UNIVERZITET U SARAJEVU

GRAĐEVINSKI FAKULTET
MOSTOVI I TUNELI

Različite tehnologije izgradnje tunela

(Alijagić Lejla 4893, Ramić Elma 4798, Imamović Adnan 4676, Plakalović Nemanja 4902,
Ćulov Nidal 4918)

mentor: van.prof.dr.sc. Naida Ademović

Sarajevo, 2020.
 Različite tehnologije izgradnje tunela

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................................34
ITALIJANSKA METODA...............................................................................................................................45
BELGIJSKA METODA...................................................................................................................................67
NOVA AUSTRIJSKA METODA......................................................................................................................89
NORVEŠKA METODA..............................................................................................................................1112
NJEMAČKA METODA.............................................................................................................................1314
STARA AUSTRIJSKA METODA.................................................................................................................1415
LITERATURA...............................................................................................................................................16

Page 2
 Različite tehnologije izgradnje tunela

UVOD
Gradnja tunela obuhvata nekoliko glavnih faza: iskop predusjeka, iskop tunelnog profila (s
potkopima ili u punom profilu), podgrađivanje i osiguranje iskopa, uklanjanje otkopanog
materijala, betoniranje tunelne obloge i završne radove (uređenje ceste, postavljanje pruge,
ugradnju opreme i si.). Betoniranjem obloge nastaje trajna nosiva konstrukcija tunela, koja
stabilizira profil. Ona se može izgraditi odjednom po cijelom opsegu ili u fazama i pojedinim
segmentima profila. Uobičajeni su materijali za oblogu opeka, beton, armirani beton i štrcani
beton, montažni elementi i si. (Dimitros Kolymbas). Metode za gradnju tunela mogu se svrstati u
klasične i savremene. One se međusobno razlikuju prema načinu i redoslijedu iskopa materijala i
betoniranja tunelne obloge te prema primijenjenoj mehanizaciji, a izbor metode zavisi od mnogih
parametara kao što su geološki sastav i karakteristike stijenske mase, hidrološki uslovi, veličina i
oblik poprečnog presjeka tunela, dužina i namjena tunela itd. Prilikom gradnje dužih tunela, kad
se pojavljuju veće razlike u sastavu stijenske mase, mogu se pojedine dionice tunela graditi
prema različitim metodama. Tako se i danas ponegdje primjenjuju klasične metode, posebno kad
se uvjeti rada u tunelu pogoršaju i nije moguća primjena savremenih metoda. (Dimitros
Kolymbas)
Klasične metode gradnje tunela
Klasičnim metodama nazivaju se načini gradnje kakvi su bili uobičajeni od polovine XIX. do
polovine XX. stoljeća. Gradnja tunela počinjala je iskopom malog potkopa poprečnog presjeka
4-10 m2, koji je služio kao istražni rov i kao jezgra daljeg iskopa. U težim geotehničkim uvjetima
potkop trapeznog profila se podgrađivao drvenom oblom građom s rudarskim vezovima, a
napredovanje kroz zemljani materijal i slabu stijenu osiguravalo se drvenim zašiljenim
probojnim platicama zabijanim prema naprijed. Prema položaju prvog potkopa i redoslijedu
proširivanja razlikuje se nekoliko iskopnih metoda, nazvanih prema zemljama u kojima su
nastale.(Dimitros Kolvmbas)

U klasične metode gradnje tunela spadaju :

o Belgijska metoda
o Njemačka metoda
o Italijanska metoda
o Stara austrijska metoda.

Prema nekim se metodama, npr. prema belgijskoj i njemačkoj, profil tunela iskopa prvo samo
djelimično, taj se dio podgradi i betonira, pa se tek tada nastavlja dalji iskop. Drugim se
metodama, npr. starom austrijskom i engleskom metodom, prvo iskopa cijeli profil tunela, koji
se podgradi i betonira u dužini od jednog prstena (nekoliko metara), a zatim se prelazi na rad u
sljedećem prstenu.
Savremene metode gradnje tunela

