 KLJUČNI FAKTORI

MIŠIĆNOG DJELOVANJA:
 Jakost
 Snaga
 Izdržljivost
 VJEŽBE S OTPOROM
 Bilo koji oblik aktivnog vježbanja u kojem se dinamička ili
statička mišićna kontrakcija suprotstavlja vanjskoj sili
 Vanjska sila primjenjuje se ručno ili mehaničkim
uređajem
 Integralni element:
 rehabilitacijskih programa kod oštećenja funkcije
 programa za promociju zdravlja, prevenciju oštećenja i
unaprijeđenje fizičkih funkcija
POTENCIJALNI UČINCI VJEŽBI S OTPOROM
 Poboljšanje mišićnog djelovanja: ponovno uspostavljanje,
poboljšanje ili održavanje mišićne jakosti, snage i
izdržljivosti
 Povećanje čvrstoće vezivnih tkiva: tetiva, ligamenata i
intramuskularnog vezivnog tkiva
 Smanjenje opterećenja na zglobove tijekom fizičke
aktivnosti
POTENCIJALNI UČINCI VJEŽBI S OTPOROM
 Smanjenje rizika za ozljede mekih tkiva tijekom fizičke
aktivnosti
 Moguće poboljšanje kapaciteta cijeljenja mekih tkiva zbog
pozitivnog utjecaja na remodeliranje tkiva
 Poboljšanje ravnoteže
POTENCIJALNI UČINCI VJEŽBI S OTPOROM
 Poboljšanje tjelesnih sposobnosti za aktivnosti
svakodnevnog života, radne aktivnosti i rekreaciju
 Pozitivne promjene tjelesnog sastava: povećanje mišićne
mase i smanjenje postotka tjelesne masti
 Poboljšanje psihičkog stanja i kvalitete života
 JAKOST MIŠIĆA
 Široki termin koji se odnosi na sposobnost kontraktilnog
tkiva za proizvodnju sile, odnosno sposobnost stvaranja
napetosti u mišiću
 Najveća mjerljiva sila kojom se mišić u stanju oduprijeti
vanjskom otporu u jednom pokušaju
 TRENING JAKOSTI
 Razvoj mišićne jakosti je integralna komponenta većine
programa rehabilitacije i rekreacije za osobe svih razina
sposobnosti i svih životnih dobi
 Definira se kao SISTEMATIČAN POSTUPAK podizanja,
spuštanja ili kontroliranja tereta (otpora) kroz relativno
malen broj ponavljanja ili tijekom kratkog vremenskog
perioda
 SNAGA MIŠIĆA

 Veličina povezana s mišićnom jakošću i brzinom pokreta

 Definirana kao rad (sila x put) koji je obavio mišić u
jedinici vremena
 Isti rad se može obaviti u različitim vremenskim
intervalima:
 Kao jednokratna aktivnost visokog intenziteta u vrlo
kratkom vremenskom intervalu – anaerobna snaga
 Kao repetitivna aktivnost niskog intenziteta u dužem
vremenskom intervalu – aerobna snaga
 TRENING SNAGE
 POVEĆANJE SNAGE:
 povećanjem rada koji mišić obavlja tijekom nekog
vremenskog perioda
 smanjenjem vremenskog perioda tijekom kojeg se mora
obaviti neki rad
 Što veći intenzitet i kraći vremenski period – veća mišićna
snaga
 MIŠIĆNA IZDRŽLJIVOST
 Izdržljivost je širok pojam koji se odnosi na sposobnost
obavljanja ili podnošenja repetitivnih aktivnosti niskog
intenziteta kroz duži vremenski period
 Sposobnost repetivne kontrakcije mišića protiv nekog
otpora
 sposobnost odupiranja umoru tijekom dužeg vremenskog
perioda
 TRENING IZDRŽLJIVOSTI
 Karakterizira ga podizanje ili spuštanje laganog tereta kroz
veći broj ponavljanja
 Mišićne kontrakcije niskog intenziteta, velik broj
ponavljanja i produljeni vremenski period izvođenja
vježbe
 PRINCIP REVERZIBILNOSTI
 Prilagodbe tjelesnih sustava su privremene
 Pad sposobnosti počinje unutar 1-2 tjedna nakon
prestanka vježbi s otporom i nastavlja se sve do potpunog
gubitka novostečenih sposobnosti
 Zbog toga je vrlo bitno da pacijenti novostečena
poboljšanja jakosti i izdržljivosti mišića odmah počnu
koristiti u svakodnevnom životu
 MIŠIĆNI ZAMOR
 Normalno i reverzibilno
stanje koje je
karakterizirano
postepenim smanjenjem
kapaciteta za stvaranje sile
 MIŠIĆNI ZAMOR
 SIMPTOMI:
 Neugodan osjećaj u mišićima, pojava boli i grčeva
 Drhtanje mišića prilikom kontrakcije
 Gubitak sklada aktivnih pokreta
 Nesposobnost završetka kompletnog obrasca pokreta kroz
puni opseg pokreta
 Korištenje nepravilnog obrasca pokreta - korištenje drugih
mišića
 MIŠIĆNI ZAMOR

