez poremećaja orijentacije,
obično za okolinu neuočljivi, obavljaju
različite aktivnosti, sklapaju poslove,
putuju, itd. Iza sumračnih stanja postoji
amnezija (nemogućnost prisjećanja).
Fuga-stanje sužene svijesti uz očito­
van impuls za nesvrsishodno lutanje ili
bježanje. Javlja se u sklopu psihomotor-
ne epilepsije.
Somnambulizam (mjesečarstvo)-ne­
potpuno buđenje; u takvu se stanju oso-
ba diže noću iz postelje i zbunjeno luta
po kući, a može izaći i van. Susreće se u
djece, histeričnih osoba i može naliko··
vati epilepsiji.
Hipnoza - umjetno, sugestijom izaz-
vano stanje sužene svijesti.
Pažnja
Pažnja je usmjeravanje psihičke ak-
tivnosti na određeni sadržaj.
Svjesna percepcija ne obuhvaća sve
informacije koje osoba prima iz svoje
nutrine i iz okoline, već je selektivna.
Razlikuje se aktivna-voljna i pasivna-
nevoljna pažnja. Razlikujemo još i op-
seg i obim pažnje, odnosno sposobnosf
istovremenog usmjeravanje pažnje na
više predmeta, odnosno pojava.
Tenacitet je sposobnost zadržavanja
pažnje na istom predmetu. Vigilitet je
sposobnost upravljanja pažnje na novi
predmet.
Kod ispitivanja pažnje promatramo:
očuvanost, napetost (koncentracija), te-
nacitet (trajna koncentracija na jedno),
budnost, vigilnost (sposobnost svraća­
nja pažnje na novi predmet).
Na pažnju utječu motivacija, zamor,
opće zdravstveno stanje itd. Jak afekt,
stanje izmijenjene svijesti, osjetilne ob-
mane i poremećaji mišljenja utječu na
vigilitet i tenacitet pažnje.
Poremećaji pažnje
Hipervigilna pažnja - pozornost pre-
skače s jedne na drugu temu; susreće se u
maničnim stanjima i u anksioznih boles-
nika.
Hipovigilna pažnja - smanjena ot-
klonjivost pažnje; susreće se kod fun-
kcionalnih .oštećenja i zaokupljenosti
patološkim doživljajima, osobito kod
depresije.
Hipertenacitet pažnje-pojačano za-
državanje pozornosti; zaokupljenost sa-
mo jednom idejom ili pojavom. Susreće
se u depresivnih i shizofrenih bolesnika.
Hipotenacitet pažnje-smanjena spo-
sobnost zadržavanja pozornosti, naj-
češće udružena s hipervigilnošću. Sus-
reće se u maniji, te u raznim organskim
oštećenjima mozga.
Nagoni
Nagoni su naslijeđeni i nenaučeni
of rase i ponašanja specifični za vrstu.
Covjek je tijekom evolucije uspio do-
vesti nagone pod nadzor svijesti. Razli-
kujemo kvantitativne i kvalitativne po-
remećaje nagona.

Poremećaji nagona
Vitalni nagoni
Nagon za hranom - povećan ili sma-
njen. Smanjen u depresiji te u shizofre-
nih bolesnika. Pike - neodoljivi prohtje-
vi za nekom hranom (u trudnica).
Nagon za življenjem - sklonost sa-
moubojstvu; sklonost sakaćenju (auto-
destruktivno ponašanje).
Spolni nagon - pojačan kod mani-
čnih stanja, kroničnog moždanog sin-
droma i u poremećaja ličnosti. Oslab-
ljen u melankoliji i u shizofrenih boles-
nika. Satirijaza (u muškaraca); nimfo-
manija (u žena); kvalitativne promjene
-perverzije-· doživljavanje spolnog uz-
buđenja pretežita kod neadekvatnog
objekta ili kod neadekvatne procedure:
pedofilija (seksualna sklonost djeci,
obično pretpubertetske ili rane puber-
tetske dobi); fetišizam (prema predme-
tima); nekrofilija (prema mrtvim bići­
ma); sadizam (doživljavanje spolnog pojačan u nekih neurotičara i u nekim
uzbuđenja pri nanošenju boli drugom); etničkim skupinama.
mazohizam (doživljavanje spolnog uz-
buđenja uz bolne podražaje); egzibicio- Socijalni nagoni
nizam (doživljavanje spolnog uzbu(le- Afilijalni nagon -gregarni motiv-te-
nja uz pokazivanje genitalija-pred oso- žnja ili potreba da se živi u zajednici s
bom koja nije uključena u seksualnu ak- drugim ljudima.
tivnost); voajerstvo (doživljavanje sek- Altruistički nagon - pomaganje dru-
sualnog uzbuđenja pretežno ili jedino gima bez obvezne recipročnosti. U vezi
pri promatranju genitalija ili spolnog je s afilijativnim nagonom.
akta drugih (nepoznatih) osoba; tran- Nagon za igrom - u djece; u odraslih
svestitizam (doživljavanje spolnog uz- potreba za razonodom i dokolicom. U
buđenja pri odijevanju odjeće suprot- radoholičara može biti oslabljen.
nog spola) itd. Nagon za autoafirmacijom - težnja
Promijenjeni spolni nagon u odnosu osobe za prihvaćenošću i priznatosti od
na vlastiti spol-homoseksualizam. drugih uz ostvarenje svojeg mjesta u
Roditeljski nagon - težnja za stvara- užoj i široj grupi. Kompleks superior-
njem obitelji i potomstva uz odgovara- nosti; inferiornosti; motivacija za do-
juću brigu i skrb. Oslabljen u depresiji, minacijom ili moći.
 Nagon za samoaktualizacijom - te-
žnja za ostvarenjem mogućnosti; pos-
tignuće onoga što jest u biti; poremećen
u krizama i smetnjama identiteta.
Nagon radoznalosti - izražava se te-
žnjom za istraživanjem novoga.
Poremećaji socijalnih nagona javlja-
ju se u obliku njihove prenaglašenosti,
primjerice pretjeranoj težnji za istica-
njem i dominacijom nad drugima od-
nosno agresivnosti. Mogući su i drugi
poremećaji socijalnih odnosa i profe-
sionalnih stremljenja, bilo da dolazi do
pojačanja, oslabljenja ili gašenja.
Volja i ponašanje
Volja je sposobnost pok.retanja i upo-
rabe psihičke energije radi realizacije
odabranog cilja, kao i kočenja, odgađa­
nja ili odbacivanja neprihvatljivih želja.
Ponašanje se rnože predstaviti kao
proces koji se sastoji od potrebe ili moti-
va koji pokreće određenu aktivnost, pri
čemu volja označuje proces svjesnog i
smišljenog izbora između više ciljeva.
Poremećaji volje i ponašanja
Hiperbulija označava jaku volju. Pa-
tološka je ako se očituje na štetu bolesni-
ka ili njegove okoline.
Hipobulija je slabost volje, odnosno
voljnih impulsa. Susreće se u neurasteni-
ji, poremećaju ličnosti, shizofreniji, de-
presiji; stanjima jake psihičke iscrplje-
nosti.
Abulija je izraziti nedostatak volje;
bezvoljnost. Susreće se u depresiji i shi-
zofreniji.
Ambitendencija je podvojenost i
suprotno usmjerenost voljnih impulsa
(najčešće se susreće u shizofreniji).
Patološka sugestibilnost nastaje zbog
posebne osobne sklonosti za sugestivnu
reakciju i povodljivo ponašanje ili zbog
posebnih uvjeta (hipnotička zapovijed).
Automatska poslušnost- osoba se na
neshvatljiv način poslušno podvrgava
tuđim nalozima.
Parabulija-potpuna blokada jednog
voljnog impulsa i zamjena suprotnim.
Negativizam - otpor, odbijanje, opo-
zicija. U pasivnom je otporu neaktivan;
bolesnik ne radi ono što se od njega zah-
tijeva; u aktivnom odupiranje je aktiv-
no, radi potpuno suprotno od onoga što
se od njega zahtijeva.
Katatoni stupor- stanje potpuna gu-
bitka spontanog i aktivnog pokretanja;
bolesnik satima i danima ukočeno sjedi,
leži, ne uzima hranu ni tekućinu, ne go-
vori i ne reagira na vanjske podražaje,
usto, ipak registrira sve što se oko njega
događa jer svijest nije poremećena.
Katalepsija voštana savitljivost;
omogućuje da satima bez zamora mogu
biti u određenu položaju.
Katatoni nemir- stalna pokretljivost;
nemirna uzbudljivost zbog čega boles-
nik može postati opasan za sebe i okoli-
nu; susreće se u shizofrenih bolesnika.
Stereotipija - besmislena ponavlja-
nje neke radnje, pokreta, rečenice.
Impulzivna radnja - nagonska rad-
nja kod koje nagonski poticaj naglo pre-
lazi u radnju; iako nema borbe motiva,
počinitelj djelo doživljava kao svoju
voljnu radnju.
Impulzivne sklonosti - pojavljuju se
iznenada, povremeno i neodoljivo se na-
meću tako da nadvladaju sve druge pot-
rebe i želje; dipsomanija - povremeno
konzumiranje prekomjernih količina al-
koholnih pića; kleptomanija- krađa bez
motiva i realne potrebe za ukradenim; pi-
romani ja - izazivanje požara; porioma-
nija - besciljna putovanja.
Čin u afektu - radnja koja ne potječe ,
iz nagonske sfere, već od jakog afektiv-
nog uzbuđenja.
 Prisilna radnja-strana je osobi; pos-
toji bezuspješna borba protiv nje, a do-
življava se kao vlastita.
Automatska radnja - doživljava se
kao tuđa radnja.
Manirizam - nepotrebne, neprirod-
ne, bizarne kretnje, mimika, gestikula-
c11a 1način izražavanja.
Orijentacija
Pod orijentacijom razumijevamo
sposobnost pružanja osnovnih podata-
ka o samom sebi (orijentacija u odnosu
na vlastitu ličnost), mogućnost određe­
nja mjesta na kojem se ispitanik nalazi
(mjesna orijentacija), sposobnost proc-
jene vremenskih odnosa (vremenska
orijentacija), kao i ispravno prepozna-
vanje osoba u okolini (alopsihička ori-
jentacija).
Poremećaji orijentacije
Dobra orijentacija upućuje na is-
pravno funkcioniranje psihičkih fun-
kcija kao što su svijest, pažnja, shvaća­
nje, pamćenje i mišljenje.
Najčešće se prvo javlja poremećaj u
vremenskoj orijentaciji, zatim u pros-
tornoj i orijentaciji prema drugim ljudi-
ma. Orijentacija prema sebi obično os-
taje najduže sačuvana.
Kod poremećaja orijentacije prema
sebi, bolesnik ne može dati osnovne po-
datke o sebi i svojoj prošlosti. U blažem
obliku, ovi podaci su nepotpuni i nesi-
gurni.
Kod izraženog poremećaja orijenta-
cije u vrerr1enu bolesnik ne može proci-
jeniti odnose u vremenu izme<.tu pojedi-
nih događaja i pojava i ne zna reći koji je
datum, dan, mjesec, godišnje doba i go-
dina. U blažim je slučajevima orijentaci-
ja u vremenu nepotpuna i nesigurna.
Poremećaj orijentacije u prostoru
karakterizira bolesnikova nesposob-
nost da se orijentira u inače poznatoj
34
okolini. Bolesnik nije u stanju reći gdje
se nalazi, u kojoj je zgradi, gradu itd. U
težem slučaju, bolesnik ne razumije si-
tuaciju u kojoj se nalazi, primjerice da je
na pregledu u zdravstvenoj ustanovi.
Kada je izražen poremećaj orijenta-
cije prema drugim osobama, bolesnik
ne prepoznaje, ili zamjenjuje, osobe ko-
je ga okružuju.
Poremećaji orijentacije viđaju se kod
organskih psihosindr01na težeg stup-
nja, u reaktivnim poremećajima (reak-
cije na akutni stres), psihogenim pore-
rnećajima i ponekad u shizofreniji.
Dezorijentaciju susrećemo u organ-
skim moždanirn sindromima uzrokova-
nim arteriosklerozom, infekcijama, in-
toksikacijama, novotvorinama, meta-
boličkim poremećajima kao i u senilnoj
i presenilnoj demenciji. Može se javiti i
u Ganserovom sindromu i histeričnim
stanjima.
Pamćenje
Pamćenje je psihička funkcija koja
omogućuje da se ranije doživljena ili za-
pažena ponovno dovede u svijest. Pro-
ces pamćenja sastoji se od upamćivanja,
pamćenja u užem srr1islu (retencija) i
reprodukcije (sjećanja).
Bez pamćenja nema kontinuiteta li-
čnosti; bez njega se gubi sposobnost
zaključivanja i vrednovanja.
Razlikujemo senzorička, kratkotraj-
no i dugotrajno pamćenje; motorno,
emocionalno, slikovna i verbalno-lo-
gičko pamćenje; trajnost pamćenja i za-
boravljanje.
Kvantitativni poremećaji pamćenja
Hipermnezija - pojačana sposob-
nost sjećanja određenih događaja iz po-
jedinih razdoblja života. U pravilu lakše ,
se i duže pamte sadržaji koji su bili afek-
tivno obojeni. Susreće se i u delirantnim
stanjima, u tijeku epileptične aure, u skim promjenama, delirantnim stanji-
stresnim stanjima; nakon konzumacije ma, teškim opitim stanjima i dr.
halucinogena; u maničnih bolesnika.
Nije patološka ako označuje poseb- Lažna i pogrešna prepoznavanja
nu obdarenost za neku aktivnost. (jamais vu, deja vu)
Hipomnezija - oslabljena mogu- Jo je fenomen kada bolesnik ima os.:;
ćnost sjećanja. Susreće se u raznim ošte- k_ćaj da nikad nije vidio nešto što je si-
ćenjima, organskim i funkcionalnim, gurno više puta vidio (james vu), odnos-
kada mogu biti oštećene i ostale psihi- - no kadatvrčiicla je već vidio, doživio, -
čke funkcije-mišljenje-usporen misa- ·cuo, OSJetIO nešto što se objektivno rani-
oni tijek, hipovigilna pažnja, nesigurna -Te nije moglo dogoditi (de,ia vu), Javlja
orijentacija itd. 'sekod psihomotorne epilepsije, shizof-
Amnezija - gubitak sjećanja za odre- renije, rjeđe u neurotičara, kod izrazi-
đeno razdoblje, povezano s nesvijesti ili tog tjelesna zamora.
stanjem kvalitativno poremećene svi- Pseudologia phantastica patološka
jesti; može biti posljedica propadanja lažljivost; izmišljanje doživljaja za koje
mnestičkih funkcija (npr. u demenciji). ni on sam retrospektivno, a ni okolina
Retrogradna amnezija gubitak sje- kasnije ne može reći što je bila istina, a
ćanja na događaje koji su se dogodili ne- što laž. Susreće se najčešće u poremeća­
posredno prije gubitka svijesti. Susreće jima ličnosti.
se kod ozljede glave, vješanja, akutnog Smetnje pamćenja-amnezije starih i
otrovanja itd. svježih događaja; mogućnost zapamći­
Psihogena amnezija - nastaje zbog vanja tek izrečenog teksta.
potiskivanja nekih događaja iz svijesti. Način prikrivanja· ili kompenzacije
Anterogradna amnezija - odnosi se defekta pamćenja: konfabilacija, odbi-
na razdoblje nakon doživljene traume janje odgovora, nijekanje, zaobilazno-
koja je izazvala i retrogradnu amneziju, st, ponavljanje istovjetnih odgovora.
a u kojem je bolesnik uredno došao k
svijesti. Često je prisutna kombinacija Inteligencija i naobrazba
anterogradne i retrogradne amnezije. Stupanj naobrazbe, opće znanje, ocje-
na ispitanikova intelektualnog kapaci-
Kvalitativni poremećaji pamćenja teta (s pomoću psihologijskih testova).
Konfabulacije - izmišljena sjećanja;
bolesnik razdoblje amnezije ispunjava Rasuđivanje
izmišljenim događajima pokušavajući Znakovi ispitanikova ponašanja koji
tako premostiti prazninu u sjećanju. Vi- su za njega nepovoljni ili društveno nep-
đa se kod Korzakowljeva sindroma (po- rihvatljivi; shvaćanje ishoda takva po-
sljedica kronične zloporabe alkoholnih našanja.
pića). U predškolske djece ne moraju bi- Sposobnost rasuđivanja u zadanim situ-
ti patološki fenomen. Mogu se isprovo- ac11ama.
cirati sugestivnim pitanjima. Najčešće Ocjena kritičnosti- stupanj ispitani-
su uz lakunarne amnezije - sjećanja na kove svijesti o svojoj bolesti; nijekanje
pojedine dijelove situacije u kojoj se bo- bolesti, prihvaćanje bolesti kao poslje-
lesnik nalazio. To može biti u stanjima u dice nečije krivnje, intelektualni uvid te
kojima je svijest oscilirala, aterosklerot- pravi emocionalni uvid.

35
Kratak podsjetnik za pregled bolesnika
 \

Mentalna retardacija

Mentalna retardacija (F70-F79, du- okolini u kojoj postoji potpora, to sma-

ševna zaostalost, oligofrenija) stanje je njenje ne mora biti uočljivo u osoba s
usporena ili nepotpuna razvoja uma. blagom mentalnom retardacijom.
Mentalna retardacija jest prirođeni
ili rano stečeni zastoj u razvoju inteli-
gencije. Prema stupnju oštećenja razli- Epidemiologiia
kuju se debilnost (IQ 50-80), imbecil- .11

nost (IQ 20-50) i idiotija (0-20).

Karakterizira je smanjenje vještina Mentalna je retardacija približno
(spretnosti, umješnosti), što se očituje u podjednako raširena u raznim sredina-
razvojnom periodu, pridonoseći cjelo- ma. U školskoj dobi ima od 1,5 do5,5 %
kupnom smanjenom stupnju inteligen- mentalno nedovoljno razvijenih. Teži
cije, odnosno smanjenoj sposobnosti oblici retardacije javljaju se u populaciji
rješavanja novih problema i snalaženja u 0,3 - 0,6 % slučajeva. Prema većini is-
u novim situacijama. Inteligencija je traživanja dječaci su češće zahvaćeni.
složena psihička funkcija koja se sastoji
od jedne opće i niza posebnih spoznaj-
nih, jezičnih, motornih i socijalnih spo-
sobnosti. Razvija se postupno, brže u Etiologija
prvim godinama života, maksimum do-
seže oko 15. godine, a njezin se razvoj Oštećenja prije, za vrijeme ili kratko
završava oko 25. godineživota. Poneki- nakon rođenja, označuju se, zajedno s
ma razvoj se intelektualnih sposobnosti naslijeđenim oblicima (od kojih se psi-
nastavljaikasnije, pačaki nakonS0. go- hopatološki ne mogu razlikovati), poj-
dine života. mom prirođena slaboumnost.
Retardiranost se može pojaviti s ne- _Uzročni čimbenici mogu biti nas]jed;,
kim drugim mentalnim ili fizičkim pore- ne bolesti metaba1izma,_ genetski uvje-
mećajem ili bez njega. Mentalno zaosta- ~nedostatci enzima, a mogu biti j_
le osobe podliježu većem riziku od eks- J2]ir.ođeni hormonski poremećaji, _pri.-
ploatacije ifizičko-seksualne zloporabe. ~rice hipotireoza. Osim internisti-
Prilagodljivost u ponašanju uvijek je ckih i neuroloških smetnji, ove bolesti
smanjena, no u zaštićenoj socijalnoj dovode i do duševne zaostalosti koja je

37
posljedica toksičnog oštećenja mozga.
Slaboumnost može biti i posljedica
smetnji i greška u razvoju mozga.
Perinatalno stečenu duševnu zaosta-
lost mogu uzrokovati oštećenja mozga
prilikom rođenja, infektivne bolesti
majke (npr. lues, toksoplazmoza), za-
tim hormonalne i metaboličke bolesti
majke, zloporabe alkohola ili lijekova
tijekom trudnoće, zračenja, kao i teške
bolesti i poremećena prehrana u doje-
načkoj dobi.
Klinička slika
Zaostalost se prepoznaje u dobi u
kojoj duševni razvoj normalno dolazi
do izražaja, dakle, od kraja prve godine
života, a nerijetka tek u trećoj godini.
Teža se zaostalost primjećuje prije.
Mentalna je zaostalost često praćena
zaostajanjem u motoričkom razvoju:
zakašnjelo puzanje, stajanje i hodanje,
te odgođeni i usporeni razvoj govora.
Ovi se poremećaji često mogu ustanovi-
ti prije nego intelektualna zaostalost.
Usporeni razvoj i nedovoljno izdiferen-
cirana ličnost očituju se već u dječjoj do-
bi bezizražajnom mimikom, bezvoljnim
ili stuporoznim ponašanjem.
Razvoj je mišljenja, posebice ap-
straktnog, oštećen. Stvaranje je pojmo-
va otežana. Moć zamišljanja, pažnja,
zapažanje, mogućnost govora su slabi.
Ograničena je sposobnost spoznaje bit-
nog i razlikovanje od nebitnog. Oslab-
ljeno je izvođenje zaključaka i donoše-
nje ocjena. Otežane su radnje upravlje-
ne k određenu cilju, kao i organizacija
života.
Neke duševno zaostale osobe posje-
duju zapanjujuću memoriju, posebno
za neke detaljne osjetilne dojmove i za
brojeve. Pojedine osobine u debila nisu
38
poremećene, ili su čak natprosječno
dobro izražene, npr. muzikalnost, raču­
nanje ili tehničke sposobnosti.
U odrasloj dobi, osirn inteligencije, i
psihomotorika može ostati nezgrapna.
Viši estetski i etički osjećaji mogu ne-
dostajati. Nagonske, osjećajne i voljne
funkcije mogu biti psihopatološke. U
ophođenju s duševno zaostalima opaža-
mo, s jedne strane, njihovu lakovjer-
nost, na osnovi koje se na njih relativno
lako može utjecati, a sa druge strane,
svojeglavu krutost, koja je zasnovana na
njihovoj nesposobnosti rasuđivanja.
Razlikujemo tri stupnja mentalne re-
tardacije: laka (debilnost), umjerena
(imbecilnost) i teška (idiotija). Kao mje-
rilo vrijede ne samo psihopatološka ne-
go i socijalna obilježja. Kod debilnosti
inteligencija nije dovoljna za prosječnu
osnovnu naobrazbu, kao ni za priučeni
zanat. Kod imbecilnosti nedostaje spo-
sobnost za samostalan život, te za bilo
kakvo regularno zanimanje. Kod idioti-
je postoji apsolutna nesposobnost za
obrazovanje (uključujući i svladavanje
govora), bespomoćnost i potrebu za
skrbništvom.
Duševno zaostale osobe često su loše
raspoložene. Češće su depresivne nego
euforične, a posebno su često razdraže-
ne. Na mali povod bolesnik može reagi-
rati napadom bijesa.
Upadno ponašanje izraz je poreme-
ćenih međuljudskih odnosa i socijalne
odbojnosti te izolacije.
Psihoseksualni razvoj često zaostaje,
pa su česte seksualne devijacije (egzibi-
cionizam, pedofilija i sodomija u
muških, prostitucija u ženskih duševno
zaostalih osoba).
U teškoj duševnoj zaostalosti (idioti-
ja), afektivni život i kontakti s okolinom
jedva su izgrađeni, nagoni neznatni, go-
vor se ne može naučiti.
 Kod težih oblika pokreti ostaju sas-
vim nekoordinirani, tako da bolesnici
ne mogu ni jesti ni hodati. Mnogi su ne-
uredni i glasni, neki i agresivni.
Drugi se oblici duševne zaostalosti
odnose se na slučajeve kada je procjena
intelektualne zaostalosti posebno teška
ili nemoguća uobičajenim postupcima
zbog poremećaja kao što su sljepilo, glu-
honijemost, te teški oblici poremećena
ponašanja.
Dijagnoza i diferencijalna
dijagnoza
U ranom djetinjstvu zakašnjeli psi-
homotorni razvoj i razvoj govora budi
sumnju na duševnu zaostalost.
U vrtiću se zaostala djeca uočavaju
po tome što ne pokazuju očekivani nap-
redak u usporedbi s drugom djecom.
To, međutirn, može imati i druge razlo-
ge.
U osnovnoj školi zaostala djeca ne
mogu pratiti normalni razvoj ostale dje-
ce, a od njih se i u specijalnim školama za
djecu koja otežano uče previše zahtije-
va, jer se uspoređuju s učenicima koji sa-
mo nisu toliko nadareni, ali nikako nisu
duševno zaostali.
Teški neurotični poremećaji mogu
nalikovati na duševnu zaostalost.
Ako dijete može svladati jednu od
kulturnih tehnika (čitanje, pisanje, ra-
čunanje), imarr1jestasumnji u dijagnozu
mentalne zaostalosti.
U duševno zaostalih mogu se pojaviti
neke nadarenosti, kao npr. dobro pam-
ćenje, muzikalnost, ali one nisu dokaz
protiv dijagnoze.
Relativna slaboumnost jest nespo-
sobnost u odnosu na očekivanja koja ta-
kav čovjek postavlja sam sebi ili koje mu
npr. nameće njegova obitelj.
Na jednoj nižoj razini ovi bi ljudi bili
sposobni i vrijedni, ali oni sami sebi pos-
tavljaju prevelika očekivanja, upuštaju
se u preteške pothvate, te pri tome zaka-
žu.
Neki posjeduju teoretsku sposob-
nost učenja. Oni to naučena ne mogu
primijeniti u praksi, pa zakažu u poslov-
nom životu.
Diferencijalnodijagnostički je pot-
rebno isključiti emocionalne smetnje
djece, kronični moždani sindrom, dje-
čju shizofreniju i minimalnu cerebralnu
disfunkciju. Nužno je učiniti neurofi-
ziološku i radiološku obradu.
Liječenjei rehabilitacija
duševne zaostalosti
Duševna je zaostalost manje medi-
cinski, a više je to zdravstveno-pedago-
ški problem na kojem surađuju liječnik i
pedagog. Korisno je ambulantna zdrav-
stveno-pedagoška liječenje uz suradnju
roditelja. Pomaže se roditeljima da
zaostalost svojeg djeteta prihvate kao
činjenicu. Potrebno je uskladiti mjere za
unapređivanje (zdravstveno-pedagoške
aktivnosti, gimnastiku, logoterapiju) uz
izbjegavanje prevelikog opterećenja.
Hospitalizacija se može izbjeći u di-
jela mentalno zaostalih osoba ako imaju
prikladan životni prostor i osigurani
posao koji odgovara njihovim sposob-
nostima. U tu svrhu služe specijalne ra-
dionice i domovi.
Kod teških slučajeva potrebna je traj-
na hospitalizacija s njegom.
Integracija je mentalno zaostalih i
njihovih obitelji složena, jer zaostala di-
jete ostaje za svoju obitelj uvijek veliki
teret. Obitelj je njime ograničena. Dije-
te ometena u razvoju doživljava se po-
nekadkao sramota. Zbog toga obitelj se
može izolirati, a poslije i odvojiti dijete
39
od okoline. Tome može pridonijeti i sa-
kupljanje duševno zaostalih osoba u
specijalne ustanove, kao što su vrtići i
škole za retardirane, radionice i zaštitne
ustanove. Potpuna integracija u svakom
slučaju nailazi na granice. Da bi bila
provedena, morale bi i obitelji mental-
no retardiranih biti uvučene u izolaciju.
Mnogi odrasli retardirani mnogo se bo-
lje osjećaju u zajednici s duševno zaosta-
lima nego u lažnoj integraciji među nor-
malnima.
Kada zaostala djeca u obitelji odras-
tu, katkad se razvija simbioza s roditelji-
ma.
Lijekovi mogu utjecati na bolesniko-
ve nagone. Teško mentalno zaostale
osobe često su motorički vrlo nemirne
(eretične), njihov destruktivni nemir
40
stvara velike poteškoće. Benzodiazepi-
ni su korisni, uz povremenu uporabu
neuroleptika.
Prevencija
Zdravstvenim prosvjećivanjem, i ge-
netskim savjetovanjem može se ukloniti
stanja koja mogu dovesti do rađanja du-
ševno zaostale djece.
Moguća je efikasna prevencija meta-
boličkih bolesti koje mogu rezultirati
mentalnom retardacijom: liječenje fe-
nilketonurije dijetom bez alanina i ga-
laktosemije dijetom bez mliječnog šeće­
ra. Dijete se moraju provoditi do pola-
ska u školu. Poremećaji uvjetovani me-
tabolizmom relativna su rijetkost.
 rganski i simptomatski mentalni
poremeca11
Organski mentalni poremećaji psi-
hički su poremećaji uzrokovani ošteće­
njem, odnosno poremećajem moždane
funkcije. Karakteristične su psihičke
poteškoće uzrokovane biološkim ošte-
ćenjem moždanih funkcija zbog meta-
boličkih ili strukturnih promjena. Os-
novne osobine ovih bolesti jesu pore-
mećaj svijesti ili poremećaj ponašanja.
Organske psihičke poremećaje mogu
uzrokovati i različite toksične tvari
primjerice alkohol, barbiturati, narko-'
tici i slično. Nagli prestanak uzimanja
takvih tvari na koje se je razvila fizio-
loška ovisnost također može dovesti do
pojave psihičkih poremećaja.
Ako je patološki proces koji izaziva
psihičke promjene primarno u mozgu,
takve psihičke poremećaje nazivamo
organskim psihičkim poremećajima u
užem smislu riječi. Ako je mozak sekun-
darno zahvaćen metaboličkim poreme-
ćajen1 kao posljedicom nekih tjelesnih
bolesti, psihičke poremećaje nazivamo
simptomatskim psihičkim poremećaji­
ma.
Razlikujemo akutni i kronični mo-
ždani psihosindrorn, odnosno organski
psihosindrom.
F ....
Akutni moždani sindrom očituje se u
obliku delirantnih i sumračnih stanja,
dok je demencijakarakterističnazakro­
nični moždani sindrom. U sklopu or-
ganskih psihičkih promjena pojavljuju
se različiti poremećaji ponašanja, emo-
cija, raspoloženja, te vegetativnih fun-
kcija i motorike. Zbog šarolikosti kli-
ničke slike teško je ustanoviti je li neki
poremećaj uvjetovan izravnim ošteće­
njem pojedinih dijelova mozga ili je ri-
ječ o psihološkoj reakciji na deficit ce-
rebralne funkcije kojeg je bolesnik po-
stao svjestan.
Organski uvjetovane psihičke prom-
jene možemo prema kliničkoj slici podi-
jeliti na:
- delirij i demenciju - kod kojih postoji
globalno oštećenje kognitivnih fun-
kcija;
- amnestički sindrom i organske halu-
cinoze - kod kojih postoji selektivna
redukcija kognitivnih funkcija;
- organsku sumanutost i organski afek-
tivni sindrom;
- organske poremećaje ličnosti;
poremećaje uzrokovane uzimanjem
ili naglim prestankom uzimanja tok-
sičnih tvari;
41
- psihičke poremećaje izazvane bolesti-
ma i poremećajem funkcije mozga te
nekim somatskim bolestima (sindrom
organske anksioznosti, organski diso-
cijativni sindrom, postkomocijski
sindrom, postinfekcijski sindrom).
Uzroci organskog psihosindroma
mogu biti cerebralni i ekstracerebralni.
U cerebralne uzroke ubrajamo trau-
me glave (subduralni, epiduralni, intra-
cerebralni hematom), infekcije (bakte-
rijski ili virusni meningitis ili encefali-
tis, uključujući HIV), tumore (primarni
moždani tumor, cerebralne metastaze),
vaskularne bolesti (ateroskleroza, ce-
rebrovaskularni inzult, tenzivna ence-
falopatija, kolagenoze), epilepsiju, de-
generativne bolesti (senilna i presenilna
demencija, Parkinsonova bolest), te rni-
ješane uzroke (multipla skleroza, hid-
rocefalus normalnog tlaka). Neki od
ekstracerebralnih uzroka jesu: infekcije
(septikemija, pneumonija), metaboli-
čki poremećaji (bubrežna ili jetrena in-
suficijencija, elektrolitski disbalans,
udaljeno djelovanje karcinoma, porfiri-
ja), intoksikacije (intoksikacija alkoho-
lom, drogama, ugljičnim monoksidom,
teškim metalima), endokrini poreme-
ćaji (tireotoksikoza, hipotireoidizam,
Chusingov sindrom), kardijalna ili res-
piratorna insuficijencija s cerebralnom
ishemijom, pomanjkanje vitamina B.
Sindrom demencije
Prisutni su neki od ovih simptoma:
- Propadanje kratkoročnog i dugo-
ročnog pamćenja. To je najizraženiji
simptom. Bolesnik se ne može sjetiti
poznatih imena, datuma, telefonskih
brojeva, irna poteškoće u konverzaci-
ji, ne može dovršiti započete aktiv-
nosti jer je zaboravio što je htio. U te-
42
žim slučajevima ne prepoznaje osobe
iz najbližega kruga pa čak ne može da-
ti ni osnovne podatke o sebi.
- Oštećenje apstraktnog mišljenja mo-
že se prepoznati po osiromašenu go-
voru.
- Gubitak kritičnosti i sposobnosti ra-
suđivanja očituje se u bolesnikovoj ne-
sposobnosti za planiranje i poduzima-
nje aktivnosti radi rješavanja različi­
tih međuljudskih, obiteljskih, poslov-
nih i drugih problema i zadataka.
Zbog nekritičnosti i nemogućnosti
kontrole svojih impulsa dementni bo-
lesnici mogu biti nasrtljivi ili skloni
ekscesima.
- Drugi neurološki simptomi i poreme-
ćaji viših kortikalnih funkcija mogu se
očitovati kao porernećaji govora, nes-
posobnost izvođenja radnji, nemo-
gućnost prepoznavanja objekata us-
prkos očuvanim osjetnim funkcija-
ma. Ovisno o uzroku demencije, mo-
gu biti prisutni i simptomi kao što su
pareze, paralize ili patološki refleksi.
- Promjene osobnosti mogu se očitova­
ti isticanjem crta ličnosti prisutnih
prije početka bolesti (opsesivnost, škr-
tost, paranoidnost, razdražljivost,
impulzivnost, agresivnost), kao i po-
javom potpuno novih, tako da okoli-
na bolesnika doživljava kao potpuno
drukčiju osobu.
- Emocionalni poremećaji čest su prati-
lac demencije. U diferencijalnoj dijag-
nozi depresije u starijoj dobi uvijek
treba imati na umu mogućnost razvo-
ja demencije. Na razvoj simptoma de-
mencije bolesnici nerijetka reagiraju
anksioznošću, strahom i depresijom,
te socijalnim povlačenjem i izolaci-
JOm.
Radno i socijalno zakazivanje. Zbog
navedenih oštećenja i poremećaja bo-,
lesnik ne može radno i socijalno fun-
kcionirati.
Alzheimerova bolest {FOO)
Primarna degenerativna demencija
Alzheimerova tipa kronična je progre-
sivna bolest koju karakterizira propa-
danje intelektualnih funkcija.
Vaskularna demencija
(F01)
U vaskularnoj derr1enciji neujedna-
čen je deficit u višim spoznajnim funkci-
jama, pa su neke vrlo oštećene, a druge
relativno očuvane. Primjerice, mogu bi-
ti prisutna znatna oštećenja pamćenja,
dok su oštećenja mišljenja, rezoniranja i
obrade informacija samo umjereno iz-
ražena.
Karakteristična su žarišna oštećenja
mozga, u prilog čemu govori anamneza
o jednom ili o više moždanih udara, uni-
lateralna spastička slabost udova, unila-
teralno (jednostrano) pojačani tetivni
refleksi, pseudobulbarna paraliza itd.
Prisutni su znakovi cerebrovaskularne
bolesti.
Demencija u drugim
bolestima (F02)
Demencija se može pojaviti i u sklo-
pu drugih bolesti kao što su Pickova bo-
lest, Jakob-Creudzfeldtova bolest, Hun-
tingtonova koreja, Parkinsonova bo-
lest, AIDS, cerebralna lipidoza, encefa-
lopatija, epilepsija, progresivna parali-
za, hepatolentikularna degeneracija
(Wilsonova bolest), multipla skleroza,
nodozni poliarteritis, sistemni eritema-
todni lupus, avitaminoza B12, zatim u
sklopu raznih trovanja, npr. ugljičnim
monoksidom, te kod ozljeda.
Organski amnestički
sindrom (OAS) (F04)
Ovaj sindrom karakteriziraju izraže-
na oštećenja memorije za nove i stare
događaje. Sposobnost učenja novih sa-
držaja značajno je reducirana s poslje-
dičnom anterogradnom amnezijom i
dezorijentacijom u vremenu. Percepcija
i druge kognitivne/intelektualne fun-
kcije obično su očuvane. Mogu biti pri-
sutni i simptomi konfabulacije, nedos-
tatka uvida i emocionalnih promjena
kao što su apatija i gubitak inicijative. U
osnovi ovog sindroma nalazi se ošteće­
nje hipotalamično-diencefaličnog sus-
tava ili hipokampalnih regija.
U etiologiji OAS-a važnu ulogu ima-
ju kraniocerebralne traume, cerebrova-
skularni inzulti i tranzitorne ishemične
atake (TIA), encefalitisi, tumori, nedos-
tatak tiamina.
Relativno povoljan učinak u liječenju
amnezijskog sindroma postiže se dava-
njem visokih parenteralnih doza tiamina.
Delirij koji nije izazvan
alkoholom i drogama (F05)
Delirij je tipična klinička slika očito­
vanja akutnoga moždanog psihosin-
droma. U praksi susrećemo posttrau-
matska, infekcijska, febrilna, postope-
rativna, toksična, medikamentna, deli-
rantna stanja.
Apstinencijski sindrom s
delirijem (F1 x.4)
Delirium tremens je kratkotrajno, no
ponekad po život opasno toksično-kon-
43
 fuzno stanje s pratećim tjelesnim smet-
njama. Obično je posljedica apsolutnog
ili relativnog prekida uzimanja alkoho-
la. U nekim slučajevima, poremećaj se
javlja tijekom epizode teškog pijenja.
Nesanica, drhtanje i strah su česti po-
četni simptomi. Mogu se javiti i epilep-
tični napadaji. (F lx.41)
Uobičajeni simptomi su poremećaj
svijesti, konfuznost, vidne halucinacije
i iluzije, izraženi tremor (drhtanje) ruku
i cijelog tijela. Često je javljaju sumanu-
te misli, agitacija (uznemirenost, agre-
sivnost), nesanica ili promjena u ciklusu
budnost- spavanje i konačno, pretjera-
na aktivnost autonomnog živčanog sus-
tava. Posljedica toga su povišeni krvni
tlak, prekomjerno znojenje uslijed čega
je moguća dehidracija, ubrzana peris-
taltika (ubrzan rad crijeva), povišeni to-
nus muskulature uz pojavu grčeva itd.
Diferencijalnodijagnostički je važno
razlikovati radi li se o deliriju izazva-
nom toksičnim tvarima, odnosno apsti-
nencijskim smetnjama. Najčešće je to-
me uzrok ovisnost o alkoholu, sedativi-
ma ili opijatima, a rjeđe o drugim psi-
hoaktivnim tvarima.
Delirij mogu uzrokovati i druga sta-
nja (F05) na što je važno obratiti pozor-
nost, budući da se tada mora liječiti os-
novna bolest.
Bolesnik u deliriju zahtijeva osobitu
medicinsku skrb.
Sindrom delirija
Prisutni su neki od ovih simptoma:
Poremećaj pažnje. Smanjena je spo-
sobnost održavanja pozornosti na vanj-
skim podražajima tako da se pitanja bo-
lesniku moraju ponavljati. Smanjena je
sposobnost usmjeravanja pozornosti na
.1
44
nove sadržaje. Bolesnik može ponavlja-
ti odgovor na prethodno pitanje.
Rastrgnutostmišljenja očituje se kao
nesuvisli, besmisleni ili nepovezani go-
vor. Bolesniku nedostaje jasna predod-
žba te je mišljenje rastrgana i nepoveza-
na.
Poremećaj svijesti. Delirij je po defi-
niciji primarno kvalitativni poremećaj
svijesti koji se očituje dezorijentacijom
u vremenu i prostoru, te drugim osoba-
ma. U većini slučajeva bolesnik je prema
vlastitoj osobi orijentiran. (Vidi detalj-
nije poglavlje o poremećajima svijesti.)
Moguća je i smanjena razina svijesti
koja se očituje poteškoćama u održava-
nju budnosti u tijeku pregleda bolesni-
ka. Obmane osjetila kao što su pogrešne
interpretacije, iluzije i halucinacije veo-
ma su česte. Najčešće su vidne halucina-
cije, koje mogu biti jednostavne i slože-
ne (bijeli miševi, paukovi, mreže i kon-
ci, ali i vizije). Obično postoji sumanuta
uvjerenost u realnost halucinacija, te
emocije i ponašanje sukladno sadržaju
halucinacija.
Poremećaj ciklusa budnost-spavanje
susreće se gotovo redovito. Bolesnici su
hipervigilni i ne mogu zaspati. U nekih
bolesnika prisutna je somnolencija (sne-
nost) koja se može pogoršati u stupor i
komu. Viđaju se i prijelazi iz snenosti u
nesanicu i obrnuto. Zivahni snovi i no-
ćne more mogu se stapati s halucinacija-
ma.
Poremećaj psihomotorike. Većinom
su bolesnici nemirni i hiperaktivni, iz-
vode nesvrsishodne pokrete i radnje.
Treba irnati na umu da bolesnici mogu
biti mirni i hipoaktivni, zbog čega se po-
remećaj svijesti i dijagnoza mogu pre-
vidjeti.
Poremećaj pamćenja. Očituje se nes-.
posobnošću zaparnćivanja novih sadr-
žaja (nakon 5 minuta bolesnik ne može
ponoviti ono što mu je rečeno da za-
pamti), ali i poteškoćama sjećanja.
Emocionalni poremećaji su čest pra-
tilac delirantnih stanja, a mogu se očito­
vati kao anksioznost, strah, razdražlji-
vost, euforija.
Neurološki simptomi nisu česti,
osim tremora koji se redovito susreće u
alkoholnom deliriju.
Vegetativni simptomi. Često su pri-
sutni u obliku tahikardije, znojenja, cr-
venila obraza, proširenja zjenica.
Liječenjedelirantnog
bolesnika
Delirij je hitno stanje u psihijatriji i
uvijek zahtijeva bolničko liječenje, po
mogućnosti na specijaliziranim odjeli-
ma intenzivne skrbi ili intenzivne psihi-
jatrijske skrbi.
Delirantni je bolesnik često u teškom
općem stanju, iscrpljen je jer ne spava, ne
jede, znoji se. Katkad se javlja povišena
tjelesna temperatura, sniženi krvni tlak,
kao i slabo bilo. Postoji rizik od smrtnog
ishoda zbog zatajivanja kardiovaskular-
nog sustava. Osobito je u deliriju uzro-
kovanom ustezanjem od sredstava ovis-
nosti (alkohola, sedativa i drugo) prisu-
tan tremor koji može zahvatiti cijelo ti-
jelo. Znakovi vegetativne prenadraženo-
sti mogu biti iscrpljujući za cjelokupan
bolesnikov organizam. Zato je važno na
vrijeme uočiti sve promjene u psihičkom
i somatskom bolesnikovu statusu.
Bolesniku je potreban mir, te ga tre-
ba pokušati smiriti i osloboditi straha.
Posebno je važno zaštititi bolesnika od
samoozljeđivanja i zaštititi druge boles-
nike. Ako gase isprovocira, osjeća se ug-
roženim, što rnože izazvati burne nega-
tivne reakcije. U takvim je situacijama
vrlo važno smiriti i, ako je potrebno,
mehanički sputati agresivnoga bolesni-
ka. Na taj se način mogu spriječiti mo-
guće ozljede.
Odluku o takvu postupku mora doni-
jeti psihijatar, te sukladno zakonskim od-
redbama, obavijestiti o tome zakonskog
zastupnika i sud, budući da je mjera spu-
tavanja moguća samo pri prisilnom psi-
hijatrijskom liječenju. Stoga se tome pri-
stupa samo u najtežim slučajevima. Upo-
raba zaštitne košulje i fiksiranja bolesni-
ka uz postelju još više može pojačati
strah i nemir. Potrebno je da u tom pos-
tupku sudjeluje više osoba, kako se ne bi
povrijedilo pacijenta ili neku drugu oso-
bu. Mehaničko sputavanje treba trajati
što je kraće moguće, i odmah nakon što
terapija dade pozitivni rezultat, preki-
nuti je. Mehanički fiksirao bolesnik spu-
tan je u svojim pokretima, te kod delirija
to može dovesti i do dodatnih kompli-
kacija. Bolesnika treba hraniti i dati mu
što više tekućine da bi se spriječila de-
hidracija. Stanja dehidracije zbog veli-
kog gubitka tekućine vrlo su česta. Uz-
rok su tome česta povraćanja, proljevi i
povišena tjelesna temperatura. U boles-
nika postoji oligurija, povećana kon-
centracija mokraće, žeđ, tahikardija,
slabo punjena bilo, hipotenzija, sma-
njen turgor kože, gubitak težine. Preh-
rana i nadoknada tekućine obavljaju se
intravenskim putem ako bolesnik nije
kadar samostalno se hraniti. U svrhu pa-
renteralne prehrane bolesniku treba uve-
sti trajni intravenski kateter kako bismo
osigurali mogućnost dugotrajnih infu-
zija. Redovito je potrebno kontrolirati
krvni tlak, puls i tjelesnu temperaturu.
Može se javiti i smanjena prohod-
nost dišnih putova. Uzroci su tome opća
slabost, umor, iscrpljenost, a posebno
poremećaj svijesti. Očituje se dispne-
jom, kašljem bez iskašljavanja, promje-
nama frekvencije i dubine disanja te
hroptanjem.
45
 Postupci koje poduzima sestra sasto-
je se od procjene respiratornog statusa
(frekvencija, dubina, ritam, zvukovi,
kašalj), poticanja i pomaganja pri iska-
šljavanju, smještaja bolesnika u drena-
žni položaj, orofaringealne ili orotra-
healne sukcije, a po potrebi se provodi
terapija antibioticima i ekspektoransi-
ma, budući da su moguće komplikacije
respiratorne infekcije.
Da bismo spriječili komplikacije du-
gotrajnog ležanja, treba pomoći bolesni-
ku u promjeni položaja, izvoditi vježbe
zglobova te ga smjestiti u prikladan po-
ložaj. U svrhu održanja normalne cirku-
lacije treba pomoći bolesniku pri vježba-
ma donjih udova, spriječiti pritisak na
vene i redovito mijenjati položaj. Kožu
treba masirati (posebno ugrožena mjes-
ta), održavati je suhom i čistom, a po po-
trebi koristiti se pomagalima za sprječa­
vanje dekubitusa. Važno je da bolesnik
ima redovitu stolicu i da redovito mokri.
Urinarne su infekcije moguće, osobi-
to ako je bilo nužno postaviti kateter.
Nakon povlačenja simptoma boles-
nik pati od nesanice, malaksao je, mli-
tav, depresivan i zbunjen.
Kada se delirij sanira, potrebno je
nastaviti liječenje psihoterapijskim i so-
cioterapijskim metodama. U proces li-
ječenja uključuje se i bolesnikova obitelj
kojoj treba pružiti potporu.
Drugi mentalni poremećaji
zbog oštećenja i
disfunkcije mozga ili zbog
tjelesnih bolesti
Organske halucinoze (F06.0)
Karakterizirane su prisutnošću du-
gotrajnih ili ponavljajućih halucinacija,
obično vidnih ili slušnih, koje se javljaju
pri jasnoj svijesti. Sumanuto objašnja-
vanje halucinacija može biti prisutno,
ali nerijetka je uvid očuvan.
Organski katatoni poremećaji
(F06.1)
U kliničkoj slici javlja se stupor s mu-
tizmom, negativizmom, ukočenim dr-
žanjem, ili katatono uzbuđenje s hiper-
motilitetom, te brzim i nepredvidivim
prijelazima iz jednog stanja u drugo.
Mogu biti prisutni impulzivnost, ste-
reotipije i voštana savitljivost udova.
Organske shizofreniformne
psihoze (F06.2)
Oštećenja mozga rnogu rezultirati i
kliničkim slikama koje su nalik na para-
noidno-halucinatornu shizofreniju.
Organski afektivni poremećaji
(F06.3)
Očituju se kao postinfekciozne dep-
resije, zatim manična stanja zbog hiper-
tireoze, depresija zbog hipotireoze itd.
Organski anksiozni poremećaji
(F06.4)
Susreću se u temporalnoj epilepsiji,
tireotoksikozi, feokromocitomu.
Poremećaji ličnosti i ponašanja
zbog oštećenja i disfunkcije
mozga (F07)
Mogu biti karakterizirani emocional-
nom labilnošću, neprimjerenom eufori-
jom, napadima bijesa, apatijom, bezvolj-
nošću, seksualnim nastranostima, sum- .
njičavošću, isključivošću, »ljepljivim« mi-
šljenjem, urnorom, smetnjama koncen-
traci je, oštećenjem pamćenja, nesanica- što duže aktivan, i obavlja svoje svakod-
ma, smanjenom tolerancijom na stres. nevne poslove s pomoću podsjetnika,
potpore i pomoći obitelji i drugih.
Bolesnik treba izbjegavati nepozna-
ta mjesta i situacije zato što to može is-
Liječenjeorganskih i provocirati konfuzno ponašanje. Pros-
simptomatskih
, .
mentalnih torija u kojoj boravi treba biti dobro os-
poremecaJa vijetljena, a noću treba biti upaljeno svje-
tlo iz istih razloga. Bolesniku treba osi-
Uzročno je liječenje moguće samo gurati pomoć i njegu u kući uz zadovo-
kod manjeg dijela ovih poremećaja. U ljavanje osnovnih bioloških potreba uz
nekim slučajevima može doći do izlječe­ potrebne mjere sigurnosti kako ne bi na-
nja ili bar do zaustavljanja daljnjeg raz- nio štetu sebi i drugima. Dobro je kada
voja osnovne bolesti i stanovitog po- iste osobe njeguju i pružaju pomoć bole-
boljšanja organskog psihičkog poreme- sniku. Kod poodmakle demencije treba
ćaja. Zbog toga je važno obaviti sva kli- pokrenuti postupak za oduzimanje pos-
nička i dodatna laboratorijska ispitiva- lovne sposobnosti i određivanje starate-
nja da bi se utvrdila priroda osnovne bo- lja u cilju zaštite interesa bolesnika i obi-
lesti i prema tome odredila i terapija. Na telji. Najzad, ako zadržavanje u kući,
žalost, kod najvećeg dijela ovih organ- odnosno u obitelji, postane nemoguće,
skih mentalnih JJoremećaja, moguće je, bolesnika treba smjestiti u odgovaraju-
primjenom psihofarmaka i na druge na- ću bolničku ili socijalnu ustanovu.
čine, djelovati samo na simptome (po-
ren1ećaji raspoloženja, sumanute ideje,
halucinacije, poremećaji sna, agitacija i
drugo).
Degenerativni procesi mozga kao što
je demencija Alzheimerova tipa, kao i
opsežna traumatska oštećenja mozga ne
mogu se liječiti uzročno. U ovim slučaje­
vima moguća je samo simptomatska te-
rapija.
Ako uz demenciju postoji izražena
depresivno raspoloženje, treba provesti
antidepresivnu terapiju zato što depre-
sija može dati lažnu sliku demencije
(pseudodemenci ja).
Stresne situacije i tjelesne bolesti (in-
fekcije, febrilna stanja i drugo) potenci-
raju simptome demencije i delirantno-
-konfuznih stanja. Stoga, uz pomoć obi-
telji i drugih, bolesnika treba zaštititi od
stresa i, u slučaju postojanja drugih bo- Obitelj dementnog bolesnika izlože-
lesti, provesti odgovarajuće liječenje. na je velikom i fizičkom i psihičkom op-
U početnim stadijima demencije tre- terećenju. Boravak u obitelji je za bole-
ba inzistirati na tome da bolesnik ostane snika najbolje rješenje i treba ga podrža-

