KB Vodic Ljekobilje Eu PDF

PRogram: Inovativni RUralni Centar za Inkluziju (PRI RUCI)
VODIČ
ljekovitog bilja
kontinentalne Hrvatske
Europska unija
1 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske Ulaganje u budućnost

Europska unija
Ovaj projekt financira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost GTF - Inicijative za održivi rast.
Izdavač: GTF - Inicijativa za održivi rast

Savska cesta 41/II,
10000 Zagreb
Hrvatska
Autor: GTF - IOR
Urednica: Matea Kuna
Suradnici: Marija Ivanković Koci

Mary Ann Rukavina Cipetić
© GTF, Inicijativa za održivi rast

2016. Sva prava pridržana.
ISBN 978-953-58126-3-0
E-knjiga dostupna je na mrežnoj stranici GTF-a:

www.gtf.hr
Tiskano u Zagrebu, Hrvatska, 2016.

Tisak: Tabeks
Dizajn: Dominik Kapović
VODIČ
ljekovitog bilja
kontinentalne Hrvatske
KAZALO:
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 06
Zakon RH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 07
Abdovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 08
Angelika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10
Anis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Aronija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Bazga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16
Dubčac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Gavez . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20
Glog crveni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Gospin trava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Hren . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Imela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Ivanjsko cvijeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Ječam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Jetrenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Kamilica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Kesten divlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Kokotac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Kopitnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42
Kopriva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Krkavina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Lipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Majčina dušica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Mak vrtni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Maslačak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Matičnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Medvjeđi dlan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Metvica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Mrkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62
Neven . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Oman . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66
Origano . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68
Pastirska iglica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
Pelin divlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72
Pelin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74
Peršin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76
Pirika puzava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78
Plućnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Preslica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
Repuh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Rosopas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
Rusomač . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88
Sljez bijeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Sljez crni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
Stolisnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94
Šipak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Trputac ženski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98
Trputac muški . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Valerijana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102
Vidica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .104
Vrba bijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Vrbica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Vrkuta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
Zlatnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Kalendar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
O projektu Pri Ruci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Uvod
Ljudi su još od davnina tražili u prirodi lijekove za tegobe koje su imali. Gotovo u svim starim
kulturama biljke su imale važnu ulogu, bilo u medicinskom, bilo u nekom drugom smislu. Kroz povijest,
znanje o biljkama te primjeni, postepeno se proširivalo, tako da do danas postoji već mnoštvo podataka
u korist liječenja biljkama. U vezi mnogih prirodnih lijekova izvršene su znanstvene studije te su na taj
način djelovanja mnogih biljaka i znanstveno potvrđena.
Naravno, ljekovito bilje ne može u svim segmentima konkurirati umjetnim proizvodima