http://geo-technical.blogspot.com/2015/01/the-italian-art-of-tunnelling.html Page 3
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Karakteristika savremenih metoda je da se tunel iskapa odmah u punom profilu, bez potkopa.
Takav način rada je brži i lakši, ali traži složenije strojeve i mehanizirane radne faze, od otkopa
miniranjem, osiguranja iskopa sidrima, mrežom i špricanim betonom, rada pod zaštitom štita, do
potpuno mehaniziranog iskopa i podgrađivanja tunelnim rotacijskim strojevima.
Savremena metoda gradnje tunela je nova austrijaska metoda(NATM), koja je postala uobičajena
praksa svjetske tunelogradnje. Pored NATM, u savremene metode gradnje tunela spada i
Norveška metoda gradnje tudela (NTM).

ITALIJANSKA METODA
Tradicionalno se italijanska metoda izgradnje tunela odnosila na metodu “pakiranja”. Koristi se
za savladavanje vrlo teških geoloških uslova (snažno cijeđenje stijena s ulaskom vode). Iskopi se
rade u dijelovina s trenutnom ugradnjom materijala za pakiranje (čak i unutar gotove dimenzije
tunela), a kasnije se zbijaju nakon zatvaranja prstena. Na slici su prikazane značajne tačke
Italijanske metode građenja tunela. (Lunardi, 2008.)

Slika 1. Italijanska metoda - pakiranje u stanju cijeđenja, Lunardi, 2008.

Kasnije je ova metoda izgradnje tunela, koju su razvili dr. Lunardi i prof. Pelizza, nazvana
novom italijanskom metodom, koja se zvala ADECO-RS (Analysis of COntrolled DEformation
in Rock and Soils). Cilj ove metode bio je razviti postupak koji može smanjiti nedostatke
NATM-a (nova austrijska metoda) u pogledu sigurnosti i ekonomičnosti u teškim podzemnim
uslovima. Dok austrijska metoda zahtijeva djelimično iskopavanje kako bi se povećala stabilnost
lica, italijanska metoda zahtijeva iskop cijelog lica, ali uz prethodno podupiranje lica koristeći
metode kao sto su sidra od staklenih vlakana, mlazno injektiranje itd. To rezultira ranijim
zatvaranjem prstena nego sa iskopom u dijelovima i deformacije stijene su male. Osim toga, ova
metoda omogućava upotrebu velikih mašina i bržu izgradnju.

http://geo-technical.blogspot.com/2015/01/the-italian-art-of-tunnelling.html Page 4
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Dr. Lunardi je sumirao ADECO-RS pristup sa naglaskom na :

o Analiziranje reakcije deformacije tla ispred i ispod lica (koristeći eksperimente, pune
skale, numeričke, empirijske alate it.)
o Kontrola osjetljivosti na deformacije tla ispred lica primjenom odgovarajućih tehnika
stabilizacije (različite tehnike stabilizacije lica predložene u radu dr.Lunardija prikazane
su u nastavku).

Slika 2. Izbor metoda stabilizacije lica (, Lunardi, 2008).

POSTUPAK ADECO-RS
Nova italijanska metoda (ADECO-RS) sastoji se od dvije glavne faze : faza projektovanja i faza
izgradnje. Faza projektovanja uključuje : 1.fazu ispitivanja, 2.fazu dijagnoze i 3.fazu terapije.
Faza izgradnje uključuje : 4.operativne faze, 5.faza nadzora i 6.završne faze projektovanja
objekta.
U fazi ispitivanja (1) vrši se utvrđivanje geomehaničkih karakteristika tla u kojem se tunel nalazi.
U fazi dijagnoze (2) vrši se predviđanje i klasifikacija okolne stijene lica tunela na osnovu uslova
stabilnosti. Faza terapije (3) ima zadatak odrediti metode stabilizacije i iskop tunela kao i
teorijske procjene učinkovitosti. U operativnoj fazi (4) počinjemo sa izgradnjom prateći tok
metoda stabilizacije i kontrolu deformacija tla. U fazama nadzora i završnog projektovanja (5,6)
pratimo deformacije lica tunela i jezgra. Zatim vršimo poređenje podataka dobijenih
predivđanjem u fazi dijagnoze i terapije sa podatcima iz nadzora. Nakon toga slijedi finalno
prilagođavanje projekta usklađivanjem metoda stabilizacije između lica i šupljine. (Lunardi,
Pelizz godina )

http://geo-technical.blogspot.com/2015/01/the-italian-art-of-tunnelling.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Analysis_of_controlled_deformation_in_rocks_and_soils Page 5
 Različite tehnologije izgradnje tunela

http://geo-technical.blogspot.com/2015/01/the-italian-art-of-tunnelling.html
https://en.wikipedia.org/wiki/Analysis_of_controlled_deformation_in_rocks_and_soils Page 6
 Različite tehnologije izgradnje tunela