 Nakon što se jave

znakovi i simptomi
mišićnog zamora
potrebno je smanjiti
opterećenje mišića ili
prekinuti izvođenje
vježbe kako bi se
zamoreni mišić odmorio
i oporavio
FAKTORI KOJI UTJEČU NA MIŠIĆNI ZAMOR
 Zdravstveno stanje
 Prehrana
 Stil života
 Okolina: temperatura, vlaga,
kvaliteta zraka i nadmorska
visina

 Osobe poremećenog
zdravstvenog stanja osjetit
će zamor ranije nego što je
uobičajeno te će im trebati
više vremena za odmor i
oporavak
 OPORAVAK OD VJEŽBANJA
 Svaki program vježbanja treba sadržavati dovoljnu
količinu odmora, kako između vježbi u jednom
treningu, tako i između treninga
 Mišić vraća 90-95% svog kapaciteta za stvaranje sile
nakon 3-4 minute od prestanka izvođenja vježbe
 OPORAVAK OD VJEŽBANJA
 Ukoliko se mišiću ne
ostavlja dovoljno vremena
za oporavak njegove
sposobnosti dostići će
plato ili početi padati
 mogu se javiti i simptomi
pretreniranosti koji
rezultiraju razvoju
sindroma prenaprezanja
Trening snage

optimal
training
Performance

overtraining

Porast mišićnog umora i mišićne

napetosti

Training load
 PROMJENE ZA VRIJEME OPORAVKA
 Obnavljanje zaliha kisika u mišićima
 Obnavljanje zaliha energije u mišićima
 Odstranjivanje mliječne kiseline iz mišića i cirkulacije
(nakon otprilike 1h nakon prestanka vježbanja)
 Obnavljanje zaliha glikogena (nakon nekoliko dana)
 ŽIVOTNA DOB I FUNKCIJA MIŠIĆA
RANO DJETINJSTVO

