IZVORI STRESA U STARIJOJ DOBI:

Brojni su izvori stresa u starijoj dobi kao što je smrt supružnika, odlazak u mirovinu, gubitak drugih
članova obitelji, nedostatak financijskih sredstava, pojava i razvoj bolesti i sl. Jedan od važnih i velikih
izvora stresa su oblici zlostavljanja starije osobe.

ZLOSTAVLJANJE OSOBA STARIJE DOBI

Dok većina starijih uživa u pozitivnim odnosima s članovima obitelji, prijateljima Ili/i profesionalnim
njegovateljima, prema podacima WHO dio starije populacije od istih tih ljudi trpe zlostavljanje. Prema
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO, 2002) nasilje nad starijim osobama se određuje
„pojedinačan ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja, koje se događa u bilo
kojem odnosu očekivanja i povjerenja, a koje uzrokuje štetu, bol ili nepriliku starijoj osobi“.

Pojam zlostavljanja starijih osoba odnosi se na "...namjerno ili nenamjerno djelovanje može izravno
uzrokovati štetu starijoj osobi od strane formalnog ili neformalnog njegovatelja koji je s tom starijom
osobom u odnosu povjerenja; kao i propuštanje osiguravanja osnovnih potreba ili zaštite starijih
osoba od povrede". To ...namjerno ili nenamjerno štetno ponašanje formalnog ili neformalnog
njegovatelja odnosi se na osobu kojoj starija osoba vjeruje. Nenamjerno zanemarivanje je propust
njegovatelja pri ispunjavanju dužnosti brige, no bez namjere da povrijedi stariju osobu; dok se
namjerno zanemarivanje događa kad njegovatelj svjesno i svrhovito zapostavlja potrebe starije
osobe, što rezultira psihološkim, fizičkim ili duševnim ozljedama starije osobe".

Osnovana je Međunarodna mreža za prevenciju zlostavljanja starijih osoba (International Network

for the Prevention of Elder Abuse - INPEA).

Povijest istraživanja zlostavljanja starijih

Uz sve veći porast udjela starijeg stanovništva u općoj populaciji, posebno onih vrlo starih (starijih od
80 godina) koji predstavljaju specifičnu i ranjivu populaciju, u kojoj se susrećemo sa prikrivenim
problemom njihova zlostavljanja, eksploatacije i zanemarivanja.Nasilni običaji čvrsto ukorijenjeni u
nekim socijalnim kontekstima te se i moraju razmatrati kao kulturološko obilježje u širem kontekstu.
Postupanja s udovicama u Africi i Južnoj Aziji, prisiljavanje na drugi brak, izolaciju, optužbe za
vještičarenje starijih žena društveni su i kulturološki oblici zlostavljanja. Rezultati istraživanja u
brojnim državama u svjetskom kontekstu ukazali su na nedostatak zdravstvene i socijalne skrbi za
starije osobe kako kvalitativno tako i kvantitativno. U zemljama kao što je Kenija, Libanon i Indija
ispitanici su tvrdili da nema vladinih zdravstvenih i medicinskih planova ili da postojeći planovi nisu za
sve starije osobe. Vijeće Europe je 1991. godine pokrenulo sustavno istraživanje nasilja nad
građanima starije životne dobi u Europi koja su ukazivala na drugačije ali ipak prisutno
omalovažavanje starijih ljudi i u razvijenijim zemljama. Brojne zemlje izvještavaju o ne poštovanju
starijih i otežavajućem susretu starije osobe i predstavnika institucije (banke, pošte, vladini uredi,
zdravstveni sustav), neugodnom, neudobnom čekanju i lošem postupanju ako su sporiji ili ako slabije
čuju.