BELGIJSKA METODA
U doba kada su tuneli građeni isključivo ručno uz primjenu određenih alata i uz vrlo ograničenu
primjenu mašina (uglavnom za odvoz otkopanog materijala) razvijen je određeni broj metoda
izgradnje koji se zasnivaju na razradi tunelskog iskopa. Razrada tunelskog iskopa podrazumijeva
podjelu poprečnog presjeka na segmente (slika 1.) koji se kopaju i podgrađuju nezavisno u
odgovarajućem redoslijedu. (Tomanović, 2015.)

Slika 1. Različiti segmenti izgradnje poprečnog profila belgijskom metodom, Jandrlić, 2019.

Kod gradnje belgijskom metodom izvode se iskopi smjernih potkopa u kaloti, te se nakon toga
proširuju na bokove. Obično su prvi potkopi koji počinju sa vrha tunela promjera 2x1m, nakon
čega se njihova površina proširuje na bokove. Pomenuto proširenje gornjeg profila omogućuje
smanjenje intezivnih naprezanja što daje sigurnost i mogućnost rada na donjem dijelu profila.
Nakon izvšenog iskopa gornjeg dijela profila dolazi do izgradnje obloge kalote. Kada se završi
prethodno navedena etapa rada slijedi iskop srednjeg profila uz istovremeno podupiranje
izvedene obloge kalote. (Jandrlić, 2019.) Podupirači su obično od drvene građe (oblice i
talpe)kako je to prikazano na slici 2.

Slika 2. Elementi podgrade, Tomanović, 2015.

Prof. dr Zvonko Tomanović, 2015. „Tuneli i podzemne konstrukcije“

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 7
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Kritična faza izgradnje započinje uklanjanjem podgrade, što znači da se stijena oslobađa
podupirača i stvaraju se pomaci. Naredna kritična faza je iskop blokova ispod već izvedene
obloge koja time gubi krutki oslonac i ostaje pridržana posebnim podupiračima i horizontalnom
razuporom. Ako ima potrebe za podnožnim svodom on se izvodi nakon zatvaranja podgrade. Sve
faze izvođenja prikazane su na slici ispod. (slika 3.)

Slika 3. Etape izvođenja radova, Bellanca 2019.

Podjela različitih metoda je izvršena kako na osnovu različitih etapa izgradnje, tako i na osnovu
stijene u kojima se vrši iskop. Belgijska metoda je određena za iskope u tvrdim stijenskim
masama, međutim pravilan način iskop je moguć samo ako nije preveliko opterećenje usljed
težine stijenske mase. U stranim literaturama (poput „Geomehanics of failures“, Puzrin, Alonso,
Pinyol) često se nailazi na sinonime za belgijsku metodu poput „flying arch method“ ili
„horseshoe“, jer se na poprečnom profilu tunela naročito ističe gornji lučni dio, odnosno
cjelokupan izgled poprečnog profila tunela podsjeća na potkovicu.Imajući u vidu mogućnosti
neuspjeha, moguće je da bi kroz različite načine poboljšanja ova metoda mogla biti
modifikovana. Dobra intervencija bila bi sporije i manje kopanje središnjeg dijela poprečnog
profila što bi dovelo do stablnosti svoda i bočnih zidova koji su posljednja etapa izgradnje.
(Puzrin, Alonso, Pinyol, 2010.)Prvi tuneli rađeni ovom metodom nastali su u Belgiji, gradu
Charleroi, sredinom 19-og vijeka zbog čega ova metoda nosi i dan danas naziv „belgijska“.
Međutim koristila se i za druge značajne tunele širom Evrope poput Mont Cenis (12,5km) i
starog St. Gotthard (15km). (Maidl, Thewes, Maidl, 2013.)