farmaceutske industrije, ali u mnogo čemu može pomoći te predstavlja u većini slučajeva zdraviju i
jeftiniju alternativu. Nikako nemojte brati biljke ako niste sigurni da znate prepoznati pravu biljku.
Biljke mogu jako slično izgledati i dok jedna može biti jestiva, druga može biti otrovna i u izuzetno
malim količinama. Napominjemo da ovo nije medicinski priručnik i da kao što je to slučaj sa svim
preparatima koji se koriste u medicinske svrhe, tako i ljekovito bilje treba koristiti pažljivo, uz stručan
savjet i u razumnoj mjeri. Svakako se treba prije korištenja ljekovitog bilja savjetovati s liječnikom, s
posebnim naglaskom na trudnice i osobe sa zdravstvenim problemima.
Ističemo da je za ovaj vodič svaka informacija izvučena iz stručne literature te da služi kao prenositelj
informacija za osobe koje imaju želju upoznati prirodu i iz hobija upoznati njezine pozitivne učinke.
Sabiranjem biljaka u prirodi stječe se i dodatna korist vremena provedenog u prirodnoj okolini koja
pozitivno utječe na zdravlje. Nadamo se da će i drugi uvidjeti korist ljekovitog bilja te doživjeti sakupljanje
biljaka kao koristan i zanimljiv hobi.
„Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja.“
Goethe
6 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Zakon RH
Sakupljanje samoniklih biljaka
Samoniklo bilje koje se sabire u prirodi koristi se najčešće kao ljekovito, ukrasno, prehrambeno bilje, ili
se pak uzgaja izvan prirodnog staništa radi prerade i trgovine.
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) i Pravilnikom o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu
prerade, trgovine i drugog prometa (NN 154/08) regulira se sakupljanje samoniklih biljaka u komercijalne
svrhe te se utvrđuju uvjeti i mjere zaštite u cilju očuvanja povoljnog stanja vrsta i staništa. U Pravilniku
su navedene i količine samoniklih biljaka koje je za osobne potrebe moguće sakupiti bez dopuštenja
Ministarstva. Sakupljanje samoniklih biljaka može se obavljati uz suglasnost vlasnika ili nositelja prava
na prirodnim dobrima. Popis biljnih vrsta naveden je u Prilogu III. Pravilnika o proglašavanju divljih svojti
zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/09).
Sakupljanje strogo zaštićenih samoniklih biljaka je zabranjeno, osim u iznimnim slučajevima kod
znanstvenih istraživanja, repopulacije i sl. pod uvjetima strogog nadzora s ciljem održanja povoljnog
stanja vrste. Strogo zaštićene biljne vrste navedene su u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN
144/13).Zabranjeno je sakupljanje samoniklog bilja u nacionalnim parkovima, strogim rezervatima te
posebnim rezervatima ako se radi o samoniklim biljkama radi kojih je područje primarno zaštićeno.
Godišnju količinu (kvotu) divljih biljaka za sakupljanje u komercijalne svrhe određuje Državni zavod za
zaštitu prirode, koji ujedno izrađuje i stručnu podlogu za sakupljanje samoniklih biljaka. Stručna podloga
se revidira svakih 5 godina. Temeljem godišnjih izvješća o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka, koja
nositelji dopuštenja dostavljaju Ministarstvu, Zavod izrađuje i održava bazu podataka.

Abdovina lat. Sambucus ebulus
Drugi nazivi: Abad, apta, aptovina, bezeg, divlja bazga, smrdljiva bazga, smrdljiva zova
Opis: Raste na sunčanim šumskim čistinama ili rubovima šuma i putova.

Abdovina je trajna zeljasta biljka do dva metra visine.
STABLJIKA je rebrasta s pet do devet zašiljenih i oštro nazubljenih listova s peteljkom.
KORIJEN je jak, bijel i puzajući.
CVJETOVI su crvenkasti ili bijeli.
PLOD je 5-6 mm okrugla koštunica, sjajne crne boje.
Vrijeme cvatnje: Lipanj - kolovoz
Miris i okus: CVJETOVI gorkog okusa, neugodnog mirisa koji tjera insekte.
KORIJEN je gorkog okusa, bez mirisa.
PLODOVI imaju slatkast i trpak okus.
Branje i prerada: PLOD se sabire u listopadu sabrane kitice s plodovima objesiti i sušiti na toplom dobro
zračenom mjestu, za pripravu sirupa i marmelada se koriste svježi plodovi.
LIST se sabire u proljeće prije cvatnje i suši se na toplom i zračnom mjestu.
CVIJET se sabire za vrijeme cvatnje i suši se na toplom i zračnom mjestu u sjeni.
KORIJEN se vadi u ožujku ili listopadu opere vodom, usitni, te suši na toplom i zračnom mjestu.
Ljekovito djelovanje:
Danas nam je poznat rezultat znanstvenih istraživanja kojima je dokazano antimikrobno i antipatogeno djelovanje
ekstrakta abdovine i to kod: urinarnih infekcija, rabi se za liječenje bubrežnih bolesti. Cvijet abdovine je antineuralgik
koji liječi oboljeli živac, pojačava izlučivanje mokraće, izaziva pojačano znojenje, pomaže kod reumatskih teškoća,
smiruje kašalj, regulira hipertenzije. List je detoksikator jetre, regulira funkciju bubrega, liječi šumove u glavi,
gljivične bolesti prstiju i nogu, kao i kod liječenja bradavica. Korijen je laksativ koji potiče pražnjenje crijeva i diuretik
koje potiče mokrenje. Plodovi koriste se: za liječenje šećerne bolesti, za pojačano mokrenje, poticanje pražnjenja
crijeva. Oblozi od jednakih dijelova cvijeta, korijena i plodova, izvrsno su sredstvo za vanjsku uporabu kod svih
malignih oboljenja.
Napomena:
U većim količinama pripravci od abdovine izazivaju mučninu i povraćanje, stoga je potrebno držati se uputa recepta.
Abdovinu ne bi smjele uzimati osobe sa žučnim komplikacijama, slabog želuca i s aktivnim čirom na želucu.
Bilješke:

Angelika lat. Angelica archangelica
Drugi nazivi: Anđelika, anđelikin korijen, korijen svetog duha, vrtna angelika.
Opis: Angelika potječe iz porodice štitarki. Slična je kimu i anisu, ali je znatno viša te može narasti do
3 m visine. Raste u blizini izvora voda, te na livadama i šumskim čistinama i brdima. Isto tako se
može u vrtu uzgajati.
STABLJIKA je okrugla i šuplja, uzdužno bradasta, plavičaste boje, te krošnjasto razgranata na vrhu.
DONJI LISTOVI su vrlo veliki,dvostruko do trostruko perasti i s donje strane plavkastozeleni.
GORNJI LISTOVI znatno su manji i jednostruko perasto razdijeljeni.
CVJETOVI su zelenkastobijeli .
PLOD je širok jajast, oko 9 mm dug.
KORIJEN smeđe do crvenkaste boje.
Vrijeme cvatnje: Srpanj - kolovoz
Miris i okus: Cijela biljka ugodno miriše po mošusu i ugodnog je okusa, sladunjavog na početku, a kasnije
oštrog i gorkog.
Branje i prerada: MLADICE bez cvjetova sabiremo prije cvatnje od kolovoza do rujna.
LIST sabiremo od svibnja do rujna prije i poslije cvatnje Sušimo na zračnom i sjenovitom mjestu.
SJEME se sabire u kasnu jesen, od studenog do prosinca. Od ubranih štitova sa zrelim
plodovima napravimo snopiće, objesimo i sušimo.
KORIJEN se najčešće vadi druge godine u kasnu jesen ili treću godinu u proljeće, a može se i
prve godine prije nego otpadne lišće. Suši se na toplom i zračnom mjestu. Ne smije se sušiti na
umjetnoj temperaturi
Koristi se u liječenju: slabog želuca i želučanih bolesti, ženskih bolesti i menstrualnih problema, stimulativno djeluje
na znojenje- tjera znoj, uspješno odstranjuje nametnike i olakšava vjetrove, daje snagu tijelu i živcima, jača I čisti
krv, izbacuje otrove i štetne tvari kroz kožu, smiruje grčeve, liječi prehladu i bolest dišnih organa, djelotvoran u
liječenju probavnog trakta, otvara tek. Angeliku danas rado uzimaju osobe oboljele od angine pektoris i aritmija, u
obliku začina ili kao čajni napitak, zatim kod katara crijeva i upale debelog crijeva, svih vrsta katara želuca, dišnih
organa, pluća i grla, koristi se kod protuotrovnih djelovanja, kod bolesti jetre i žuči, kod karcinogenih oboljenja, kod
nervozne anoreksije, cistitisa, reume i gihta. Angelika se primjenjuje izvana, u liječenju raznih kožnih bolesti. Svježi
sok se koristi kod čireva i gnojnih upala. Sjeme angelike koristi se za izazivanje znojenja te pojačanog izlučivanja
mokraće.
Napomena:
Kako angelika utječe na rad hormona ne preporučuje se u trudnoći te ju treba izbjegavati. Angelika je jaki stimulans
te može kod slabih i osjetljivih osoba izazvati nelagodu. Eterično ulje je fototoksično, stoga se kod vanjske upotrebe
treba izbjegavati izlaganje suncu. Kod dugotrajnog uzimanja pripravaka od angelike može doći do lakših smetnji te
u takvom slučaju treba prekinuti terapiju. Osobe sa žučnim kamencima ili s jako slabom jetrom trebale bi izbjegavati
uzimanje preparata od angelike.
Bilješke:

Anis lat. Pimpinella anisum
Drugi nazivi: Anason, aniz, laški janež, sladki janež.
Opis: Anis je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki, visine do 60 cm. Uspijeva na pjeskovitom,
ilovastom i vapnenastom tlu. Voli topla i vlažna podneblja.
DONJI LISTOVI su okruglo bubrežasti, nepodijeljeni, srednji su prstenasti.
GORNJI LISTOVI usko krpasto podijeljeni na kratkim peteljkama.
CVJETOVI su mali bijeli cvjetići cvatu u proljeće i čine štitac.
PLOD je sitan i jajolik, dlakav, s deset svijetlo obojenih rebara, 3-6 mm dug i oko 33 mm debeo,
svijetlozelenosive boje.
KORIJEN do 60 cm.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - kolovoz, ovisno o položaju, a plod sazrijeva u kolovozu i rujnu.
Miris i okus: Miris je aromatičan, jak i ugodan, a okus pikantan i sladak.
Branje i prerada: PLODOVI koji se sabiru dvaput u sezoni, moraju se očistiti od peteljke i odmah sušiti jer inače pocrne.
SJEME se sabire po suhom vremenu. Sabrano sjeme se rasprostre na toplom i prozračnom
mjestu. Za vrijeme sušenja obavezno prevrtati.
Iz sjemena se dobiva destilacijom anisovo ulje.
KORIJEN se vadi u jesen, poslije čišćenja od zemlje, korijen se reže na kockice ili prutiće te suši
na toplom zračnom mjestu.mjestu.
Anis otvara, grije i jača želudac i druge probavne organe. Ljekovito djeluje na dva načina. Prvo i najpoznatije
djelovanje je grijanje cijelog abdomena što pomaže kod želučanih bolova, kronične dijareje, kod povraćanja,
mučnine, te dječjih želučano-crijevnih problema, uklanja vjetrove.
Drugo najpoznatije ljekovito djelovanje anisa je u liječenju bronhija.
Anis je i afrodizijak, stimulativno djeluje na rad bubrega i mjehura, te u stvaranju mlijeka kod dojilja, djeluje na
pravilan rad žuči, dobro djeluje na peristaltiku i crijevnu mikrofloru, te pomaže pri eliminaciji raznih parazita.
Eterično ulje uspješno primjenjuje kod uništavanja ušiju. Žvakanje sjemena anisa potiče odstranjivanje glista
kod djece, a djeluje i laksativno, te otklanja loš okus i loš zadah. U novije vrijeme se rabi u liječenju raka prostate,
hepatitisa i ciroze jetre. Anisovo ulje ima slično djelovanju kao adrenalin, na mišićni sustav i srce, kao i na stimulativno
djelovanje na centralni nervni sustav, te na respiratorni sustav. Anis povećava broj leukocita u krvi. Ulje anisa izvana
rabimo kod ujeda insekata, kod glavobolje i sinusa, te za inhalacije kod astme, bronhitisa i jakog kašlja.
Napomena:
Sjeme anisa je vrlo slično sjemenu otrovne kukute i trubeljke te kod branja treba biti oprezan. Zabranjeno ga je
koristiti u trudnoći. Anisovo ulje može postati otrovno ako je izloženo svjetlosti i zraku.
Bilješke:

Aronija lat. Aronia Melanocarpa
Drugi nazivi: Sibirska borovnica, crnoplodna aronia.
Opis: Aronija je s plodovima nalik ribizu i spada u porodicu ruža, otporna je na zimu i mraz, pa tako
preživljava na temperaturama i do -47 C°, zbog čega nosi naziv sibirska borovnica.
DRVO aronije naraste najčešće 1-6 m, bujnog je rasta.
LISTOVI su jednostavni zelene boje, poredani naizmjenično, u jesen listovi mijenjaju boju u
crvene nijanse.
CVJETOVI su mali, bijele boje, sastoje se od pet latica i pet čašičnih listića.
PLOD je bobica zelene, crvenkaste i na kraju kad potpuno sazre postane tamnoplave, ljubičaste
i gotovo crne boje. Nema košticu nego sitne sjemenke.
Vrijeme cvatnje: Svibanj
Miris i okus: Aronija ima kiseli i trpki okus.
Branje i prerada: PLODOVI prva berba je moguća u trećoj godini. Sazrijevaju od početka do sredine kolovoza.
Kako plodovi ne bi prezreli i počeli otpadati, berbu treba obaviti brzo odmah nakon početka
sazrijevanja. Vrijeme dozrijevanja (od početka do sredine kolovoza) može varirati unutar dva
tjedna, ovisno o okolišu i vremenskim uvjetima. Bobice se beru odjednom pa morate biti spremni
kada su potpuno razvijene i lijepe boje. Najbolji pokazatelj zrelosti je boja kratke peteljke koja
drži plod koja se mijenja iz zelene u svijetlo crvenu.Plodovi su joj bobice koje su u svježem stanju
gorkog okusa, ali se često koriste u pripremi vina, pekmeza, čaja, sirupa, kompota, likera, itd.
Također se koriste kao začin i boja u pićima i jogurtima. Suši se u tamnom i suhom prostoru. Ako
se plodovi ne prerađuju odmah poslije berbe, mogu se zamrznuti tako sačuvati do prerade.
LISTOVI se beru kada poprime crvenu boju u jesen. Koriste se za čaj.
Bobice od aronije imaju najvišu razinu prirodnih antioksidanata od bilo kojeg voća za koje znamo da nam ojačavaju
naš imunološki sustav i u sinergiji djeluju u borbi protiv karcinoma. Bobice aronije djeluju tako da poboljšavaju
cirkulaciju krvi u krvnim žilama glave te pomažu kod glavobolje i migrene, pospješuju bolji rad štitnjače,
poboljšavaju i reguliraju izlučivanje njezinih hormona, a pomažu i kod gušavosti. Smatra se da konzumiranje aronije
čisti krv, smanjuje previsok krvni tlak, smanjuje količinu šećera u krvi te pomaže kod ateroskleroze, upale vena
i proširenih vena. Smiruju grčeve i bolove želuca, smiruju upalu sluznice želuca te pomažu kod čira na želucu i
želučane nervoze. Također smiruju grčeve i bolove crijeva, upalu sluznice crijeva i zaustavlja proljeve. Istraživanja
ruskih znanstvenika potvrdila su da zreli plodovi aronije ljekovito djeluju na jetra i žuč tako da aronija ima utjecaj
na bolji rad jetra i izlučivanje žuči, te pomaže jetri neutralizirati štetne tvari, kod oštećene i bolesne jetre pomaže da
popravi funkciju iste, pomaže kod upale žučnog mjehura, žučnih kanala, žučnog pijeska, kamenaca i žutice. Tvari
sadržane u bobicama aronije odstranjuju teške metale iz tijela, stoga se preporučuju za bolesnike oboljele od raka i
one koji su bili podvrgnuti težoj operaciji ili su preboljeli neku bolest.
Bilješke:

Bazga lat. Sambucus nigra
Drugi nazivi: Bazak, bazgovina, crna bazga, zova, zovika.
Opis: Stablo naraste do 3-5 m visine, a kora debla i grane su svijetlosive boje na kojima su smeđe
lenticele u obliku bradavica koje ispucaju te postanu kvržičaste. Najčešće samonikla, raste uz
rubove šuma, šikara, putova, ograda, na sunčanim šumskim krčevinama te u blizini naselja.
GRANE su šuplje i drvenaste ispunjene bijelom i mekanom srčikom.
LISTOVI su nasuprotno perasti jajasto ušiljeni, s pilastim rubom, svijetlozelene boje.
PETELJKA je snažna i kratka, pri osnovici proširena.
CVIJET bijeli dvospolni mirisni cvjetovi.
PLOD je na početku zelene boje, zatim ljubičastocrvene te kad sazre poprimi crnu boju.
U bobama veličine 5-6 mm, s tri jajaste smeđe sjemenke, sočan je crveni sok.
Vrijeme cvatnje: Travanj - srpanj
Miris i okus: Cvjetovi imaju jak miris, a okus je aromatičan i gorak. Listovi, mladi izdanci, kora i korijen su
neugodna mirisa. Okus sirovih plodova je osebujan, a kuhanjem postaje ugodan.
Branje i prerada: IZDANCI I LISTOVI sakupljaju se od travnja do svibnja, suše se na sjenovitom i prozračnom
mjestu; najbolje nožem usitniti listove prije sušenja.
MLADI PUPOVI koriste se za izradu tinkture ili se suše.
ŠTITASTI CVATOVI mogu se brati od lipnja do srpnja, te tanko rasprostru ili vezane u svežnjeve,
suše se na tamnom i prozračnom mjestu. Cvjetovi ne smiju potamniti, moraju zadržati žutu boju
(zato se beru za vrijeme najmanjeg postotka vlage, sunčano podne).
PLOD može se brati od srpnja do kolovoza.
KORA najbolja je s mladih grana , debljine palca. Reže se po dužini do drvenastog dijela, širine
1-2 cm i dužine 10 cm nakon čega se suši.
KORIJEN lako se iskopa jer je površinski i razgranat. Korijen treba očistiti, usitniti i osušiti, a
iskapa se u proljeće ili jesen.
Antivirusno, antibakterijsko i antibiotičko djelovanje bazge koristi se u liječenju respiratornih organa i dišnih putova,
bubrega i mokraćnih organa, limfatičkog sustava, te bolesti kože. List rabimo u liječenju: katar dišnih putova, bolesti
bubrega i mjehura, slabog mokrenja, raznih krvarenja, bolesti crijeva, šećerne bolesti. Sok iz lišća bazge liječi
upaljene oči, ako se pomiješa s malo lanolina ili svinjskom masti, djelotvoran je u liječenju modrica, hematoma,
edema, rana, nagnječenja, itd. Sok svježih listova za bojanje. Suhi listovi se mogu usitniti u prašak i upotrijebiti za
posipanje, pogotovo protiv raznih kožnih nametnika, kao i kod gljivičnih oboljenja kože. Cvijet bazge se koristi u
liječenju: komplikacija respiratornih organa i putova, za pročišćavanje krvi. Vodeni cvjetni ekstrakt bazge je blagi
adstrigent i nježan stimulator i rabi se liječenje očiju i kožnih nečistoća. Koristi se za vanjsku uporabu, za smanjivanje
raznih bolova i za smirivanje upalnih procesa na koži. Od cvjetova se može napraviti i mast kojom liječimo opekotine,
ozljede, kraste i rane. Cvjetovi potiču obrambene snage organizma, što je od ogromnog značaja kod osoba slabi i
boležljivih, sklonih prehladama i gripi. Ispiranjem i čajem od bazge liječimo sinusitis, katar nosa, hunjavicu i curenje
iz nosa. Plod bazge je depurativ, blagi dijaforetik i nježan laksativ, te ga u obliku čaja od suhih plodova koristimo za
smirivanje grčeva crijeva i liječenja proljeva. Kora od bazge, i to unutarnji zeleni dio, jak je emetik, diuretik, purgativ,
te se od zelene kore bazge izrađuje mast za liječenje teških i tumoroznih gnojnih rana. Korijen bazge se često
upotrebljava u narodnoj medicini, jer vrlo uspješno djeluje kao jak diuretik kod vodenih bolesti i edema.
Napomena:
Nezreli plodovi i zeleni listovi su toksični, ali termičkom obradom se uništava toksičnost. Bazgu ne uzimaju osobe
koji imaju problema sa žuči, čir na želucu, sa slabim želucem, s jetrenim komplikacijama i sl.