PREVALENCIJA ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA OSOBA STARIJE DOBI

Rezultati istraživanja u europskom kontekstu pokazali su da je 8% starijih osoba izvrgnuto nasilju u

obitelji (Vijeće Europe, 1993), pri čemu je u Europi financijsko zlostavljanje najčešći oblik, a zatim
psihičko zlostavljanje i zanemarivanje. U RH starije osobe najčešće doživljavaju psihičko zlostavljanje
(Ajduković, Rusac i Ogresta, 2008). Često se nekoliko oblika zlostavljanja pojavljuje u kombinaciji
(Neale i sur., 1996). Izvješća iz Australije, Kanade, Finske, GB, Nizozemske i SAD-a otkrivaju
iznenađujuće slične stope zlostavljanja 3-7% starijih ili 1,8 milijuna u SAD-u i 280 000 u Kanadi (Pavlik
i sur. 2001). Zlostavljanje starijih prelazi etničke granice premda su niže u Aziji, Južnoj Americi, kod
kanadskih i američkih starosjedilaca Indijanaca tj. kod svih kultura sa snažnom tradicijom poštovanja
starijih i obvezama prema njima (Rittman, Kuzmskus i Flum, 2000). Podaci za Rusiju su pokazali da je
28,6% starijih doživjelo neki oblik zlostavljanja (VasilvevichPuchkov, 2006.). Najčešće žrtve su bile
žene starije od 70 godina koje su ovisne o zlostavljaču, dok je najprisutniji oblik nasilja bilo psihičko
zlostavljanje. Znanstvenici i socijalni radnici upozoravaju da ove brojke skrivaju stvarnu incidenciju,
jer se većina zlostavljanja događa u privatnosti, žrtve se često ne mogu ili ne žele žaliti. Neki se oblici
zlostavljanja se lako primjećuju (modrice, krađa novca), dok su druge teško otkrivaju. Osim toga,
tanke su granice između zlostavljanja i zanemarivanja. U istraživanjima procjenjuje da postoji »tamna
brojka« nasilja nad starima odnosno da se tek 1 od 13 ili 14 slučajeva zlostavljanja prijavi (Collins,
2006.). Mala spremnost za prijavljivanje je po svemu sudeći posljedica straha starih da će biti
potpuno odbačeni, te njihova ovisnost o osobama koje za njih skrbe. Istraživanja ukazuju da je nasilje
nad starijima je teže otkriti nego nasilje nad djecom, jer socijalna izolacija nekih starijih može
povećati i rizik maltretiranja sam po sebi i biti poteškoća utvrđivanja maltretiranja. Počinitelj je
obično osoba koju stariji voli, kojoj vjeruje i o kojoj ovisi u pogledu brige i pomoći.

Većina su zlostavljača članovi obitelji – obično supružnici muškarci, potom slijede djeca oba spola
(sinovi pa kćeri) te drugi rođaci. Neki zlostavljači starijih su prijatelji, susjedi ili njegovatelji u kući.
Najveća zabrinutost države i društva je kako spriječiti zlostavljanje u domovima za starije i nemoćne
osobe. U istraživanju Wilber i McNeilly-a, 2001. većina je medicinskih sestara vidjela neke oblike
zlostavljanja, a 10% ih je priznalo da su i same zlostavljale. Uzroci pojavljivanja zlostavljanja nad
starijim osobama u ustanovama mogu se podijeliti na one vezane uz sociokulturalni kontekst,
organizaciju ustanove, te uz osobne karakteristike osobe koja se brine za štićenika (Rusac i Čizmin,
2011).

U RH se zlostavljanju starih osoba počelo govoriti unazad zadnjeg desetljeća, potaknuto svjetskim
trendovima ali i porastom broja prijevara starijih i nemoćnih osoba u odnosu na prethodne godine, te
porast kaznenih djela ubojstava i seksualnog nasilja nad starijim osobama. Među njima su posebno
povećani imovinsko pravni delikti (Ajduković i sur., 2008). U istraživanju Ajduković, Rusac i Ogresta cilj
je bio prikupiti prve podatke o nasilju nad starima u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno na području
Grada Zagreba na prigodnom uzorku od 303 osobe (23,4% muškaraca i 76,6% žena) u dobi od 65 do
97 godine. Pokazalo se da je 61,1% ispitanika u posljednjih godinu dana doživjelo barem jednom
neki od oblika nasilja u obitelji. U prosjeku, najčešće su doživjeli psihičko nasilje (24,1%), zatim
materijalno zlostavljanje (6,4%), tjelesno nasilje (4,4%) te seksualno nasilje (2,1%). Kao najčešći
počinitelji nasilja navode se suprug (30,15%), sin (16,64%) i kćer (14,01%). Dobiveni rezultati su
raspravljani pod vidom budućih istraživanja nasilja nad starijima na reprezentativnim uzorcima u
Hrvatskoj i razvoja društvene politike suzbijanja nasilja nad starijim građanima. Autorice su u tu svrhu
provjerile i psihometrijsku vrijednost Upitnika izloženosti nasilju u osoba starije dobi koji na kraju
predavanja dostavljam u cijelosti. Upitnik ima dobre psihometrijske vrijednosti za primjenu u
istraživanjima, ali može poslužiti kao osnova za provjeru postojanja zlostavljanja u praksi socijalnog
radnika.
OBLICI ZLOSTAVLJANJA STARIJIH