47
iifl
vati u tom smislu sve dok je to moguće.
Bolesniku, dok je u kući, treba osigurati
redovite medicinske kontrole, a člano­
vima obitelji psihološku i drugu podr-
šku i pomoć. Ako hospitalizacija posta-
ne nužna, članove obitelji treba oslobo-
diti osjećanja krivnje zbog ovog čina.
Kod svih kroničnih organskih psiho-
sindroma od koristi može biti polivita-
minska terapija: askorbinska kiselina
(vitamin C), tiamin (vitamin B1), piri-
doksin (vitamin B6), antipernicin (vita-
min B12) i nikotinamid.
Potencijalno povoljno djelovanje na
mnestičke i intelektualne funkcije, kao i
na emocionalno stanje imaju vazoaktiv-
ni lijekovi, kao što su dihidroergotoksin
(Redergin), psihostimulansi (Oikamid),
stimulatori acetilkolina, neuropeptidi i
hormoni (ACTH, vazopresin), te nes-
pecifični psihotropni adjuvansi (prepa-
rati magnezija, kalcija).
Kod psihomotorne uznemirenosti ko-
ja prati demencije sa smetenošću i suma-
48
nutim idejama proganjanja, primjenju-
ju se neuroleptici (antipsihotici). U prin-
cipu, doze trebaju biti niže od onih koje
se primjenjuju kod odraslih. Treba iz-
bjegavati antipsihotike s izraženim dje-
lovanjem na vegetativni živčani sustav
(rizik od hipotenzije) kao i one sa zna-
čajnim ekstrapiramidnim nuspojava-
ma. U tom smislu preporučuje se izbje-
gavanje niskopotentnih antipsihotika
(klorpromazin, tioridazin) zbog anti-
kolinergičkih efekata i preporuča se ha-
loperidol (Haldol). Pri izraženoj psiho-
motornoj uznemirenosti, poremećaji­
ma spavanja, razdražljivosti i agresiv-
nim ispadima, uz antipsihotike, mogu se
dodati i niske doze benzodiazepina (npr.
oksazepam, lorazepam).
U liječenju depresije kod dementnih
bolesnika treba izbjegavati tricikličke
antidepresive zato što se teže podnose.
Bolje je dati bicikličke antidepresive ili
nove, selektivne serotoninske antidep-
resive (fluoksetin i dr.). I ovdje treba
primjenjivati niske doze.
 ruga organski uvjetovana
urgentna stanja i poremećaji
Epileptični status
Epileptični status sastoji se od napa-
daja koji se ponavljaju s povratkom svi-
jesti između njih.
Uzroci mogu biti različiti:
epilepsija tipagrand mal, epileptični
napadaji
. . uzrokovani .
traumama,. eks-.
panz1vmm procesima, raznovr,sn1m m-
toksikacijama i u okviru sindroma uste-
zanja od alkohola, sedativa i drugih
droga. Pojedini psihofarmaci, kao što
su neuroleptici ili antidepresivi također
mogu provocirati epileptične napadaje,
a u rijetkim slučajevima i epileptični sta-
tus.
Klinički je moguće razlikovati kon-
vulzivni i nekonvulzivni epileptični sta-
tus. Konvulzivni epileptični status sas-
toji se od generaliziranih ili parcijalnih
napadaja. Generalizirani su napadaji
samo tonični, samo klonični ili kombi-
nirani. Čisti tonični napadi najčešće se
vide u djece s psihomotornom retarda-
cijom u kojih se često otprije zna za epi-
lepsiju, a često iza njih slijede jake auto-
nomne manifestacije.
Parcijalni motorni status ponešto je
neuobičajen, a poznat je pod nazivom
epilepsija partialis continua. Karakteri-
ziraju je ponavljani, kontinuirani, fo-
kalni motorni napadaji u pojedinačnim
grupama mišića bez gubitka svijesti.
Može biti sekundarno generalizirana.
Nakongrand- mal statusa napadaji mo-
gu uključivati samo male grupe mišića,
npr. očne mišiće, dok konvulzivne ma-
nifestacije mogu biti vrlo diskretne. Ta-
da će dominantan simptom biti koma.
Nekonvulzivni epileptični status ka-
rakterizira konfuzija, koja se često raz-
vija kroz određeni vremenski razmak s
prolongiranim razdobljima automat-
skog ponašanja i amnezije; rjeđe se jako
razvije. Mogu se uočiti automatizmi,
treptanje koje se ponavlja, te mioklo-
nus. Klinički može biti teško razlikovati
status od odsutnosti (rastresenosti) i
parcijalnih kompleksnih napadaja.
Diferenci jalnodij agnostički, treba
imati na umu da histerični napadaj mo-
že nalikovati na epileptični napadajaj.
Nalaz EEG-a (elektroencefalogram),
te nalaz i reakcije zjenica važni su za raz-
likovanje ovih poremećaja.
49
Liječenje bolesnika s
epilepsijom
Potrebno je prikupiti što više poda-
taka o bolesti, o predznacima napadaja,
kako bi se mogle poduzeti mjere da se ne
dogode neželjene ozljede tijekom napa-
daja.
U slučaju napadaja, registriraju se
promjene o ponašanju bolesnika prije,
za vrijeme i nakon napadaja. To su dra-
gocjeni podaci o kojima često ovisi do-
ziranje antiepileptika i sama dijagnoza.
U tijeku napadaja osigurava se pristup
zraka u dišne putove, štiti se od ozljeda,
ugriza jezika i sprječava okupljanje osta-
lih bolesnika.
Posebnu pažnju treba pokloniti bo-
lesnicima u postelji: glavu im treba ok-
renuti u stranu kako ne bi nastalo guše-
nje. Ako se bolesnika u nesvijesti poleg-
ne na trbuh, glavu mu treba odmah
okrenuti na stranu i obvezno ostati uz
nJega.
Terapija epileptičnog statusa mora
započeti što prije, a po potrebi valja po-
četi i reanimaciju. Ne smije se gubiti vri-
jeme u oklijevanju, i davanju premalih
doza lijekova. Terapija se daje parente-
ralno sve dok bolesnik nije kadar uzima-
ti peroralnu terapiju. Nakonnapadajaja
bolesnika treba presvući, osigurati mu
maksimalan mir, brinuti se o izlučinama
i nadoknaditi tekućinu.
Uz sve to treba stalno pratiti bolesni-
kove promjene fizičkog i psihičkog sta-
nja, krvni tlak, puls, boju lica, znojenje,
vlažnost ili suhoću jezika i usta, širinu
zjenica, tremor, disanje (površno, ubr-
zano, usporeno), temperaturu i trajanje
poremećaja.
Nakon smirivanja poremećaja, titri-
ranja terapije te završetka hospitalnog
liječenja i opservacije, bolesniku s epi-
lepsijom važno je dati upute o načinu ži-
vota, s posebnom napomenom o važno-
50
sti redovitog uzimanja lijekova i o redo-
vitoj kontroli. Ovo je osobito važno, jer
učestali napadaji mogu imati komplika-
cije u obliku epileptičnog statusa, koji
može biti letalan. Također se mogu po-
javiti i teža oštećenja mentalnih funkci-
ja zbog hipoksije. Ako bolesnik boluje
od psihičkih bolesti, potrebno je liječe­
nje uskladiti te izbjegavati primjenu lije-
kova koji bi mogli provocirati epilepti-
čne napadaje. Tako(ier je potrebno po-
dučiti i obitelj o načinu kako da postupa-
ju u slučaju napadaja. Osobito je važno
da se, u slučaju učestalih napadaja koji
mogu prijeći u epileptični status, brzo
reagira svim navedenim postupcima.
Sumračna stanja
Sumračna stanja rnogu nastati izne-
nada, bez ikakva povoda, a često se jav-
ljaju u kroničnih epileptičnih bolesnika
nakon konzumiranja alkohola, droga,
nakon ozljeda, tjelesnih i psihičkih nap-
rezanja ili nakon nagloga prekida liječe­
nja. Rjeđe, sumračna stanja mogu biti i
psihogeno uvjetovana.
Glavni simptomi:
• poremećaj svijesti praćen osjeća-
jem straha,
• vidnim halucinacijama,
• ekstremni psihomotorni nemir.
Bolesnik je dezorijentiran u vreme-
nu i u prostoru i prema osobama, a često
je poremećena i autoorijentacija. Uz po-
remećaj svijesti i dezorijentaciju, javlja-
ju se afektivni poremećaji. Prevladava ju
vidne halucinacije. Često bolesnik ljude
oko sebe doživljava kao opasne neprija-
telje koji ga mogu napasti, pa zauzima
obrambeni stav ili položaj za napad.
Sva ta doživljavanja izazivaju bolesni-
kovo uznemireno, nerazumno i agresiv-
no ponašanje. Ekstremna anksioznost i
motorna uzbuđenost mogu biti povod
samoozljeđivanju, ranjavanju i ubijanju
ljudi koji se nađu u blizini ili na putu bo-
lesniku u sumračnom stanju.
Liječenje sumračnih stanja
Intervencija mora biti brza i sigurna
kako bi se zaštitili i bolesnik i osobe iz
njegove okoline. Razjareni bolesnici
svladavaju se kao i oni agresivni. Nakon
uspješne intervencije bolesnik se fiksira
u krevetu i mora obvezno biti pod stal-
nim nadzorom medicinskog osoblja.
Potrebno je pratiti vitalne funkcije (isto
kao i kod epileptičnog statusa). Važno
je odmah dati lijekove jer oni znače »ke-
mijsku stezulju« i pomažu smirivanju
bolesnika. Terapija se daje u pravilu pa-
renteralno, a po potrebi bolesnik dobi-
va infuziju. Kad se bolesnikova svijest
razbistri, ostaje gubitak pamćenja za
proživljeni događaj. Važno je nakon
oporavka bolesniku nastaviti davati li-
jekove peroralno, uz obveznu kontrolu
uzima li bolesnik medikamente. Stalno
treba imati na umu i upoznavati takve
bolesnike s potrebom redovita i konti-
nuirana uzimanja lijekova.
51
 Mentalni poremećaji
i poremećaji
ponašanja zbog uporabe
psihoaktivnih tvari
Zloporaba alkohola i drugih različi­
tih psihoaktivnih tvari (droga) veoma je
ozbiljan i težak problem u mnogim zem-
ljama suvremena svijeta. Poprimila je
epidemijske razmjere osobito u popula-
ciji mladih. Zloporaba alkohola i droga
kroničan je proces praćen brojnim i raz-
ličitim oštećenjima duševnog i tjelesnog
zdravlja, te sociopatološkim i krin1inal-
nim ponašanjem. Brojne su medicinske
i psihijatrijske, socijalne, političke, ide-
ološke i druge značajke ovoga poglavito
sociopatološkog fenomena.
Droge i kultura
Droge su već tisućljećima sastavni
dio ljudske kulture. Uporaba gljiva i
drugih psihoaktivnih biljaka ili otkriće
proizvodnje opojnih napitaka omogu-
ćili su mnogostruke funkcije droga u su-
životu ljudi. Drogama se pri davalo i spi-
ritualno značenje, što se u različitim
kulturama izražavalo na razne načine.
Osobito su u šamanskim kulturama bile
blizu jedna drugoj primjena odgovara-
jućih droga kao opojnoga sredstva i kao
ljekovitoga sredstva. Alkoholna su pića
imala više funkciju sredstva za uživanje i
opojnog sredstva, dok su pripravci opi-
juma češće nalazili primjenu kao ljeko-
vito sredstvo. Preko droge iskazuje se
potreba za promjenom stanja svijesti, za
ekstazom i opojenošću. Pri razvoju ovi-
snosti važnu ulogu ima koncentracija
učinkovitih tvari. Tako je u 15. i 16. sto-
ljeću rasprostranjivanjem pića sličnih vi-
njaku i s mogućnošću parenteralne pri-
mjene morfija postala mogućom prava
ovisnost.
Etnologija ovisnosti ne postoji. Ima
podataka koji upućuju na to dasuse bilj-
ke s halucinogenim djelovanjem, alko-
holna pića, kao i derivati opija ili kana-
bisa, rabila već stoljećima. Ono što da-
nas držimo ovisnošću nastalo je uglav-
nom u novo doba, što znači u vrijeme
15. i 16. stoljeća, a ta se pojava pojačala
tijekom industrijalizacije u 19. stoljeću,
da bi zatim opet dobila naglasak u vezi s
2. svjetskim ratom.
Supstancije sa stigmom opasnog i za-
branjenog, postaju privlačnima. To oči­
to vrijedi osobito za čovjeka novoga do-
ba koji ne samo da ima osjećaje krivnje za-
to što ne želi nešto ponovno učiniti, već i
treba osjećaje krivnje kako bi mogao po-
novno učiniti nešto što ne bi smio. Cini
se da su osjećaji krivnje način reakcije
čovjeka novoga doba na pretjerano uži-
vanje alkohola, na alkoholno pijanstvo.
Neodgovornost, omalovažavanje so-
cijalnih norrni, propisa i obveza, slaba
frustracijska tolerancija i nizak prag za
agresivno, čak nasilničko ponašanje,
mala sposobnost doživljavanja svijesti o
vlastitoj krivnji, sklonost da se okrivlju-
ju drugi, ili da se nude površna obrazlo-
ženja za vlastito ponašanje, najčešće se
opažaju kao posljedica mnogostrukih
interakcija u konzumenata svih tipova
droga.
r
V
Sto se shvaca pod
»ovisnošću«?
.{,-
Presudna je karakterističnost ovis-
nosti često snažna, povremeno poreme-
ćena želja ili neutaživa čežnja za uzima-
njem supstancija ili lijekova, alkohola
ili duhana. Svaki nagon ili svaki interes
može poprimiti ovisničke dimenzije.
Tako poznajerno primjerice seksualne
ovisnosti, ovisnost o hrani, ovisnost o
igrarna na sreću i druge. Pri svim tim
ovisnostima postoji neodoljiva potreba
za - barem prividnim - svladavanjem
granica postavljenih pojedincu u soci-
jalnoj stvarnosti s pomoću sredstava ili
postupaka koji služe poticanju dobra
raspoloženja, smanjivanju neraspolo-
ženja, smanjivanju socijalne udaljenosti
odnosno izolacije, jačanju doživljaja
vlastite vrijednosti ili podizanju učin­
kovitosti i uspješnosti.
U ovisnosti u užem smislu riječ je o
skupini tjelesnih, socijalnih i kognitiv-
nih f eno me na u kojih trošenje neke sup-
54
stancije ima za dotičnu osobu prednost
spram drugih načina ponašanja kojima
je prije pridavala veću vrijednost.
Ovisnosti o nekoj supstanciji stanje
su psihičke ili psihičke i fizičke ovisnosti
o supstanciji koja djeluje na središnji
živčani sustav, a uzima se povremeno ili
stalno.
Psihička se ovisnost očituje u snažnoj
želji ili u nekoj vrsti prisile da se uzimaju
supstancije ili alkohol.
Uporaba supstancije sa svrhom da se
ublaže simptomi odvikavanja od droga,
kao i pojava apstinencijskog sindroma
spadaju u tjelesnu ovisnost.
Mnogi ovisnici pokazuju smanjenu
sposobnost kontrole s obzirom na poče­
tak, završetak i količinu potrošnje sup-
stancije ili alkohola. Da bi se izazvala
djelovanja supstancije postignute njezi-
nim malim dozama, potrebne su sve ve-
će doze. Primjeri su za to dnevne doze
ovisnika o alkoholu, ili o opijatima koje
rnogu teško naškoditi konzumentima
bez razvijene tolerancije, ili čak mogu
biti smrtonosne za njih.
U ovisnost se ubrajaju promjene na-
čina ponašanja u ophodnji s alkoholom
ili drugim psihoaktivnim supstancija-
ma. Tu se ubrajaju, primjerice, tendenci-
ja da se alkohol ne pije samo za vikende
već i za radnih dana i da se više ne pridaje
pozornost pravilima društveno uvrije-
žena vladanja u vezi s alkoholom. Takav
poremećen način ponašanja može sa so-
bom donijeti sve veće zanemarivanje
drugih interesa u korist konzumiranja
supstancije.
Unatoč opetovanim upozorenjima
na očito štetne posljedice uporabe sup-
stancija, na tjelesnom području primje-
rice oštećenja jetre, ili na socijalnom
području gubitak radnog mjesta, a na
psihičkom području razvoj depresivnih
stanja, ipak se supstancije i dalje upo-
trebljavaju.
Dispozicija za ovisnost i
poremećaji ličnosti
Dispozicija za obolijevanje od ovis-
nosti različita je u pojedinih osoba. Nije
specifična ovisnička osoba preduvjet za
takav pogrešan razvoj, nego posebnost i
količina posve različitih obilježja lično­
sti uvjetuju da psihoaktivne supstancije
dobiju funkciju iz koje se može razviti
ovisnost. 1o vrijedi osobito za ljude s ne-
uravnoteženošću u stavovima i u pona-
šanju, posebno na osjećajnom podru-
čju, u nagonima, u kontroli impulsa, u
opažanju i u mišljenju, kao i u odnosima
s drugim 1judima. Te smetnje često poči­
nju u djetinjstvu ili u mladosti, a trajno
se očituju u odrasloj dobi. One dovode
do ograničenja profesionalne i socijalne
uspješnosti. To ne znači da i posve zdra-
vi ljudi ne n10gu postati ovisnicima odro-
gama, odnosno o alkoholu.
Odbijanje vlastite krivnje i odgovor-
nosti u »drogeraškoj karijeri« nerijetko
uvjetuje da pitanje porijekla i posljedice
disocijalnih, odnosno antisocijalnih po-
remećaja ličnosti postaje nejasnim.
Psihoaktivne supstancije (droge) mo-
gu djelovati ili umirujuće ili čak ublažu-
juće protiv straha ili, naprotiv, poticaj-
na. Ljudi s različitim crtama ličnosti tra-
že različita djelovanja. Učinak euforije
koji može biti svojstven - premda u raz-"
ličitoj mjeri - svim psihoaktivnim sup-
stancijama, bio je u prošlosti precjenji-
van. Euforija se osjeća u promjenljivoj
mjeri, i to samo povremeno pri razvoju
ovisnosti.
Klasifikacija bolesti
ovisnosti
Sredstva ovisnosti podijeljena u su ove
kategorije premaMKB-10 (F10--Fl9):
- F 10.x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe alkohola
- F 1 Lx Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe opijata
- F 12.x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe kanabi-
noida
- F 13 .x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe sedativa i
hipnotika
- F 14 .x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe kokaina
- F 15 .x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe drugih
stimulansa (simpatikomimetika), uk-
ljučujući kofein
- F 17 .x Poremećaji uporabe i poreme-
ćaji prouzročeni nikotinom (duha-
nom)
- F 16.x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe haluci-
nogena
- F 18 .x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja zbog uporabe organ-
skih otapala
- F 19.x Duševni poremećaji i poreme-
ćaji ponašanja uzrokovani drugim ili
nepoznatim sredstvima, ili kombina-
cijom više sredstava.
Pojedina stanja, vezana uz određeno
sredstvo, pobliže se određuju:
F1x .O Akutna intoksikacija
Označuje stanje koje se razvija na-
kon uzimanja psihoaktivne tvari, a pra-
ćeno je promjenom ili poremećajem svi-
jesti, opažanja, kognitivnih funkcija,
afekta, ponašanja i drugih psihofizio-
loških funkcija i reakcija. Ovi su pore-
mećaji izravna posljedica akutnoga far-
makološkog učinka uzete psihoaktivne
tvari, a s vremenom iščezavaju uz pot-
pun oporavak, ako neki organski sustav
nije oštećen ili se ne pojave komplikaci-
55
je kao što su ozljeda, koma, epileptične
konvulzije i drugo.
F1x .1 Štetna uporaba (zloporaba)
psihoaktivnih tvari
Označuje uzimanje psihoaktivne tva-
rikoje je praćeno oštećenjem tjelesnog
i/ili duševnoga zdravlja.
F1x .2 Sindrom ovisnosti
Označuje specifična ponašanja, kog-
nitivne i fiziološke prornjene koje se
razvijaju nakon opetovane uporabe po-
jedinih psihoaktivnih tvari, uključujući
jaku želju za uzimanjem te tvari i pote-
škoće u nadzoru njezina uzimanja. Ovi-
snici nastavljaju s uzimanjem psihoak-
tivne tvari usprkos štetnim posljedica-
ma, a nabavka i uzirnanje droge mogu
imati prednost pred drugim aktivnosti-
ma kao i obvezama. Kod pojedinih sup-
stancija s vremenom se javlja tolerancija
i potreba za povećanjem doze.
F1x.3 Stanje apstinencije
Označuje različite simptome i pore-
mećaje koji se javljaju pri djelomičnom
ili potpunom susprezanju od uzimanja
psihoaktivne tvari nakon njezine ope-
tovane uporabe. Simptomi sustezanja
vremenski su ograničeni i vezani za sta-
novitu vrstu psihoaktivne tvari i dozu
na kojoj je ovisnik prije prestanka ili
snianjenja uporabe. Sustezanje od psi-
hoaktivnih tvari može biti praćeno i
komplikacijama kao što su konvulzije
(epileptični napadaji).
Apstinencijske smetnje mogu biti
specifične, pa su podrobnije obrađene
za svako psihoaktivno sredstvo.
F1x.4 Stanje apstinencije s delirijem
Delirij predstavlja tešku komplikaci-
ju apstinencije od alkohola ili nekih
drugih psihoaktivnih tvari. Detaljnije je
56
opisan u poglavlju o organskim i sim-
ptomatskim mentalnim poremećajima,
gdje su navedeni slični poremećaji koji
dolaze u diferencijalnoj dijagnozi.
F1x.5 Psihotični poremećaj
(alkoholna halucinoza, patološka
ljubomora, paranoja)
Označava skupinu psihotičnih sim-
ptoma (iskrivljenost percepcija, haluci-
nacije, obično slušne; sumanutosti, naj-
češće paranoidne; psihomotorna uzbu-
đenje ili stupor, poremećaji afekta, pri-
mjerice strah ili euforija) koji se javljaju
za vrijeme ili nakon uporabe stanovitih
psihoaktivnih tvari. U ovu se kategoriju
poremećaja ubrajaju simptomi koji nisu
posljedica akutnog otrovanja i ne čine
dio apstinencijskog stanja.
F1x. 6 Amnestički sindrom
Označuje kronično oštećenje pam-
ćenja i sjećanja koje je praćeno konfabu-
lacijama. Pamćenje za novije događaje
više je poremećena nego za starije doga-
đaje. Izražene su smetnje u osjećaju za
vrijen1e i slijed događaja, kao i poteško-
će u učenju novih sadržaja.
Alkoholom ili psihoaktivnom tvari
izazvan poremećaj pamćenja, treba za-
dovoljavati opće kriterije za organski
amnestički sindrom (F04).
Osnovni kriteriji su:
• oštećenje pamćenja (otežanouče­
nje novih sadržaja),
• smetnje doživljavanja vremena
(preuređenje vremenskog slijeda,
sažimanje ponovljenih doživljaja
u jedan itd.),
• nema poremećaja svijesti ni op-
ćeg oštećenja mišljenja,
• anamneza ili objektivni dokazi o
dugotrajnoj zloporabi alkohola
ili psihoaktivnog sredstva (pose-
bice u visokim dozama).