Bellanca Calogero, 2019. „Architectural conservation studio“

Puzrin, Alexander M., Alonso, Eduardo E., Pinyol, Núria M. 2010. „Geomechanics of failures“
Bernhard Maidl, Markus Thewes, Ulrich Maidl, 2013. „Handbook of Tunnel Engineering I: Structures
and Methods“

Page 8
 Različite tehnologije izgradnje tunela

NOVA AUSTRIJSKA METODA

Nova austrijska tunelska metoda u suštini i nije metoda gradnje u klasičnom smislu, nego
generalni koncept tunelogradnje.
Postupak gradnje tunela temeljen na znanstveno utvrđenim i u praksi potvrđenim idejama i
principima, kako bi se mobiliziranjem nosivog kapaciteta stijenske mase ostvarila optimalna
sigurnost i ekonomičnost.NATM su patentirali i razvijali austrijski inženjeri Rabcewicz,
Müller, Pacher i drugi u periodu nakon drugog sv. rata pa sve do kraja 70-ih god. 20 st. Danas
je ona najprimijenjenija metoda, odnosno koncept tunelogradnje u Europi, pa samim time i u
BiH.Austrijski nacionalni komitet za podzemne gradnje 1980. je dao službenu definiciju
NATM: „NATM je osnovana na konceptu da tlo ili stijena koji okružuju podzemni otvor
postaje dio nosive konstrukcije kroz aktivaciju nosivog prstena.“ Primarno polje naprezanja
iskopom tunela mijenja se u znatno nepovoljnije sekundarno polje naprezanja. Pravovremeno
završavanje podnožnog svoda prstenastoj strukturi dati će statička svojstva cijevi.Osnovna
filozofija NATM je aktiviranje luka ili prstena mobiliziranjem nosivog kapaciteta tla/stijenske
mase koliko god je to moguće.Cilj NATM je smanjivanje pojava jednoosnog ili dvoosnog
naprezanja u masivu, te zadržati višeosno ili stvarno troosno stanje naprezanja u svim
koracima gradnje.Pojednostavljeno rečeno, umjesto da primarna podgrada preuzme puno
opterećenje „brdskih pritisaka“, znatan dio preraspodjele naprezanja oko izbijenog otvora u
stijenskoj masi preuzima sama stijena, koja s primarnom podgradom čini spregnutu
konstrukciju. Dakle, stijenska masa oko izbijenog otvora ne promatra se samo kao
opterećenje već i kao nosivi element podgrade. Ekonomična primarna podgrada omogućuje da
se stijenska masa dijelom deformiše, jer time ona preuzima na sebe dio preraspodjele
naprezanja i smanjuje opterećenje primarne podgrade. Za provjeru djelovanja primarne
podgrade obavezna su mjerenja deformacija profila izbijenog otvora, kojima se dokazuje
završetak faze deformisanja i stabilnost sprege stijenske mase i primarne podgrade.

Nova austrijska tunelska metoda (NATM) je metoda iskopa prilagodljiva čestim promjenama
geoloških i geotehničkih uslova na čelu iskopa. Osim iskopa cijelog profila, iskopi u slabim
materijalima duž trase tunela uslovljavaju tzv. razradu profila tj. primjenu višefaznog iskopa.
Primjena višefaznog iskopa, odn. razrada profila tunela na kalotni dio (crown), srednji dio ili
stepenice (eng. bench), donji potkop ili podnožni svod (eng. invert) i eventualne bočne
potkope (eng. sidewall drifts), ovisi o geološkim uvjetima kroz koje tunel prolazi kao i o
primijenjenoj tehnologiji i tehnici (strojevima) pri iskopu tunela.

I. Vrkljan, Podzemne građevine i tuneli, udžbenik, Građevinski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka, web-stranica: http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/PGiT_Knjiga.htm
Page 9
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Rabcewicz, Müller, Pacher su NATM prikazali sa 22 principa, no obzirom da svi principi

nemaju istu težinu i da se više principa može povezati u jedan, može se reći da NATM ima 5
osnovnih principa:

 Osnovna nosiva komponenta tunela je stijenska masa.

