Male Priče Za Male Ljude

R.S.
Duncan
Male priče za male ljude

MALE PRIČE ZA
MALE LJUDE
R.S. Duncan
MAY 28, 2019
ZAGREB, CROATIA
Ovo je zbirka kratkih priča koje sam sakupio tijekom zadnjih
dvadeset godina a koje smatram da su zaista zvrijedne širenja.
Želio bih zahvaliti svim mojim prijateljima, mojim kolegama,

mojoj obitelji i svim mojim četveronožnim ljubimcima na
iskustvima, spoznajama i emocijama, koje su mi donijeli
tijekom mog života, a koje su na neki način utkane u ove
tekstove. Tekstove koje su pisali mudri ljudi misleći na sve nas!
Sadržaj
RAJ I PAKAO .......................................................................... 1
KAKO IZGLEDA DAN PSA KOJI JE ZAVEZAN LANCEM ............ 3
ČETIRI SVIJEĆE ...................................................................... 6
TRAŽIO SAM.......................................................................... 8
INTERVIEW S BOGOM .......................................................... 9
OTISCI STOPALA..................................................................11
SEDAM UKORA ...................................................................13
AKO .....................................................................................15
DVA ANĐELA.......................................................................18
NEBESKI SUPERMARKET .....................................................20
ABECEDA.............................................................................22
DRVO TVOJEGA KRIŽA ........................................................24
DESET ZAPOVIJEDI 'OPUŠTENOG MIRA' .............................26
TRAŽEĆI BUDU ....................................................................28
DESET ZAPOVIJEDI ..............................................................33
TEŽINA STAKLA ...................................................................35
O BOŽJEM VREMENU .........................................................37
GRUPA ŽABA .......................................................................38
PREPREKA NA NAŠEM PUTU ..............................................39
STARAC U SELU ...................................................................40
VJEČNI ŽIVOT ......................................................................41
PROMIJENITI SVIJET ............................................................45
TEŽINA STAKLA ...................................................................48
MAMAC ZA MORSKE PSE....................................................50
BITI I DISATI ........................................................................52
PRODAVAONICA ŽELJA .......................................................53
SVATKO IMA SVOJU ŽIVOTNU PRIČU .................................56
OTRESITE SVOJE PROBLEME ...............................................57
KRUMPIR, JAJA I ZRNA KAVE ..............................................58
ZDJELICA SLADOLEDA .........................................................60
SLON ...................................................................................61
TEST ....................................................................................64
VRIJEDNOST ........................................................................65
PSEĆA MOLBA.....................................................................67
HOTEL .................................................................................68
VRLO POSEBAN BANKOVNI RAČUN....................................69
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA .......................................................70
PRAVO MJESTO...................................................................75
TIHA DUŠA ..........................................................................76
CRNA I BIJELA KUTIJA .........................................................80
STARICA ..............................................................................84
UŽIVAJ U ŽIVOTU ................................................................88
RAZMISLI.............................................................................90
MOJIM PRIJATELJIMA .........................................................93
MUDROST STARCA .............................................................97
TRI STARCA .........................................................................99
DRAGI SINE/KĆERI ............................................................102
25 KUNA ...........................................................................105
PRIČA O GRADU ................................................................108
SOKRAT .............................................................................109
ŽABE..................................................................................111
STAKLENKA .......................................................................113
KAVA .................................................................................116
O LEPTIRU .........................................................................118
ČAVLI ................................................................................120
UNUK I DJED .....................................................................122
BRAĆA ...............................................................................127
BALONI..............................................................................128
PSI ISCJELITELJI .................................................................129
TRI STABLA........................................................................133
DVA MUŠKARCA ...............................................................136
SLIJEPA DJEVOJKA.............................................................139
KUTIJA PUNA POLJUBACA ................................................140
MUDRAC ...........................................................................141
NAJBOLJI PRIJATELJ ..........................................................142
KADA OSTARIŠ ..................................................................143
PISMO GABRIELA GARCIE MARQUEZA .............................144
ŠTO JE LJUBAV ..................................................................148
PRIČA O VUKOVIMA .........................................................150
RASTAVA BRAKA ...............................................................151
PARKING U BEČU ..............................................................153
ŽABE U VRHNJU ................................................................155
ČOVJEK KOJI JE MISLIO DA JE MRTAV ..............................157
USTRAJNI DRVOSJEČA ......................................................160
TRGOVINA ISTINE .............................................................162
PLAĆENO ČAŠOM MLIJEKA ...............................................165
MOJA MAMA JE IMALA SAMO JEDNO OKO .....................167
BRAK .................................................................................170
MIŠOLOVKA ......................................................................175
MORSKI PSI .......................................................................177
ZID I MOST ........................................................................179
O SNOVIMA ......................................................................181
TO NIJE MOJ POSAO .........................................................184
VRIJEME I KARMA .............................................................185
CVIJET ...............................................................................186
ZAŠTO PSI ŽIVE KRAĆE NEGO LJUDI? ................................187
BLAGOSLOVI .....................................................................188
SVE STVARI NA SVIJETU IMAJU SVOJU SVRHU .................191
MAJMUNSKA PARADIGMA ...............................................195
TIBETANSKA MUDROST ....................................................197
MOTIVACIJSKA..................................................................199
LEGENDA O VELEBITU.......................................................203
STARI UČITELJ ...................................................................205
TUŽNA PJESMA O PSU ......................................................207
ŠEPAVI ŠTENAC .................................................................209
PRADJEDOV SAT ...............................................................211
ČETIRI ŽENE ......................................................................212
OD DJEČAKA DO MUŠKARCA ............................................215
OPROSTI............................................................................217
ISTINA I LAŽ.......................................................................220
MILOSRĐE ZAMOTANO U DOSTOJANSTVO .....................221
NATJEČAJ ZA POSAO .........................................................223
KOLIBRI .............................................................................226
JUČER, DANAS, SUTRA ......................................................226
POSEBNA PRIGODA ..........................................................227
INDIJANAC U NEW YORK-u ...............................................230
NEKADA U ZAGREBU ........................................................232
KAFKA ...............................................................................235
KRATKE PORUKE ...............................................................237
AFRIČKO PLEME ................................................................239
PSEĆA DLAKA ....................................................................241
DOBRO SAM .....................................................................242
LISICA I GROŽĐE ...............................................................244
POHLEPNI LAV ..................................................................245
DVA PRIJATELJA I MEDVJED .............................................246
BESKORISTAN ŽIVOT .........................................................247
O AUTORU ........................................................................248
1
RAJ I PAKAO
Jednog je Dana Svetac imao priliku popričati s Bogom te Ga
upita: ”Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda
Pakao i Raj.”
Bog odvede sveca od dvaju vrata.
Otvori jedna do dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra.
Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL.
Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i

mirišljavom hranom.
Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile

za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog
izgleda.
Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim

drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke.
Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je

drška žlice bila duža do njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u
usta.
Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih

patnji.
2
Bog reče: ”Upravo si vidio pakao.” Bog i čovjek se uputiše
prema drugim vratima.
Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je

identična prethodnoj.
Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane, koja

mu je opet natjerala slinu na usta.
Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka.
No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su

razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući.
Sveti čovjek reče Bogu: “Ne razumijem!”
Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj vještini.
Oni su naučili hraniti jedne druge dok drugi NE misle ni na što

osim na sebe same.
I sjeti se da oko tebe ima ljudi koji će uvijek podijeliti svoju žlicu
s tobom!
3
KAKO IZGLEDA DAN PSA KOJI JE ZAVEZAN LANCEM
Život psa na lancu je zaista tužan. Iako ne mogu pričati, sigurno
osjećaju, a svoje nezadovoljstvo i tugu iskazuju lavežom. Dok
nas ljude to živcira, oni na taj način žele privući našu pažnju i
pokazati da su tužni.
6:00 Vidim i čujem ljude u kući, ali nitko ne izlazi van da me

pogleda. Pričaju i smiju se, da sam bar s njima.
6:30 Gladan sam i žedan. Sinoć sam prevrnuo zdjelice s hranom

i vodom kada sam se zapleo u lanac.
6:45 Lanac mi je previše stegnut i urezuje mi se u vrat.
8:15 Ljudi koji žive u kući odlaze. Pokušavam im trčati u susret

mašući repom nadajući se da će me primijetiti, ali me lanac
povukao natrag i pao sam na pod. Nema svrhe.
8:15 – 14:00 Ne znam što da radim sam sa sobom. Ne mogu

čuvati kuću dok sam na lancu. Nemam igračke s kojima bi se
igrao i nemam pse koji bi mi pravili društvo. Ako zalajem,
možda se netko pojavi i kaže mi što da radim ili se igra sa
mnom. Odlučio sam lajati cijeli dan.
4
14:30 Čovjek iz društva za zaštitu životinja došao je i ostavio
bilješku na vratima. Pogledao je u mene s tugom u očima.
Izgledam li loše? Znam da sam prljav, ali teško je ostati čist kada
uvijek ležim u prljavštini. Hodam u krug, režim i lajem na njega
jer ne znam što da radim drugo. Također, režim i lajem na
druge ljude koji prolaze pored mog dvorišta.
15:15 Najmanji čovjek iz kuće se vratio. Možda će se on igrati

sa mnom! Ipak neće. Obavljam nuždu uvijek na istom mjestu,
nekoliko metara od moje kućice.
17:30 Ostatak ljudi se vratilo kući. Jedan od njih uzima bilješku

koju je ostavio čovjek iz društva za zaštitu životinja. Na mene
viče da prestanem lajati. Povukao sam se i legao, potpuno
zbunjen.
18:00 Osjećam miris hrane iz kuće. Još uvijek sam gladan i

žedan.
19:00 Netko iz kuće izlazi i dolazi me vidjeti. Puni moje zdjelice

hranom i vodom, sretan sam i od uzbuđenja skačem pri čemu
sam prosuo zdjelice i zaprljao čovjeka. On me grdi i izjavljuje da
je takvo moje ponašanje jedan od razloga zašto ne živim s
njima u kući.
5
20:00 Još jedna usamljena noć. Sanjam o tome kako sam na
lancu jer je to jedino što znam.
6
ČETIRI SVIJEĆE
Četiri su svijeće u tmini sobe polako gorjele. Bila je tišina i
mogao se čuti njihov razgovor.
Prva je svijeća rekla: “JA SAM MIR. NAŽALOST, LJUDI ME NE

USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.”
I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla: “JA SAM VJERA. NAŽALOST, MNOGI

LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA
SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.
Treća je svijeća žalosno progovorila: “JA SAM LJUBAV. NEMAM

VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE I TO KOLIKO SAM
IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila.
Odjednom je ušlo jedno malo dijete i ugledalo tri ugašene

svijeće. “ŠTO JE TO?“ upitalo je dijete. “VI STE TREBALE
SVIJETLITI DO KRAJA NOĆI.” I rekavši to, počelo je plakati.
Uto je progovorila četvrta svijeća: “NE BOJ SE, DOK JA GORIM,

MOĆI ĆEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”
7
Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom
vraćalo svjetlo ugašenim svijećama...
NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U NAŠIM SRCIMA!

8
TRAŽIO SAM
(ruska narodna)
Tražio sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražio sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražio sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.
“Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
Ali dobio sam sve što mi je trebalo."

9
INTERVIEW S BOGOM
“A tako, ti bi me htio intervjuirati?”, reče Bog.
“Ako imaš vremena?”, rekoh.
Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me

namjeravao pitati?”
“Što Te najviše iznenađuje kod ljudi? …”
Bog odgovori: "To što misle tjeskobno na budućnost te tako

zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni
u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da

nikada nisu ni živjeli...
To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi

htjeli ponovo biti djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da

bi vratili zdravlje.”
Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: "Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja

djeca nauče?”
10
Osmjehujući se Bog odgovori: "Da nauče kako nikoga ne mogu
učiniti da ih voli. Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.
Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u

svom životu i kako se ponašaju prema drugima.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego
ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine

duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da
ih se izliječi.
Da nauče opraštati onako kako bi željeli da im drugi opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali

jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje
osjećaje.
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar,

a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju

i sami sebi opraštati.
I da nauče da sam ja tu, uvijek."

11
OTISCI STOPALA
Jedne noći čovjek je usnuo san. Sanjao je da hoda plažom s
Bogom.
Preko neba bljeskale su slike njegova života. Uz svaku sliku

primijetio je i dva para otisaka stopala; jedne koje su pripadale
njemu, a druge Bogu!
Kada je i posljednja slika njegova života bljesnula pred njim,

pogledao je unatrag na otiske u pijesku.
Primijetio je da je mnogo puta na stazi njegova života bio samo

jedan par otisaka stopala. To se događalo u najgorim i najtežim
trenucima u njegovom životu.
Ova spoznaja ga je jako mučila, pa je upitao Boga o tome:

"Bože, Ti si rekao da ćeš, kad te jednom odlučim slijediti, hodati
sa mnom duž cijeloga puta, ali primijetio sam da u vrijeme
najtežih dana u mom životu iza mene ostaje samo jedan par
otisaka. Ne razumijem zašto? Kad sam Te najviše trebao, Ti si
me ostavio?"
Bog se nasmiješio i odgovorio: "Moj sine, moje dragocjeno

dijete, volim te i nikada te ne bih ostavio!!
12
Kad si vidio samo jedan par otisaka, to je bilo onda kad sam te
nosio jer sam vidio da ti je teško samome kroz život kročiti!!"
13
SEDAM UKORA
(by Kahlil Ghibran)
Ukorih srce svoje sedam puta!
Prvi put: kad se kušah dočepati visokoga položaja izrabljujući

slabije.
Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom pred onima koji

bijahu obogaljeni.
Treći put: kad, pošto mi bijaše dano da biram, radije izabrah

lagano nego teško.
Četvrti put: kad sam, pogriješivši, tješio sam sebe pogreškama

drugih.
Peti put: kad bijah poslušan iz straha tvrdeći onda da sam jak
na strpljenju.
Šesti put: kad odizah halju da bih izbjegao glib života.
Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu i mišljah da je pjevanje

vrlina.
14
Život je otok u oceanu samoće i povučenosti. Život je otok,
litice su mu čežnja, drveće snovi, cvjetovi njegova
samostalnost, a on sam usred oceana samoće i povučenosti.
15
AKO
(by Rudyard Kipling)
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja;
Ako ti čekanje ne predstavlja mnogo muke;
Ako ne lažeš kada čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kada tebe mrze;
Ako se ne praviš previše dobar, niti govoriš previše mudro;
Ako snivaš ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, ali ti misli ostaju uvijek čiste;
Ako znaš primiti pobjedu i poraz,
Da primiš jednako i jedno i drugo;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale,

16
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš da podigneš i pokupiš ostatke.
Ako možeš sakupiti sva tvoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
Ako si spreman ponovo krenuti, kao na početku,
Ne prošaptavši ni riječi, izgubivši sve uz osmjeh;
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su malaksali
I ako ustraješ kada sve zaostane
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro!"
Ako se usred gomile ne ponosiš,
I ne smatraš se herojem, ako se družiš s kraljevima;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti;
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali ni jedan previše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
Ili ispuniš jednu minutu koja ne prašta

17
sa šezdeset sekundi za koje vrijedi da su prošle,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i sve njeno blago,
Jer, biti ćeš Čovjek, Sine moj!

18
DVA ANĐELA
Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne
vrlo moćne obitelji. Obitelj je bila netaktična i nije im odobrila
da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali
su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su
raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu
pukotinu na zidu i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao
zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek
onakve kakvima se čine”.
Slijedeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo

siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo
gostoljubivi.
Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali,

bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu
gdje će se moći dobro odmoriti. Kada su se slijedeći dan
probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u
suzama. Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo
njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi
anđeo bio je bijesan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao
dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, a ti si mu
19
pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna
sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” odgovori stariji

anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je
u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik
bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im
onemogućim da pronađu to zlato.”
“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo

smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu.
Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.
Ponekad se desi upravo to, kada stvari ne idu onako kako

bismo željeli…
20
NEBESKI SUPERMARKET
Jednog dana ugledao sam znak s natpisom: "Nebeski
supermarket". Kada sam se približio, vrata su se širom otvorila
i već sam bio unutra. Vidio sam mnoštvo ANĐELA. Stajali su
posvuda. Jedan mi je dodao košaru i rekao: "Dijete moje,
pažljivo kupuj. Sve što čovjek treba nalazi se u ovom dućanu.
Ako ne možeš ponijeti sve što ti treba, možeš doći slijedeći
dan."
Prvo sam uzeo STRPLJENJE. LJUBAV je bila u istom redu. Dole

niže bilo je RAZUMIJEVANJE; to ti treba gdje god ideš. Uzeo
sam kutiju ili dvije MUDROSTI, vreću ili dvije VJERE.
Jednostavno nisam mogao promašiti SVETOG DUHA jer je bio
posvuda. Zastao sam da uzmem nešto SNAGE I HRABROSTI da
mi pomogne istrčati ovu trku.
Do tada moja je košara već postala puna, ali onda sam se sjetio
da trebam nešto MILOSTI. Nisam zaboravio SPASENJE, jer je
SPASENJE bilo besplatno pa sam uzeo dovoljno da spasim i
tebe i sebe. Tada sam se počeo vraćati prema blagajniku da
platim svoj račun. Mislio sam da imam sve da ispunim
UČITELJEVU volju. Kako sam se kretao prema izlazu vidjeo sam
21
MOLITVU; jednostavno sam je morao uzeti jer sam znao da ću
se susresti sa izazovima kad izađem van.
RADOST I MIRA bilo je u izobilju, bili su zadnji na polici. PJESMA

I HVALA visjele su u blizini, pa sam se poslužio.
Tada sam rekao anđelu: "Koliko sam dužna?" On se ponovno

nasmijao i rekao: "DJETE MOJE, VEĆ ODAVNO BOG JE PLATIO
TVOJ RAČUN."
22
ABECEDA
Maleni pastir čuvao svoje ovce i jednog nedjeljnog jutra začuje
crkvena zvona kako zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored
pašnjaka, gdje se je on nalazio sa svojim ovcama, pomisli:
„Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći
Bogu?“
Nikada nije naučio moliti, pa kleknuvši počne recitirati

abecedu. Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko
puta, a ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su
pogledavati prema njemu. Vidješe dječaka kako kleči,
sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, kako ponavlja naglas
abecedu.
Jedan od prolaznika prekine dječaka: „Što to radiš, dječače? “

upita ga.
Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine. “
Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu? “
Dječak mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu

molitvu. Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne
brinuti se o ovcama.
23
Zato pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će posložiti slova
zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih ja trebao reći.
Čovjek se nasmiješi i reče: „Bog te blagoslovio, dječače!“
I ode u crkvu znajući da je čuo najljepšu propovijed koju je toga

dana mogao čuti.
24
DRVO TVOJEGA KRIŽA
Sve je u drvu tvojega križa urezano.
Život i tvoj i moj.
Prvi plač i koraci.
Prve riječi i radost.
Zanosi samoće, ljubavi.
Patnja i umor.
Trud svakidašnji.
Zahvalnost i nada.
Postojanje i padanje.
Hod zauvijek.
Svjetlost.
Svjetlost u nebrojenim oblacima i izričajima.
Blizina.
Životi tvoj i moj.
Sve je u drvo tvojega križa urezano.
Bez njega svaki je rukopis nečitak, svaki put neprohodan.
Bez njega valovi noću uzalud traže obalu zore, uzalud se

vraćaju punini sunca.
25
Bez njega na što će se razapeti jedra ljudske duše?
Bez njega kako da čovjek dopre do čovjeka?
Tek što se neki urezi jasnije ocrtavaju očima onih koji se u njega
zagledaju.
Tako u tvojem križu svatko iščitava svoje ime, svoj lik.
U tvojem križu svatko nalazi križ po mjeri svojega srca.
Netko će ponijeti križ posve nevidljiv očima i srcima mnogih.
I Tvoj će blagoslov bdjeti nad njima a da to ostane skriveno.
Jer tvoj križ ne mjeri.
Tvoj križ ljubi.

26
DESET ZAPOVIJEDI 'OPUŠTENOG MIRA'
pape Ivana XXIII
Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želeći riješiti

problem svoga života odjednom.
Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe:

otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge
ispravljati i popravljati … samo sebe sama.
Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za

sreću … ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.
Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da

se one prilagode mojim željama.
Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom

čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro
štivo nužno za život duše.
Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.
Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u

mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne
primijeti.
27
Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno
držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i
neodlučnost.
Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale

suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene
kao da nikoga drugog nema na svijetu.
Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati

svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati
činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram
činiti cijeli život.
28
TRAŽEĆI BUDU
Buda je putovao svijetom kako bi našao one koji su se nazivali
njegovim učenicima i govorio im o Istini.
Tijekom njegova putovanja dolazile su stotine lju di koji su

vjerovali u njegove riječi kako bi ga slušali, dotaknuli ili vidjeli
ga, zasigurno jedini put u životu.
Četiri svećenika koja su doznala da će Buda biti u gradu Vaaliju,

natovarila su svoje stvari na mulu i krenula na put koji će, bude
li sve u redu, trajati nekoliko tjedana.
Jedan od njih slabo je poznavao put za Vaali i slijedio je druge.
Nakon tri dana puta iznenadila ih je velika oluja. Svećenici su

ubrzali korak i stigli u selo, gdje su potražili utočište dok ne
prođe oluja.
Ali posljednji nije stigao do sela i morao je potražiti utočište u

kući nekog pastira, u okolici. Pastir mu je dao ogrtač, hranu i
krov da prenoći.
Idućeg jutra, kad je svećenik bio spreman za odlazak, otišao se

pozdraviti s pastirom. Kad se približio toru, vidio je da je oluja
preplašila ovce i da ih pastir pokušava okupiti.
29
Svećenik je pomislio da njegova braća sigurno već izlaze iz sela
i da će, ako se ne požuri, previše zaostati za njima. Ali nije
mogao nastaviti put prepuštajući pastira njegovoj sudbini
nakon što mu je pružio utočište. Zato je odlučio ostati dok
iznova ne okupe stado.
Tako su prošla tri dana, nakon kojih je krenuo na put

ubrzavajući korak kako bi sustigao svoje drugove.
Slijedeći njihove tragove, zastao je na farmi kako bi se ponovno

opskrbio vodom.
Jedna mu je žena pokazala gdje je bunar i ispričala se što mu

ne može pomoći budući da mora nastaviti s radom na žetvi...
Dok je svećenik pojio svoje mule i punio svoje mješine vodom,
žena mu je ispričala kako je nakon smrti njezina muža njoj i
njezinoj dječici teško skupiti sav urod prije no što propadne.
Čovjek je shvatio da žena nikako neće moći skupiti urod na

vrijeme, ali također je znao da će, ako ostane, izgubiti trag i da
neće moći biti u Vaaliju kad Buda stigne u grad.
Vidjet ću ga nekoliko dana nakon toga, pomislio je znajući da

će Buda ostati u Vaaliju nekoliko tjedana.
30
Žetva je trajala tri tjedna i kad je završio posao, svećenik je
nastavio put.
Putem je doznao da Buda nije bio u Vaaliju i da je otišao u jedno

selo malo sjevernije.
Svećenik je promijenio smjer i uputio se prema drugom selu.
Mogao je stići makar samo da ga vidi, ali putem je morao spasiti

dvoje staraca da ih rijeka ne odvuče, a bez pomoći ne bi mogli
izbjeći sigurnu smrt. Kad su se starci oporavili, vratio se na put
znajući da Buda ide dalje...
Dvadeset godina svećenik je pratio Budu... Svaki put kad bi se

približio, dogodilo bi se nešto što bi usporilo njegov put. Uvijek
je postojao netko tko ga je trebao i, ne znajući, sprečavao ga
da stigne na vrijeme.
Napokon je doznao da je Buda odlučio otići umrijeti u svoj

rodni grad.
"Ovo je", rekao je sam sebi, "moja posljednja prilika. Ako ne

želim umrijeti ne vidjevši Budu, ne smijem zastati putem. Sada
ništa nije važnije od toga da vidim Budu prije no što umre.
Poslije će biti vremena da pomažem drugima."
31
Pa je s posljednjom mulom i oskudnim zalihama krenuo na put.
Neposredno prije ulaska u selo gotovo se spotaknuo na ranjena

jelena nasred puta. Pomogao mu je, dao mu piti, prekrio rane
svježim blatom. Jelen je otvarao usta pokušavajući disati, ali
sve mu je više nedostajalo zraka.
Netko mora ostati s njim, pomislio je, kako bih mogao nastaviti
put.
Ali nikoga nije bilo na vidiku.
Nježno je naslonio životinju uz stijenu kako bi nastavio put,

ostavio joj je vodu i hranu nadohvat njuške i digao se kako bi
krenuo.
Napravio je samo nekoliko koraka kad je, istoga trena, shvatio

da ne može doći pred Budu znajući u dubini svoga srca da je
ostavio bespomoćno biće na umoru...
Tako je istovario mulu i ostao njegovati životinjicu. Čitavu je

noć bdio nad njom kao da njeguje dijete. Davao joj je vodu u
usta i mijenjao zavoje na čelu.
Negdje u zoru jelen se oporavio.
Svećenik je ustao, sjeo na osamljeno mjesto i zaplakao...

32
Napokon je izgubio i svoju posljednju priliku. "Više te nikad
neću moći naći", rekao je glasno. "Ne traži me više", rekao mu
je glas koji je dopirao iza njega, "jer našao si me."
Svećenik se okrenuo i vidio kako se jelen ispunja svjetlošću i

poprima okrugao Budin oblik.
"Izgubio bi me da si me ostavio da umrem ovdje, ove noći, kako

bi me vidio u mome selu... I ne uznemiruj se u vezi s mojom
smrću: Buda ne može umrijeti dok ima ljudi poput tebe koji su
spremni slijediti moj put godinama, žrtvujući svoje potrebe
potrebama drugih. To je Buda. Buda je u tebi."
33
DESET ZAPOVIJEDI
Jednoga dana, na ulasku u nebo, okupilo se nekoliko stotina
duša koje su počivale u muškarcima i ženama koji su umrli toga
dana.
Sveti Petar, navodni čuvar ulaza u Raj, uređivao je promet.
"Prema Šefovim napucima napravit ćemo tri velike skupine

gostiju nakon preispitivanja deset zapovijedi.
Prva su skupina oni koji su prekršili sve zapovijedi barem

jednom.
Druga su skupina oni koji su jednom prekršili barem jednu od

deset zapovjedi.
I posljednja skupina, za koju pretpostavljamo da će biti

najbrojnija, jesu oni koji nikad u životu nisu prekršili nijednu
zapovijed.
“Dobro", nastavio je sveti Petar. "Oni koji su prekršili sve

zapovijedi neka stanu desno."
Više od polovine duša stalo je desno.
Sve duše koje su ostale preselile su se lijevo. Dobro, ne sve.