Mogu se javiti i promjene ličnosti s
apatijom ili gubitkom inicijative. Boles-
nici znaju zapuštati svoj vanjski izgled i
prestaju se brinuti o osnovnim životnim
potrebama. Naziv za ovaj poremećaj je i
Korsakovljeva psihoza, uzrokovana alko-
holom ili drugom psihoaktivnom tvari.
Diferencijalnodijagnostički treba raz-
motriti nealkoholni organski amnes-
tički sindrom, demenciju, delirij i dep-
res1vm poremećaj.
l
Flx. 7 Rezidualni ili psihotični
poremećaj s kasnim početkom
Uključuje alkoholnu demenciju,
kronični alkoholni moždani sindrom,
razne druge oblike demencija, sindrom
vraćanja u prošlost (»flashback» ), per-
ceptivni poremećaj, te rezidualni (zaos-
tali) afektivni poremećaj. Ti poremećaji
uzrokovanim alkoholom i drogama tra-
ju i izvan razdoblja izravna djelovanja
psihoaktivne tvari.
Alkoholizam (F1 O) ,,}-
• Poremećeno ponašanje uz potrebu za
alkoholom i slaba kontrola pijenja uz
razvoj ovisnosti, te pojava zdravstve-
nih oštećenja i socijalnih poteškoća
koje su pristupačne klasičnim medi-
cinskim i socijalnim dijagnostičkim
postupcima.
• Javljaju se tolerancija, te psihička i fi-
zička ovisnost.
• U pojedinih osoba alkohol može izaz-
vati osjećaj ugode ili nagrade, a u dru-
gih djeluje tako da smanjuje stres. To
dovodi do ponovna uzimanja, bilo
zbog naučena ponašanja, psihosoci-
jalnih ili nasljednih čimbenika.
• Prevalencija: najčešća bolest ovisnos-
ti.
• Komplikacije mogu biti tjelesne, neu-
rološke ili psihičke.
Tjelesne komplikacije:
• oštećenja jetre, masna infiltracija i ci-
roza;
• peptički ulkus, pankreatitis, gastritis,
kardiomiopatija, miopatija, ulozi;
• vitaminska deficijencija;
• potenciranje ili smanjivanje djelova-
nja psihoaktivnih tvari;
• povećana osjetljivost na infekcije;
57
 -,,

I
I'

i želuca. Druga područja visokog rizi- l

ka uključuju jetru, debelo crijevo i
pluća. Ovaj rizik vjerojatno odražava
slabljenje imunološkog sustava usli-
jed djelovanja alkohola, ali moguće je
da je direktna posljedica djelovanja
alkohola na mukozu. Ipak, iako je
učestalost ovih bolesti češća u alko-
holičara, treba imati u vidu da je to
možda posljedica pušenja duhana ili
loše prehrane.
Neurološke komplikacije:
• encefalopatija (Wernicke) nastaje
zbog manjka vitamina B1 (tiamin);
• periferna polineuropatija;
• traume kao posljedica ozljeda u opije-
nom stanju.
Psihičke komplikacije:
• delirium tremens - akutni organski
psihosindrom (opisan u poglavlju ap-
stinencijski sindrom s delirijem
F1x.4);
• Korsakovljev sindrom - amnestički
poremećaj zbog manjka tiamina (vi-
tamin B1) (opisan je u poglavlju o am-
nestičkom sindromu F1x.6 odnosno
organskom amnestičkom sindromu
F04);
• demencija;
• epilepsija;
• halucinoza (Flx.5);
• paranoja (vidi poglavlje o paranoid-
nim stanjima);
• patološka ljubomora.
Komplikacije u trudnoći:
• teratogeni učinak: fetalni alkoholni
sindrom.

• veća učestalosttuberkuloze i zloćud­ Socijalni aspekti alkoholizma:

nih novotvorina. Osobito se to odno- • bračniproblemi, agresivnost i nasilje
si na karcinome glave, vrata, jednjaka prema partneru i prema djeci;

58
• smanjena radna sposobnost, degra-
dacija i gubitak zaposlenja;
• povezanost alkoholizma sa kriminal-
nim ponašanjem;
• prekršaji u prometu, povećani morta-
litet u prometu;
• alkoholizam u beskućnika {lutalica).
Liječenje alkoholizma
Tradicionalni cilj liječenja jest pot-
puna apstinencija od pijenja alkoholnih
pića.
Detoksikacija:
• korekcija elektrolitskog disbalansa;
• polivitaminska terapija (vitamin Bi,
B6, B12, C);
• prevencija epileptičnih napadaja i ap-
stinencijskih poremećaja: benzodija-
zepini, klordiazepoksid ili hemineu-
nn;
• u slučaju agresivnosti, kod akutne in-
toksikacije, dolaze u obzir i antipsi-
hotici (haloperidol);
• potrebno je liječiti psihičke, tjelesne i
neurološke komplikacije.
Medikamentno liječenje:
• disulfiram (Antabus) blokira djelova-
nje acetildehid-dehidrogenaze, te
stvara averzivnu reakciju. Može se
propisati samo motiviranim bolesni-
cima koji mogu procijeniti njegovo
djelovanje;
• naltrekson (Nemexin) smanjuje želju
za p1Jen1em;
• litij i fluoksetin daju se u bolesnika s
poremećajem raspoloženja.
Psihoterapija i socioterapija:
• uključuje, uz zdravstvene djelatnike, i
socijalne radnike, psihologe i defek-
tologe;
• nakon detoksifikacije, provodi se mo-
tivacija za liječenje, nakon čega se
provodi obiteljski i grupni psihotera-
pijski i socioterapijski postupak.
Klubovi liječenih alkoholičara
(KLA):
• dragovoljne nevladine organizacije
koje pružaju grupnu pomoć i samo-
pomoć alkoholičarima i njihovim
obiteljima, kao i svima onima, koji
irnaju probleme vezane uz pijenje al-
koholnih pića;
• u drugim zemljama djeluju grupe sa-
mopomoći, primjerice AA (anonimni
alkoholičari).
Patološke opijena stanje
Abnormalna reakcija nakon pijenja
alkoholnih pića koja se očituje kao sum-
račno stanje ..Nastaje naglo, praćena je
suženjem svijesti, nemirom i agresivnim
istupima prema okolini. Javlja se u oso-
ba u kojih postoji oštećenje središnjega
živčanog sustava kao što su epilepsija,
trauma glave, te preboljele teške zaraz-
ne bolesti. U slučaju dugotrajne nesani-
ce, gladovanja, velike vrućine, te umora
i iscrpljenosti, patološko opijena stanje
može se pojaviti u osoba koje nisu nikad
očitovale znakove preosjetljivosti na al-
kohol. To stanje traje relativno kratko,
od 3 O minuta do dva sata, a završava se
dubokim snom.
Obično se pojavljuje nakon pijenja
malih količina alkoholnih pića. Boles-
nik ne shvaća što mu se govori, svijest je
teško poremećena, gubi orijentaciju u
okolini a povećavaju se strah i anksioz-
nost. Bolesnik ne prepoznaje ljude oko
sebe, a iluzije i halucinacije najčešće su
vidne. Dakle, poremećaj svijesti, strah,
iluzije, uznemirenost i halucinacije do-
vode do psihomotornog nemira i potre-
59
be dase pobjegne, a pri ton1e bolesnik na-
pada ljude oko sebe, pa čak može poči­
niti besmisleno i bezrazložno ubojstvo.
Liječenje patološkog opijenog stanja
Bolesnici su osobito agresivni i opas-
ni, pa ih treba prisilno zadržati na zatvo-
renu psihijatrijskom odjelu. Uz imobili-
zaciju treba suzbiti strah i psihomotorni
nemir. U tu svrhu daju se različitaneuro­
leptička sredstva parenteralno (najčešće
im. a u pojedinim slučajevima i iv.).
Potreban je stalni nadzor sve do pres-
tanka simptoma. Nakon sna, koji je vo-
đen medikamentnom terapijom, boles-
nici se mogu buditi smireni i bistre svi-
jesti. U praksi je hospitalizacija takvih
bolesnika rijetkost jer traje relativno
kratko. Ovakvo je stanje važno za foren-
zičku (sudsku) psihijatriju. Naime, za
vrijeme takvoga stanja agitirani boles-
nici mogu počiniti kaznena djela.
Duševni poremećaji i
r •• V • žudnje za drogom.
poremeca11 ponasanJa
11
zbog uporabe opijata (F11)
Što su opijati?
Opijate čine opijum, morfij, heroin i
kodein; sintetske droge uključuju me-
peridine, metadon i propoyphene. Svi
oni relaksiraju središnji živčani sustav i
~lr~i~~~e~~i~'.
đu· riaj češče"žTor'a6lfeii:'@-§]2ijaf1ma i·nfe-
gov~f'jFupo ra~Gl -~-g~{<?Li~1111Jijl.fgg_l~~-
Heroin se u nekim zemljama, uz mor-
fij, rabi kao sredstvo za ublažavanje bo-
li. Ovakva sredstva blokiraju receptore
za bol pa nema osjeta boli. Osim toga,
izazivaju osjećaj psihičke zamućenosti,
pospanosti i euforije. Ovisnici rabe me-
tadon ako im heroin nije dostupan.
60
Drugi opijati mogu imati i jači učinak
pri smanjivanju boli od morfija, ali ih
ovisnici u nas rjeđe rabe.
Poneki ljudi počinju uzimati propi-
sana sredstva za ublažavanje boli kod
bolesti koju imaju, ali postupno poveća­
vaju dozu po svojem nahođenju bez lije-
čnikova dopuštenja. Tolerancija se raz-
vija brzo u ljudi koji često traže da im li-
ječnici propisuju recepte.
Zdravstveni rizici
Gotovo u svih korisnika opijata rela-
tivno brzo se razvija ovisnost o sred-
stvo, što može voditi do osjećaja:
• indiferentnosti,
• apatije,
• gubitka težine,
• gubitka seksualnih poriva,
• stalna napora izbjegavanja sim-
ptoma ustezanja na način da se uzi-
ma (injicira) još droge,(
• anksioznosti,
• nesanice,
• nemira,
Korisnici nastavljaju s uzimanjem
opijata kako bi izbjegli da prođu kroz fa-
zu ustezanja.
Može se reći da je razvijena jaka tole-
rancija na opijate ako postoje:
• promjene u raspoloženju i ponaša-
nJu,
• euforija koju slijedi apatija ili neza-
dovoljstvo,
• poremećeno prosuđivanje,
• sužene zjenice (iako se zjenice mo-
gu proširiti pri teškom predozira-
nju),
• uspavanost,
• nerazgovijetan govor,
• poremećena pažnja i n1emorija.
Ovisnici o heroinu mogu osjetiti us-
porenje respiratorne funkcije i koža mo-
že postati hladna, vlažna i plavkasta.Je-
dan od češćih uzroka smrti jest miješanje
heroina s drugim drogama ili alkoholom.
Kroz vrijeme, korisnici opijata koji
injiciraju drogu mogu razviti infekcije
osrčja ili valvula, kožne apscese i plućnu
kongestiju. Druge su infektivne bolesti
koje se mogu pojaviti: hepatitis (osobi-
to hepatitis C), tetanus, jetrene bolesti i
prenošenje infekcije HIV-om. Kod ovi-
snika u Hrvatskoj, infekcija HIV-om je
rijetka (manje od 1 o/o) no u nekim dru-
gim zemljama, epidemiološki su podaci
upućivali i do 60-65% intravenskih
ovisnika koji su bili HIV pozitivni. U
Hrvatskoj je česta infekcija hepatitisom
C u intravenskih ovisnika. Zbog toga je
potreban konstantan oprez, budući da
se epidemija HIV-a u nekim bliskim
zemljama pojavila u vrlo kratkom roku.
Simptomi zloporabe
Korisnici uzimaju opijate zato što se
od toga osjećaju relaksirano.
Velik broj ljudi uzima heroin jer im se
dopada euforični efekt i efekt smanjiva-
nja boli, no postoje i štetni nuzefekti:
Učinci heroina traju samo oko dva
do četiri sata. Stoga se korisnici moraju
»fiksati« (opetovano uzimati) dva do
pet puta na dan, a neki i češće.
Liječenje
Idealan cilj liječenja bio bi uspostava
potpune apstinencije od sredstva ovis-
nosti.
Ovisnost o opijatima može biti doži-
votni poremećaj jer korisnici zapadaju u
relapse (recidive) i u kontinuirano uzi-
manje. Osobito je teško prevladati ovis-
nost o opijatima. Prema nekim međuna­
rodnim studijama, 10 do 30% ovisnika
uspije se u potpunosti osloboditi navike.
Kontroverzna je liječenje uz upora-
bu supstitucijskih sredstava, kao što je
upotreba metadona (Heptanon) koji se
može uzimati jednom na dan i na taj na-
čin zamjenjuje heroin i druge opijate.
I pak, vrlo je teško u dijela ovisnika pos-
tići kompletan odmak od drugih, ilegal-
nih, opijata.
Za vrijeme detoksifikacije doza se
metadona postupno snižava u periodu
od21 do 180 dana. Metadonsko je odr-
žavanje još uvijek vrlo kontroverzno,
budući da se jedna droga zamjenjuje
drugom. Po nekim mišljenjima, meta-
donsko održavanje nije liječenje budući
da njegova svrha nije apstinencija, već
nasuprot tome, kontinuirana uporaba
droge. Usprkos ovim prigovorima, ovaj
se tip liječenja pokazao kao najuspješni-
ji dosad dostupan pristup. Istraživači
upozoravaju na niz prednosti metadon-
skog održavanja.
61

Mnogi korisnici metadona usposta-
vili su stil života kao osobe koje nisu na
drogi: imaju stabilne odnose i zaposle-
nje. Ti su korisnici motivirani da u pot-
punosti prekinu uzimanje metadona,
pa imaju najbolje šanse da u tome uspi-
ju. Prema pojedinim međunarodnim
studijama, do dvije trećine svih detoksi-
ficiranih ovisnika vraća se uporabi dro-
ge u roku od šest mjeseci, te je to jedan
od razloga zašto se metadonsko održa-
vanje provodi.
Individualna, grupna i obiteljska psi-
hoterapija ključni su elementi liječenja.
Duševni poremećaji i
I • ■ V ■
poremeca11 ponasanJa
zbog uporabe kanabinoida
(F12)
Što je marihuana?
Kanabis, poznatiji kao marihuana
najraširenije je zlorabljena ilegalna dro-
ga. Marihuana je derivat biljke Canna-
bis. Glavni psihoaktivni sastojak jest
delta-9-THC (delta-9-tetrahydrocanna-
binol). Gornji listovi, vrhovi i peteljke
biljke se režu, suše i zavijaju u cigarete
nazvane marihuana. Hašiš je sasušena
smola koja se cijedi s vrhova i stranica
lišća kanabisa. Marihuana se obično pu-
ši u cigaretama, lulama ili može biti uze-
ta oralno, pomiješana sa čajem ili poje-
dena kao sastavni dio hrane.
62
T
Korisnici postižu psihoaktivni uči­
nak zadržavanjem dima u plućima, uz
napomenu da pojedinci nastoje zadrža-
ti dim što duže kako bi povećali količinu
droge koja prelazi u krvotok.
Marihuana je sredstvo zloporabe i
ovisnosti koja izaziva intoksikaciju. Ko-
risnici obično postaju ovisni nakon po-
navljane uporabe kroz duže razdoblje.
Najčešće oni ne misle da su postali ovis-
ni, jer ne puše veću količinu; radije puše
istu količinu, ali učestalije. Kod kro-
nične teže uporabe korisnici mogu osje-
titi gubitak osjećaja zadovoljstva i gube
zanimanje za uobičajene aktivnosti. Ve-
lik broj ljudi misli da marihuana ne stva-
ra ovisnost budući da nema klinički do-
kazanog sindroma ustezanja, ali to ne
znači da se u korisnika ne razvijaju ovis-
nost na drogu.
Ustezanje
Neki korisnici marihuane opisuju
simptome ustezanja nakon što su pres-
tali uzimati drogu. Mogući su simptomi
ustezanja (apstinencije): iritabilnost ili
anksioznost, promjene raspoloženja, fi-
ziološke promjene kao što su tremor,
zaduha, mučnina i poremećaji spavanja.
Zdravstvene komplikacije
Kronična uporaba može dovesti do
bronhitisa, plućnoga emfizema kao i do
raka pluća. Primjerice, pušenje jedne ci-
garete oštećuje pluća kao pušenje pet ci-
gareta duhana. Pušači marihuane ap-
sorbiraju gotovo pet puta više ugljičnog
monoksida u krvotok i udahnu tri puta
više smole nego pušači duhana. Zna se
da marihuana suprimira ovulaciju i mi-
jenja razinu hormona u žena i oštećuje
fertilnost muških korisnika. Ako žene
konzumiraju marihuanu u trudnoći,
moguće je oštećenje nerođena djeteta
(teratogeni učinak). Mogu biti izazvane

abnormalnosti fetusa nalik na fetalni al-
koholni sindrom. Roditelji koji puše
marihuanu češće imaju djecu s proble-
rnima kao što su manji opseg glave, irita-
bilnost, usporen rast, te niža porođajna
težina.
Simptomi zloporabe
Korisnici marihuane osjećaju umjere-
nu euforiju, imaju osjećaj usporena vre-
mena (pet minuta čini se kao sat), snenu
vrstu samodovoljnosti, te nešto pore-
mećeno mišljenje i komuniciranje. Ima-
ju pojačane osjete boje, zvuka, relaksa-
cije i pojačano san1opouzdanje. Vrhu-
nac je psihoaktivnog učinka nakon oko
pola sata i traje oko tri sata. Nije sigurno
voziti šest sati nakon što je osoba pušila
marihuanu, budući da mijenja osjećaj
percepc1Je.
Marihuana ostaje u masnim stanica-
ma tijela po pedeset i više sati, pa su mo-
gući neki učinci i više dana nakon puše-
nja. · ·.
Liječenje
Iako netko može biti ovisan o mari-
huani, moguće je da neće doživjeti ap-
1
stinencijske poremećaje. Obično nije
potrebna hospitalizacija kao ni uporaba
lijekova. Ambulantni je program sličan
liječenju alkoholičara: uključuje grupne
terapije, grupe samopomoći, indivi-
dualnu terapiju i edukativne programe.
Većina programa testira mokraću ko-
risnika kako bi bili sigurni da više ne
konzumira drogu, koja se može dokaza-
ti u mokraći do trideset dana nakon što
je zadnji puta konzumirana.
Najdjelotvorniji pristup za presta-
nak uzimanja droge uključuje trening za
prevenciju relapsa (ponovnog uzima-
nja). To omogućuje prepoznavanje si-
tuacija koje mogu voditi uzimanju mari-
huane, pa stoga u budućnosti valja iz-
bjegavati takve situacije.
Duševni poremećaji i
r •• V •
poremecaJ1 ponasanJa
zbog uporabe sedativa i
hipnotika (F13)
Što su sedativi?
Sedativi-hipnotici (koji izazivaju
san) i anksiolitici (koji smiruju strah i
anksioznost) brojni su lijekovi koji se ra-
be u liječenju anksioznosti, depresije,
nesanice i epilepsije. Uključuju sedati-
ve, hipnotike, anksiolitike, barbiturate
i benzodiazepine. Ova psihoaktivna
sredstva usporavaju središnji živčani
sustavi u umjerenoj intoksikacijistvara-
ju euforično stanje, često povezan o s ne-
jasnim govorom i gubitkom koordina-
cije. Smanjuju tenziju i potiču relaksaci-
ju, pospanost i san smanjujući uzbuđe­
nost. Obično se uzimaju oralno u table- i•
tama, kapsulama ili u tekućoj (liquid)
formi.
63
Zdravstveni rizici
Simptomi zloporabe
Liječenje
Ova sredstva moraju se smanjivati
postupno, nikako naglim prekidom uzi-
manja, budući da naglo ustezanje može
voditi do epileptičnih napadaja ili uri-
jetkim slučajevima do smrti.
64
Preporučuje se uporaba dugodjelu-
jućih i lijekova koji stvaraju manju ovis-
nost ako bi se smanjili simptomi usteza-
nja. Također se i doza supstitucijskog
sredstva mora postupno smanjivati.
Ako je razvijena jaka ovisnost, može se
preporučiti da se početna detoksifikaci-
ja provede hospitalno uz medicinsku
superv1z1Ju.
Osobe koje zlorabe ova sredstva bo-
lje odgovaraju na bolničke programe
ako prihvaćaju dugotrajniju grupnu te-
rapiju. Dodatna terapija i medikacija
mogu biti potrebne u osoba s mental-
nim poremećajima, kao što je depresija.
Ustezanje
Ovisno o stupnju ovisnosti, simpto-
mi mogu uključivati:
• osjećaj psihičke i fiziološke nela-
gode,
• epileptične napadaje,
• osjećaj slabosti,
• pojačano znojenje,
• ubrzani puls,
• tremor ruku, jezika i vjeđa,
• nesarncu,
• mučninu i povraćanje,
• halucinacije i iluzije,
• nemir,
• anksioznost,
• iritabilnost,
• u rijetkim slučajevima nagle de-
toksifikacije moguća je smrt.
Vrijeme koje je potrebno da bi se os-
jetile apstinencijske smetnje u ustezanju
ovise o vrsti sredstva, te o tome je li krat-
kog ili dugotrajnijeg djelovanja. Mogu
se pojaviti u roku dva do tri dana kod
sredstva koje se brzo izlučuje iz tijela. Za
sredstva koja se sporije razgrađuju, mo-
guće je da potraje i više dana. Budući da
detoksifikacija može nositi rizik od epi-
leptičnih napadaja ili čak i smrti, pot-
rebno je da se provede postupno.
 Duševni poremećaji i ma od »free base«. Razlikuje se od ko-
r •• V ■ kaina jer se lako isparava i inhalira, što
poremeca11 ponasanJa uzrokuje ekstremno brz početak djelo-
zbog uporabe kokaina vanja. Ovisnost o »cracku« razvija se vr-
(F14) lo brzo. Odmah nakon što se korisnici
»cracka« »spuste«, žele još droge; žud-
nja se može pojaviti već nakon nekoliko
što je kokain? minuta poslije uzimanja. Zbog toga,
Kokain Je supstancija iz biljke koke. mogu potrošiti velike količine novca na
Kokain varira po jačini ovisno o stupnju drogu u vrlo kratkom razdoblju.
čistoće i o brzini početka djelovanja. Na ilegalnom tržištu u Hrvatskoj
Kokainski se prah obično ušmrkava »crack« nije raširen.
kroz nosnicu, ili se otopljenu vodi inji-
cira intravenski. Kokain je stimulativna Zdravstveni rizici
droga koja ubrzava fizičke i psihičke Ovisnost o kokainu razvija se vrlo
procese i stvara osjećaj pojačane energi- brzo. Osobe koje puše ili injiciraju ko-
je i samopouzdanja. Kokain koji se pro- kain mogu razviti ovisnost u roku neko-
daje na ilegalnom tržištu izgleda kao fi- liko tjedana. Mogu se pojaviti psihijat-
ni, bijeli kristalni prah. U obliku praha, rijske i neurološke komplikacije: inko-
kokain se obično ušmrkava u nosnice, herentno mišljenje, paranoidnost, do-
no može se utrljati u sluznicu usta, rek- življavanje neuobičajenih osjećaja. Ko-
tuma ili vagine. Korisnici mogu ušmr- kain može oštetiti jetru i pluća. Može
kavati, pušiti ili injicirati kokain, ovisno
o obliku u kojem se droga nalazi.
Ovisnost o kokainu razvija se vrlo
brzo jer ima ekstremno euforični uči­
nak i vrlo kratko razdoblje u kojem je iz-
ražena jako djelovanje. Ovisnost je o
kokainu skupa, jer droga ima kratko po-
luvrijeme raspada, pa je potrebno učes­
talo doziranje kako bi se postigao psiho-
aktivni učinak. Ovisnici su često skloni
kriminalnu ponašanju: krađama, pros-
tituciji i preprodaji droge da bi došli do
novca za nabavku droge. Da bi se došlo
do droge, odgovornost može biti zane-
marena.

Što je »crac_f5<~?
-------···----
u nekim zemljama »crack« je češće u
uporabi nego kokain. Kokain je kemij-
ski izmijenjen da bi se uklonile druge
supstancije. Taj se proces zove »freeba-
sing« i opasan je. Cista forma kokaina
koja preostane (»free base«) češće se pu-
ši nego ušmrkava. »Crack« je sirova for-

65
dovesti do prsnuća moždanih krvnih ži-
la, uzrokujući intracerebralno krvare-
nje koje može potaknuti moždani udar
ili fatalni epileptični napadaj.
Miješanje je alkohola i kokaina smr-
tonosno. Ako se konzumiraju obje sup-
stancije, jetra proizvodi supstanciju ko-
ja se zove cocaethylene, koja supstancija
osigurava još intenzivniju i dugotrajniju
euforiju i »dobar osjećaj«. Ona je smrto-
nosni ja nego sam kokain, osobito u
smislu kardiotoksičnosti.
Trudnoća i zdravstveni problemi
Kokain je izuzetno opasan za trudnu
ženu i plod. Problemi uključuju sponta-
ni pobačaj, razvojne poremećaje, i za ži-
vot opasne komplikacije za vrijeme po-
rođaja. Djeca majki koje su uzimale ko-
kain mogu patiti od:
• razvojnih problema u središnjem
živčanom sustavu,
• oštećenja mozga,
• trajnih tjelesnih mana,
• sindroma ustezanja.
Simptomi zloporabe
Budućida je kokain stimulativna
sredstvo koje djeluje na središnji živčani
66
sustav, korisniku se može činiti da ima
neograničenu energiju, enormne tjeles-
ne i umne sposobnosti iako je nemiran i
anksiozan. Euforično je stanje kratko i
praćeno je depresijom. Korisnici kokai-
na osjećaju sve manje zadovoljstva ako
nastave s uzimanjem droge te mogu do-
ći do stadija kada uzimaju drogu ne zato
da bi doživjeli efekt (»high«), već da bi
zaustavili konstantnu žudnju za dro-
gom.
Liječenje
Vrlo je teško prevladati ovisnost o
kokainu, ali je moguće. Liječenje poma-
že u smislu da se shvati koliko je važno
prestati s uzimanjem kokaina. Postoje
različite vrste liječenja za različite ljude:
ako jedna vrsta pristupa ne daje rezul-
tat, treba pokušati s drugim pristupom.
Jedan od oblika liječenja jest ambulan-
tni s učestalim posjetima (više puta na
tjedan), u kojem bolesnik živi kod kuće.
Svrha je takvog programa da nauči bo-
lesnika kako se nositi sa svakodnevnim
stresnirn situacijama i iskušenjima što ih
donosi kokain, te može pomoći u stva-
ranju boljih socijalnih vještina i radnoj
rehabilitaciji. Bolničko liječenje omogu-
ćiti kroničnim korisnicima koji nemaju
mogućnost adekvatna smještaja; onima
koji su razvili medicinske ili psihičke
komplikacije; koji su ovisni i o drugim
drogama, te onima koji su recidivirali za
vrijeme ambulantnog liječenja. Liječe­
nje ovisnosti o kokainu uključuje psiho-
terapiju, medikaciju, te, najvažnije, pre-
venciju relapsa.
Psihoterapija
Sama psihoterapija nije učinkovita,
ali je važan korak u cjelovitom tretmanu
zloporabe droga.
Terapija koristi jer podučava koris-
nika da se sučeljava sa svojim problemi-
ma, podučava ga o ovisnosti, te kako da
izbjegava iskušenja droge.
Prevencija relapsa
Prevencija relapsa izuzetno je važna
jer pomaže da osoba u oporavku nauči o
svojim osjećajima prema drogi, izbjega-
va visokorizične situacije, te razvije
strategije kako da se uhvati u koštac s
problemom.
Medikacija
Medikamenti se ne koriste uobičaje­
no u tretrnanu ovisnosti o kokainu. Mo-
gu se koristiti:
antidepresivi (triciklični ili SSRI),
- antikonvulzivi - karbamazepin (Teg-
retol), bromokriptin,
- aminokiseline (triptofan i tirozin).
Ustezanje
Nakon što se prestane s uporabom
kokaina, korisnici obično imaju apsti-
nencijske smetnje koje traju od jednog
do četiri dana. Za to vrijeme mogu imati
apstinencijske smetnje:
• osjećaj slabosti,
• burni i uznemirujući snovi,
• poremećaj spavanja,
• iritabilnost,
• pojačan tek,
• psihička usporenje ili ubrzanje,
• depresija,
• paranoidnost,
• suicidnost.
Simptomi su obično najizraženiji na-
kon dva do četiri dana, no osjećaj depre-
sije, anksioznosti, iritabilnosti i niži stu-
panj žudnj~ za drogom može trajati
tjednima. Cak i nakon što je korisnik
prestao s uzimanjem kokaina i počeo za-
boravljati »slom« (koji se javlja nakon
vrhunca pri uzimanju droge), može još
uvijek osjećati jaku žudnju za drogom.
Duševni poremećaji i
r ■ • V ■
poremeca11 ponasanJa
zbog uporabe drugih
stimulansa
(simpatikomimetika)
uključujući kofein (F15)
Amfetamini
Što su amfetamini?
Amfetamini su stimulativne droge.
Stimulativna droga privremeno poveća­
va aktivnost organizma ili bilo kojeg od
njegovih dijelova. Amfetamini potiču
oslobađanje epinefrina (adrenalina) koji
potiče središnji živčani sustav. Amfeta-
mini se prodaju pod različitim imeni-
ma, a najčešće su poznati pod nazivom
»speed«. Na tržištu se pojavljuju u obli-
ku tableta ili kapsula. Osobe koje zlora-
be amfetamine često samelju i ušmrka-
vaju kapsule ili drogu uštrcavaju intra-
venski tako da naprave soluciju. Amfe-
tamini ubrzavaju fiziološke i mentalne
procese, smanjuju umor, potiču energi-
67
ju i kreiraju osjećaj uzbuđenja ali imaju predoziranje. Dugotrajno mogu teže
ozbiljne nuspojave i dugoročne rizike. oštetiti i tjelesno zdravlje.
Kako se osjećaju korisnici
amfetamina?
Korisnici amfetamina uobičajeno se
osjećaju samopouzdani zbog svoje mo-
gućnosti da misle jasnije i kvalitetnije
obave bilo koji zadatak, iako je u stvar-
nosti činjenica da amfetamini ne potiču
sposobnost razmišljanja. Više doze am-
fetamina stvaraju osjećaj tenzije - raz-
govorljivost, uzbuđenost, nemir, irita-
bilnost, anksioznost ili zlovoljnost. Ako
je droga uzeta intravenski, osjeća se »na-
vala« zanosa i samopouzdanja ali se, us-
to, također, može osjećati i konfuznost,
nepovezanost ili inkoherentnost govo-
ra, osjećaj jake anksioznosti, jake glavo-
bolje i palpitacije.
Rizici i komplikacije
Amfetamini stvaraju ovisnost. Ko-
risnici razvijaju ovisnost o drogi povre-
menom ili dnevnom uporabom. Uzirna-
nje viših doza amfetamina može uzro-
kovati ubrzani ili nepravilni rad srca,
gubitak koordinacije i tremor. Ako je
droga injicirana, korisnici mogu osjetiti
iznenadni porast krvnog tlaka koji mo-
že dovesti do teške groznice, oštećenja
srca ili fatalnog srčanog udara.
U korisnika amfetamina može se raz-
vi ti akutna paranoidna psihoza. To zna-
či da korisnici mogu čuti, vidjeti ili osje-
titi stvari koje ne postoje. Također mo-
gu imati sumanute misli (iracionalne
misli i uvjerenja), postati paranoidni, te
agresivni. Uporaba amfetamina može
voditi do delirija (stanja mentalne kon- Lijecenje
fuzije i dezorganizacije). Bolničko liječenje može biti nužno
za one koji injiciraju amfetamine ili za
Ucinci amfetamina one koji su izrazito depresivni ili suici-
Amfetamini mogu irnati opasne pop- dalni. Psihoterapija je nužni dio cjelo-
ratne pojave uključujući smrtonosno kupnog postupka u oporavku i u pre-

68
venciji relapsa (faza ponovnog uzima-
nja), no određen~ medikamentna tera-
pija n10že biti kori'sna. Antipsihotici mo-
gu koristiti u liječenju sumanutosti, ha-
lucinacija i stanja konfuzije, dok anti-
depresivi mogu koristiti u liječenju oso-
ba koje osjećaju izrazitu depresiju na-
kon ustezanja.
Ustezanje
Kada korisnici osjećaju da se droga
gubi iz organizma, osjećaju »slom«. Op-
ćenito, korisnici će uzimati veće doze
droge kroz nekoliko dana nastojeći
spriječiti »slom«. Sloni se događa kada
korisnici žude za drogom; mogu doživ-
jeti drhtanje, iritabilnost, depresiju i an-
ksioznost koja traje dva ili više dana do
oporavka.
Ustezanje obično traje duže od 24 sa-
ta nakon zadnjeg uzimanja droge. Kori-
snik se može osjećati vrlo umoran, ima
uznemirujuće snove, spava mnogo ili go-
tovo ne spava. Ima pojačan tek, osjećaj
ubrzanja ili usporenja tjelesnih pokreta.
Simptomi su obično najizraženiji iz-
rneđu dva do četiri dana, a smetnje u ob-
liku depresije i iritabilnosti mogu trajati
mjesecima. Najveći rizik u tom razdob-
lju jest mogućnost samoubojstva.
Kofein
--
lšto je kofein? - ·-·-
Kofein je široko raširen u raznim
kulturama, a prirodno se nalazi u 63
različite biljke. Može se naći u kavi, ča­
ju, kofeiniziranim soda- napitcima, te u
vrlo brojnim pripravcima; čokolada i
kakao sadrže niske doze kofeina. Pije-
nje kave vrlo je raširena, pa je kava glav-
ni izvor kofeina. Potrošnja kofeina po-
raste u dobi od dvadesetak godina, a
smanjuje se u osoba starijih od 65 godi-
na. Muškarci uzimaju više kofeina od
žena.
Učinci kofeina
Kofein je stimulativni tip droge.
Smanjuje pospanost, pomaže u izvođe­
nju repetitivnih zadataka i povećava
radnusposobnost--zaneke ljude. Smat-
ra se da je kofein adiktivan i može izaz-
vati probleme nekim ljudima budući da
može uzrokovati anksioznost, nemo-
gućnost spavanja, ubrzano disanje, že-
lučane i crijevne tegobe, te vrtoglavicu.
Moguće je »predozirati« se kofeinom.
Visoke doze kofeina mogu uzroko-
vati »zvonjenje u ušima« ili bljeskove
svjetla, epileptične napadaje, pa čak i fa-
talne respiratorne poremećaje.
Ustezanje
Ustezanje od kofeina može izazvati ja-
ke glavobolje u osoba ovisnih o ovoj drogi.
Svatko tko želi prestati s uzimanjem,
mora to činiti postupno: primjerice, po-
miješati običnu s dekofeiniziranom ka-
vom i eventualno smanjiti običnu. Ti-
pično, kofein se ne povezuje s drugim
medicinskfrn problen1ima. Ipak, upora-
ba velikih količina može voditi do raz-
voja anksioznog poremećaja.
U pojedinaca koji konzumiraju viso-
ke doze kofeina može se razviti ovisnost
i tolerancija te oni mogu doživjeti apsti-
nencijske smetnje.
69
Duševni poremećaji i
r ••
poremeca11 ponasanJa
V •

zbog uporabe
halucinogena (F16)
što su halucinogeni?
Halucinogeni mijenjaju doživljava-
nje realnosti i stvaraju halucinacije, koje
mogu bili ugodne ili zastrašujuće. Ima
oko 100 supstancija koje se rabe kao ha-
lucinogeni. Jedna od najčešće rabljenih
jest LSD (dietilamid lizergičke kiseli-
ne). Može biti uzet oralno, upijen u ko-
madiće papira i zadržanu ustima ili pak
žvakan s nečim drugim. Pojedine vrste
halucinogena mogu se konzumirati in-
halacijom, pušenjem ili intravenski.
Halucinogen iz gljive pejotl ima aktivnu
supstanciju zvanu meskalin, koji je na-
đen u MDMA (koja je bolje poznata kao
ecstasy). Ova droga postala je dosta po-
pularna.
Učinci halucinogena
LSD je jaka droga zbog svojih dugo-
trajnih učinaka na mentalno i psihička
stanje. Jedna doza LSD-a može početi
djelovati nakon pola sata i trajati do
dvanaest sati. Od halucinatornih doživ-
ljavanja mogu se javljati svijetlo oboje-
na svjetla, životinje, geometrijski dizaj-
ni, religijske i mistične slike i misli.
Učinci halucinogena, osim toga što ovi-
se o dozi, vezani su i uz individualna
očekivanja kao i za karakteristike li-
čnosti, a ulogu imaju i okolnosti u koji-
ma se rabe.
Halucinogeni mogu biti pomiješani i
s drugim drogama, primjerice s PCP-om
i amfetaminima. Takve kombinacije mo-
gu biti izuzetno opasne, budući da rnije-
šanje droga može uzrokovati neočeki­
vane i zastrašujuće učinke.
Zdravstveni rizici
Samoubojstvo (suicid) postaje stvar-
na opasnost kada osoba ima vrlo jake
halucinacije. Pod utjecajem sredstva
moguće je doživjeti promjene emocija i
raspoloženja, moguć je osjećaj izrazite
anksioznosti, depresije, strah od gubit-
ka pameti, te poremećena prosuđiva­
nje. Moguća su i ponovna proživljava-
nja »flash back« u kojima se opetovano
proživljavaju simptomi koji su bili do-
življeni dok je osoba bila pod utjecajem
sredstva. LSD također može potaknuti
iracionalno ponašanje. Korisnici su
znali učiniti opasne i smrtno opasne
stvari dok bi bili intoksicirani LSD-om,
primjerice, skakanje kroz prozor, pliva-
nje u more, iskakanje pred automobil u
pokretu. Pojedinci mogu razviti suma-
nuti poremećaj. Osobe koje prožive su-
manute misli doživljavaju svoju pore-
mećenu percepciju i misli kao stvarne.
Iako se ovaj poremećaj razlikuje od du-
ševnih bolesti kao što je shizofrenija, su-
manutosti koje osobe s ovim poremeća­
jem proživljavaju mogu biti vrlo nalik
na shizofreni poremećaj.

