TITOVO PUTOVANJE U INDIJU I BURMU 1954 I 1955

Pitanja i odgovori:

1. Objasnite odnos istoka i zapada prema Jugoslaviji 1945-1954 godine.

Od 1945 godine uticaj Istoka, konkretnije Sovjetskog saveza na Jugoslavijju bio je intezivan. O
tome svjedoči i činjenica da je Crvana Armija direktno učestvovala u oslobađanju Jugoslavije
(Beograda) od nacizma i fašizma. Takvo stanje evidentne podrške za veću saradnju osjetilo se i u
komunističkim krugovima KPJ, a ono je potrajalo do 1948 godine kada dolazi do sukoba
Sataljin- Tito i zahlađenja diplomatskih odnosa. U tom pogledu sukob je iskorišten od strane
zapadnih sila koje su u Jugoslaviji vidjele geostrateški značaj u ojačavanju NATO –pakta u
Jugoistočnoj Evropi. Stoga je zapad odlučno pomagao Josipa Broza Tita, ponajviše ekonomskim
putem kako bi je na taj način i integrisali u zapadno tržište. No, već od 1953 godine dolazi do
relaksacije odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog saveza kao i prvih diplomatskih posjeta i
sastanaka. U tome je Josip Broz Tito vidio priliku koju je vješto iskoristio. Uspotavljanjem
ponovnog dijaloga sa Sovjetima Josip Broz Tito je nastojao da se oslobodi pritiska Zapada te je u
na tajn način postepeno zaustavio Jugoslovnesko približavanje Zapadu. Istina, ovakva
kosntalacija odnosa izazvala je krize (Kriza oko Trsta) ali je ubrzo uočeno da politika
balansiranja između Istoka i Zapada donosi mnogo vise koristi nego štete u tim datim
okolnostima. Nakon što je Hladni rat dobio primarni fokus u političkim dešavanjima, Josip Broz
Tito je nastojao pronaći alternativu, odnosno podršku drugih velikih zemalja. Koju je pronašao u
Africi i Aziji. Uspostavljanje odnosa sa Indijom sa kojom je uspostavljen trgovinski sporazum
1948 godine, zatim sa Burmom 1953 godine. Dakle. Odnosi Istoka i Zapada prema Jugoslaviji u
periodu od 1945-1954 godine imali su karakter podramljivanja Jugoslavije za njihove interese.
Veliku ulogu u neuspjehu tih politika imao je Josip Broz Tito, koji je na prvo mjesto postavio
interese Jugoslavije, balansirajući vješto između istoka i zapada. Održavajući tako neutralnost
Jugoslavije u Hladnom ratu. Osobnog sam mišljenja što je i moj zaključak u vezi sa ovim
pitanjem jeste da je takva politika balansiranja mogla biti od koristi sve do smrti Josipa Broza
Tita. No već 80- tih dolazi do slabljenja komunističkog bloka i 1989 godine kada dolazi do
njegovog pada, smatram, da dolazi i do naplate ovakvog načina vođenja od politike od strane
Zapadnih sila kada se uočavaju svi njeni nedostatci i nespremnost za suočavanje sa novim
izazovima koje su donijel 90-te godine XX stoljeća.
 2. Objasnite političke i ekonomske odnose između Jugoslavije i Indije od 1947- 1954
godine ?

Nakon što je Indija odbila glasati protiv prijedloga rezolucije o mirnom riješenju Korejske Krize
kojeg je Jugoslavija podnjela 27.6.1950 godine. Ona se sa Egiptom našla u pozici zemalja koje
su suzdržane. Sa drugr strane Jugoslavija je 1950 godine podržala prijedlog Indije da NR Kina
bude primljena u OUN. Obje zemlje su 1950- godine imale suzdržan stav prema prijedlogu
rezolucije „Osam nacija“ koji je odobravao amriji OUN prelazak 28 paralele. Od tog momenta
možemo konkretnije govoriti o odnosu ove dvije zemlje, iako su oni postojali i ranije. Iste
stavove Jugoslavija i Indija imale su oko Korejskog pitanja. , o kolonijalnom stavu, pitanju
samoopredjeljenja naroda, politici blokova, postojanju interesnih sfera, jednakopravnosti velikih
i malih država i naroda. Diplomatski odnosi ove dvije zemlje uspostavljeni su 05. 12. 1948 .
godine kada dolazi do raskola sa Sovjetskim savezom. Uočeno je da je Indija veoma značajna u
svim egmentima na Azijskom kontinentu i da kao takva može imati efekata u saranji sa
Jugoslavijom. Sama unutrašnja politika Indije svodila se na otklanjanju i udaljavanju svake ratne
opasnosti iz regiona Kulminacija se dogodila 1954 godine kada je Pakistan intezivnije u sradnji
sa SAD, a NR Kina sa SSSR-om. Prema tome Indija je te godine postala u velikoj mjeri politički
izolovana. Na temelju trgovinskog sporazuma 1948 godine Odnosi Indije i Jugoslavije su
postajali intezivniji. Koji su prije svega vodili stremljenju miroljubive politike. No, kako se
uočilo da je su Indijski i Jugoslovenski politički stavovi vrlo bliski, ipak se uočilo da su i različiti
jer su njihove spoljne politike u konačnici zbog geostrateškog položaja bile različite. No,
pritiskom Zapadnih sila, naročito SAD Indija je osjetila opasnosti za miroljubivo sttanje u
Jugoistočnoj Aziji, stoga je nastavila zbližavanje sa Jugoslavijom. Te je ubrzo uslijedilo i
diplomatsko aktiviranje dvije zemlje za jačanjem diplomatskih veza. Trgovinski sporazum iako
ambiciozno isplaniran nailazio je na niz poteškoća u praktičnom ostvarivanju jer je udaljenost
dvije zemlje bila velika,a protok roba zbog geopolitičke situacije veoma spor.