 Prilikom rođenja mišići čine

otprilike 25% tjelesne mase
 Ukupni broj mišićnih
vlakana uspostavlja se prije
rođenja ili rano tijekom
dojenačkog razdoblja
 Promjene u raspodjeli
mišićnih vlakana završavaju
do kraja prve godine života
 PREADOLESCENCIJA
 Mišićna jakost i izdržljivost
linearno se povećavaju s
kronološkom dobi sve do
puberteta
 Mišićna masa i jakost je
otprilike 10% veća u
dječaka do puberteta
 Povećanje jakosti zbog
utjecaja treninga jednako
se očituju u oba spola
 PUBERTET
 Najveći prirast mišićne mase
u žena između 16 i 20 godina,
u muškaraca između 18 i 25
godina
 Mišićna masa se povećava
kod dječaka 5x, a kod
djevojčica 3.5 x
 Povećanje jakosti zbog
utjecaja treninga jednako se
očituju u oba spola
(povećanje jakosti za 30-
40%)u odnosu na normalno
sazrijevanje
 MLAĐA I SREDNJA ODRASLA DOB
 Jakost mišića se nastavlja razvijati i tijekom dvadesetih
godina, osobito kod muškaraca koji svoj maksimum
postižu oko 30. godine života
 Mišićna masa čini otprilike 40% ukupne tjelesne mase
tijekom mlađe odrasle dobi
 Mišićna jakost i izdržljivost dostižu svoj vrhunac u
dvadesetim godinama, ranije kod žena nego kod
muškaraca
 U tridesetima mišićna jakost počinje opadati za 8-10% po
desetljeću do šezdesetih godina
 KASNA SREDNJA DOB
 U 60-tim i 70-tim
godinama života brzina
opadanja mišićne jakosti
ubrzava se na 15-20% po
desetljeću života, a nakon
toga za 30%
 Nastavlja se gubitak
mišićne mase: do
osamdesetih se mišićna
masa smanji na 50% one u
ranoj odrasloj dobi
 Jakost i izdržljivost mišića
sporije opadaju u fizičkih
aktivnih osoba
 Poboljšanje / održavanje
jakosti i izdržljivosti mišića
moguća su čak i samo
umjerenim povećanjem
fizičke aktivnosti
 ELEMENTI TRENINGA S OTPOROM
 Postura i stabilizacija
 Intenzitet
 Ekstenzitet
 Redoslijed vježbi
 Frekvencija
 POSTURA I STABILIZACIJA
 Za povećanje mišićne jakosti
i izbjegavanje zamjenskih/
kompenzatornih pokreta
važno je pravilno
pozicioniranje tijela,
odnosno segmenata tijela
 Zamjenski/kompenzatorni
obrasci pokreta nastaju
djelovanjem jačeg agonista
ili mišića koji normalno
djeluju kao stabilizatori
 INTENZITET – TRENAŽNI OTPOR
 Definira se kao količina
otpora koju mišić mora
savladati tijekom svakog
ponavljanja vježbe

 Za rehabilitacijske
programe uglavnom se
koristi manji otpor,
odnosno govorimo o
submaksimalnom otporu
SUBMAKSIMALNI OTPOR - INTENZITET
 KORISTI SE:
 Na početku programa vježbanja za evaluiranje pacijentovog
odgovora na vježbe s otporom, posebno nakon dužih perioda
neaktivnosti
 U ranim fazama cijeljenja mekih tkiva
 Nakon perioda imobilizacije jer zglobna hrskavica nije u stanju
podnijeti velike kompresivne sile ili u slučajevima koštane
demineralizacije
 Za dječju populaciju i osobe treće dobi
 Ukoliko je cilj programa vježbanja poboljšanje mišićne
izdržljivosti
 U početnom i završnom dijelu treninga
 MAKSIMALNI INTENZITET
 Kada je cilj vježbe povećati mišićnu jakost i snagu ili
postići hipertrofiju
 Za napredne faze rehabilitacijskog programa nakon
ozljeda mišićno-koštanog sustava ukoliko se pacijent želi
vratiti zahtjevnim sportskim ili radnim aktivnostima
 U programima sportske rekreacije i u sportskom treningu
 INTENZITET
 Intenzitet nikad ne smije
biti toliko velik da uzrokuje
bol
 Prilikom vježbanja
maksimalnim intenzitetom
posebnu pažnju treba
obratiti na disanje
 ODREĐIVANJE MIŠIĆNE JAKOSTI
 Repetitio maximum (RM) – definira se kao najveći teret
koji mišić može pomaknuti kroz opseg pokreta u
određenom broju ponavljanja – NE koristi se u kliničkom
radu s pacijentima
 OSTALE METODE:
 Izokinetička dijagnostika
 Ručna dinamometrija
 Okvirno postotkom od tjelesne težine
 Nakon utvrđivanja početne
mišićne jakosti količina otpora
koja će se koristiti na početku
vježbanja često se prikazuje
kao % od RM-a za određenu
mišićnu grupu