 Održavanje čvrstoće stijenske mase.
 Poprečni profil treba biti zaobljen.
 Podgrada treba biti tanka i fleksibilna.
 Opažanja tijekom građenja (monitoring).

Osnovna nosiva komponenta tunela je stijenska masa.

Primarna i sekundarna podgrada samo služe za uspostavljanje nosivog prstena ili
trodimenzionalne sferične nosive ljuske u stijenskoj masi, slika 3.1

Slika 3.1 Stijenska masa kao glavni nosivi element

Održavanje čvrstoće stijennske mase

S obzirom da je stijenska masa glavni nosivi element tunela, treba nastojati izbjegavati štetno
razrahljenje odnosno nastojati održati njenu originalnu čvrstoću koju je imala prije iskopa. To se
postiže pažljivim iskopom i trenutnom ugradnjom podgrade, slika 3.2.

Slika 3.2 Održavanje čvrstoće stijenske mase

I. Vrkljan, Podzemne građevine i tuneli, udžbenik, Građevinski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka, web-stranica: http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/PGiT_Knjiga.htm
Mesec J. Nova Austrijska tunelska metoda, Varaždin 2018. https://moodle.srce.hr/2017-
2018/course/view.php?id=21269 Page
10
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Kontrola deformacija stijenske mase

Treba nastojati da stijena u okolini iskopa bude u troosnom, a ne u dvoosnom ili jednoosnom
stanju naprezanja jer joj je čvrstoća u troosnom stanju, slika 3.3.

Slika 3.3 Kontrola deformacije stijenske mase

Pravovremena ugradnje podgrade

Podgradu treba ugraditi pravovremeno što znači ni previše rano ni previše kasno. Podgrada
također nesmije biti ni previše kruta ni previše fleksibilna. Kruta i rano ugrađena podgrada
preuzet će na sebe visoka naprezanja. Fleksibilna i kasno ugrađena podgrada prouzročit će
razrahljenjestijenske mase što će rezultirat visoka naprezanja na podgradu, slika 3.4.

Slika 3.4 Pravovremena ugradnja podgrade

Tačno procjeniti vremenski uticaj

Kako bi se podgrada ugradila pravovremeno trebamo tačno procijeniti vremenski uticaj. U

kvalitetnoj stijenskoj masi tunel može ostati duže ne podgrađen. U stijenskoj masi lošije kvalitete
tunel je potrebno odmah podgraditi, slika 3.5

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 11

Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna podgrada”
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Slika 3.5 Pravovremena ugradnja podgra

Navedena načela NATM općenito su temeljna načela savremenog načina građenja tunela. U
primjeni ova načela kao tehnička i tehnološka obilježja NATM omogućavaju slijedeće:
• prilagodljivost metode različitim inženjersko-geološkim, fizičko-mehaničkim odnosno
geotehničkim svojstvima brdskog masiva kroz koji se tunel probija,
• prilagodljivost metode različitim oblicima poprečnog presjeka tunela,
• prilagodljivost metode temeljnim oblicima tehnike i tehnologije iskopa tunela (bušenje i
miniranje, TBM ili neki drugi oblik mehaničkog iskopa stijene),
• prilagodljivost metode različitim oblicima organizacije radova na čelu iskopa tunela (iskop
čitavog poprečnog presjeka ili iskop u više nivoa i u poprečnom i u uzdužnom smislu i u
uspravnom i u vodoravnom smislu),
• prilagodljivost metode različitim uslovima ukupne organizacije tehnike i tehnologije iskopa i
podgrađivanja tunela u pogledu pripreme i dopreme svih resursa, posebice materijala i sklopova
podgradnog sistema,
• velika sigurnost radova na iskopu tunela kod primjene NATM gdje ključnu ulogu u tom
pogledu ima pripadajući podgradni sistem. To dokazuje da međuovisnost iskopa i primjerene
podgradne konstrukcije omogućava viši nivo tehnike i tehnologije tunelskih radova.