Pregledom najvažnijih poglavlja o zlostavljanju starijih osoba uočavaju se sličnosti u mnogim

zemljama. Osobe starije dobi proživljavaju nasilje kroz tri široka područja:

 Zanemarivanje – izolaciju, ignoriranje i socijalno isključivanje.

 Povreda ljudskih, zakonskih i zdravstvenih prava
 Lišavanje mogućnosti donošenja odluka, vršenja izbora, ostvarenja ili očuvanja statusa,
kontrole financija i dobivanja poštovanja

Ispitanici u svjetskim istraživanjima navodili su kako je promjena socijalnih uloga stvorila situacije u
kojima oni ostaju zlostavljani i zanemareni.

Oblici zlostavljanja starijih osoba

Psihičko/ emocionalno zlostavljanje – verbalne uvrede ponižavanje (tretiranje starije osobe poput
djeteta) ili zastrašivanje prijetnje izolacijom ili smještajem u dom. Lišava ih se mogućnosti
odlučivanja, izbora, statusa i poštovanja.(On je izgubio slobodu izbora što će jesti, kada će spavati, što
će se u kući kupiti).

Tjelesno zlostavljanje- namjerno izazivanje boli, neugode ili povrede udaranjem, sječenjem,
paljenjem, tjelesnom snagom, vezanjem, i dr.

Seksualno zlostavljanje– svi oblici seksualnih aktivnosti sa starijom osobom uz prisilu ili iznuđeni
pristanak.

Financijsko (ekonomsko) zlostavljanje nezakonito ili neprikladno iskorištavanje imovine ili

financijskih resursa starije osobe, potkradanje ili njihovo korištenje bez pristanka starije osobe.
Deprivacija financija. U mnogim slučajevima djeca preuzimaju upravljanje kućnim budžetom i
poslovima i polako ali stalno stariji gube svoje mjesto u svom vlastitom prostoru i ponekad moraju
napustiti svoj prostor i otići živjeti na manje mjesto koje možda dijele s bratom ili sestrom ili se
smjestiti u dom za starije osobe.

Zanemarivanje – namjerni ili nenamjerni propusti da se ispune njegovateljske obveze (drže ih

pelenama da ih ne moraju voditi na toalet), manjkom hrane, lijekova ili zdravstvenih usluga,
ostavljena ili izolirana, socijalno isključena.

Napose je teško prijavljivanje nasilja kod osoba starije dobi koje su ovisne i nepokretne, ili kod onih
osoba koje imaju kognitivne probleme. Radi se o osobama koje fizički i kognitivno nisu u stanju da
prijave zlostavljanje.