34
Zapravo, sve osim jedne.
U sredini je ostala duša dobroga čovjeka. Čitav je život išao

putem plemenitih osjećaja, dobrih misli i dobrih djela.
Sveti se Petar iznenadio. Samo je jedna duša ostala u skupini za

najbolje duše.
Smještaje nazvao Boga da mu to priopći.
"Slušaj, ovako stoje stvari: ako nastavimo prvotni plan, ovaj

jadni čovjek koji je ostao u sredini, umjesto da bude nagrađen
za svoje blaženstvo, nasmrt će se dosađivati u krajnjoj samoći.
Mislim da moramo učiniti nešto s tim u vezi."
Bog je ustao pred tom skupinom i rekao: "Onima koji se sada

pokaju bit će oprošteno, a grijesi će im biti zaboravljeni. Oni
koji se pokaju mogu se pridružiti skupini u sredini s čistim i
bezgrešnim dušama."
Pomalo su se svi počeli pomicati prema sredini. "Stanite!

Nepravda! Izdaja!" vikao je jedan glas.
Bio je to glas onoga koji nije griješio. "To nije fer! Da ste mi rekli
da ćete im oprostiti, ne bih potratio svoj život..."
35
TEŽINA STAKLA
Jednom davno profesor psihologije je hodao uz katedru dok je
podučavao student principima upravljanja stresom, pred
punim gledalištem. Dok je podizao čašu vode, svi su očekivali
da će im biti postavljeno uobičajeno pitanje "prazna ili puna
polovica". Umjesto toga, s osmijehom na licu, profesor je
upitao: "Koliko je teška čaša vode koju držim?"
Studenti su izvikivali odgovore u rasponu od par grama do

nekoliko kilograma.
Nakon kratkog vremena, professor je nastavio: "Iz moje

perspektive, apsolutna težina ove čaše nije bitna. Sve ovisi o
tome koliko dugo ju držim u ispruženoj ruci. Ako je zadržim
minutu ili dvije, to je prilično lagano. Ako ju držim sat vremena,
njezina težina može malo boljeti. Ako ju držim jedan dan, moja
ruka će se vjerojatno grčiti i potpuno utrnuti, možda čak postati
i paralizirana, prisiljavajući me da ispustim čašu na pod. U
svakom slučaju, težina stakla se ne mijenja, ali što je duže
držim, to mi je teže.
Kad se razredom pronio uzdah shvaćanja, on je nastavio: »Tvoji

stresovi i brige u životu su vrlo slični ovoj čaši vode. Razmislite
o njima neko vrijeme i ništa se ne događa. Razmislite o njima
36
malo duže i počnju malo boljeti. Razmislite o njima cijeli dan, i
osjećat ćete se potpuno utrnuti i paralizirani - nesposobni
učiniti bilo što drugo dok ih ne ispustite. "
Fabula: Važno se je osloboditi stresa i briga. Bez obzira što se

dogodi tijekom dana, navečer, ispustite sva svoja opterećenja.
Nemojte ih nositi preko noći i u sljedeći dan sa sobom. Ako još
uvijek osjećate težinu jučerašnjeg stresa, to je snažan znak da
je vrijeme da ispustite čašu.
37
O BOŽJEM VREMENU
Čovjek je otišao do vrha brda kako bi razgovarao s Bogom.
Čovjek je upitao: "Bože, što ti je milijun godina?"
A Bog je rekao: "Trenutak."
Tada je čovjek upitao: "Pa, što je za vas milijun kuna?",
A Bog je rekao: "Lipa."
Tada je čovjek upitao: "Bože ... mogu li dobiti novčić?"
I Bog reče: "Naravno ... za trenutak."

38
GRUPA ŽABA
Skupina žaba putovala je šumom kad su dvojica pala u duboku
jamu. Kad su ostale žabe vidjele koliko je duboka jama, rekle su
žabama da im nema nade.
Međutim, dvije su žabe ignorirale svoje drugove i pokušale

iskočiti iz jame. Ipak, unatoč njihovim naporima, skupina žaba
na vrhu jame još je uvijek govorila da bi se trebale odreći jer
nikada ne bi uspjele.
Na kraju, jedna od žaba koja je slušala ono što su drugi govorili,

odustala je, skačući u svoju smrt. Druga žaba je nastavila
skakati što je više mogla. Još jednom je skupina žaba vikala na
nju da zaustavi bol i da umre.
Ignorirala ih je i još jače skočila i napokon se uspio izvući. Kad

je izašao, ostale su žabe rekle: "Nisi li nas čula?"
Žaba im je objasnila da je gluha i da je mislila da ju cijelo vrijeme

ohrabruju.
Moral priče: Riječi ljudi mogu imati ogroman učinak na živote

drugih. Stoga, trebate razmisliti o tome što ćete reći prije nego
što izađe iz vaših usta - to bi mogla biti razlika između života i
smrti.
39
PREPREKA NA NAŠEM PUTU
U drevna vremena, kralj je poslao svoje ljude na put. Zatim se
sakrio u grmlje i promatrao da li će netko maknuti kamen s
puta, kojega je on tamo postavio. Neki od najbogatijih kraljevih
trgovaca i dvorana prolazili su i jednostavno zaobilazili kamen.
Mnogi su okrivljavali kralja što nije održavao puteve, ali nitko

od njih nije učinio ništa kako bi uklonio kamen.
Jednog dana došao je seljak koji je nosio povrće. Približavajući

se kamenu, seljak je položio svoj teret i pokušao izbaciti kamen
s puta. Nakon mnogo guranja i naprezanja, konačno je uspio.
Nakon što se seljak vratio da uzme svoje povrće, primijetio je

torbicu koja je ležala na cesti gdje je bila stijena. U torbici je
bilo mnogo zlatnih novčića, a od kralja je zabilježeno da je zlato
za osobu koja je uklonila stijenu s ceste.
Moral priče: Svaka prepreka na koju nailazimo daje nam priliku

da poboljšamo naše okolnosti, a dok se lijeni žale, drugi
stvaraju prilike kroz svoje ljubazno srce, velikodušnost i
spremnost da postignu stvari.
40
STARAC U SELU
Starac je živio u selu. Cijelo je selo bilo umorno od njega; uvijek
je bio sumoran, stalno se žalio i uvijek je bio loše raspoložen.
Što je dulje živio, postajao je sve otrovniji. Ljudi su se trudili da
ga izbjegnu jer je njegova nesreća bila zarazna. U drugima je
stvorio osjećaj nesreće.
Ali jednog dana, kad je napunio osamdeset, dogodilo se

neočekivano. Odmah se začule glasine: "Starac je danas sretan,
on se ne žali ni na što, smiješi se, a čak je i njegovo lice
osvježeno."
Cijelo se selo okupilo oko čovjeka i upitalo ga: "Što vam se

dogodilo?"
Starac je odgovorio: - Ništa posebno. Osamdeset godina lovio

sam sreću što je bilo beskorisno. Tada sam odlučio živjeti bez
sreće i samo uživati u životu. Zato sam sada sretan. "
Moral priče: Ne lovite sreću. Uživaj u životu.

41
VJEČNI ŽIVOT
By: Natalie Smith
U jednoj kući živjela je sretna mala obitelj: dva roditelja, dijete

i djed. Svake noći dječak je slušao priče svog djeda o svom
životu i prošlosti, a ponekad je mislio da njegov djed ima
beskrajne rezervoare zastrašujućih, zabavnih i fascinantnih
priča koje je trebalo ispričati. Svaka je priča nudila lekciju za
podučavanje.
Nakon dugog razdoblja u kojem je obitelj živjela sretno, godine

su počele pokazivati svoj trag na djedu i on je počeo
svakodnevno razmišljati o kraju kada će mu se život završiti.
Dječak je čuo kako izgovara te riječi svaki dan i pokušao smisliti
kako bi njegov djed mogao živjeti vječni život ili barem još
nekoliko godina. "Djede, mislim da znam kako možeš živjeti još
60, 70, čak 80 godina!" rekao je.
"Živio sam dug život i vidio mnoge stvari, a sada imam još
nekoliko mjeseci ako je Bog velikodušan, moje je vrijeme
došlo", rekao je.
42
"Ali prije nego što odeš, imam jedan zahtjev za tebe možeš li
napisati sve priče koje si mi ispričao svake noći prije spavanja?
Volio bih imati nešto od tebe kad odeš", rekao je unuk.
Zahtjev unuka jako je udario djeda, a on je odmah uzeo

bilježnicu i napisao sve priče koje je tijekom godina ispričao
svom unuku o svom životu. Iako mu je bilo vrlo teško zapamtiti
svaku pojedinost priča, uspio ih je pronaći na stranicama starih
dnevnika koliko je mogao, a dva tjedna kasnije dao je punu
bilježnicu unuku.
Unuk je s nestrpljenjem čitao priče, a nakon što je pročitao

posljednju priču, suze su mu tekle niz obraze. Otišao je do
djeda s bilježnicom u ruci, a nakon što je djed obrisao suze s
unukovog lica, upitao ga je: "Zašto plačeš, je li to zato što to
nisu baš iste priče koje sam ti ranije pričao?"
Unuk je odmah prekinuo djeda i rekao: "Ne djede, nije to, priče
su divne, samo su dokazale ono što sam mislio, da ipak možeš
živjeti zauvijek."
Djed se nasmiješio i rekao: "Slažem se s tobom da će te priče

ostati i nakon što napustim ovaj svijet, ali to i onako nisam ja,
već samo moje priče."
43
Unuk je odgovorio: "Možda su to samo priče za tebe, ali kad
sam ih pročitao i pustio tvoje riječi u moje srce, osjetio sam da
si pored mene, pa čak i nakon što sam završio s čitanjem priča,
tvoja duša ostala je sa mnom uz tvoje mudre riječi. "
"Ne znam mogu li ti vratiti dio tvoje duše koja je u meni, ali
znam da ću se ovih priča sjećati cijeli život, one će nastaviti
živjeti u meni s tvojom dušom. "
Djed je bio pun emocija i misli, neke su bile sretne a neke tužne,
ali unuk još nije završio ...
"Kroz tvoje priče, djede, podijelio si sa mnom svoja iskustva i

misli, želim da znaš da one nikada neće nestati i da ćeš nastaviti
živjeti kroz mene i da ćeš uvijek biti u mom srcu", rekao je.
Od mudrih riječi unuka možemo naučiti da bez obzira na naše

godine, svi bismo željeli živjeti još nekoliko godina na zemlji, ali
na kraju će se svaki naš život okončati. Međutim, naši životi i
naš utjecaj na druge ne prestaju nakon naše smrti. Ako dijelite
svoju mudrost, svoj svjetonazor i svoje iskustvo s drugima, vaša
duša će živjeti u njima, kao i vaše ideje i gledišta. Podijelite
svoju mudrost sa svojim prijateljima, obitelji, a mlađa
generacija, koja se može činiti nezainteresirana, sve će te priče
naprosto upiti u sebe. Jednog dana će cijeniti sve priče i
44
mudrost koju su čuli od ljudi koji više nisu s njima, ali još uvijek
žive u njima.
45
PROMIJENITI SVIJET
Svake nedjelje ujutro trčim po parku blizu moje kuće. U jednom
kutu parka nalazi se jezero. Svaki put kad trčim pored ovog
jezera, vidim istu staru ženu koja sjedi na rubu vode s malim
metalnim kavezom koji je pokraj nje.
Prošle nedjelje moja znatiželja je nadmašila samu sebe, pa sam

presto trčati i došetao do nje. Kad sam se približio, shvatio sam
da je metalni kavez zapravo mala zamka. U njemu su bile tri
kornjače, neozlijeđene, koje su polako hodale oko baze zamke.
U krilu je imala četvrtu kornjaču koju je pažljivo ribala
spužvastom četkom.
"Zdravo", rekao sam “Vidim te ovdje svake nedjelje ujutro. Ako

bi bili toliko dobri da mi kažete, što radite s tim kornjačama.”
Nasmiješila se. "Čistim njihove školjke", odgovorila je. "Sve na

školjci kornjače, poput algi ili smeća, smanjuje sposobnost
kornjače da apsorbira toplinu i ometa njezinu sposobnost
plivanja. Također može vremenom korodirati i oslabiti ljusku."
„Wow! To je stvarno lijepo od vas! ” - uzviknuo sam.

46
Nastavila je: “Provodim nekoliko sati svake nedjelje ujutro,
opuštam se uz ovo jezero i pomažem tim malim dečkima. To je
moj čudan način da napravim razliku. "
"Ali zar većina slatkovodnih kornjača ne živi cijeli svoj život s

algama i naslagama koje su na njihovim školjkama?" - upitao
sam.
“Da, nažalost.” - odgovorila je.
Ja sam se počešao po glavi. "Dakle, zar ne mislite da bi vaše

vrijeme mogli bolje potrošiti? Mislim da su vaši napori predivni,
ali postoje slatkovodne kornjače koje žive u jezerima širom
svijeta, kojima ne možete pomoći. Velika većina tih kornjača
nemaju dobre ljude poput vas da im pomognu očistiti svoje
školjke. Dakle, bez uvrede ... ali kako točno vaši lokalizirani
napori ovdje čine razliku? "
Žena se naglas nasmijala. Potom je spustila pogled na kornjaču

u njezinu krilu, očistila posljednji komad algi iz njene školjke i
rekla: “Dušo, kad bi taj mališan mogao govoriti, rekao bi ti da
sam upravo napravila veliku razliku.”
47
Fabula: možete promijeniti svijet - možda ne odjednom, nego
malo po malo. Probudite se svako jutro znajući da ono što
radite čini razliku.
48
TEŽINA STAKLA
Jednom davno profesor psihologije je hodao po predavaonici
dok je student podučavao principima upravljanja stresom. Dok
je tako hodao podizao je čašu vode. Svi su očekivali da će im
biti postavljeno klasično pitanje "do pola prazno ili do pola
puno". Umjesto toga, s osmijehom na licu, profesor je upitao:
"Koliko je teška čaša vode koju držim?"
Studenti su izvikivali odgovore u rasponu od deset deka do

nekoliko kilograma.
Odgovorio je: "Iz moje perspektive, apsolutna težina ove čaše

nije bitna. Sve ovisi o tome koliko dugo ju držim u ispruženoj
ruci. Ako je zadržim minutu ili dvije, to je prilično lagano. Ako
ju držim sat vremena ravno, njezina težina može stvoriti bol u
mojoj ruci. Ako ju uspijem držati cijeli dan, moja ruka će se
vjerojatno grčiti i osjećati potpuno utrnuto i paralizirano,
prisiljavajući me da spustim čašu na stol. U svakom slučaju,
težina stakla se ne mijenja, ali što je duže držim, to mi je teže.
Kad su studenti kimnuli glavom u znak razumjevanja, on je

nastavio: »Vaši stresovi i brige u životu su vrlo slični ovoj čaši
vode. Razmislite o njima neko kraće vrijeme i ništa se ne
događa. Razmišljajte o njima malo duže i počinje malo boljeti.
49
Razmišljajte o njima cijeli dan, i osjećat ćete se potpuno utrnuti
i paralizirani - nesposobni učiniti bilo što drugo dok ih ne
ispustite. "
Fabula: Važno je zapamtiti da se oslobodite stresa i briga. Bez

obzira što se dogodi tijekom dana, ako je ikako moguće, rano
navečer, napustite sva svoja opterećenja. Nemojte ih nositi
preko noći i u sljedeći dan. Ako još uvijek osjećate težinu
jučerašnjeg stresa, to je snažan znak da je vrijeme da spustite
čašu.
50
MAMAC ZA MORSKE PSE
Tijekom istraživačkog eksperimenta morski je biolog stavio
morskog psa u veliki spremnik, a zatim je u spremnik pustio
nekoliko malih ribljih mamaca.
Kao što biste i očekivali, morski pas je brzo plivao oko

spremnika, napadao i jeo manje ribe.
Morski biolog je zatim u spremnik umetnuo jak komad čistog

pleksiglasa, stvarajući dvije pregrađene zone. Zatim je stavio
morskog psa na jednu stranu stakloplastike i novi riblji mamac
s druge strane.
Pas je opet brzo napao. Međutim, ovaj put je morski pas udario
u pregradu od stakloplastike i odbio se. Morski pas je ponavljao
to ponašanje svakih nekoliko minuta bez uspjeha. U
međuvremenu, riba na mamcima zaplivala je neozlijeđena u
drugoj pregradi. Na kraju, oko sat vremena nakon
eksperimenta, morski pas je odustao.
Ovaj eksperiment je ponovljen nekoliko desetaka puta tijekom

sljedećih nekoliko tjedana. Svaki put, morski pas je postajao
manje agresivan i manje pokušavao napasti mamac, dok se na
51
kraju nije umorio od udaranja njuškom o pregradu od
stakloplastike.
Biolog je zatim uklonio djelitelja od stakloplastike, ali morski

pas nije napao. Morski pas je bio uvježban da vjeruje da postoji
barijera između nje i riba mamca, tako da riba mamac pliva
gdje god želi, bez ikakve štete.
Fabula: Mnogi od nas, nakon doživljavanja zastoja i neuspjeha,

emocionalno odustaju i prestaju pokušavati. Poput morskog
psa u priči, vjerujemo da ćemo, budući da nismo bili uspješni u
prošlosti, uvijek biti neuspješni. Drugim riječima, mi i dalje
vidimo barijeru u našim glavama, čak i kada ne postoji
"stvarna" prepreka između mjesta gdje smo i gdje želimo ići.
52
BITI I DISATI
Jedna topla večer prije mnogo godina ...
Razgovarao sam s dragom ženom u trećoj dobi. Rekoh joj da mi

se čini kao da je znatno mlađa od onog što znam o njoj.
Nasmiješila se i rekla: “Sada kad mi je sedamdeset i pet godina
ja razmišljam o svom životu i kako je bilo biti mlad, a iskreno se
nadam da se dobro sjećam tih trenutaka. ”
Nekoliko sekundi kasnije zatvorila je oči i zaspala. Soba je bila

mirna - gotovo tiha. Sve što sam mogao čuti bilo je njezino
nježno disanje. Ostao sam budan razmišljajući o vremenu koje
smo proveli zajedno i svim izborima u našim životima koji su
omogućili ovaj trenutak. U jednom trenutku shvatio sam da
nije važno što smo napravili ili gdje smo otišli. Ni budućnost nije
imala nikakvog značaja. Sve što je bilo važno bio je spokoj
trenutka. Samo biti s njom i disati s njom.
Fabula: Ne smijemo dopustiti da sat, kalendar i vanjski pritisci

vladaju našim životima i da nas zaslijepe na činjenicu da je svaki
pojedinačni trenutak naših života lijepa tajna i čudo - osobito
one trenutke koje provodimo u prisutnosti voljene osobe.
53
PRODAVAONICA ŽELJA
Negdje, na rubovima Svemira bila je jedna trgovina. Natpisa sa
nazivom trgovine odavno nema – nekad davno ga je odnijela
oluja, a novi gazda ga nije postavljao, jer je svaki stanovnik
ionako znao da ova trgovina prodaje želje.
Asortiman je bio ogroman, ovdje se moglo kupiti gotovo sve:

velike jahte, kuće, udaje, funkcija potpredsjednika velike
korporacije, djeca, voljeni posao, idealna figura, pobjeda u
nekom natjecanju, luksuzni automobili, vlast, uspjeh, izobilje i
puno, puno drugih stvari... Na prodaji nisu bili samo život i smrt
– za to je bio zadužen glavni ured, koji se nalazio u drugoj
Galaksiji. Svatko, tko je došao u ovu trgovinu (ali, naravno,
postojali su i oni koji nijednom nisu ušli u trgovinu, nego su
ostajali kod kuće i samo željeli želje), odmah se raspitao za
cijenu svoje želje.
Cijene su dakako bile različite. Naprimjer, voljeni posao koštao

je odustajanja od stabilnosti i predvidljivosti, spremnosti za
samostalno planiranje i uređenje svog života, vjere u vlastite
snage i odluke da se radi tamo gdje im se sviđa, a ne tamo gdje
treba.
54
Vlast je koštala nešto više: trebalo se odreći nekih svojih
uvjerenja, znati u svemu pronaći racionalno objašnjenje,
umijeti drugima reći «ne», znati svoju cijenu (i ona je trebala
biti dovoljno visoka), dozvoliti sebi govoriti „JA“, znati
nametnuti se drugima, bez obzira na odobravanje, ili
neodobravanje okoline.
Neke cijene su bile čudne: brak se primjerice mogao dobiti

gotovo besplatno, ali je zato sretan život bio skup: osobna
odgovornost za sreću, sposobnost dobivanja zadovoljstva od
života, prepoznavanje svojih želja, odricanje od mišljenja
okoline, sposobnost da se cijeni ono što se ima, dozvoliti sebi
da se bude sretan, svijest o samopoštovanju, odricanje od
bonusa „žrtve“, rizik gubljenja nekih prijatelja i poznanika.
Nije svatko, tko je došao u ovu trgovinu, bio spreman odmah

kupiti želju. Neki, ugledavši cijenu, odmah su se okretali i
izlazili. Drugi su dugo stajali zamišljeni, preračunavajući se i
razmišljajući kako ostvariti povoljnu kupnju. Netko se žalio na
vrlo visoke cijene, tražio popust ili pitao za dane rasprodaje.
Ali, bilo je i takvih, koji su vadili svu svoju ušteđevinu te kupili

želju, zapakiranu u prelijepi šuškavi papir. Na takve su sretnike
ljubomorno gledali drugi kupci, tračajući o tome kako je gazda
55
trgovine njihov prijatelj, te da su želju dobili tek tako, bez
ikakvog truda. Kada su jednom prilikom, gazdu trgovine upitali
ne plaši li se on bankrota, on je samo odmahivao glavom i
odgovarao da će u svakom trenutku biti smijelih ljudi,
spremnih na rizik, odricanje od naviknutog i svakodnevnog
života, spremnih da vjeruju u sebe, koji imaju snage i sredstva
da bi platili za ispunjenje svojih želja. A na vratima trgovine već
stotinjak godina nalazi se oglas: „Ako vaša želja još uvijek nije
ispunjena – znači da još nije plaćena.”
56
SVATKO IMA SVOJU ŽIVOTNU PRIČU
24-godišnji dječak koji je sa velikim interesom promatrao svijet
kroz prozor vlaka, viknuo je: "Tata, vidi stabla idu iza!"
Tata se nasmiješio prema sinu i mladom paru koji sjedio u

blizini, promatrajući djetinjasto ponašanje 24-godišnjaka sa
samilošću, koji je odjednom ponovno uzviknuo ...
"Tata, gledaj kako nam oblaci trče!"
Par nije mogao odoljeti pa su rekli starcu: “Zašto ne odvedeš

sina do dobrog liječnika?" Starac se nasmiješi i reče: "Jesam i
upravo dolazimo iz bolnice, moj sin je bio slijep od rođenja, on
je samo dobio oči danas."
Svaka osoba na planeti ima priču. Nemojte suditi ljude prije

nego ih doista upoznate. Istina bi vas mogla iznenaditi.
57
OTRESITE SVOJE PROBLEME
Čovjekov omiljeni magarac pade u dubok ponor. Nisu ga mogli
izvući bez obzira na sav trud. Čovjek ga stoga odluči zakopati
na mjestu gdje se nalazio.
Kako ga je zatrpavao sa zemljom iz okolice, razina zemlje u

ponoru se sve više povećavala.
Što je više zemlje padalo u ponor, magarac se sve više dizao,

dok konačno nije izašao. Do podneva magarac je bezbrižno
pasao na zelenim pašnjacima.
Često je strpljivost uz veliku dozu nelagode, kad ti na leđa

padaju novi i novi problem, jedini način za izlazak iz krize.
58
KRUMPIR, JAJA I ZRNA KAVE
Jednom davno kćer se žalila ocu da joj je život jadan i da ne zna
kako će uspjeti. Bila je umorna od borbe cijelo vrijeme. Činilo
se kao da je jedan problem riješen, a drugi je ubrzo uslijedio.
Njezin otac, kuhar, odveo ju je u kuhinju. Napunio je tri posude

vodom i stavio ih na vatru. Kad su tri posude počele kuhati,
stavio je krumpir u jednu posudu, jaja u drugu posudu i
mljevena zrna kave u treći lonac.
Zatim im je dopustio da do kraja prokuhaju, ne govoreći ni riječi

svojoj kćeri. Kćer je nervozno i nestrpljivo čekala ishod, pitajući
se što radi.
Nakon nekog vremena ugasio je plamenike. Izvadio je krumpir

iz lonca i stavio ih u zdjelu. Izvadio je kuhana jaja i stavio ih u
zdjelu.
Zatim je izvadio kavu i stavio je u šalicu. Pogledavši je, upitao

ju je. "Kćeri, što vidiš?"
“Krumpir, jaja i kava” - žurno je odgovorila.
"Pogledaj pobliže", rekao je, "i dotakni krumpir." Zatim ju je

zamolio da uzme jaje i razbije ga. Nakon što je odstranila ljusku,
opazila je tvrdo kuhano jaje. Naposljetku ju je zamolio da
59
popije kavu. Njezina bogata aroma donijela joj je osmijeh na
lice.
"Oče, što sve to znači?" - upita ona.
Potom je objasnio da su se krumpiri, jaja i zrna kave suočili s

istim nevoljama - kipućom vodom. Međutim, svaki je reagirao
drugačije.
Krumpir je bio jak, tvrd i nepopustljiv, ali u kipućoj vodi postao

je mekan i slab. Jaje je bilo krhko, s tankom vanjskom ljuskom
koja je štitila tekuću unutrašnjost sve dok nije stavljeno u
kipuću vodu. Tada je unutrašnjost jajeta postala tvrda.
Međutim, mljevena zrna kave bila su jedinstvena. Nakon što su

bila izložena kipućoj vodi, izmijenili su vodu i stvorili nešto
novo.
"Što si ti od svega nabrojenoga?", upitao je svoju kćer. “Kad

vam nevolja kuca na vrata, kako reagirate? Jeste li krumpir, jaje
ili zrno kave?„
Pouka: U životu se mnogo stvari događaju oko nas, ali jedino

što je doista važno je ono što se događa u nama.
Koja od gore spomenutih namirnica si ti?

60
ZDJELICA SLADOLEDA
U danima kada je sladoled koštao mnogo manje,
desetogodišnji dječak ušao je u slastičarnicu i sjeo za stol.
Konobarica je stavila čašu vode ispred njega.
"Oprostite” - reče dječak - “koliko košta veliki sladoled?"
"50 dinara" - odgovori konobarica.
Dječak je izvukao ruku iz džepa i proučio brojne kovanice u njoj.