3. Objasnite očekivanja Jugoslavije od posjete Josipa Broza Tita Indiji i Burmi ?

Jugoslovenska diplomatija je pratila dešavanja u naznačenom regionu Indije i Burme. Sam poziv
od strane Indije da Josip Broz Tito posjeti tu zemlju, došao je u trenutku kada je iz Beograda put
Moskve krenuo Jugoslovenski odbor na prvo pismo Nikite Hruščova koje je nudilo
nomralizaciju odnosa. Josip Broz Tito je posjetio Indiju i Burmu u periodu od 1954 godine, te je
taj poziv za posjetu dao mogućnosti samom Brozu da „kupi vrijeme“ dok se situacija sa SSSR-
om i zapadom ne izbistri. Sam put u te zemlje od strane Jugoslavije bio je dobro pripremljen i
podržan propagandom kroz medije, gdje je predstavljen način jačanja diplomatije Jugoslavije i
manifestacije zajedničke politike. Također sa druge strane je, u Indiji i Burmi je sporvedena
medijska propaganda koja je imala za cilj zbližavanje sa Jugoslavijom. Posebno su isticana
očekivanja da će njegova posjeta doprinjeti jačanju prijateljski i bratskih veza sa nevedenim
zemljama. Kao i da će stvoriti osnove za nove odnose Evropljana i Azijata. Svakako da treba
istaći i to da Zapadne sile nisu prihvatale Titon način politike, pa su u tim njegom postupcima
vidjele približavanje Jugoslavije istočnoevropskim zemljama, tim više što su proces otopljavanja
zahlađenih odnosa sa SSSR-om započeti. Tako da su nastavljeni pritisci na Josipa Broza Tita sa
djelovanjima obavještajnih službi koji su imale za cilj praćenje komentara posebno stranih
diplomata i reakcija na tu posjetu.

4. Šta sadržava zajednička izjava Tita i Nehrua ?

Tokom boravka u Indiji Tito je imao više susreta sa Nehruom,a razgovori su posebno bili
intezivirani za vrijeme boravka u New Delhiju. U tim razgovorima i izražavanju stavova koji su
bili i dosta slični ali i različiti, naročito po pitanju političkog jdlovanja NR Kine. 22.12.1954
Josip Broz Tito i Džavaharlal Nehru razgovore su krunisali zajedničkom izjavom, koja je u
suštini bila platforma za povezivanje dijela međunarodne zajednice na svim njenim nivoima. U
Izjavi su susreti okarakterisani kao neformalni, prijateljski i puni međusobnog razumjevanja i
dubljeg značenja koje olakšava prijateljske odnose. Oba sagovornika su se složila da su
unaprijeđenje i očuvanje mira politički prioriteti njihovih zemalja koje nemaju alternativu .
Zajednički su objavili da politika neuključivanja u blokove ne predstavlja neutralnost niti
pasivnost, nego pozitivnu, aktivnu i konstruktivnu politiku koja teži kolektivnom miru, na kojem
može da počiva zajednička kolektivna bezbjednost. Iskazali su zajedničku svijest da samo u miru
nezavisnost njihovih zemalja može postati trajnom, a ekonomski i društveni razvitak stabilnim i
prosperitetnim. Nehru i Tito su bili zajedničkog stava da odnosi Indije i Jugoslavije moraju biti
zasnovani na načelima međusobnog priznanja i nezavisnosti, integriteta, uzajamnog poštovanja i
nemješanja u unutrašnje stvari druge strane ili drugih zemalja kao i na postizanju kako za njih
same tako i za cijeli svijet shvatanje uslovna mirne koegzistencije.

5. Objasni značaj posjete Josipa Broza Tita Indiji i Burmi 1954 i 1955 ?

Na kraju postavlja se pitanje značaja tih posjeta, zašto su one važne ? Svakako da je iskustvo
same posjete uticalo na samog diktatora Jugoslavije da sticanje i održavanje nezavisnosti zemlje
predstavlja jedini osnovni uslov za stvarni napredak. Bio je mišljenja da svaka zemlja treba da
ide svojim putem u ostvarivanju društveno-ekonomskog razvoja i naprednijoj izgradnji
društvenog sistema. Uočio je da mir predstavlja uslov za prosperitet i napredak u ekonomskom
pogledu. A značajnim uspjehom smatrao je prihvatanje svojih ideja o “Aktivnoj koegzistenciji“.
Odnosno ne pristajanje na pasivnu i neutralnu ulogu u svjetskim geopolitičkim problemima. Za
Jugoslaviju ove posjete bile su značajne jer se ona „otvorila“ geografski udaljenim zemljama, što
je stvaralo mogućnost intezivne ekonomske suradnje i prisustva Jugoslavije na značajnim
tržištima Azije. U suštini ove posjete su predstavljale prekretnicu u definisanju Jugoslovenskih
međunarodnih prioriteta. Zahvaljujući tome Josip Broz Tito je osobno kao lider jedne
komunističke zemlje bio dodatno obogaćen novim iskustvom, što mu je pomoglo u narednim
diplomatskim susretima sa istaknutim durgim liderima i svjetskim zavničnicima.