Solar, Modernizam

 Pitanje određivanja modernizma (naziv,vrijeme)

 „Modernizam“ – oznaka za posljednju književnu epohu
 „Moderna“ – naziv nekih povijesti književnosti (pa i hrvatske) za razdoblje od prijelaza
stoljeća pa do početka Prvog svjetskog rata
 Počinje se govoriti i o „modernosti“ kao smislu svojstva koje se pridaje nekim težnjama,
svjetonazoru i idejama
 Modernizam vs Postmodernizam – problemi – otprilike 70ih godina proslog stoljeca počinje
nova književna epoha

Modernizam->moda -> promjena tehnike, tematike, načela, stvarlaštva, obrade i svrhe književnosti

Novina postaje vrijednost sama po sebi -> pokušaj nadmašivanja prehodnika

Čežnja za novošću -> slom realizma-> „hermetizam“ – nerazumljivost visoke književnosti široj publici

Četiri razdoblja: esteticizam, avangarda, kasni modernizam, postmodernizam

Esteticizam
 Pjesma postaje uzorak stvaranja potpuno nove zbilje; nove istine
 Modernizam počinje kada vjerodostojnost, uvjerljivost i spoznaja zbilje prestaju igrati
odlučujuću ulogu u razumijevanju i ocjenjivanju književnosti
 Paradoksalno očuvava autonomiju unatoč političkoj stezi (fašizmu i komunizmu)
 Nietzsche „Bog je mrtav“ i svojim pozivom da se teži novom idealu nadčovjeka znatno utječe
na razvitak moderniizma

 Charles Baudelaire – Cvjetovi zla -> utjecaj se moze mjeriti jedino s Petrarkinim
Kanconijerom
 CB – Romantična umjetnost, Spleen Pariza, 1857. osuđen jer su Cvjetovi vrijeđači javni moral
 Cvjetovi zla – zbirka u 6 ciklusa uz Dodane pjesme. (Čitatelju – temeljna tematika, Spleen i
ideal – kontrast uzleta i pada, Pariške slike – pokušaj bijega od sebe u lutanju velegradom,
Vino – smirenje u imaginarnom raju umjetnosti, Cvjetovi zla – predavanje čarima destrukcije,
Pobuna; Smrt – početni pokušaj pobune i traženje smirenja u smrti

Kanconijer – osjećajnost, jedan ton, ideal ljubavi, pročišćenje do božanskog, jedinstvo istine, ljepote

Cvjetovi zla – Protuslovlja, propadanje, dekadencije, nevjera, traganje za nedostižnim savršenstvom

ljepote izraza, bol, ružnoća, grijeh, sve najniže

Baudealire – traži od čitatelja odziv mašte, da razabere i osjeti iskustva nesvakidašnjice, želi
pjesništvom proširiti i obogatiti svagdašnje iskustvo: TRAŽI SE NOVO, A NE VEĆ POZNATO

- uzvišenim stilom o bludnicama, vampirima, strvinama

- govori ono što se nikako drugačije i nije moglo izreći
- književnosti pridaje umjetničku vrijednost (virtuozno ju oblikuje u skladu zvuka,
ritma i tematike)
Lautreamont – Maldororova putovanja
- apologija sadizma i zla
- svetogrđe, opscenost, perverzija, sadizam, himna morskim psima
- patos i ironija; izokretanje svih vrijednosti; košmar
- ipa sve je sjajno rečeno i opisano: vrsno pisanje, iznenadne usporedbe, metafore,
hiperbole

Simbolizam

- Jean Moreas – 1880ih uz Stephane Mallarme, Paul Verlaine, Maurice Maeterlinck

- Teorija simbolizma pozivala se na Baudelaireov sonet Suglasja
- Sve je prožeto simbolima, a to izaziva divljenje
- Važna nije neposredna zbilja već dublje značenje
- Simbol kao veza između stvarnog i nestvarnog, vidljivog i nevidiljivog izd.
- Glazba i slika, zvuk i značenje
- Manifest – Paul Verlaine – Umijeće pjesništva
- U njemu se umjesto opisa tema i likova, stilova i figura, sve svodi naprosto na
„poziv“ i uputu čitatelju
- Stephane Mallarme – Faunovo Popodne, Bacanje kocke nikad neće ukinuti
slučaj, Pjesme. Zamisao je kulta ljepote i čiste poezije. bio je „pjesnik za pjesnike“
jer je težio neizrecivom i simbolikom da dopre do čistog pjesničkog iskustva koji
nije razumljiv običnom čitatelju. „magija jezika“ – hermetizam, autonomija
- Književnost u modernizmu postaje „jezična umjetnost“ – ideje, problemi,
svjetonazori, likovi, strasti i osjećaji odgovaraju umjetničkoj vrijednosti
- „L'art pour l'art“, dekdancija
- Maurice Maeterlinck – Peleas i Melizanda, Unutrašnjost, Arijadna i
Modrobradi, Modra ptica
- nema mnogo radnje, napetosti, no poetskim govorom, nestvarnom
scenografijom, dijalizma punih aluzija i atmosferom melankolije su i danas
dojmljive
- Proza simbolizma: Oscar Wilde: Sretni princ i druge bajke
- Bajke se vraćaju zbog neobičnog i tajanstvenog; vrhunski su stilizirane, psihološki
razrađene
- Slika Doriana Graya – priča o mladiću izuzetne ljepote koji kupuje svoj portret da
ostane mlad i lijep kao na njemu, no zato portret gubi na ljepoti te sve biva
uništeno
- Saloma – biblijska priča prožeta erotikom, Važno je zvati se Earnest – drama

Joseph Conrad : Srce tame, Lord Jim

- 1902., pripovijest o pomorcu Marlowu
- temeljni problemi i suvremenosti
- suprostavljanje europske i afričke kulture – rasizam – primisli na Hitlera
- književna tehnika: metafora
- izvanredna igra pripovjedačevih perspektiva, izlaganje koje samo sugerira,
sustezanje od nalika konačnim stavovima i ocjenama
Rainer Maria Rilke, Marcel Proust – obnova romana

Rilke – Knjiga slika, Devinske Elegeije, Soneti Orfeju (tek naznačeni spletovi misli i konkretnih slika
prepleću se s nekim traganjem za nedokučivim smislom pjesnštva)

Rilke – Zapisi Maltea Lauridsa Briggea

- 1910., reprezentativno djelo esteticizma

- Fragmentarna autobiografija: Malte, pjesnik i lutalica, sklon razmišljanju, roman
počinje krizom kulture, naviru sjećanja iz djetinjstva, kraća izlaganja nalik malim
esejima, konzistentnost u fabuli ne postoji. „Učim gledati“ – pogled iznutra
književnosti, nov pogled na književnost
- Roman je svijest o potrebi svojevrsne analize umjesto pripovijedanja
- Zapisi dezintegriraju realizam i započinje tehnikom koja odgovara realizmu

Marcel Proust – U traganju za izgubljenim vremenom (Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka,
Vojvotkinja Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunica, Pronađeno vrijeme)