NORVEŠKA METODA

Norveška tunelska metoda je razvijena je od strane inženjera poznatih norveških građevinskih

firmi. Istakli su da je Nova austrijska tunelska metoda- NATM pogodnija za mehka tla i slabije
stijene gdje diskontinuiteti nisu dominantni tako da monitoring igra veoma veliku ulogu u
odlučivanju vremena ugrađivanja i tipa sekundarne podgrade. Također su zakljućili da je
Norveška tunelska metoda- NTM mnogo prikladnija kada je riječ o tvrdom tlu gdje su
diskontinuiteti lahko uočljivi , i gdje su bušenje i miniranje stijena najčešći načini iskopa.
Poslije Drugog svjetskog rata, u Norvešekoj je izgrađeno nekoliko hiljada kilometara tunela za
transport vode i proizvodnju hidroenergije.Norveški graditelji tunela izgradili niz pionirskih

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 12

Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna podgrada”
 Različite tehnologije izgradnje tunela

projekata uključujući i najveću vještačku pećinu na svijetu, kao i najduži tunel namijenjen za
cestovni saobraćaj, Laerdal dug 24,5 km (slika 1).

Slika 1. Laerdal tunel, Norveška (

https://www.locationscout.net/norway/8727-laerdal-tunnel)

Neke od osnovnih komponenti NTM-a, koje se smatraju

ključnim za dizajn tunela, da bi se izbjegla klizišta su:
- karakterizacija stijenske mase pomoću Q-
parametara
- tip podgrade koristeći Q-support dijagram (slika
2)
- ispitivanje gradilišta koristeći prizemne i zračne preglede
- numeričku provjeru podgrade.

Osnovna odlike NTM metode su:

-niski troškovi
- očuvanje koliša
- upotreba naučnih tehnologija
- numerička verifikacija
- upotreba čeličnih vlakana
-izgradnja u dobroj stijenskoj masi
NTM koristi isključivo mašinski iskop i miniranje u tvrdoj stijenskoj masi. U minske bušotine se
postavlja eksploziv, povezuje se i detonira, a kod mašinskog iskopa se koristi TBM. Za izgradnju
primarne podgrade i sekundarne obloge tunela može se umjesto normalnog mlaznog betona
primijeniti mikroarmirani mlazni beton (MAMB) primjenom čeličnih ili polipropilenskih
vlakana. Žilavost je pokazatelj po kojem se najbolje razlikuje mikroarmirani od nearmiranog
betona. Kad naprezanja u betonu dostignu vlačnu čvrstoću betona, nastaju pukotine u betonu. Na
tim mjestima beton se relaksira, a naprezanja preuzimaju vlakna. Kod klasičnog nearmiranog

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 13

Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna podgrada”
 Različite tehnologije izgradnje tunela

betona nema dodatne deformacije nego dolazi do razdvajanja polovica (nastaje krti lom), dok se
kod mlaznog betona s čeličnim vlaknima (MAMB) uočava znatna postpukotinska nosivost. U
NTM se koristi mlazni beton sa čeličničnim vlaknima, koji daje dodatno homogeno ojačanje.
Razlozi za korištenje mlaznog betona s čeličnim vlaknima su:
- Ušteda na troškovima ugradnje čelične armature
- Smanjenje slijeganja zbog velikih početnih čvrstoća
- Uklanjanje „sjene prskanja “ prilikom prskanja armaturne mreže
- Mlazni beton ojačan čeličnim vlaknima, može izdržati različite vrste sila iz različitih
smjerova u bilo kojoj tački svog poprečnog profila
-

Slika 3. Mlazni beton sa čeličnim vlaknima-MAMB ( Bašanović Lejla – Mikroarmirani beton-

primjena vlakana u betonskim mješavinama )

Sekundarna tunelska obloga izvodi se od lijevanog armiranog betona nakon završetka primarne
tunelske podgrade. Između primarne podgrade i sekundardne obloge postavljaju se slojevi
hidroizolacije. Unatoč tome, sekundarna obloga konstruktivno djeluje sa primarnom podgradom
kao spregnuta konstrukcija, a njihov spoj se promatra kao kruta veza. Betoniranjem na licu
mjesta, koristeći mehaničku ili hidrauličku oplatu, formira se sekundarna obloga.