 Na početku će za postizanje
rezultata kod neaktivne
populacije pacijenata biti
dovoljno opterećenje od 30-
40% RM
 Za trenirane osobe
početno opterećenje biti
će 80-95% RM
 Za zdrave, ali neaktivne
osobe opterećenje koje će
se koristiti biti će 60-70%
RM
 Za trening mišićne
izdržljivosti opterećenje je
obično 30-50% RM
 EKSTENZITET
 Definira se kao zbroj svih
ponavljanja svih serija
određene vježbe
 Veza između broja
ponavljanja i otpora je
obrnuto proporcionalna –
što je veći intenzitet, to će
broj ponavljanja biti manji
i obrnuto
 Ponavljanje – definira se
kao izvođenje jednog
pokreta neke vježbe
 Prosječna netrenirana
osoba u stanju je napraviti
deset ponavljanja pri
intenzitetu od 75% RM, 15
ponavljanja pri intenzitetu
od 60% RM te 4-5
ponavljanja pri intenzitetu
od 90% RM
 PROGRAM IZVOĐENJA VJEŽBI
 Ukoliko program vježbanja obuhvaća više mišićnih
skupina prvo se rade vježbe većih mišićnih skupina, pa
potom manjih
 Također, prvo se vježbaju višezglobni mišići, a tek poslije
jednozglobni
 Vježbe većeg intenziteta (nakon početnog zagrijavanja)
rade se prije vježbi manjeg intenziteta
 FREKVANCIJA
 Odnosi na broj treninga dnevno ili
tjedno
 Ovisi o ostalim elementima kao što
su intenzitet, ekstenzitet, ciljevima
pacijenta, njegovom zdravstvenom
stanju i prethodnom sudjelovanju u
programima vježbanja

 Što je veći intenzitet i ekstenzitet to

je više vremena potrebno između
treninga za potpuni oporavak
 TRAJANJE ODMORA
 Odmor je kritični element svakog
programa vježbanja
 Bez dovoljne količine odmora
neće biti poboljšanja mišićne
jakosti i izdržljivosti
 Intervali odmora za svaku
mišićnu grupu ovise o
intenzitetu i opsegu
 Za vježbe umjerenog intenziteta
preporučuje se 2-3 minute
odmora između svake serije
 PRIJE VJEŽBI S OTPOROM FIZIOTERAPEUT MORA
SAGLEDATI ODOVORE:
 O kojoj se vrsti deficita mišićne funkcije radi i u kojem
opsegu?
 S obzirom na specifičnu patologiju koji oblik vježbi s
otporom bi za takvog pacijenta bio najprikladniji i
najefikasniji?
 Koji su ciljevi i pretpostavljeni funkcionalni ishodi
terapijskog vježbanja s otporom?
 Postoje li neka ograničenja za pozicioniranje pacijenta
prilikom provođenja vježbi s otporom?
 PRIJE VJEŽBI S OTPOROM FIZIOTERAPEUT MORA
SAGLEDATI ODOVORE:
 Koju vrstu otpora bi bilo najprikladnije primijeniti, odnosno
hoće li pacijent provoditi terapijsko vježbanje s mehaničkim
otporom ili će otpor ručno primjenjivati fizioterapeut?
 Koju oprema nam je dostupna i potrebna za provođenje
terapijskih vježbi s otporom?
 NAČIN IZVOĐENJA VJEŽBI
 OBLIK VJEŽBE:
 Aktivnosti otvorenog kinetičkog lanca
 Aktivnosti zatvorenog kinetičkog lanca
 Vrstu mišićne kontrakcije
 Izometrička ili statička
 Dinamička; koncentrična ili ekscentrična
 Izokinetička
 NAČIN IZVOĐENJA VJEŽBI
 NAČIN NA KOJI SE DAJE OTPOR:
 Ručni ili mehanički otpor
 Konstantni ili varijabilni otpor
 Prilagodljiv otpor – koristi se u izokinetici, kontrolira se
brzina aktivnog pokreta tijekom vježbe
 Težina vlastitog tijela ili dijelova tijela
 Reguliranjem položaja tijela (smanjivati ili povećavati
otpor)
 VJEŽBE S RUČNIM OTPOROM
 Vježbe s primjenom ručnog otpora - aktivne vježbe u
kojima otpor pruža fizioterapeut
 Pacijenta se može podučiti kako da sam primjenjuje otpor
na određene dijelove tijela
 Korisna je u ranim fazama rehabilitacije kada postoji
značajan gubitak jakosti mišića i dovoljan je minimalan do
umjeren otpor
 Koristi se kada je potrebna precizna kontrola opsega
pokreta u nekom zglobu
 Otpor se uobičajeno primjenjuje kroz puni opseg pokreta
 Vježba se provodi u anatomskim ravninama, dijagonalnim
obrascima ili pokretima koji simuliraju funkcionalne
aktivnosti
 Ove vježbe uobičajeno slijede nakon aktivno-
potpomognutih i aktivnih vježbi opsega pokreta
 Predstavljaju prijelaz s aktivno-potpomognutih vježbi na
vježbe s mehaničkim otporom
 PREDNOSTI:
 fina gradacija otpora
 mišić je opterećen u svim fazama opsega pokreta
 fizioterapeut ima dobru kontrolu nad pokretom
 moguća je dovoljna stabilizacija za prevenciju
kompenzatornih pokreta
 NEDOSTACI:
 otpor ne može kvantitativno definirati
 količina otpora ograničena je mogućnostima fizioterapeuta
 vrlo su naporne za fizioterapeuta
 pacijent ih ne može izvoditi samostalno
 VJEŽBE S MEHANIČKIM OTPOROM
 Aktivne vježbe u kojima se otpor primjenjuje pomoću
opreme ili sprava za vježbanje
 Otpor se može kvantificirati i progresivno povećavati
tijekom vremena
 Korisne su u kasnijim fazama rehabilitacije kada se
zahtjeva primjena većeg otpora nego što ga fizioterapeut
može primijeniti ručno
 Koriste se u rehabilitaciji, rekreaciji i sportskom
treningu
 Prikladne su za samostalno vježbanje nakon početne
edukacije i supervizije
 Glavna prednost - mogućnost preciznog određivanja
količine otpora
 IZOMETRIČKE (STATIČKE) VJEŽBE