"Koliko je običan sladoled?" - upitao je. Neki su ljudi čekali stol
i konobarica je bila malo nestrpljiva.
"35 dinara" - reče ona grubo.
Mali dječak ponovno je prebrojao novčiće. "Ja ću običan

sladoled" - rekao je.
Konobarica je donijela sladoled, stavila račun na stol i otišla.

Dječak je dovršio sladoled, platio blagajniku i otišao.
Kad se konobarica vratila, počela je brisati stol i zabezeknula

se.
Tamo je, uredno pored prazne zdjelice, stajalo 15 dinara -

njezina napojnica.
61
SLON
Kad sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se
najviše sviđale životinje. Pozornost mi je posebno privlačio
slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraža
životinja. Tijekom pred stave golema je životinja svašta izvodila
novčićem, neuobičajena kombinacija veličine i snage... Ali
nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je
uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je
držao samo jednu nogu.
Osim toga, kolac je bio malen komadić drva zabijen jedva

nekoliko centimetara u zemlju. Iako je lanac bio debeo i moćan,
bilo mi je jasno da se životinja koja je u stanju iščupati stablo s
korijenom, mogla s lakoćom osloboditi kolca i pobjeći.
Tajna mi je i dalje bila nejasna. Što ga onda drži?
Zašto ne pobjegne?
Kad mi je bilo pet ili šest godina, još sam vjerovao u mudrost
odraslih. Pa bih pitao učitelja, oca ili strica za taj misterij sa
slonom. Netko od njih objasnio mi je da slon nije pobjegao jer
je bio istreniran.
62
Postavio sam pitanje koje se samo nametalo: "Ako je
istreniran, zašto su ga vezali?"
Ne sjećam se da sam dobio ikakav smislen odgovor. S

vremenom sam zaboravio na misterij sa slonom i kolcem i
prisjetio bih ga se samo kad bih susreo one koji su se katkad
pitali isto.
Prije nekoliko godina otkrio sam da je netko, na moju sreću, bio

dovoljno mudar da pronađe odgovor: Cirkuski slon ne bježi
zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.
Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna, tek rođena slona

vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao,
vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim
naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.
Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je sljedećeg dana

opet pokušao, i sljedećega, i sljedećega... Sve dok jednoga
dana, jednoga za njegov život užasna dana, životinja nije
prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.
Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bježi jer,

jadnik, misli da ne može.
63
Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo
nakon rođenja.
Najgore je što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.
Nikad, nikad više nije pokušao iskušati svoju snagu...

64
TEST
Jedne noći četiri studenta s fakulteta su ostali budni do kasno,
zabavljali se i zabavljali. Nisu se obazirali na test koji se trebao
dogoditi sljedeći dan niti su i malo učili. Ujutro su napravili plan
za ispriku od testa. Oni su se premazali masnoćom i
prljavštinom i otišli u Dekanov ured. Kad su stigli, rekli su da su
prethodne noći bili na vjenčanju, a na povratku im su ispraznila
guma te su morali dovesti auto natrag u kampus.
Dekan je slušao njihovu priču o jadima i mislima. Ponudio im je

ponovno testiranje tri dana kasnije. Zahvalili su mu i prihvatili
njegovu ponudu.
Kad je stigao test dan, otišli su do dekana. Dekan ih je sve

smjestio u odvojene prostorije za test. To im je bilo u redu jer
su svi puno učili. Tada su vidjeli test. Imao je 2 pitanja.
1) Vaše ime __________ (1 bod)
2) Koja se guma probušila? __________ (99 bodova)
Opcije - (a) Prednja lijeva (b) Prednja desna (c) Stražnja lijeva
(d) Stražnja desna
Pouka: Uvijek biti odgovoran i donositi mudre odluke.

65
VRIJEDNOST
Popularni govornik započeo je seminar držeći novčanicu od 20
dolara. Gomila od 200 ljudi okupila se kako bi ga čula kako
govori. Upitao je: "Tko bi volio ovu novčanicu od 20 dolara?"
Podiglo se 200 ruku.
Rekao je: "Odreći ću tih 20 dolara jednom od vas, ali prvo,

dopustite mi da nešto učinim." Zgužvao je novačanicu u
rukama.
Zatim je upitao: "Da li još uvijek želite novčanicu?"
Još je 200 ruku bilo podignuto.
"Pa", odgovorio je, "Što ako učinim sljedeće?" Onda je spustio

novčanicu na tlo i i počeo ju gaziti svojim cipelama.
Podigao ju je i pokazao gomili. Novčanica je bila jako zgužvana

i prljava.
"A tko ju još uvijek želi?"
Sve su ruke i dalje bile podignute.
“Moji prijatelji, upravo sam vam pokazao vrlo važnu lekciju.

Bez obzira što sam učinio s novčanicom, i dalje ste ju željeli jer
66
joj se nije smanjila vrijednost. Još je vrijedila 20 dolara. Mnogo
puta u našim životima, život nas guši i melje. Donosimo loše
odluke ili se nosimo s lošim okolnostima, kako znamo i
umijemo. Ponekad se doista osjećamo se bezvrijedno. Ali bez
obzira što se dogodilo ili što će se dogoditi, nikada nećete
izgubiti svoju vrijednost. Vi ste posebni - nikada to ne
zaboravite!
67
PSEĆA MOLBA
1. Kako moj život traje 10 – 15 godina, svaki rastanak s
tobom znači mi patnju. Razmisi o tome prije nego me
povedeš
2. Moraš mi dati vremena da shvatim što od mene tražiš
3. Imaj povjerenja u mene – ja živim od toga
4. Ne ljuti se nikada na mene dugo, i ne zatvaraj me za
kaznu. Ti imaš svoj posao, svoje prijatelje, a ja imam samo
tebe.
5. Ponekad razgovaraj samnom. Premda tvoje rijeći u
potpunosti ne razumijem, prepoznajem glas kojim mi se
obračaš.
6. Upamti – bilo kako sa mnom postupaš, ja to nikad ne
zaboravljam.
7. Prije nego li me tučeš sjeti se da moje čeljusti s lakoćom
mogu zdrobiti kosti tvoje ruke, ali to nikad neću uraditi.
8. Prije nego me izgrdiš kao bezvoljnog, tvrdoglavog ili
lijenog razmisli: možda me muči neprikladna hrana,
možda sam bio predugo izložen suncu, hladnoći ili pak
imam istrošeno srce.
9. Brini se za mene isto kada postanem star, jer i ti ćeš
jednom ostariti.
10. Isprati me na mom posljednjem putu. Nemoj nikada reći
da to ne možeš gledati ili neka se to dogodi u tvojoj
odsutnosti. S tobom zajedno bit će mi sve lakše.
Zapamti da te beskrajno volim. Uvijek!
Tvoj Rex
68
HOTEL
Vlasnik jednog hotela je dobio pismo: "... Htio bih sa sobom
povesti i mojeg psa. On je lijepo odgojen i ne pravi nered. Htio
sam Vas pitati mogu li u Vašem hotelu boraviti sa svojim
psom?"
Vlasnik hotela je ubrzo poslao odgovor: "Dragi gospodine, ja se

bavim hotelijerstvom preko trideset godina i mogu reći da
imam zaista veliko iskustvo. Stoga mogu reći kako nam niti
jedan pas do sada nije ukrao ručnike ili kućni ogrtač, sitnice iz
soba ili slike sa zidova. Nikada zbog psa nisam morao zvati
policiju jer se usred noći tuče, viče i razvaljuje hotelski inventar
ili gleda TV koji je preglasan. I nikada do sada niti jedan pas nije
pobjegao a da nije podmirio račun. Zato Vam kažem da ćemo
sa velikim veseljem primiti Vašeg psa a ako on garantira za Vas,
možete doći zajedno."
69
VRLO POSEBAN BANKOVNI RAČUN
Zamislite da imate bankovni račun na kojega se kod svakog
vašeg buđenja uplati 86.400 kuna. Račun se poništava svake
večeri kad se ukida dio iznosa kojega niste iskoristili tijekom
dana. Što bi napravili?
Svi imamo takvu banku. Ime joj je Vrijeme. Svako jutro

dobivate novih 86.400 sekundi, koje vrijede do kraja dana.
Svake noći preostale neiskorištene sekunde se ukidaju, bez
obzira na to da li ste koju taj dan uspjeli iskoristiti mudro. Nema
obračuna na kraju dana. Ne dopušta se prekoračenje niti ne
možete posuditi od samog sebe ili koristiti više vremena nego
što imate. Svaki dan račun počinje od nule. Svake noći nestaje
neiskorišteno vrijeme. Ako ne iskoristite dnevne depozite, to je
vaš gubitak i ne možete se žaliti.
Ne možete uzeti zajam za vrijeme. Vrijeme koje imate je

vrijeme koje imate i to je to. Upravljanje vašim vremenom je
na vama, pri čemu odlučujete kako ćete ga najbolje potrošiti,
baš kao i novcem kojega imate. Nikada se ne radi o tome da
nemamo dovoljno vremena za obaviti stvari, već o tome da ih
sve želimo učiniti ali moramo paziti na prioritete.
70
JEDNA ŽIVOTNA PRIČA
Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva
za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od
učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti
nitko tko je tada bio prisutan tom događaju.
Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda
stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti
sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i
napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni
poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"
Svi prisutni su utihnuli.
Otac je nastavio: "Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno

invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za
iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u
vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."
Potom je nastavio priču.
Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci,

koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.
71
Siniša je upitao oca: "Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram
s njima?"
Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao

Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko
bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra i koliko bi mu
to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i
samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč
njegovom invaliditetu.
Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i

upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s
njima. Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:
"Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog
poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat
ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."
Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim

osmjehom obukao dres svog tima.
Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem

rastuće topline u grudima.
72
Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka,
ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u
njihov tim.
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze

kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike.
Siniša je pokrivao lijevu stranu terena.
Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom

raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom
tepihu; razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac
mahao sa tribine.
U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle,

gubila je samo sa 4 : 3 !
Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za

eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.
I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se

dogovarali tko će ga izvesti.
Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube

utakmicu!?
Na opće iznenađenje Siniši su ipak dali loptu!

73
Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao
ni mogao pravilno šutirati, a kamo li da pogodi okvir gola i da
prevari golmana.
Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši
da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog
jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na
pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.
Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio loptu, koja

je polako krenula ka suprotnoj stativi.
Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je

lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.
Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci

povikaše: "Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je,
stigni!!! Trči, trči, i pukni je u mrežu!!!"
Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio
je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu.
Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda,

zastao da vidi što će dalje.
Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!"

74
Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje
snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je
unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!
Muk, ... , a onda provala ... prasak svi skočiše: “Siniša, Siniša,
bravo Siniša !!!”
Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači,

grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim
od poraza.
"Tog dana ...", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu

potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, "... dječaci
obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj
svijet."
Siniša nije preživio do sljedećeg ljeta. Umro je još iste zime,

nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov
otac bio presretan i pamteći kako je svog malog heroja
dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!
75
PRAVO MJESTO
Majka i mladunče deve ležale su pod palmom.
Tada je beba deva upitala: "Zašto deve imaju grbe?"
Majka je rekla: "Mi smo pustinjske životinje pa imamo grbe za

skladištenje vode tako da možemo preživjeti s vrlo malo vode."
Mlada deva je na trenutak razmislila i rekla: "Dobro ... zašto su

nam noge dugačke i noge zaobljene?"
Mama je odgovorila: "Oni su namijenjene za hodanje po

pijesku pustinje."
Mlado je zastalo. Nakon par trenutaka, upitalo je majku: "Zašto

su naše trepavice dugačke?" Ponekad mi stanu na put. "
Mama je odgovorila: “Te duge guste trepavice štite oči od

pustinjskog pijeska kad puše vjetar.
Beba je mislila i mislila. Zatim reče: "Vidim sljedeće: grba služi

za skladištiti vodu kad smo u pustinji, noge su za šetnju kroz
pustinju i ove trepavice štite moje oči od pustinje, ali što onda
radimo u zoološkom vrtu? "
Lekcija: Vještine i sposobnosti korisne su samo ako ste na

pravom mjestu u pravo vrijeme. Inače će se rasipati.
76
TIHA DUŠA
Starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce
upitali su novinari:
"Dragi gospodine", započela je novinarka interview, "možete li

nam ispričati nešto osebujno, što vam se zasigurno moralo
dogoditi, u vašem radnom vijeku?"
(Razlog, zašto su uopće novinari došli je bio: država je odlučila

dodijeliti mu počasnu mirovinu za njegov osamdeseti
rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih
sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova nije imao prema
kojima bi dobio mirovinu.)
Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir i već mu je

bilo neugodno što su uopće došli oni kojima se niti u snu čovjek
ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu netko i pisati u
novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da
postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se
dali tek tako otpraviti.
Prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati.

Imao je on običnih priča, koje su za običan puk i koje se mogu
77
pričati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one i suviše seljačke
za tako nešto kao što su novine.
Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo

nejako štene. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga
jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par
dana mi se psić jako priklonio i ja sam ga zavolio.
Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim što sam i

sâm imao. I pseto je lijepo napredovalo.
No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga

trebam ubiti, jer da će se veliko zlo dogoditi.
Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je srcu priraslo i gotovo.

Pas je postao snažan, velik, i kad bih ponekad nešto bio
zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši mu da mi to
sam donese. Gledao bi me za trenutak u oči, kao da razmišlja o
onome što sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i
pomagao mi je revno čuvati ovce.
Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako stegnulo

misli. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša.
78
Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje
su tu odmarale u sjeni par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči
su mi se same sklopile. Bilo je sparno.
Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza

sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako
da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao
sam provjeriti što se događa. Vrata kolibice su gledala na
zapad. Narančasta sunčana lopta je bila još za koplje visoko. U
smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva
krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je
narančasto prosijavalo kroz oči. Kao da je umjesto njih imao
dvije žeravice. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se
ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života.
Odmah sam shvatio što je bilo na stvari.
Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i

ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu
glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je
osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u
njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao.
Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po

nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što prije nisam
79
seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli
tovariti leševe
ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje

zaprepaštenje kada sam između ovaca naišao na
tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se stegnulo, a na oči mi

grunuše suze. Ubio sam svog istinskog
prijatelja. Posumnjao sam u moju zvijezdu na nebu.
Od tada je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu

zaboraviti, kao da se danas desilo. Od tada sam se nekako
povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio
sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u
mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.
Cijena toga je bila visoka, a niti me je tko pitao da li želim kupiti

to iskustvo.
80
CRNA I BIJELA KUTIJA
U kineskoj provinciji živio siromašni Kinez koji je cijeli život
radio najteže poslove, a da ništa nije stekao.
Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio.

Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju.
Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije

kutijice, jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu: “Na žalost,
nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude
teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš
otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”
Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu,

štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice i krenuo u svijet.
Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod

vedrim nebom…
Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke

bore na licu i žuljeve na rukama, i zdjelu riže dnevno.
Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i

oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla.
81
Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i
mrzli ga mrazovi.
Jedne noći netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i

dva juana koja je imao. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti.
Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba i dok ih je spuštao niz

tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije
očeve kutijice.
Otvorio je bijelu. U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom

napisano: “Ovo će proći!”
Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe nego se zaputio k

obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka.
Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima.
Mladić je prišao, pročitao im glasno i prošli su.
Prošao je i on. Nekoliko je dana proveo po gradskim trgovima,

a onda ga je potražio maleni stari Kinez.
Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je

on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i
pisati.
82
Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali
čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo
nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u
susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek i
znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo
brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.
Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je

gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a
star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru
svoje poslove i svoju kćer za ženu.
Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i

uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je
predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama
svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući
sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.
Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svih

svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca.
Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao…

83
Otvorio je crnu kutijicu. U njoj je bio smotan papirić. Razmotao
ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano: “I ovo će
proći.”
84
STARICA
Kada je neka stara žena umrla, na odjelu za liječenje bolesti
povezanih sa starenjem u malom mjestu nedaleko grada
Dundee (bolnica u Škotskoj) svi su bili sigurni da iza sebe nije
ostavila ništa vrijedno.
Kasnije, kada su medicinske sestre pregledavale njeno

nasljeđe, našle su ovu pjesmu.
Jedna od njih je kopiju pjesme uzela i odnijela sa sobom u Irsku.

Jedino naslijeđe koje je ova starica ostavila za potomke, je bila
objavljena u izdanju Božićne vijesti u Sjevernoj Irskoj (objavila
Udruga za mentalno zdravlje).
Dakle, ova malena starica iz Škotske, bez fizičke imovine, što bi

ostavila na ovom svijetu, sada autorica "anonimne" pjesme,
koja cirkulira na Internetu:
Ogorčena starica
Što vidite sestre? Što vidite? Što si mislite, kada me pogledate?
Ogorčena starica, ne previše pametna, nesigurnih navika, sa

sanjivim očima i pogledom u daljinu.
85
Starica, koja ispljune hranu i ne odgovara, kada joj glasno
prigovarate,'Dajte no, potrudite se malo!'
Starica, za koju mislite, da ne opaža stvari, koje napravite.
Starica, koja vam protiv svoje volje ali nježno dozvoli, da radite
što hoćete, da ju kupate i hranite, samo da mine dugi dan?
Je li to ono što ste mislili? Je li to ono što vidite?
Otvorite oči sestre, jer ono što vidite nisam ja!
Reći ću vam tko sam ja, što ovdje sjedim tako mirno.
Ja sam desetogodišnja djevojčica, koja ima oca i majku, braću i

sestre, koji ljube jedni drugoga.
Ja sam šesnaestogodišnja djevojčica, sa krilima na nogama,

koja sanja, da će uskoro sresti svoga dragoga.
Ja sam nevjesta pri dvadesetim, moje srce poskakuje, kada

dajem zakletvu, koja me veže do kraja života.
Sada ih imam dvadeset i pet, imam svoju djecu, koja trebaju

moje vodstvo, imam siguran i sretan dom.
Sada sam žena pri tridesetim, djeca brzo rastu, među sobom
smo povezani vezama, koje bi morale trajati vječno.
86
Kada ih imam četrdeset, moji su sinovi odrasli i daleko, ali na
mojoj strani stoji muž, koji pazi, da ne žalujem.
Pri pedesetim oko mojih nogu iznova se igraju djeca, opet

upoznajem djecu dragih osoba i sebe.
Iznad mene tamni oblaci, moj muž je mrtav. Kada se zagledam

u budućnost, sva se naježim.
Moja djeca su predaleko, imaju svoju djecu, mislim na sva

protekla ljeta i ljubav koju sam upoznala.
Sada sam stara žena. Kako okrutna je priroda! Starost je šala,

koja iz čovjeka napravi budalu.
Tijelo usahne, privlačnost i moć nestanu. Tamo gdje sam

nekada imala srce, sada je samo kamen.
No unutar ove stare ruševine, još uvijek živi djevojčica. Moje

izmučeno srce tu i tamo još uvijek zna kipjeti od emocija.
Sjećam se veselih i tužnih dana. U mislima uvijek iznova ljubim

i proživljavam svoj život.
Mislim na sve te godine, kako su prebrzo prošle, i prihvaćam

neizbježnu činjenicu, da ništa ne može trajati vječno.
87
Zato ljudi, otvorite oči, otvorite oči i pogledajte! Pred vama nije
ogorčena starica, pred vama sam JA!!
Zapamtite ovu pjesmu, kada sljedeći put sretnete stariju osobu

i na nju se možda otresete, ne pogledavši u njenu mladu dušu.
Svi ćemo biti jednoga dana na njenom mjestu!

88
UŽIVAJ U ŽIVOTU
Uživaj u životu, jer je kasno, da kasnije ne može biti...
Što je nebo tamnije, to će zvijezde biti sjajnije.
Samo u mirnom jezeru, ogleda se svjetlo zvijezda.
Žaba u bunaru ne zna koliko je daleko more.
Ako pčela ima pruge na leđima...to još uvijek ne znači da je

tigar...
Cijeni svog neprijatelja, ali budi brži od njega.
Tko samo iza sebe gleda, izgubi cilj pred sobom.
Samo onaj tko zna svoj cilj, može pronaći svoj put.
Pronađemo uvijek ono što tražimo.
Tko istinu traži, ne smije se prestrašiti kada je pronađe.
Ko uvijek misli samo u jednom pravcu, vrti se u krug.
Kada ti Bog poželi nešto pokloniti, zapakira poklon u jedan

problem.
Predvidi poteškoće, prije nego što se pojave! Sve teško počinje

dok je još lako.
89
Sve veliko počinje dok je još malo. Napravi veliko, dok je još
malo!
Kada vidiš nekog velikog, tko te želi ugroziti, pogledaj prvo u

pravcu sunca. Tada ćeš vidjeti da je to veliko, možda samo
sjenka patuljka.
Oči su ogledalo duše.
Imam samo jednu želju za tebe: DA TE UVIJEK SREĆA PRATI!!!

To ti želim od sveg srca!
90
RAZMISLI
Imaš li naviku čuvanja beskorisnih stvari, misleći da će ti jednog
dana, ko zna kad, možda zatrebati?
Imaš li naviku sakupljati novac i ne trošiti ga jer misliš da bi ti u

budućnosti mogao trebati?
Imaš li naviku pohranjivanja odjeće, cipela, namještaja, pribora

i ostalih kućnih potrepština koje ne koristiš već dugo vremena?
A duboko u sebi...? Imaš li naviku držati i čuvati zamjeranje,

tugu, strah, zabrinutost i ostalo?
Ne čini to! Radiš protiv svog napretka!
Potrebno je napraviti mjesta, ostaviti prazan prostor za dolazak

novih stvari u tvoj život.
Potrebno je riješiti se svih beskorisnih stvari koje se nalaze u

tebi i u tvom životu, da bi napredak mogao doći.
Snaga te praznine je ta koja će privući sve što želiš.
Sve dok se materijalno i emocionalno držiš starih i beskorisnih

osjećaja, neće biti mjesta za nove mogućnosti.
91
Stvari moraju cirkulirati... Očisti svoje ladice, ormare, radni
stol, garažu,...
Daj ono što ti više ne koristi...
Mentalni stav čuvanja beskorisnih stvari veže tvoj život i čini ga

nepokretnim.
Nisu stvari te zbog kojih tvoj život stagnira... nego stav čuvanja
i zadržavanja...
Kada nešto čuvamo, zapravo razmišljamo o potrebi, o

siromaštvu...
Vjerujemo da će nam sutra to nedostajati, i da nećemo moći

ispuniti te potrebe...
Na taj način, šalješ dvije poruke svome mozgu i svome životu:
Da ne vjeruješ u sutra...
i da misliš da novo i bolje nije za tebe,
Pusti ono što ti ne koristi u životu, otvori se za novo...
Pleši kao da te nitko ne gleda,
Voli kao da nikad nisi bila povrijeđena,

92
Pjevaj kao da te nitko ne čuje,
Živi kao da je raj na zemlji
Riješi se onoga što je izgubilo sjaj i boju...
Dopusti da novo uđe u tvoj dom...
i u tebe....
Zbog toga, nakon čitanja ovoga, odmah se nečega riješi što ti

ne treba, makar i ovog napisa ...
Ne čuvaj ga i ne drži samo za sebe....
Neka kruži....
Neka te napredak i mir dostignu čim prije...

93
MOJIM PRIJATELJIMA
Svim mojim prijateljima koji su ........... OSTALI SAMI
Ljubav je kao leptir. Što za njom više trčiš, tim te više razočara.
Ali ako je pustiš da leti, doći će ti kad se najmanje nadaš.
Ljubav te može učiniti sretnim, ali te ponekad može i zaboljeti.

No najljepša je tek kad je pokloniš onome tko je toga vrijedan.
Stoga ne žuri nađi vremena i izaberi ono najbolje ZA SEBE.
Svim mojim prijateljima ........... KOJI NISU BAŠ SAMI
Ljubav nije nastojanje da postanemo neka druga “savršena

osoba”.
Ljubav se sastoji u tome da pronađemo osobu koja će nam

pomoći da budemo savršeni onakvi kakvi već jesmo.
Svim mojim prijateljima koji se vole......... “IGRATI”
Nikad ne reci “VOLIM TE" ukoliko ti uistinu nije stalo. Ne govori

o osjećanjima, ako ona nisu iskrena. Ne ulazi u nečiji život,
ako toj osobi kaniš slomiti srce. Ne gledaj nikome u oči, ako je
sve to što činiš jedna obična laž.
94
Najokrutnija stvar koju muškarac može učiniti ženi i obrnuto:
dopustiti joj/mu da se zaljubi, a da ne namjerava prihvatiti ni
uzvratiti tu ljubav.
Mojim prijateljima koji su ........... SRETNI
Istinska mjera naklonjenosti nije vrijeme provedeno s osobom

koju volite,već činjenica da ste, kada ste zajedno, dobri jedno
prema drugome.
Mojim prijateljima koji su ........... U BRAKU
Ljubav nije “Ti si kriv!”, nego “Žao mi je.”
Nije “Gdje si?”, nego “Evo me, tu sam!”
Nije “Kako si mogao?”, nego “Razumijem!”
Nije “Trebao si biti ovdje!”, nego “Zahvalan sam ti što si tu!”
Svim mojim prijateljima čije je........... SRCE SLOMLJENO
Slomljeno srce je slomljeno onoliko, koliko ti to želiš i bol ide

duboko onoliko dokle ti dozvoliš.
Pobjeda nije u tome koliko nam je puta srce bilo slomljeno, već
to što smo naučili iz toga.
95
Svim mojim prijateljima koji su........... NAIVNI
Kako voljeti:
biti postojan ali nikada tvrd,
dijeliti ali nikada nepravedno,
razumjeti ali nikada negirati ono što smo razumjeli,
biti povrijeđen ali nikada prepustiti se bolu.
Svim mojim prijateljima koji su ........... RAZOČARANI
Boli te kada vidiš kako je voljena osoba sretna s drugim.
No još je bolnije znati da je osoba koju voliš nesretna s tobom.
Svim mojim prijateljima koji se boje ........... PRIZNATI
Ljubav boli kad ostaviš nekoga. Još više boli kada te neko ostavi.
Ali najviše boli kad se pred osobom koju voliš moraš pretvarati
da to nije tako, bojeći se da će se ona poigrati tvojim
osjećajima.
Mojim prijateljima koji ........... VOLE POGREŠNU OSOBU

96
Beskrajno je tužno kada nekoga zavoliš, a ne shvaćaš da ta
osoba nije zaslužila tvoju ljubav i da sa njom samo gubiš svoje
vrijeme i emocije.
Ako taj netko nije tvoje ljubavi vrijedan SADA, neće biti vrijedan
ni za jednu, ni za 10 godina. Neće biti NIKADA!
SVIM MOJIM PRIJATELJIMA
Želim da ste prema osobi koju volite: pošteni, nježni, zreli,

nepromjenjivi, da je štitite i hrabrite, da ste zahvalni i
nesebični.
97
MUDROST STARCA
Čovjek, star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, dobro
odjeven i uredno obrijan, koji se budi svakog jutra u sedam,
uredno počešljane kose, seli se danas u starački dom. Njegova
70-godišnja supruga je nedavno preminula i zato mora seliti.
Poslije strpljivog čekanja od nekoliko sati, osmjehnu se
prijateljski, kad mu rekoše da je njegova soba spremna.
Dok se u svojim kolicima lagano kreće prema liftu, opisujem mu

malu sobu sa platnom ispred prozora, koje predstavlja zavjesu.
“To je jako lijepo”, kaže on entuzijazmom osmogodišnjeg

dečaka, kome su upravo poklonili štene.
“Ali Gospodine, pa vi još niste ni vidjeli sobu.”
“To nema nikakve veze”, kaže on.
“Sreća je nešto, što biraš unaprijed. Da li je moja soba lijepa,

ne zavisi o namještaju ili dekoraciji. To zavisi prije svega o tome
kako ja zapažam stvari.”
“Ja sam u svojoj glavi već odlučio da je moja soba lijepa. To je

odluka, koju donosim svakog dana kada se probudim.”
98
“Ja sam biram hoću li ostati čitav dan u krevetu i brojati djelove
tijela, sa kojima imam problema, ili ću ustati i biti zahvalan za
one djelove, koji me još uvijek služe.”
99
TRI STARCA
Jednom je jedna žena zalijevala svoj vrt, kada je ugledala 3
starca pred svojim vrtom.
Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla: "Mislim da vas ne

poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i
pojedite štogod."
Starci su je upitali: "Je li Vaš muž kod kuće? "
"Ne, nije ", odgovorila je.
"Onda moramo otići, " rekli su.
Nevečer, kada se muž vratio, žena mu ispriča sto se dogodilo.
“Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih natrag,

unutra", rekao je muž, a žena je otišla pozvati starce na večeru.
"Nažalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." rekli su

joj starci.
"Zašto ne ?" Upitala je iznenađena žena.
Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: " Njegovo ime je

Bogatstvo."
Potom pokaza na drugoga i reče: " Ovomu je ime Uspjeh."