- obuhvaća poput Balzaca čitav niz likova, opisuje različite sredine i ljudske sudbine
u spletu koji nikakva generalizacije ne moze osmisliti
- Načelo esteticizma je da je pravi život jedini zbiljski život proživljen kao
književnost
- Proust vjeruje da je fikcija zbiljska jer je zbiljski život bezmislena konvencija
- Sjećanje kao temelj Proustove tehnike ->pokušaj detaljnog, temeljitog
obnavljanja prošlosti; živo oživljavanje uspomena
- Proustova zaokupljenost prošlošću i vremenom dovodi do protuslovlja unutar
kojeg se kreće suvremena kultura u cjelini: nastoji se shvatiti zagonetka ljudskog
postojanja, prolaznost, odnose izmedu prosloti i buducnosti , a također se
nastoji i prevladati prolaznost kako bi se sastale sve vremenske dimenzije i
moglo se „izaći iz vremena“
- na važnosti zato gubi fabula, pripovijedanje i promjena karakternih osobina likova
u tijeku vremena
- Ciklus je u epizodama, prevladava slijed postupnog razočaranja pripovjedača i
likova
- Proust nije nadmašen u opisu sitnih detalja života, virtuoz je rekreacije
individualne prošlosti

Esteticizam – kao posljednje razdoblje smirenja u možda posljednjim odsjajima ljepote koja bi se
mogla suprotstaviti postojećem svijetu

Hrvatska „moderna“ odgovara otprilike esteticizmu – A.G. Matoš, Vladimir Vidrić, Fran Galović,
Milan Begović, Vladimir Nazor
Avangarda

- opreka dekadenciji (raspadanju)

- upućuje prema budućnosti; slijedi novinu i originalnost kao temeljno načelo
modernizma
- 10-ih i 30-ih vlada raspoloženje da se sruši i kult ljepote uspostavljen u
esteticizmu; treba sva ranija shvaćanja i vjerovanja odbaciti kako bi se započelo
iznova

Futurizam

- osnivač Filippo Tommaso Marinetti – Manifest futurizma (1909.) – izložena

načela futurističkog shvaćanja cjelokupne kulture; naglašen je zahtjev za
radikalnim raskidom s književnom tradicijom; suprostavljanje esteticizmu (idealu
ljepote i čiste poezije)
- Dinamizam aktivizam smjelost pobuna drskost zanesenost strojevima, brzina,
borba
- Ruski futurizam – Vladimir Majakovski, Velimir Hljevnikov

Ekspresionizam

- knjizevnost, Izraz, slikrstvo, glazba, kazalište film -> 1910.-1930.

- antirealistički i antimimetički književni pravac; protiv sustavnog i metodičkog
oponašanja zbilje; odbacuuju ideju ljepote kao sklada i jedinstva svijeta
- zalaže se za snagu izraza koji lomi sve konvencije; krik, vapaj, izražvanje
- Umjetnost se mora okrenuti prema unutrašnjosti kako bi razabrala otkuda
izvire moć oblikovanja; treba uzbuditi, izazvati osjećajni odziv
- Razbijanje logičnog reda mišljenja i govora sažetim rečenicama, metaforama,
hiperbolama, fragmentaronosti, sugeriranjem bez objašnjenja, prepustiti
dovršenje slike, lika i priče čitatelju
- Georg Trakl, Gottfried Benn, Franz Werfel – poezija
- Georg Büchner, August Strindberg – drama

Dadaizam

- potkraj 1. svjetskog rata, otpor bilo kakvim racionalnim konvencijama

- Tristan Tzara – teorijsko obrazloženje – Zürich 1916.
- Crni humor, ironija, poruga, osporavanje vrijednosti smislenog govora, ironizacija
samog sebe kao pravca, veličanje besmislice – ipak sadržava i ozbiljnu dimenziju
razočaranja

Nadrealizam

- Utemeljitelj Andre Breton; Manifest nadrealizma iz 1924.

- Avangardna zamisao osporavanja tradicije povezana je s Freudovim učenjem o
podsvijesti s kritikom građanskog života i institucija te s pozivanjem na pobunu
protiv postojećeg morala i shvaćanja ummjetnosti i ljepote
- NOVO SHVAĆANJE STVARNOSTI
1. Realizam – prava stvarnost je stanje društvenog život koje valja analizirati
i opisati
2. Ekspresionizam – prava stvarnost je čista unutrašnjost pojedica koju
umjetnik mora izraziti bez obzira na to kako se ona odnosila prema zbilji
života
3. Nadrealizam – pravu stvarnost određuje najdublji nesvjesni temelj
psihičkoga života, pa vjerno bilježnje onoga što se osobito u trenucima
izuzetnih stanja probije u svijest iz takve pretpostavljene dubine
podsvijesti ostaje jedinim pravim zadatkom umjetnika

- „Automatsko pisanje“ – bilježenje svega što dolazi iz podsvijesti sa što manjim

sudjelovanjem razumske obrade i sudjelovanjem naučnoga i prihvaćenoga zbog
navika i običaja
- Ipak tako ne bi nastala razumljiva književna djela pa su nadrealisti u odr. skladu s
vlastitim teorijkim načelima razvili tehniku prepoznatljivu po nizanju dojmljivih
slika i detalja bez uobičajenih načina kompozicije
- Nadrealizam najutjecajniji 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća -> Louis Aragon i
Paul Elaurd
- James Joyce – Dablinci, Portret umjetnika u mladosti, Uliks, Finneganovo
bdjenje
- Uliks – temeljno djelo modernizma. Opreka realizma dovedena do obrata
cjelokupne tradicije pripovjedne književnosti; parodija Odiseja; svi se dijelovi
romana i likovi parodijski odnose prema Odiseji; glavni lik Leopold Bloom –
trajanje radnje 1 dan; Sva važnija zbivanja i likovi imaju uglavnom takve paralele
- Nova tehnika: dugački unutarnji monolog Molly Bloom na kraju romana ->
tehnika struje svijesti – bez interpunkcija i jasnih rečenica – nastoji se slijediti sve
što je Bloomovoj ženi prolazilo sviješću prije spvanja pa se njezina sjećanja
isprepleću s poticajima iz podsvijesti – dolazi do nemorala i opscenosti zbog čega
je Joyce napadan
- Uliks je građen poput mozaika – različiti žanrovi od novinskih članaka do
filozofskih rasprava