 Statički način izvođenja vježbe u kojoj se mišić

kontrahira i stvara silu bez mijenjanja dužine mišića i
vidljivog pokreta u zglobu
 Gubitak mišićne jakosti zbog imobilizacije ili nekorištenja
vrlo je brz - procjenjuje se od 8% tjedno do čak 5%
dnevno
 OBLICI OTPORA KOD IZOMETRIČKIH VJEŽBI

 Zadržavanje položaja protiv

djelovanja vanjske sile
 Držanje nekog tereta u
određenom položaju
 Zadržavanje položaja uz
otpor vlastite težine tijela
 Povlačenje ili guranje
nepomičnog objekta
 INDIKACIJE
 Prevencija i smanjivanje
mišićne atrofije u stanjima
kada pokret u zglobu nije
moguć zbog imobilizacije
 Aktivacija mišića za ponovno
uspostavljanje neuromišićne
kontrole uz istovremenu zaštitu
procesa cijeljenja:
 kod ozljeda mekih tkiva
 nakon kirurških zahvata kad
pokreti u zglobovima nisu
preporučljivi
 INDIKACIJE
 Za razvoj posturalne
stabilnosti ili stabilnosti u
zglobovima
 Za poboljšanje jakosti mišića
kad korištenje dinamičkih
vježbi ugrožava integritet
zgloba ili uzrokuje bol u
zglobu
 Za poboljšanje statičke
mišićne jakosti u određenim
dijelovima opsega pokreta
 VRSTE IZOMETRIČKIH VJEŽBI
 VJEŽBE NISKOG
INTENZITETA
 STABILIZACIJSKE VJEŽBE
 VJEŽBE U VIŠE POLOŽAJA
ISTOG ZGLOBA
 VJEŽBE NISKOG
INTENZITETA
Tehnički se ne smatraju vježbama s otporom
 Statičke kontrakcije niskog intenziteta bez primjene
otpora
 Koriste se za smanjenje mišićne boli i spazma te za
poboljšanje relaksacije i cirkulacije nakon ozljeda mekih
tkiva tijekom akutne faze cijeljenja
 Npr. kontrakcije gluteusa ili kvadricepsa
 Ne poboljšavaju mišićnu jakost, osim u vrlo slabih mišića
 Mogu usporiti razvoj mišićne atrofije i održati mobilnost
između mišićnih vlakana kod primjene imobilizacije
 STABILIZACIJSKE VJEŽBE