70
 Pojedine osobe mogu doživjeti »bed
trip« i optuživati se. Imaju osjećaj kriv-
nje, tenzije, agitacije, imaju smetnje
spavanja, i mišljenje da su svoj mozak
uništili zauvijek. Osobe koje su depre-
sivne mogu uzeti halucinogene da bi se
osjetile bolje, ali halucinogeni ih čine
još depresivnijima, čak suicidalnima.
Liječenje
Osobe koje su postale zastrašene u
smislu da imaju osjećaj da »gube pamet«
ili »osjećaj umiranja« za vrijeme »bed
tripa« moraju zatražiti profesionalnu
procjenu da bi bile uvjerene hoće li ti
učinci izblijedjeti. Ponekad anksiolitici
mogu biti korisni. U ekstremnim sluča­
jevima, kada su korisnici vrlo agitirani,
kada mogu povrijediti sebe, ili kada
postanu suicidalni, nužna je sedacija i
hospitalizacija.
Ustezanje
Ustezanje nije problem budući da su
halucinogeni drukčiji od drugih sup-
stancija. Oni ne izazivaju istu vrstu ovis-
nosti. Ako su osobe proživjele neugod-
na ili zastrašujuća iskustva, mogu pres-
tati uzimati drogu u potpunosti bez pro-
življavanja simptoma ustezanja. Za oso-
be koje proživljavaju neželjena haluci-
natorna iskustva potrebna je medicin-
ska i hospitalna pomoć.
Poremećaji uporabe i
poremećaji uzrokovani
nikotinom {duhanom) (F17)
što je nikotin?
Uporaba duhana jedna je od najraši-
renijih oblika zloporabe i glavni uzrok
smrtnosti koja bi se mogla spriječiti u
današnjem društvu. Svi oblici uporabe
duhana, kao što su cigarete, duhan za
žvakanje, šmrkanje, lule i cigare stvara-
ju naviku i uzrokuju ovisnost i simpto-
me ustezanja. Nikotin je adiktivna sup-
stancija u duhanu; djeluje kao stimulans
i kao sedativ.
Kako nikotin djeluje u tijelu?
Dospjevši kroz krvotok do mozga u
roku sedam sekundi - što je polovica
vremena koja je potrebna injiciranom
heroinu da bi dospio do mozga stimuli-
ra cerebralni korteks (vanjski dio moz-
ga koji nadzire složena ponašanja i men-
talnu aktivnost).
Nikotin također stimulira adrenalnu
žlijezdu da proizvodi adrenalin, povisu-
je krvni tlak, ubrzava rad srca za pet-
naest do dvadeset otkucaja u minuti, su-
žava krvne žile, inhibira mokrenje, iri-
tira membrane u ustima i u grlu, te otup-
ljuje okusne pupoljke.
Nikotin potiče i jača želju za puše-
njem budući da učinci na mozak daju
korisniku dobar osjećaj. Nakon nekoli-
ko godina pušenja većina ljudi nastavlja
s pušenjem da bi izbjegla simptome us-
tezanja.
Činjenice o pušenju
Pušenje je jedan od najčešćih uzroka
smrti koji se može spriječiti!
Statistika: više od 80% ljudi koji pu-
še kažu da žele prestati pušiti, ali samo
35% njih pokušava prestati svake godi-
71
ne. Rizici od smrti su do 22 puta veći u Zdravstveni rizici
muškaraca i do 12 puta veći u žena koji
puše nego u nepušača (prema podacima Pušenje je vrlo rizično za zdravlje.
American Cancer Society). Nikotin je glavni poticatelj srčanih i res-
piratornih bolesti.
Zdravstveni rizici pri pušenju
Pušenje je povezana s 87% karcino-
ma pluća, a povezana je s rakom usta,
jednjaka, ždrijela, grkljana, gušterače,
cerviksa, bubrega i mokraćnoga mjehu-
ra. Simptomi raka pluća često nisu izra-
ženi dok bolest nije u kasnijoj fazi, a bu-
dući da je rano otkrivanje teško, smr-
tnost je znatna. Pušenje povisuje troško-
ve zdravstvene zaštite budući da su učes­
talije ranije smrti, povećani su troškovi
liječenja zloćudnih bolesti i drugih
plućnih bolesti, te su visoki troškovi li- I vi možete prestati pušiti!
ječenja kardiovaskularnih problema
uzrokovanih ili pogoršanih pušenjem. Ovisnost o duhanu jedna je od najte-
že savladivih ovisnosti. Terapeuti kažu
Prevencija da prestanak uzimanja nije jednokra-
tan, već »dinamičan proces« jer može
Noviji podaci upućuju na to da je dje- potrajati i nekoliko godina uz 4 do 1 O
lotvornije okrenuti se primarnoj pre- pokušaja. Uspješni apstinenti navode
venciji zloćudnih bolesti, budući da da su preuzeli osobnu odgovornost za
smrtnost i pobol nisu bili znatnije sma- svoje zdravlje i vide se kao aktivni sudio-
njeni samirn skretanjem pozornosti na nici u očuvanju svojega zdravlja. Pušači
rano otkrivanje bolesti. Edukacija je koji prekinu prije dobi od50 godina, ri-
glavno oruđe u prevenciji, no nedostat- zik od smrti u sljedećih 15 godina sma-
no primjenjivana u primarnoj zdrav- njuju na pola!
stvenoj zaštiti. Programi prestanka pu- Ustezanje počinje nakon što korisnik
šenja mogu se smatrati vrstom primarne naglo prekine ili reducira uporabu ni-
prevencije. Jedna je takva inicijativa i kotinskih proizvoda.
prijedlog Svjetske zdravstvene organi-
zacije da zdravstveni djelatnici prestanu
pušiti, da aktivno sudjeluju u sustav-
nom suzbijanju pušenja i da pomažu
svojim pacijentima da prestanu pušiti.
Preporuka je i da se redovito evidentira-
ju pacijenti pušači, te da ih se sustavno
informira o štetnosti duhanskog dima
za zdravlje i potiče na prestanak puše-
nja. U pojedinim zemljama već postoji
potpuna zabrana pušenja u zdravstve-
nim ustanovama.

72
 Postojerazličite metode koje poma-
žu pušačima da prekinu pušenje:
Nagli prekid pušenja. Ako se preki-
ne tom n1etodom, manje je vjerojatno
da će se ponovno početi pušiti.
Programi za odvikavanje od puše-
nja. Obično velike ili male grupe koje se
sastaju svoditeljemkoji ih podučava ka-
ko da promijene obrasce pušenja. Jedna
od takvih metoda jest i »Zagrebačka
škola nepušenja«.
Nikotinske gume za žvakanje- sadr-
že nikotinsku smolu koja se postupno
otpušta za vrijeme žvakanja te pomaže
nekim pušačima da prekinu naviku.
Nikotinski flasteri - osiguravaju ni-
kotin kroz flaster pričvršćen na kožu.
Koža apsorbira nikotin i minimalizira
simptome ustezanja.
Nikotinski flasteri pomažu na način
da se nikotin resorbira u krvotok kroz
kožu, za što je potrebno i do tri sata. Ta
metoda dopušta korisniku da dosegne
gotovo konstantnu razinu nikotina u
svojem krvožilnom sustavu. Zbog tog
razloga, flasteri se moraju nositi po cije-
li dan i ne mogu se stavljati ili skidati kao
zamjena za cigaretu. Stavljaju se na čisti
dio kože bez dlaka. Ne preporučuje se
da se stavljaju stalno na isto mjesto.
Učinci se počinju osjećati nakon nekoli-
ko sati. Mogu se rabiti dva do tri mjese-
ca da bi se ocijenila učinkovitost u odba-
civanju navike pušenja. Ne smiju se
uporabljivati duže od 20 tjedana. U
trudnoći se svakako moraju procijeniti
potencijalni rizici! Popratni učinci: iri-
tacija kože i poremećaji sna javljaju se
samo u nekih korisnika.
Interakcije s drugim sredstvima: po-
jačani učinak na kardiovaskularni sus-
tav ako se uz nikotin rabi alkohol ili ma-
rihuana. Nikotin može povećati razinu
adenozina i niacina. Litij također može
pojačati učinak nikotina.
Bupropion hidroklorid (Zyban) re-
lativno je nov lijek koji se rabi u liječenju
pušača. Primjenjuje se i u liječenju pore-
mećaja hiperaktivnog manjka pažnje te
depresije. Djeluje tako da preko norad-
renergičnog i dopaminergičnog puta
umanjuje simptome depresije. Nije u
potpunosti razjašnjen način na koji po-
maže u prestanku pušenja. Efekt na
prestanak pušenja osjeća se nakon tje-
dan do dva uzimanja lijeka, ovisno o do-
zi i varijabilan je. Nuspojave su snižava-
nje konvulzivnog praga, gubitak na te-
žini, pojačani nemir, posebice pri pr-
vom uzimanju lijeka. Rjeđe su nuspoja-
ve agitacija, konstipacija, suhoća u usti-
ma, glavobolje, mučnine, tremor, poja-
čano znojenje i kožni problemi, a vrlo
rijetko mogu se javiti i hipomanija, kon-
vulzije, tinitus, te smanjivanje broja bi-
jelihkrvnihstanica. U slučaju nuspojava,
svakako je potrebna stručna konzultaci-
ja. Potrebno je izbjegavati ekscesivnu
uporabu alkohola jer to povećava rizik
odkonvulzija. Uz marihuanu moguće je
da se pojave psihotične smetnje. Ako se
rabi zajedno s nikotinskim flasterima,
može doći do povišenja krvnoga tlaka, a
ako se uz to dodatno puši, moguće su i
ozbiljnije nuspojave.
Duševni poremećaji i
r ■ a V ■
poremecaJ1 ponasanJa
zbog uporabe organskih
otapala (F18)
što su inhalanti?
Inhalanti su kemikalije koje stvaraju
isparavanja što imaju psihoaktivni uči­
nak. Adolescenti, posebice oni koji ne-
maju dostatno novca za droge, iskuša-
vaju inhalante. Djeca u dobi od 9 do 12
73
godina mogu početi zlorabiti inhalante. cija utječe na način na koji razmišljaju.
Abuzus ima obično vrhunac u adoles- To dovodi do toga da se korisnici pona-
cenciji. Roditelji moraju biti svjesni da šaju na opasan i destruktivan način.
se to javlja u svim socio-ekonomskim Korisnici inhalanata ne govore o in-
grupama adolescenata. Mnogi korisni- tenzitetu žudnje za supstancijom kao
ci dolaze iz raspadnutih obitelji ili iz primjerice korisnici kokaina.
obitelji u kojima se javlja problem pije- Kada je osoba intoksicirana, može
nja alkoholnih pića ili droga. Također doživjeti bilo što od sljedećeg:
su mogući i problemi u školi, primjerice • vrtoglavicu
izbjegavanje nastave ili loše ocjene. • poremećaj koordinacije pokreta
Najčešće zlorabljeni inhalanti uklju- • nevoljne pokrete očima
čuju: • mučninu
• pojedina ljepila • kihanje
• aerosole • kašalj
• benzin • krvarenje iz nosa
• razrjeđivač • ne1asan govor
• boje u spreju • usporene reflekse
• modelarska ljepila • tremor
• tekuća sredstva za čišćenje • slabost u mišićima
• tekućinu za korekciju tipograf- • zamagljen vid
skih pogrešaka • komu
• butan • euforiju
• »smijući plin« - NO. • gubitak teka
• poremećena prosuđivanje
Postoji više metoda koje se primjenju-
ju da bi se udisala ta toksična isparavanja.
Neki korisnici nakvase krpu sup-
stancijom, postave je pred usta ili nos i
nakon toga inhaliraju.
Neki supstanciju stavljaju u papirna-
tu ili u plastičnu vrećicu i inhaliraju.
Neki inhaliraju isparavanja izravno
iz posude u kojoj se supstancija nalazi.

Simptomi zloporabe
Inhalanti vrlo brzo dospijevaju u
pluća, krvotok i u druge dijelove tijela.
Intoksikacija se događa u roku pet mi-
nuta od početka inhalacije sredstva i
može potrajati dulje od sata. Inhalanti
stvaraju osjećaj vrtoglavice i daju koris- Ovi simptomi mogu zahtijevati me-
nicima prolazni dobar osjećaj. Supstan- dicinsku intervenciju.

74
Duševni poremećaji i Zdravstveni rizici
r ■ ■ V •

poremeca11 ponasanJa Neki korisnici koji su uzeli PCP prvi

uzrokovani drugim ili put mogu osjetiti da je PCP previše nep-
redvidiv da bi ga ponovno uzeli, dok
nepoznatim sredstvima, ili drugi vrlo brzo postanu ovisni. Pojedini
kombinacijom više se korisnici mogu svakodnevno intoksi-
sredstava (F19) cirati, te miješati PCP s marihuanom ili
alkoholom. Potrebno je vrlo kratko raz-
doblje da bi se postala ovisnim. Korisni-
Poremećaji uzrokovani PCP-om ci doživljavaju intoksikaciju i promjene
lšto je PCP? ponašanja u roku nekoliko minuta na-
kon što uzmu drogu.
Fenciklidin, poznatiji kao PCP, ile-
galna je droga koja izaziva halucinacije i Fiziološki učinci
delirij. PCP dolazi u raznim oblicima,
uključujući tablete, kapsule, likvid,
• nevoljni pokreti očima
sprej, i kristalični prah koji se može pro- • ponavljajuće motorne kretnje
gutati, pušiti, ušmrkavati ili injicirati. kao što su grimase lica
• bolna osjetljivost na zvuk
Učinci PCP-a • povišeni krvni tlak i ubrzan rad
Niske doze mogu izazvati: srca
• omamljenost ili umanjena osje-
• djelovanje bez razmišljanja tljivost na bol
• halucinacije • poremećaj koordinacije i govora
• euforiju • mišićna rigidnost
• osjećaj praznine • epileptični napadaji.
• omamljenost
• agresivnost Uzimanje velikih količina PCP-a vo-
• ratobornost di do:
• agitiranost • konvulzije
• impulzivnost. • oštećenja srca i pluća
Visoke doze mogu izazvati: • kome
• prsnuća moždanih krvnih žila
• ubrzani srčani ritam • smrti.
• povišeni krvni tlak
• crven1en1e Intoksikaci ja obično traje između če­
tiri i šest sati, ali pojedini efekti mogu
• znoJenJe
• vrtoglavicu trajati nekoliko dana. Delirij se može po-
javiti nakon dvadeset četiri sata uzima-
• obamrlost
nja PCP-a ili nakon oporavka od doze
• stupor ili otupljenost koja može
koji traje nekoliko tjedana. PCP tako-
trajati više dana.
đer može potaknuti epizode depresije
Učinci PCP-a su nepredvidljivi. Dro- ili anksioznosti koje mogu trajati mjese-
ga može potaknuti agresivno ponašanje cin1a. Neki korisnici osjećaju nemir, ne
i ireverzibilne psihoze. Kod teških ovis- mogu spavati ili prestati govoriti. Koris-
nika može se razviti jaka žudnja i mogu nici mogu osjećati da imaju nadljudske
uzimati drogu dva i više puta na dan. sposobnosti, te požele učiniti stvari ko-

75
je su fizički nemoguće. Oni koji su dep-
resivni i uzimaju PCP, postaju depresiv-
niji, s većim rizikom od samoubojstva.
Liječenje
Budući da korisnici PCP-a mogu biti
neosjetljivi na bol, učestalo je autode-
struktivno ponašanje. To često zahtijeva
hitno liječenje: hospitalizacija može biti
potrebna budući da korisnici moraju bi-
ti sedirani, promatrani, i potrebno im je
suportivno liječenje. Od lijekova se ra-
be anksiolitici (primjerice diazepam)
kod agitiranih i anksioznih bolesnika,
te antipsihotici u osoba sa sumanutosti-
ma, halucinacijama ili paranoidnošću.
Kada je psihofizičko stanje stabilizi-
rano, n1ože započeti liječenje. Pojedinci
mogu razviti depresiju ili anksiozni po-
remećaj nakon prestanka uzimanja dro-
ge, pa im je potrebno adekvatno liječe­
nJe.
Kombinirane ovisnosti
Ovisnike ne treba promatrati san10
kroz prizmu sredstva koje trenutno zlo-
rabe, budući da postoji dosta velika
fleksibilnost u izboru sredstava. Tako će
primjerice u penalnim (zatvorskim) uv-
jetima, ako im je onemogućen pristup
njihovom glavnom i omiljenom, vrlo
često prihvatiti drugo psihoaktivno
sredstvo koje je dostupno.
Terapeut rnora biti svjestan da pro-
pagirajući određeno sredstvo, donekle
utječe na stavove supkulturne skupine,
te stoga olako propisivanje nekog psi-
hoaktivnog sredstva s dobrom namje-
rom, i koje u kontroliranim uvjetinia
daje dobre rezultate, primjerice u liječe­
nju apstinencijskih poremećaja, može
biti pogubno za dio supkulturne skupi-
ne, koji će se tim sredstvom koristiti na
76
pogrešan način, i gdje se stoga mogu po-
javiti neočekivani učinci.
Potrebno je zato nastojati da među
ovisnicima postanu »nepopularna« sred-
stva ona koja mogu učiniti najveće štete
za psihička i tjelesno zdravlje, osobito
ako je riječ o kombinacijama sredstava.
Osim primarne prevencije, gdje
važnu ulogu ima i edukacija rizičnih sku-
pina, ovdje je potrebno spomenuti i
pristup »srnanjivanja štete« (harm re-
duction).
Ovisnike koji su nemotivirani za lije-
čenje u smislu prestanka uzimanja dro-
ge, odnosno psihoaktivne tvari, podu-
čava se da izbjegavaju visokorizična po-
našanja, kao što je intravenska primje-
na, ili barem da rabe vlastiti pribor kako
ne bi širili zarazne bolesti prenosive kr-
vlju (hepatitis, infekcija HIV-om).
Kombinacije sredstava ovisnosti
koje se češće susreću
• Velik broj ovisnika o alkoholu is-
todobno i puši.
• Velik broj ovisnika o opijatirna
povremeno se koristi i drugim
psihoaktivnim tvarima ako im
opijati nisu dostupni, primjerice
sedativima, alkoholom, a dio njih
i psihostimulativnim sredstvima.
Ako postoji kombinirana ovis-
nost ovog tipa, apstinencijske
smetnje mogu biti znatno izraže-
nije, a i intoksikacija je češće smr-
tonosna.
• Ovisnici o kanabinoidima, koji
rabe i alkohol, riskiraju pojavu iz-
razite agresivnosti, poremećaja
prosudbe i koordinacije. Ova je
kombinacija izuzetno opasna u
slučaju upravljanja motornim vo-
zilima, i jedan je od uzroka teških
prometnih nesreća.
• U ovisnika o sedativima, koji uzi-
maju alkoholna pića, mogu se

pojaviti epileptični napadaji kao i
teže komplikacije, jer je ta kombi-
nacija vrlo toksična.
• Ovisnici o psihostimulansima
(amfetamini MDMA i slično),
kao i o halucinogenima, u našim
uvjetima često su počeli upotreb-
ljavati opijate »da ih smire« pa se
razvila ovisnost o opijatima.
Propisivanje psihoaktivnih lijekova,
uključujući antipsihotike, sedative ili
antidepresive, zahtijeva izuzetni oprez
u ovisnika jer su češći toksični učinci u
kombinaciji s pojedinim drogama.
Dodatni razlog za oprez jest činjeni­
ca da velik broj sredstava ovisnosti mo-
že potencirati autodestruktivnost i sui-
cidalnost.
Liječenje i rehabilitacija
bolesti ovisnosti
U pojedinim crtama postoje specifi-
čnosti u liječenju ovisnosti o legalnim i
ilegalnim sredstvima ovisnosti. Osim
toga, pojedini ovisnici zbog svoje ovis-
nosti mogu činiti kaznena djela kao što
je preprodaja droga na ilegalnom tr-
žištu, te druge krirninalne radnje (kra-
đe, razbojstva, prostitucija). Kada im je
sposobnost prosudbe smanjena,
ovisnici su katkad skloni činjenju ira-
cionalnih ili nasilnih djela. U najtežim
slučajevima, moguće je pokrenuti i pos-
tupak oduzimanja poslovne sposobnos-
ti u ovisnika koji svojim ponašanjem
teško ugrožavaju svoj život i zdravlje ili
su opasni za okolinu, pa je stoga potreb-
no dugotrajnije institucionalno liječe­
nJe.
U ovisnika su česte ozljede ili sa-
moozljeđivanja, kao i ozljede u prome-
tu. Uz posljedice predoziranja sred-
1
stvom ovisnosti, posljedice ozljeda čest
su uzrok smrtnosti ovisnika.
Ovisnici mogu biti i žrtve ubojstva,
budući da je ilegalna trgovina drogama
povezana s kriminalom, pa i organizira-
nim kriminalom.
Kada ovisnici čine kaznena djela,
moguće je odrediti i mjeru obveznog li-
ječenja od ovisnosti, što se čini sudskim
puteni.
Drugi problem u liječenju je komorf?i-
ditet (pojava više bolesti istodobno). Ce-
sti su poremećaji ličnosti, primjerice an-
tisocijalni ili granični poremećaj ličnos­
ti, zatim depresivni i anksiozni poreme-
ćaji. Anksioznost i nisko samopouzda-
nje mogli su u inače »normalnih« osoba
biti razlog za početak eksperimentiranja
sa sredstvima ovisnosti, ali velik broj
sredstava ovisnosti koje imaju i sindrom
ustezanja pojačavaju pojavu anksioz-
nosti, depresivnosti i promjene u raspo-
loženju, te nepredvidivost u ponašanju.
Terapeut mora ovisniku prići tako da
ističe njegove pozitivne osobine, potiče
socijalnu integraciju, uz svrhu da ovis-
nik izbjegava rizična ponašanja. Ovdje
se misli na sva rizična ponašanja, od na-
silništva, rizičnog seksualnog ponaša-
nja do izbjegavanja situacija u kojima bi
mogao ponovno posezati sa sredstvom
ovisnosti.
Pojedini terapijski programi zahtije-
vaju apstinenciju od sredstva kao pre-
duvjet za početak liječenja i rehabilitaci-
je. Naveo bih primjer terapijskih zajed-
nica (komune) koje dugotrajnim, više-
mjesečnim do višegodišnjim radom s te-
škim ovisnicima nastoje potaknuti raz-
voj radnih navika i socijalnu rehabilita-
ciju najtežih ovisnika.
Grupna terapija, individualna tera-
pija s kombinacijom psihoterapije i so-
cioterapije, kao i obiteljska terapija uz
grupe samopomoći, oblici su koji se
primjenjuju u liječenju bolesti ovisnosti.
77
 • /van je otkrio da mu je potrebno da popi-
je četiri do pet piva (pića) da bi osjetio
• Obratili su vam se roditelji jednog mla-
razinu relaksacije koju je ranije, prije
dića, tvrdeći da sumnjaju da je njiho-
oko godinu dana, mogao postići kada
vo dijete teški ovisnik, navodno je
bi popio samo jedno do dva piva. Izraz
priznao da je u životu u dva navrata
koji opisuje ovaj fenomen jest:
uzeo kanabinoide, i sada ga žele upu-
titi u najbližu komunu na liječenje, naj- a) ustezanje
manje na godinu dana. Kako se pos- b) intoksikacija
taviti u razgovoru? (Inače, imate infor-
c) potencijacija
macija da je u tom mjestu s marihua-
nom eksperimenti ralo oko 10% vr- d) tolerancija.
šnjaka tog mladića.) • Uspoređujući s amfetaminima, stimuli-
rajući učinak kokaina jest:
• Nakon nekoliko dana, roditelji dolaze
ponovno, i donose igle za intraven-- a) duži, ali manje intenzivan
sko uštrcavanje, te nešto što ne mo- b) kraći, ali intenzivniji
gu objasniti (savinuta žlica, začađav­
c) duži, ali intenzivniji
ljena, nekakav prah.... ukratko, pri-
bor kojim se koriste ovisnici koji uzi- d) otprilike podjednak i u trajanju i
maju droge intravenski). I dalje tvrde u intenzitetu.
isto, navodno im priznaje da uzima • Za koju je drogu otkriveno da ima ne-
samo marihuanu! Kako se postaviti povoljan učinak na stvaranje sperme u
uz ove, nove činjenice? Je li liječenje muškaraca i odgođenu ovulaciju u že-
nužno, i bi li odlazak u komunu imao na?
smisla? Gdje bi se još prije toga treba-
li savjetovati?
• U jednoj je knjizi napisana: »Toleranci-
ja društva prema nekoj drogi ovisi o
raširenosti samoga sredstva. što je
sredstvo raširenije, tolerancija je ve-
ća.« Koliko smatrate da je ova tvrdnja
istinita u vašoj sredini, kao i u shvaća­
nju društvene sredine o tome što su
»lake«, a što »teške« droge?
• Kako vaše iskustvo utječe na formira-
nje stava o tome što je medicinski
problem koji treba liječiti, a što je sa-
mo društveno neprihvatljivo ponaša-
nje? Može li društveno prihvatljivo po-
našanje biti medicinski problem?

Psihička ili psihosocijalna kriza
Psihička ili psihosocijalna kriza sta-
nje je poremećene psihološke ravnoteže
pojedinca. Osoba se ne snalazi u novo-
nastaloj situaciji, nema odgovarajućeg
odgovora na stresni životni događaj ko-
ji je uzrokom krize. Najčešće je to kakav
vrlo emocionalno nabijeni gubitak.
• Posebno teške psihičke krize mogu
izazvati: smrt voljene osobe (dje-
teta, roditelja), prekid emocio-
nalne veze, gubitak zdravlja (saz-
nanje o neizlječivoj bolesti), gubi-
tak zdravlja djeteta, gubitak posla
i ugleda.
Ovakvi problemi, »koji se ne mogu
riješiti, ali niti izbjeći«, mogu biti uzro-
kom psihičke krize u svakog čovjeka,
psihički zdravog, tjelesno ili duševno
bolesnog. Kriza će ipak prije nastati ili
poprimiti teži oblik u psihički i emocio-
nalno labilnih osoba, sklonih neurot-
skom reagiranju.
Najčešći psihički odgovor na stresni
životni događaj jest različit stupanj tjes-
kobe (anksioznosti) i depresije, obično
udruženih u anksiozno-depresivno sta-
nJe.
Rjeđe se u tom odgovoru nalazi i ma-
nje ili više paranoidnih crta (»Zašto me-
ni?«, »Što je iza toga?«), a sasvim iznim-
no i potpuno neočekivano javlja se pa-
l '
radoksalan odgovor kao što je manično
ili euforično ponašanje nakon smrti
bliske osobe.
Smrt voljene osobe normalno izazi-
va proces žalovanja, kada je nužna pot-
pora najbližih, obitelji i prijatelja. U
svim kulturama razvijen je određeni
»ceremonijal« oko pogreba kako bi se
što lakše podnio gubitak.
Katkad i nakon šest mjeseci ili godi-
nu dana ne dolazi do smirenja i tada go-
vorimo o kroničnom žalovanju što zah-
tijeva i profesionalnu intervenciju.
Odgovor na stresni životni događaj
može biti i vrlo dramatičan, kao što su po-
kušaj samoubojstva ili čak samoubojstvo.
Kliničkastanjanakonstresnogdoga­
đaja nazivaju se različito: psihička kriza,
emocionalna kriza, reaktivna depresija,
traumatska neuroza, a ako je stanje jako
izražena, govori se o psihičkom šoku. U
tom slučaju, osim tjeskobe i depresije,
uočljiva je neodlučnost, čak i za jednos-
tavne situacije, a za svaki se pothvat sa-
da troši rnnogo više vremena nego prije.
Neke osobe u psihičkoj krizi »bježe«
u san, druge pate od nesanice, uznemi-
rene su, psihomotorna aktivne bez od-
ređena cilja.
Moguć je gubitak ili pojačanje teka.
Psihičke krize prate i brojni vegetativni
simptomi.
79
 Potrebno je saznati kako stresni do-
gađaj doživljavaju i na njega reagiraju
njemu važne osobe, te koliko su sprem-
ne i koliko se mogu uključiti u terapijski
proces.
Neke od terapijskih tehnika jesu:
- pomoć u stjecanju intelektualnog ra-
zumijevanja krize.
- pomoć u prisjećanju prijašnjih doga-
đanja i načina koji su pomogli prebro-
diti neku prijašnju krizu.
Moderni centri za krizna stanja, ko-
jih danas ima u gotovo svim velikim gra-
dovima u svijetu, imaju ove organizacij-
ske jedinice:
1. telefonska služba (kontakt 24 sa-
ta);
2. mjesto neposredna susreta- »am-
bulanta« (24 sata);
3. prostor za kratkotrajnu hospitali-
zaciju, odnosno izolaciju klijenta
(1-7 dana);
4. mobilni tim za intervencije na tere-
nu;
5. dogovorena suradnja s drugim us-
tanovama značajnim za rješavanje
krize.
Rad je u centru za krizna stanja tim-
ski. Sudjeluju psihijatri, psiholozi, soci-
jalni radnici, više i srednje medicinsko
osoblje, a ponegdje i volonteri. Centri
za krizna stanja dio su širokasociopsihi-
jatrijskog koncepta.
V Savjetovanje znači slušanje sa suosje-
Zalovanje
Žalovanje je normalna reakcija na-
kon gubitka bliske osobe. Žalovanje mo-
gu izazvati i drugi gubitci, primjerice
smrt ljubimca-životinje, prekid odnosa,
gubitak posla, te nagrđenost nakon nes-
reća ili kirurških zahvata, ili neki ap-
80
straktni gubitak, primjerice gubitak slo-
bode ili ideala.
Žalovanje se ne sastoji samo od osje-
ćaja nesreće. Ožalošćene osobe pogađa
još više ako se prema njima ponaša kao
da se ne znaju veseliti, jer takav pristup
dovodi do osjećaja odbačenosti i otuđe­
nosti od okoline. U težim slučajevima,
ne mogu se adekvatno izraziti bol, žalo-
st, ili se traumatski događaj negira.
U osjetljivih osoba žalovanje može
potaknuti mentalni poremećaj, depre-
siju ili provocirati autodestruktivno
ponašanje. Osobi u žalovanju treba pri-
stupiti na adekvatan psihoterapijski
način.
Pomoć ljudima koji žaluju može biti
potrebna u početku u svakodnevnim
praktičnim stvarima koje ožalošćena
osoba ne može obavljati jer joj nedosta-
ju snaga, vještina, vrijeme, novac, prija-
telji ili obitelj.
Pomoć je potrebna i kod zakašnjelih
reakcija ili pri odgođenom žalovanju.
Najvažnije je da pomoć bude prak-
tičnai danaslobodno. Osobakojapruža
pomoć mora unaprijed znati koliko
energije i vremena može odvojiti.
ćanjem. Slušajući postajemo dio te oso-
be a ne kritički promatrač, bez obzira na
to koliko dobronamjeran i pažljiv bio.
Nije dobro prosuđivati s moralnog sta-
jališta ili se zgražati nad načinom na koji
ta osoba gleda na stvari. Ožalošćenoj se
osobi pomaže da glasno razmišlja, upo-
zna se i stavi u okvir svoje osjećaje.
Suicidalnost
Pokušaj suicida (samoubojstva) čes­
to je urgentno stanje u psihijatriji. Ne-
ma naivnog i bezazlenog pokušaj a suici-
da.
U rizičnu skupinu ubrajaju se naj-
češće depresivni bolesnici, shizofreni
bolesnici, osobe s poremećajem ličnos­
ti, usamljene starije osobe, alkoholičari
te osobe koje boluju od teških somat-
skih bolesti. Svi ti bolesnici u trenutku
odluke izvršenja tog čina svoje stanje
doživljavaju beznadnim.
Opasnost od samoubojstva prisutna
je na početku ali i na samom kraju liječe­
nja, i to obično u jutarnjim satima. Sa-
n10ubilački je čin katkad dugo i brižno
pripreman, pa bolesnici nakon donese-
ne odluke o suicidu mogu pokazati nag-
lo poboljšanje u kliničkoj slici, te mogu
postati smireni i komunikativni. Na taj
način zavaraju medicinsko osoblje koje
popusti u nadzoru te bolesnik može os-
tvariti svoj naum.
Većina osoba koje počine suicid na
neki način to prethodno najave (izrav-
nom ili neizravnom verbalnom poru-
kom, šifriranim govorom i situacijskim
porukama). Samoubojstvo je učestalije
među osobama starijima od 45 godina
te u adolescenata.
»Apel« suicid u psihodinamskoj ana-
lizi suicidalnog ponašanja u pravilu ot-
kriva postojanje suprotnih poriva: sui-
cidalna osoba želi pobjeći od svega, nes-
tati, umrijeti, dok s druge očajnički po-
ručuje da želi živjeti, ali ne može izdržati
okolnosti u kojima živi, već ih mora mi-
jenjati, a za to joj treba pomoć i razumi-
jevanje drugih.
81
 Suicidnog je bolesnika potrebno Zbrinjavanje suicidnog bolesnika
naučiti vještinama življenja da bi se spri- vrlo je složeno te zahtijeva visoku stru-
ječile buduće suicidne prijetnje, poku- čnost, iskustvo i trajnu edukaciju.
šaji ili trenutačno samoubojstvo.
Uspostavljanje veze povjerenja i is-
krenosti najbolja je profilaktična mjera
protiv suicida depresivnog bolesnika
kojeg u njegovoj suicidnoj namjeri ne
mogu spriječiti ni najstrože mjere opre-
za i osiguranja koje se provode u psihi-
jatrijskim ustanovama. Otvoren razgo-
vor, pun razumijevanja i povjerenja, te
razgovor o njegovim suicidnim sklo-
nostima ima višestruki smisao. Razgo-
vorom se bolesnik oslobađa jednog di-
jela napetosti i nemira, verbalizira ono
U procjeni potencijalnog suicida tre-
što ga muči i uznemirava.
ba voditi brigu o sljedećim varijablama:
skorašnji gubitak bliske osobe, vlas-
ništva ili dužnosti, obiteljska povijest
pokušanih ili izvedenih suicida te pos-
tojeće mentalne bolesti, dob i spol, fi-
zička bolest, shvaćanje suicida kao olak-
šanje ili bijeg od problema, nedostatak
religioznih uvjerenja te uzimanje alko-
hola i narkotika.

