UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: HISTORIJA

Bosna i Hercegovina u periodu obnove zemlje ( Prvi petogodišnji plan)

( REFERAT)

Eldar Haračić

Tuzla, mart 2020. godine

 Nakon drugog svjetskog rata. Komunistička Partija Jugoslavije izdvojila se kao glavna
politička snaga u procesu stvaranja Jugoslavije. Stari monarhistički sistem, bio je duboko
kompromitovan, neuspjesima izgradnje stabilne i prosperitetne države u međuratnom periodu, a
tako i vojnim i političkim neuspjehom snaga tokom Aprilskog rata. U svemu tome Monarhistička
Jugoslavija doživjela je fijasko i u privrednom sektoru. Komunisti Jugoslavije, ovjenčani
slavnom pobjedom nad kolaboracionističkim i okupatorskim fašističkim i nacističkim snagama,
ponudili su drugačiju viziju Jugoslavije. Jugoslavije, u kojoj će budući društveno-ekonomski
poredak sjediniti tekovine narodnosolobodilačke borbe i samog programa KPJ-u. Program KPJ-u
može se posmatrati kroz prizmu tri značajna faktora: antifašizam, industrijalizam, a od 1974
godine i federalizam. U takvim stremljenjima uređenja formirane su Socijalističke Republike i
organizovane u jednu zajednicu (DFJ, FNRJ, SFRJ), pod diktatorskom kontrolom KPJ i Josipa
Broza Tita, lidera koji se nalazio na čelu KPJ. Bosna i Hercegovina kao jedna od Socijalističkih
Republika u tom peridou, nastojala se uklopiti u planove razvoja cjelokupnog društvenog
sistema. Posebno znčajan period za ekonomski razvoj kako cijele Jugoslavije, a tako i Bosne i
Hercegovine dogodio se od 1947 – 1951 godine. U tom turbulentnom periodu po Jugoslaviju
(Rezolucija INFOMBIROA), na prijedlog Andrije Hebranga Jugoslavija sprovodi u djelo svoj
Prvi petogodišnji plan. Bosna i Hercegovina u sprovođenju tog privrednog plana imala je
posebno mjesto kao Socijalistička Republika. Šta je podrazumjevao Prvi petogodišnji plan i
kakve je on promjene nosio?

Godine 1947 u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini u društvenom sektoru bilo

je oko 165.000 zaposlenih ljudi. U industriji nešto preko 51.000 ili oko 2% od ukupnog
stanovništva. Od ranijeg perioda nasljeđena je vrlo nerazvijena putna mreža po dužini i
smjerovima pružanja i po kvaliteti puteva. Više od 90% željezničkih pruga bilo je uskog
kolosijeka. Zbog toga su novi privredni odnosi i tendencije zahtjevali prevazilaženje privredne
zaostalosti. Najprije je izvršena agrarna reforma kojom je zahvaćeno oko 2200 veleposjeda i 260
zemljoradničkih posjeda, dok je zemlju dobilo više od 11.500 siromašnih seoskih domaćinstava.
Bosna i Hercegovina kao potencijalno bogato nalazište svakojake mineralne rude, učinila je da
sav svoj hidrogenski potencijal postane vrlo poželjan kapitalnim investicionim ulaganjima.
Prema tome najveća ulagnaja u privredu i industirju, ostvarena su krajem 1947 godine -1952. Do
50-tih godina XX stoljeća u Bosni i Hercegovini poljoprivreda kao privredna grana bila je
osnovna oblast. Do 1952 preovladavala je usitnjenost individualnih gazinstava, što je davalo
nekvalitetan ukupni prinos cijelog zemljišta. Udio društvenog proizvoda poljoprivrede u
društvenom proizvodu do 1952 godine opao je sa 27% na 12,8% , što je kao posljedicu imalo
opadanje poljoprivrene grane sa prvog na treće mjesto u privrednoj strukturi. Ta promjena
uzrokovana je ubrzanom industrijalizacijom u posljeratnom periodu. Nakon završetka drugog
svjetskog rata u privredi Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine posebno mjesto zauzima
metaloprerađivačka industrija (prerada metala). Posebno su značajne bile industrijske
prozivodnje: tekstila, kože, obuće i prehrambene industrije. Također, na polju šumarstva
obezbjeđen je vrlo intezivan razvoj primarne i finalne obrade drveta. Dok je građevinarstvo
pretežni dio radne snage zapošljavalo u visokogradnji i niskogradnji. Do 1952 godine
građevinarstvo je sudjelovalo sa oko 25% društvenog proizvoda privrede. Saobraćaj se do 1952
godine popeo sa 20,3% na 8,0% udjdela u društvenoj proizvodnji. Ugostiteljstvo, turizam i
zanatstvo su privredne grane koje su do 1952 godine bile u opadanju te su opale sa 5,9% na 5,1
%. Međutim sve tri grane su do 1952 godine u ukupnoj zaposlenosti stanovištva, zapošljavale
oko 6,2 % radne snage.