- Franz Kafka: Proces, Amerika, Dvorac, Preobražaj, Seoski liječni

- suhoparni izvještaj, uvođenje fantastike koja ne začuđuje, atmosfera mučnnog
sna s nerazrješivim paradoksima
- Preobražaj – Gregor Samsa kukac što zgrozi ali na što se navikne njegova obitelj –
on je bijedni kukac opisan kao zbiljski kukac
- Proces – vrhunac kafkine proze, apsurdnost, birkokracija, nepoznati i tajanstveni
sud, nema objašnjenja, nastaje farsa, sve to prožima njegov život , a josef k
naposljetku to prihvaća bez da se išta razriješi; prekid komunikacije: događa se
nešto neobjašnjivo a ne znamo zašt ni kako, spremni smo i surađivati ali nam
 nitko ne govori što se od nas očkuje; izuzetno uvjerljivo književno umijeće: OPIS
SVAGDAŠNJICE – „kafkijanski“
- i dalje se raspravlja o konačnom značenju; egzistencijalna tjeskoba; kafka stvara
prema stručnjacima novi mit modernizma
- Virginia Woolf: Gospođa Dalloway, Prema svjetioniku, Valovi (struja svijesti)
- William Faulkner – propadanje američkog Juga nakon građanskog rata; radnja u
izmišljenom gradu Jeffersonu; glavni likovi pripadaju degeneriranoj aristorakciji,
intelektualcima, poslovnim ljudima, farmerima
- Stil -> odlike avangarde; opisivanje radnje putem unutarnjih reakcija drugih
likova, nepoštivanja vremenskog slijeda; no stil nije sklon novinama a podsjeća i
na naturalizam
- Svetište, Svjetlost u kolovozu, Abšalome, sine moj!, Uljez u prašinu, Rekvijem za
redovnicu, Grad, Palača, Divlje Palme
- Kada ležah na samrti, Buka i bijes ->tehnika struje svijesti
- Buka -propadanje aristokratske obitelji Compson, 4 osobe iznose viđenja i
sjećanja istih događaja potpuno različitim književnim tehnikama; idiot Benjy –
unutarnji monolog koji bilježi jedino što mu prolazi sviješću; ima interpunkcije;
brat Quentin – unutarnji mnolog poput Molly Bloom u Uliksu; Jason – unutarnji
mnologo s vulgarnim komentarima; crnkinja Dilsey – realisitčko izlaganje
činjenica sa stajališta objektivnog pripovjedača
- Fragmentarne rečenice
- Hermann Broch: Mjesečari – izravno uvođenje eseja u roman, Vergilijeva smrt –
novi tip povijesnog romana; ispreplitanje poezije i proze
- Jaroslav Hašek: Doživljaji dobrog vojnika Švejka za vrijeme Svjetskog rata –
humorističi i satirički roman; uspoređivan sa Cervantesovim Sanchom Panzom iz
Don Quijotea (poziva se na narodnu mudrost, navodi primjere iz osobnog
iskustvam komentira sve na svoj način, ne priznaje visoke vrijednosti, a u kritici
svega i svačega pravi se naivnim i prostodušnim više nego što jest)bu;fabula su
beznačanje svagdašnje pustolovoine; lik dominira romanom – karikaturiziran –
nizak debeo čovjek u vojnoj uniformi postaje karikatura običnog vojnika svih
ratova u kojima se našao bez vlastite volje i razumijevanja ciljeva – on se
odupire tako što se pravi priglupim i nesvjesnim
- duboka osuda besmislenosti rata, vojske, države, birokracije kojima je podvrgnut
mali čovjek
- Avangardna drama: suproststavljanje esteticizmu, pokušaj da se umjetnošću
promijeni cjelokupna kultura i život
- Antonin Artaud – ritualno kazalište – dojam geste, pokreta i scenskog prikaza
- Luigi Pirandello; Bertolt Brecht – vrsni dramatičari
- Luigi Pirandello – Novele za godinu dana, Pokojni Matija Pascal, Šest osoba
traži autora
- Glumačka družina vježba novu Pirandellovu dramu, ali tada na pozornicu dolazi
šest osoba koje prekidaju glumce u stvaranju „kazališne iluzije“ (Otac, Majka,
Pastorka, Sin i dvoje djece); dolazi do skoro incesta, Sin se zatvorio u šutnju,
Djevojčica se utapa a Dječak počinjava saumoubjostvo
 - miješanje kazališne i prave zbilje; je li stvarnija gluma ili život? Drama
modernizma otada ne zna je li njen zadatak da bude samo igra ili pak igra igre
- Bertolt Brecht – teorija epskog kazališta – ujedinjenje epske i dramske
književnosti; kazalište prikazuje radnju i događaje a gledatelj će razumjeti da je to
igra kojom mu se zeli nesto poruciti; ne mora imati strukturu tradicionalnu, niti
napetost nego prizore koji će osvijestiti gledatelje; politička poruka;
antiaristotelizam
- Majka Courage i njezina djeca, Sveta Ivana Klaonička, Život Galilejev, Opera za
tri groša
- Majka Courage – podnaslov Kronika iz tridesetgodišnjeg rata – 12 dijelova, niz
prizora s razgovorima nekoliko osoba, glavni lik Anna Fierling nadimka Courage –
kolicima prati vojsku, trguje potrepštinama i tako se uzdržava – užasni rat,
profiterstvo, njena „mudrost“ prelazi u glupost koju ona ne spoznaje – Brecht
kaze da je to stanje u koje čovjek biva dugim ratom -> no oni ne znaju kako je to
biti uvučen u rat; znaju komentirati samo izvana
- Thomas Stearns Eliot: Pusta zemlja, Pepelnica, Četiri kvarteta, Umorstvo u
katedrali, Obiteljski skup, Poziv na koktel, Ugledni dužnosnik
- izgubljenost suvremenog čovjeka, jalovost suvremenog života, pustoš u duši
izazvana modernom civilizacijom; tematski se sastoji od mnoštva građe iz
kulturne povijesti, citati iz knjizevnih djela, opisi neodredenih pejzaža; stilovi se
miješaju i isprepleću u jedinstvenom tonu; vrlo je neshvatljiva poezija
- Temeljni dojam te poezije je u nerazlučivom spletu jednoga i drugoga, u spletu
ostvarenom jezikom koji se pokušava oteti doslovnim značenjima i obogatiti
iskustvo novim mogucnostima nizova primisli
- Koristi sve tipove govora kako bi postala samo govor i ništa više od toga; bijeg od
stvarnosti, ali bijeg koji je ujedno i povratak pravoj stvarnosti
- Federico Garcia Lorca: Knjiga pjesama, Ciganski romancero, Pjesnik u New
Yourku, Tužaljka za Ignacijom Sanchezom, Krvava Svadba, Dom Bernarde Albe
- Tematika: lokalna,univerzalna, moderna, smrt, osamljenost, izgubljenost
- Sukob velegrada i pjesničke osjećajnosti; izbezumljen ritam života, strah od novog
svijeta

Krajem 40ih u novinama se pretjeruje, nastaju slijepe ulice, gubi se šira publika, književnost ipak ne
mijenja svijet..Avangarda je dovela do daljnjeg proširenja ukusa pa knjizevnost ima potrebu i dalje
uvesti originalnost u tradiciju

Hrvatska: pjesništvo A.B. Šimića, romani i drame Milana Begovića – Bez trećeg, Pustolov pred
vratima, Giga Barićeva i njezinih sedam prasaca
Najutjecajniji Miroslav Krleža – Balade Petrice Kerempuha, ciklus o Glembajevima i Povratak Filipa
Latinovicza
1. Kojem se velikom književniku i misliocu pripisuje prvobitna ideja svjetske književnosti i kada
ju je artikulirao? Goethe 1894 (nisam sigurna za godinu)
2. Razdoblja kronološki: antika, srednji vijek. renesansa, barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo,
romantizam, realizam, modernizam
 3. Moderna – povijesna i sociološka konfiguracija
Modernizam – kulturni i epistemološki koncepti u razdoblju moderne
4. Modernizam je književna epoha koja se prema Solaru vremenski određuje od 19. stoljeća do
danas
5. Institucije modernog doba prema teoretičaru Anthonyju Giddensu:
Industrijalizacija, nadzor, kapitalizam, vojna moć

6. Na modernističku književnost svojim konceptom nesvjesnog koji se odrazio na narativne

postupke poput struje svijesti ili unutarnjeg monologa uvelike je utjecao Sigmund Freud

7. ne vidi se

8. Modernistička kultura povezana je s : (opet piše da se ne vidi, al ovo sam našla)

Modernistička kultura je, na taj način, unatoč otporu progresivnoj i totalizirajućoj tehnologiji
prosvjetiteljstva, zadržala utopijski karakter stalnoga napretka i općega znanja s čime su usko
povezani koncepti novine, originalnosti, elitizma.