Važno je potaknuti bolesnika da iz-

bjegava pijenje i uzimanje sedativa, upo-
zoravati bolesnika na važnost pravo-
dobnog uzimanja ordiniranih lijekova
za smanjenje depresije (posebno nakon
izlaska iz bolnice). Također je važno na-
učiti bolesnika strategijama za održava-
nje kontrole (hodanje, odmaranje) kad
se emocionalni stres poveća te traženju
stručne pomoći kad je to potrebno.

82
 Kada se pristupa liječenju potenci- prihvatiti bolesnika kao vrijednu osobu
jalno suicidnog bolesnika, potrebno je dok gase uvjerava u činjenicudasamou­
osigurati sigurni okoliš (ukloniti oštre ništavajuće ponašanje nije prihvatljivo.
predmete te druga sredstva kojima se Suicidalne depresivne bolesnike tre-
čovjek može ozlijediti). Potrebno je po- ba aktivno sprječavati u bilo kakvim ak-
zorno promatrati bolesnika; zauzeti cijama koje se odnose na »rješavanje do
zaštitnički, a ne kažnjavajući stav. Bo- sada nerješivih«, ali za bolesnike navod-
lesniku treba dopustiti izražavanje bije- no vitalnih problema. Razlog je tome taj
sa i ljutnje u prihvatljivim okvirima. U što depresivni bolesnik vjeruje da će se
razgovoru ponuditi mu potporu protiv osloboditi depresije ako svoje probleme
samouništavajućih nagona i sugerirati riješi što prije i pod svaku cijenu. Zbog
alternativno ponašanje, te spriječiti izo- takva razmišljanja on čini nerazumne
laciju od ostalih bolesnika na odjelu ka- odluke i postupke, a kad to shvati u fazi
da je hospitaliziran. poboljšanja bolesti, jedini izlaz može
Svaki suicidni poriv istodobno upu- potražiti u suicidu. Tako samoubojstvo
ćuje i na bolesnikovu želju da se ubije i nastaje kao reakcija na posljedice nera-
da ostane živ. zumna postupka.
Na to utječe mnogo čimbenika kao Ako u depresivnog bolesnika postoje
što su: sumanute ideje, potpuno je besmislena
i opasno razuvjeravatiga. Depresivna je
• objektivni čimbenici koji određu­ sumanutost bolesno nastala zabluda,
ju manju ili veću vjerojatnost le- koju bolesnik ne može ispraviti ni lo-
talnog ishoda suicidnog pokušaja gičkim argumentima ni izravnim doka-
(prisutnost ljudi, metode kojima
zima.
se koristio, čime je već pokušao
Bolesnik tada odbija sve primjedbe i
suicid);
nastoji svoje bolesne ideje opravdati no-
• motivacijski čimbenici (što boles-
vim dokazima, potvrđujući vlastitu su-
nik želi postići suicidom, kojoj
manutost i povećavajući razloge za sui-
potrebi želi udovoljiti, od čega se
cid.
želi obraniti);
Bolesnika treba uključiti u aktivnosti
• bolesnikov stav prema vlastitoj
dnevnog življenja i pomoći mu u obav-
suicidnoj tendenciji (osjeća li to
kao nešto tuđe ili kao dio svojeg ljanju svakodnevnih aktivnosti, dopus-
postojanja). titi mu neovisnost koliko je to moguće i
prilagoditi ih njegovim stvarnim mo-
Potrebno je pratiti bolesnikova ras- gućnostima. Koliko je moguće, treba
položenje, osobito nagle promjene, kao mu dopustiti jednostavno odlučivanje i
što su iznenadna veselost ili naglo smiri- napredak u okviru njegovih mogućnos­
vanje, uzimanje hrane, naglo odbijanje ti.
hrane, obavlja li pripremne radnje za Potrebno je u bolesnika razviti adap-
suicid ili govori da će se ubiti. tivne metode za suočavanje sa stresom.
U radu s bolesnikom treba pred njim Na taj se način omogućuje da ponovno
izbjegavati izlaganja vlastitih osjećaja i spozna situaciju u trenutku kad želja za
vrijednosti te moralnih vrijednosti. Pot- suicidom bude manja, te ga je potrebno
rebno je bolesniku objasniti da imati lo- upozoravati na druge mogućnosti suo-
še misli i činiti pogreške ne znači da je čavanja s problemom. Saznati od boles-
netko loša osoba. Iskazati brižan stav te nika što ga motivira u borbi za ozdrav-

83
ljenjem. Primijeniti metode za smanje- Važno je pozorno slušati bolesnika bez
nje tjeskobe u bolesnika. Uključiti ga u inzistiranja na tome da su njegove tvr-
okupacijske aktivnosti: društvene igre, dnje i razmišljanja netočni i neprimjere-
gledanje TV, slušanje glazbe, slikanje. ni.

84

Poret~!_ećaje ličnosti karakterizira du-
gotrajna skfonost neadel<vathbiil i nep-
r1lagođenofu ponašanju: -f~vlfafu_ se u
adolescenciji ili u raiiofoarasloj dobi,-a
uzrokuju subjektivne smetnje, te ome-
taju socijalno ili radno funkdonirariJe·:
Za poremećaje ličnosti prije še rabio
termin psihopatija. U suvremenoj ter-
minologiji je odbačen termin psihopati-
ja zbog pogrdnog značenja koji je dobio
tijekom vremena. Umjesto toga govori-
mo o poremećajima ličnosti ili osobnos-
ti.
Dijagnoza poremećaja ličnosti pos-
tavlja se na osnovi dugotrajne povijesti
bolesti, a ne samo na temelju aktualno-
ga ponašanja.
U osoba s poremećajem ličnosti jav-
lja se nerazmjerno zaostajanje u razvoju
određenih kvaliteta, među kojima su
osobito prisutni nerazvijenost volje,
emotivnog života, te rjeđe poremećaj
rasuđivanja i nagona.
Volja može biti odveć slaba te se ne
može oduprijeti prosječnim nagonskim
željama, ili je nornialna volja odviše sla-
ba da bi mogla kontrolirati prevelike na-
gone, što može imati neželjene posljedi-
ce.
Poremećaji ličnosti
Poremećaji ličnosti češći su u mladih
osoba. S dobi simptomi mogu biti manje
izraženi. Volja, emocije i rasuđivanje se
razvijaju, nagoni mogu oslabjeti ili se
korigiraju. Postoje dokazi za porodično
prenošenje.
Paranoidni poremećaj
ličnosti (F60.0)
Paranoidni poremećaj ličnosti ka-
rakterizira ekstremna sumnjičavost i
iščekivanje neprijateljskih stavova oko-
line. Uz to su prisutni:
- ljubomora, stalna provjera lojalnosti
prijatelja, rođaka i suradnika;
~- paranoidno tumačenje inače bezazle-
nih zbivanja;
- emocionalna hladnoća i rigidnost;
- netolerantnost, uz stalno iščekivanje;
- izbjegavanje emocionalnog poveziva-
nja s drugim osobama u kojih izaziva-
ju nelagodnost i strah;
- može se vidjeti i u shizofreniji, s ko-
jom prema nekim proučavanjima ima
određenu genetsku povezanost.;
- češće se javlja u muškaraca.
85
Shizoidni poremećaj - bezobzirno, neodgovorno i antisoci-
jalno ponašanje;
ličnosti (F60- 1}
- dob iznad 18 godina, no anamneza
antisocijalnog i asocijalnog ponaša-
Osobe sa shizoidnim poremećajem nja započinje već u djetinjstvu;
ličnosti nezainteresirane su za interper-
- remeti profesionalno i socijalno fun-
sonalne odnose, te se u njih može vidje- kcioniranje;
ti:
-· česti su legalni problemi, zbog čega se
hladan, aplanirani afekt; nađu u kazneno-popravnim ustano-
- indiferentnost prema kritici i pohvali; vama;
- emocionalno su hladni, samo sebi do- - učestaliji je u muškaraca;
voljni; - pet puta se češće javlja u antisocijal-
- oskudnih su socijalnih interakcija i s nim obiteljima nego u općoj populaci-
čestim problemima na poslu ako je JI.
posao takav da ga moraju dijeliti s
drugim ljudima.
Granični poremećaj
ličnosti (F60.3)
Shizotipni poremećaj
ličnosti (F21) Granični poremećaj ličnosti karak-
terizira:
Shizotipni poremećaj ličnosti karak- - nestabilni identitet i međuljudski od-
teriziraju: nosi;
- bizarnost mišljenja i ponašanja; - velika promjenljivost raspoloženja;
- socijalna izolacija; ·- nesigurnost u ciljevima, izboru profe-
- poremećaj percepcije; sije, seksualnoj orijentaciji, kao i u
- emocionalna neadekvatnost 1 hlad- ukupnoj predodžbi o sebi samima;
noća; - afektivna nestabilnost s brzirn i krat-
- anksioznost i disforija; kotrajnim depresivnirn epizodama,
anksioznošću ili razdražljivošću;
- rizik od suicida;
- često se javlja osjećaj praznine i dosa-
- intenzivniji stres može izazvati psiho- de, a tolerancija prema samoći izrazi-
tično stanje;
to je smanjena;
-- zakazivanje u socijalnom i radnom epizode nekontrolirana gnjeva, pri-
funkcioniranju. jetnji, pokušaja ili ostvarenja suicida;
- socijalno i radno funkcioniranje jako
zakazuje;
Disocijalni (antisocijalni, - moguće su komplikacije distimija, de-
asocijalni) poremećaj presivne epizode, ovisnost o alkoholu
ili o drogama, te suicid;
ličnosti (F60a2) - prevaleJ:!cija: najčešći poremećaj li
čnosti. Cešće se javlja u ženskih oso-
Disocijalni poremećaj ličnosti ka- ba, i to dva do devet puta učestalij e ne-
rakterizira: goli u muškaraca.

86
Histrionski poremećaj
ličnosti (F60.4)
Histrionski poremećaj ličnosti ka-
rakteriziraju:
- prenaglašeno i teatralna izražavanje
emoc11a;
- stalno traženje pažnje, potpore ili
. .
pnznanJa;
- emocije su vrlo intenzivne i prekom-
jerno burne;
- zahtjev za neposrednom gratifikaci-
jom, pri čemu ne trpe odgađanje;
-- površnost, zavodljivost, sklonost ero-
tizaciji s čestim romantičnim vezama,
seksualna naivnost ili sklonost pro-
miskuitetu;
- sugestibilnost, somatizacije i deper-
sonalizacija;
- interpersonalni su oqnosi burni i ra-
zočaravajući;
- mogućesukomplikacijereaktivnepsi­
hoze, somatizirajući i konverzivni po-
remećaji;
- prevalencija: učestaliji u žena.
Narcistički poremećaj
ličnosti (F60.8)
Glavne osobine narcističkog pore-
n1ećaja ličnosti su:
- osjećaj
iznimne važnosti i značajnosti,
intenzivna zavist prema drugim oso-
bama, stalna težnja za novim uspjesi-
ma, eksploatatorski i parazitski od-
nos prema okolini, te stalno iščekiva­
nje posebnih povlastica;
- ispod vanjskih manifestacija kriju se
nedovoljno samopoštovanje, nesigur-
nost i osjećaj inferiornosti;
- česti su problemi u međuljudskim od-
nosnna;
- komplikacije: distimija, kratka reak-
tivna psihoza i pesimizam u srednjim
godinama.
(izbjegavajući)
lnhibirani
poremećaj ličnosti (F60.6)
U inhibiranom poremećaju ličnosti
prisutni su:
- nelagoda u međuljudskim odnosima;
- strah od kritičkog odnosa okoline i
vrlo brzo obeshrabrivanje;
- žudnja za prihvaćanjem i emocijama;
- izbjegavanje javnih nastupa;
- komplikacije: depresija, anksioznost
i ljutnja na samoga sebe zbog ponav-
ljanih neuspjeha u pokušajima da
obogate svoj socijalni život, što može
dovesti i do socijalne fobije.
Ovisni poremećaj ličnosti
(F60.7)
Glavna osobina ovisnog poremećaja
ličnosti je ovisnost o drugim osobama i
podložnost. Uz to su prisutni i:
- nesposobnost donošenja čak i nebit-
nih odluka bez prethodna savjetova-
nja ili uvjeravanja da su ispravne, te
prepuštanje drugim osobama da do-
nose njima važne životne odluke;
- osjećaj bespomoćnosti, nisko samo-
poštovanje;
- strah od odbacivanja, bespogovorno
podređivanje drugima, pa i tada kada
msu upravu;
- traženje zaštitnika koji će omogućiti
izbjegavanje odgovornosti, donoše-
nje odluka i posljedica;
- radno ne mogu funkcionirati ako po-
sao zahtijeva samostalnost;
87
- socijalne su relacije obično svedene
na nekoliko ljudi o kojima ovisi;
- komplikacije: distimija i depresija;
- prevalencija: drugi do peti po učesta-
losti rneđu poremećajima ličnosti, a
znatno je učestaliji u žena.
Opsesivno-kompulzivni
poremećaj I ičnosti {F60.5)
Opsesivno kompulzivni poremećaj
ličnosti karakterizira prekomjerni per-
fekcionizam, rigidnost emocija, mišlje-
nja i ponašanja. Uz to su prisutni i:
·- preokupiranost detaljima, pravilima,
formom i uporno traženje od drugih
da se prilagode njihovu stilu;
- problern s vremenom, posao rade s
predanošću, ali bez uživanja, osjećaju
strah od moguće pogreške;
- težnja jakoj moralnosti, prema osje-
ćajima drugih su netolerantni;
- sklonost kritiziranju, krutost u svako-
dnevnim odnosima i škrtost;
komplikacije: kompulzije, opsesije,
distimija i depresija te hipohondrija-
za;
- opsesivno kompulzivne crte ličnosti
predisponiraju kardijalne bolesti (sr-
čani infarkt);
- prevalencija: češće u muškaraca i uče­
stali je se javlja u skupini najbližih sro-
dnika negoli u općoj populaciji.
Pasivno-agresivni
poremećaj Iičnosti
Glavne karakteristike pasivno-agre-
sivnog poremećaja ličnosti su:
- pasivno opiranje pravilima socijalnog
i profesionalnog funkcioniranja;
88
- otpor je indirektan, a iskazuje se nee-
fikasnošću u radu i u socijalnom fun-
kcioniranju;
- šutnja, odugovlačenje, tvrdoglavost,
smanjena samopouzdanje i skepti-
čnost;
- socijalno i radno funkcioniranje te-
ško je narušena;
- komplikacije: distimija, depresija i
navikavanje na droge.
Liječenje i rehabilitacija
poremećaja ličnosti
Farmakoterapija je simptomatska i
indicirana u liječenju većeg poremećaja
afektivnosti, pri pojavi psihotičnih fe-
nomena ili pri izrazitom gubitku kon-
trole postupaka.
Poremećaj afektivnosti različit je pri
različitim poremećajima ličnosti i na te-
rapiju reagira različito. Tako je npr. kod
graničnog i antisocijalnog poremećaja
afekt izrazito nestabilan, praćen je im-
pulzivnošću i rizikom od suicida, priče­
mu su u liječenju bolji rezultat pokazali
antipsihotici ili litij negoli antidepresi-
vi.
U slučaju akutne psihotične simpto-
matike, preporučuje se uporaba manjih
doza jakih antipsihotika, pri čemu treba
imati na umu da su psihotične epizode
kod poremećaja ličnosti prolazne. Za
terapiju oslabljene kontrole impulziv-
nosti upotrebljavaju se manje doze
snažnih antipsihotika ili litij. Ako se po-
jave i promjene u EEG-u, preporučuje
se karbamazepin.
Osobe s poremećajima ličnosti sklo-
ne su razvoju ovisnosti o različitim psi-
hoaktivnim lijekovima, osobito benzo-
diazepinima. U asocijalnih i agresivnih
tipova razni psihofarmaci mogu para-
doksalno potencirati agresivno reagira-
nje, osobito uz istodobno uzimanje al-
koholnih pića. Primjena je anksiolitika
kontraindicirana u svih osoba s pore-
mećajima ličnosti koje zlorabe alkohol
ili su ovisne o njemu. Uporaba antidep-
resiva povezana je s manje rizika od nas-
tanka ovisnosti, ali treba računati na
eventualne nuspojave.
Psihoterapijski je potrebno korektiv-
no emocionalno iskustvo, uvid u real-
nost, ventilacija, relaksacija ili socijalni
kontakt. Liječenje treba usmjeriti na
probleme svakodnevna života i nužno
je povezana s njihovim rješavanjem. Cilj
je psihoterapije uspostaviti kontrolu
ponašanja, a poslije se terapija usmjera-
va na korekciju neprimjerena ponaša-
nja i učenje skladnijeg ponašanja. U te-
rapijskom pristupu velika je važnost so-
ciotrapije, jer u trećine osoba s poreme-
ćajima ličnosti prisutna je interperso-
nalna i socijalna problematika.
Većinom je liječenje ambulantno, a
bolničko je liječenje opravdano u sluča­
jevima izrazita antisocijalnog, gra-
ničnog i shizotipnog poremećaja, kada
je ponašanje dekompenzirano. Dodatni
su razlozi za hospitalizaciju razvoj psi-
hotičnosti, ovisnosti, rizika od suicida,
ili kada je bolesnika potrebno ukloniti
iz sredine koja je prema njemu postala
izrazito neprijateljski nastrojena.
89

Poremećaji
Poremećaji raspoloženja među naj-
češćim su psihičkim smetnjama našeg
doba.
U ovom kontekstu »raspoloženje«
označava emocionalno stanje koje mo-
že imati utjecaj na sve aspekte života.
Raspoloženje normalno varira od ra-
dosti do tuge. Poremećaji raspoloženia
k?rakteriziran1 su abnornial:gim osjeća­
jima depresije ili euforti,~, povezani u te-
žini slučajevima s psihotičnim znakovi-
ma. Poremećaji raspoloženja i afektiv-
nosti dijele se na depresiju i bipolarni
poren1ećaj.
Epidemiologija
• 3-4% pučanstva promatrano u bilo
koje vrijeme pati od težih ili velikih
depresivnih poremećaja, uz dodatnih
1,5-2% koji pate od blažih oblika
(minor-depresije);
• 16-20%pučanstvarazvije baremjed-
nu depresivnu epizodu u tijeku života;
• žene obolijevaju dvaput češće;
• oko 1% pučanstva doživi maničnu
epizodu;
• broj osoba s poremećajem raspolože-
nja stalno raste. Dob nastupa depresi-
je pomiče se prema mlađoj dobi;
7
raspoloženja
• depresivni poremećaji mogu nastati
od dječje dobi do duboke starosti.
Genetika
Manija: 20-25%-tni rizik od bolesti
ako ima jednog roditelja oboljelog od
bipolarnog poremećaja. Ako ima oba
oboljela roditelja: rizik od obolijevanja
iznosi 50-75%. Konkordantnost je u
monozigotnih blizanaca 40-85%, a u
dizigotnih blizanaca 15-20%.
50% oboljelih od bipolarnog pore-
mećaja ima roditelja s poremećajem ras-
položenja.
Depresija: Ako ima jednog obolje-
log roditelja -~ rizik od obolijevanja:
10-13%. Konkordantnost kod mono-
zigotnih blizanaca veća je nego u dizi-
gotnih, ali manja nego kod bipolarnog
poremećaja.
Etiologija
Neurokemijske promjene:
• Snižena aktivnost biogenih amina u
depresiji (norepinefrin, serotonin,
dopamin), a povišena u maniji. Meta-
I,'
91 ;/
JI i

boli ti biogenih amina su promijenjeni
u krvi, mokraći i u likvoru. Poremećaj
odnosa adrenergičnog - kolinergi-
čnog sustava s dominacijom koliner-
gičnog. Hipoaktivnost endogenih
opio_i_~a u depresiji, hiperaktivnost u
mamp.
• U nastajanju depresije smatra se da
važnu ulogu imaju noradrenalin, se-
rotonin, acetilkolinergični, dopami-
nergični i gabaergični neurotransmi-
torski sustav.
Neuroendokrine promjene:
• Hiperaktivna hipotalamično-hipofi­
zarno-adrenalna os u depresiji dovo-
di do povećane sekrecije kortizona.
Poremećena razina tireostimuliraju-
ćeg hormona (TSH), hormona rasta,
folikulostimulirajućeg hormona
(FSH), luteinizirajućeg hormona
(LH).
• Sni_~~?e imu~?loške funkcije i u dep-
res1111 u man111.
Kronobiologija:
• Poremećaj sna u 60-65% bolesnika s
poremećajem raspoloženja. U depre-
sivnih bolesnika pojačana REM faza
sna (plići san). U maničnih češća bu-
đenja, s ukupno skraćenim vreme-
nom spavanja.
• Neki oblici depresije mogli bi biti po-
vezani s poremećajem veze dnevnog
ritma koji reguliraREMspavanje, tje-
lesnu temperaturu i ritam lučenja
kortizona i onoga koji regulira ciklus
budnost - spavanje. Hipoteza o po-
maku dnevnih ritmova unaprijed re-
zultirala je primjenom kronoterapije
u liječenju depresija.
Psihodinamika:
• Prema Freudu depresija je posljedica
nedovoljne učinkovitosti prorade ža-
losti u situacijama gubitka voljenog
92
1
objekta. U depresiji dolazi do regresi-
je na oralnu fazu razvoja čime boles-
nik traži pažnju, nježnost, sirnpatije,
ljubav, zaštitu. Depresija je očajnički
krik za ljubavlju. Manija bi bila poku-
šaj obrane od depresije.
• Bihejvioralne teorije pokušavaju ob-
jasniti neke depresije modelom nauče­
ne bespomoćnosti. Naučena se bes-
pomoćnost uspostavlja u stresnim si-
tuacijama koje se ne mogu izbjeći ili
nad kojima se ne može uspostaviti
kontrola. U depresivnih osoba postoji
oskudica potkrepljivača nedepresiv-
nog, zdravog ponašanja.
• Kognitivne teorije objašnjavaju dep-
resije kao posljedicu negativne evolu-
cije i negativnog razmišljanja. Kako
bolesnik sebe pogrešno perci pira kao
neprimjerenog, ostavljenog ili gr-
ješnog, javljaju se depresivni osjećaji:
žalost, osamljenost, krivica. Kogni-
tivnu depresivnu trijadu čine negativ-
na interpretacija iskustva, samopod-
cjenjivanje i negativna očekivanja.
Sociokulturne teorije:
Depresije su češće u nekim sociokul-
turnim sredinama koje pripadaju »kul-
turama krivice« sa strogim etičkim nor-
mama i zahtjevima koje pogoduju obli-
kovanju depresivnih obrazaca reagira-
nJa.
Nema čvrstih dokaza da psihosoci-
jalni faktori uzrokuju bipolarni pore-
mećaj, iako mogu sudjelovati u depre-
sivnim i maničnim bipolarnim stanji-
ma, uz ulogu pri pojavi simptoma kod
blažeg bi polarnog sindroma.
Klinička slika
Poremećaji raspoloženja očituju se
depresivnim i maničnim epizodama, ili
njihovim kombinacijama.
Depresivna epizoda
• depresivno ili žalosno_.raspolože-
_JJJe;
• smanjen j~jr:i teresa2.a..uohičaj.et1€
aktivnus.tL.i gubitak-...zado:v:oJj_,..
stva;
• znatan _gubitak ili. p.oras.t_t.ežine,
zn~!!.~o srr!~!Ii~!1j.li pojačan.tek;
• smetnje spavanja u Qbliku inso_m-
nije(nesani~f1Jli_hip.e.rs.omnij.e_.
(prel«>mjerna spavanj<1.);
• psihomotorna.agitac.ija..{uznen1i:'.
rep9_stLUiJ1~12orenost;..
• umor i gubitak_e_rie.rgij.e.;
• g~j~~ai__ylastite_ bezvrik_dn.osti_ili
neprimjerene krivice;
• . sman i~n~ iposobnost..miš~.enjai
_J:oncentracije_;
• pog9.:y_U,!j_gć~J.11isli.o .. smrti__ j_s.a.:....
mouhojstvu.
Ako bolesnik ima najmanje pet nave-
denih simptoma u tra1anj11 najplanje· 2
tjedna, goygr[mo·Q >?Yelikoj~~-t:-wajor«)
depresivnoj epizodi.
s četiri ilTmanje simptoma.-rij.e.č..je o
»mč:lloj_«_(>:~?J!inor~<}_depresiv:noj.epjzodi.
Kada simptomi traju ma~e od q-ya
tjedna, govorimoolaatkim depresivnim
epfaodaina. . .. . ---- ··-· -· ... ··-·· -..... .
Ako su prisutne depresivne sumanu-
te misli i haluci:riacije, govorimo 6 psi-
hotičnoj depresivnoj epizodi.·
·Ako bol~s.~ik ima u ap.a~nezi hipo-
·@an1cnu Hi .ill.;!!!!_~_r_l_l.!__~Qizodu,_ gqyQri-
mo o bipolarnoj depresiji.
Kada_u .b_olesnika-postoji neki drugi
primarni p_s,ihija,trijski pore.mećaj ili so-
m~_!?olest, govorin10 o_s_~k~1!!!.~č:lrnoj
__c!~_p_resiji. _
Manična epizoda
• povišeno, euforično ra~olože-
nje, _11_:z be~r:i.:z:IQ~fl!!__y_es~lg_s.~~ »o~:··
jećajusekaodaimnikadanije bilo
tako aobro«; 1lictisforičfffffaspo­
ložen"je, svadljiv·o;-· praceno. fjut-
n jon1:, bijesqmjliirdžbom; ·
• samoprecjenjivanje_ i_gra11:.qjoz-
n:9st, (uz moguće sumanute ideje
megalomanskog karaktera: ideje
veličine, svemoći, otkrića, boles-
nici osjećaju kako su »najjači, naj-
bolji, najpametniji, najprivlačni­
ji«);
• smanjena potreba za snom (boles-
ni]{. se. ·osjeca--o·dmoren nakon
primjerice samo 3 sata spavanja);
• veća pričljivost nego _štoje_uobi-
~~l~n.o;-
• bijeg ili bujica ideja, te subjektivni
osjećaj »kako se_ misli utrku i!!_~;
• niperyigiln_~~!__ pažnje sa smanje- .
nim tenacitetom;
• ·hiperakti.vnost:-socijalna,__ radna
ili seksualna;
• psihomotorna agitacija;
• ~erana ul<li!:!f~~~9st1:!1.?:Q.<!Y.ne
aktivnosti s_ Y.isokim rizikom od
bolnih po~ljedica (neprimjerene
investicije, seksualna indiskrecija,
neobuzdane megalomanske kup-
nje).
Ako je. prisutna manična ___ epi:zoda,
govorfrn·o-o bipolarnoni: poremećaju.
Diferencijalna dijagnoza
Brojne bolesti, lijekovi i droge..m.ngu
izazvati sim2tome depresije. Većina se
• •-~••-•-•~---H •-•----- ~- • -•-•• -• • •• ••-•--- _. ••-•-•--~-
93
tjelesnih bolesti koje izazivaju depresiju
mogu otkriti s pomoću opsežne povijes-
ti bolesti, uz primjenu potpunih fizikal-
nih neuroloških i laboratorijskih istra-
živanja.
Tjelesne bolesti koie.rnogu
uzrokovati.depx_esjj1.t _
• organska oštećenja mozga . r.azličitih
uzroka·
. ····-··· '
razrješavanjem stanja zahtijevaju hospi-
talizaciju.
Nesuradljivost obitelji takoder je
dodatna preporuka za liječenje u bolni-
ci. Bolesnici s depresijom koja je blažeg
karaktera i gdje nema jačih suicidalnih
ideja, kao i oni s hipomanijom, mogu se
liječiti ambulantno. Izrazito manični
bolesnici ne pristaju na liječenje pa ih se
u tim slučajevima mora na to prisiliti.

• zloćudne . bolest.L(leukemija, karci- ~pre§i1!.t!§_~f2fao4.~.

iiom gušterače i dr.); • Djelovanje lijekova koji se rabe u dep-
• endokrine bolesti;_ resijinasiupa_s.odgQQ_Q.m (latenci-
• k_9.J.age9e bolesti; jom) od dya doJ~sttj~9:~-~~-
• anemija; • Liječenje klasično započinje jednim
•·jetrene bolesti; od tricikličnih ili tetracikličnih anti-
• yii:µsneinfekcij.e_ (AIDS, hepatitis, in- - depresiva. Ako nakon razdoblja od
fekcijska mononukleoza). četiri do šest tjedana nema zadovolja-
vajućeg poboljšanja, može se promi-
~ijekovi koji mog4„J.z~.?Y~~i jeniti lijek iz druge farmakološke sku-
depr~.§H~ pine. Ako ovi terapijski pokušaji osta-
nu bez odgovarajućeg uspjeha, posto-
• amantadin,
ji i n10gućnosy elektrokonvul~:Y.:g~!~
•· bromoktiptin, I_<:1p~15o1esnika s vrlo izraženom
• karbamaiepin, psihotičnom slikom mogu se uključiti
• ciiiieiidln; . . L~!!!~P~~~?.!}~i-~ _____ .
• klona.Zepam,
CI digitalis, · Antidepresivno lij~{'!._rtje
• kortikosteroidi i ACTH, c-; Nastavlja se najmanje šest mjeseci na-
• propranolol, kon povlačenja znakova depresije,
• tezerp1n, · odnosno ono mora trajati dulje ako je
CI alfainetildopa, prijašnja epizoda trajala dulje. U bo-
• f eriTfo-iiin, lesnika u kojih su se depresivne epizo-
• perora!JJ._ikontr.ac.epti vi, de pojavljivale s velikom učestalosti
• spi~~~-~_lajg_p.n, valjat će nastaviti s profilakrič11,orn.t.e.:-.
• vinblastin ...... . rapijom koja je g9toyo_ d.oži.v:.o_tn9g
trajanja.
• Psihoterapija j_e važan dio antidepre-
sivne terapije. Ona utječe na poveća­
Liječenje nje bolesnikova povjerenja u uspjeh
liječenja i moti vira bolesnika za redo-
Rizik od samoubojstva, očita nespo- vito uzimanje lijekova. U liječenju
sobnost da se održi briga o samome se bi, depresije primjenjuju se interperso-
uključujući prehranu, oblačenje i osob- ~~-11_1;~, kognitivna i_bihejYioralna-te-
nu higijenu, te potreba za dijagnostičkim rap1Ja.