 Koriste se za poboljšanje submaksimalne konkontrakcije

agonista i antagonista u programima za razvoj posturalne
stabilnosti ili dinamičke stabilnosti zglobova
 Izometričke kontrakcije u antigravitacijskom položaju ili uz
primjenu otpora
 Stabilizacijske vježbe fokusirane na posturalnu kontrolu
trupa nazivaju se i dinamičkim i segmentalnim vježbama
stabilizacije
 VJEŽBE U VIŠE POLOŽAJA
 Sustav izometričkih vježbi u kojima se otpor primjenjuje u
više položaja zgloba kroz opseg pokreta
 Koriste se kad je cilj vježbe poboljšati jakost kroz opseg
pokreta, a korištenje dinamičkih vježbi nije preporučljivo
ili je previše bolno
 DINAMIČKE VJEŽBE – „IZOTONIČKE”

 KONCENTRIČNE KONTRAKCIJE – poz. dio pokreta

 Oblik dinamičkog opterećivanja mišića u kojem se polazišta i
hvatišta mišića približuju npr. prilikom podizanja tereta
 EKSCENTRIČNE KONTRAKCIJE – neg. dio pokreta
 Oblik dinamičkog opterećivanja mišića u kojem se polazište i
hvatište mišića udaljavaju npr. prilikom spuštanja tereta
 OTPOR

 Težina vlastitog tijela

 Slobodni uteg
 Jednostavan sustav utega
na koloturi
 Sprava za vježbanje
 OPTEREĆENJE

 Max. koncentrična kontrakcija stvara < sile od max.

ekscentrične kontrakcije
 Za izvođenje koncentrične kontrakcije mora se aktivirati
veći broj motornih jedinica za savladavanje istog
opterećenja nego kod ekscentrične kontrakcije
 Posljedica toga je da maksimalno opterećenje tijekom
koncentrične faze pokreta neće odgovarati maksimalnom
opterećenju kod ekscentrične faze pokreta tako da bi se
za maksimalno opterećenje u ekscentričnoj fazi morao
primijeniti dodatni otpor
 BRZINA
 Mala brzina s maksimalnim
teretom kod ekscentrične
kontrakcija generira veću
napetost nego kod
koncentrične kontrakcije
 Dakle, veći teret može se
spustiti nego podići ukoliko
vježbu radimo polako
 POTROŠNJA ENERGIJE
 Ekscentrične kontrakcije
troše manje kisika i zaliha
energije od koncentričnih
kontrakcija
 Ekscentrične kontrakcije
efikasnije će poboljšati
mišićnu izdržljivost jer
sporije dolazi do zamora u
mišićima
 IZOTONIČNE VJEŽBE

 Može se javiti bol – posljedica slabljenja

prokrvljenosti i oksigenacije, gomilanje mliječnje kis. /
soli (laktati i K)
 Prolazan fenomen, do uspostavljanja normalne
cirkulacije i nestanka nagomilanih metabolita
 Da bi se izbjegao – vježbanje se završava „hlađenjem”
– cool down
 Bol može trajati i 24- 48 h i više ako pretjeramo –
mikrotraumatiziranje tkiva s posljedičnom upalom
 VJEŽBE S KONSTANTIM OTPOROM
 Definiraju se kao oblik vježbanja u kojem se dio tijela
pomiče kroz opseg pokreta protiv konstantnog vanjskog
otpora
 Nedostatak: mišić će biti opterećen maksimalno samo u
jednoj točki cijelog opsega pokreta, tamo gdje je najveći
obrtni moment
 Bez obzira na taj nedostatak ovo je glavni oblik vježbi s
otporom
 VJEŽBE S VARIJABILNIM OTPOROM