100
"Meni je ime Ljubav."
"Sada pođi mužu i odlučite kojega biste od nas 3 pozvali

unutra."
Žena se vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presretan reče:
"Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu

kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim predlogom:
"Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh?"
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena

rekla: "Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom
bio napunjen Ljubavlju!"
Poslušavši kćerkinu želju, muž je rekao: "Izađi i zamoli Ljubav

neka bude naš gost. "
Žena je izašla i upitala: "Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe

i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima

se odvezla u kuću.
101
Druga 2 starca su krenula za njom.
Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh,

kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili: "Da si pozvala Bogatstvo ili

Uspjeh, druga dvojica bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kud god
Ona ide, nas dvojica je slijedimo!"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.

102
DRAGI SINE/KĆERI
Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi
strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam u vrijeme ručka i ako se ne mogu sam odjenuti,

budi strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj

me prekidati, saslušaj me!
Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo,
prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti

se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti
ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi

vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.
Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se

obući, suočiti se sa životom.
103
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj
mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom,
nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam

s tobom i da me znaš slušati.
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam

znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži

mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio
prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim

umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim
greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na
putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj bespomoćnim, kada me

budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj
me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi,
kada si počeo živjeti.
104
Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i
strpljivošću. Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju
sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine/kćeri,
Tvoj tata/tvoja mama !!!!

105
25 KUNA
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog
5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'
OTAC: 'Da, naravno, reci, što je?
SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'
OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno
SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ
na sat?'
OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 kuna na sat.'
SIN: 'Oh' - dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 kuna?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti

posudim 25 kuna taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu
besmislicu,
tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan.

Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.

106
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako
se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 kuna...stvarno ne

pita često novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.
'Ne, tata, budan sam", odgovori dječak.
'Razmišljao sam..možda sam bio prestrog prema tebi

maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti
25 kuna koje si tražio.'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo

je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih
novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac
'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.

107
'Tata, sada imam 50 kuna. Mogu li kupiti sat tvoga vremena?
Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."
Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.
Pouka: Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno

radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez
da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače,
koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 kuna s nekime
koga voliš.
Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako

zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama
nedostajat ćemo do kraja života.
108
PRIČA O GRADU
(Siniša Glavašević iz okupiranog Vukovara 1991)
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od

pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od
svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar
početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama,
ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i
pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga
čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima
ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv
i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim
porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će
Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, te
zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog
šaputanja, pridružite se … Nema izloga u kojem ste se divili
vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji
film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje
korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane
snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo
skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
109
SOKRAT
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni
znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:
"Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?"
"Stani malo", odgovori Sokrat: "Prije no što mi išta kažeš, želim

napraviti mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterija'."
"Trostrukog kriterija?"
"Upravo tako", nastavi Sokrat: "prije nego što počneš pričati o

mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to
neke kriterije.
Prvi kriterij je Istina. Jesi li potpuno siguran da je to što mi želiš

reći istina?"
"Ne", odgovori poznanik, "zapravo sam to tek čuo i..."
"Dobro", veli Sokrat: "znači, nisi potpuno siguran je li to istina

ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra.
Je li to što želiš reći o mom prijatelju nešto dobro?"
"Ne, naprotiv..."
110
"Dakle", nastavi Sokrat: "želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi
ni siguran je li to točno. Još uvijek možeš proći na testu,
jer je ostao još jedan kriterij, kriterij Koristi. Hoće li to što mi

želiš reći o mom prijatelju biti meni korisno?"
"Ne, ne baš"
"Pa", opet će Sokrat: "ako to što mi želiš reći možda nije istina,
za njega nije dobro, a za mene nije korisno, zašto bi mi to uopće
rekao?"
Eto, zato je Sokrat bio veliki mislilac i cijenjena osoba stare

Grčke.
111
ŽABE
Jednoga dana žabe su se dogovorile organizirati utrku u
penjanju na rasvjetni drveni stup, koji je bio blizu njihove bare.
Dogovoren je datum i sat pa se tim povodom skupilo mnogo

novinara i dopisnika.
Žabe su se poredale na startnoj ravnini i na znak pištoljem,

krenule penjati.
Brojna publika ih je zdušno bodrila i žabice su polagano

napredovale.
No, kako je vrijeme odmicalo, a žabice još nisu stigle ni do

polovice, publika je polagano posustajala u bodrenju i aplauzu.
Neke žabice su već odustale pa skočile nazad na zemlju, no još

je jedna grupa žaba napredovala prema vrhu.
Iz publike se polagano počelo čuti: Nećete uspjeti. Bolje

odustanite.
I još je nekoliko žabica odustalo. Premorene, skočile su na

zemlju.
Publika je sad već gromoglasno upozoravala žabe da je uspjeh

nemoguć. Da se ne vrijedi naprezati. Kako sigurno neće uspjeti.
112
Još je nekoliko žabica odustalo. No, jedna je išla prema vrhu
istim ritmom kao na početku. Penjala se i penjala.
Kad je ostala jedina, publika je zašutila. Nijemo su pratili

dolazak žabice do ciljne ravnine. Tada se prolomio neviđeni
aplauz i skandiranje.
Žabica se spustila na zemlju i istoga trena ju je opkolila vojska

novinara. Svi su pitali u glas tako da se ništa nije moglo
razumjeti. No, onda su novinari ušutili i nijemo promatrali
žabicu. Jedna novinarka, koja je stajala točno ispred žabice –
pobjednice, pitala ju je: “Kako ste jedino vi uspjeli doći do cilja,
kad su i publika i svi takmičari odustali?” Žabica se nagnula
prema novinarki. Rekla je, “Oprostite, možete li ponoviti
glasnije. Znate, ja sam gotovo potpuno gluha.”
Pouka: Ne odustaj od svojeg nauma, čak i ako ti svi iz tvoje

okoline govore da je nemoguće doći do cilja!
113
STAKLENKA
Profesor filozofije je pred razredom, a ispred sebe ima nekoliko
predmeta.
Kada je sat počeo, bez riječi uzima u ruke veliku praznu

staklenku od krastavaca i počinje je puniti kamenjem promjera
oko 5 cm. Onda je upitao studente da li je staklenka puna.
Oni su se složili da je.
Profesor onda uzima kutiju sa šljunkom i nasipa ga u staklenku.

Staklenku je malo protresao i naravno, šljunak je, kotrljajući se,
popunio prostor između kamenja. Onda je ponovo upitao
studente da li je staklenka puna.
Složili su se da je, uz smijeh.
Profesor sada uzima kutiju sa pijeskom i nasipa ga u staklenku.

Naravno, pijesak je popunio sve ostale šupljine.
"A sada" kaže profesor, "hoću da zamislite da je ovo vaš život!"
"Kamenje predstavlja važne stvari vašu obitelj, vašeg partnera,

vaše zdravlje, vašu djecu sve ono što bi vaš život činilo punim i
onda kada bi sve druge stvari nestale".
114
"Šljunak su sve druge stvari koje su važne kao što je posao,
kuća, auto.
Pijesak je sve drugo. Sitnice.
Ako u staklenku prvo stavite pijesak, za kamenje i šljunak neće

ostati mjesta.
Isto vrijedi u životu. Ako svo vrijeme trošite na nevažne stvari,

nećete imati prostora za ono što vam je važno.
Obratite pažnju na one stvari koje su ključne za vašu sreću.

Igrajte se sa djecom. Nađite vremena da odete kod liječnika na
kontrolne preglede. Izvedite svog partnera na ples...
Uvijek će biti vremena za posao, da se kuća očisti, pozovu

prijatelji na večeru...
Pobrinite se prvo za kamenje, za ono što je zaista važno.
Postavite svoje prioritete. Sve ostalo je samo pijesak!"
A onda, jedan student uze staklenku za koju su se i profesor i

svi studenti složili da je puna i natoči konzervu piva u nju.
Naravno, pivo je popunilo sve preostale šupljine u staklenki.

Sada je ona zaista bila puna.
115
Pouka ove priče je:
Koliko god da vam je život ispunjen, uvijek ima prostora za

pivo!!!!
Osvrnite se unatrag, kao na pokretnoj traci i priznajte da je bilo

trenutaka kad niste vidjeli rješenje, ali odnekud, je ipak stiglo,
možda, kad ste već izgubili zadnju nadu!
116
KAVA
Skupina bivših studenata, sada uspješnih u poslovnih ljudi,
okupila se da bi posjetila bivšeg profesora.
Razgovor se ubrzo pretvorio u žalopojke o stresu na poslu i u

životu.
Profesor je ponudio gostima kavu i nakratko otišao u kuhinju.

Vratio se sa vrčem punim kave i sa puno različitih šalica na
poslužavniku porculanskih, staklenih, plastičnih, kristalnih;
neke od njih su izgledale vrlo jednostavno, neke su bile jako
skupe, a neke su bile profinjenog izgleda.
Profesor je bivše studente ponudio kavom.
Kada su svi studenti uzeli šalice sa kavom u ruke, profesor je

rekao: Ako ste primijetili, sve skupe šalice i šalice vrlo lijepog
izgleda su uzete, a na poslužavniku su ostale one jednostavne i
jeftine. Iako je normalno da želite samo najbolje za sebe,
upravo TO jest izvor vaših problema i stresa.
Budite sigurni da sama šalica ne daje kavi posebnu kvalitetu.
U većini se slučajeva radi samo o vrlo skupim šalicama koje

ponekad sakrivaju ono što pijemo. Ono što ste svi vi željeli bila
117
je kava, a ne šalica, no svjesno ste krenuli za najboljim šalicama
i tako se počeli međusobno uspoređivati.
Sada obratite pažnju na sljedeće: Život je kava ... a poslovi,

automobili, stvari, novac i položaj u društvu su šalice.
One su samo oruđa koja drže, sadržavaju i čine život, a vrsta

šalice niti određuje niti mijenja kvalitetu našeg života.
Ponekad, ako se usredotočimo samo na šalicu, propuštamo

uživati u kavi kojom nas je Bog podario. Bog je pripremio kavu,
a ne šalice.
Uživajte u kavi !
118
O LEPTIRU
Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je
sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao
svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor.
Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći

leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.
Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog

trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti kako bi podržala
leptirovo tijelo i osnažila ga.
Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim

tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije

razumio da je poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći
iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u
krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.
119
Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu..
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas.

Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne
bi mogli letjeti.
120
ČAVLI
Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao
vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi
kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih

nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj
zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati

čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao

zakucao u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao: “A sada, svakoga dana kada uspiješ

kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.”
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati

svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao: “Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj

sve te rupe u ogradi. “
121
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što
su ove rupe u ogradi.
Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije

važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš,

ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te
saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i
uvijek im je srce otvoreno za tebe.
122
UNUK I DJED
Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima.
Najednom unuk upita djeda:
Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori: Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva

za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i
kontracepcijskih tableta.
Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka.
Nisu još izumili klima-uređaje, perilice, sušilice (rublje su

jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni.
Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli zajedno, a u svakoj

obitelji su bili tata i mama.
Riječ "gay" je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je

značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne
homoseksualca. O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu
nosili naušnice.
123
Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne
terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao
prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s

gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.
Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje

vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus djeca i mladi su
se požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica,
pomogli bi joj doći do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju
kupiti vozovnicu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na

stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih
se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek
primaknuli stolac kada bi sjedale.
Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su

sjedili. Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za
trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god
druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač.
124
U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve
djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje
muževe.
Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim

rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu
te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj
slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni

za svoje postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena samo ljudima u

žurbi. Čak nismo niti znali kako to izgleda!
Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom,

sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i
prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim poznatim

obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.
Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo.
Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD e, DVD e,

elektronske pisače strojeve, računala, prenosna računala.
125
Notebook je bila bilježnica.
Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ne samo
satovi, kućanski aparati, nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada
već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih
pećnica, radio budilica. O videorekorderima i videokamerama
da ne govorimo.
Nije bilo instant fotografija, a za razvijanje je trebalo pričekati

barem 3 dana. Fotografija u boji je bila luksuz kojega si nije
svatko mogao priuštiti.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo

da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea,
Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza cut ili McDonald's niti za instant kavu,

umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 50 do
70 lipa.
Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće se moglo kupit za

50 lipa.
Novi automobil je koštao 5.000 njemačkih maraka, ali tko je

imao toliko novac?
126
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža

da bi imala dijete.
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
E., djede, više od 200 godina!? Odgovori unuk.
Ne, dragi moj, samo šezdeset!

127
BRAĆA
Nakon smrti, roditelji su pravedno podijeli imanje pola, pola,
između dva sina.
Jedan je bio sam, drugi oženjen i imao je obitelj...
Braća su nakon žetve, podijelila žito na vreće po roditeljskom

naputku, pola pola i umorni odlučiše prespavati na polju.
Neoženjen brat nikako nije mogao usnuti .... mučila ga je misao

kako nije baš pošteno da on sam ima istu količinu hrane kao i
brat koji skrbi za obitelj i mora da prehrani nekoliko osoba .
Uzme jednu vreću, i nadoda na bratovu hrpu, i zaspe snom

pravednika.
Oženjen brat, probudio se prije svitanja i nije mogao nastaviti

spavati od misli kako nije pravedno žito dojele po pola.
Moj brat je sam, teže mu je nego meni, za starost u samoći

mora priskrbiti, ja imam obitelj, meni će lakše biti......
Uzme vreću sa svoje hrpe i nametne na bratovu hrpu žita.......
Bog koji je sve to gledao , zaplakao je od sreće........ vidio je

ljubav na dijelu.....
128
BALONI
Jednom prilikom grupa od 50 ljudi je sudjelovala na seminaru
na kom je predavač neočekivano prekinuo svoje izlaganje
odlučivši da svi sudionici urade grupnu aktivnost. Podijelio im
je po balon i zamolio svakog od njih da na njemu markerom
ispišu svoje ime. Sakupili su balone i stavili ih u drugu
prostoriju. Nakon toga sudionici su zamoljeni da uđu u
prostoriju i pronađu balon sa svojim imenom u roku od pet
minuta. Ljudi su mahnito počeli tražiti svoj balon sudarajući se
i gurajući druge stvarajući potpuni kaos. Naravno niko nije
uspio pronaći svoj balon za tako kratko vrijeme.
Predavač ih je, zatim, zamolio da nasumično uzmu po jedan

balon iz prostorije i daju ga osobi čije ime je ispisano na njemu.
Za pet minuta svi sudionici su u rukama imali svoj balon.
Tada je predavač nastavio predavanje: upravo ovo se dešava u

našim životima. Svi smo u maničnoj potrazi sa srećom ne
znajući gdje se ona nalazi. Naša sreća je često u rukama drugih.
Pružite sreću drugima i dobit ćete i vi svoju. Upravo je to svrha
života.
129
PSI ISCJELITELJI
Vi ljudi ste toliko... dragi, i ponekad smiješni. Ali u suštini toliko
dobri, da smo vas rado izabrali za one koje ćemo tokom vašeg
životnog vjeka iscjeljivati. Za mnoge od vas, mi smo samo psi –
slatki, pametni, dragi kućni ljubimci koje možete maziti kad
hoćete, a ne da vam se baš šetati po kiši.
No u biti mi smo kao i vi: zvjezdana stvorenja koja su na Zemlju

došla odraditi neki svoj zadatak. Mi smo, zapravo, iscjelitelji:
oslobađamo vas najtežih emotivnih struktura iz svijesti. Radi se
o strahu od smrti i patnji.
Preuzeli smo ulogu vaših „čistača“: to znači da kad god tražimo

vašu pažnju, bilo da se želimo maziti, grliti ili igrati s vama,
zapravo „downloadamo“ vaše štetne, zastarjele programe iz
emotivne svijesti. Time ih oslobađamo.
Primjetili ste kako su psi počeli umirati od ljudskih bolesti, npr.

raka. Ali i drugih. To je zato jer preuzimamo iz aure naših
najbližih njihove emotivne otpade i nosimo ih za njih. Na taj
način oslobađamo svoje ljudske prijatelje – tzv. „vlasnike“– i
cijeli ljudski kolektiv njihovog smeća te pomažemo u evoluciji.
130
Specijalizirani smo za mračne emocije: uglavnom teška tuga,
patnja i strah od smrti. Naravno, svi ti osjećaji su potpuno
prirodni i zdravi. Ali njihovo zadržavanje nije – kroz takve
osjećaje treba proći.
No, ljudska vrsta u tom prolasku često zaglavi. Dogodi se da se

previše ukoči od onog zbunujućeg, hladnog i sjenovitog
osjećaja jeze pred nepoznatim tako da mnogi ostanu smrznuti
u njemu stajati. Primjerice, netko vam umre. U redu je da
patite i tugujete neko vrijeme, ali kada se sama patnja uvuče u
žile, a vi je ne propustite kroz sistem i iz njega otpustite, počinje
(samo)uništenje.
U tom trenu nastupa iscjeljenje kroz energije psa.
Pomoću nas lakše možete uspostaviti važan emotivan odnos.

Onaj vezanosti. Jeste li primijetili kako su vlasnici pasa vezani
za pse (uglavnom, ne računamo one koji ostave psa na cesti
kad idu na more). Oni se uvijek moraju vratiti kući nahraniti
psa, prošetati ga... zar ne? Upravo je takva vezanost važna da
bi se osigurao transfer energija. Najjače ga radimo s onima koji
su nam najbliži, ali preko njih i sa svima ostalima emotivno
bitnima u priči.
131
Kako radimo? Kroz vezanost učimo nevezanosti. Svakim
pogledom u oči svog ljudskog prijatelja ili dodirom kojim nas
pomazi, razmijenimo po neki energetski paket. Mi uglavnom
dajemo pakete mira i radosti. A primamo sve što ljudi trebaju
odbaciti. Recimo, čovjek koji u boli tuguje za gubitkom, na nas
nesvjesno, ali energetski stvarno, „prebacuje“ tu emociju. I
tako se on spontano iscjeljuje, jer mi preuzimamo emotivne
terete.
Riječ je o dobrovoljnoj žrtvi, koju smo kao vrsta za vas odlučili

napraviti. Jer, naša kozmička vrsta posjeduje majstorstva u
radu s emocijama, svih razina. Zato, recimo, često kažete da se
psi ponašaju i osjećaju kao svoji vlasnici. To je moć energetskog
prijenosa, a mi znamo kako tu energiju emocija uzeti i/ili
promijeniti u neku kreativnu. U kozmosu se brinemo o
promjeni žalosti u radost.
Sretnete li nekog od nas, makar bili „susjedov pas“, zastanite

na trenutak i pogledajte psa u oči. Osjetite energiju i poruku za
vas, pa obratite pažnju na tijelo – gdje vam nešto titra ili zvoni.
Tamo su vaše najdublje boli.
Psi će vam i dalje pomagati – iscjeljivati. Zato blagoslovite

uvijek svoga psa, tuđeg i onog koji napušteno luta.
132
Najjednostavnije je svjetlošću ili zvukom sreće, to je jezik koji
se odmah razumije. I uživajte! Vaš jedini zadatak je biti
ispunjen i sretan. I tu sreću dijeliti s drugima.
Imajte na umu da je pseće kraljevstvo na zemlji kraljevstvo

instinktivnih iscjelitelja. Kao i mačke, vide kroz prostor i
vrijeme. Dok mačke iscjeljuju um, psi spašavaju srce.
133
TRI STABLA
Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade
i snove kada prvo stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću
postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen zamršenom
rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu." Tada drugo stablo reče:
"Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice
preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati
sigurnim u meni zbog snage moga trupa." Konačno treće stablo
reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi.
Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će na moje grane i mislit
će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti
najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti".
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu

stvarnost grupa drvosječa doðe do stabala. Jedan doðe do
prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću
biti u stanju prodati drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo
bijaše sretno. Znalo je da će ga tesar napraviti u kovčeg za
blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno
stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo
bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada
drvosječa doðe do trećeg stabla, stablo bijaše uplašeno jer ako
ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti.
134
Jedan od drvosječa reče: "ne trebam ništa posebno od svog
stabla pa ću uzeti ovo. I on posiječe stablo. Kada prvo stablo
dospije kod tesara, napraviše ga u jasle za hraniti stoku. Staviše
ga u štalu i napuniše sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo
stablo je napravljeno u mali ribarski brod. Završiše njegovi
snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je
nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku.
Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana, čovjek i žena doðu do staje. Ona se porodi i

staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta.
Čovjek je želio da može napraviti kolijevku za dijete, ali ove
jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog
dogaðaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih
vremena. Godinama kasnije, grupa ljudi uðe u ribarski brod
napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode
spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje
da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Ljudi
probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče "MIR" i oluja
stade.
Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu.

Konačno netko doðe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice
135
dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada doðoše
do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da
umre na vrhu brda. Kada nedjelja doðe, stablo uvidje da je
dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina
Boga jer Isus bijaše razapet na njemu.
Pouka ove priče:
Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog

ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove.
Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je
zamislilo. Mi ne znamo uvijek što Gospodin Bog planira za nas.
Znamo da njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (načini), ali
njegovi putovi (načini) su uvijek najbolji.
136
DVA MUŠKARCA
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici.
Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom
krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet
je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o

svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci,
i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor
opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne

trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima
i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s
labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali

svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro

i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela
svjetla grada.
137
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov
je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te
slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja

se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu
muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i
tjedni.
Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz

prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila
je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo
van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da

ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom
udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga
ostavila samog.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi

puta ugledao vanjski svijet.
Pogledao je kroz prozor i ugledao prazan zid.

138
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni
prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra
mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je
stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«
Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira

na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo
sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada
prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar,
zato se zove sadašnjost«.
139
SLIJEPA DJEVOJKA
Bila jednom jedna slijepa žena koja je mrzila sama sebe zato
što nije mogla vidjeti. Jedina osoba koju je voljela bio je njezin
dečko, jer je uvijek bio tu za nju. Rekla je da će se, ako uspije
vidjeti svijet samo na minutu, udati za njega.
Jednoga dana, netko joj je darovao par očiju - sada je mogla

vidjeti sve, uključujući i svog dečka. Njezin dečko ju je upitao:
"Sad kad možeš vidjeti svijet, hoćeš li se udati za mene?"
Žena je bila šokirana kad je vidjela da je i njezin dečko također

slijep i odbila se udati za njega. Njezin je dečko otišao u suzama
i napisao joj kratku bilješku govoreći: "Samo pazi na moje oči,
draga."
Moral priče: Kad se naše okolnosti promijene, promijeni se i

naš um. Neki ljudi možda neće moći vidjeti način na koji su
stvari bile prije i možda ih neće moći poštovati.
140
KUTIJA PUNA POLJUBACA
Prije nekog vremena, čovjek je kaznio svoju kćer za trošenje
svitka zlatnog omotnog papira. Novac je bio problem, pa se
naljutio kad je dijete pokušalo ukrasiti kutiju koju je stavio pod
božićno drvce.
Ipak, djevojka je donijela dar ocu na Božić i rekla: "Ovo je za

tebe, tata."
Čovjek se posramio zbog svoje pretjerane reakcije nekoliko

dana prije, ali se njegov bijes nastavio kad je vidio da je kutija
prazna. Vikao je na nju: "Zar ne znaš, kad nekome daš dar,
trebalo bi biti nešto unutra?"
Djevojčica je pogledavala oca s suzama u očima i zaplakala:

”Oh, tata, uopće nije prazno. Pospremila sam brojne poljupce
u kutiju. Svi su za tebe, tata."
Otac je bio uništen. Zagrlio je svoju kćer i molio za oprost.
Malo kasnije djevojka je poginula u nesreći. Njezin je otac

mnogo godina držao zlatnu kutiju kraj kreveta i, kad god bi se
osjećao loše, on bi izmislio poljubac i sjetio se ljubavi djeteta
koje ga je tamo smjestilo.
Moral priče: Ljubav je najdragocjeniji dar na svijetu.