9. Tri opće teme umjetničkih modernističkih pokreta: estetička samosvijest  težnja za

autonomijom stvaranja;

• interes za jezik i probleme prikazivanja  kako prikazati neprikazivo;

• odbacivanje realizma u ime istraživanja nesigurnih značajki zbilje;

• odbacivanje linearnih narativnih i drugih prikazivačkih struktura i uvođenje montaže,

simultanosti i višekomponentnih vremenskih i prostornih sustava;

• ugledanje na romantičarsko isticanje vrijednosti estetičkog iskustva;

• prihvaćanje ideje dubinskih i univerzalnih istina i mitopoetskih smislova;

• fragmentacija;

• njegovanje ekskluzivizma visoke kulture.

10. Odgovarajući broj autora s navedenim djelima(ja ću odma spojiti) – Ciganski romansero-
Federico Garcia Lorca

Majka Courage i njezina djeca- Bertolt Brecht

Bacanje kocke nikada neće ukinuti slučaj -Stephane Mallarme

Sretni princ i druge bajke – Oscar Wilde

Šest osoba traži autora- Luigi Pirandello

Gđa Dalloway- Virginia Woolf

11. Koji je rumunjski pjesnik i kada (godina) dao teorijski podtekst dadaizmu? Tristan Tzara,
1916.

12. Zaokružite koji romani nisu modernistički(Ovo nemam pojma) Uliks,U potrazi za
izgubljenim vremenom, Srce tame, Ako jedne zmiske noći neki putnik, Djeca ponoći, Proces

13. Dva reprezentativna pisca za esteticizam, koji su prema Solaru, uvelike doprinijela obnovi
romana u modernističkoj epohi: Rilke i Proust

14. 4 razdoblja na koja Solar dijeli epohu modernizma : esteticizam, avangarda, kasni
modernizam, postmodernizam

15. tri predstavnika francuskog simbolizma : Stephane Mallarme, Paul Verlaine, Stephane
Mallarme

16. Prema Solaru modernizam 10-ih I 30-ih godina 20. st ima dva lica: 10-ih i 30-ih vlada
raspoloženje da se sruši i kult ljepote uspostavljen u esteticizmu; treba sva ranija shvaćanja i
vjerovanja odbaciti kako bi se započelo iznova (ovo sam jedino našla)

17. Osnivač futurizma I autor Manifesta futurizmu? osnivač Filippo Tommaso Marinetti –
Manifest futurizma (1909.)

18. Struktura romana Srce obilježena je tekstualnom raskomadanošću pripovjedača na

autorskog pripovjedača i pripovjedača Marlowa

19. Buka i bijes – priča o propadanju aristokratske obitelji Compsonovih – četiri osobe navode iz
sjećanja viđenje uglavnom istih događaja potpuno različitim književnim tehnikama (unutarnji
monolog bez interpunkcija, izravni unutarnji monolog, unutarnji monolog s interpunkcijama,
realistično izlaganje) – obiteljska tragedija

Faulkner je složenom tehnikom uspio cijelu priču i sve primisli ujediniti u jedinstvenu cjelinu
koristeći često ponavljanje s varijacijama istih motiva

20. Jaroslav Hašek - Napisao roman Doživljaji dobrog vojnika Švejka za vrijeme Svjetskog
rata - riječ je o satiričnom romanu kojim se osuđuje besmislenost svih sila koje pritišću
"malog čovjeka" (država, birokracija, rat, vojska). Roman se ponekad uspoređuje s Don
Quijoteom, a glavnik lik (Švejk) sa Sanchom Panzom

21. NE ZNAM

22., 23., 24., 25., 26., NEMA

27. Dvorac- Kafka; U traganju za izgubljenim vremenom- Marcel Proust; Cvjetovi zla-
Baudelaire; Zapisi M.L. Briggea- Rainer Maria Rilke; Srce tame- Joseph Conrad

28. NEMA

29. Jedna od najpoznatijih bila je ona između Lukacsa, Adorna, Horkeimera i Brechta

30. Ključna je figura modernizma Baudelaireov flaner – utapa se u kompleksnosti urbane

sredine, u anonimnosti ulica i nepreglednosti slika i lica te u kaosu prometa

PREZE

SUVREMENA SVJETSKA KNJIŽEVNOST

1. Je li povijest književnosti moguća?

-problematizacija tradicionalnih studija povijesti književnosti

Problemi književnopovijesnih sistematizacija

• organiziranje naracije povijesti književnosti uvijek stvar selekcije koja se odražava i u

književnosti i u društvenoj zbilji (Perkins 1991)

• harvardski profesor engleske i američke književnosti Perkins drži da p.k. treba“opisati

stilove i životne filozofije tekstova, autora, razdoblja, itd., citirati odjeljke jer većina
čitatelja neće imati drugih iskustava tih djela; donijeti izbor, interpretaciju i evoluciju
književne prošlosti u sadašnjost s posljedicama za oboje: književnost i društvo
budućnosti” (Perkins 1991: 12-13).

Nove povijesti književnosti

 protiv: odbijaju da tekst promatra kao znak nekog prethodnog i stabilnog konteksta;
odbijaju da povijest vide kao jedinstvenu i koherentnu liniju progresa; Prihvaćaju
pozicije književnog povjesničara u povijesnoj naraciji koju on ili ona iscrtava i
njegovu naglasku na dinamičnoj i produktivnoj naravi reprezentacije.
 za: Podupiru Foucaultov koncept geneaologije i produktivne naravi moći, Certeauov
argument da se tekstovi aktivno konzumiraju, Bourdieuovu demonstraciju da su
reprezentacije nositelji simboličke vrijednosti (Colebrook 1997: 233)

Fikcionalizacija književnopovijesnog diskursa

• simptomatičan je način prizivanja književne prošlosti i nije svejedno kako će ona

reprezentirati autore i tekstove ili aranžirati ih u međuodnosne grupe i narativne
sekvence radi interpretacije književnih djela

• svaka je povijest književnosti jeka prethodnih povijesti književnosti i zato je

reprezentirana slika književne prošlosti u svakoj novoj povijesti problematična i
ovisna o prethodnima
 • ako su primjerice njihove slike književne pošlosti neprimjerene ili periodizacije
tvrdokorne, velika je vjerotnost da će se te bolesti nasljeđivati i u budućim povijestima
književnosti

Perkinsov narativni model povijesti književnosti

• Perkins razlikuje 2 modela povijesti književnosti: narativni i enciklopedistički

• narativni model povijesti književnosti srodan je tradicionalnim naracijama u kojima se

uvijek pojavljuje junak, čije se zgode i transformacije prate

• kada su u pitanju povijesti književnosti, taj je junak nadpersonalni entitet poput ideje
ili nacije

• ono što Perkins naziva svjesnim i nesvjesnim emocijama i željama povjesničara

itekako utječe na oblikovanje zapleta njihovih naracija

Perkinsov enciklopedistički model povijesti književnosti

• enciklopedistički model povijesti književnosti podrazumijeva niz nekonzistentnih

eseja različitih autora organiziranih u veću cjelinu

• svaki autor piše o onoj temi za koju se specijalizirao ili više autora odabire isti
problem, što bi značilo da je model potpuno otvoren i da nema unaprijed zadanu
strukturu

• radovi mogu miješati biografiju, bibliografiju, recepciju djela, socijalnu povijest, itd.