Kada je riječ o strukturalnim promjenama u privrednim oblastima. Smanjio se udio

primarnog sektora u društvenom proizvodu i zaposlenosti, dok je porastao udio tercijarnog
sektora. Zbog sporijeg razvoja privrede Bosne i Hercegovine u odnosu na prosjek Jugoslavije
kod većine privrednih oblasti došlo je do opadnja učešća društvenog proizvoda. Važno je
napomenuti da je industrijska proizvodnja rasla posebno od 1948 godine. Po prosječnoj godišnjoj
stopi od oko 9,4 %. značajno su napredovale industije: crne metalurgije, proizvodnja uglja, drvna
industrija, industrija celuloze i papira. Jedna od nepovoljnih karakteristika industije ovog perioda
je relativno nepovoljna teritorijalna disperzija, nepovezanost sa inostranim tržištima kao ni
proizvodnotehnička saradnja sa inostranim partnerima. Velika pažnja posvećena je razvoju
ekstraktivne industrije. Nakon II svjetskog rata u Tuzlanskom bazenu započeti su projekti
istraživanja nafte. Istraživana su područja Majevice, kasnije Posavine i Semberije. Istraživanja su
vršena u sedimentima neogena, pretežno miocena, a neke bušotine su ulazile i u dublju podlogu,
Tako je izbušeno oko 30.000 m (dužnih) , neke buštine bile su djelomično pozitivne. Također
značajno se pristupilo obnavljanju i rekonsturkciji pogona te povećanju proizvodnje željeza. Na
području Srebrenice istraživale su se pojave sulfidne olovno-cinkovne rude u andezitima i
škriljcima permo-karbonske starosti. U metalnoj industriji značajan je broj zaposlenih do 1952
godine sa 12.000 na oko 75.000 ljudi. Što je ovu privrednu granu istaklo kao najsnažniju
privrednu djelatnost. 1

Prema tome možemo kazati da je Prvi petogodišnji plan obnove zemlje Jugoslavije nosio
sa sobom pozitivne promjene u pogledu privredne reoforme. Bosna i Hercegovina u dijelu tog
plana učinila je veoma značajan korak na prijelazu iz agrarnog u industrijsko društvo. Sistem
snadbijevanja seoskog i gradskog stanovništva, zapošljavanje u industirjskim i drugim
privrednim djelatnostima predstavljao je korak za prelaženje i promjene. Sistem racionarnog
snadbjevanja koji se primjenjivao do 1948 zamjenjen je sistemom garantnog snadbjevanja, ali
oba pojma u literaturi pronalazimo pod pojmom obezbjeđeno snadbjevanje. Možemo kazati da je
Prvi petogodišnji plan postao temelj za buduća kapitalna ulaganja u privredu Bosne i
Hercegovine tokom 60-tih, 70-tih i 80-tih godina XX stoljeća.

1
Enciklopedija Jugoslavije- separat (II izdanje): Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, Jugoslovenski
leksilografski zavod, Zagreb 1983.