141
MUDRAC
Ljudi su posjećivali mudraca i stalno mu se žalili na iste
probleme. Polagano mu se punilo. Jednoga dana odlučio im je
ispričati šalu i svi su zaurlali od smijeha.
Nakon nekoliko minuta ispričao im je istu šalu i samo se

nekoliko njih nasmiješilo.
Tada je ispričao isti vic po treći puta, ali nitko se više nije smijao.
Mudrac se nasmiješio i rekao: “Ne smiješ se smijati istoj šali

iznova i iznova. Zašto onda stalno iznova plačeš zbog istog
problema?”
Moral priče: zabrinutost neće riješiti vaše probleme, to će

samo trošiti vaše vrijeme i energiju.
142
NAJBOLJI PRIJATELJ
Kroz pustinju su hodala dva prijatelja. U jednoj fazi njihovog
putovanja, posvadili su se i jedan prijatelj je ošamario drugoga.
Onaj koji je bio ošamaren bio je povrijeđen, ali ne govoreći

ništa, napisao je u pijesku, "Danas me je moj najbolji prijatelj
ošamario."
Nastavili su hodati dok nisu pronašli oazu, gdje su se odlučili

napiti i oprati. Onaj koji je bio ošamaren, zapeo je u blatu i
počeo se utapati, ali ga je prijatelj spasio. Nakon što se
oporavio od šoka, uklesao je na kamenu: "Danas mi je najbolji
prijatelj spasio život."
Prijatelj koji je ošamario i spasio svog najboljeg prijatelja ga je

upitao: "Nakon što sam te povrijedio, napisao si u pijesku a sad,
pišeš u kamenu, zašto?"
Drugi prijatelj je odgovorio: “Kad nas netko povrijedi, trebali

bismo to zapisati u pijesak da ga vjetrovi oprosta mogu
izbrisati. Ali, kada netko učini nešto dobro za nas, moramo to
urezati u kamen gdje ga niti jedan vjetar ne može izbrisati. "
Ne cijeni ono što imaš u životu. Cijenite one koje imate u svom
životu.
143
KADA OSTARIŠ
Kada ostariš, shvatiš da je budućnost u stvari samo još jedno
danas. Na žalost, shvatiš i da imaš previše jučer iza sebe, kojih
se sjećaš, kao i premalo sutra ispred sebe, kojima se raduješ.
Ipak, na kraju budeš sretan, jer sačuvao si mudrost za trenutke
kada su lude strasti nestale.
Sigurno si imao lijepe snove i sanjarenja, u životu, koja se

možda nisu ispunila, ali budi sretan jer si ih imao!
144
PISMO GABRIELA GARCIE MARQUEZA
Kada bih samo na trenutak mogao zaboraviti da sam tek prah,
i kada bi mi Bog dao još malo života, iskoristio bih ga na najbolji
mogući način …
Vjerojatno ne bih rekao sve što mislim, ali bih sigurno mislio
sve što govorim.
Znao bih cijeniti stvari, ali ne zbog onoga što predstavljaju,

nego zbog onoga što znače.
Spavao bih malo, sanjao bih više, znajući da u svakoj minuti u

kojoj zatvorimo oči gubimo šezdeset sekundi svjetla.
Nastavio bih hodati kada drugi stanu; budio bih se kada drugi
utonu u san.
Ljudima bih pokazao kako se varaju kada misle da zaljubljenost

prestaje sa starošću … ljudi, naime, postaju stari kada prestaju
biti zaljubljeni.
Djetetu bih dao krila, ali bih ga pustio da samo nauči letjeti.
Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se

jednostavno, okrenuo se k Suncu otkrivajući ne samo svoje
tijelo, nego i svoju dušu.
145
Uvjeravao bih ljude kako se varaju kad misle da se u starosti
nije moguće zaljubiti.
Starim bih ljudima rekao da zaborav – a ne starost – donose

smrt. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav.
Toliko sam naučio od ljudi … Naučio sam da svi hoće živjeti na

vrhuncu planine, a nisu spoznali da je prava sreća u načinu na
koji se čovjek uspinje do vrhunca.
Shvatio sam da kada novorođenče prvi puta svojom ručicom

uhvati prst svojega oca, ono ga se drži zauvijek.
Shvatio sam da čovjek drugoga čovjeka smije gledati s visine

samo kada mu pomaže da se pridigne.
Toliko sam toga od vas naučio! No, sve će mi to biti od male

koristi, jer kada sve to bude složeno u kovčeg, ja ću biti na
umoru.
Kaži što osjećaš i čini što misliš.
Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno

bih te zagrlio i molio Boga da mi dozvoli biti tvojim anđelom
čuvarom.
146
Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih
ti “volim te” i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti

dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih reći da te
veoma volim.
Sutrašnjica nije nikome zajamčena, ni mladima ni starima.

Možda danas posljednji puta gledaš one koje voliš. Nemoj,
dakle, oklijevati.
Djeluj danas, jer sutrašnji dan možda nikada ne će stići i sigurno

će ti biti žao onoga dana kada nisi uzeo vremena za osmijeh, za
zagrljaj, za poljubac, onoga dana kada si bio prezaposlen da bi
im uputio posljednju želju.
Budi blizak onima koje ljubiš; prišapni im da ih trebaš; ljubi ih i

dobro se brini za njih; uzmi si vremena reći “razumijem te”,
“oprosti”, “molim te”, “hvala”, i sve ostale riječi ljubavi koje
znaš.
Pokaži svojim prijateljima i dragima koliko su ti važni.
Ako to danas učiniš, sutrašnji dan ne će biti kao jučerašnji … što

i nije beznačajno.
147
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da
sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je
nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si
bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu
i mudrost da bi ih mogao izraziti.
148
ŠTO JE LJUBAV
(odgovori djece između 4 i 8 godina)
Kad je moja baka dobila artritis više se nije mogla naginjati i

lakirati nokte na nogama. Moj je djed preuzeo taj dio posla na
sebe, čak i kad je sam dobio artritis nije prestao. To je ljubav! –
Marijana, 6 godina
Kad te netko voli on na poseban način izgovara tvoje ime. I ti

znaš da je tvoje ime sigurno kada se nalazi u njegovim ustima
– Luka, 4 godine.
Ljubav – to je kad ideš nekamo jesti i daješ nekome veći dio

svojih prženih krumpirića ne tražeći ništa zauzvrat. – Diana, 6
godina.
Ljubav – to je kad se smiješ čak i kad si umoran. – Toni, 4

godine.
Ljubav – to je kad moja mama radi kavu mom tati te otpije

gutljaj, prije nego mu da šalicu, da se uvjeri da je kava finog
okusa. – Danijel, 7 godina.
Ljubav – to je kad kažeš dečku da ti se sviđa njegova košulja i

onda je on nosi svaki dan. – Nives, 7 godina.
149
Ljubav – to je kad ti tvoj mali psić liže lice, čak i onda kad si ga
ostavio samog cijeli dan. – Ana Marija, 4 godine.
Kada voliš nekoga, tvoje trepavice se cijelo vrijeme spuštaju i

podižu, gore-dolje, a ispod njih vidiš samo svijetle zvijezde. –
Lili, 7 godina.
Ljubav – to je kad mama vidi tatu u kupaoni i ne misli da je to

ružan prizor. – Marko, 6 godina.
Ako ne voliš, ni u kojem slučaju ne smiješ govoriti “volim te”.

Ali ako voliš onda to moraš stalno ponavljati. Ljudi zaboravljaju.
– Ivana, 8 godina.
Stari susjed četverogodišnjeg dječaka, nedavno je ostao

udovac...
Vidjevši da starac plače, dječak je ušao u dvorište, popeo mu

se u krilo i jednostavno je tamo sjedio. Kada ga je majka upitala
što je rekao susjedu, dječak je odgovorio: “Ništa. Samo sam mu
pomogao plakati.”
150
PRIČA O VUKOVIMA
Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu
životnu istinu.
U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva

vuka. U nutrini svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru,

žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh,
srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... On se hrani
mržnjom i bijesom.
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak,

mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost,
dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i
vjeru. On se hrani ljubavlju i vjerom.
Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli

vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita: Koji vuk
na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:

Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš ...
151
RASTAVA BRAKA
Bogati suprug je došao kući nakon 4 dana što je bio na
službenom putu. Njegova supruga na žalost nije pripremila
nikakvu večeru i ispričala se na tome. No, suprug je, uzimajući
si čašu pića, hladno rekao: “Ja želim razvod.” Njegova je
supruga pala u fotelju, isprazno buljeći u njega. “Pa zašto za
miloga Boga?” - pitala je. “Našao sam drugu ženu koja me
razumije i voli više od tebe.” - odgovorio je. Nakon nekog
vremena potpune tišine, supruga je rekla: “Hajde da naručimo
nešto za večeru.” Nakon par trenutaka razmišljanja o tome
kako je glatko prošao njegov prijedlog o rastavi, suprug
prihvati. “Naruči nešto fino”, kazao je. Supruga je dohvatila
telefon i brošure koje je imala za dostavu jela kući i naručila
grilane škampe.
Za večerom su razgovarali o uvjetima razvoda, kad joj je on

rekao: “Ti ćeš dobiti ljetnikovac na moru i novi auto, a meni
ostaje ova kuća sa svim inventarom. Možeš uzeti svoje stvari i
ako ti se dopada nešto od pokućstva.”
Za par dana supruga je sa očima punim suza, otišla.
Nakon dva mjeseca, sada već bivši suprug ju je nazvao u ured.

“Molim te mi pomozi. Moja nova žena i ja smo od naše rastave
152
promijenili već treću kuću i gdje god da se nastanimo za nama
dolazi sve gori smrad. Ne znam više što da mislim!”
Na njezinom licu, ukazao se veliki osmjeh. Naime, nakon one

zadnje večere, nagurala je sve preostale ljuske od škampa, u
karnišu dnevne sobe, koju je njezin suprug nosio sa sobom.
153
PARKING U BEČU
Izuzetno dobro stojeći gospodin srednjih godina, došao je u
centralnu banku, u samom središtu Beča, sa neobičnom
molbom. “Došao sam zatražiti pozajmicu od 5000 eura na
mjesec dana”. Službenik je rekao da ga moli za strpljenje, te da
će brzo sve zgotoviti. Pitao ga je za njegove podatke i nakon
par minuta pozvao k sebi. Oprostite, ali moram Vas zamoliti da
nam u ime naše usluge, date neku vrijednost kao garanciju
povrata posuđenog novca. O, nema problema, evo možete
preuzeti moj novi Masserati. Ponudio je ključeve službeniku,
koji je odmah svom pomoćniku rekao da parkira gospodinov
automobil u garažu banke. Tada je isplatio gospodinu 5000
eura i oni su se rastali.
Nakon mjesec dana, gospodin je došao u banku, vratiti

pozajmicu te preuzeti svoj automobil. Za naknadu pozajmice,
bio je dužan 120 eura, što je bez ikakvih problema podmirio.
Službenik je bio vrlo ljubazan. “Oprostite gospodine,” rekao je

“molim Vas da nam otklonite neke nedoumice. Naime, mi smo
Vas provjerili i shvatili smo da ste vrlo, vrlo bogati. Pa nam nije
bilo jasno, kako to da ste od nas tražili pozajmicu?”
154
“Pa, mladi gospodine” - odvrati čovjek - “ja sam trebao na
službeni put. Zato sam sa svog imanja trebao doći u Beč. No,
negdje sam trebao ostaviti svoj automobil, pa mi se učinilo vrlo
povoljnim, ostaviti ga kod Vas u čuvanoj garaži na rok od
mjesec dana, plačajući samo 120 eura za tu uslugu!”
155
ŽABE U VRHNJU
Bile jednom dvije žabe koje su upale u posudu s vrhnjem.
Odmah su shvatile da tonu: bilo je nemoguće dugo plivati i

plutati u toj smjesi gustoj poput živoga blata. U početku su žabe
lamatale nogama u vrhnju kako bi dosegnule rub posude. Ali
bilo je uzalud; samo su se praćakale na istome mjestu i tonule.
Osjećale su da je sve teže izaći na površinu i disati.
Jedna od njih glasno je rekla: "Ne mogu više. Nemoguće je izaći

odavde. U ovome se ne može plivati. Budući da ću umrijeti, ne
vidim razloga da produljujem ovu patnju. Ne razumijem kakva
smisla ima umrijeti od iscrpljenosti zbog uzaludna napora."
Rekavši to, prestane lupati nogama i brzo potone, doslovno ju

je progutala bijela gusta tekućina.
Druga žaba, ona upornija i možda tvrdoglavija, rekla je samoj

sebi: "Ne postoji način! Ništa se ne može učiniti da isplivam iz
ovoga. Ipak, makar se smrt približila, radije ću se boriti do
posljednjeg daha. Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što
kucne moj čas."
Nastavila je lupati nogama i praćakati se satima stalno na

istome mjestu, a da se nije pomaknula ni centimetra.
156
Iznenada, od tolika batrganja i lupanja batacima, udaranja i
batrganja, vrhnje se pretvorilo u maslac.
Iznenađena, žaba skoči i kližući dođe do ruba posude. Odande

se mogla vratiti kući sretno krekećući.
157
ČOVJEK KOJI JE MISLIO DA JE MRTAV
Bio jednom jedan čovjek, hipohondar koji se silno bojao za
svoje zdravlje, a iznad svega se bojao dana kad će doći smrt.
Jednoga dana, među tolikim ludim idejama, padne mu na

pamet da je možda već mrtav. Pa je upitao svoju ženu: "Reci
mi, ženo, da nisam ja mrtav?"
Žena se smijala i rekla mu da dotakne ruke i noge.
"Vidiš? Tople su. Dobro, to znači da si živ. Da si mrtav, ruke i

noge bile bi ti ledene."
Čovjeku se odgovor učini razumnim pa se smiri. Nakon

nekoliko tjedana, jednoga snježnog dana, čovjek je otišao u
šumu sjeći drva. Kad je došao u šumu, skinuo je rukavice i
počeo sjekirom sjeći stabla.
Bez razmišljanja prijeđe rukom po čelu i primijeti da je hladno.

Prisjeti se što je rekla njegova žena, skine cipele i čarape i
užasnuto ustvrdi da su mu i noge ledene.
U tom trenutku nije uopće sumnjao: "shvatio" je da je mrtav.

158
"Nije dobro da mrtvac hoda uokolo i siječe stabla", rekao je
sam sebi. Ostavio je sjekiru kraj mule i legao na ledenu zemlju,
ruku prekriženih na prsima i zatvorenih očiju.
Nakon što je neko vrijeme ležao na zemlji, naprtnjači sa

živežnim namirnicama približi se čopor pasa. Kad su vidjeli da
ih ništa ne sprečava, pojedoše sve jestivo u njima. Čovjek je
pomislio: Imaju sreću što sam mrtav. Inače bih ih najurio.
Čopor je nastavio njuškati i otkrio mulu zavezanu za stablo, lak

plijen za oštre pseće zube. Mula je cviljela i ritala se, ali čovjek
je samo razmišljao kako bi je rado branio da nije mrtav.
Za nekoliko minuta osladili su se mulom i još je samo nekoliko

pasa glodalo kosti.
Nezasitan čopor nastavio je lutati tim krajem.
Nedugo nakon toga jedan je pas osjetio ljudski miris. Pogledao

je uokolo i ugledao nepokretnog drvosječu na tlu. Polako se
približio, veoma polako, jer je smatrao da su ljudi vrlo opasni i
nepouzdani.
Za nekoliko trenutaka svi su psi okružili čovjeka svojim slinavim

zubima.
159
Sad će me pojesti, pomislio je čovjek. Da nisam mrtav, bila bi
to druga priča.
Psi su se približili ... i vidjevši da je nepokretan, pojeli ga.

160
USTRAJNI DRVOSJEČA
Bio jednom jedan drvosječa koji je došao raditi u tvornicu drva.
Plaća je bila dobra, a uvjeti rada još bolji, tako da je drvosječa
odlučio dati sve od sebe.
Prvoga je dana došao pred nadglednika, koji mu je dao sjekiru

i odredio jedno područje u šumi.
Čovjek je pun poleta otišao u šumu sjeći.
U jednom danu posjekao je osamnaest stabala. "Čestitam",

rekao mu je nadglednik. "Nastavi tako."
Ohrabren nadglednikovim riječima, drvosječa je odlučio

sutradan poboljšati svoj rad. Tako da je te noći legao veoma
rano.
Idućeg je jutra ustao prije svih i otišao u šumu. Unatoč svom

naporu nije uspio posjeći više od petnaest stabala.
Sigurno sam umoran, pomislio je. Odlučio je leći sa zalaskom

Sunca.
U zoru je ustao, odlučan srušiti svoj rekord od osamnaest

stabala. Ipak, toga dana nije došao ni dopola. Idućeg ih je dana
161
bilo sedam, onda pet, a posljednjeg je dana čitavo popodne
pokušao bezuspješno posjeći svoje drugo stablo.
Uznemiren zbog toga što bi mogao reći nadglednik, drvosječa

je otišao reći nadgledniku pitajući ga, “Što se događa?” uz
stalno zaklinjanje da se trudio do granica iscrpljenosti.
Nadglednik ga je upitao: "Kad si posljednji put naoštrio svoju

sjekiru?"
"Naoštrio? Nisam imao vremena naoštriti je: bio sam prezauzet

sječom stabala."
162
TRGOVINA ISTINE
Neki je čovjek šetao onim malenim uličicama provincijskoga
grada. Imao je vremena i zato bi kratko zastajao pred svakim
izlogom, pred svakom trgovinom, na svakom trgu. Kad je
skrenuo za jedan ugao, iznenada se našao pred skromnim
lokalom s tendom bez ikakva natpisa. Znatiželjan, prišao je
izlogu i približio lice prozoru kako bi mogao vidjeti u
unutrašnjost mračna izloga... Unutra se vidio samo pult na
kojem je stajala tabla s rukom pisanim natpisom: TRGOVINA
ISTINE
Čovjek je bio iznenađen. Mislio je da je to ime izmišljeno jer

nije mogao zamisliti što bi mogli prodavati. Ušao je.
Prišao je gospođici koja je stajala za prvim pultom i upitao je:

"Oprostite, ovo je trgovina istine?"
"Da, gospodine. Kakvu istinu tražite? Djelomičnu istinu,

relativnu istinu, statističku istinu, potpunu istinu?"
Dakle, ondje su prodavali istinu. Nikad nije ni pomišljao da bi

to moglo biti moguće. Doći na neko mjesto i kupiti istinu divna
je stvar.
"Potpunu istinu", odgovorio je muškarac bez razmišljanja.

163
Toliko sam umoran od laži i krivotvorenja, pomislio je. Ne želim
više tako živjeti.
"Čistu istinu!", potvrdio je.
"Dobro, gospodine. Pođite za mnom."
Gospođica je ispratila gospodina do drugoga odjela i

pokazujući prodavača osušena lica, rekla mu: "Gospodin će vas
uslužiti."
Prodavač je prišao i čekao da mu se gospodin obrati.
"Došao sam kupiti potpunu istinu."
"Aha. Oprostite, ali zna li gospodin cijenu?" "Ne. Koja je?"

odgovorio je rutinski. Zapravo on je znao da je spreman platiti
bilo koju cijenu za istinu.
"Ako je kupite", rekao mu je prodavač, "cijena je da više nikad

nećete biti mirni."
Čovjekovim su leđima prošli trnci. Nikad nije ni pomišljao da je

cijena toliko visoka.
"Hva... hvala... Oprostite..." promucao je. Okrenuo se i izašao

iz trgovina gledajući u pod. Osjećao se pomalo tužno kad je
shvatio da još nije spreman za apsolutnu istinu, da mu treba još
164
nekoliko laži u kojima bi našao odmor, nekoliko mitova i
izmišljotina kojima se može uteći, nekoliko opravdanja kako se
ne bi morao susresti sa samim sobom...
Možda poslije, pomislio je.

165
PLAĆENO ČAŠOM MLIJEKA
Jednog dana, siromašni dječak koji je prodavao robu od vrata
do vrata kako bi si platio put do škole, otkrio je da je ostao sa
samo jednim novčićem a bio je gladan. Odlučio je da će zatražiti
obrok u sljedećoj kući. Međutim, izgubio je živce kad je lijepa
mlada žena otvorila vrata.
Umjesto obroka zatražio je čašu vode. Mlada žena je mislila da

je dječak gladan pa mu je donijela veliku čašu mlijeka.
Polako ju je popio, a zatim upitao: "Koliko vam dugujem?"
"Ne duguješ mi ništa", odgovorila je. "Majka nas je naučila da

nikada ne prihvaćamo plaću za dobrotu."
Rekao je: "Onda vam zahvaljujem iz srca."
Kako je Howard Kelly napustio tu kuću, ne samo da se osjećao

fizički snažnije, već je i njegova vjera u Boga i čovjeka bila
snažna. A trenutak prije, bio je spreman odustati od svega.
Mnogo godina nakon tog događaja, mlada žena je teško

oboljela. Lokalni liječnici bili su zbunjeni. Konačno su je poslali
u veliki grad, gdje su pozvali stručnjake da prouče njezinu
rijetku bolest.
166
Dr. Howard Kelly pozvan je na savjetovanje. Kad je čuo ime
grada iz kojeg je došla, čudna svjetlost mu je ispunila oči.
Odmah je ustao i otišao niz hodnik bolnice do njezine sobe.
Odjeven u liječničku haljinu, otišao ju je vidjeti. Odmah ju je

prepoznao. Vratio se u sobu za konzultacije i odlučio učiniti sve
što je mogao da joj spasi život. Od tog je dana posebnu
pozornost posvetio slučaju.
Nakon duge borbe sa rijetkom i teškom bolešću, pobjeda je

izvojevana. Dr. Kelly je zatražio od administrativnog ureda
bolnice da mu proslijedi konačni račun na odobrenje. Pogledao
ga je, a zatim napisao nešto na rubu i račun je poslan u njezinu
sobu.
Mlada žena je dugo držala u rukama račun, ne otvarajući ga.

Bojala se da će trebati ostatak života raditi samo da sve to plati
bolničke troškove. Naposljetku ga je otvorila i nešto joj je
privuklo pozornost na strani računa. Počela je čitati sljedeće
riječi:
- Plaćeno u cijelosti s jednom čašom mlijeka.
potpisano, Dr. Howard Kelly.

167
MOJA MAMA JE IMALA SAMO JEDNO OKO
Moja mama je imala samo jedno oko. Mrzio sam je ... Bila je
prava sramota za mene. Kuhala je za učenike i učitelje kako bi
uzdržavala obitelj.
Bio je to jedan dan u osnovnoj školi kad me je moja mama došla

pozdraviti. Bilo mi je silno neugodno pred drugom djecom.
Kako mi je to mogla učiniti? Ignorirao sam je, bacio joj ljuti

pogled i istrčao na dvorište. Sljedećeg dana u školi jedan od
mojih kolega je rekao: "EEEE, tvoja mama ima samo jedno
oko!"
Zemljo, otvori se!
Toga dana sam poželio da moja mama jednostavno nestane.

Tog sam dana razgovarao s njom i rekao: "Ako mi želiš učiniti
veliku uslugu, zašto jednostavno ne umreš?"
Moja mama nije odgovorila ... Nisam ni na trenutak prestao

razmišljati o onome što sam joj rekao, jer sam bio pun bijesa.
Tada nisam bio niti najmanje svjestan njezinih osjećaja.
Htio sam otići iz te kuće i prestati imati ikakve veze s njom.

168
Kod upisa na fakultet, dobio sam priliku ići u inozemstvo na
studij.
Onda sam se oženio. Kupio sam vlastitu kuću. Imao sam djecu.
Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i udobnostima.
Onda me jednog dana posjetila moja majka. Nije me vidjela
godinama, a nije ni upoznala svoje unuke.
Kad je stajala kraj vrata, djeca su joj se nasmijala, a ja sam

viknuo na nju što je došla nepozvana. Vrištao sam na nju: “Kako
se usuđuješ doći u moju kuću i uplašiti moju djecu! ODLAZI
ODAVDE! SADA!!!"
A na to je majka tiho odgovorila: "Oh, tako mi je žao. Možda

sam dobila pogrešnu adresu.” - i nestala je iz vida.
Jednoga dana, pismo u vezi školskog susreta došlo je u moju

kuću. Otputovao sam u rodni grad. Nakon sastanka u školi,
otišao sam do stare roditeljske kolibe iz radoznalosti.
Moji susjedi su rekli da je umrla. Nisam prolio ni jednu suzu.