• Ta sloboda modela pridonosi reflektiranju heterogenosti i kontingentnosti povijesti, na

taj se način razbija uvriježena priča o kontinuitetu, jer ovaj tip povijesti (...) “odbija
ulogu ‘autoritativne proklamacije’ i ‘čini različitost, kompleksnost i proturječje svojim
strukturnim načelom’

• u njoj se promišljeno izbjegava bilo kakva ‘predodžba kontinuiteta’, ‘jedinstvena,

objedinjena priča’ ili ‘cjelovita pripovijest’” (Perkins 1993)

• Prema Perkinsu “želje ne bi smjele igrati ulogu (...) Ako bih htio što zagovarati kao
predmet žudnje, bila bi to samo opća moralnost; moralnost koja bi podrazumijevala da
književni povjesničari osvijeste one čežnje koje ih motiviraju i da preispitaju čežnje
koje žele udovoljiti čitatelju” (Perkins 1992: 31).

Opća mjesta

• Perkins ističe da se i u strukturi povijesti književnosti mogu pronaći “opća mjesta”,

npr. trend započinjanja povijesti književnosti opisivanjem povijesnih događaja koji su
prethodili književnim činjenicama

• Barthes: “Pogledajmo neku istoriju književnosti (bilo koju: ovde ne nabrajamo

rezultate, već se bavimo statusom nauke); ona od istorije ima samo ime: to je, u stvari,
 niz monografija, od kojih svaka uglavnom obuhvata jednog autora i njime se posebno
bavi; istorija se ovde svodi na prikaz niza izdvojenih ličnosti; jednom reči, to nije
istorija već hronika. Razume se, postoji težnja (i to sve jača) da se pojave uopštavaju;
ona se javlja u vezi sa žanrovima ili školama, ali je uvek daleko od same književnosti:
to je samo letimičan pogled na istorijske transcedentnosti, priprema za glavnu tačku -
autora” (Barthes 1979: 114)

Foucault

• “kako specifikovati različite pojmove koji omogućavaju da se misli diskontinuitet

(prag, raskid, prelom, mutacija, preobražaj)?

• Po kojim kriterijumima izdvojiti jedinice sa kojima imamo posla: šta je jedna nauka?
Šta je jedno delo? Šta je jedna teorija? Šta je jedan pojam? Šta je jedan tekst? Kako
uvesti različite nivoe na koje se možemo smestiti i od kojih svaki sadrži svoje
razdeobe i svoj oblik analize: koji je legitimni nivo formalizacije? Koji je nivo
interpretacije? Koji je nivo strukturalne analize? Kojem nivou pripisujemo
uzročnost?” (Foucault 1998: 8).

Prema Foucaultu takva “nova” povijest ima nekoliko zadataka:

• dokument ne pokušava rastumačiti niti pretendira na verificiranje njegove istinitosti,

odnosno lažnosti, nego ga raslojava, utvrđuje nizove, izdvaja elemente i opisuje
njihove odnose;

• diskontinuitet konstituira kao osnovni element svoje analize; utvrđuje tip odnosa
između nizova, opisuje sustav odnosa koji nizovi tvore, u

• činke granica, rezova, pronalaženje istih elemenata u različitim nizovima te na taj

način konstruira opću povijest;

• svijest o metodologijskim poteškoćama pri utvrđivanju homogenog korpusa

dokumenata, kriterija odabira izvora, korištenja odgovarajuće interpretacije i njezinih
sastavnica, sistematiziranja predmeta proučavanja, definiranja odnosa u okviru
nizova/sustava/podsustava.

Ograničenja ili sljepilo žanra

• determinirane su personalnošću, interesima i vrijednostima povjesničara ili

Perkinsovim riječima:

• “tradicijom,

• ideološkim interesima,

• estetskim zahtjevima pisanja povijesti književnosti, afinitetima i antipatijama autora i

njegovih suvremenika,

• sličnostima među autorima i tekstovima

 • potrebama profesionalne karijere i političke moći institucija (Perkins 1991:69).”

2. Modernizmi – imenovanje, kulturni i sociološki koncepti

Upotreba pojmova i značajke: modernizam

• Prepoznatljive značajke modernizma – novost i hermetičnost, odnosno “težina”

• Modernizam istodobno označava:

1. stilsku formaciju (Flaker) protivnu realizmu, a srodnu romantizmu,

2. povijesno razdoblje ili epistemu (Foucault),

3. poetičku pripadnost.

4. Paru pojmova, moderna-modernizam pridružuje se i pojam modernitet – u povijesnim

znanostima, koristi za opisivanje razdoblja složenih civilizacijskih promjena od antike
do danas, ili, uže, od renesanse do danas.

Razvoj i razlike pojmova

• Moderna – povijesna i sociološka konfiguracija (imenovanje i razgraničenje

društvenih i ekonomskih formacija)

• Modernizam – označava kulturne i epistemološke koncepte nastale u razdoblju

moderne.

• prvi sustavni udar na doktrinu realizma, teoriju odraza, odnosno na ideju o točnom
predočavanju stvarnosti izveli slikari impresionisti.

Reprezentacija

• Nema jedne ideje o zbilji koja mi se mogla smatrati izoliranom i jedino važećom

• kubizam koji je pokušao prikazati neprikazivo, uhvatiti ono što izmiče civiliziranom,
umrtvljenom pogledu.

• Prikazati neprikazivo Lyotard smatra glavnom strategijom modernističke

reprezentacije.

• Modernizam – povezan s prosvjetiteljskom ili metafizičkom tradicijom posvećenom

traganju za apsolutnom, univerzalnom istinom te emancipacijom subjekta na osnovi
umske spoznaje.

Baudelaire o poetici epohe

• Charles Baudelaire utemeljenju modernizma pridonio Cvjetovima zla, ali i tekstom

Salon 1846. stavljajući radikalan naglasak na ideju moderniteta i vrijednost novine.

• Prema Baudelaireu od romantizma počinje moderna umjetnost

 • Umjetnik treba uroniti u sadašnjost koja je izvor originalnosti.

• jedini umjetnikov saveznik je imaginacija

• Značajke modernizma: orginalnost, inventivnost a ne vještina

• Baudelaireov modernitet nije odraz realnosti nego imaginacije

• Lijepo i plemenito plod je razuma

• Baudelaire odbacuje romantičarsku tezu o prirodnom geniju analognom prirodnoj

moći i tradiciju organskoga shvaćanja umjetnosti.

• Nadahnuće je pitanje metode i volje, a ne božanskoga dara koji se prirodno izlijeva iz

genijalnoga umjetnika.

• Uzlet modernizma neodvojiv je od rađanja modernoga subjekta.

Moderni subjekt

• Moderni je subjekt utjelovljenje slobodnoga duha i pokretljivosti, važnih “izuma”

prosvjetiteljstva, kartezijanske metode sustavne sumnje

• Potiskivanje, ograničavanje ili kastriranje drugog, tuđeg i stranog svojstveno je

modernome sebstvu – Odisej kao utjelovljenje modernističkog junaka

• Moderni subjekt sebe, dakle, oslobađa društvenih veza kako bi se vinuo putem
neobuzdane imaginacije, a pritom se ne libi svoje Drugo upregnuti u rad za vlastitu
korist.

• Cijena uzvišenoga užitka je velika, a nju plaćaju mase koje u većini slučajeva bivaju
isključene iz visoke modernističke umjetnosti i ugoda koje je ona sposobna potaknuti

Procesi modernizacije

• Moderna je povijesni period koji se najčešće povezuje s prelaskom iz srednjeg u novi

vijek

• Institucije modernoga doba prema teoretičaru društva Anthonyu Giddensu (Posljedice

moderniteta): 1) industrijalizacija: transformacija prirode i razvoj umjetnog okoliša; 2)
nadzor: kontrola informacija i društveno nadgledanje; 3) kapitalizam: akumulacija
kapitala u okviru natjecateljskog rada i tržišta; 4) vojna moć: kontrola nasilja u okviru
industrijalizacije rata.