 rade se na specifičnoj
opremi koja daje različiti
otpor kroz opseg pokreta ili
pomoću elastičnih traka
 mogu se raditi i protiv
vanjskog otpora koji daje
fizioterapeut
 IZOKINETIČKE VJEŽBE
 OTPOR se prilagođuje i
mijenja tijekom pokreta i
testa
 konstantna BRZINA
 muskulatura se AKOMODIRA
na fiziol. promjene snage kao
kraka poluge, na bol, na
umor
 MAKSIMALNO OPTEREĆENJE
tijekom izvođenja
 OKC
 IZOKINETIČKI TRENING
 CILJANI REHABILITACIJSKI
individualni programi –
skraćenje rehabilitacije 3-4x
 10-15 dana / 30 min – po
potrebi i duže – ciljani rad na
snazi hipotrofične
muskulature
 VAŽNOST KOD SPORTAŠA –
skraćuje izbivanje sa
sportskih borilišta, treninga
 Izokinetičke vježbe
 Ograničene na izolirane
mišićne skupine kroz glavne
tjelesne ravnine
 POKRET samo u jednoj
ravnini
 Manjak izvježbanog osoblja
 Učinci ovise o brzini na kojoj
se trening provodi
 OTVORENI I ZATVORENI KINETIČKI LANAC
 Koncept - započeo se koristiti 50-tih god. prošlog stoljeća u
biomehanici i kineziologiji
 U kliničkom radu ovi pojmovi počeli su se koristiti 80-tih god.
prošlog stoljeća
 Djelovanje mišića razlikuje se kod slobodnog i fiksiranog
distalnog segmenta
 Još uvijek nije postignut potpun konsenzus oko definiranja ovih
pojmova
 Nije postignut konsenzus mora li kod zatvorenog kinetičkog lanca
distalni segmet biti opterećen ili ne
 Nije strogo definirano mora li distalni segment biti apsolutno
fiksan za podlogu (npr. je li klizanje po podlozi zatvoren ili otvoren
kinetički lanac?)
 OKC:
 vježbe i testovi bolje identificiraju i poboljšavaju deficite
jakosti mišića zbog manje mogućnosti korištenja
kompenzatornih pokreta
 moguće je postići bolju i precizniju kontrolu pokreta stoga
su prikladnije za rane faze rehabilitacije
 CKC:
 bolje stimulacije mehanoreceptora i facilitacije te ko-
aktivacije agonista i antagonista
 prikladnije su za trening ravnoteže i posturalne kontrole u
uspravnom položaju
 PRIPREMA ZA VJEŽBE S OTPOROM
 Izbor i propisivanje oblika vježbi za koje očekujemo da će
biti prikladne i efikasne
 Ukoliko ćemo koristiti mehanički otpor potrebno je
odrediti koja nam je oprema potrebna
 Objašnjavanje plana vježbanja pacijentu i dobivanje
pristanka
 Priprema pacijenta i prostora (odjeća i obuća pacijenta,
podloga za vježbanje i sl.)
 Pokazivanje svake vježbe, odnosno obrasca pokreta
 PRIMJENA VJEŽBI S OTPOROM
 ZAGRIJAVANJE
 Prije početka - zagrijavanje laganim repetitivnim pokretima
bez primjene otpora u trajanju od 5-10 min
 Npr. hodanje po traci ili vožnja sobnog bicikla
 PRIMJENA OTPORA
 Primjenjuje se uglavnom na distalni segment jer tako
postižemo maksimalno opterećenje uz minimalnu
primijenjenu silu
 Može primijeniti i na drugo mjesto ukoliko pacijent osjeća bol
ili nelagodu zbog pritiska
 SMJER OTPORA
 Tijekom koncentrične kontrakcije otpor se primjenjuje u
smjeru suprotnom na željeni pokret, a tijekom ekscentrične
kontrakcije smjeru željenog pokreta
 STABILIZACIJA
 Vježbe s otporom u kojima se ne koristi težina vlastitog
tijela vanjska stabilizacija segmenta uglavnom se
primjenjuje na proksimalnom hvatištu mišića
 Tijekom vježbi s otporom za višezglobne mišiće ukoliko se
koristi težina vlastitog tijela pacijent mora koristiti
unutarnju stabilizaciju, odnosno mišićnu kontrolu
 INTENZITET
 Mora odgovarati željenim ciljevima i vrsti mišićne
kontrakcije
 Inicijalno, pacijent vježba obrazac pokreta s minimalnim
opterećenjem da bi ga pravilno naučio
 Pacijent vježbu mora biti u stanju izvoditi kontrolirano i
bezbolno, bez korištenja kompenzatornih pokreta i pojave
tremora u mišićima
 BROJ PONAVLJANJA
 Uglavnom se koristi 8-12
ponavljanja specifičnog pokreta
 Ukoliko pacijent nije u stanju
izvesti 8-12 ponavljanja
potrebno je smanjiti otpor
 Nakon prve serije potrebno je
napraviti kraći odmor te
nastaviti s drugom serijom
 Za progresivno opterećenje
inicijalno povećavamo broj
ponavljanja i serija, u kasnijoj
fazi povećavamo otpor
 ZAVRŠNA FAZA