Pružili su mi pismo koje je htjela da imam.
169
"Najdraži moj sine,
Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam došla u vašu

kuću i preplašila vašu djecu.
Bilo mi je jako drago kad sam čula da dolazite na okupljanje. Ali

možda neću moći ni ustati iz kreveta da te vidim. Žao mi je što
sam ti bila stalna nelagoda kad si odrastao.
Vidiš ... kad si bio jako mali, dogodila ti se nesreća i izgubio si

oko. Kao majka, nisam mogla stajati gledajući te kako moraš
rasti s jednim okom, pa sam ti dala svoje oko.
Bila sam tako ponosna na svoga sina koji je sada za mene vidio
cijeli novi svijet, u moje ime, s tim novim okom.
Uz svu moju ljubav prema tebi,
Tvoja majka."
170
BRAK
Kad sam se te noći vratio kući, moja je supruga posluživala
večeru. Primio sam je za ruku i rekao da joj imam nešto za reći.
Sjela je i šutke jela. Primijetio sam bol u njezinim očima.
Odjednom nisam znao kako otvoriti usta. Ali morao sam joj reći
što mislim. Želim razvod. Govorio sam mirno i tiho.
Činilo se da je ne ljuti moje riječi, nego me je tiho pitala, zašto?
Izbjegao sam njezino pitanje. To ju je ljutilo. Bacila je vilicu na

pod i počela vikati na mene: “Ti nisi muškarac!” Te noći nismo
razgovarali jedno s drugim. Plakala je. Znao sam da želi saznati
što se dogodilo s našim brakom. Ali jedva sam joj mogao dati
zadovoljavajući odgovor. Nisam je više volio. Samo sam je
sažalio!
S dubokim osjećajem krivnje sastavio sam sporazum o razvodu

koji je naveo da može posjedovati našu kuću, naš automobil i
30% udjela moje tvrtke.
Bacila je pogled na nju i onda ga rastrgala na komade. Žena koja

je provela deset godina života sa mnom postala mi je stranac.
Bilo mi je žao njezina izgubljenog vremena, resursa i energije,
ali nisam mogao povući ono što sam rekao. Naposljetku je
171
glasno plakala preda mnom, što sam i očekivao. Za mene je
njezino jecanje zapravo bila neka vrsta oslobađanja. Ideja o
razvodu, koja me je nekoliko tjedana opsjedala, sada je bila
čvršća i jasnija.
Sutradan sam se vrlo kasno vratio kući i našao je kako piše

nešto za stolom. Nisam večerao, nego sam otišao ravno na
spavanje i zaspao vrlo brzo jer sam bio umoran nakon
napornog dana.
Kad sam se probudio, još je uvijek bila za stolom. Jednostavno

mi nije bilo stalo pa sam se okrenuo i opet zaspao.
Ujutro mi je predstavila svoje uvjete za razvod: nije željela ništa

od mene, ali je zahtijevala mjesec dana prije razvoda. Zatražila
je da se u tom jednom mjesecu oboje borimo da živimo što je
moguće normalniji život. Njezini su razlozi bili jednostavni: naš
sin je polagao ispite za mjesec dana, a ona ga nije htjela
ometati našim razorenim brakom.
To mi je bilo prihvatljivo. Ali imala je još nešto, zamolila me da

se prisjetim kako sam je odnio u svadbenu sobu na naš dan
vjenčanja.
172
Zatražila je da je svaki dan, tijekom mjeseca, iznesem iz naše
spavaće sobe do ulaznih vrata. Mislio sam da je poludjela.
Samo da bi naši zadnji zajednički dani bili podnošljivi, prihvatio
sam njezin čudan zahtjev.
Ispričao sam novoj ženi s kojom sam bio uvjete koje mi

postavlja žena. Glasno se nasmijala i pomislila da je to
apsurdno. Bez obzira na sve trikove, mora se suočiti s
razvodom, rekla je prezirno.
Moja supruga i ja nismo imali nikakav kontakt tijelom jer je

moja namjera za razvod bila eksplicitno izražena. Dakle, kad
sam je iznio prvi dan, oboje smo izgledali nespretno. Naš sin je
pljesnuo gledajući nas, “tata drži mamu u naručju”. Njegove
riječi donijele su mi osjećaj boli. Od spavaće sobe do dnevnog
boravka, pa do vrata, hodao sam desetak metara s njom u
rukama. Zatvorila je oči i tiho rekla; “Ne govori našem sinu o
razvodu.” Kimnuo sam, osjećajući se pomalo uzrujano. Spustio
sam je ispred vrata. Otišla je čekati autobus za posao. I ja sam
otišao do automobile i krenuo prema uredu.
Drugog dana, oboma nam je bilo već jednostavnije. Naslonila

se na moje grudi. Mogao sam osjetiti miris njezine bluze.
Shvatio sam da dugo nisam pažljivo gledao tu ženu. Shvatio
173
sam da više nije mlada. Na licu su joj bile sitne bore, kosa joj je
bila prosijeda! Naš brak je uzeo svoj danak. Na trenutak sam se
pitao što sam joj učinio.
Četvrtog dana, kad sam je podigao, osjetio sam povratak

intimnosti. To je bila žena koja mi je dala sjajnih deset godina
života.
Petog i šestog dana shvatio sam da naš osjećaj intimnosti

ponovno raste. O tome nisam svojoj novoj ženi, Ivani, rekao
ništa. Bilo ju je lakše nositi iz dana u dan. Možda me je
svakodnevna vježba ojačala.
Jedno jutro, birala je iz ormara haljinu za taj dan. Probala je

nekoliko haljina, ali nije mogla pronaći odgovarajuću. Zatim je
uzdahnula, “Sve moje haljine su se povećale.” Odjednom sam
shvatio da je postala tako mršava, pa sam je zato mogao lakše
nositi.
To me je pogodilo. Podsvjesno sam ispružio ruku i dotaknuo joj

glavu.
Naš je sin došao u ovom trenutku i rekao, tata, vrijeme je da

odnesemo mamu. Vidjevši da njegov otac nosi majku, to je
postao bitan trenutak njegova života. Moja žena je pokazala
174
našem sinu da se približi i čvrsto ga zagrli. Okrenuo sam se jer
sam se bojao da ću se predomisliti u ovom zadnjem trenutku.
Zatim sam je držao u naručju, iz spavaće sobe, kroz dnevnu
sobu, u hodnik. Njezina ruka me okružila tiho i prirodno. Čvrsto
sam je držao; to je bilo kao na naš dan vjenčanja.
Otišao sam u cvjećarnicu. Prodavačica me pitala: “Što da

napišem na karticu?” Nasmiješio sam se i napisao: “Iznijet ću
te svako jutro dok nas smrt ne razdvoji.”
Te večeri sam stigao kući sa cvijećem u rukama i sa strepnjom

na licu, potrčao sam uz stepenice. Pronašao sam svoju ženu u
krevetu - mrtvu.
Moja se supruga mjesecima borila protiv raka, a ja sam bio

toliko zauzet s Ivanom da to uopće nisam primijetio. Znala je
da će uskoro umrijeti i htjela me je spasiti od bilo kakve
negativne reakcije našeg sina, pa je organizirala nošenje.
Mali detalji vašeg života su ono što je stvarno važno u vezi. To

nije ljetnikovac, auto, imovina, novac u banci. Oni stvaraju
okruženje pogodno za sreću, ali ne mogu dati sreću u sebi. Zato
nađite vremena da budete prijatelj vašeg supružnika i radite
one male stvari jedni za druge kako biste izgradili intimnost.
Imajte pravi sretan brak!
175
MIŠOLOVKA
Miš je gledao kroz pukotinu u zidu kako bi vidio da seljak i
njegova žena otvaraju paket. "Kakvu hranu to može
sadržavati?" Pitao se miš. Bio je užasnut kad je otkrio da je u
paketu bila mišolovka.
Povlačeći se na dvorište, miš je vikao iz svog glasa: “U kući je

mišolovka! U kući je mišolovka! "
Kokica, na koju je naletio, podigla je glavu i rekla: “Mišu, mogu

ti reći da je to ozbiljan problem za tebe, ali to za mene nema
nikakvog značaja. To mi zaista ne može nauditi.
Miš se okrenuo svinji i rekao joj: “U kući je mišolovka! U kući je

mišolovka!” Svinja je suosjećala, ali je rekla: “Jako mi je žao,
gospodine Miš, ali ne mogu ništa učiniti u vezi s tim. No,
Pomoliti ću se za vas. Budite uvjereni da ste u mojim
molitvama. "
Miš se okrenuo kravi i rekao: “U kući je mišolovka! U kući je

mišolovka!" Krava reče: "Oh gospodine Miš. Žao mi je zbog
tebe, ali to se mene ne tiče.”
Miš se vratio u kuću, pognute glave i potišten, kako bi se sam

suočio s farmerskom mišolovkom.
176
Iste se noći u kući začuo zvuk - poput zvuka mišolovke koja
hvata svoj plijen. Seljakova žena požurila je vidjeti što je
uhvaćeno. U tami nije vidjela da je to otrovna zmija čiji je rep
bio uhvaćen u zamku. No, trgajući se iz zamke, zmija je ugrizla
seljakovu ženu. Seljak ju je odveo u bolnicu ali se vratila kući s
vrućicom.
Svi znaju da groznicu tretirate svježom pilećom juhom, tako da

je farmer ponio svoju sjekiru na dvorište za glavni sastojak juhe
- kokicu. No bolest njegove žene se nastavila, pa su prijatelji i
susjedi došli sjediti s njom 24 sata dnevno. Da ih nahrani,
poljoprivrednik je zaklao svinju. Farmerova žena na žalost nije
ozdravila; umrla je. Toliko je ljudi došlo na njezin pogreb, da je
farmer zaklao kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je na sve to gledao iz pukotine u zidu s velikom tugom.
Dakle, sljedeći put kad čujete da se netko suočava s

problemom i mislite da vas to ne tiče, zapamtite, kada je netko
od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Svi smo mi uključeni u ovo
putovanje zvano život. Moramo paziti jedni na druge i uložiti
sve napore kako bismo se međusobno podržavali. Svatko od
nas je vitalna nit u tapiseriji druge osobe.
177
MORSKI PSI
Japanci su oduvijek voljeli svježu ribu. Međutim, vode u blizini
Japana su godinama puste što se tiče ribe. Zbog toga su ribari
morali ići dalje na more kako bi uhvatili dovoljne zalihe ribe, a
ribarski brodovi su postajali sve veći i veći. Dalje su ribari plovili
po ribu i natrag do luke, tako da kad su stigli na tržište, ribe više
nisu bile svježe.
Kako bi riješili ovaj problem, ribari su na svojim brodovima

postavili zamrzivače. Zamrznuli bi uhvaćene ribe u njemu. To je
pomoglo u očuvanju riba na duži vremenski period, ali svježina,
kako su to željeli Japanci, nije se mogla zadržati. Cijena
zamrznute ribe počela je padati.
Zatim su zabrinuti ribari postavili akvarije. Ulovili bi ribe i držali

ih u tankovima, gusto nastanjemim, peraja do peraje. Ribe su
se malo mlatile, ali su se prestale kretati. Nisu bile mrtvi, samo
umorne i usporene. Nažalost, takve ribe nisu imale željeni
okus.
Pa kako su japanski ribari riješili problem? Kako bi ribe

održavali svježima i živahnijim tijekom putovanja, ribari su u
svoje spremnike ubacivali manjeg morskog psa. Morski pas je
pojeo nekoliko riba, ali preostale, koje su cijelo vrijeme bježale
178
od morskog psa, bile su u sjajnoj formi. Morski pas predstavljao
je opasnost za ribe i održao ih aktivnima tijekom cijelog
putovanja.
Život postaje dosadan kada živimo previše lako, kada živimo

bez izazova. Izazovi nam pomažu da rastemo i živimo aktivno.
Stoga bismo probleme i izazove trebali smatrati motivatorima
za napredak u životu. Bez izazova postajemo tromi i lijeni, život
postaje dosadan i besmislen.
Čovjek uspijeva, živjeti zdravo, samo u uvjetima izazovnog

okruženja.
179
ZID I MOST
Bila jednom dva brata koja su živjela na susjednim farmama ali
koji su se posvađali. Bila je to prva ozbiljna svađa tijekom
trideset godina, koliko su živjeli jedan pored drugog, dijeleći
alat, pomažući si i dajući jedan drugom.
A onda je taj sklad narušen. Sve je počelo od malog

nesporazuma koji je vodio do velike svađe i grubih riječi nakon
kojih su slijedili tjedni provedeni u šutnji.
Jednog jutra, netko je pokucao na vrata kuće starijeg brata.

Otvorio ih je i vidjeo čovjeka sa stolarskim alatom. „Tražim
posao.” rekao je. „Možda bi ovdje na tvojoj farmi mogao da se
nađe neki poslić za mene?”
„Da,” reče stariji brat. „Znam što bi mogao uraditi za mene.

Vidiš onu kuću sa druge strane potoka? Tu živi moj susjed,
zapravo, mlađi brat. Prošle nedjelje je između nas bila livada,
ali je on nešto kopao od rijeke dovde i sad je između nas potok.
To je uradio da bi mi napakostio, ali vratiću mu ja... Vidiš ona
debla pored štale? Hoću da mi napraviš ogradu od dva metra
da više ne vidim ni njega ni njegovu kuću.”
180
Stolar reče: „Sve mi je jasno. Daj mi čavle i bušilicu i vidjeti ćeš
kako ću to sjajno učiniti.”
Stariji brat je morao otići do grada, tako da je stolaru dao

potrebni materijal i otišao.
Stolar je cijelog dana vrijedno radio, mjerio, rezao...
Kada se u sumrak dana stariji brat vratio, stolar je završio

posao. Bio je zaprepašten!
Uopće nije bilo ograde. On je napravio most koji je spajao dvije

obale potoka. Bio je to prelijep most, a sa njegove druge strane
mu se približavao njegov mlađi brat širom raširenih ruku.
„Stvarno si sjajan čovjek kada si napravio most poslije svega što

sam ti rekao i napravio.” - reče mlađi brat.
Braća su stajala svaki na svojoj strani mosta, pa su polako

krenuli jedan drugom u susret, susrevši se na sredini. Vidjeli su
da stolar podiže svoju kutiju sa alatom i kreće. „Hej, sačekaj!
Ostani par dana kod nas, ima još puno stvari koje bi mogao da
napraviš.”, reče stariji brat.
„Vrlo rado,” reče stolar „ali moram napraviti još puno

mostova.”
181
O SNOVIMA
Zamislite ako možete...
Na samrtnoj ste postelji, a oko Vašeg kreveta stoje snovi koje

ste imali tijekom života, ideje koje nikada niste ostvarili, talent,
dar, sposobnosti koje nikada niste iskoristili.
I oni stoje oko Vašeg kreveta, gledajući Vas ljutim očima: Došli
smo kod Vas a jedino ste nas Vi mogli oživjeti, a sada moramo
umrijeti s Vama zauvijek. A pitanje glasi: Ako umrete, ovog
trenutka, što će sve umrijeti s Vama? Koji snovi? Koje ideje?
Koji talenti? Koju veličanstvenost ste pokazali?
Ne dozvolite da Vas strah od neuspjeha i privlačnost sigurne

zone Vašega žvota spriječe. Ne možete izaći iz života živi!
Morate umrijeti da bi izašli! Posjedujete nešto posebno, imate
veličanstvenost u sebi! Rođeni ste kao fenomen; Slušajte me
sada dobro. Bukvalno ste rođeni kao fenomen, kao
fenomenalan ishod cijelog procesa! U Vama postoji 5 milijuna
odluka. Ne pričamo samo o spermatozoidu i jajnoj stanici.
Postoji pet milijuna odluka od pet milijuna opcija, između kojih
ste odabrali samo jednu. Ona mora pronaći put kroz složene
vrste okruženja, kao na ratištu, jer to u stvari i jest ratište.
Naprosto je urođeno da sve u vezi Vas bude veličanstveno, sve
182
u vezi Vas je fenomen! Ali problem je što ste odabrali biti
proječan. Prosječan u školi, prosječan na poslu. Sve što radite
je prosječno, ne zato što ste Vi prosječni, već zato jer donosite
loše odluke. Odlučili ste biti prosječni. Zašto? Zato što su ljudi
oko Vas prosječni, ili ste možda rasli u prosječnom okruženju,
išli u prosječnu školu ili radili u prosječnoj tvrtki, Vi ste odlučili
... Odlučili ste se boriti protiv sebe. Zato idete na košarkašku
utakmicu, provodite vrijeme promatrajući Vašeg omiljenog
sportaša, gledate ga sve intenzivnije i tu postoji nešto što Vas
pivlači u svoj svojoj veličanstvenosti, jer u Vama postoji
veličanstvenost. Zato stavljate slušalice i isključijete cijeli svijet
oko sebe. Slušate omiljene pjevače, slušate ih i pjevate s njima
iako ste duboko u sebi povrjeđeni, jer ste to trebali biti baš Vi!
Privlači Vas veličanstvenost jer ju posjedujete u sebi. Ali je lakše
gledati velike, lakše je vidjeti velike nego li trošiti vrijeme na
vježbanje, na disciplinu. To je ipak žrtva! I zato ste prosječni i
frustrirani, zato što ne živite svoj život kako bi trebali. Ne,
nemate ono što bi trebali imati, Vi niste ona osoba koja ste
trebali biti.
Mrzio bih živjeti i umrijeti, ne znajući što bi se dogodilo, da sam

bio odan nečemu posebnome. Ali nikada niste vidjeli ono što
možete biti, dok se cijeli ne prepustite svome snu.
183
Vrijeme je da pogledate u sebe i odlučite biti odgovorni za
svoju sudbinu. Ja sam odgovoran ovdje. I kada odlučite nešto
napraviti, univerzum će biti uz Vas, a život nikada više neće biti
isti. Živite svoj san. Carstvo nebesko je u ljudima. Ne u jednom
čovjeku, ne u grupi ljudi, nego u svim ljudima. Vi, ljudi, Vi imate
moće, moć da stvarate uređaje, da stvarate sreću. Vi ljudi
imate moć stvoriti slobodan i lijep život, stvoriti čudesnu
avanturu života. I ako odlučim da se moj život treba razvijati,
ovo je ono što radim dobro i postati ću najbolji u tome. Vladati
ću nad sobom i pogledati ću što imam u sebi. Obećajem Vam
da nećete nikada odustati. Govorim Vam: Veličanstvenost je u
Vašim prsima! Veličanstvenost je u Vama i bolje se ponašajte
tako!
184
TO NIJE MOJ POSAO
Ovo je priča o četvorici ljudi koji su se zvali Svatko, Netko,
Bilotko i Nitko.
Postojao je važan posao kojega je trebalo obaviti i upitan je

Svatko za to. Svatko je bio siguran da će taj posao odraditi
Netko. Bilotko ga je mogao odraditi ali ga je odradio Nitko.
Netko se naljutio jer je to bio posao kojega je dobio Svatko.
Svatko je mislio Bilotko će ga obaviti, ali Nitko je shvatio da ga
Svatko neće obaviti. Završilo je tako da je Svatko okrivljavao
Ne(t)ko-ga kada je Nitko napravio ono što je Bilotko mogao
učiniti.
185
VRIJEME I KARMA
Kad je ptica živa, jede crve. Kada ugine, pojedu je mravi.
Od jednog se stabla može napraviti milijune šibica, no dovoljna

je samo jedna pa da cijelo stablo sruši u pepeo.
Okolnosti se mogu uvijek promijeniti i zato se nemojte

postavljajti prema nikome s visoka. Danas možete biti izuzetno
snažni i moćni, ali vrijeme je i snažnije i moćnije od vas.
186
CVIJET
Ako ti se sviđa cvijet na kojega si naišao putem, nemoj ga
ubrati. Ako ga ubereš, on umire i prestaje biti ono što voliš.
Zato ako zaista voliš cvijet, pusti ga da živi i da bude lijep
svakome tko prođe pored njega.
Ljubav nije u posjedovanju. Ljubav je u uvažavanju.

187
ZAŠTO PSI ŽIVE KRAĆE NEGO LJUDI?
Jedan veterinar pozvan je da pregleda psa starog 10 godina.
Pseći vlasnici nadali su se čudu, no pas je bio teško bolestan i
eutanazija je bila jedini izlaz.
Kako su uz njega bili iznimno vezani odlučili su da će skupa s

svojim sinom, šestogodišnjim dječakom, biti uz psa. Dječak je
bio začuđujuće miran, mazio je psa, tješio ga, veterinar je
pomislio da možda nije niti svjestan što se događa.
Taj dječak prihvatio je odlazak svoga psa bez ikakve poteškoće.

Roditelji, skupa s veterinarom, odlučili su se na razgovor o
tome "zašto psi žive kraće nego ljudi", no dječak je na to samo
odmahnuo rukom i rekao: "Ja već znam odgovor.”
Svi su ga u čudu pogledali.
Na to se on samo osmjehnuo i izjavio: "Znate, ljudi su rođeni

kako bi naučili dobro živjeti, kako voljeti, biti dobri prema
drugim i slično, zar ne?
Nastavio je: "Psi to već sve znaju, zato ne moraju ovdje ostati
tako dugo kao mi."
Živite jednostavno. Volite iskreno. Budite dobri prema sebi i

prema drugima!
188
BLAGOSLOVI
Sanjao sam da sam otišao u raj i anđeo me vodio u obilazak.
Hodali smo rame uz rame u sobi punoj anđela.
Moj anđeo vodič, stao je ispred prvog odjeljka i rekao: "Ovo je

primajući odjeljak." Ovdje se primaju sve molitve Bogu.
Pogledao sam uokolo i vidio brojne anđele kako marljivo
sortiraju zahtjeve ljudi širom svijeta.
Zatim smo prolazili kroz dugi hodnik, sve dok nismo došli do
drugog odjeljka. "Ovo je odjeljak za pakiranje i dostavu." rekao
je anđeo. "Ovdje se pakiraju i šalju blagoslovi ljudima koji su
molili za njih." I ovdje su anđeli bili vrlo zaposleni. Svi oni su
marljivo pakirali i slali na dostavu brojne blagoslove.
Konačno, na samom kraju hodnika, stali smo pokraj malenog

odjeljka. Ovdje je sjedio samo jedan anđeo i nije ništa radio.
"Ovo je odjeljak za zahvalnice." tiho je rekao moj vodič,
djelujući zbunjeno u tim trenucima. "Kako to da se ovdje ništa
ne radi?" pitao sam. "Da, to je baš tužno." uzdahnuo je moj
vodič. "Nakon što ljudi prime blagoslove, vrlo rijetki pošalju
zahvalnicu." nastavio je. "Kako se može zahvaliti Bogu na
blagoslovima?" pitao sam. "Jednostavno." rekao je anđeo.
189
"Samo u sebi reci, Hvala ti Bože." "Na kojim bi se blagoslovima
trebao zahvaliti?" nastavio sam zainteresirano.
"Ako imaš hrane u hladnjaku, odjeću na sebi, krov iznad glave i

krevet za spavanje, bogatiji si od 75 % ljudi na Svijetu."
"Ako imaš novca na banci ili u novčaniku, onda si među 8%

najbogatijih ljudi na svijetu."
"Ako čitaš ovaj tekst, spadaš u 2% ljudi koji imaju tu privilegiju."
"Ako si ustao ovog jutra sa više zdravlja nego li bolesti, onda si

blagoslovljeniji od mnogih koji danas neće preživjeti."
"Ako nikada nisi iskusio strah rata, usamljenost zarobljeništva,

agoniju torture, mučenje glađu ... onda si sretniji od 700
milijuna ljudi na svijetu."
"Ako možeš otići u crkvu bez straha od nasilja, hapšenja ili

smrti, onda si blagoslovljeniji od 3 milijarde ljudi na svijetu!"
"Ako su tvoji roditelji još uvijek živi i zajedno, znaj da je to

izuzetno rijetko."
"Ako možeš biti uzdignute glave i nasmijan, jedinstven si svima

koji su u očaju."
190
"Dobro, što sad?" "Kako mogu početi?"
"Imaj dobar dan i uživaj u svim blagoslovima koji te oplahuju,

pa čak i u onima za koje nisi niti pitao ili molio. Budi ih svjestan
i ponosan na to što si ih dobio. I, ne zaboravi (barem ponekad)
zahvaliti na njima."
191
SVE STVARI NA SVIJETU IMAJU SVOJU SVRHU
Mudrosti starih Indijanaca
O životu
Sve stvari na svijetu imaju svoju svrhu, svaka bolest i biljka koja
je liječi i svaki čovjek sa svojim pozivom. Ovo je indijanska
teorija postojanja. – Žalosni Golub, Salish (1888-1936)
Šta je život? To je treptaj svisca u noći. To je dah bufala na

zimskoj hladnoći. To je mala sjenka koja juri preko trave i
nestaje u zalasku sunca. – Crno stopalo
Sve na svijetu je u paru. U našim mislima mi smo dvoje, dobri i

zli. Svojim očima vidimo dvoje, ono što je lijepo, i ono što je
ružno. Imamo desnu ruku koja udara i čini zlo, i lijevu koja je
bliže srcu, punu dobrote. Jedna noga može nas voditi lošim
putem, a druga dobrim. Dakle, sve na svijetu je u paru. – Eagle
Sve što Indijanac radi je u krugu, a to je zato što snaga svijeta

uvijek djeluje u krugovima, i sve pokušava biti okruglo. Nebo je
okruglo, čuo sam da je i Zemlja okrugla, a takve su i sve
zvijezde. Vjetar, kad je najmoćniji, vitla. Ptice grade gnijezda u
krugovima, jer njihova je vjera ista kao i naša. Čak i godišnja
doba u svojoj izmjeni čine veliki krug i uvijek se ponovo vraćaju
192
tamo gdje su bila. Čovjekov život je krug od djetinjstva do
djetinjstva. I tako je u svemu u čemu se kreće snaga. – Crni Los,
Oglala Sioux
O zemlji
Moramo zaštititi šume za našu djecu, unuke i djecu koja će se

tek roditi. Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti
za sebe, za ptice, životinje, ribe i drveće. – Qwatsinas
Ako razgovaraš sa životinjama i one će razgovarati s tobom i

poznavaćete jedni druge. Ako ne razgovaraš s njima, nećeš ih
poznavati. Ono što ne poznaješ, to te plaši. Kad se neko boji,
on uništava. – Poglavica Dan George
U srcima svih nas postoji skrivena cesta kojom se rijetko putuje,

a koja vodi do nepoznatog, tajnog mjesta. Stari su ljudi zaista
voljeli Zemlju i na njoj su sjedili i počivali s osjećajem da su blizu
majčinske snage. Svoje su šatore gradili na Zemlji, a svoje
žrtvenike od Zemlje. Zemlja je umirivala, jačala, pročišćavala i
liječila. Zbog toga stari Indijanac još uvijek sjedi na Zemlji, ne
ustaje i ne odvaja se od njenih snaga koje život daju. Za njega
sjediti ili ležati na Zemlji znači moći razmišljati dublje i osjećati
snažnije. On može jasnije proniknuti u tajne života i doći u bliži
193
odnos sa životom oko sebe. – Poglavica Medvjed Koji Stoji,
Oglala Sioux
Veliki Duh je u svim stvarima, on je u zraku koji dišemo. Veliki

Duh je naš otac, a zemlja je naša majka. Ona nas hrani, i sve što
stavimo u nju ona nam vraća. – Veliki Grom
Indijanci vide dva puta s kojima se suočava bijeli čovjek kao put
tehnologije i put duhovnosti. Mi osjećamo da put tehnologije
vodi moderno društvo ranjenoj i sprženoj Zemlji. Može li biti da
put tehnologije predstavlja žurbu u uništenje, dok put
duhovnosti predstavlja sporiji put kojim su Indijanci putovali i
koji sada ponovo traže? Zemlja nije spržena na tim tragovima.
Trava tamo još uvijek raste. – AP William Commanda, Kanada
Bijele ljude nikad nije bilo briga ni za zemlju, ni za jelena, ni za

medvjeda. Kad mi Indijanci ubijamo zbog mesa, pojedemo sve.
Kad vadimo korijenje, pravimo male rupe. Kad gradimo kuće,
radimo male rupe. Mi istresamo s drveća žirove i češere. Mi ne
siječemo živo drveće. Koristimo samo suho drvo. A bijelci
razaraju tlo, sijeku drveće, ubijaju sve… Drvo kaže: ‘Nemoj. Boli
me. Nemoj me ozlijediti.’ A oni ga sasijeku i razrežu. Zbog toga
ih Duh zemlje mrzi. – Wintu
194
Ponašajte se dobro prema Zemlji, ona vam nije dana od vaših
roditelja, nego je posuđena od vaše djece. Ne nasljeđujemo
Zemlju od naših predaka, posuđujemo je od naše djece. – Stara
indijanska poslovica
O darivanju
Naše je vjerovanje da je ljubav prema posjedovanju slabost

koju treba nadvladati. Ona privlači materijalni dio, a ako joj se
dozvoli, s vremenom će poremetiti čovjekovu duhovnu
ravnotežu. Zbog toga djeca zarana moraju naučiti ljepotu
darivanja. Treba ih učiti da daju ono što najviše vole kako bi
mogla osjetiti radost davanja. – Ohiyesa, Wahpeton Santee
Sioux
Jednom sam bio u Victoriji i vidio sam veoma veliku kuću. Rekli
su mi da je to banka i da bijeli ljudi tu stavljaju svoj novac na
čuvanje i da vremenom dobivaju korist. Mi Indijanci nemamo
takve banke, ali kada imamo mnogo novca ili pokrivača, mi ih
dajemo drugim Indijancima, i s vremenom to im donosi korist i
naša srca se osjećaju dobro. Naš način davanja je naša banka.
– Poglavica Maquinna, Nootka
195
MAJMUNSKA PARADIGMA
Počni s kavezom u koji strpaš 5 majmuna. U kavezu, na sredini,
objesi bananu na špagu i ispod postavi ljestve. Nedugo nakon
toga 1 majmun će krenuti po ljestvama po bananu. Čim
dotakne ljestve, sve ostale majmune polij mlazom ledene
vode.
Ubrzo nakon nemilog događaja, sljedeći majmun će krenuti po

bananu. Čim dotakne ljestve, polij sve ostale mlazom ledene
vode.
Ubrzo nakon toga, kada sljedeći majmun krene po bananu,

ostali će ga spriječiti u nakani. Sad možeš spremiti crijevo za
ledenu vodu.
Makni jednog majmuna iz kaveza i stavi novog. Čim vidi banana

pridošlica će krenuti prema ljestvama. Na njegovo
iznenađenje, sav prestravljen, shvatit će da ga ostali napadaju
čim dotakne ljestve.
Odustaje od banane jer shvaća da će pobrati batine ako krene

prema banani.
Sljedeće, makni još jednog majmuna iz originalne postave i

zamjeni ga s novim naivcem. Novajlija će krenuti na ljestve i bit
196
će napadnut. Prethodni pridošlica će se s oduševljenjem
pridružiti kažnjavanju!
Ponovi postupak s još jednim majmunom iz originalne postave,

gurni u kavez novog. Zatim i zadnjeg, petog iz originalne vrste,
zamjeni s novim majmunom. Kada su svi originalni majmuni
zamijenjeni, nijedan od 5 prisutnih u kavezu, nikada nije bio
poliven hladnom vodom.
Bez obzira na to, nijedan od majmuna nikada neće pokušati

doći do banane. Ako i pokuša, ostali će mu razbit nos.
Zašto? Zato jer koliko oni znaju, tako se to ovdje oduvijek radi.
197
TIBETANSKA MUDROST
Postojao jednom tibetanski monah koji je još za života važio za
svetog čoveka. Kod njega su po savjet dolazili ljudi iz
najudaljenijih krajeva, a smatrali su ga osobom koja je uvijek
smirena i za čoveka kojeg je nemoguće uvrijediti.
Čuje to neki pokvarenjak i odluči testirati mudraca. Ode do

njega i čim ga je ugledao počne ga vrijeđati.
Nakon što mu je ponestalo uvreda na trenutak je zastao i

zapanjen shvatio da je monah i dalje smiren i pribran kao i prije
njegovog dolaska.
To iznervira pokvarenjaka pa nastavi psovati još crnje i gore

neko ranije, ali uzalud – činilo se da to mudraca uopće ne tiče.
Kada je ostao bez psovki i izgubio svu energiju, čovjek odluči

priči monahu i saznati njegovu tajnu. “Razumijem ja te vaše
duhovne stvari i kao, nije vas briga šta drugi ljudi misle i govore,
ali, ja sam te ponizio i uvrijedio; trebaš naučiti da se uvijek
trebaš boriti za sebe.” – rekao mu je.
“Sinko, mogu li ti postaviti samo 2 pitanja?” – upitao ga je

monah progovorivši po prvi put.
“Naravno.” – reče čovjek.