Industrijalizacija

• Industrijalizacija se odvijala uz pomoć znanstvene i filozofske revolucije

• Statično društvo niske produktivnosti transformira se u pokretljivo visoke

produktivnosti: masovna proizvodnja i razmjena proizvoda
 • Promjene u organizaciji osobnog (dokolice) i političkog života

Nadzor: kontrola informacija i društveno nadgledanje

• izum industrijskog radnog procesa – povezan s podjelom rada, njegovom

mehanizacijom i intenzifikacijom (regulirana kontrola društvenih odnosa i nadzor)

• Tvornički prostor oblikovan da maksimalizira disciplinu radnika i omogući njihov

nadzor

• Rast birokracije

Kapitalizam: akumulacija kapitala u okviru natjecateljskog rada i tržišta

• Rastuća industrijska organizacija u modernome dobu neodvojiva je od dinamičke

logike kapitalizma, njegova samoobnavljanja pomoću istodobno zatiranja i inovacije

• Pronalaženje novih tržišta i izvora profita

• Globalan jer ne poznaje vremenske i prostorne granice

Vojna moć: kontrola nasilja u okviru industrijalizacije rata

• Moderno doba neodvojivo je od razvoja ideje nacije u XVIII. i XIX. stoljeću.

• Nacionalna država postaje spremište moći konstituirano političkim aparatima za

ostvarenje suvereniteta u okviru određenih teritorijalnih granica koje se čuvaju ili
osvajaju vojnom silom.

• Vojska kao oruđe za očuvanje nacionalnih interesa

Baudelaireov flaner

• Ključna je figura modernizma Baudelaireov flaner – utapa se u kompleksnosti urbane

sredine, u anonimnosti ulica i nepreglednosti slika i lica te u kaosu prometa

• Iako pripada toj urbanoj sredini, od nje je nekako otuđen, iz nje uzdignut

• moderno doba je doba brzine, ambivalencije, rizika, sumnje, revizije znanja,

urbanizacije, birokratizacije i vjere u racionalizam i individualizam. U umjetnostima
se sve to istodobno slavi i podvrgava oštroj kritici.

Opće teme umjetničkih modernističkih pokreta

• estetička samosvijest  težnja za autonomijom stvaranja;

• interes za jezik i probleme prikazivanja  kako prikazati neprikazivo;

 • odbacivanje realizma u ime istraživanja nesigurnih značajki zbilje;

• odbacivanje linearnih narativnih i drugih prikazivačkih struktura i uvođenje montaže,

simultanosti i višekomponentnih vremenskih i prostornih sustava;

• ugledanje na romantičarsko isticanje vrijednosti estetičkog iskustva;

• prihvaćanje ideje dubinskih i univerzalnih istina i mitopoetskih smislova;

• fragmentacija;

• njegovanje ekskluzivizma visoke kulture.

3. Proturječnosti modernističkog kulturnog iskustva – filozofske

debate o modernizmu i izvori modernizma

Proturječnosti

• Modernizam – kulturno iskustvo ili struktura osjećaja koja prati procese

modernizacije. Najčešće se o njemu govori u okviru umjetničkih praksi.

• Stanje radikalne promjene i nesigurnosti modernog doba čiji je vrhunac dosegnut na

prijelazu XIX/XX stoljeća – optimistična vjera u napredak pomoću moći znanosti,
racionalizma i industrije u modernističkim je umjetničkim pokretima i nekim
filozofijama doživjela krajnju kritiku

Napetosti

• Modernizam se mora nositi s paradoksalnim odisejskim stanjem krajnje rastrgnutosti;

s jedne strane ljepota napredujuće civilizacije: komunikacije, transport, otkrivanje
novih svjetova, znanstveni napredak, izumi poput mikroskopa, rendgena, pisaće
mašine, višedimenzionalnosti, subatomskih čestica, automobila, aviona itd.;

• a s druge su užasi koje je taj napredak proizveo: ratovi, bijeda, porobljavanje,

nepravde, bolesti, neuroze, izrabljivanje, masovna pogubljenja itd.

Filozofske debate u modernizmu

• Jedna od najpoznatijih bila je ona između Lukacsa, Adorna, Horkeimera i Brechta.

• Lukacs napada modernizam zbog toga što je previše uronjen u fragmentarnost,

otuđenje i iskrivljenost koji odražavaju samo površinske pojave svijeta. To je
povlačenje u subjektivni život iz kojeg se vanjski svijet vidi samo kao horor.

• Lukacs kritizira modernizam jer se zalaže za realističku umjetnost

Adornovo i Brechtovo viđenje modernizma

• Adorno modernizam vidi kao otpor kapitalizmu i komodifikaciji.

• Modernizam navodno naglašava otuđenje i tako kod publike razvija kritičku svijest.

• Adorno smatra da modernizam odbija biti uključen u dominantne jezike suvremene

kulture i svijesti moderne epohe i da mu to omogućuje da bude svjetionik nade i
simbol otpora.

• Prema Adornu modernistička umjetnost je negativna ili kontradiktorna kritika društva

koja provocira, stvara nelagodu i uzbuđuje javno mnijenje.

• Brecht usložnjuje debatu idejom političke umjetnosti. Ona je oblik novog realizma
obogaćena tehnikama modernizma.

Sugestije debate

• Ne postoji poetički koncept koji bi mogao objediniti umjetnost Picassa, Joycea, Kafke,
Krleže i Schönberga

• Ne postoji jedan modernizam nego mnogi modernizmi: secesionizam, futurizam,

simbolizam, impresionizam, larpurlartizam, ekspresionizam, nadrealizam itd.

• Ideja reprezentacije je problematična

• Odbacuje metafizičke koncepte, ali umjetnost uspostavlja kao novu metafiziku

• Modernisti se među sobom razlikuju ali ih objedinjuje ideja da je svijet u svojoj biti
spoznatljiv i da je prava istina dosezljiva.

• Vulgarni buržoaski život je taj kojemu se modernisti opiru i rugaju; oni slave
esteticizam i prije morala i prije novca, odbacujući savkodnevicu

Izvori modernizma

• Povezanost s emancipatorskom filozofijom prosvjetiteljstva (razum vlada nad mitom,

Kantov univerzalni moral, Hegelova ideja opće povijesti...)

• Tejlorizam i marsksizam kao krajnje izvedenice prosvjetiteljskog projekta

• Tejlorizam se temelji na ideji znanstvenog znanja koje proizvodi najbolji način

organizacije proizvodnog procesa što rezultira visokom efikasnošću

• Marksizam je racionalistička kritika kapitalizma utemeljena na hegelovskoj dijalektici

(ljudska povijest usmjerena je na progres a njegova putanja zadana je umski)

• Nietzsche kritizira koncept prosvjetiteljstva i zapadne metafizike:

1. Znanje nije pitanje istine, nego pitanje konstrukcije interpretacije riječi koje se uzimaju kao
istina. Istina je pokretna vojska metafora, a metaforički se jezik ne može prevesti nazad u
istinu jer se opet moraju koristiti metafore.

2. odbacuje načelo progresa, istine, autonomije i univerzalnosti jer su za njega to sve čiste
konstrukcije određene povijesne perspektive.

• Marx Za klasični marksizam modernizam je proturječan fenomen; s jedne strane

kapitalizam ruši feudalizam i razvija društvo u svim segmentima (komunikacija,
transport, znanost, proizvodnja) a s druge strane kreira potlačenu proletersku klasu
koja bi ga trebala zbaciti.