 Nakon vježbi s otporom

preporučuje se trening
završiti laganim
aktivnostima i vježbama
istezanja
 ◦Ukoliko je potrebno treba
provjeravati vitalne
znakove pacijenta kroz
cijelo trajanje vježbanja
 VJEŽBE PROGRESIVNOG TIPA
 DE LORMOV KONCEPT / OXFORDSKI KONCEPT
MJERE OPREZA

 Prikladna obuća i odjeća za vježbanje

 Upozoriti pacijenta da se bol ne bi trebala pojavljivati
tijekom vježbanja
 Ne započinjati vježbe odmah s maksimalnim otporom
 Ne primjenjivati otpor na nestabilne zglobove ili distalno
od frakture koja nije potpuno zacijelila
 Upozoriti pacijenta da ne zadržava dah – pravilno disanje
 OPREZ: djeca, starije osobe, osobe s osteoporozom
 Izbjegavati nekontrolirane, balističke pokrete
 Prevenirati nepravilne obrasce pokreta i korištenje
kompenzatornih pokreta adekvatnom stabilizacijom i
prikladnom količinom zadanog otpora
 Biti upoznat s ostalom terapijom koju pacijent koristi,
posebno lijekovima koje uzima
 Izbjegavati akumuliranje zamora zbog prečestog vježbanja
i nedovoljnog oporavka
 Prekinuti vježbanje ukoliko pacijent osjeti bol, vrtoglavicu,
bol u prsima ili ne može doći do daha
 Izbjeći pojavu pretreniranosti
 Pad fizičkih sposobnosti kod pojedinaca koji sudjeluju u
aktivnostima visokog intenziteta i opsega
 Koriste se i pojmovi kroničnog zamora i izgaranja (“burn
out”)
 Događa se zbog nedovoljnih intervala odmora, prebrzog
povećavanja intenziteta i opsega, neprikladne prehrane i
hidracije
 Premaranje mišića dovodi do pada njihove funkcije i
usporenog oporavka
 posebno je opasna kod neuromišićnih, metaboličkih i upalnih
bolesti
 BOL u mišićima iza vježbanja

 AKUTNA I ODGOĐENA
 AKUTNA:
 tijekom ili odmah nakon napornog vježbanja kao posljedica
ishemije mišićnog tkiva i privremenog nakupljanja
metabolita (mliječne kiseline i kalija)
 Takva bol je prolazna i nestaje vrlo brzo nakon prestanka
vježbanja čim se uspostavi normalna cirkulacija
 ODGOĐENA:
 Otprilike 12-24 h napornog vježbanja
 Najintenzivnija je nakon 48-72h nakon vježbanja
 Karakterizira ju bol na pritisak i bol prilikom kontrakcije,
ponekad edem i toplina
 Etiologija je još uvijek nejasna, ali dokazano je kako do boli ne
dolazi zbog akumulacije mliječne kiseline
 Novije teorije zastupaju stav da zbog boli dolazi zbog
mikrotrauma na mišiću i vezivnim tkivima
 Nema prave prevencije niti tretmana osim redovitog vježbanja
 KONTRAINDIKACIJE

 BOL  TEŠKE KV, RESP. BOLESTI

 UPALA  Bolesti koronarnih a.,
 Akutna upala zgloba kardiomiopatija
 Neuromišićne bolesti  Nakon IM, kard.op. – 12
tjedana NE
 Upalne bolesti mišića
 Oprez – OSTEOPOROZA
 Mala brzina
 Izbjegavanje fleksije trupa
s rotacijom i torzije
kukova pod opterećenjem
 OPREMA

 UTEZI
 ELASTIČNE TRAKE
 najpoznatije Thera-Band
 Razne boje trake
označavaju različit otpor
 BICIKL
 STEPER
 TERAPIJSKE LOPTE
 BALANS PLATFORME
 KLIZNE PODLOGE
 RASTERETNE VJEŽBE

 Vježbe bez opterećenja

 Vježbe u suspenziji
provode se u posebno
konstruiranom pomagalu
sa svrhom rasterećivanja
težine samog ekstremiteta
 CILJ: povećanje opsega
pokreta
 PENDULARNE VJEŽBE
 ZA RAME I KUK
HVALA NA PAŽNJI