198
“Ako ti meni doneseš poklon, a ja ga ne prihvatim, kome taj
poklon pripada?” –upita mudrac.
“Pa, ako ne prihvatiš poklon, onda i dalje pripada meni.”
“A sada, sine moj, ako ti za mene imaš samo uvredu, a ja je ne

prihvaćam, kome ona i dalje pripada?” – zaključi mudri čovjek,
okrene se i ode.
199
MOTIVACIJSKA
Draga djeco,
Svako jutro kad se probudite imate mnogo razloga za

optimizam. Prvo se sjetite da vi pripadate rijetkim primjercima
ljudskog roda koji su se uopće rodili. Vaše je rođenje rezultat
uspjeha najboljeg i najbržeg spermija, (između milijuna onih
koji su sudjelovali u trci) koji je uspio prvi oploditi jajnu stanicu
Vaše majke i tako je sve počelo.
Vjerojatnost da će se oko 7 milijardi milijardi milijardi atoma od

kojih se sastojite spojiti upravo u vas, a ne u nekog drugog, je
tako mala, da ste vi najsretniji ljudi od svih potencijalnih ljudi
koji su mogli postojati. Vi postojite, a oni nisu. Pored toga, vi
živite u sadašnjosti, a svi ostali ili više nisu tu ili još nisu tu. Stoga
uživajte u sadašnjosti!
Drugi razlog za vaš optimizam je činjenica da svaki dan idete u

školu učiti nešto novo. Samo ta činjenica Vas razlikuje od
milijuna druge djece koja ne mogu ili ne smiju ići u školu iz
raznih razloga. Jasno je meni da najčešće niste baš oduševljeni
odlaskom i boravkom u školi, ali razmislite o sljedećim
argumentima. Tisućama godina milijuni ljudi su pokušali
shvatiti razne stvari i prirodi i društvu. Neki od njih su cijeli život
200
proveli pokušavajući shvatiti osnovne zakone prirode, kako
izgleda naš planet, kako izgleda svemir, kako su nastale
zvijezde, planeti, ljudi itd. Vi većinu tih stvari naučite za par sati
predavanja i rada u školi ili kod kuće. Iz te perspektive vi nakon
par godina škole znate više nego neki od najvećih znanstvenika
u povijesti ljudskog roda. A iz dana u dan saznajete sve više.
Treći, možda i najvažniji, razlog za optimizam je pogled u

budućnost. Vi živite u najbolje doba u povijesti ljudskog roda.
Nikad svijet nije bio bolji. Nikad nije bilo manje siromaštva,
gladi, nepismenosti, nasilja ili ratova, nikada ljudi nisu živjeli
duže, zdravije i sretnije. A tako će se vjerojatno i nastaviti. Ako
se nastave sadašnji trendovi, za pedesetak godina, kada vi
budete u sredini vašeg života, u svijetu više neće biti gladnih,
siromašnih i nepismenih ljudi. Svijet kojeg ćete izgraditi i živjeti
u njemu je svijet kojeg su sanjali svi pjesnici i sanjari u povijesti,
svijet u kojem ljudi žive u miru i skladu, znajući da pripadaju
jednoj jedinstvenoj rasi: zemljanima!
Društvo u kojem danas živimo nije idealno. Jedan gladan čovjek

na Zemlji je sramota za ljudski rod. Ali je važno razumjeti da
ipak živimo u najboljem svijetu do sada te je potrebno shvatiti
zašto je tako. Zato jer smo naše globalno društvo sagradili na
201
tri temelja: razumu, znanosti i humanizmu. Odlučili smo da
ćemo neprestani kritički promišljati svijet oko sebe i odnose
među nama, a da ćemo odluke donositi na temelju razuma.
Prije 500-tinjak godina smo znanost postavili kao jednu od
najvažnijih ljudskih djelatnosti i od tada je svijet spektakularno
napredovao u svim mjerama ljudskog blagostanja.
Danas je svjetonazor modernog čovjeka utemeljen na znanosti,

a vrijednosti koje živimo su univerzalne vrijednosti humanizma.
Znanost nas je naučila da svemir i prirodni zakoni nemaju svrhu
i smisao, nego da mi sami svojim životima dajemo smisao i da
se sami moramo brinuti za sebe, za druge ljude oko nas, kao i
za prirodu i druge životinje i biljke, s kojima dijelimo ovaj dio
svemira. Jedna od najljepših spoznaja i odluka u životu je
slobodno odlučiti biti dobar čovjek, bez da očekujete neku
kozmičku nagradu ili da se bojite neke kazne ili osvete. Sami,
svojoj slobodnom voljom, odlučite biti dobri ljudi!
Ne dajte da vas drugi plaše. Stoljeće u kojem živite će biti

stoljeće ne samo znanja, nego stoljeće znanosti. Budućnost,
koju ćete vi izgraditi, će vjerojatno biti sve bolja i bolja. Najbolji
način da u njoj sudjelujete su puno učiti i raditi. Stoga uživajte
u školi, prikupljajte znanje i radne navike. To će vam osigurati
202
da iskoristite sve spektakularne mogućnosti koje budućnost
donosi.
I na kraju: poštujte svoje učitelje. To su, uz Vaše roditelje,

najvažniji ljudi u vašem životu. Oni vam sigurno žele dobro i o
njima ovisi vaša budućnost.
203
LEGENDA O VELEBITU
Bilo je to davno u pretpovijesno doba kad su u zemlji Iliriji živjeli
majka Bura i otac Jug koji su imali dvoje djece: sina Velebita i
kći Adriju. Velebit je bio snažan mladić visokog rasta, a njegova
sestra Adrija imala vitko i nježno tijelo, modre oči i dugačku
plavu kosu.
Sretne i bezbrižne dane prekine otac Jug odlučivši krenuti na

put sa željom da otkrije još ljepšu zemlju. Ženi i djeci obeća da
će se vratiti za sedam godina. Poljubi ih i krene na krilima
vjetra. Kad se navršila sedma godina, Velebit i Adrija zajedno s
majkom Burom popeli se na vrh jednoga brijega kako bi
dočekali povratak oca.
S vrha brijega opaziše kako na nebu leprša jedna velika ptica i

svojim glasanjem najavljuje dolazak Juga. Uskoro se na obzorju
pojavio Jug, a kad je stigao nadomak zavičaja, zao duh i veliki
čarobnjak zaustavi ga i zatvori u tamnicu.
Naime, mislio je da će, bude li Jug svezan, lako svladati

njegovog sina Velebita i oteti krasnu kćer Adriju, u koju se
zaljubio. Nad Ilirijom je zavladala neobična strašna tišina jer
nestankom Juga nestao je i svaki zvuk. U ljude koji su do jučer
204
bili sretni i veseli ušao je strah. Jedne noći za vrijeme oluje
čarobnjak se poput jastreba baci na plodni kraj.
Od straha majka Bura se pretvorila u žestok, hladan vjetar, sin

Velebit se skamenio i postao planina koja i danas nosi njegovo
ime, a kći Adrija sunovratila se s litice i preobrazila u Jadransko
more.
205
STARI UČITELJ
Jednog je dana starac susreo mladog čovjeka koji ga je upitao:
- Sjećate li me se? Starac je odgovorio negativno. Stoga mu je
čovjek rekao da je nekad davno bio njegov učenik.
Na to ga profesor upita: - Ah da? I čime se baviš sada?
Mladić odgovori: - Učitelj sam. - Oh, kako lijepo. Poput mene –

odgovori starac.
- Eh da. Zapravo postao sam učitelj jer ste me upravo vi

nadahnuli da budem poput vas.
Starac je bio znatiželjan te ga zamoli da mu ispriča kako je to

moguće. I mladi čovjek mu ispriča ovu priču:
- Jednog dana moj prijatelj je došao u školu s prelijepim novim

satom i ja sam mu ga ukrao. Ubrzo je prijatelj primijetio krađu
i odmah se požalio našem učitelju, a to ste bili vi. Onda ste vi
rekli svima nama u razredu: - Tijekom današnjih predavanja
ukraden je sat vašeg prijatelja. Onaj tko ga je ukrao, molim vas,
neka ga vrati.
Ali ja ga nisam htio vratiti. Zatim ste vi zatvorili vrata i rekli ste
nam da ustanemo kako biste vi mogli prekontrolirati naše
džepove, jedan po jedan. Međutim, prije toga, rekli ste nam da
206
zatvorimo oči. To smo učinili a vi ste pretraživali džep po džep
i kad ste došli do mene, pronašli ste sat i uzeli ga. Nastavili ste
pretraživati po džepovima svih drugih i kad ste završili rekli ste:
- Otvorite oči. Pronašao sam sat.
Poslije mi nikad ništa niste rekli i nikad niste spomenuli taj

događaj. Nikad niste otkrili ime onoga tko je to bio. Onog dana,
vi ste spasili moje dostojanstvo zauvijek. A to je bio
najsramotniji dan u mom životu. Nikad mi ništa niste
spomenuli o tom slučaju. Iako zbog toga niste vikali na mene
niti mi očitali moralnu bukvicu, ja sam razumio pouku.
Zahvaljujući vama shvatio sam da je to način na koji treba
postupati pravi odgajatelj. Sjećate li se, profesore, tog
događaja?
A profesor odgovori: - Sjećam se slučaja s ukradenim satom i

da sam pretraživao džepove svih učenika, ali se ne sjećam da si
to bio ti. - I Ja sam zatvorio oči dok sam pretraživao džepove.
"AKO IMAŠ POTREBU NEKOGA PONIZITI, KAKO BI GA

POPRAVIO, ONDA NE ZNAŠ PODUČAVATI... NEMOJ BITI
UČITELJ…"
207
TUŽNA PJESMA O PSU
(Čekaj me, ja ću doći)
Još jedna noć je prošla, Netko me pomazi malo,

otvaram umorne oči, netko i udari nogom,
novi dan, nova nada.. al’ neka, sve će to proći
možda će danas doći.. i opet bit ću sa tobom.
Malo sam gladan i žedan, Sjetim se onda tako,
odavno nisam jeo.. kada mi teško bude,
i puno prijatelja takvih, dolaska u tvoju kuću,
još usput ja sam sreo. među te sve nove ljude.
Al’ neka.. nema veze.. Svi ste se smijali jako,
još ima snage i moći.. na dlan ruke sam stao,
još pamtim tvoje riječi, rek’o si da me voliš,
čekaj me.. ja ću doći.. da nikom ne bi me dao.
I tako od onog dana, A ja sam bio sretan
prošetam, pa se vratim i već tada sam znao,
i čekam na istom mjestu.. da ako zatreba nekad,
i nikako da shvatim.. za tebe život bih dao.
Prolaze tako ljudi, Svud sam te pratio stalno,
svak’ ide putem svojim, dijelili sreću i tugu
ja tražim poznato lice i nikom vjerovao nisam,
i mašem repićem mojim. kao svom najboljem drugu.
208
Zato mi jako čudno Mnogo je od tada prošlo,
bijaše onog dana, smjenjivala se ljeta, zime,
gledao si me dugo, kad mi je najteže bilo,
pa izveo iz stana. dozivao sam ti ime.
I krenusmo u vožnju Dođi.. molim te, dođi..
i to baš podužu neku, sve bit će kako treba,
puno smo ulica prošli.. ništa te tražiti neću,
i most.. i neku rijeku.. čak ni koricu hljeba.
Tada smo odjednom stali, Al’ tebe nema, pa nema,
krio si od mene oči, ja više snage nemam,
rek’o si da te čekam polako sklapam oči,
i da ćeš sigurno doći. na put se posljednji
A ja sam ostao zbunjen, spremam.
gledao dugo za tobom, A ako nekada i dođeš..
sam u nepoznatom kraju, možda i nećeš.. al’ ako..
ne znajuć’ kud bi sa znaj, čekao sam te dugo..
sobom. i volio sam te jako..
I prolazili su dani, Dok zora polako sviće,
teški, al’ hrabrio sam sebe, ja zadnjim dahom dišem..
u svakom čovjeku što za oproštaj te molim,
prođe, nisam mogao više..
ja sam tražio tebe.
209
ŠEPAVI ŠTENAC
Na ogradi u voćnjaku jedne kuće na kraju grada stajao je natpis:
“Prodajem rasnu štenad.”
Neki je dječak pozvonio, a kad se domaćin pojavio, gurnuo je

dečko ruku u džep i rekao:
“Imam dva eura i 37 centa. Mogu li pogledati štence?”
Čovjek je dao znak i iz kućice na kojoj je pisalo »Lady« izašla je

kuja koju je pratilo petero štenadi. Jedno je malo šepalo.
“Što mu se dogodilo?” – upitao je dječak.
Veterinar je rekao da ima blago iskrivljenje šape. Vjerojatno će

šepati cijelog života.
“Kupio bih ga, ako je moguće” – ponudio je dječak.
Gazda mu ga je htio pokloniti, ali dječak je odgovorio:
“On je jednako vrijedan kao i drugi, svake sedmice ću donositi

novac dok ne otplatim njegovu cijenu.”
Ali zašto kupuješ bolesnog psa? Neće moći trčati s tobom niti
ćeš s njim moći u planine!
210
Dječak je podigao svoju nogavicu da pokaže svoju nogu. Bila je
iskrivljena i imala metalnu šipku.
“Znate, ni ja ne mogu trčati, pas treba nekoga tko će ga

razumjeti.”...
211
PRADJEDOV SAT
Otac je pred smrt rekao svom sinu: "Ovo je sat tvog pradjeda i
star je više od 200 godina. Ali prije nego ti ga predam, idi kod
urara u prvom selu i reci im da ga želiš prodati, te pogledaj
kolika mu je cijena."
Sin je otišao, a potom se vratio svome ocu te rekao: "Urar daje

5$ jer je ovaj sat star."
Otac mu reče: "Idi u antikvarnicu! "
On ode, a potom se vrati, te reče svome ocu: "Nude 5.000$."
Otac mu reče: "Idi u muzej i tamo ponudi sat na prodaju."
On ode, a potom se vrati ocu, te reče: "Doveli su stručnjaka koji

je procijenio vrijednost ovog sata. Ponudili su mi 1.000.000$ za
njega."
Tada otac reče: "Sinko moj, ovim sam te želio naučiti da samo
pravo mjesto može autentično odrediti tvoju vrijednost. Zato,
ne postavljaj sebe na pogrešno mjesto pa da se onda srdiš ako
te ne cijene.”
212
ČETIRI ŽENE
Davno je živio kralj, imao je 4 žene. (to nije bajka)
Četvrtu ženu je najviše volio i obasipao dragocjenostima, častio

najboljim poslasticama. Davao joj samo sve najbolje.
Volio je i treću ženu, vodio je okolo po susjednim kraljevstvima

i pokazivao joj ih. Uvijek ga je bilo strah da će ga ostaviti i otići
s drugim.
Također je volio i drugu ženu. Uvijek mu je bila osoba od

posebnog povjerenja, uvijek pozorna, strpljiva i ugodna. Kad
god je imao kakav problem, s njom se savjetovao, a ona mu je
uvijek pomagala da prebrodi teške trenutke.
Prva žena je bila odana družbenica i najviše je doprinijela

blagostanju njegovog kraljevstva. Unatoč tomu, prvu ženu nije
volio, iako je ona njega duboko voljela, na nju se nije ni
obazirao.
Kad se razbolio i predosjetio da se bliži kraj (tako obično

započne), razmišljao je o svojem raskošnom životu i osupnut
ustanovio: "Imam 4 žene, ipak, kada umrem, ostat ću potpuno
sam. Kako da u smrti ne ostanem sam?"
213
Četvrtu ženu upita: "Najviše sam te volio, poklanjao ti najbolju
odjeću, pokazivao posebnu pozornost. Sada, kad umirem,
hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?"
"Ni govora!" odgovorila je četvrta žena i otišla bez riječi. Njen

odgovor zarezao je poput oštra noža njegovo srce.
Žalosni kralj upita treću ženu: "Cijeli život sam te volio. "Sada
kad umirem, hoćeš li mi i u smrti praviti društvo?"
"Ne", je odgovorila treća žena. "Život je prelijep. Kad umreš,

ponovno ću se udati i živjeti punim plućima."
Gotovo očajan, upitao je drugu ženu: "Uvijek sam se tebi

obraćao za pomoć i savjete, a ti si mi uvijek pomagala. "Kada
umrem, hoćeš li i ti u smrt sa mnom da mi praviš društvo?"
"Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći«, odgovori druga žena.

»Jedino što mogu za tebe napraviti je da te pokopam."
I njen odgovor je kralja pogodio kao strijela.
Zatim je čuo glas: "Ja ću poći s tobom i slijediti te kamo god

pođeš."
Kralj se okrene i pogleda prema glasu. Pred njim je stajala prva

žena. Bila je mršava, pothranjena i zapuštena.
214
"Kada sam imao priliku, trebao sam se više brinuti o tebi," reče
kralj iskreno samokritično.
POUKA:
U stvari, svi imamo u životu 4 žene.
Naša 4. žena je naše tijelo. Nevažno koliko napora uložimo u

njegu i brinemo o tijelu, ono će nas na kraju ostaviti i izdati u
smrti.
Naša 3. žena je imetak i sve materijalne stvari, položaj i

bogatstvo. Kada umremo, naslijede ga drugi.
Naša 2. žena su obitelj i prijatelji. Nevažno koliko su nas voljeli,

pomagali u životu , bili nama i mi njima oslonac, s nama ostaju
do groba.
A naša 1. žena je naša duša. Višekratno zapostavljana u težnji

stvaranja bogatstva, položaja, materijalnih vrijednosti, moći i
užitaka. Unatoč tome duša je jedina koja će nas pratiti kamo
god budemo morali poći.
215
OD DJEČAKA DO MUŠKARCA
Postoji jedna legenda Cherokee indijanaca o obredu prelaska
dječaka u zrelo doba.
Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu

povez preko očiju i ostavio ga tu samog! Od dječaka se
zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi na jednom
posječenom stablu i da ne smije da skine povez sa očiju sve dok
ne osjeti prve zrake sunca na licu.
Nije smio plakati, niti zvati pomoć. Kada preživi noć, postat će
ČOVJEK.
Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom

iskustvu, jer je svaki od njih morao da uđe u zrelo doba na svoj
način. Dječak je naravno bio prestravljen. Mogao je oko sebe
čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri do udaljenih
glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrijediti ili ubiti.
A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu

i zemlju. Ali ipak mali indijanac sve je to stoički podnosio. Znao
je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.
Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je

mogao da skine povez sa očiju. I tek u tom trenutku mali
216
Cherokee indijanac otkrio je da je njegov otac sve vrijeme
sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu
se nešto loše ne dogodi! Isto tako ni mi nikad nismo sami. Neko
uvijek pazi na nas.
217
Razmišljam o tišinama. Ja, koji tako strastveno volim jezik i
zagovaram moć riječi. Jer neke su tišine drugačije od drugih.
Prostrane, nježne, nikud ne žure. Strpljive. Mudre.
Jednostavne. Sigurno mjesto u kome moje srce zna plakati.
Plesati nesputano. Biti zbunjeno. Biti otkačeno. Smijati se iz
sveg glasa. I zna što je važno. Hvala ti na našim tišinama.
OPROSTI
Jutros sam svojoj majci rekla: “Molim te, ne mogu pričati
isprazne priče uz kafu, volim šutiti. I da, neću jesti ništa, ni
najmanje me nije briga što ćemo kuhati i… znam da te bole
ruke, ne trebaš petnaesti put jutros ponavljati”.
Bez riječi je otišla od mene.
Bi mi žao k’o ćuki istog trena. Potražih je kraj masline, sjedila je

mirno ispod zraka kasnojesenjeg sunca. Uputih joj osmijeh i
rekoh: “Hoćemo li kupiti Voltren mast, dobar je za bolove, evo
ja ću skuhati ručak, vidi sunca konačno…“
Ne rekoh joj oprosti.
A njeno lice granu od sreće s milijun refleksija sunca. Zasjeni

sva proljeća.
Bez “oprosti”.
218
Pa se upitah, kakvi smo to mi ljudi. Zašto je ne mogu
jednostavno zagrliti i prošaputati čarobnu riječ?
Zašto kompenziram molbu za oprost Voltarenom? Lakše je

kupiti kremu, nego nanijeti gel od istinskog kajanja na rane
onih koje smo povrijedili.
Lako je udariti šamar onom tko ti neće vratiti. Lako je

povrijediti onoga tko te bezuvjetno voli, jer znaš da će te uvijek
voljeti. I praštati i bez onog “oprosti”.
A možda ovoga trena komet udari Zemlju.
Možda ovoga trena stane srce osobe koju smo povrijedili

računajući unaprijed na oproštaj. Možda ovog trena ta osoba
nestane zauvijek iz našeg života.
Što onda?
Možda ostatak života provedeš gledajući u nebo, možeš iz

petnih žila vrištati tu prokletu, tešku a tako jednostavnu riječ
“oprosti”, plakati, vikati. Uzalud, neće te čuti. Jer je otišla.
I zato…
Zagrli one koje si povrijedio.

219
Ma bolan, zagrli jako, da nestanu sve teške riječi, odlete u
nebo.
I do vraga, izgovori tu prokleto jednostavnu riječ. Oprosti..
Nije teško…probaj.
220
ISTINA I LAŽ
Legenda kaže da su se jednog dana Istina i Laž srele na putu.
“Dobar dan”, reče Istina.
“Divan dan”, reče Laž.
Istina zastade kako bi provjerila je li to točno i bilo je točno.
“Divan dan”, odgovori Istina.
“Još je ljepše jezero”, reče Laž.
Istina ponovo provjeri je li to točno i bilo je točno.
Laž dotrča do vode i reče: “Voda je savršena. Hajdemo plivati.”
Istina dotaknu vodu prstima i vidje kako je zaista divna te se

složi sa Laži.
Skinule su odjeću i ušle u vodu. Poslije nekog vremena, Laž

izađe iz vode, obuče odijelo Istine i ode. Istina nikako nije
mogla navući odijelo Laži, te započne hodati gola, a svi se od
tada zgražaju kad ju vide.
I od tada ljudi više vole vidjeti Laž obučenu u odijelo Istine,

nego golu Istinu.
221
MILOSRĐE ZAMOTANO U DOSTOJANSTVO
Jedna gospođa je pitala: "Po koliko prodaješ jaja?"
Starac je odgovorio: "0,25 kn jedno jaje, gospođo!"
"Ako mi daš 6 jaja za 1,00 kn uzet ću, ako ne, odlazim kod
drugog..."
Starac je odgovorio: "Uzmite jaja po kojoj god cijeni hoćete,

gospođo. Za mene je to dobar početak, jer cijeli dan nisam
prodao ni jedno jaje, a trebaju mi pare da preživim. "
Gospođa je uzela jaja po cijeni po kojoj je tražila i otišla sa

osmijehom, osjećajući sreću pobjede. Sjela je u svoj skupi auto
i otišla u restoran na ručak sa prijateljicom. Nakon obilnog
ručka u tanjirima je ostalo još dosta hrane koje njih dvije nisu
mogle pojesti. Vlasnik restorana je došao za stol da provjeri da
li je sve u redu. Gospođa ga je pitala koliko sve košta, a on je
odmah odgovorio 880KN. Dala mu je 1000KN i rekla neka zadrži
kusur.
Ova priča izgleda prilično normalna za vlasnika luksuznog

restorana, ali ne i za starca koji prodaje jaja.
222
Pitanje je: "Zašto uvijek moramo dokazivati svoju moć kada
kupujemo od siromašnih?" "Zašto smo velikodušni prema
onima koji i ne traže od nas da to budemo?"
Dobro se sjećam djetinjstva i nekih važnih događaja.
Moj otac je često namirnice uzimao od siromašnih ljudi po višoj

cijeni nego su ih vrjednovali, pa čak i onda kada nije trebao te
namirnice.
Ponekad ih je plaćao mnogo više.
Jednom sam ga pitao: "Tata, zašto to radiš?"
Moj otac je odgovorio: "Sine, to je milosrđe zamotano u

dostojanstvo!"
223
NATJEČAJ ZA POSAO
Jedan mladić došao je u veliku tvrtku na razgovor za posao.
Prošao je prvi intervju, ali je od njega zatraženo da se sastane
sa direktorom radi konačnog intervjua. Direktor je pogledao
njegov odličan životopis, a zatim ga je pitao:
“Jeste li primali školarinu za vrijeme školovanja?” Mladić je

odgovorio: “Ne.”
“Je li vam vaš otac platio studij?” “Da.” Odgovorio je on.
“Gdje radi vaš otac?” “Moj otac je kovač.”
Direktor je zamolio mladića da mu pokaže ruke.
Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku.
“Jeste li ikada pomagali svojim roditeljima u poslu?”
“Nikad, moji roditelji su samo željeli da učim i čitam knjige.

Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja.”
Direktor je tada rekao: “Imam jedan zahtjev za vas: Kada danas

dođete kući, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutro
ponovno dođite kod mene.”
Mladić je imao osjećaj da ima velike šanse da dobije posao.

224
Kada se vratio kući, pitao je oca može li oprati njegove ruke.
Otac se osjećao pomalo čudno, ali i sretno i dopustio je svome

sinu da mu opere ruke.
Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bilo je to prvi put da

je primijetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka.
Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale
kada bi ih dodirnuo.
Bilo je to prvi put da je mladić shvatio što znači kada par ruku
radi svakog dana da bi mogao platiti za njegovo školovanje.
Modrice na rukama njegovog oca su bile cijena za njegovo
školovanje i njegovu budućnost.
Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo čistiti i

sređivati očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do
kasno.
Narednog jutra, mladić je ponovo posjetio direktora.
Direktor je primijetio suze u očima mladića kada ga je upitao:
“Možete li mi reći što ste uradili i što ste naučili jučer kod
kuće?”
225
Mladić je odgovorio: “Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam
mu očistio radionicu. Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih
postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam
koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno
i vrijedno pomagati u obitelji.”
Direktor je rekao: “To je ono što tražim kod svojih radnika.

Želim zaposliti nekoga tko zna cijeniti pomoć drugih i tko ne
stavlja novac na prvo mjesto. Primljeni ste!”
Dijete koje se mazi i pazi i kome se daje sve što poželi obično
razvija takav mentalitet da misli da ima pravo na sve i uvijek
sebe stavlja na prvo mjesto, ignorirajući napore svojih
roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže djeci.
Možete vi pružiti svom djetetu velike i skupe stvari, ali

pobrinite se da ono nauči i što znači ribati pod ili bojati zid.
Naučite ga da treba oprati suđe nakon obroka, ali ne zato što

nemate novca da unajmite nekog tko će to uraditi umjesto
njega, već zato što treba shvatiti vrijednost rada.
226
KOLIBRI
Buknu požar u šumi i životinje krenu da beže iz nje. Ugledaše
kako kolibri leti prema šumi.
Životinje: "Dal' si lud? Gde si krenuo"?
Kolibri: "Nosim vodu u kljunu. Idem da gasim požar".
Životinje: "Misliš da ćeš sa to malo vode u kljunu nešto

uraditi"?
Kolibri: "Možda neću, ali ja sam učinio koliko sam mogao".
JUČER, DANAS, SUTRA

Sjeti se da je danas samo jedno sutra o kome si brinuo jučer!
227
POSEBNA PRIGODA
Mlada lijepa žena je s velikom pažnjom prebirala po ladici
svojeg donjeg rublja, tražeći komplet kojega je kupila prije dvije
godine. Danas je bio veliki dan za kojega ga je čuvala. Bila je 5
godišnjica braka koju je s toliko ljubavi priželjkivala.
S velikom pažnjom je navukla tanke čarape od svile, s izraženim

natom sa zadnje strane. Sada je polagano navlačila držač za
čarape, haltere, kako su ga nazivale njezina baka i njezina
majka, pa i ona sama. Pedantno je prikačala kopče haltera na
nove čarape. Svako malo se ogledavala u ogledalo, bivajući
zadovoljna svojom figurom. Iako je imala 36 godina, njezino
tijelo je još uvijek bilo sportski građeno bez igdje suviška.
Uslijedile su gaćice. Crne gaćice s nježnom i providnom čipkom

s prednje strane, dugo je birala u trgovini luksuznog donjeg
rublja prije par mjeseci, ne pitajući za cijenu. I njih je čuvala za
današnji dan. Uz gaćice, tu je bio i odgovarajući grudnjak, koji
je malo podigao njezine jedre, ne prevelike grudi.
Nakon toga, žena je odjenula nježnu bluzu boje šampanjca,

načinjenu od par slojeva svile, koja je bila potpuno neprozirna.
Ipak, ostavila je otkopčana dva gornja gumba, otkrivajući
dekolte ali skrivajući grudnjak.
228
Suknja, dužine do iznad koljena, bila je u crnoj boji, od
vrhunskog materijala. Ovu suknju je čuvala za posebne prilike,
tako da ju je rijetko nosila, pa je suknja izgledala kao da je ovog
trenutka stigla iz trgovine.
Još jednom je prekontrolirala svoj izgled u odrazu ogledala.

Željela je zaista vrhunski izgledati na današnji dan. Konačno,
gotovo sve od ovoga što je odjenula, čuvala je za takvu
posebnu prigodu.
Kad je izašla iz sobe, navukla je elegantne crne cipele s visokom

petom i otišla u boravak.
Iz vitrine uz sama vrata boravka, uzela je dvije kristalne čaše.

Spustila ih je na stol i razmišljala par trenutaka o tome koje bi
piće natočila. Odlučila se za smokey whiskey, Lagavulin, bocu
koju su njezin suprug i ona kupili još na medenom mjesecu u
Edinburghu.
Sa upaljačem koji se nalazio na stolu, upalila je dvije svijeće,

postavljene na starinski metalni svjećnjak.
Sjela je i uzela jednu čašu. Gledala je u nju neko vrijeme, a onda

ju podigla i nazdravila: "Ljubavi moja, sretna ti peta godišnjica
braka. Zašto si otišao od mene tako iznenada? Zašto si otišao
229
od mene ne čekajući da iskoristim sve stvari koje sam čuvala za
ovu posebnu priliku? Zašto te je smrt trebala odnijeti, baš sada,
kada nam je bilo najbolje? " Suze su krenule niz njezino pažljivo
našminkano lice i nije im bilo kraja. Bila je ljuta sama na sebe.
Najviše zato što je čuvala i skrivala neke stvari od njega,
čekajući posebnu priliku upravo s njim. Sada je znala da je svaki
zajednički proživljeni dan bio posebna prilika.
230
INDIJANAC U NEW YORK-u
Indijanac i njegov prijatelj su hodali kroz Times Square u New
Yorku tijekom pauze za ručak. Ulice su bile pune ljudi.
Automobili su trubili, taxiji su škripali gumama, sirene su
odzvanjale, a zvukovi grada su bili gotovo zaglušujući.
Odjednom, Indijanac kaže: “Čujem cvrčka.”
Njegov prijatelj je odgovorio: “Što? Mora da si lud. Ne možeš

čuti cvrčka u ovoj buci!”
“Ne, ja sam siguran u to,” kaže Indijanac: “Čujem cvrčka.”
“To je ludo,” njegov je prijatelj inzistirao.
Indijanac je pažljivo slušao na trenutak, a zatim je prešao ulicu

prema velikom parku ispunjenom grmovima. Pogledao je ispod
grane i, naravno, ondje se nalazio mali cvrčak. Njegov je
prijatelj bio posve izvan sebe.
“To je nevjerojatno”, rekao je prijatelj. “Mora da imaš

nadljudski sluh!”
“Ne,” reče Indijanac. “Moj se sluh ne razlikuje od tvog. Sve ovisi

o tome što slušaš. “
231
“Ali to nije moguće!”, reče prijatelj. “Ne bih nikad mogao čuti
cvrčka u ovoj buci.”
“To je istina”, odgovori indijanac. “To ovisi o tome što ti je

doista važno. Dopusti mi da ti pokažem. “
Posegnuo je u džep, izvadio nekoliko kovanica, i diskretno ih

bacio na pločnik. I onda, dok je buka prepune ulice još uvijek
odzvanjala u njihovim ušima, primijetili su kako se svaka glava
u promjeru od dvadeset metara okrenula u smjeru njihovog
pločnika provjeravajući nije li to njihov novčić ispao.
“Vidiš li na što mislim?”, upitao je Indijanac. “Sve ovisi o tome

što ti je važno.”
232
NEKADA U ZAGREBU
Do kada si smio biti vani? Do mraka.
Ručak je išao u usta, ne na Fejs. Kugla sladoleda nije bila 10

kuna. Bila je dvije i pol, eventualno tri i nitko nam nije govorio
da je okus “plavo nebo” čista kemija. Paradajz je imao okus po
paradajzu. Jagode po jagodama. Voda nije imala okuse. I svi
smo ju pili iz pipe i ostali živi. Toalet papir nije dolazio u 17
aroma.
Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si

dijete. Imali smo razbijena koljena. (ja i glavu) Tinejdžeri su
izgledali kao tinejdžeri. Danas su srednjoškolke kao 40-
godišnjakinje koje se jako dobro drže. Riječ fontana je bila
asocijacija na bombonijeru, ne na Milana Bandića. Nije se
kasnilo na dogovore jer se znalo šta znači pola sata i da ne
možeš javit da kasniš. Pisala su se pisma. Slale su se
razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da
zazvoni. Danas su svi fiksirani za mobitel. Kad ti teta na blagajni
nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. Plastične boce su
se skupljale za pretakanje rakije, a ne za preživljavanje. Imali
smo KINDER ladu. U šalici s kravicom. I mazali smo ju na
najobičniji bijeli kruh. Nitko nije bio alergičan na gluten. Na
233
rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za
društvene mreže. Pokloni su bili leksikoni i spomenari. U
razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi.
Danas si faca ako imaš ajfon. U školi smo se bojali učiteljice.
Danas se učiteljice boje roditelja. Pjesme su se slušale na
walkmanu, od početka do kraja. U kaziću je uvijek bila spremna
kazeta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju
uhvatio tako da fali prvi dio. Nirvana je bila bend, ne pjesma od
Rozge. Filmovi su se posuđivali u videoteci. Televizori su bili
mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film.
Danas propustiš pola filma, jer na Facebooku ljudima daješ do
znanja da gledaš film. Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili
36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije
bilo "daj da vidim kak sam ispala", to ćeš saznat kad se film
razvije. Tu i tamo bi se "osvijetlio" i sve bi otišlo u.... ali zato
smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali
situacije, više smo ih živjeli! Nije nam trebao hešteg nofilter.
Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko
ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su
se znali napamet. U kinu se nismo chekirali da svi frendovi vide
da smo u kinu - svi frendovi su bili s nama. Platno je bilo manje,
stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati. Nije bilo
234
potrebe za reklamom MORRRRON, jer nitko nije bio
MORRRRON. Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili
više. Bilo je ljepše - jagode su bile od jagoda, sladoledi od neba
i djetinjstva od djetinjastih stvari.
235
KAFKA
Franz Kafka (1883-1924), koji se nikada nije oženio niti je imao
djece, jednoga je dana šetao parkom gdje je susreo uplakanu
djevojćicu. Neutješno je plakala jer je izgubila svoju omiljenu
lutku. Kafka joj je pružio ruku i zajedno su pretražili cijeli park,
ali beuspješno.
Kafka joj je tada rekao da će doći i sutra pa mogu nastaviti

tražiti izgubljenu lutku.
Sljedećeg dana, iako nisu pronašli lutku, Kafka je djevojćici

predao pismo koje je napisala izgubljena lutka. U njemu je
pisalo: "Molim te, ne plači. Otputovala sam da vidim svijet.
Pisaću ti o svojim avanturama." To je donekle utješilo
djevojćicu.
Tako je započela priča koja se nastavila do kraja Kafkinog

života. Tijekom njihovih sastanaka, Kafka je pažljivo čitao
lutkine pažljivo ispisane avanture i priče koje je djevojćica
smatrala božanstvenim.
Napokon, Kafka je djevojćici kupio novu lutku, rekavši joj da je

to njezina lutka koja se upravo vratila u Berlin. "Ali ova lutka
uopće ne sliči mojoj lutki, onoj koja je otputovala." rekla je
236
djevojćica. Tada joj je Kafka predao još jedno pismo u kome je
pisalo: "Putovanja su me promijenila, ali u nutra, ja sam još
uvijek ona ista lutka, za koju si mislila da si ju izgubila. Ista ona
koja je s tobom provela puno vremena u zajedničkoj igri i
ljubavi. Nemoj me odbaciti, molim te."
Djevojćica je sva sretna zagrlila lutku s obje ruke i odnijela ju

kući. Više nikada nije vidjela Kafku.
Mnogo godina kasnije, djevojćica koja je u međuvremenu

izrasla u djevojku, u lutki je pronašla još jedno pismo. U tom
malom pismu koje je potpisao sam Kafka, pisalo je: "Sve što
volite vjerojatno će se s vbremenom izgubiti, ali na kraju će se
ljubav vratiti na neki drugi, posve neočekivani način."
237
KRATKE PORUKE
Tuga gleda unatrag, briga gleda oko sebe, a vjera gleda
naprijed.
Bolest napušta domaćina kojega ne može prepoznati. Zato

mijenjajte svoja temeljna vjerovanja i uvjerenja, kako bi postali
drugačiji!
VJERA Jednom su seljani odlučili zajednički moliti za kišu. Na

dan molitve svi su se okupili, ali je samo jedan dječak ponio
kišobran.
POVJERENJE Kada se otac igra sa dvogodišnjim sinom bacajući

ga u zrak, dijete se smije, znajući da će ga otac uhvatiti na
vrijeme.
NADA Svaku noć idemo na počinak a nitko nam ne garantira da

ćemo ujutro biti živi. Ipak, navijamo budilicu jer znamo da
ćemo se probuditi.
RELIGIJA – „vjerovanje u Boga ili bogove koje treba štovati,

koje se obično izražava ponašanjem i obredima“ ili „bilo koji
određeni sustav vjerovanja, štovanja itd., koji često uključuje
etički kod”. Religija je set vjerovanja i obreda za koje se vjeruje
da mogu dovesti osobu u ispravan odnos s Bogom
238
DUHOVNOST – „osobina ili činjenica bivanja duhovnim,
nefizičkim“ ili „pretežno duhovan karakter očitovan u mislima,
životu itd.; duhovna sklonost ili ton.” Duhovnost je fokus na
duhovne stvari i duhovni svijet, a ne na fizičke, materijalne
stvari
Sve što danas znamo je rezultat ljudske znatiželje. A sve ostalo

je pitanje vjere.
Tko vjeruje, niti jedan dokaz mu nije potreban, a onome koji ne

vjeruje, niti jedan dokaz nije dovoljan.
239
AFRIČKO PLEME
Postoji jedno afričko pleme koje njeguje jedan od najljepših
običaja na svijetu.
Naime, ukoliko se dogodi da netko od pripadnika plemena

učini nešto pogrešno i loše, oni ne osuđuju tu osobu. Upravo
suprotno, trude se da joj pomognu, olakšaju i podsjete koliko
u stvari vrijedi, a sve to na jedan vrlo specifičan i dirljiv način.
Oni dolaze po osobu koja je sagriješila, odvode je u centar sela,

gdje se potom okupi cijelo pleme i naredna dva dana svi
provode pričajući toj osobi o svemu dobrom što je postigla i
uradila u životu.
Ovo neobično pleme vjeruje da se svako ljudsko biće rađa kao

dobro, i da svako od nas želi samo sigurnost, mir, sreću i ljubav.
Ali, ponekad, u potrazi za ovim blagoslovima ljudi prave greške
koje ova zajednica ustvari vidi kao vapaj za pomoć onoga koji
iste pravi.
Zbog toga, oni se ujedinjuju u namjeri da ga ohrabre, podignu,

ponovo povežu sa njegovom pravom prirodom, podsjete na
ono što on zaista jeste! Oni svom bližnjem pomažu sve dok on
240
ne shvati istinu na koju je zaboravio dok je griješio, a glasi “Ja
sam dobar”.
“Shikoba Nabajyotisaikia” jedan je od pozdrava koji oduvijek

žive u ovom plemenu.
“NABAJYOTISAIKIA” jeste kompliment koji je čest u Južnoj

Africi, a znači “Ja te poštujem. Ja te njegujem. Značiš mi!”. Kao
odgovor ljudi običnu izgovaraju “SHIKOBA” što se prevodi kao
“Ja, stoga, postojim za tebe!”.
241
PSEĆA DLAKA
Psa više nema. Nedostaje nam!
Kad zazvoni zvono na vratima, nitko ne laje.
Kad se kasno vratimo kući, nitko nas ne čeka.
I dalje nalazimo njegove bijele dlake tu i tamo po kući i na

odjeći. Skupljamo ih. Trebali bismo ih baciti. Ali one su sve što
nam je od njega ostalo. Ne bacamo ih.
Nerazumno se nadamo - ako samo nekako skupimo dovoljno

dlaka, uspjet ćemo ponovno sasaviti našeg psa.
242
DOBRO SAM
William Shakespeare je rekao: Uvijek se osjećam sretno, znate
li zašto? Jer ja od nikoga ništa ne očekujem; čekanje uvijek boli.
Problemi nisu vječni, uvijek imaju rješenje, jedino što se ne

može izliječiti je smrt.
Ne dozvolite nikome da vrijeđa, ponižava ili umanjuje vaše

samopoštovanje.
Vikanje je instrument kukavice, onih koji ne misle. Onih koji

nemaju argumente.
Uvijek ćemo susretati ljude koji nas krive za svoje probleme i

svi će dobiti ono što zaslužuju.
Moramo biti snažni i amortizirati padove koje nam nameće

život, kako bi nas podsjetili da nakon mračnog tunela punog
samoće dolaze vrlo dobre stvari. Uvojek dolazi svjetlo.
- Prije nego što razgovaraš ... Udahni
- Prije nego što kažeš ... Slušaj
- Prije nego što kritiziraš ... Pogledaj sebe.
- Prije nego što napišeš .... Razmisli.

243
- Prije nego što povrijediš ... Pogledaj.
- Prije nego što odustaneš .... Pokušaj
- Prije nego što umreš ... UŽIVAJ!
Najbolji odnos nije odnos s idealnom osobom, već odnos u

kojem svaka osoba uči živjeti s nedostacima drugoga i zna se
diviti njegovim dobrim osobinama.
Tko ne cijeni ono što ima, jednog će se dana požaliti da ga je

izgubio, a onaj koji jednom pati, dobit će ono što zaslužuje.
Ako želite biti sretni: učinite nekoga sretnim; ako želite primiti:
dajte se malo u neki odnos, okružite se dobrim ljudima i
postanite jedan od njih.
Zapamtite: ponekad, kada to najmanje očekujete, bit će onih

koji će vam pružiti dobro iskustvo!
Nikada nemojte pokvariti svoj dar iz prošlosti.
Jaka osoba zna kako održati svoj život u redu.
Čak se i sa suzama u očima prilagođava osmijehom i kaže:

DOBRO SAM.
244
LISICA I GROŽĐE
Jednog popodneva lisica je šetala šumom i uočila gomilu
grožđa kako visi s visoke grane.
"Odlična stvar za utažiti moju žeđ", pomislila je.
Napravivši nekoliko koraka unatrag, lisica je skočila i promašila

granu s grožđem. Lisica je ponovno pokušala, ali nikako nije
uspjela doći do grožđa.
Napokon je odustala, okrenula nos i rekla: "Vjerojatno je

ionako kiselo to grožđe" i odšetala dalje.
Moral priče: Lako je prezirati ono što ne možete imati.

245
POHLEPNI LAV
Bio je to nevjerojatno vruć dan i lav j osjećao ogromnu glad.
Ispuzao je sa svog ležaja i krenuo u potragu. Sve što je uspio

bilo je pronaći samo malog zeca. Uhvatio je zeca, ali s
određenim oklijevanjem, jer je znao je da ga zec neće ispuniti.
Dok je lav namjeravao ubiti zeca, primijetio je jelena kako mu

se približava i pomislio: "Umjesto da jedeš tog malog zeca,
ulovi tog velikog jelena."
Zato je pustio zeca i jurnuo za jelenom, koji je nestao u šumi.

Pregladnjeli lav sada nema baš ništa za jest jer je i zec odavno
pobjegao.
Moral priče: Ptica u ruci vrijedi dvije na grani.

246
DVA PRIJATELJA I MEDVJED
Stevo i Mile su bili prijatelji. Jednog dana dok su istraživali
šumu, vidjeli su kako im se približava medvjed.
Naravno, oboje su bili uplašeni, pa se Mile, koji se odlično znao

penjati na drveće, brzo popeo i zaštitio. Nije niti na tren
pomislio na svog prijatelja, koji se nije znao penjati na stabla.
Mile je promislio na trenutak. Čuo je da životinje ne napadaju

mrtva tijela, pa je pao na zemlju i zadržao dah. Medvjed ga je
njušio po tijelu, po glavi te misleći kako je mrtav, otišao svojim
putem.
Stevo je, nakon što se spustio sa stabla, upitao Milu: "Što ti je

medvjed šaputao u uši?"
Mile je odgovorio: "Medvjed mi je savjetovao da se držim

podalje od prijatelja poput tebe."
Moral priče: Prijatelj u nevolji je doista prijatelj.

247
BESKORISTAN ŽIVOT
Farmer je postao toliko star da više nije mogao raditi na polju.
Stoga bi dan provodio sjedeći na trijemu. Njegov sin, koji je bio
u punoj snazi, radio je na farmi. Povremeno bi podigao pogled
i vidio kako njegov otac sjedi tamo, na trijemu.
"Od njega više nema koristi", pomislio je sin, "on ništa ne čini!"
Jednog dana sin je postao toliko frustriran pa je izradio drveni
lijes, odvukao ga na trijem i rekao ocu da uđe.
Ne govoreći ništa, otac se popeo unutra. Nakon što je zatvorio

poklopac, sin je odvukao kovčeg do ruba farme gdje se nalazila
visoka litica.
Kad se približio rubu, začuo je svjetlo kako lupka po poklopcu

iz lijesa. Otvorio ga je. Otac je još uvijek mirno ležao, i
pogledavši svoga sina tiho rekao: "Znam da ćeš me baciti preko
litice, ali prije nego to učiniš, mogu li ti nešto predložiti?" "Što
je?" Odgovorio je sin. "Baci me preko litice, ako želiš", reče
otac, "ali bez ovog lijepog drvenog lijesa. Tvoja bi ga djeca
mogla trebati."
248
O AUTORU
R.S. Duncan je pseudonim kojim se koristi autor, a u slučaju ove
knige, kolekcionar priča, Ranko Skansi.
Ranko Skansi je već godinama poznati autor koji se ne libi

sakupiti tuđe mudrosti i informacije, sublimirajući ih ili
sintetizirajući, kako bi čitatelji iz novo nastalog štiva mogli
izvući najbolji mogući profit – spoznaje u kratkom vremenu.
Koketirajući s duhovnošću od 2011. godine i strasno, do

krajnjih granica voleći svoj hobi, psihologiju, te tkajući fino
platno iz te dvije komponente, autor uspijeva doprijeti do
najskrivenijih kutaka ljudske psihe i duše, ostavljajući tamo
nezamjetne darove, koji će jednom u budućnosti zablistati
pravim sjajem iskačući iz anonimnosti i oduševljavajući svoju
psihu sadržajem.
I ova je knjiga jedno od takvih djela. Zbirka priča koje sve imaju
neku vrijednu poruku nad kojom se je lijepo malo zamisliti i
odvojiti trenutak svojeg vremena kako bi se donijela odluka da
li nastaviti kroz život s tom pričom ili ju zauvijek ostaviti iza
sebe.

Male Priče Za Male Ljude

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Male Priče Za Male Ljude

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

R.S.

Male priče za male ljude

MAY 28, 2019

Želio bih zahvaliti svim mojim prijateljima, mojim kolegama,

Bog odvede sveca od dvaju vrata.

Otvori jedna do dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra.

Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL.

Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i

Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile

Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim

Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je

Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih

Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je

Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane, koja

Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka.

No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su

Sveti čovjek reče Bogu: “Ne razumijem!”

Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj vještini.

Oni su naučili hraniti jedne druge dok drugi NE misle ni na što

6:00 Vidim i čujem ljude u kući, ali nitko ne izlazi van da me

6:30 Gladan sam i žedan. Sinoć sam prevrnuo zdjelice s hranom

6:45 Lanac mi je previše stegnut i urezuje mi se u vrat.

8:15 Ljudi koji žive u kući odlaze. Pokušavam im trčati u susret

8:15 – 14:00 Ne znam što da radim sam sa sobom. Ne mogu

15:15 Najmanji čovjek iz kuće se vratio. Možda će se on igrati

17:30 Ostatak ljudi se vratilo kući. Jedan od njih uzima bilješku

18:00 Osjećam miris hrane iz kuće. Još uvijek sam gladan i

19:00 Netko iz kuće izlazi i dolazi me vidjeti. Puni moje zdjelice

Prva je svijeća rekla: “JA SAM MIR. NAŽALOST, LJUDI ME NE

Druga je svijeća rekla: “JA SAM VJERA. NAŽALOST, MNOGI

Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila: “JA SAM LJUBAV. NEMAM

I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je ušlo jedno malo dijete i ugledalo tri ugašene

Uto je progovorila četvrta svijeća: “NE BOJ SE, DOK JA GORIM,

NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U NAŠIM SRCIMA!

Tražio sam Snagu...

I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost...

I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam bogatstvo...

I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost ....

I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

Tražio sam ljubav.....

I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge ....

I Bog mi je dao prilike.

“Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....

Ali dobio sam sve što mi je trebalo."

“Ako imaš vremena?”, rekoh.

Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me

“Što Te najviše iznenađuje kod ljudi? …”

Bog odgovori: "To što misle tjeskobno na budućnost te tako

To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da

To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi

To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da

Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.

Tada upitah: "Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja

Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u

Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima...

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine

Da nauče opraštati onako kako bi željeli da im drugi opraštaju.