• Razumijevanje devetnaestostoljetnog prelaska iz sela u grad, sa zemlje u tvornice s

individualne na masovnu proizvodnju, najbolje se može shvatiti pomoću Marxovih
analiza povijesti, politike i društva.

• Modernizam je kultura i umjetnost krize, a kriza je Marxov središnji pojam za opis

razvoja kapitalističkoga društva.

• Darwin Darwinova teorija evolucije prirodnim odabirom (1859) utjecala je na

društvenu svijest tako da se pojedinac sada mogao osloboditi tereta aristokratske
logike preuzimanja prava nasljeđivanjem.

• Svijet nije Bogom dan i nepromjenjiv nego je rezultat stalnih promjena. Te je

promjene Darwin prikazao kao ciklično pokretanje u prirodi gdje su reprodukcija i
preživljavanje nesvjesne sile koje utječu na čovjekov opstanak.

• Jedna odutjecajnijih studija toga doba u Engleskoj bila je knjiga Degeneracija Maxa
Nordaua

• Je li vrsta uznapredovala ili degenerirala jedno je od ključnih pitanja modernističke

književnosti.

• Freud (1856-1939): psihoanaliza je od presudne važnosti za modernističku umjetnost

• Čovjek nije racionalni stroj nego ga određuju i nesvjesne sile.

• Potiskivanje načela užitka načelom stvarnosti

• Na modernističku književnost Freud je utjecao najviše svojom koncepcijom

nesvjesnog što se odrazilo na narativne postupke poput struje svijesti ili unutarnjeg
monologa.

• S druge strane, odnos erosa i thanatosa jedna je od ključnih tema modernističke

umjetnosti.

• Prisila na ponavljanje  ponavljanje bolnih iskustava koje kontroliramo spriječava nas

da se suočimo s nekontroliranom provalom traume.
 4. IZMI – strategije modernizama

Reprezentacija umjetnosti - umjetnost se konstruira

• Sklonost eksperimentu

• Ideja simultanosti

• Nova tehnika gledanja, nov način tumačenja svijeta

• Pouzdanost u novost i radikalnost

• Kraj prošlosti

• Križanje modernističkih umjetnosti

• Materijalnost umjetnosti

• Prema atonalnosti i apstrakciji

Početci moderne poezije

• Dosada izbjegavane teme o bludu, zavisti, dosadi

• Pjesništvo postaje otklon od vladajućeg načina mišljenja

• Pjesnik se stilizira kao društveni marginalac i pobunjenik protiv svega što utjelovljuje
tradiciju

• Poezija više ne priopćuje, niti uvjerava, niti treba ganuti čitatelja nego izaziva
negodovanje, otpor čak i nelagodu

• Opsjednutost jezikom i umjetnost zbog umjetnosti

• Baudelaireovo i Rimbaudovo pjesništvo, Maldororova pjevanja Lautréamontova

Simbolizam

• Na Baudelairea, osobito na njegov sonet Suglasja izravno se pozivao i simbolizam čije

je prve teorijske nactre napisao Jean Moréas (1856-1910) 80-ih god.19.st.

• nadopisivali ga Stéphane Mallarmé (1842-1898), Paul Verlaine (1844-1866) i Maurice

Maeterlinck (1862-1949).

• Za simbolizam nije važna neposredna zbilja nego njezino “dublje” značenje

• Solar: “konačni smisao pjesme nedokučiv, pa je ideal tek svojevrsna magija jezika”

• Simbol: veza između vidljivog i nevidljivog, stvarnog i nestvarnog

• Simbol ne objašnjava nego sugerira

 • Pjesma Umijeće pjesništva Paula Verlainea smatra se manifestom simbolizma
(pjesništvo se treba što više približiti glazbi: “glazbe nek’ svud i uvijek ima”

• Stéphane Mallarmé teorijski razradio simbolizam kao iskazivanje neizrecivog

(glazbeni učinci, igra riječi, simbolika), djela: dramska poema Faunovo popdne i
prozna poema Bacanje kocke nikad neće ukinuti slučaj

Značajke tipičnog modernističkog romana u funkciji obnove žanra: Joseph Conrad, Srce tame

• struktura romana Srce obilježena je tekstualnom raskomadanošću pripovjedača na

autorskog pripovjedača i pripovjedača Marlowa

• Modernistički roman demonstrira sukob između dvije temporalnosti: kairosa – slučaja

i kronosa – kronologički osmišljenog vremena.

• Modernizam je dakle zainteresiran za čovjekovu unutarnjost, nesvjesnu stranu našeg

sebstva.

• put u srce tame tipičan je za modernistički roman, fascinacija tamom, blatom,

prošlošću

Nakon Conrada, tendencija obnove romana u povijesti svjetske književnosti: 2

reprezentativna pisca za esteticizam (Rilke i Proust)

• Njemački pisac Rainer Maria Rilke (1875-1924): Zapisi Maltea Lauridsa Briggea
(1910) jedno od temeljnih djela moderne proze

• svijest o krizi kulture posredovana autobiografskim pripovijedanjem pripovjedača

Maltea

• Solar smatra da Zapisi nude “pogled iznutra”

• Žanrovski hibridno djelo (roman, pripovijetka, esej, lirika)

Marcel Proust

• Francuski modernist Marcel Proust (1871-1922) ciklus od 7 romana U potrazi za

izgubljenim vremenom

• U rekonstruiranju prošlosti traumatični doživljaji važniji od fabule

• Otpor kronološkoj logici (sjećanja simultana)

• Hipersenzibilni junak (pokreće ga njegova unutarnjost)

• Potraga za prošlošću potraga za vlastitim identitetom

Avangarda i dekadencija- lica modernizma

• Teoretičari književnosti avangardu i dekadenciju promatraju kao 2 lica modernosti jer

se gotovo istodobno javljaju, a i obje se ideje isprepleću.
 • Avangarda slijedi jedno od temeljnih načela modernizma prema kojem je novina uz
originalnost temeljna modernistička vrijednost i upućena je na budućnost.

• Dekadencija podrazumijeva razočaranje sadašnjošću, a ne vjeruje ni u budućnost. Ta

lica modernizma uokviruju se između 10-30-ih god. 20 st.

Futurizam

• Talijanski futurizam (lat. futurus budući) utemeljuje Filippo Tommaso Marinetti

(1876-1944).

• Manifest futurizma (1909. objavljen u novinama Le Figaro) gdje je iznesena

avangardna poetika koja radikalno raskida s književnom tradicijom. Ideal novog
književnog oblikovanja postaje dinamizam i aktivizam nove industrijske civilazacije.

• Smjelost, pobuna, drskost i zanesenost strojevima, te brzinom i borbom – osobine koje

bi morale prožeti i književnost i sveukupnu kulturu.

Jezik futurizma

• Jezične osobine futurističke književnog i kulturnog oblikovanja:

• Ukida interpunkciju

• Uvodi neestetske znakove

• Oponaša ritam strojeva

Simultani futurizam

• “Pjevat ćemo velike mase što ih pokreću rad, užitak ili pobuna; pjevat ćemo
raznobojnu i mnogoglasnu plimu revolucija u modernim prijestolnicama; noćnu
vibraciju dokova i arsenala ispod njihovih žarkih električnih mjeseca; pohlepne
kolodvore koji gutaju zadimljene zmije; tvornice obješene o oblake na nitima svoga
dima; mostove koji poput gimnastičara preskaču sunčane rijeke što se iskre poput
đavolje kuhinje; pustolovne parobrode koji istražuju obzorja; lokomotive širokih sapi
zauzdane dugačkim ciljevima, te skliski let zrakoplova kojih vijci lepršaju poput
barjaka i odobravanja odušljevenih gomila.”