94

Liječenje maničnihepizoda
{bipolarnog poremećaja)
- - .~• ' ' ~-~ • ,. • ,., • • r•-•••-•---••••~•
• Litij je temeljni lijek. U fazama izrazi-
te maničnosti terapija se obično zapo-
činje jednim od jačih antipsihotičnih
lijekova, primjerice haloperidolom
(Haldol) ili flufenazinom (Moditen).
• Izbjegava se istodobno_davanje litijgj
Q!'_l!gi__h_~Iltip_s.jh_qtičnil!Jijekova, zbog
mogućih većih nuspojava.
• Ostali lijekovi: kl0-razepam,-Yera_p_:;1,_-:.
mil, yalporoična_kiselina,.klo_nidin..
• Farrnakoterapiju za maniju valja nas-
taviti tijekom najmanje četiri mjeseca
ili barem toliko dugo koliko je trajala
prijašnja epizoda ako je ona bila dulja.
L(iečenj.e depresivnQg_ bolesnika__
Depresija zahvaća sferu volje, mi-
šljenja, osjećaja i cjelokupnu ličnost. Po-
jačani napori koje bolesnik osjeća u vri-
jen1e napetosti i nestabilnosti pojačava
čovjekovu osamljenost, zabrinutost, tje-
skobu i neraspoloženje. Javlja se osjećaj
nesposobnosti uz slabljenje volje, a gubi
se i svaki interes za obitelj te egzistenciju
općenito.
U pristupu depresivnu bolesniku,
vodimo se ovim smjernicama:
• prihvatimo bolesnika i njegovu
bolest onakvom kakva ona jest;
• razgovarajmo s njirn o njegovu ži-
votu i o razlozima koji su ga mogli
dovesti u takvo stanje;
• ističimo povoljnu prognozu bo-
lesti;
• objasnimo mu plan liječenja;
• upoznajmo ga s ciljem terapije ta-
ko da sam prepozna napredak i
poboljšanje svojega stanja;
• tražimo suradnju obitelji da bis-
mo postigli razumijevanje vezano
uz njegovu bolest;
1
• tražimo ga da pokuša promijeniti
raspoloženje, jer je za to »sposo-
~
ban«;
• ne potičimo ga da se odjednom
oslobodi bolesti, kada to nije ka-
dar;
• ne dopustimo mu da donosi
važne odluke o svome liječenju i
životu u fazi akutne bolesti kada
to nije kadar;
• nemojmo tvrditi da je na putu iz-
lječenja ako to još nije;
• nemojmo ga uputiti na duže lije-
čenje u bolnicu nego što je topot-
rebno.
Depresivan bolesnik zbog psihičko­
ga stanja nema volje za kretanjem pa tre-
ba osobito obratiti pozornost na njego-
vu osobnu higijenu i na postelju. Budući
datakvi6olesmc1 ougo lefe,-posebnu je
pozornost potrebno obratiti na kompli-
kacije koje mogu ići uz prvo dizanje bo-
lesnika iz postelje. Uza sve što radimo
oko bolesnika, nemojmo zaboraviti na
»terc!Qijsku komunikaciju«, koja je osno-
valiječenfa sval<og duSevnog bolesnika
pa tako i depresivnog.
Potrebno je pratiti ritam bolesniko-
va života. Svakodnevni razgovori s bo-
fesnikom moraju biti prirodni, jednos-
tavni i optimistični. Trebamo slušatihu'."__ _
lesnika i na taj ga način privoljeti na su-
--iacfnfii--Obratimo pozornost kako nas
bolesnici promatraju i po našem pona-
šanju, mimici, gestikulaciji donose svoj
sud o nama, o cjelokupnom osoblju, a o
tome ovisi i naša suradnja s bolesnikom.
Kako napreduje terapijski učinak, i naš
bolesnik postaje veseliji, raspoloženiji
za razgovor.
Depresivni bolesnici često odbijaju
hranu, smatrajući da je nisu zaslužili ili
da im nije potrebna. Mnogo truda i str-
pljivosti uložit ćemo da bismo ga pJivo-
ljeli na hranu, i to »žlicu po žlicu«. Cesto
se dogodi da moramo uvesti nazogas-
95
tričnu sondu, a onda posebnu pozor-
nost treba obratiti na njezino održava-
nje i prohodnost.
Potrebna je veća kontrola pri podjeli
terapije budući da oni terapiju znaju
skrivati jer nerado uzimaju lijekove. Ko-
liko god bolesnik bio u teškom stanju,
treba biti dosljedan u provođenju higi-
jene, prehrane i terapije. Velika je va-
žnost tirnskog rada. Suradnja medicin-
ske sestre i liječnika u mnogome ubrza-
va bolesnikov oporavak i njegov odla-
zak kući. U procjeni bolesnikova stanja
liječnik se oslanja na sve ono što sestra
uoči u tijeku zdravstvene njege. Važno
je da sestra pomogne u ostvarenju te ko-
munikacije između liječnika i bolesni-
ka, jer je i to jedan od aspekata zdrav-
stvene njege.
Perzisti raj ući p_Q_r_e.me.ćajL__
ras-poleienja--dis·t•miJa-
(F34. 1)
Distimija se smatra kroničnim pore-
meCaJ em fif~maeifu;sf4Riifkar.akter, uz
prisutne š1mptome depresije koji ne is-
punjavaju kriterije za blagi ili umjereni
rekurentni depresivni porernećaj.
96
• Prisutna su razdoblja koja traju dani-
ma i~i tjednima kada se_dobrQ_Qsj~ća­
ju, ali se većina njih osjeća, čestq_Lrnje­
secima;
v• • __ ,___
umorno i depresivno,
·.--·-~·-··v'---~-,.•
··~··-~; ""'-'. --·-·--· ·-·,/:'· • sve im ,
___.,___________
c1n1 napor 1mu cemu ne uz1vaJu.
• Često se žale, loše.spavaju, osi~-~am se
neadekvafnuna-;_aliSuohlčno_.sp-0s9 }}-
iiTnOsiti-se s osn_oynim...zahtj.e.v:ima
svakodnevna života.
• Sman1eii-i1i pofačan tek; insomnUa ili
·1iipersomnlja;-guETtalc·energije i osje-
ćaj umora; ·samopoacjenj1vaijf~;_no-
teškoče.koiičentra~1 Je. ilfp2t~t1s_oJ~e._µ
donošenju odluke~ __9sj_ećaj ....heznad-
nošff.-----.. --- - - -- ---
• Olco25% bolesnika s velikim afektiv-
nim poremećajem ima prethodni ma-
li depresivni poremećaj, što je sin-
drom za distimiju.
• Uključuj_e ____depres_ivnu neurozu,__tr,
dep_r.esivnu ličnq~t.s trajanjem„od.naj.-
man1·
. ...... __ -~e----------.
_,
dvi1· e godine .
... •..
Liječenje distimije
------·---··· ____ ............ , . ·-
'"·-••,--.
Psihoterapifa je metoda izbora.
Učinkovita·..1E-psihoterapija koja raz-
matra socijalni kontekst distimije više
nego što promatra unutrašnje psihičke
procese i iskustva prošlosti.
-,_

Pojam neuroze tijekom vremena
postao je višeznačan i nejasan, te ga ne-
ke klasifikacije (DSM-IV, Američko psi-
hijatrijska udruženje) napuštaju.
.Neuroze karakteriziraju:
- funkcionalni psihički poremećaji
bez organskog poremećaja mozga;
- ego granice su očuvane, prisutna je
-.~5-.E>osobnost testiranja_ realnosti"" (za
razliku od psihoza); '.
- moguće je odrediti akutni ili subaku-
tni početak bolesti (za razliku od po-
remećaja ličnosti koji idu s dugotraj-
nim i trajnim poremećajima i nastra-
nostima ponašanja od rane mlados-
ti).
Fobični anksiozni
poremećaji (fobična
neuroza) (F40)
Fobični anksiozni poremećaj karak-
terizira strah od jasno određenih situaci-
ja i objekata koji objektivno nisu opasni
i ugrožavajući.
• Izbjegavajuće ponašanje i doživljava-
nje straha od mogućih susreta s tim
određenim situacijama ili objektima.
-,
Neuroze
• Bolesnici su svjesni nerealnosti i nelo-
gičnosti straha, ali nisu kadri naći
prikladnaobjašnjenjazanjihovnasta-
nak niti se suočiti sa zastrašujućim si-
tuacijama i objektima .
Agorafobija (F40.0)
Agorafobiju karakterizira intenzivni
strah od otvorenog prostora i javnih
mjesta, od prisutnosti mnoštva ljudi i
mjesta iz kojih se ne može brzo ukloniti
na sigurno mjesto. Često su simptomi
povezani sa strahom od napuštanja do-
ma, odlaska u trgovinu, odlaska na javna
mjesta, putovanja.
Klinička slika
• Napadajistrahakadasuoboljeliizvan
svoje kuće, a može se razviti naglo ili
postupno tijekom nekoliko mjeseci ili
godina.
• Oboljeli iznenada osjete nemir, neod-
ređenu nelagodu, slabost.
• Osjećaj tjeskobe kao da su bolesni od
neke organske bolesti, pri čemu mo-
gu doživljavati lupanje srca, vrtogla-
vicu, slabost u tijelu, preznojavanje.
99
• Moguć je panični osjećaj ugroženosti
od infarkta miokarda, moždanog
udara, gubitka kontrole.
• Kod potpuno razvijene kliničke slike
oboljeli se plaše i od pomisli da izađu
iz kuće jer imaju paralizirajući strah
od ulice, prodavaonica, gužvi i gomi-
le ljudi, od zatvorenih prostora.
• Uočljiva je potreba da stalno budu u
prisutnosti poznatih osoba, roditelja
ili partnera, ili da nose neke predmete
koji im daju određenu sigurnost.
Liječenje
Bihejvioralna je terapija psihotera-
pija izbora. Anksiolitici se mogu davati
samo kratko. Mogu se davati antidepre-
sivi, osobito ako su prisutni i znakovi de-
presivnosti.
Socijalna fobija (socijalne
neuroze) (F40.1)
Poremećaji koji se očituju strahom
od ljudi i socijalnih situacija.
Klinička slika
• Opći socijalni strah: očituje se stra-
hom od javnog nastupa, da se ne is-
padne neznalica, strahom od obraća­
nja autoritetima, strahom od nepoz-
natih ljudi.
• Strah od gubitka kontrole: strah da će
se onesvijestiti, da će pustiti vjetar ili
defecirati u nepriličnim situacijama
ili povraćati.
• Strah od pokazivanja: izbjegavanje da
bude u središtu pažnje, da govori pred
drugima, da bude u prvom redu, jede-
nja, pijenja, ili nastupa pred drugima.
100
• Strah od otkrivanja vlastite inferior-
nosti: uvjerenje da će drugi pomisliti
da je glup, neznalica, neobrazovan.
• Strah od suprotnoga spola, strah od
rukovanja, crvenjenja, strah od ispita.
• Osobe sa socijalnim strahovima neza-
dovoljne su sobom i svojom djelat-
nošću, niskog samopoštovanja, uz os-
jećaj nesigurnosti.
Liječenje·
Bihejvioralna ili kognitivna terapija.
Anksiolitici kao potporna terapija.
Specifične (izolirane)
fobije (F40.2)
Strahovi od specifičnih situacija i ob- •
jekata, a nemaju tendenciju promjenlji-
vosti kao u agorafobija.
Klinička slika
• Strah od različitih specifičnih situaci-
ja i objekata kao što je strah od pojedi-
nih životinja, strah od krvi i ozljeđiva­
nja, strah od visine, od zatvorena pro-
stora, strah od odlaska u javne zahode,
strah od zubara, strah od uzimanja po-
jedinih vrsta hrane, strah od grmljavi-
ne, strah od letenja, strah od mraka
itd.
• Strah najčešće počinje nakon trau-
matskog iskustva, usvajanjem fo-
bičnog ponašanja naučenog od rodi-
telja ili modeliranjem njihova straha.
• Oboljeli razvija i strah od straha koji
nastaje u susretu s fobičnim objek-
tom, te izbjegavajuće ponašanje kojim
ublažava ili otklanja doživljaj straha.
Liječenje
• Bihejvioralna terapija uz anksioliti-
ke, beta-blokatore ili antidepresive.

Panični poremećaj -
epizodična paroksizmalna
anksioznost (F41.0)
Napadaji paničnog straha, koji nas-
taju spontano i nisu uvjetovani životno
opasnim situacijama, ni prisutnošću
drugih psihijatrijskih i somatskih boles-
ti.
Klinička slika
• Najčešće počinje naglo, neočekivano
i bez ikakvih predznaka, napadajima
vrlo iznenadna straha ili užasa uz do-
živi javanje vitalne ugroženosti i broj-
nih tjelesnih simptoma.
• Lupanje srca, osjećaj gušenja, vrtog-
lavica, nesvjestica, drhtanje tijela,
znojenje, mučnina, povraćanje, topli
i hladni valovi u tijelu, hipersenzitiv-
nost ili hiposenzitivnost, uz moguće
doživljavanje depersonalizacije i ~e-
realizacije. Strah od teških tjelesnih
bolesti ili gubitka kontrole mogući su
za vrijeme napadaja.
Liječenje
Bihejvioralna ili kognitivna terapija.
Antidepresivi i visokopotentni benzo-
diazepini (niskopotentni benzodiazepi-
ni slabo su djelotvorni).
Generalizirani (opći)
anksiozni poremećaj
(F41.1)
Neodređeni strah, tjeskoba i strep-
nja, unutrašnji nemir, psihomotorna
napetost, specifični oblici ponašanja uz
vegetativnu hiperaktivnost.
7
Klinička slika
• Neodređeni strah koji preplavljuje
kao da ga potpuno obuzima i oboljeli
»lebdi« u njemu.
• Oboljeli strepe da će se nešto strašno
dogoditi. To ih čini paraliziranim, os-
jećaju se bespomoćno i nesigurno.
• Razdražljivost, poteškoće u koncen-
traciji, smetnje u komuniciranju, po-
remećaju spavanJa 1 sna.
• Psihomotorna napetost: osjećaj unut-
rašnjeg pritiska, »kao da će nešto puk-
nuti«, »nešto im iznutra pritiska gru-
di«, podrhtavanje pojedinih dijelova
tijela, agitacija, nemogućnost da se
bude na jednom mjestu, boli u mišići­
ma, brzo zamaranje.
• Hiperaktivnost vegetativnog sustava:
površno disanje, osjećaj nedostatka
zraka, palpitacije, tahikardije, znoje-
nje, vlažni dlanovi, suha usta, vrtogla-
vica, osjećaj smušenosti u glavi, mu-
čnina, proljev, osjećaj vrućine i topli-
ne u tijelu, učestalo mokrenje, pote-
škoće gutanja, osjećaj »knedle« u grlu.
• Specifično ponašanje: pojačan oprez,
nestabilnost, sun1njičavost.
Liječenje
U akutnoj fazi benzodiazepini, a mo-
gu se davati i beta-blokatori. Antidepre-
sivi ako su prisutni panični napadaji s de-
presijom ili prijeti razvoj ovisnosti. Ma-
le doze neuroleptika sa sedativnim dje-
lovanjem. Psihoterapija, bihejvioralna,
kognitivna terapija, tehnike relaksacije.
Miješani anksiozni i
depresivni poremećaj
(F41.2)
U ovom poremećaju anksioznost i
depresija često su prisutni zajedno.
101
;j

Ako ne dominiraju primarno anksio-
zni ili primarno depresivni simptomi,
poremećaj svrstavamo u ovu kategoriju.
Liječenje
Anksiolitci i antidepresivi uz psiho-
terapijske metode.
Opsesivno-kompulzivni
poremećaj (F42)
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
(prisilna neuroza) karakteriziranje pri-
sutnošću prisilnih misli i radnji koje obo-
ljeli doživljava kao strane i nametnute.
Klinička slika
Smetnje mogu početi naglo ili pos-
tupno. Prisilne se misli nameću mimo
njegove volje kao besmisleni i neadek-
vatni sadržaji koji se ponavljaju i iscr-
pljuju ga. Prisilna zamišljanja zastrašu-
jućih scena (ubojstva, samoubojstva, bi-
zarni seksualni odnosi, itd.) mogu izlu-
đivati oboljele.
• Opsesivne sumnje mogu se odnositi
na različite aktivnosti za koje bolesni-
ci sumnjaju da ih nisu dobro obavili
(primjerice isključiti plin, zaključati
vrata).
• Prisilni impulsi su porivi koje oboljeli
doživljavaju obično da učine nešto
što je u suprotnosti s njihovom vo-
ljorn (primjerice da ozlijede dijete, da
nekoga ubodu nožem, da psuju u cr-
kvi).
• Opsesivni rituali uključuju mentalne
aktivnosti kao što su brojenje, raču­
nanje ili ponavljanje nekih oblika rije-
či dok ne zadovolje prisilu »magičnog
broja puta«, ali i ponavljajuće besmis-
lene aktivnosti (primjerice pranje ru-
ku 50 puta na dan).
102
l
Ii
• Prisilne misli i radnje n10gu se pogor-
šavati u određenim situacijama pa ih
oboljeli počinju izbjegavati razvijaju-
ći tako opsesivnu fobiju. Oko dvije
trećine oboljelih pokazuje specifičan
tip ličnosti, koji se odlikuje visokim
stupnjem samokontrole, savjesnošću,
pretjeranom pedantnošću, rigidnim
ponašanjem, robovanjem »maniji re-
da, discipline i urednosti«.
Diferencijalna dijagnoza
Anksiozni poremećaji s opsesijama i
kompulzijama, mogu biti posljedica
zloporabe alkohola, droga, lijekova itd.
U hipohondrijskom poremećaju po-
stoji strah od postojanja ozbiljne bolesti
kod sebe ili drugih, no ako postoji i zab-
rinutost zbog moguće zaraze uz odgo-
varajuće rituale, potrebno je postaviti i
dijagnozu opsesivno-kompulzivnog po-
remećaja. U shizofreniji i drugim psiho-
tičnim poremećajima također se mogu
javiti opsesivne i kompulzivne smetnje
ali ne postoji »test realnosti«, pa se su-
manute ideje koje se nameću, stereotip-
ni pokreti, bizarni rituali koji se ponav-
ljaju, ne doživljavaju kao nametnuti i
strani. Druge aktivnosti, kao što su pre-
komjerno uzimanje hrane, patološka
kockanje, »kompulzivno« uzimanje psi-
hoaktivnih supstancija, »kompulzivne«
seksualne aktivnosti kod nekih perver-
zija, moraju se razlikovati od opsesiv-
no-kompulzivnog poremećaja. Ove ak-
tivnosti se ne doživljavaju kao neugo-
dne, kao što je kod pravih kompulzija,
već ih bolesnik doživljava kao ugodne i
otpor im pruža samo zbog straha od
posljedica.
Liječenje
Anksiolitici donose kratkotrajno
olakšanje, ali se ne smiju dugo propisi-
vati. U nekih bolesnika pomažu anti-
depresivi. Bihejvioralne psihoterapij-
ske tehnike dovode do poboljšanja. Op-
sesivno-kompulzivni poremećaj može
se promatrati kao uvjetovana motorna
reakcija kojoj prethodi anksioznost. Ci-
ljevi terapije bi bili: smanjenje anskioz-
nosti (desenzibilizacijom); gašenje mo-
tornog reagiranja (averzivnim uvjeto-
vanjem).
Averzivna terapija se koristi averziv-
nim sredstvima koja izazivaju odbojno-
st, »kažnjavajući« nepoželjno ponaša-
nje. Nastoji se stvoriti uvjetni refleks iz-
među zabranjenog ponašanja i reakcije
koja izaziva odbojnost.
Desenzibilizacija se može provoditi
na razne načine. Bolesnik se može od
straha desenzibilizirati jakim emocija-
ma kao što su srdžba ili bijes. U tom pos-
tupku, može se tražiti da vježba tako da
viče: »Ne bojim se. Ne želim se bojati.
Neću se plašiti. To je glupo!«, dok u ma-
šti budi srdžbu ili bijes. Tu vježbu ponav-
lja kasnije u realnim situacijama u koji-
ma mu se javljao strah. Poslije izvjesnog
vremena, bolesnik postaje indiferentan
(nezainteresiran) za podražaje koji su
prije izazivali reakciju straha. Moguće
je i na drugi način potaknuti brisanje ne-
gativnih emocija, a mogu se poticati i
pozitivne emocije u socijalnim situaci-
jama, što također dovodi do smanjiva-
nja anksioznosti. Ukoliko se suzbije jaka
anksioznost, mogu se suzbiti i prisilne
radnje.
Izlaganjem situaciji ili objektu koji
zastrašuje, te nakon toga izbjegavanjem
uobičajenog odgovora, u kojem se bo-
lesnik odupire potrebi da izvede kom-
pulzivnu radnju nakon što je izložen ne-
lagodnu podražaju. Specifičnost je bi-
hejvioralnog tretmana u tome što je sa-
mo ponašanje cilj tretmana. Prekidanje
kompulzivnih rituala nije opasno za bo-
lesnika; tehnike nisu jednako učinkovi­
te za sve bolesnike; bolesnikove misli i
osjećajinisu ignorirani bihejvioralnom
terapijom.
Tehnike zaustavljanja misli, koje su
relativno jednostavne, mogu biti učin­
kovite. U ovom liječenju, gdje se nagla-
sak stavlja na opažanje, mišljenje, mi-
saona prosuđivanje i pamćenje, ističu se
samoregulatorne snage osobe bez vanj-
ske kontrole.
Obično je potrebno kombinirati psi-
hoterapijske metode i lijekove - SSRI
antidepresivi (paroksetin, fluoksetin) i
drugo, prirnjerice anksiolitici.
Reakcije na stres i
poremećaji prilagođivanja
{F43)
Ovoj kategoriji pripadaju poreme-
ćajikoji su dominantno povezani s do-
življavanjem stresa i problemima prila-
gođivanja.
Pojedini traumatski događji mogu pro-
vocirati snažan psihološki odgovor, koji
izaziva poremećaj u osoba koje su do-·
živjele traumu osobno ili su bili svjedoci
tome, kao što su:
+ žrtve nasilja - bilo koji oblik seksual-
nog napada, fizičkog napada, razboj-
stva ili pljačke.
• Žrtve otimačine ili taoci.
• žrtve zlostavljanja ili terorističkog na-
pada.
• Vojni sukob.
• Žrtve automobilskog sudara ili ozlje-
de na radu.
+ Katastrofe, prirodne ili uzrokovane
ljudskim djelovanjem.
• Bolesti koje su po život ugrožavaju-
će.
103
Akutna reakcija na stres
(F43.0)
Akutna reakcija na stres je prolazni
psihički poremećaj koji se pojavljuje kao
odgovor na psiho traumatske i stresne si-
tuacije u osoba koje do tada nisu pokazi-
vale znakove duševnog poremećaja.
• Stresor, odnosno traumatski čimbe­
nik može biti sve ono što prijeti osobi
da ugrozi njezin tjelesni integritet i si-
gurnost, kao i njezinih bližnjih, kao
što su prirodne i ratne katastrofe i ra-
zaranja, nesreće, silovanja, kriminal-
na događanja.
• Poremećaj započinje »inicijalnom fa-
zom« koja se javlja nakon nekoliko
minuta, sati ili, rjeđe, dana od trau-
matskog događaja.
• Čest je poremećaj svijesti u obliku su-
ženja svijesti, dezorijentacije, ošamu-
ćenosti, smanjene pažnje, nesposob-
nosti da se shvati bit događaja. Može
se razviti psihogeni stupor ili pak agi-
tacija, reakcije bježanja i fuga.
• Gotovo su redovito prisutni i simpto-
mi preosjetljivosti autonomnoga živ-
čanog sustava kao što su tahikardija,
palpitacije, znojenje.
• Može se pojaviti djelomična ili pot-
puna amnezija za razdoblje stresa.
Liječenje
Povoljan učinak imaju anksiolitici.
Posttraumatski stresni
poremećaj {F43.1)
Posttraumatski stresni poremećaj
(PTSP) jest odgođen ili produljen odgo-
vor na stresni događaj ili situaciju izu-
zetno prijeteće naravi koji pogađaju go-
tovo sve ljude (žrtve torture, terorizma,
104
silovanja i drugog kriminala, ozbiljnih
nesreća, gledanje prizora smrti drugih).
Klinička slika
Traumatski se doživljaj može nano-
vo proživljavati preko višekratnih mu-
čnih sjećanja na događaj, u višekratnim
nemirnim snovima, zatim u iznenadnim
doživljajima kao da se traumatski doga-
đaj ponovno zbiva, uključujući i ponov-
no proživljavanje događaja (»flash ba-
ck« epizode), patnjom pri sučeljavanju s
nečim što simbolizira ili podsjeća na
traumatski događaj uključujući i go-
dišnjicu traume. Najčešći simptomi su:
• izbjegavanje misli i osjećaja vezanih
za traumu;
• izbjegavanje aktivnosti ili situacija
koje podsjećaju na traumu;
• psihogena amnezija za neke aspekte
traumatskog događaja;
• fiziološke reakcije u situacijama koje
simboliziraju ili podsjećaju na trau-
matski događaj;
• gubitak zanimanja za uobičajene ak-
tivnosti;
• osjećaj otuđenosti i odvojenosti od
drugih;
• nesposobnost doživljavanja nekih
emocija, primjerice ljubavi;
• osjećaj uskraćene budućnosti;
• smetnje sna i učestala buđenja;
• razdražljivost i izljevi bijesa;
• otežana koncentracija;
• hipervigilnost;
• pretjerani strah.
 Da bi se mogla postaviti dijagnoza
PTSP-a, simptomi moraju trajati najma-
nje mjesec dana.
Liječenje
Anksiolitici, hipnotici, antidepresi-
vi, litij, karbamazepin, neuroleptici i
beta-blokatori se rabe u kombinaciji s
psihoterapijskim metodama.
Lijekove treba kombinirati priklad-
no aktualnim simptomima. Osnovna se
terapija sastoji u davanju antidepresiva i
visokopotentnih benzodiazepina, a os-
tale lijekove treba dodavati po potrebi,
ovisno o specifičnostima kliničke slike.
Liječenje je obično dugotrajno, pri
čemu razlikujemo fazu stabilizacije, ko-
ja zahtijeva 8-10 tjedana liječenja da
dođe do jasne remisije, zatim fazu odr-
žavanja koja traje najmanje godinu da-
na, i fazu prekidafarmakoterapije s pos-
tupnim smanjivanjem doze.
Poremećaji prilagođivanja
(F43.2)
Osjećaj subjektivne patnje i emocio-
nalnih poteškoća koje utječu na socijal-
no funkcioniranje i ponašanje su karak-
teristični za poremećaje prilagođivanja.
Javljaju se u sklopu značajnih prom-
jena u životu ili prilagodbe na njih (mig-
racija, emigracija, gubitak bliske osobe,
ozbiljna tjelesna bolest, separacija od
dragih osoba). Kod poremećaja su mo-
gući kratka ili produljena depresivna
reakcija, miješani anksiozna-depresiv-
ni simptomi, kao i poremećaj drugih
emocija gdje su, uz anksioznost i depre-
sivnost prisutni zabrinutost, napetost,
gnjev..Moguće su i smetnje ponašanja s
agresivnim i protudruštvenim ponaša-
njem, te miješane smetnje ponašanja i
emocija. Primjer su »sociokulturni šo-
kovi«, reakcije žalovanja i hospitalizam
u djece.
Liječenje
Psihoterapijska liječenje uz potpor-
nu farmakoterapiju (anksiolitici i anti-
depresivi).
Disocijativni poremećaji -
histerija (F44)
Disocijativni poremećaji karakteri-
zirani su djelomičnim ili potpunim gu-
bitkom integriteta pamćenja, svijesti o
vlastitu identitetu, trenutačnih osjeta i
kontrole pokreta tijela.
Disocijativna (psihogena)
amnezija (F44.0)
Disocijativna amnezija je gubitak
pamćenja i sjećanja za važne svježe do-
gađaje, a nije uzrokovan organskim po-
remećajem.
Klinička slika
Djelomični ili rjeđe opći gubitak
pamćenja naglog početka. Obično je is-
pad u sjećanju za određeno razdoblje
prije traumatskog događaja, dok se se-
lektivni poremećaj pamćenja s nemo-
gućnošću prisjećanja samo nekih doga-
đaja koji su se dogodili u nekom razdob-
lju. U općem gubitku pamćenja boles-
nik se ne može sjetiti ničega iz svojega
prethodnog života. Osim ispada u sjeća­
nju, mogu biti prisutni i drugi simptomi
kao što su zbunjenost, dezorijentacija,
bezrazložna zabrinutost. Za vrijeme tra-
105
i i

janja amnezije, postoji nezainteresira-
nost prerria traumatskom događaju.
Liječenje
Često dolazi do spontana razrješenja
psihogene amnezije, kada se bolesnik
ukloni iz stresne situacije. Primjena bar-
biturata ili benzodiazepina uz terapijski
učinak, može pomoći i u diferencijalnoj
dijagnozi. Primjerene psihoterapijske
intervencije rr1etoda su izbora. Dobri se
rezultati postižu hipnoterapijom.
Disocijativne (psihogene)
fuge (F44.1)
Disocijativne fuge obilježuju nena-
dani i nesvrsishodni odlasci od kuće ili s
radnog mjesta uz amneziju, pri čemu
ponašanje može biti potpuno neupadno
za okolinu.
Klinička slika
Nagli početak, pri čemu oboljeli raz-
vija nov identitet, napušta mjesto bo-
ravka i ponaša se u skladu s novim iden-
titetorr1. Novi je identitet najčešće jed-
nostavan i nepotpuno razvijen, a u rijet-
kim slučajevima može se uspostaviti i
potpun novi identitet, pri čemu osoba
uzima novo ime i ulazi u složene socijal-
ne međuodnose i aktivnosti tako da je
mentalni poremećaj nezamjetljiv. Kada
je novi identitet nepotpun, oboljeli so-
cijalne kontakte svodi na najmanju mje-
ru, pa čak ih i izbjegava, katkad je dezo-
rijentiran, pai agresivan do napadaja bi-
jesa. U fazi bolesti oboljeli se obično ne
mogu sjetiti svoje prošlosti, a kad fuga
prođe, ni događaja iz tog razdoblja.
Liječenje
Oboljeli malokad traže liječničku
porr1oć jer je oporavak obično brz,
106
l
spontan i potpun. Kadšto je potrebna
psihoterapija da bi pomogla bolesniku
adaptirati se na buduće stresove. U slu-
čaju duže epizode, preporučuju se psi-
hoterapijske tehnike kao što su hipno-
terapija i druge.
Disocijativni (psihogeni)
stu por (F44.2)
U disocijativnom stuporu postoji
prekid kontak.ta s okolinom i odsutnost
voljnih pokreta, obično, nakon stresne
situacije.
Klinička slika
Bolesnik u psihogenom stuporu naj-
češće leži ili sjedi nepokretan određeno
vrijeme. Govor, te spontani i svrsishod-
ni pokreti gotovo su potpuno odsutni.
Prisutan je poremećaj svijesti, ali su mi-
šićni tonus, držanje tijela, disanje i pov-
remeno otvaranje očiju takvi da je očito
da bolesnik ne spava niti je u nesvjesnu
stanju.
Na ovu dijagnozu upućuje postoja-
nje nedavnih stresnih događaja ili teku-
ćih problema, kao i odsutnost tjelesnih
uzroka ili drugih duševnih poremećaja
koji mogu objasniti stupor.
Diferencijalnodijagnostički treba ra-
zlikovati psihogeni stupor od katato-
nog i depresivnog. Stu poru kod kata to-
ne shizofrenije često prethode simpto-
mi u ponašanjf koji upućuju na shizof-
reniju. Depres~vni i manični stupor raz-
vijaju se relativno sporije, tako da su od-
lučujući heteropodaci.
Liječenje
Parenteralnom primjenom anksioli-
tika uz intenzivnu sugestiju s bolesni-
kom se može uspostaviti verbalni kon-
takt i prekinuti stuporozno stanje. U
slučaju opetovanih psihogenih stupora,
potrebna je psihoterapija.
Stanja transa i
opsjednutosti (F44.3)
U stanjima transa i opsjednutosti
postoji privremeni gubitak osjećanja
vlastita identiteta i svjesnosti o realnom
ok.ruženju.
Klinička slika
Oboljeli se ponaša kao da je pod utje-
cajem druge osobe ili neke posebne sile
ili duha, pri čemu je uočljiv poseban na-
čin držanja, pokretljivosti i izražavanja.
Svijest je sužena, a pažnja usmjerena na
određene sadržaje iz okoline.
Diferencijalnodijagnostički, treba
isključiti shizofreniju, temporalnu epi-
lepsiju, višestruku ličnost, religioznu
ceremoniju, kratku reaktivnu psihozu,
organski psihosindrom i zloporabu psi-
hoaktivnih tvari.
Liječenje
Mogu se uporabiti benzodiazepini, a
u slučaju ponavljanja epizoda potrebno
je psihoterapijsko liječenje.
Disocijativni poremećaji
pokreta i senzacija
(F44.4-44. 7)
U disocijativnim poremećajima pok-
reta i senzacija postoji gubitak ili prom-
jena u funkcioniranju motoričkog susta-
va ili senzibiliteta, najčešće kožnog, pri
čemu su isključeni organski uzroci.
Disocijativni motorički
poremećaji (F44.4)
U disocijativnim motoričkim pore-
mećajima paralize mogu biti potpune ili
djelomične sa slabim i sporim pokreti-
ma. Mogu biti prisutne i poteškoće u
stajanju. Simptomi mogu podsjećati na
različite varijante napadaja ili paralize.
Mogu biti očigledni različiti stupnjevi
nekoordinacije (ataksija) i njezini razli-
čiti oblici, posebno u nogama, što rezul-
tira bizarnim pokretima ili nesposobno-
šću stajanja bez potpore (astazija-abazi-
ja). Može biti prisutno i pretjerano dr-
htanje ili tremor udova ili cijelog tijela.
Diferencijalnodijagnostički može
postojati velika sličnost s gotovo svim
oblicima ataksije, apraksije, afonije, di-
sartrije, paralize itd.
Disocijativne {psihogene)
konvulzije (F44.5)
Disocijativne konvulzije karakteri-
zira1u:
• napadaji koji imitiraju epileptične
konvulzije;
• najčešće nema ugriza jezika, ozljeda
pri padu ni inkontinencije mokraće;
• svijest je izmijenjena po tipu psihoge-
nog stupora ili transa;
• nema gubitka svijesti, već je umjesto
toga prisutno stanje stupora ili transa.
Disocijativna (psihogena)
anestezija i gubitak
senzibiliteta (F44.6)
Disocijativne anestezije i gubitak sen-
zibiliteta u pojedinim dijelovima tijela
107
su osnovne značajke ovog poremećaja.
Područje anestezije ne odgovara inerva-
cijskim područjima, već bolesnikovoj
predodžbi.
Mogu biti prisutne i žalbe na pareste-
ZlJe.
Gubitak vida malokad je potpun, a
obično se javlja kao zamagljen ili tubu-
larni vid.
Osim dramatičnih žalbi na smetnje
vida, bolesnici se dobro kreću i dobro
funkcioniraju. Veoma su rijetke psiho-
gene gluhoće i gubitak osjećaja mirisa.
Liječenje disocijativnih
poremećaja
• Individualni ili grupni psihoterapij-
ski postupci.
• Narkoanaliza primjenom barbiturata
kratkoga djelovanja uvodi bolesnika
u stanje potpune relaksacije slično
transu, pa je moguće dobiti potisnute
sadržaje i konflikte.
• Korisno je razgovarati s okolinorn da
se smanje stresovi kao mogući potica-
ji simptoma ili s ključnim osobama u
bolesnikovu životu da bi se uklonila
sekundarna dobit od simptoma.
Akutna disocijativna stanja mogu
zahtijevati hitnu intervenciju zato što
ona, bilo da je riječ o iznenadnom »gu-
bitku« moći govora, »gubitka« vida,
»uzetosti« udova ili čitave jedne polovi-
ce tijela, »gubitku« svijesti ili o nekom
drugom akutnom disocijativnom sim-
ptomu, uvijek narušavaju socijalni od-
nos između bolesnika i sredine.
Simptomi su dramatični i iznenadni,
često uspješno imitiraju neki organski
poremećaj, snažno vežu pažnju ljudi iz
bolesnikove okoline koji čine sve da se
bolesniku hitno pruži pomoć.
Bolesnika treba izdvojiti iz sredine u
kojoj su se pojavili simptomi, a zatim za-
početi psihoterapijski postupak.
108
Agitiranost je potrebno smiriti, a po-
sebnu pažnju treba posvetiti mogućnos­
ti suicida.
Razgovor s bolesnikom pomaže da
se u njega javi osjećaj sigurnosti i razu-
mijevanja. Poseban problem osoblju či­
ne bolesnici koji često gutaju strana tije-
la. Zato treba predvidjeti koji su to
predmeti i maknuti ih izvan bolesniko-
va domašaja.
Ganserov sindrom (F44.80)
Ganserov sindrom, ili sindrom prib-
ližnih odgovora, rijedak je i opisan je
uglavnom u zatvoreničkoj populaciji.
• Bolesnik odgovara na pitanja dajući
približne ili smiješne odgovore. Na
pitanje »Kako se glasa pas?« Odgova-
ra sa »Muu«. »Koliko je dva i dva?«
Odgovara sa »Pet«. Ovaj sindrom obi-
čno uključuje poremećaj svijesti, ha-
lucinacije (ili pseudohalucinacije),
konverzivne simptome i amneziju za
period u kojem su simptomi izraženi.
• Smatra da je ovaj sindrom disocijativ-
no stanje iako je moguće da postoji i
organska podloga.
• Frederick Wertham je godine 1949.
ustvrdio da je »Ganserova reakcija hi-
potetska pseudostupidnost koja se
dešava gotovo isključivo u zatvorima
i staromodnim njemačkim udžbenici„
ma. Poznato je da je gotovo uvijek po-
vezana sa svjesnom simulacijom nego
nesvjesnom omamljenosti«.
Simulacija
Diferencijalnodijagnostički, potre-
bno je razlikovati disocijativne i kon-
verzivne smetnje od namjernog simuli-
ranja zbog sekundarne dobiti:
• Simulanti su obično sumnjičavi, ne-
kooperativni, osamljeni i neljubazni;
bolesnici s konverzivnim poremeća­
jem su često ljubazni, kooperativni,
zahtijevaju pažnju i ovisni su o tera-
peutu.
• Simulanti mogu nastojati izbjeći di-
jagnostičke pretrage i odbijati prepo-
ručeno liječenje; bolesnici s konver-
zivnim smetnjama često prihvaćaju
procjenu liječenja i »traže odgovor«.
• Sin1ulanti često odbijaju mogućnost
zaposlenja koja bi zaobišla njihovu
nesposobnost; bolesnici s konverziv-
nim poremećajima često prihvaćaju
takvu priliku.
• Simulanti pružaju izuzetno detaljan i
uzbudljiv opis svoje »bolesti«; boles-
nici s konverzivnim poremećajem če­
sto su u iznošenju neprecizni, hiroviti
i ispuštaju vremenska razdoblja.
Višestruka ličnost (F44.81)
Višestruka ličnost je poremećaj u ko-
jem su dvije ili više ličnosti ili stanja li-
čnosti unutar neke osobe. Karakteristi-
čno je:
• klinički se samo jedna ličnost prezen-
tira u određenu vremenu;
• svaka je ličnost dobro integrirana sa
svojini kompleksom sjećanja, obraza-
ca ponašanja i socijalnih relacija;
• prelazak iz jedne ličnosti u drugu obi-
čno je nagao, često dramatičan i obi-
čno potaknut stresom;
• ličnosti mogu biti sasvim različite u
ponašanju, stavovima i u doživljava-
nju sebe, pa čak i suprotne. Primjeri-
ce, tiha i mirna osoba može postati
naglo promiskuitetna;
• pojedine ličnosti mogu bi ti više ili ma-
nje svjesne postojanja drugih ličnosti,
koje mogu doživljavati kao prijatelje,
ali i suparnike.
Liječenje
Različite psihoterapijske tehnike.
Suportivna primjena psihofarmaka u
otklanjanju anksioznosti ili u kontroli
autodestruktivnog ponašanja.
Somatiformni poremećaji -
stanja koja imitiraju
tjelesne bolesti (F45)
U somatiformnim poremećajima pri-
sutni su tjelesni simptomi k.oji se ne mo-
gu objasniti organskim uzrocima, priče­
mu oboljeli obično ne prihvaćaju psiho-
geni postanak svojih smetnji i inzistiraju
na ispitivanjima i pregledima.
Multipli somatizacijski
poremećaj {F45.0)
U multiplom somatizacijskom pore-
mećaju prisutni su brojni i ponavljajući
tjelesni simptomi koji se obično javljaju
prije 3 O. godine života i traju godinama.
Učestalost multiploga somatizacijskog
poremećaja procjenjuje se na 1 % u žena
u općoj populaciji, dok je u muškaraca
rijedak.
Da bi se postavila dijagnoza, potreb-
na je prisutnost najmanje 13 simptoma:
Gastrointestinalni simptomi: 1. po-
vraćanje (osim u trudnoći), 2. bol utr-
buhu (osim menstrualne boli), 3. mu-
čnina (osim kinetoze - mučnine uslijed
kretanja), 4. nadimanje, 5. proljev, 6.
intolerancija nekih vrsta hrane.
Simptomi boli: 7. bol u udovima, 8.
križobolja, 9. bol u zglobovima, 10. bol
"109
pri mokrenju, 11. druge boli osim gla-
vobolje.
Kardiopulmonalnisimptomi: 12. pli-
tko disanje bez naprezanja, 13. palpita-
cije, 14. bol u prsima, 15. vrtoglavica.
Konverzivni ili simptomi nalik na ne-
urološke: 16. amnezija, 17. poteškoće
pri gutanju, 18. gubitak glasa, 19. glu-
hoća, 20. dvoslike, 21. zamućen vid,
22. sljepilo, 23. nesvjestica, 24. napada-
ji ili konvulzije, 25. poteškoće u hoda-
nju, 26. paraliza ili slabost mišića, 2 7.
retencija mokraće ili poteškoće pri mo-
krenju.
Simptomi iz područja seksualnosti:
28. osjećaj topline ili žarenja u spolnim
organima ili rektumu (osim za vrijeme
snošaja), 29. seksualna nezainteresira-
nost, 30. bol u tijeku seksualnog odnosa
31. impotencija.
Smetnje u reproduktivnim funkcija-
ma: 32. bolne mjesečnice, 33. neredo-
viti menstrualni ciklusi, 34. obilna men-
strualna krvarenja, 35. povraćanje u ti-
jeku trudnoće.
Nediferencirani
somatiformni poremećaj
(F45.1)
Ova dijagnostička kategorija ozna-
čuje prisutnost višestrukih i perzistira-
jućih tjelesnih simptoma, ali nisu ispu-
njeni svi kriteriji za multipli somatiza-
cijski porernećaj.
Hipohondrijski poremećaj
(F45.2)
Stalna bolesnik.ova preokupacija da
boluje od jedne ili više tjelesnih bolesti,
pri čemu oboljeli normalne tjelesne sen-
110
zacije i fiziološke pojave objašnjavaju
kao abnormalne, što je praćeno hipo-
hondrijskim strahom.
Uvjerenje da su bolesni toliko je čvr­
sto da ih ni detaljna medicinska obrada s
normalnim nalazima ne može razuvjeri-
ti pa zahtijevaju nove pretrage.
Doživljavanje raznih vrsta boli psi-
hogena podrijetla može biti u službi
»dokazivanja« postojanja određene bo-
lesti ili pak odraz nezadovoljstva situa-
cijom u kojoj se oboljeli nalazi.
Somatiformna autonomna
disfunkcija (F45.3)
U somatiformnoj autonomnoj dis-
funkciji, prisutni su tjelesni simptomi
vezani uz određene funkcionalne susta-
ve ili organe čiju aktivnost regulira auto-
nomni živčani sustav.
Obično su prisutna dva tipa simpto-
ma:
1. hiperaktivnost autonomnoga živča­
nog sustava kao što su palpitacije,
znojenje, tremor;
2. subjektivna i nespecifična doživlja-
vanja kao što su osjećaj stezanja, pro-
badanja ili boli.
Simptomi mogu biti poglavito veza-
ni za kardiovaskularni sustav sa smet-
njama u obliku lupanja srca, palpitacija,
tahikardije, probadanja u predjelu srca.
• Kada su simptomi povezani s gornjim
gastrointestinalnim traktom, prisut-
ne su psihogene aerofagije (gutanje
zraka), dispepsije, pilorospazam ili
štucanje.
• Psihogena flatulencija, proljev i grče­
vi u trbušnoj šupljini upućuju na donji
dio gastrointestinalnog sustava - sin-
drom iritabilnih crijeva.
• Simptomi hiperventilacije upućuju
na respiratorni sustav.
• Učestalomokrenje i dizurija upućuju
na urogenitalni sustav.
Perzistentni somatiformni
bolni poremećaj (F45.4)
• U perzistentnom somatiformnom
bolnom poremećaju, prisutne su raz-
ličite boli koje se ne mogu objasniti pa-
tofiziološkim organskim procesima
ili somatskim poremećajima, nego su
povezane s emocionalnim konfliktom
i psihosocijalnim problemima.
• Boli obično ne odgovaraju anatom-
skoj raspodjeli živčanih završetaka, a
mogu biti udružene i sa senzornim i
motornim simptomima kao što su pa-
restezije ili spazmi.
• Bolesnici često uzimaju analgetike ko-
JI un ne pomažu.
• Boli omogućuju psihološke, primar-
ne i sekundarne dobiti, kao što su iz-
bjegavanje određenih aktivnosti, ili
potporu i pažnju okoline.
• Poremećaj može trajati mjesecima ili
godinama.
Liječenje somatiformnih
poremećaja
• Izbjegavati nepotrebne i skupe pret-
rage.
• Važan je adekvatan psihološki pristup
bolesniku.
Neurastenija ili sindrom
umora (F48.0)
• Simptomi umora, slabosti i iscrplje-
nosti koji nisu u vezi s drugim psihijat-
rijskim ili tjelesnim bolestima. Posto-
je dva oblika:
1. Brzo zamaranje nakon mentalnih
aktivnosti, smanjena učinkovitost,
poteškoće koncentracije, nedjelot-
vorno mišljenje.
2. Osjećaj tjelesne ili fizičke slabosti,
brzog umaranja i nakon najmanjih
napora, osjećaj nemogućnosti opu-
štanja, subjektivni osjećaji boli i ste-
zanja u mišićima.
• U oba tipa mogu se naći i drugi neu-
godni simptomi kao što su vrtoglavi-
ca, tenzijska glavobolja (pritisak u
glavi), osjećaj opće nestabilnosti.
• Mogu biti prisutni zabrinutost zbog
lošega tjelesnog i psihičkog osjećanja
i funkcioniranja, razdražljivost, dep-
resivnost i anksioznost.
• Poremećaji su spavanja učestali.
Sindrom depersonalizacije
i derealizacije (F48.1)
Sindrom depersonalizacije i dereali-
zacije karakterizira:
• Promijenjeno doživljavanje sebe i
vclnjskog-zr-svtjefa uz gubitak osjećaja
za realnost.
• Ovaj je sindrom u izoliranu obliku ri-
jetkost.
• Češće je udružen sa shizofrenim, dep-
resivnim, anksioznim ili nekim dru-
gim psihijatrijskim poremećajima.
• Simptomi bolesti povezani su s doživ-
ljajem otuđenosti ili odvojenosti, ka-
da oboljeli postaje vanjski promatrač
vlastitih mentalnih ili tjelesnih proce-
sa, odnosno doživljava sebe kao da je
automat ili kao da je u snu, iako jebu-
dan.
• Oboljeli mogu imati doživljaj da se i
njihova okolina promijenila, jer vide
drukčije svijet i predmete oko sebe
koji im mogu izgledati nepoznati,
čudni i otuđeni.
111
:,j
l
 / ./Sfi iz
---------
_____ ..____ ...