RIZIČNI ČINITELJI ZA ZLOSTAVLJANJE STARIJIH OSOBA

1. Ovisnost žrtve – vrlo stare osobe, nemoćne, duševno i tjelesno najpodložnije su zlostavljanju
(Dyer i sur. 2000). To ne znači da slabljenje u funkcioniranju uzrokuje zlostavljanje, većina
starijih s invaliditetom ne doživi zlostavljanje, ali kada postoje i drugi rizični čimbenici
zlostavljanja, najmanje se mogu zaštiti starije osobe s ozbiljnim oštećenjima. Istraživanja su
dovela do opće suglasnosti da su žene najveće žrtve kada nemaju svojih prihoda i kada ovise
o članovima obitelji i mužu. Postaje li starija žena udovica u takvoj situaciji sve se pogoršava,
 jer financije za njenu skrb moraju doći od djece i u cijelosti je na djeci da odluče „treba li ona
zdravstvenu skrb ili ne, bez obzira što ona tvrdi da joj treba“.U siromašnom dijelu svijeta
zanemareni stariji ljudi u obitelji završe na ulici, te dovedeni od nepoznatih ljudi u bolnicu,
humanitarnu organizaciju ili na hitne službe, znaju odbiti medicinsku pomoć pri čemu se
njegovo zdravstveno stanje pogoršava ponekada dovodi i do smrti. U bolnicama glavne
medicinske sestre izvještavaju da oko 90% starijih zlostavljanih osoba obolijeva od kliničkog
oblika depresije (teži oblik) što nadalje vodi njihovoj nesuradnji u liječenju, neuspješnom
djelovanju lijekova i odbijanju nužnih liječničkih procedura.
2. Ovisnost počinitelja –mnogi su počinitelji emocionalno ili financijski ovisni o svojoj žrtvi. Ta
ovisnost može dovesti do agresivnog i iskorištavajućeg ponašanja. Zlostavljač treba stariju
osobu radi novca i stana, a starija osoba treba zlostavljača za pomoć u svakodnevnim
poslovima ili da bi smanjila usamljenost (Kingston i Reay, 1996).
3. Psihička poremećenosti i stres u počinitelja- zlostavljači češće od drugih njegovatelja imaju
psihičke probleme i ovisni su o alkoholu ili drugim drogama (npr. psihički bolesnici koji ne
rade, ovisnici o drogama, alkoholu, počinju maltretirati stare roditelje u potrazi za novcem i
željom za pribavljanjem zloupotrebljavajućih tvari). Često su socijalno izolirani, imaju teškoća
na poslu ili su nezaposleni, što ih dovodi do financijskih briga. Ti faktori povećavaju
vjerojatnost nasilnog ponašanja ako je pružanje njege suviše zahtjevno ili je ponašanje starije
osobe s demencijom iritirajuće, ili se teško s njom izlazi na kraj.
4. Povijest obiteljskog nasilja –Zlostavljanje starijih je često dio duge povijesti obiteljskog
nasilja, odrasli koji su bili zlostavljani kao djeca imaju povećani rizik da će zlostavljati druge
(Reay i Browne, 2001). Krug agresivnosti između članova obitelji može početi održavati sam
sebe i razvoj pojedinca koji se nose s ljutnjom tako da napadaju druge. Ponekad je
zlostavljanje starije osobe nastavak zlostavljanja kroz cijeli život. Neki opisuju odnose sa
ženama svojih sinova i druge odnose do kojih je došlo ženidbom ili udajom. Skrb o svekrvi
može biti podloga za takvu vrstu nasilja, ako je svekrva dugotrajno dominirala u zajedničkom
kućanstvu s nedostatkom topline, što može rezultirati u osvetničkim akcijama kada snaha
preuzme skrb o svekrvi. Nerazjašnjeno je ako jedno dijete vodi brigu o roditelju, a drugo
nikada, treba li se to dijete koje je sve prepustilo sestri ili bratu optužiti za zanemarivanje
roditelja?
5. Institucionalni uvjeti –kada postoje rizični faktori za pojavu zlostavljanja u domu
- ako dom za starije i nemoćne ima preveliki broj starijih osoba o kojima treba skrbiti,
- manji broj njegovatelja, te
- ako je supervizija i nadzor njegovatelja rijetka ili u cijelosti izostaje,
- ako je velika fluktuacija radne snage i
- mali broj posjetitelja.

tada je veći rizik za pojavu zlostavljanja kod zaposlenog osoblja. Ukratko kada se
visokostresni uvjeti rada kombiniraju s minimalnim nadzorom u kvaliteti skrbi, stvaraju se
uvjeti za zlostavljanje i zanemarivanje korisnika institucije.