NJEMAČKA METODA
Kada se govori o njemačkoj metodi iskopa, koja nosi naziv i metoda trećeg iskopa, govorimo o
metodi koja se često primjenjuje za veće profile podzemnih prostorija. Radi uštede na materijalu
prilikom gradnje ovom metodom, kalota iskopa i oplata za konačnu oblogu oslanja se na
centralnu jezgru. Centrana jezgra se kopa nakon što je izveden svod konačne obloge. Ova
metoda se primjenjuje u teškim uslovima građenja. Postupak građenja tunela ovom metodom
prikazan je na slici 1.

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 14

Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna podgrada”
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Slika 1: Shematski prikaz redoslijeda radova kod Njemačke metode

Sa slike vidimo da se izgradnja tunela njemačkom metodom odvija u fazama.Prvo se profil

tunela iskopa samo djelimično, zatim se taj dio podgradi i betonira, pa se onda nastavlja dalji
iskop.

STARA AUSTRIJSKA METODA

Stara austrijska metoda izgradnje tunela jeste metoda postepenog iskopa. Iskop stare austrijske
metode započinje smjernim potkopom trapezastog profila. Glavni transport se odvija na donjem
dijelu potkopa nakon kojeg slijedi gornji na razmaku najviše deset metara. Vertikalni proboj
između dva potkopa izvodi se na svakih dvadeset metara, a služi za prebacivanje iskopanog
materijala iz gornjeg potkopa u donji potkop. Nakon toga, potkop se bočno proširuje počevši od
nivoa poda gornjeg potkopa postepeno prema dolje, pri čemu podgrađivanje prati iskop.
Nakon što se cijeli profil otvori, stijena se oslobađa podgrade na razmaku od jednog nosivog
okvira podgrade i postavlja se oplata. Obloga se betonira ili zida kamenim ili betonskim
prefabrikovanim blokovima. Obloga se izvodi odozdo prema gore i oslanja se na oplatu sve dok
se luk podgrade ne zatvori, kako je prikazano na slici ispod.

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 15

Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna podgrada”
 Različite tehnologije izgradnje tunela

Slika 2: Shematski prikaz redoslijeda izvođenja radova kod Stare austrijske metode

Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“ Page 16

Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna podgrada”
 Različite tehnologije izgradnje tunela

LITERATURA

 https://tehnika.lzmk.hr/tehnickaenciklopedija/tunel.pdf
 Dimitrios Kolymbas ,,Tunnelling and tunnel mechanics’’
 http://geo-technical.blogspot.com/2015/01/the-italian-art-of-tunnelling.html
 http://geo-technical.blogspot.com/2015/01/the-italian-art-of-tunnelling.html
 https://en.wikipedia.org/wiki/Analysis_of_controlled_deformation_in_rocks_and_soils
 Prof. dr Zvonko Tomanović, 2015. „Tuneli i podzemne konstrukcije“
 Jandrlić Martin, 2019. „Metode iskopa podzemnih prostorija“
 Bellanca Calogero, 2019. „Architectural conservation studio“
 Puzrin, Alexander M., Alonso, Eduardo E., Pinyol, Núria M. 2010. „Geomechanics of
failures“
 Bernhard Maidl, Markus Thewes, Ulrich Maidl, 2013. „Handbook of Tunnel Engineering
I: Structures and Methods“
 Hudec Mladen, Kolić Davorin, Hudec Svjetlan, 2009. “Tuneli, iskop i primarna
podgrada”
 Norwegian tunneling society, 2014. „ Norewegian tunneling technology” Publication No.
23
 https://www.tbgbh.ba/bs/node/5953
 https://www.grad.unizg.hr/_download/repository/GI_5.predavanje_Klasifikacije_stijenske_mas
e.pdf
 Mesec J. Nova Austrijska tunelska metoda, Varaždin 2018. https://moodle.srce.hr/2017-
2018/course/view.php?id=21269
 I. Vrkljan, Podzemne građevine i tuneli, udžbenik, Građevinski fakultet Sveučilišta u
Rijeci, Rijeka, web-stranica:http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/PGiT_Knjiga.htm

Page 17