of reni ja ) ./"

Etiologija
Shizofrenjj~ (F20) bolest je koja zah-
vaća cijelu)ičnost, a k_grakt~riziraju je Smatra se da_ie rr:u~tifaktorski _uvje-
vrlo specifični poremećaji mišljenja, tavana bolest. B10losk1m se faktorima u
perčepcife1ifekta"."-Shizofiei1ija je teška···-- novije vrijeme pridaje najvažnije znače­
i relativnočesta„ctiiševna bolest, u veli- nje, uz ulogu psiholoških i socijalnih
kom broju slučajeva kronična, pa i doži- faktora, osobito u razvoju i u prognozi
votna bolest. bolesti. Za sada nije još moguće odgo-
Danas se općenito smatra da u etio- variti na važnost utjecaja pojedinih fak-
logiji shizofrenije važnu ulogu i~a slo-·' tora genotipa te fenotipa.
'Zenainteral<cija razfičitih bioloških i so- ... U prilog genetskih etioloških fakto-
cijalnih faktora. Važnima se smatraju ra g~e ove poznate-čini~
genetski faktori, kvalitativni nedosta- - inCidencija je u oCiređenorpopulaciji
taku afektivnom odnosu majka-dijete, konstantna i podjednaka u oba spola;
priroda kasnijih obiteljskih odnosa, psi- _bolesti u muškarca i u žena počinje u
hodinamike i socijalnih prilika i stresa- ....,.,,....,r,,-v-----.--
va izvan obitelji, u razvojnom razdob- .P~~J:?h~JlQ !StQJ d9l5!;··-·--
- češća je među srodnicirria,g određe-
l ju, te 0sta1i uzročni čimbenici. ·r1im ooitelfiiiia„nego"ii"Otvor~-noj_po-
·_ pulaćifi;v·ecafe·konkordantnost u mo-
nozigotnih (oko 4 7%) nego u dizigot-
Epidemiologija nih (oko 14%) blizanaca (ako je jedan
oboljeli član obitelji - vjerojatnost je
obolijevanja u djece 7--16%, a u oba
U Hrvatskoj ima oko 18 000 shizof- zahvaćena roditelja rizik je do 40%).
renih bolesnika (3,94/1000) od čega vi-
še od 15 000 bolnički liječenih (podaci Od biokemijskih poremećaja naj-
prema registru psihotika, 1995). Rizi- značajniji su poremećaji u neurotran-
kom razbolijevanja je oko 1%. Obično smitorima, osobito dopamina. Ima i
bolest počinje u dobi od 15 do 30 godi- mišljenja da do shizofrenije može do-
na života, podjednako u oba spola. vesti i narušavanje ravnoteže među po-

113
jedinim neurotransmitorima i njihovim
metabolitima.
Određene kliničke slike češće se po-
javljaju u bolesnika određenih konstitu-
cija, a konstitucija može imati i značenje
kod terapijskog odgovora.
Ostali biološki faktori kojima se pri-
pisuje etiološko značenje jesu:
- autoimuni poremećaj,
- endokrinološki poremećaj,
- strukturni ili neuropatološki poreme-
ćaj,
- poremećaj u sazrijevanju određenih
struktura.
Psihološki etiološki faktori
• Kod shizofrenije osnovni je mehani- • Neka istraživanja pokazuju da se sa
zam regresija koja je, za razliku od
neuroze, gotovo kompletna. Psihoa-
nalitičari smatraju da je u shizofrenih
bolesnika došlo do »narcističke fiksa-
c:ije«. Freud je pojmom narcizam opi-
csao situacije gdje bolesnikov libido is-
tražuje sam ego, umjesto da je usmje-
ren drugim ljudima. (Za sada nema
jas1;1a odg<;)Vora zašto d~ toga dola~
Osim u psihozama, narcizam se moze
javljati i u nekim tjelesnim bolestima • Utjecaj socijalnih stresova (gubitak
pa i kod hipohondara (umišljenih bo-
lesnika).
• Postoji i teorija koja razmatra poveza-
nost shizofrenije s deficitom psihi-
čkih funkcija, gdje bi osnovni kogni-
tivni poremećaji bili u vezi s preopte-
rećenošću informacijama zbog pore-
-----·--""----.---~·-··~······ ··- ........... ....
mećenih funkcija pažnje i percepcije.
Obiteljski i socijalni etiološki
faktori
Razni istraživači za sada ne daju je-
dinstvene odgovore.
• Teorije obiteljskog sustava razmatra-
ju komunikacijske obrasce koji su ne-
potpuni i kontradiktorni u svoJem
sadržaju i kontekstu.
114
• Redukcija visoke razine izražavanja
emocija u obiteljima oboljelih od shi-
zofrenije imaju učinak na tijek boles-
ti. U obiteljima s poremećenom ko-_
munikacijom.
• Visoka razina komunikacijske pore-
rnećenosti i ekspresije emocija poti-
cajni su faktori za osobe s visokim ri-
zikom. Iako ovo može stvoriti osjećaj
krivnje u članova obitelji, ipak člano­
vi obitelji ne uzrokuju shizofreniju.
• Utjecaj društva: razvoj bolesti često je
povezan s nemogućnošću dobre
adaptacije vezano uz odvajanje od
obitelji i prilagodbu novim socijalnim
pravilima vršnjaka i radnim obveza-
ma.
ekspresijom bolesti može povezati:
velika gustoća naseljenosti (češće u
velikim gradovima), niža socio-eko-
nomska klasa (teorije se razlikuju o
tome je li to uzrok ili posljedica), če­
šće je u osoba rođenih u zimskim mje-
secima. Razina industrijalizacije: ura-
zvijenim zemljama rjeđe su katatone,
a češće paranoidne slike.
važne osobe ili odnosa, emigracija i
kulturna dislokacija) također po ne-
kim istraživačima imaju značenja za
razvoj bolesti.
Klinička slika shizofrenije
, ,__
~ ,. "~ .
'-'•·-···••:.,-"--·····
Najprije što okolini postaje primjet-
nu jest promjena u pogledu aktivnosti,
bolesnik pos~_nezainteresiran za oko-
Jinu_,v p_a č·ak-i sa:11 z~ seb_e, za_1:mvšt~ svoj?
vanJst1nu, zapusta 1svoJe pnJasnJe omi-
ljene aktivnosti Počinje zakazivafi na·
planu SOCIJaliiiliaktivnosti, slabi mu ini-
cijativa, gube se ~~lj~ '.laJ~Q.QQ,!i~~Yč.lnjt::m
vlastitaži vo.ta .. Bolesnici- S(}·Često ·povla-_;
 ,
če u sebe,smanjeno komuniciraju s oko- tosti kontrole i progona. Česte su i ideje
linom, z~tvaraJu se u svoju sobu, satima· odnosa, određene radnje, pokreti i pog-
1~~~-budni u_p6sf~Ifi~-zna1pmijenjati ctan _____ ledi koji se čine, u pravilu, s njima u vezi.
za noć ... ____ Suman u te misli obično su povezane s
Vrlo je često poremećena doživlja- depersonalizacijom, derealizacijom, kao
vanje vlastitog integriteta, postaju im i halucinatornim doživljavanjima.
Il~j~~p.e _g~~nice izmec:1.u njth_2va _tii~!.:!I.. Obmane osjetila: najčešće se susreću
okoline. Podražaje prema vanjskom svi- slušne, vidne i cenestetičke obmane.
Jetu mogu doživljavati kao prema svojoj • Slušne: n1ogu se javljati kao zvukovi i
ličnosti (depersonalizacija i derealizaci- šumovi, te kao artikulirani glasovi.
ja). Derealizacija je osnovni simptom ne Osobito su važne imperativne haluci-
samo shizofrenije nego općenito psiho- nacije, zbog kojih postoji opasnost od
ze. suicida (samoubojstva), homicida (u-
U većini slučajeva prisutan je pore- bojstva nekog drugog) ili neke druge
mećaj emocionalnog života i afektiv- neželjene radnje. Glasovi koji o boles-
nosti. niku međusobno razgovaraju u tre-
Narušen je afektivni integritet, uz ne- ćem licu, kao i bolesnikova vjerova-
adekvatnu afektivnost - paratimija, i nje da su njegov vlastiti glas ili misli
neadekvatnumimiku-paramin1ija. Bo- postali jasni i da se šire izvan njegove
lesnici često žive u vlastitu svijetu (pas::. glave tipični su dijagnostički znakovi
taJ autistični , i sve više napuštaju nor- shizofrenije.
me po n1a svoje ol<oline. • Vidne galucinacije obično su poveza-
-- Poremećajrmišlfenja ·mogu biti for- ne sa slušnima ili idejama odnosa, rje-
n~aln1T saaržajnt: >>Oduziniaiije•~rntstt~ đe su same, a tada je potrebno obratiti
n1utizam, inkohereiitrio (rastrgana) mi- - ---- pažnju diferencijalnodijagnostički ni-
šljerije-; ·aisocir·aiio-mišlferije';·;;šaTata"od je li riječ o simptomatskoj psihozi.
fifeči«;·-rašQad·jasnq(e.·1)_ojmovai.poru- • Tjelesne cenestetičke) halucinacije
kčl,siroriiaštvo sadržaja mi slij govora, anas poprimaju sa ržafe poput: vje-
neologizmi (nove riječi). rovanja da radioveze ili televizija i
Prisutni su slabljenje i poremećaj njemu slični uređaji mijenjaju raspo-
asocijacija u mišljenju, zbog čega im go- red organa u utrobi, da je rad srca pro-
vor često izgleda besmislen i nepove- mijenjen, da je na operaciji nešto ug-
zan. rađena u tijelo, da se sada odašilju
U sadržaju su najčešće prisutne su- znakovi iz tijela. Teško ih je razlučiti
manute misli. Shizofrene sumanute od sumanutih ideja. Dosta su tipični
misli su nerealne, okolini strane i bizar- opisi trudnoće shizofrenih bolesnica.
ne, bolesnik se a početku bolesti ili no- Ovoj skupini pripadaju i seksualne
vog recidiva jos o ji istanc1ra, cesto halucinacije, koje obično imaju bizar-
ih prikriva od okoline, ali u akutnoj fazi ni karakter.
one su njegova realnost, vjeruje u njih, • Njušne se halucinacije u rijetkim slu-
te nije tada preporučljivo verbalno ga čajevima javljaju u shizofrenih boles-
razuvjeravati. Poboljšanjem kliničkoga nika, ali su tipičnije za temporalnu
stanja i vraćanjem u realnost vraća se epilepsiju (sindrom temporalnog
postupno i kritičnost prema sadržaju režnja).
sumanutih misli (počinje u opisu riječi- • U novije se vrijeme pozornost posve-
ma »kao da ... «). Najčešće su sumanu- ćuje razlikovanju afektivnih od nea-

115
 fektivnih halucinacija, posebice ver-
balnih. Neafektivne su halucinacije
one, koje se ne tiču bolesnika i sadržaj
kojih bolesnika ne dovodi ni do dep-
resije ni do ushićenja.
Kada se u bolesnika istodobno javlja-
ju dva ili više vjerovanja koja nisu razra-
da iste teme ili sadržaja, govorimo o
višestrukim sumanutostima. Smatraju
se tipičnim za endogene psihoze (shi-
zofreni" mani·u ide esi"u).
• oremećaji psihomot il< : pojavlju-
-~~:l-!<:tt."f.lm·rtrr·pco ineze, hi per kineze,
stereotipija, bizarnog i teatralnog dr-
žanja.
• Hip<:>~in_(!~H~:j~J:s() .!!~P2E~!1je_i__S_JE:~--
iijeiije kretn.ji, sve d()_~_D!P_9._~~- ~~!~-~~
može biti u istom položaju, ne osvrću-
ći se na R~()ll!i~!le u 9i5olini. J,J_tiliili
bolesnika zna biti prisutan i »feno-
···men psihičkog jastuka«, kadi·:_Ji9J~s=-
. .niksa tima.ležis.glav..Q1nne,koliJ~9 c::en-
timetara iznad jastuka. Kada je, usto,
poremeCen-1'1«:mtakt s ok()~!nom, uz
odbijanje hrane, govorimo o--iiegati-
vizmu koji -iz1sku1e oso6ite m1ere op-
reza i zaštite u smislu hranjenja, kon-
trole sfinktera, te prevencije eventu-
alnih dekubitusa i zastoja cirkulacije,
te stalnu kontrolu psihičkoga stanja
jer su mogući nagli prijelazi u stanje
ekstremne uzbuđenosti.
• Hiperkinezij~_: ....Ekstr.emni .. oblik. .. hi::-
·pe'fkineze je katatoni nemir. To je sta-
nje jake uzbuđenosti, za koji1 obično u
·oJrolfni nema prepoznatljiva.povoda,
odnosno· stanje iiesvrsislioanilrpok-
reta i hodanja, pri čemu se bolesnika
često teško može spriječiti. Poznati su
fenomeni svladavanja velikih zapre-
ka u takvom kretanju katatonih shi-
zofrenih bolesnika. Mogu..satimayi-
kati,.$alamiti_i.postatitl.anični ak9 u
tome n~J::nldU spriječeni.
Stereotipije i manirizmisu česti, oso-
bito u poodmakloj fazi bolesti.
116
• Stereotipni su pokreti česti u psiho-
l
motornoj hiperkinezi. Tipičan je
primjer učestalo hodanje od kreveta
do kreveta.
Shizofrenija dovodi do spuštanja na
socijalnoj ljestvici, do pada životnoga
standarda, pa to dovodi do češće pojave
nekih somatskih kroničnih bolesti (pri-
mjerice tuberkuloze). Moguće su i poja-
ve edematoznih i cijanotičnih udova,
što pripisujemo katatonom ponašanju--
motoričkoj neaktivnosti.
Oblici shizofrenije
-~
Razlikujemo simpleks-oblik, hebe-
freniju, paranoidno-halucinatorni ob-
lik, katatoniju te shizoafektivni oblik
shizofrenije .
Simpleks oblik shizofrenije
(F20.6) ---
• Karakteriziraju ga »neproduktivni« ili
>>negativni simpt.o.mi«~. · · -
• Početak je bolesti uglavnom postu-
pan. Dolazi do povlačenja bolesnika
u njego~ vlastiti svijet, o_~-osje~Q~-~~
mijenja,.a.potom i okolina zamjećuje
da mijenja svoje običaje i prijašnji na-
čin življenja.
• Izražena je zak<!_zivanje na planu soci-
jalnog
·-
funkcioniranja.
--""-•--~.. -
-
·
• Mišljenje postaje poremećeno, pos-
tupno dola'.Z1 doatekffvn-ogošTioma-
šivanja, a kasnije i afektivne pustoši.
• Tijek je bolesti obično progredirajući
i p_ogQJ.§:::l:Y;!fući, ffez-izin1ene rec1a1va1
remisija, te bolest obično poprima
kroničnu formu.
• Ova dijagnoza može se postaviti ako
simptomi traju najmanje godinu dana.
• Terapijski odgovori na psihofarma-
koterapiju obično su skromni.
Paranoidno-halucinatorni
Qblik_{E20.0)
• Prisutne su sumanute misli i halucina-
tV,Il<oie ođređuJff p6iiašanje6·oresrii-
ka u akutnoj fazi bolesti.
• Najčešće su sumanutosti proganja-
nja, i utjecaja, veličine i ljubomore, a i
sadržaji halucinacija uglavnom su u
skladu sa sumanutošću veličine ili
proganJanJa.
• Početak bolesti može biti s prevlašću
sumanutih misli i halucinacija, ili dru-
gim simptomima: primjerice poreme-
ćajem mišljenja i afektivnosti, a tek
poslije mogu prevladati obmane osje-
tila i suinanutosti.
• Tijek bolesti može biti epizodičan, s
parcifalnim .ili potpiirii'iff"feiniši jama,
ili kroničan.
• Tijek bolesti obično je povoljan i pos-
tojeći simptomi obično dobro reagi-
raju na psihofarmakoterapiju, pa su
remisije (povlačenje simptoma) dosta
dobre i relativno se brzo postižu.
• U kroničnim slučajevima simptomi
(sumanutost, obmane osjetila) traju
duže od godine dana, s mogućnošću
prelaska u hebefrenu ili katatonu for-
mu.
• Dijagnoza se može postaviti ako su
zadovoljeni: trajanje simptoma, po-
četni paranoidni simptomi (sumanu-
tosti, osjetilne obmane) najmanje mje-
sec dana, uz relativno manju naglaše-
nost afektivnih i katatonih simpto-
ma, uz prisutnost općih simptoma ka-
rakterističnih za shizofreni ju.
Hebefreni o_blik -
sii~fren ii~-Q:~6. 1)
{dizorganizJr_aaLti.p)
- \
\
• Dominira izraziti formalni f!.oremećaj
,. mišljenja, a afekt je plitak, neaaekva--::---
tan, što se očituje u __!I~~~!Ifferesira:·
ci6sti,-ln.ertno-št1: ·emocionaln0j-indi-.
ferentnosti, čestim razdobljima ne-
motiv1ran'iK""6urnih uzbuđenja, koji
se smjenjuju s razdobljima plašljivosti
i depresije.
• Sumanutosti su fragmentirane, nesis-
tematizirane i bolesnikova ponašanje
nije značajno pod njegovim utjecajem.
• Početak.bolesti običnoje 1.1e!<a~.1.~te-
rističan, a ponekad u obliku akutne
psihoze . (s izraženim psihomotornim
agi taci jama, akustičnim halucinacija-
ma, strahom i sumnjičavošću). Može
započeti i s histeričnim krizama, ud-
ruženim s nemotiviranom tugom i bi-
Jesom. i
• Katkad se u mladih ljudi pojavljuju
I
I,
posebni prohtjevi za vrlo uočljivim
kontrastima, primjerice u odijevanju.
Nose odjela sasvim kontrastnih i ne-
usklađenih boja, neuobičajena kroja,
bizarni nakit, a sve je to praćeno bi-
zarnošću u ponašanju, hodu i govoru.
• U razgovoru površne i manirističke
pieokiipacije r~JjgijQITJ, fi192:9#i2.!1~ i
drugim apstraktnim terr1ama mogu
sugovorniku otežati praćerije•tijeka
misli.
• Bol~snikdjduj~ infaqtilno.
• Od okoline obično nije lako prepoz-
natljiv kao bolestan.
• Premorbidno, često je riječ o sram__~:-
žljiy:oj.iusa1nl~en0jJičnQsti, sa slabom
adaptabilnošć11_ i__ funkciona!~ošću,
što·sve--oh"i'č'iio dovodi do teškogiso-
cijalnog propadanja.
117
• O bičI1Q.Zapo.či.nje--rrdobiocIT:rao2-s~
~o dina, a ima fošu prognozu zbog br-
-zog razvoja »negativnih simptoma«.
• Konačno razvijenu kliničku sliku ka-
rakterizira gubitak interesa za zbiva-
nja u vanjskom svijetu, povlačenje u
pravi autizam, inertnost koja dovodi
u stanje psihičke i fizičke imobilnosti,
sniženje vitalnih nagonskih potreba,
arnbivalencija i neodlučnost, dezin-
tegracija ličnosti praćena strahom od
svega i bezosjećajnost, poremećaj afe-
ktivnog dodira s najbližima iz okoli-
ne, česti nastupi gnjeva, straha, bez-
razložnog smijeha, poremećaj asoci-
jacije ideja. To vodi inkoherentnu mi-
šljenju, odsutnosti voljne inicijative,
obilju akustičnih halucinacija. Mogu-
će su i sumanute ideje odnosa, utjeca-
ja, »krađa misli«, »netko mu koči mi-
saoni tok«. Sve to vodi dezintegraciji
ličnosti.
Katatoni oblik shizofrenije
(F20. 1 ) ··--·-·-------
• Uz osnovne simptome shizofrenije,
prevladavaju još i pore_n.i.~{qji P§ibCJ-
motorike~------- · Akutna katatona stanja mogu se,
• Če~!Jc.::~~!~!2~L~!1:!P2tHLrigignQ.S.t,.
• Smanjeni su ili prestaju kontakti s
ol<olinom, ili aolazi do izražaja kata-
.tona uzbuđenost i neaael<vatnf ate1<t,
koji se11e mogu dovestfu vezu sa zbi-
vanjem u okolini.
• Posebno su učestale stereotipije i ma-
niriranost u motorici, govoru i u mi-
šljenju.
• Javljaju se automatizmi i negativizmi,
te mutizmi.
• Može se javiti i »voštana savitljivost«.
• Diferencijalnodijagnostički: prisut-
nost samo katatonih simptoma bez
118
drugih znakova shizofrenije može
upućivati na mentaln_i sindrom pove-
zan s općim medicinskim stanjem.
U,ka_ta.to.nQ__m.__gueoru bolesnikova
motorna aktivnost potpuno-je ili djelo-
mično zakačena. Bolesnici dugotrajno
zadržavaju jedan,Testo 6izaianpolož~;·-
pa:a1<0·1m·se·dopusti, danima ziiaLl!_le-
ža ti:ukrex.etu,_sj eq_i ti ,_~ll~!!ti ili_§_tg ja.ti.ra:.
ko da svojom nepokretnoš.ću tb~tiyot-
n1m-iŽgJ~9.9rn n<J.likuj~ na kipove. Kact·
posljedica dugotrajnog ·stajanja često se
pojave edemi, promjene u boji i tempe-
raturi kože, poremećaji u perifernoj cir-
kulaciji. Bolesnik odbija hranu ili je
konzumira samo kad se nađe sam-u-sum~
Zapušta osobnu nigijenu i"1zgtecl:---.___ __
Kata.tono ··uzbiiđeiijel<aral<terizira­
no je velikom psihomotornom uzbuđe­
nošću, neorganiziranom hiperaktivno-
šću koja često ugrožava i bolesnika i lju-
de iz njegove okoline .. B9lesnik nepre-
kidno govo~i, viče~ udara, raz5ija, ru-ši
sy~_grize ili se bjesomučno tuče so·itol<i=··-
mk,._:Po intenzitetu uzbuđenja i motor-
nom nemiru nadmašuje druge slične
sindrome u psihijatriji.
Diferencijalna dijagnoza
osim u shizofreniji, javiti i kod drugih
psihičkih pa i organskih porernećaja.
Prije svega, ovamo se ubrajaju organske
bolesti CNS-a, simptomatske psihoze,
kronični organski psihosindrom, epi-
leptična stanja, histerije, oligofrenije, te
kao posljedica djelovanja neuroleptika,
steroida i nekih droga.
Liječenje katatonog bolesnika
Osigurati, mi!__i tišinu li. -posebnoj
prostoriji što dalje od--riijesta na odjelu
gdje se obavljaju uobičajene življe aktiv-
 l !

nosti. S katatonim bolesnikom trebč!..2.Q:_ Shizoafektivni oblik

stupati mirno, sabra.go, stal9žepo iliez ----
soJzof~eA-ije-{·shl:zoafek:ti-vnL___
straha.
--Bolesnik može registrirati što se do- PQ_~e,_mee-aji) (F25)
gađa oko njega, pa stoga treba paziti što
~ovori i kako se_~_P.li!:!! postupa. __
Za agresivne i one koji pokazuju sui- • Prisutni su karakteristični simptomi i
cidne i ubojstvene tendencije treba osi- shizofrenije i afektivne psihoze.

_mogu ozlijediti neprikladnim namješta-

jem, priborom za jelo ili brijanje.
-
ggra!i_posebneprostorijeuk()jima_se_ne~ • Razlikuie se manični i depresivni tip.

Bolesnik se može mehanički fiksirati
kako bi se spriječilo njegovo ozljeđiva­
nje ako je to nužno.
Važno je regulirati ritam spavanja.
Bitan je dostatan unos hranjivih tvari i
_clg_k_trolita. U liječenju katatonog bole-
snika neuroleptici se ordiniraju radi
smanjenfapsihomotornog· ~~iliira-·_j _
u~~a.ž..~11j:i9-pl5§}.QJ;!l~. J1<:1p_~t()~Ji. Potreb-
no je dosta strpljenja, razumijevanja i
upornosti da bi se katatonibolesnik pri-
volio da uzme terapiju. Ako je bolesnik
jako uznemiren ili stuporozno zakočen,
što znači nekooperativan, terapija se
daje parenteralno. Važno je da se što hit-
nije pristupi medikamentnom liječenju • Medicinski poremećaji povezani s al-
i zbog toga bolesnik, jednostavno, mora
uzeti t~:t',:IJJ.ijx1 per os ili parenteralno,
kao potrebne kaforlje ielektroiite: . - -
Ako je riječ o stuporoznom bolesni-
ku, važna je Qpćanjegc1. (kupanje, njega
usne šupljine, prevencija dekubitusa,
razgibavanje udova). Bolesnik mora biti • Osobe koje su članovi nekih supkul-
pod stalnim nadzorom, jer je moguć
prelazak u ekstremno uzbuđeno stanje,
kada bi nekoga mogao i ozlijediti, s kas-
nijim ponovnim povratkom u stupo-
rozno stanje. A½;Q. b_olesnik_o_dbij_aJ1rn.-
nu, hranjenje seprovodi preko nazogas-
·--t_iičn~_sortqe-;a1tprij-e·-svakogliv<5đeiija
~ ---
.
Diferencijalna dijagnoza
• Shizofreniju razlikujemo odshizotip-
nih i sumanutih poremećaja, s kojima
ima sličnosti, kao i od drugih psiho-
tičnih poremećaja.
• Toksične psihoze povezane sa zlopo-
rabom stimulansa, halucinogena ili
fenociklidina (PCP) mogu imati sim-
ptome istovjetne shizofreniji, no ana-
mnestički podaci uzimanja droga ne
moraju biti pouzdan znak, već je bit-
no opservirati gube li se simptomi
značajno nekoliko dana nakon pres-
tanka uzimanja sredstva.
koholom mogu nalikovati na shizofre-
niju, zatim i akutna anoksija ili kroni-
čna ateroskleroza, hipertireoidizam,
jatrogeno uzete visoke doze steroida,
te neke akutne neurološke bolesti.
turnih ili religijskih grupa koje mogu
imati vjerovanja ili iskustva koja se
teško mogu razlučiti od halucinacija
ili poremećaja mišljenja, a i u normal-
nom adolescentnom razvoju moguće
su forme koje mogu nalikovati na pa-
tološka mišljenje, što sve i iskusnom

potrebno je hranu ponuditi na usta. ispitivaču može činiti poteškoće.