Ogranci futurizma

• Slavio modernu utopiju stvorenu od strojeva, revolucije, pokreta i brzine

• Futurističko odbacivanje zastarjele Europe u svrhu idealizirane vizije napretka

• Osim u talijanskoj književnosti futurizam je svoju inačicu dobio i u Rusiji, i to u

književnosti Vladimira Majakovskog (1893-1930) i Velimira Hljebnikova (1885-
1922).
 • Ruski pokret iz 1913. rejonisti nastojao je spojiti kubizam, futurizam i orfizam (1911-
14)

Ekspresionizam

• Eksprezionizam je dijelom bio i glasniji od futurizma (lat. expresio izraz) pa ne

govorimo o ekspresionizmu samo u književnosti nego i u slikarstvu, glazbi, kazalištu i
filmu od 10-ih do 30-ih 20 st.

• izrazit otpor pokazuje realističkim mimetičkim književnim smjerovima.

• Njemački i austrijski pjesnici slijedili su tu poetiku Georg Trakl, Gottfried Benn i

Franz Werfel. Ekspresionističke drame pisali su Georg Büchner i August Strindberg.

• Umjetnost kao subjektivna stvarnost pojedinca

• Izraz koji lomi sve konvencije

• Eksprezionizmu nije stalo do logičnog mišljenja

• Govor sažet, fragmentaran, pun zvučnih efekata, metaforike i hiperbola

• Na skupinu Most, ekspresionističku slikarsku školu osnovanu 1905. u Dresdenu,

utjecala je umjetnost Afrike i Oceanije

Dadaizam

• dobio ime prema oponašanju dječjeg tepanja “da-da”.

• Utemeljila ga nekolicina umjetnika posljednjih godina trajanja Prvog svjetskog rata.

Već njegov naziv izražava krajnji otpor prema bilo kakvim racionalnim konvencijama
u književnosti i umjetnosti. Teorijski podtekst dadaizmu dao je rumunjski pjesnik
Tristan Tzara (1896-1963) za vrijeme boravka u Zürichu 1916.

• Dadaizam je osporavao i sam sebe ironizirajući svoju vlastitu poziciju kao književnog
smjera.

• Prethodnik nadrealizma

• Uz Tristana Tzaru (1896-1963) članovi i suputnici dadaizma: Max Ernst (1891-1976);

Hans Arp (1886-1966); Francis Picabia (1879-1953) i Kurt Schwitters (1887-1948)

• Dadaizam generalno nepolitičan i nihilistočan dok je berlnski dadaizam bio političan

Nadrealizam

• Nadrealizam (franc. surrealism što je upućivalo na nešto iznad realnosti i na

prevladavanje realizma)

• utemeljiteljem se smatra André Breton

 • Njegov Manifest nadrealizma iz 1924. u Parizu približava nadrealističku poetiku, u
kojoj je avangardna zamisao osporavanja tradicije povezana s Freudovim učenjem o
podsvijesti, kritici građanskog života i njegovih institucija i pozivu na pobunu kako
protiv postojećeg morala tako i protiv postojećeg shvaćanja književnosti

• Automatsko pisanje – takva je metoda podosta nalik radikaliziranoj zamisli

romantičarske inspiracije.

• Promicanje imaginacije nasuprot diktatu razuma

• 20-ih i 30-ih godina 20. st. nadrealizam je najrašireniji, a između ostalih autora
predstavnici su i Louis Aragon i Paul Éluard.

• Politička dimenzija – ne samo istraživanje vlastitih snova nego i kolektivnih snova,

društvenih mitova

James Joyce: Uliks

• Paralela s Homerovim Odisejom neizbježna.

• Uvriježena teorijska čitanja Uliksa su u tom smislu išla u smjeru tumačenja da je riječ
o svojevrsnoj parodiji Odiseje.

• Inovativnost Uliksa ponajprije je u tzv. književnoj tehnici struje svijesti.

• monolog Molly Bloom na koncu romana gdje se njezinom sviješću prije nego što
uroni u san isprepleću misli i podražaji iz podsvijesti.

• Rečenice se u tom monologu teško daju razlučiti, interpunkcije gotovo i nema. Osim
toga, u romanu miješa poetske i dramske postupke, žanrove od srednjovjekovnih
kronika, novinskih članaka, filozofskih rasprava.

• Joyceov utjecaj na europsku literaturu je iznimno snažan

Faulkner: Buka i bijes

• Intertekstualni naslov potječe iz Shakespeareova Macbetha gdje naslovni junak kaže

da je život priča idiota, puna buse i bijesa koja ne znači ništa

• Roman o propadanju obitelji Compson u 4 dijela s dodatkom eksperimentalan i

inovativan roman struje svijesti

• Faukner je kroničar američkog Juga koji po njemu utjelovljuje ponavljajuću sudbinu

cjelokupnog čovječanstva

• Nakon Nobelove nagrade 1949. poznat u okvirima svjetske književnosti

Pisci novih književnih tehnika, žanrova i teorija

 • Austrijski romanopisac Hermann Broch (1886-1951) upotrijebio je novu tehniku
izravnog uvođenja eseja u roman u trilogiji Mjesečari što će postati jednom od važnih
značajki modernizma.

• Inaugurirao je i svojevrsni novi tip povijesnog romana svojim romanom Vergilijeva

smrt.

• Kad je riječ o avangardnoj drami, ne smiju se izostaviti talijanski dramatičar Luigi

Pirandello (1867-1936) i njemački dramatičar Bertol Brecht (1898-1956)

• Thomas Stearns Eliot (1888-1965) začetnik novog teorijskog smjera: nove kritike; U
Pustoj zemlji (1922) ispituje kako pezija radi

• Drama talijanskog dramatičara Pirandella Šest osoba traži autora osobito je

eksperimentalna u propitivanju granica književnosti i zbilje, fikcije i fakcije, kazališta
i stvarnosti.

• Njemački dramatičar Bertolt Brecht utemeljio je teoriju epskog kazališta koja je

pokušaj ujedinjenja epske i dramske književnosti, i to tako što će kazalište prikazati
radnju i događaje, a gledatelj će zbog načina na koji se to izvodi ipak shvatiti da je to
samo igra kojom se nešto nastoji izreći.

Egzistencijalizam

• Egzistencijalizam se razlikuje od avangardnih izama

• vezan je uz filozofiju Jeana Paula Sartrea. Svojevrsne preteče su mu Schopenhauer,

Nietzsche, Kierkegaard, Karl Jaspers i Martin Heidegger. Sartre je svoju filozofiju
izravno uveo u književnost gdje otvara probleme ljudske slobode, odgovornosti i
međuljudskih odnosa.

• Na tu se problematiku nadovezuju i djela francuskog pisca Alberta Camusa (1913-

1960). U njima je prisutna tzv. filozofija apsurda koja se dotiče obrazaca ljudskog
mišljenja i ponašanja.

Kazalište apsurda

• Preispisana filozofija egzistencijalizma

• referira ponajprije na dramsku produkciju Samuela Becketta (1906-1989) i Eugènea

Ionesca (1912-1994).

• Apsurd kao prekid komunikacije (Beckett: U očekivanju Godota; Ionesco: Stolice,

Lekcija, Ćelava pjevačica)

• Nema ustaljene kompozicije

• Dekonstruiranje tradicije