Posljedice zlostavljanja osoba starije dobi

Posljedice nasilja nad starijim osobama mogu za njih biti dalekosežne, od oštećenja već ionako
narušenog zdravlja, fizičkog i mentalnog, do gubitka i ono malo materijalne sigurnosti koju im
omogućuje mirovina, ako ih se materijalno iskorištava, pa sve do smrti. Značajno istraživanje
provedeno je u Sjedinjenim Državama u trajanju od 9 godina, na uzorku od 2 812 starijih osoba,
od kojih su identificirani oni koji su doživjeli zlostavljanje i/ili zanemarivanje. Dobiveni su nalazi
pokazali da je u kontrolnoj skupini, u kojoj nije bilo zlostavljanja, 40% starijih još bilo na životu,
dok je u skupini u kojoj su stariji bili izloženi zlostavljanju, preživjelo svega 9%. Istraživači su
zaključili da zanemarivanje i zlostavljanje uzrokuje ogroman »interpersonalan stres« koji se
može smatrati dodatnim rizikom za smrt (Abuse of Elderly, 2002.).

TEORIJSKA OBJAŠNJENJA NASILJA NAD STARIJIM OSOBAMA

Situacijski model

Dobro poznata premisa ovog modela je da su stresne situacije uzrok zlostavljanja starijih osoba
od strane osobe koja skrbi za nju ili njega. Starija osoba ovdje se promatra kao izvor tog stresa i
to zbog tjelesnog ili duševnog oštećenja. U tom smislu, loše postupanje je zapravo iracionalan
odgovor na stresnu situaciju. Situacijske varijable koje ovu teoriju povezuje sa zlostavljanjem su
obilježja skrbnika, obilježja starije osobe te s ekonomskim stanjem obje strane (McDonald, 1996.,
prema McDonald i Collins, 2000.).

Simboličko interakcijska teorija

U ovoj teoriji naglasak je na interaktivnom procesu između starije osobe i skrbnika. Međutim,
fokus nije samo na ponašanju starije osobe i skrbnika, već i na njihovim simboličkim
interpretacijama takvog ponašanja. Neki nalazi pokazuju da je subjektivna interpretacija stresa
od strane skrbnika bolji prediktor opterećenja nego stvarna, aktualna razina opterećenja.

Ono što većina istraživača nije u mogućnosti istražiti je povezanost između stupnja kognitivnog
oštećenja zlostavljane osobe i razine zlostavljanja koje može biti samo stvar gledanja i
interpretacije skrbnika.

Socijalno učenje je dio ovog pristupa: zlostavljači su naučili takvo ponašanje jer su svjedočili
tome ili bili i sami žrtve, te su u takvom relativno trajnom odnosu, kao žrtve naučili to prihvaćati.
Kritičari navode da ovakvo promatranje ne uzima u obzir socioekonomske faktore koji mogu
utjecati na proces zlostavljanja, te ne uzima u obzir da nisu svi skrbnici, a koji su bili zlostavljani u
djetinjstvu, postali zlostavljači starijih. Neki autori navode da je međugeneracijski prijenos
obiteljskog nasilja više primjenjiv u kontekstu zlostavljanja djece.

Ekološki model

S obzirom na kompleksno pitanje nasilja nad starijim osobama, i nizom faktora koji su povezani s
njime, istraživači se sve više okreću ekološkom modelu koji pažnju fokusira na interaktivno
djelovanje većeg broja činitelja koji se mogu grupirati na tri razine: individualnoj (uključuje
osobine ličnosti, razvojni put pojedinca, vrijednosti, uvjerenja i sl., odnosi se na obilježja nasilnika
i na obilježja članova obitelji koji trpe nasilje), obiteljskoj (uključuje dinamiku, uloge i obrasce
ponašanja) i sociokulturnoj (uključuje gospodarske odnose, obilježja i norme lokalne zajednice,
zakone i praksu pravosudnog sustava, tolerantan stav prema nasilju i sl.).