119 :i
iJiJ
 LJječenjeshI~Qfrenog
-M•C- •
bolesnika
U liječenju akutne faze shizofrene
psihoze na prvom je mjestu psihofarma:__
koterapija.
--Nafcešce korišteni p.sihofarmac.i_s.u_
___ ro e~1.: ntipsih~!ici) koji se dije-
e na »n1s opotentne« (primjerice pro-
mazin, tioridazin) i ~opotentne«
~ U novije vrijeme koriste
se nsperidon i olanzepin, koji imaju
prednosti visokopotentnih neurolepti-
ka uz manje nuspojave. Uz neurolepti-
ke, JJE~D:1:j e_~ju jg_ §_~!,.~}2!5.§!2.h!.~~I i -~~~c1to-
hipnotici. Primjena benzodijazepina (di-
azepam, oksazepam, alprazolam, lora-
zepam) može pomoći u sediranju (smi-
renju, uspavljivanju) izrazito uznemire-
nih bolesnika. U depresivnih bolesnika
koriste se antidepie~(ITiioksetin, pa-
roksetin itd.). Litij-karbonatje koristan
u smirivanju impulzivnog i agresivnog
ponašanja, hipei:a.ktivnostii :uznemire-
nosti. Mogu se ko!istiti i aJ1tiep_ileptici i
stabilizatori" rasp.oloženja. Nakon smi-
rivanja· akutne faze.bolesti, u terapiji od-
ržavanja koriste se niže doze antipsiho-
tika, vrlo često u obliku depo preparata.
Ovo je potrebno, jer se može javiti po-
novno pogoršanje bolesti (relaps). Pre-
poruča se još najmanje dvije godine ko-
ristiti antipsihotike, a antidepresive bar
šest mjeseci, ukoliko se radilo o depre-
sivnom bolesniku. Nakon nekoliko go-
dina i ovisno o psihičkom stanju, može
se u nekih bolesnika napustiti dugotraj-
na primjena lijekova.
S terapijom treba započeti što je mo-
guće prije. Odabir lijekova ovisi o ovim
simptomima i činjenicama:
• je li bolesnik suicidalan ili agresi-
van;
120
• ugrožava li ponašanjem izravno
svoj život, zdravlje ili položaj u
društvu;
• je li nad njim moguć stalni nadzor
(je li u bolnici ili je kod kuće);
• boluje li od neke somatske bole-
sti;
• spol, dob, tjelesna težina;
• prijašnja iskustva u liječenju (re-
zultati postignuti s ranijim uzima-
njem lijekova);
• eventualni podaci o uspješnosti
primjene lijekova u srodnika.
Elektrokonvulzivna terapija danas se
prim~nh!ie rijet~o, katkaau-RatatoiioJ--
formi shizofrenije.-·-··
Odmah nakon povlačenja akutnih
simptoma u većine bolesnika treba za-
početi s raznim oblicimasocioter3.:pjj~, s
uključivanjem u terapijsl<u zajednicu i
fizičkim aktivnostima.
Dugoročno gledano, terapijski re-
zultati ovise o formi bolesti, konstituci-
ji, o tome kada je započela terapija ikoje
su terapijske metode primjenjivane, ka-
kva je potpora dana bolesniku od obite-
lji, suradnji obitelji s terapijskim timom,
zahtjevima koje su okolina, obitelj i te-
rapeuti postavljali na bolesnika, te o ra-
zini privređivanja prije početka bolesti.
Važan je čimbenik u prognozi i suici-
dalnost bolesnika. Shizofreni bolesnici
suicide uglavnom izvode na bizarne na-
čine, primjerice skokom kroz prozor,
vješanjem. To su načini koji se u većini
završavaju smrću za razliku od bolesni-
ka s poremećajima ličnosti, koji češće
pokušavaju samoubojstvo na način gdje
je smrtni ishod rjeđi, npr. režu žile, guta-
ju predmete, piju tablete.
Shizofreni bolesnik koji živi u ratar-
skoj obitelji, i sam je ratar, mnogo će du-
že biti prihvaćen i opstati u patrijarhal-
noj obitelji negoli intelektualac u gra-
danskoj obitelji, kojemu će već i blaže
oštećenje uzrokovati nedostatno obav-

ljanje očekivanih aktivnosti, pa će kudi-
kamo prije završiti u nekom od postoje-
ćih azila.
Rehabilitacija shizofrenog
bolesnika
• Uprvimdanimahospitalizacijevažno
je stvoriti ozračje sigurnosti i povjere-
nja te poticati bolesnika na komuni-
kaciju s drugim bolesnicima.
• Treba ih zainteresirati za zbivanja u
stvarnom svijetu, poticati na održa-
vanje osobne higijene.
• Zbog sumanutih ideja i halucinacija
moguća su nepredvidiva ponašanja.
Osobitu pažnju treba posvetiti suici-
dalnim i agresivnim bolesnicima, a,
ako je potrebno, valja primijeniti i
mjere mehaničke fiksacije.
• Bolesnici nerijetka odbijaju uzimati
ili nerado uzimaju psihofarmakolo-
šku propisanu terapiju, pa je potreb-
na stroga kontrola uzimanja lijeka.
• Važno je obratiti pažnju na uzimanje
hrane. Ubolesnikas paranoidnim ide-
jama prisutan je strah od trovanja hra-
nom (hrana ima čudan okus, miris ili
7
izgled), a bolesnik može biti paranoi-
dan i na osobu koja mu donosi hranu.
• Shizofrenog bolesnika uvodi se u
grupnu i okupacijsku terapiju.
• Bolnička je skrb najbolja ako je osob-
lje zdravi model za identifikaciju inu-
di jasnu verbalnu komunikaciju, mo-
gućnost za učenje socijalnih vještina i
razvoj pozitivnog ego-stava; podupi-
ranjem tog stava i smanjivanjem des-
truktivnih tendencija.
• Shizofreni je poremećaj kompleksan
sindrom karakteriziran poremećajem
testiranja realnosti, poremećajem so-
cijalnog funkcioniranja i značajnom
dezorganizacijom ličnosti koja uklju-
čuje poremećaj mišljenja, afekta i po-
našanja. Nema samo jedan uzrok.
Psihosocijalni faktori imaju važnu
ulogu u razvoju bolesti i u liječenju
oboljelih. Liječenje mora obuhvaćati
razne biološke, psihološke i socijalne
metode kombinirane s terapijskim
planom s oboljelim, uključujući, ako
je moguće i potrebno, kontakte s pri-
jateljima i obitelji. Ovakav pristup li-
ječenju i njezi shizofrenog poremeća­
ja može poboljšati kvalitetu života
bolesnika i njihovih obitelji i pobolj-
šati terapijski rezultat.
121
 • Kako se definira shizofrenija i koje su
glavne značajke: duljina trajanja poje-
dinih simptoma, te osnovni simptomi u
ovoj bolesti na planu mišljenja, percep-
cije i afektivnosti?
• Kolika je učestalost shizofrenije u Hr-
vatskoj?
• Koje su glavne teorije koje pokušavaju
objasniti nastanak shizofrenije?
• Koje su glavne karakteristike simpleks
oblika shizofrenije?
• Koje su glavne karakteristike paranoid-
no-halucinatornog oblika shizofreni-
je?
• Koje su glavne značajke hebefrenog
oblika shizofrenije?
• Koje su glavne značajke katatonog ob-
lika shizofrenije?
• Koje su bitne odrednice liječenja kata-
tonog stuporoznog bolesnika?
• Koje su glavne značajke shizoafektiv-
nog poremećaja?
• Koja druga stanja i bolesti mogu po
svojim značajkama nalikovati na shi-
zofreniju?
• Koje su osnovne metode liječenja koje
se primjenjuju u liječenju shizofrenog
bolesnika?
• Koji je značaj socioterapije i okupacij-
ske terapije u liječenju shizofrenih bo-
lesnika?
• Kakav pristup treba imati medicinsko
osoblje u radu s psihotičnim bolesnici-
ma?

122

Drugi psihotični poremećaji
Shizotipni poremećaj (F21)
• Stanja koja se očituju ekscentričnim
ponašanjem i poremećajima mišlje-
nja i afek.tivnosti koji su nalik na one u
shizofreniji, ali ni u kojem stadiju ne-
ma jasnih i karakterističnih shizofre-
nih simptoma.
• Afektivna hladnoća, neprimjerena
afektivnost, bezvoljnost, čudno ili ek-
scentrično ponašanje;
• socijalna povučenost;
• paranoidne ili druge bizarne ideje ko-
je nemaju težinu i narav pravih suma-
nutosti, opsesivnost.
• Ne može se utvrditi vrijeme jasnog
početka bolesti, a razvoj i tijek bolesti
slični su onima kod poremećaja
ličnosti.
Liječenje
• Uspješnija je grupna nego individual-
na psihoterapija.
• Povremena uporaba neuroleptika.
l
Perzistirajući sumanuti
poremećaj (F22)
• Sumanuti poremećaj karakterizira
razvoj jedne sumanute ideje ili više
povezanih (sistematiziranih) suma-
nutih ideja koje su obično trajne i kat-
kad doživotne.
• Sadržaj je sumanutih ideja promjen-
ljiv.
• Ovoj dijagnostičkoj skupini pripada-
ju paranoja, paranoidna psihoza, pa-
rafrenija i senzitivna ludilo odnosa.
Ostale perzistirajuće
sumanutosti (F22.8)
Uključuju paranoidno stanje i para-
nojaquerulans (svadljivost; svadljivo is-
tjerivanje pravde). Riječ je o poremeća­
jima u kojima su sumanute ideje udruže-
ne s trajnim slušnim halucinacijama ili
sekundarnim shizofrenim simptomima.
Liječenje
• Daje vrlo ograničene rezultate, neri-
jetka je prisutna rezistencija na neu-
roleptike.
123
Akutni i prolazni psihotični
poremećaji (F23)
• Akutni psihotični poremećaji sa suma-
nutim idejama, halucinacijama te bi-
zarnim ponašanjima koja odstupaju
C?,d uobičajenih normalnih obrazaca.
• Cesto su prisutne smetenost i zbunje-
nost.
124
• 0-ogu trajati nekoliko dana do mjese-
ci.
Liječenje
• Zasniva se na racionalnoj pnm1eni
antipsihotika. U načelu, prisutan je
povoljan i relativno brz farmakotera-
pijski odgovor tako da se postižu dos-
ta dobre, nerijetka i potpune remisije.
 .,

-- . - --•- - -- -----·-- - - -- - - -------------

,Para no idna stanja )
-~~------ -------------·---------------- -- -- - -- ---------------

Značajka je ovih stanja osjećaj (zdra- • Karakteristični su stalna sumnjičavo­

vog illlioTe-snogt-čov"jel<a-·da je netko
protiv njega, da mu-nerko_ze)i. učffJilUJe­
ko zlo.-·VfifeineToiioln-osti u kojima živi
pojectinac i grupa znatno mogu pridoni-
jeti paranoidnom reagiranju. Jačina i
skala paranoidnih ideja kreće se od »nor-
malne« paranoidnosti do psihotične.
Paranoidni poremećaji dijele se na
one iz shizofrenog i one iz neshizofrenog
kruga.
Paranoidni poremećaji neshizofre-
nog kruga:
»Normalna« pa_~anoidnost
• Pr:9jekc_ija želja, ideja, strahova i osj,e.-
ćaja_na drugogauz>}sukoh«-steškorn
vanjskorn realnošću. Takvom načinu
reagiranja ne treba nužno pridavati
atribut bolesti ili poremećaja ličnosti.
Paranoidni poremećaj
ličnosti (F60.0f-----~,
• Poremećaji ličnosti obuhvaćaju po-
pulaciju koju karakterizira neadapti-
ranost u svakodnevnom životu.
st, ne12ovi_ITenk-uJjride.,_stalno..nč.e.kl-­
vanje n~.Pr.~jateljy,kog ponašaQjaj tu-
mačenfa cla_ j~onašanje okoline ug-
lavE:_<:>m neprijatdjsko.
• Ljubomora, emocionalna_hladnoća i_____
afektivna rigidnost.
• Cesto parničenje i moraliziranje; nes-
premnost na kompromis.
• Izbjegavanje zbližavanja s drugim.Jju-
-------
d ima.
• Izazivaju nelagodu i strah u drugim
Tjuclima. ------- - --- ------- -
• --Narušavaju međuljudske i profesio-
nalne odnose, te im socijalno i profe-
sionalno funkcioniranje može biti
otežana.
Paranoja (F22.0)
• Siste!!!atizirape s__11-_rnanute _ideje_para-
1Jgidn9g_~arakt~ra.
• Očuvana ličnost i odsutnost drugih
psihopatoloških fenomena.
• Rijetka učestalost._
• Sumanute paranoidne ideje veoma su
sistematizirane i logički obrađene.
• N aičešće _se__j a:v.:lj aju--idej e da.ih netko
pr~goni, da su oštećeni (zbog čega če-

125
 sto traže »svoje pravo« sudskim pu-
tem), neshvaćeni su, osjećaju da ih
partrierv:ira.~ctasiioso bito važnf.
• Često bolesnik u početku bolesti sa
svojim idejama ne nastupa javno jer je
»sakupljao dokaze«.
• U fazi razvijene bolesti bolesnik je
pot12_uno g~povierljiv, sm111"1jjf~Yt :1-12--
među sebe i okoline stvara duboki jaz.
• Liječenje-daje slabe rezultate.
Parafrenija (F22.0)
• Obično se javlja u doba involucije;
učestalijaje u_žena.
• Prernorbidno je riječ o shizoidnim ili
paranoidnim ličnostima.
• Nema formalnih poremećaja mišlje-
nja, ni znatnih poremećaja volje ili
afekta, nema propadanja ličnosti.
• U kliničkoj slici prevladavaju ideje
Prqgqr1jci11ia, ideje ljubomore. Tfi ir'q-=
_tomans~e id.ejfJ praćene halucinator-
nim doživljavani ima koja§u__u_fu.nkr;i-
ji sumanutih doživljavanja.
Beaktivna par~_raoidna
psihoza (F23.3)
• Akutna psihotična reakcija na neki
vanjski traurii~t~Kf.d:Oga.đ:ij; kojrinia .
velilc11 važnost za osobu. Događaj iza-
ziva jak subjektivni doživljaj koji na-
rušava ravnotežu i dovodi do pato-
loške reakcije.
Svim je reaktivnim stanjima zajedni-
čko:
vremenska povezanost reaktivnog
stanja s provocirajućirn događajem,
- akutni početak,
- ~tipična klinička slika,
- relat{vno k~a~to ~r~janje,
126
- dobra ~ognoza,
- tipični klinički sadržaj.
• Reaktivna paranoidna psihoza nastu-
pa najčešće nakon događaja kao što su
kritika, kažnjavanje, optužba, prom-
jena radnoga mjesta.
• Karakteristična je pojava sumanutih
ideja proganjanja i ideja odnosa.
• Bolesnik smatra da ga netko prati, da
gi se motri, da mu prisluškrtjuTele-
fonske razgovore, da se dogovaraju u
svezi s njim, da planiraju njegovo zai- -~
varanje, sramoćenje ili likyidaciju.
• Moguće je suženje svijesti s napadom
na svoje zamišljene progonitelje.
Inducirana sumanutost
(F24)
• Poremećaj kod kojeg se sumanute ide-
jefavljaftTiilliJife"1Tiviše emocionalno
povezanih. osoba;· -·;i·oblZno·· "iiastaju
kad se osobe rdzdvoje. 'CYv.i"kateg·orija
poznata je poo imenom »folie a deux«
(ludilo udvoje).
• Najčešće je paranoidnog tipa.
• Prisutnajej_~kaafektivna vezanost, uz
dugotrajno Zajedničko ž"i=vijeiifetndu-
ciranogi induktora u uvjetima relativ-
ne izolacije od sredine.
• Induktor je pravi duševni bolesnik,
oEično sa Sumaiiuffin icfejama ptoga;_
nja.f!!f~g karaktera.
• Induktor je dominantna ličnost; su-
gestivan je i inteligentniji od induci-
ranog;
• _inducirani je sugestibilan i podređen
induktoru. ·
• S vremenom inducirani prihvaća in-
duktorove sumanute ideje, te se i sam,
u okolnostima zajedničkog življenja,
ponaša po psihotičnom principu.
• Najčešćese javlja u bračnih partnera, • Paranoidne se ideje smjenjuju s dep-
a katkad je -cijeiao61teTrzafivačena resivnim raspoloženjem.
psihozom. • Bolest često poprima kronični tijek.

Psihoza ljubomornosti b,iječen~_~!~!lQ~~nj ti

(F1 O.S) bolesnika
• K.2J11tilikggj_a ovisnosti o alkoholu, Sva paranoidna stanja liječe se na sli-
n~ajčešće u muškaraca. čan način. Uz psihofarmake primjenju-
• Tuma.čLstlao._posljedica im p.ot_~p ci - ju se I?~ihit~_p:tpijskk.J_S_QClOt~Ill:l?_ij~ke-
je,_kgj_a.je č~st~tJ2.9,Sljecli~~-gl~pholiz­ ·mefocie lij~č~nja. - ..
ma. '• Sistematizirane paranoidne psihoze
• ·1fo.le~nik je progonjen sumanutim ide- slabo reagiraju na psihofarmake .
. jam~Jju9._0!]19r~,. 9pJ1JJuj~ ~l!P!'.'Itgu, • Uz ciljane neuroleptike daju se i an-
katkada staricu, za seksualne kontak- ksiolitici koji smiruju popratnu an-
ie sa-sv.-ald_m.muškarcem koji dođe u ksioznost i uznemirenost.
_njezinu.blizinu. Ljubomora može biti • Psihoterapijski postupci imaju ogra-
usmjerena i prema bi:v.šoj.supruzi,kće- ničeni domet .
. __ ri, ljuhavnici. • Potrebno je uspostaviti povjerenje iz-
• Bolesnik nerije!ko može postati agre- među bolesnika i terapeuta, a kada
sivan:;-pa i počiniti u~ojstvo. bolesnik počinje sumnjati u svoj para-
noidan stav, treba mu ponuditi »test
realnosti« i vratiti ga u realnost.
• Paranoidni bolesnici mogu biti opas-
I11_y_0Luti:vr1-o._p_aranaldn_o ni za svojega »progonitelja« te ovi
stanje (F22.8) n1ogu tražiti pravnu i medicinsku po-
moć.
• Javlja se u doba involucij~.eremor- • Osobe iz okoline na koje je bolesnik
bidno nepovjer_ljivih, __ lj_ubornornih . paranoidan najbolje je držati na ra-
osoba,_ koje su optuživale druge ~a zumnoj distanci od bolesnika.
vlastite pogrešk~, te se služile projek- • Ako bolesnik ugrožava okolinu, pot-
tivnim mehanizmima obrane. rebno ga je prisilno hospitalizirati.
• Počinitelji kaznenih djela pod utjeca-
jem sumanutih paranoidnih ideja lije-
če se u posebnim zavodima za liječe­
nje i čuvanje psihički abnormalnih
delinkvenata na dugotrajnom liječe­
nju i čuvanju.

127
 • Koji se termin često rabi, a nije dijag-
nostička kategorija, u opisu bolesniko-
va ponašanja koje uključuje gubitak
kontakta s realnošću?
a) neuroza
b) psihoza
c) derealizacija
d) sindrom.
• Koji bi oblik liječenja najviše odgova-
rao bolesniku u kojeg postoji rizik da bi
mogao ozlijediti sebe ili druge?
a) ambulanta za psihijatriju
b) psihijatrijska bolnica
c) klub samopomoći
d) vikend-tretman, s boravkom bo-
lesnika kod kuće preko noći i
veći dio dana
• Koje su osnovne dijagnostičke katego-
rije psihotičnih poremećaja i u kojoj
mjeri učestalost i dužina trajanja sim-
ptoma ima utjecaja na naš pristup bo-
lesniku?
i28
• Navedite poremećaj koji ima opisane
simptome kao posebnu značajku:
+ Pogrešno uvjerenje daje neka dru-
ga osoba, obično netko slavan, za-
ljubljen u njega.
+ Pogrešna vjerovanja da ga drugi
progone ili uznemiruju.
+ Sumanutosti i halucinacije koje uk-
ljučuju sadržaj da mu drugi ljudi
pokušavaju nanijeti zlo.
+ Lažno uvjerenje da njegov partner
ima ljubavnu aferu ili da je zaljub-
ljen u nekog drugog.
+ Poremećaj u sadržaju mišljenja,
percepcije, psihomotorike i spo-
sobnosti međuljudskih odnosa.
+ Teški poremećaj tjelesnih pokreta
koji uključuje bizarne položaje ili
potpuno neadekvatnu psihomoto-
riku (uzbuđenje ili stupor).
• U bolesnika se naziru paranoidne su-
manute misli. Koje bi sve bolesti mogle
uključivati ovaj simptom?
• Opišite biološke metode liječenja psi-
hotičnih poremećaja, te navedite kojih
se pravila treba pridržavati pri dijelje-
nju terapije takvim bolesnicima!

Posebni oblici liječenja
psihijatrijskih bolesnika
Prehrana duševnih
bolesnika
U mnogih duševnih bolesti postoji
poremećaj nagona za hranom, u kvanti-
tativnom ili kvalitativnom smislu.
Mnogi duševni bolesnici odbijaju hranu
pa se zbog toga n1oraju prisilno hraniti.
Razlozi za odbijanje mogu biti:
• oslabljen ili ugašen nagon za hra-
nom;
r • reakcija na nekulturan i nehigi-
jenski način posluživanja hrane
kao i na lošu hranu; ' • dovoljna kaloričnost; dovoljna'
• nepovjerenje u ispravnost hrane i
postojanje sumanutih ideja otro-
vanju hranom;
• sumanute ideje depresivnog ka-
raktera da nisu zaslužili »ni kruha
jesti«;
• opća psihomotorna usporenost i
kata toni poremećaj;
• aktivni negativizam;
• ubrzana psihomotorika, zbog če­
ga »nemaju vremena« da bi bili na
jednom mjestu i jeli;
• apraksija gutanja (kad akutnog
delirija);
l
• teška mentalna konfuznost, po-
gotovu ako je praćena strahom;
• postojanje sumanutih ideja nihi-
lističkog karaktera (da »nemaju
usta, želudac, crijeva« pa, prema
tome, i nemaju čime jesti«).
U takvih bolesnika, ako se na drugi
način ne može postići da sami uzimaju
hranu, mora se provoditi umjetna preh-
rana.
Umjetna prehrana duševnih bolesni-
ka n1ora biti prilagođena tako da zado-
volji ove osnovne principe:
• treba sadržavati dostatno tekućine·
količina bjelančevina, masti i ug-
1jikohidrata;
• bogata vitaminima koji su nužni
za pravilan-metabolizam (B 1 , B12 ,
PP, C).
M.ogućnosti za pnm1enu umjetne
prehrane duševnog bolesnika mogu biti
različite:
• nazogastričnom sondom;
• preko rektuma (u obliku klizme);
• infuzijama i perfuzijama.
U psihijatrijskoj se praksi primjenju-
je nazogastrična sonda.
129
 ili ,lili

A bijeg ideja 28
Adler, Alfred 7 biopsihosocijalni model 1
afekt 26 bol
akutni moždani sindrom 41 somatiformna 111
alkohol
vidi alkoholizam C
alkoholizam 57 cannabis
klubovi liječenih alkoholičara 59 vidi marihuana
patološko opijeno stanje 59
crack
alzheimerova bolest 43 vidi kokain
amfeta mini 67
liječenje ovisnosti 6 8
rizici i komplikacije 68 D
amnestički sindrom 41 debilnost 3 7
kod zlouporabe psihoaktivnih tvari 5 6 deja vu 35
amnezija 35 delirij 30,36,41,43-44,56
psiho gena 105 liječenje 45
retrogradna 35 demencija
anestezija alkoholna 57
psihogena 107 vaskularna 43
animizam 5 depersonalizacija 29
anksioznost 26 psihogena 111
antidepresivi depresija
povijest 8 reaktivna 79
apatija 27 depresivno raspoloženje 27
apstinencijski sindrom 5 6 4~realizacija 29; 111, 115
autizam 30 dinamsko učenje 2
disocirano mišljenje 28
B droga 53
barbi turati duhan
ovisnost 63 vidi nikotin IJ
I
benzodijazepini duševno zdravlje 9, 3 7
ovisnost 63 definicija 10
povijest 8 eretičnost 40
Bicetre 6 liječenje 39

131
l
E hipnotici
ovisnost 63
egzorcizam 6
hipobulija 33
elektrokonvulzivna terapija 7, 120
Hipokrat 5
emfizem 62
histeria 105
emocionalna labilnost 2 7
hitne intervencije- 23
epilepsija 5 O
epileptični status 49
liječenje 5 O I
pri ustezanju od sedativa 64 ideje
sumračno stanje 50 erotične 28
epileptični status odnosa 28
vidi epilepsija proganjanja 28
eretičnost 40 idiotija 3 7
etiologija suicida iluzije 29
vidi suicid imbecilnost 3 7
euforija induktor 126
kod zlouporabe marihuane 63 inhalanti 73
simptomi zlouporabe 7 4
F inkoherentno mišljenje 28
fantomski ud 29 inteligencija 16, 35
fen cikli din očekivane radne mogućnosti 16
vidiPCP smanjena 37
fenilketonurija 40 ishrana 129
flashback 57 izgled bolesnika 26
free base
vidi kokain J
Freud, Sigmund 7 J ones, Maxvell 8
fuga 31, 106 Jung, Carl Gustav 7, 17

G K
galaktosemija 40 katalepsija 33
Ganserov sindrom 108 klasifikacija
povijest 8
H klorpromazin
halucinacije povijest 8
podjela 29 kodein 60
slušne 29 kokain 65
vidne 29, 115 ustezanje 67
halucinogeni 70 zdravstveni rizici 65
efekti 70 znakovi intoksikacije 66
liječenje ovisnosti 71 kompleksi 32
halucinoza komunikacija 19
alkoholna 5 6 konfabulacije 35
organska 41, 46 konvulzije
hepatitis psihogene 107
u ovisnika 61 Korsakovljev sindrom

132
 .,
!

vidi amnestički sindrom neuroleptici

Korsakovljeva psihoza povijest 8
vidi amnestički sindrom neuroza
Kraepelin, Emil 7 prisilna 102
kritičnost 35 traumatska 79
kriza nikotin 71
centar za krizna stanja 80 ustezanje 72
psihička 79
o
L obmane osjetila, u shizofreniji 115
liasonska psihijatrija 2 oligofrenija 37
litij opijati
povijest 8 ovisnost 60
LSD 70 zdravstveni rizici 60
intoksikacija 70 opijum 60
ljepilo opsjednutost 107
zlouporaba 7 4 organska otapala
ljubomora, patološka 28, 36, 56, 117, 126 vidi inhalati
-127 organski psihosindrom 41
ovisnost 54
M klasifikacija 55
o amfetaminima 67
manično raspoloženje 2 7 o nikotinu 71
marihuana 62 o opijatima 60
fiziološki učinci 63 sedativi i hipnotici 63
mentalna retardacija 37 ovisnosti
mentalni razvoj 13 liječenje 77
meskalin 70
metadon 60 p
vidi opijati
pamćenje 34
vidi opijati
mišljenje 27 paranoja 125
disocirano 28 patološko opijeno stanje 5 9
inkoherentno 28 liječenje 60
model pažnja 31
biopsihosocijalni 1 PCP 75
dinamski 2 liječenje ovisnosti 7 6
psihosocijalni 14 pejotl 70
spozna1m 14 Piaget 14
morfij 60 pika 32
Pinel, Philippe 6
poremećaj
N
disocijativni 105
nagon 32 disocijativni motorički 107
narcizam 87 disocijativni pokreta i senzacija 107
nasilno ponašanje 24 generalizirani anksiozni 1O1
negativizam 33 opsesivno-kompulzivni 102
neurastenija 111 panični 101

133 I
 prilagodbe 105 s
senzibiliteta 107
somatiformni 109 samoubojstvo
vidi suicid
poremećaj ličnosti
sedativi
antisocijalni 86
ovisnost 63
granični 86
histrionski 8 7 shizofrenija 113
inhibirani 87 simulacija 108
narcistički 8 7
simulant
opsesivno kompulzivni 8 8 vidi simulacija
ovisni 87 sindrom demencije 42
paranoidni 85 slaboumnost 3 7
pasivno - agresivni 8 8 socijalna psihijatrija 2
shizoidni 8 6 socioterapija 3
shizotipni 86 povijest 8
terapija 88 somnambulizam 31
posttraumatski stresni poremećaj 104 spoznajne funkcije
prisilne misli 28 procjena 16
pseudohalucinacije 29 srdžba 26
pseudologia phantastica 35 sredstva ovisnosti
psihički status 25
kokain 65
psihijatrija marihuana 62
nikotin 71
integralna 2
PCP 75
liasonska 2
socijalna 2 stereotipija 33
u zajednici 8 strah 26
psihijatrijska stres
anamneza 25 akutna reakcija 103
njega 19 PTSP 104
stupor 33, 44, 46, 118
psihoanaliza 7
psihogeni 106
psihogerijatrija 2
sugestibilnost 33
psihomotorika 26
suicid 81
psihopatija
suicidalnost 120
vidi poremećaj ličnosti
sumanute misli 28
psihosomatika kod halucinogenih droga 70
povijest 6 shizofrene 115
PTSP 104 sumračno stanje 31, 50
pušenje duhana liječenje 51
vidi nikotin patološko opijeno stanje 59
svijest 30
R šok
psihički 79
rakpluća 62
raspoloženje 26
raZVOJ
T
vidi mentalni razvoj temperament 26
retrogradna amnezija 35 tenacitet 31
rigidnost, afektivna 125 terapijska zajednica 8

134
teratogeni učinak 62 z
trans 107
zdravlje 9
V
vigilitet 31
ž
višestruka ličnost 109 žalost 27
volja 33 žalovanje 79

135
1. Prvi Dani Psihijatrijske sekcije. Zbornik
radova. Hrvatsko udruženje medicinskih
sestara, Zagreb, 1995.
2. Drugi Dani Psihijatrijske sekcije. Zbor-
nik radova. Hrvatsko udruženje medi-
cinskih sestara, Zagreb, 1996.
3. Treći Dani Psihijatrijske sekcije. Zbornik
radova. Hrvatsko udruženje medicinskih
sestara, Zagreb, 1997.
4. Četvrti Dani Psihijatrijske sekcije. Zbor-
nik radova. Hrvatsko udruženje medi-
cinskih sestara, Zagreb, 1998.
5. Peti Dani Psihijatrijske sekcije. Zbornik
radova. Hrvatsko udruženje medicinskih
sestara, Zagreb, 1999.
6. Alkohološki glasnik. Internet izdanje,
http://members.xoom.com/kla/ (1997)
7. Bergin A.E., Garfield S. L. Handbook of
Psychoherapy and Behavior Change. 4 th
ed., John Wiley & Sons, ine., NewYork,
1994.
8. Blažević D., Hudolin V. Mentalna higije-
na i psihijatrija s neurologijom, Medicin-
ska knjiga, Zagreb - Beograd, 1972.
9. Blažić-Čop N., Đorđević V. I vi možete
prestati pušiti. 6. izd., Genesis, Zagreb,
1997.
1O. Bukstein O. G. Adolescent substance abu-
se: assessment, prevention, and treat-
ment. John Wiley & Sons, New York,
1995.
11. Dijagnostički i statistički priručnik za du-
ševne poremećaje: DSM-IV: međuna­
rodna verzija s MKB-10 šiframa. Nakla-
da Slap, Jastrebarsko, 1996.
12. Dimić-Potić J., Vranješ D. Neuropsihija-
rijski praktikum. Medicinska knjiga, Za-
greb - Beograd, 1989.
13. Drug Abuse Briefing. 5th ed., Institute
for the study of drug dependence, Lon-
don, 1994.
14. Goldman H.H. Review of General
Psychiatry, 4. ed. Norwalk, CT, Appleton
& Lange, 1995.
15. Goreta M., Jukić V., Turković K. Psihijat-
rija i zakon. Psihijatrijska bolnica Vrap-
če-Zagreb, Zagreb, 1998.
16. Harris L S. ed. Problems of Drug Depen-
dence, 1994: Proceedings of the 5 6th An-
nual Scientific Meeting, The College on
Problems of Drug Dependence, Ine.
NIDA research Monograph 152, 1995.
17. Hotujac Lj. Zloupotreba sredstava ovis-
nosti: prevencija i nadzor. Školska knji-
ga, Zagreb, 1992.
18. Hudolin V. Alkoholizam. Jumena, Za-
greb, 1982.
19. Hudolin V. i sur. Obiteljsko liječenje.
Školska knjiga, Zagreb, 1986.
20. Hudolin V. Psihijatrija. Jumena, Zagreb,
1981.
21. Hudolin V. Socijalna psihijatrija i psiho-
patologija. 2. izd., Školska knjiga, Zag-
reb, 1987.
22. Itković Z. Marihuana: zabava ili zamka.
Kreativna radionica - Filozofski fakultet
Zadar, 1999.
23. Jakovljević M. Depresija: prepoznavanje
i liječenje u primarnoj zdravstvenoj zašti-
ti. Pro Mente, Zagreb, 1998.
137
24. Jakovljević M. Depresija. Vodič za boles-
nike i njihove obitelji. Belupo. 1999.
25. Jakovljević M. Psihijatrija za studente vi-
še medicinske škole. AG Matoš, Zagreb,
1995.
26. Kaličanin P. Psihijatrija. Velarta, 1997.
27. Kay J., Tasman A., Lieberman J A.
Psychiatry: behavioral science and clini-
cal essentials: a companion to Tasman,
Kay, Lieberman: Psychiatry. 1st ed. WB.
Saunders company, Philadelphia, 2000.
28. Kaplan HI., Sadock BJ. Synopsis of
Psychiatry: bihevioral sciences, clinical
psychiatry. 8th ed., Williams & Wilkins,
Baltimore, 1998.
29. Kecmanović D. Psihijatrija. Svjetolost,
Sarajevo, 1989.
30. Klain E. i sur. Psihološka medicina. Gol-
den Marketing, Zagreb, 1999.
31. Košuta M. Susret kao lijek: egzistencijali-
stičko-fenomenologijska psihoterapija.
Medicinska naklada, Zagreb, 1999.
32. Krauss Whitbourne S., Halgin RP. Study
guide to accompany Ambormal Psycho-
logy. The Human Experience of psycho·•
logical Disorders. Brown & Benchmark,
Madison, 1995.
33. Ladewig D. Ovisnosti i ovisničke bolesti:
uzroci, simptomi, terapija. UPT, Đako­
vo, 1997.
34. Lake T. Kako preboljeti gubitak bliske
osobe. Mladinska knjiga, Zagreb, 1992.
35. Lalić D., Nazor M. Narkomani: smrtopi-
si. Alinea, Zagreb, 1997.
36. Lang B. Psihoterapija i terapijska zajedni-
ca alkoholičara. Jumena, Zagreb, 1982.
37. Marić Petrović S., Psihijatrija. Medicin-
ska knjiga, Zagreb- Beograd, 1991.
38. Manenica B. Ovisnosti. Vlastita naklada,
Zagreb, 1994.
39. Marangunić M. Iz ambulante dječjeg psi-
hijatra. Gama promet, Krapina, 1998.
40. Muačević V. Psihijatrija. Medicinska nak-
lada, Zagreb, 1995.
138
41. Nepušenje: Puniji doživljaj života - mla-
di za mlade. Klinika za dječje bolesti Zag-
reb - Služba za reproduktivno zdravlje,
Zagreb, 1998.
42. New Ways in European Drug Policy and
Addiction Research. 11 th International
Conggres on Addiction. September
15-17, 1999 in Hamburg. Zbornik rado-
va. 1999.
43. Nikolić S. Mentalni poremećaji u djece i
omladine. 2. dio. Školska knjiga, Zagreb,
1990.
44. Nikolić S. Zaštita duševnog zdravlja mla-
dih: priručnik. Medicinska naklada,
Zagreb, 1993.
45. Socijalna psihijatrija - Tematski broj: Za-
kon o zaštiti osoba sa duševnim smetnja-
ma- od plemenite ideje do još uvijek
neostvarenog projekta. Vol.27. br. 1-2
Zagreb,1999.
46. Stojiljković S. Psihijatrija sa medicin-
skom psihologijom. Medicinska knjiga,
Zagreb -- Beograd, 1972.
47. Spokojna obitelj, siguran dom, zaštićena
imovina, što možete učiniti sami. Minis-
tarstvo unutrašnjih poslova Republike
Hrvatske (brošura).
48. Silverstone T. Turner P. Drug Treatment
in Psychiatry. 5th. ed., Routledge, Lon-
don-New York, 1995.
49. Thaller V. i sur. Psihijatrija. Suvremene
osnove za studente i praktičare. Naklada
CSCAA, Zagreb, 1999.
50. The ICD-10 classification of mental and
behavioural disorders: diagnostic crite-
ria for research. World Health Organiza-
tion, Geneva, 1993.
51. Toffler A. Future Shock. Bantam books,
New York, 1990.
52. Zergollern Lj. i sur. Pedijatrija. Naprijed,
Zagreb, 1994.
5 3. Zirdum I. Pušenje, opijanje, drogiranje.
UPT, Đakovo, 1998.
 r

~·-~-,~,,..,,..,...,--·,~-·-
l
 ,i '

ii ·11 u . ·,_---=-~-'-'--'---------'----D_a_v_o_rM_o_r_av_e_k--'--/_P_S_IH-->!.IJ_'.A_T_'RI_,!.7_'.A_ _ _ _ _ _ _ __

2 O-05- 20D5

·1 8 -1 o- 1007.
, r,· ·". - ~;,n "";•;'°'lt'-

~1) ~11·- ·'}ofis

~ »Narodne novine«, Zagreb- (105) 110745

r, Oznaka za narudžbu: UT-Xl/11-10

DAVIO LOVRIĆ, učenik 7. razr. OŠ

Naslovnicu oblikovala
ANDREAKNAPIĆ

Naklada 1000 primjeraka I

l
Tisak: Medicinska naklada, kolovoz 2000. i