Na svakoj razini okoline osoba stupa u odnose i ako se želi razumjeti razvoj pojedinca, moraju se
razumjeti interakcije između pojedinca i njegove sadašnje i prošle okoline. Bronfenbrenner to
naziva »razvoj u kontekstu« (Despot Lučanin, 2003.). Naime, ekološka perspektiva proučava
starenje u kontekstu okoline u kojoj osoba živi, u međusobnoj povezanosti s osobnim povijesnim
okolnostima i sposobnostima prilagodbe pojedinca.

PREVENCIJA ZLOSTAVLJANJA STARIJIH OSOBA

1. Prevencija zlostavljanja unutar obitelji – otkriti zlostavljanje - osobito je teško otkriti

zlostavljanje ili prijaviti zlostavljanje ako se žrtva boji, stidi, ako želi zaštiti zlostavljača jer je to
sin ili kći (socijalni radnici u DM su izvještavali da roditelji nisu prihvaćali socijalnu pomoć i
skrb iako su bili zanemarivani, da se zbog zanemarivanja ne bi okrivilo njihovu djecu koja su ih
zanemarivala). Često i ne znaju kome bi se obratili i kakvu pomoć nakon prijavljivanja mogu
očekivati. Stoga je ovo prijavljivanje zaista rijetko (u Sigurnoj kući u Osijeku od osnivanja
starije osobe smještena su vrlo rijetko). Otkrivanje zlostavljanja potiče neposrednu zaštitu i
zadovoljenje potreba starije osobe, pomoć za zaštitu duševnog zdravlja i socijalnu podršku
njegovatelja.
2. Preventivni programi – organiziraju savjetovanja, treninzi, edukaciju i usluge zamjene za
njegovatelje poput dnevne njege u kući i u domovima za stare, prisustvo treniranih volontera
u kući starije osobe koja treba skrb, grupe za podršku pomažu osvijetliti koja su to
zlostavljajuća ponašanja, uvježbavaju prikladne reakcije te ih podučavaju kako stvoriti novi
odnos. Institucije mogu ponuditi pomoć i oko financijskih poslova starije osobe koji to ne
mogu sami, mogu osigurati osobe koje će im podizati novac i nositi vrijednosti u sef i sl.
Projekt „Zaželi“.
3. Pravna akcija –vrlo je rijetka, mnoge žrtve neće ili nisu u stanju zbog svog duševnog ili
tjelesnog ograničenja. U tom slučaju socijalni radnici pomažu njegovatelju u preispitivanju
njegove uloge i eventualno razmatraju smještaj starije osobe u instituciju.
4. Napori na razini cijele zajednice – Osvijestiti i educirati javnost - uloga je u kojoj mediji
imaju veliku važnost u mobiliziranju civilnog društva govoreći mnogo i često o proširenosti
zlostavljanja starijih osoba u društvu.O nasilju nad osobama starije dobi treba otvoreno
govoriti kako bi se potaknulo društvo da ne tolerira takva ponašanja. Nakon provođenja
kampanja se često poveća broj prijava o nasilju jer se osobe educiraju što učiniti kada do
nasilja dođe.
5. Prevencija nasilja nad starijim osobama u institucionalnom smještaju. Dug je popis
mehanizama pomoću kojih se pokušava spriječiti nasilje nad osobama starije dobi u
ustanovama(razne procedure certificiranja, politike, pravila,etički kodeksi, žalbene procedure
itd.). Intervencije za prevenciju nasilja se mogu podijeliti u tri kategorije:
- selektivno zapošljavanje i supervizija osoblja,
- edukacija osoblja i razvoj vještina,
- tretmani reakcija na zlostavljanje starijih osoba.
U domovima za starije i nemoćne osobe zlostavljanje se može spriječiti kontinuiranim
nadzorom kvalitete rada osoblja, pravilnim odabirom osoblja i njihovu edukaciju
poboljšavajući im uvjete rada.
Prevencija treba započeti na državnoj razni jačanjem standarda i povećanjem sigurnosti
osoba starije dobi. Centar za socijalnu skrb ima širok spektar nadležnosti kojima ostvaruje
uvid u sve elemente koji ukazuju na moguće postojanje nekog od oblika zlostavljanja ili
zanemarivanja. Socijalni radnik izvidom na terenu vrši uvid u stanje skrbi za korisnike i
neposredno u ustanovi uočava moguće nepravilnosti. Vjerske i nevladine humanitarne
organizacije, uz sve rašireniji razvoj tzv. trećeg sektora putem svojih preventivnih
edukacijskih programa mogu doprinositi sprječavanju nastanka zanemarivanja i zlostavljanja
štićenika ustanova uopće. Osobito vrijedan doprinos mogu dati volonteri koji kroz konkretne
obilaske ustanova sa starijim članovima te mogu na vrijeme uočiti potencijalno ugrožavajuća
ponašanja. Primarni načini na koje se može otkriti nasilje u ustanovama su telefonske ankete
s potencijalnim žrtvama, anamneze ili upitnici koje sami ispunjavaju, provođenje intervjua sa
svim osobama s kojima je osoba u odnosima povjerenja, uvidom u zapisnik u socijalnoj službi,
skupljanje sudskih podataka. Od velike je važnosti provođenje kampanja o osvješćivanju
problema nasilja nad osobama starije dobi kako bi se taj problem prepoznao kao društveni, a
ne samo kao problem pojedinca. Osobe koje rade u ustanovama ne smiju zanemarivati
znakove koji upućuju na nasilje. Supervizor radnika treba jasno istaknuti kako se nasilje nad
štićenicima ne tolerira te ga se treba odmah prijaviti, ako se sumnja na njega. Stoga je kod
zapošljavanja vrlo važno provjeriti dosadašnja iskustva radnika, te jesu li su bili kažnjavani.

Literatura
Ajduković M., Rusac S., Ogresta J. (2008). Izloženost starijih osoba nasilju. Revija za socijalnu
politiku, 15, br. 1, str 3-22.
Berk, L. E. (2007). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
McDonald L. (2007). Abuse and neglect of elders. In: J. E. Birren, (Eds) Encyclopedia of
gerontology. United Kingdom: AcademicPress, pp. 1-10.
World Health Organization 2002. Views of olderpersons on elderabuse
Rusac S i Čizmin A. (2011). Nasilje nad starijim osobama u ustanovama. Medica Jadertina,
41(1-2), 51-58

Preporučamo pregled:
Journal of ElderAbuse and Neglect

Prilog: Upitnik izloženosti nasilju kod starijih osoba (Ajduković M., Rusac S., Ogresta J. 2008).
Upitnik izloženosti nasilju u osoba starije dobi

Redni Tvrdnja 1 2 3 4 5
broj nikada rijetko povremeno često stalno
1 Podizali glas, vikali na Vas bez razloga
2 Ismijavali Vas i podcjenjivali
3 Govorili Vam prostote, psovali
4 Nisu željeli razgovarati s Vama
5 Prijetili Vam i zastrašivali
6 Okrivljavali Vas za to kako se osjećaju
7 Okrivljavali Vas kada u kući stvari krenu
loše
8 Rugali Vam se i kritizirali
9 Ignorirali Vas
10 Zabranjivali Vam druženja i dolazak
prijatelja
11 Vrijeđali Vas
12 Nisu vraćali novac nakon što su ga
posudili od Vas
13 Prodali su Vašu kuću ili drugo vlasništvo
bez Vašeg pristanka
14 Otvarali Vašu poštu
15 Prisiljavali su Vas da mijenjate oporuku
16 Potpisivali dokumente umjesto Vas
17 Udarali Vas nogom
18 Povlačili Vas za kosu
19 Ošamarili Vas
20 Udarili Vas šakom
21 Bacili Vas na pod
22 Upotrijebili pištolj ili nož da Vam prijete
23 Gurnuli Vas niz stepenice
24 Davili Vas ili gušili
25 Gađali Vas nekim predmetom
26 Dirali Vas po tijelu protivno Vašoj volji
27 Prisiljavali na seksualne odnose bez
fizičke sile
Socijalni radnici imaju ulogu izravne zaštite i prijavljivanja nasilja nad starijim korisnicima, zatim
preventivnog djelovanja, senzibilizacije javnosti o važnosti zaštite starijih osoba od zlostavljanja te
tretmanskim djelovanjem s osobama starije dobi.