Dubčac lat. Teucrii chamaedrys herba
Drugi nazivi: Trava iva, gorski cmilj, iva trava, dubačac, vrednik, dubac, mali dubčac, džigeričnjak,
gavranov ku.
Opis: Raste po suhim, toplim i krševitim mjestima, uglavnom na visinama oko 800 m i više, uglavnom
na južnim obroncima. Dubčac je višegodišnja polugranasta biljka visine 10 do 30 cm.
STABLJIKE su pretežno uzdignute i djelomično drvenaste.
LISTOVI su bez peteljke, dlakavi samo s naličja, zeleni i sivo bjeličaste boje.
CVJETOVI se nalaze na vrhovima grančica.
Latice su svijetlo žute, gotovo bijele boje. Gornja usna je smanjena, a donja jako razvijena i
petodijelna. Čašica je građena od 5 lančastih zubaca, gola je ili rijetko dlakava.
Miris i okus: Veoma je gorka i oporog okusa s prepoznatljivim aromatičnim mirisom.
Branje i prerada: Za vrijeme cvatnje sakuplja se nadzemni dio biljke bez korijena. Prilikom branja, režu se lisnati
cvjetni vrhovi grančica koji se suše u hladu na prozračnom mjestu.
Dubačac je antiseptik, ubija bakterije u želucu i crijevima. Potiče na mokrenje i stoga je vrlo učinkovit kod vodene
bolesti. Pomaže da se sluz bolje izlučuje iz pluća i želuca. Liječi žučne tegobe, bijelo pranje, rane, hemoroide.
Upotrebljavamo ga i kod šećerne bolesti te za liječenje gušterače. Veliku žlicu zdrobljene biljke kuhamo pet minuta
u četvrt litre vode. Taj čaj pijemo ujutro na prazan želudac i navečer prije spavanja.
Bilješke:

Gavez lat. Symphytum officinale
Drugi nazivi: Crni gavez, veliki gavez, volovski jezik.
Opis: Zeljasta biljka koja naraste do 80 cm visine. Vezan je za područje šuma vrba, topola, kao i
pretplaninskih i brdskih vlažnih livada, pašnjaka, polja i potoka.
STABLJIKA je jako razgranata ali iznutra šuplja.
LISTOVI su jajasti i dlakavi, na kojima su uočljive gusto naborane provodne žile.
CVJETOVI ljubičasti ili žućkasti razvijaju se na produženim dršcima na vrhu stabljike, te oblikuju
viseći cvat.
KORIJEN jako mesnat i razvijen (sličan mrkvi), raste horizontalno ili postrance i do 60 cm dubine.
Izvana je crne boje, a iznutra bijele.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - srpanj
Miris i okus: Svježi listovi imaju miris po travi, a okus po krastavcu, dok korijen ima slatkast okus, sluzav je i steže.
Branje i prerada: LISTOVI svježi i mladi listovi se koriste za pripremu jela, sušeni se koriste za pripremu čaja.
CVJETOVI se suše i koriste u obliku čaja.
KORIJEN se najviše koristi, te se vadi u jesen ili rano proljeće. Korijen treba očistiti, izrezati na
štapiće ili kockice i sušiti na toplom i zračnom mjestu. Svježi korijen se koristi za tinkture i za
izradu ljekovitih masti.
Gavez se koristi kod: svih vrsta nagnječenja tkiva- hematoma, udaraca, uganuća, raznih rana od rastrganih do
gnojnih, stimulira rast i obnovu tkiva, tinktura se može kombinirati s tinkturom od nevena i arnike, kod čireva, tvrdih
novotvorina, oteklina, kvrga, kod gihta, raznih kožnih nečistoća, prijeloma kostiju svih vrsta, kostobolje, oštećenja
pokosnice, krvarenja i krvavih ispljuvaka, kašlja i bronhitisa, neuralgije lica, bolesti želuca, hemeroida.
Kod uporabe tinkture od gaveze za unutarnju primjenu nužan je oprez jer djeluje agresivno na centralni živčani
sustav. Uzima se oprezno u manjim količinama. Mjere opreza primjenjuju se i kod uporabe tinkture u liječenju gihta i
bolnih zglobova. Svježi listovi kao i cvjetovi dobra su hrana te se u proljeće preporučuju za jačanje cijelog organizma
i imunosustava.
Napomena:
Gavez je hepatotoksičan, tj. škodljiv za jetru. Trudnice ni osobe s osjetljivom jetrom ne bi smjele uzimati gavez ni u
kojem obliku.
Bilješke:

Glog crveni lat. Crataegus oxyacantha
Drugi nazivi: Glog, glogić, glogovac, glogovka, gloginja, trnovina.
Opis: Raste kao razgranato stablo do 6 m visine ili kao veći grm. Raste kraj putova, među škarama,
živicama, u grmlju, na rubovima šuma, a pojavljuje se i u vrtovima, voli humusna i svježa zemljišta.
LISTOVI su duboko urezani s tri do pet krpastih nejednako zupčastih režnjeva, veličine do 4 cm.
CVJETOVI su bijeli, ponekad ružičasti s 5 okruglastih latica.
PLOD je crvene boje, veličine do 1 cm, s dvije do tri sjemenke.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - lipanj
Miris i okus: Cvjetovi mirišu po medu, gorka su okusa, a okus ploda je kiseo i opor.
Branje i prerada: PUPOVI kao i mladi listovi se beru u proljeće čim prolistaju. Beru se za jelo jer su dobri za
čišćenje organizma, a nakon cvatnje suše se za pripremu čajeva.
CVJETOVI se beru dok su u pupoljcima zajedno s lišćem i suše se tanko rasprostrti na toplom
zračnom mjestu. Ne na suncu! Ubrani cvjetovi se sabiru u prozračnim košaricama nikako u
najlonskim vrećicama. Kada latice krenu opadati cvijet postaje bezvrijedan. Od cvjetova se
priprema čaj, ekstrakt, prašak i tinktura.
PLODOVI se beru kada potpuno sazru. Mogu se sušiti ili odmah preraditi u marmeladu, žele,
sirup, kompot, rakiju ili tinkturu. Suhi plodovi tj. mesnati dio ploda, može se samljeti u glogovo
brašno, koje se nekad rabilo za pripremu kruha.
Crveni i bijeli glog imaju istu primjenu u narodnoj medicini iako izgledaju različito. Kao srčani tonikum crveni glog,
i to cvijet se rabi za liječenje problematičnih situacija kod kardiovaskularnih tegoba: za ublažavanje prsnih bolova,
za reguliranje srčanih otkucaja i jačanje srčanog mišića, za usporavanje pulsa, širi krvne žile, pojačava opskrbu srca
krvlju i kisikom, te smanjuje potrošnju energije srca kod pumpanja, za reguliranje visokog i niskog krvnog tlaka, te
zaštitu koronarnih žila od arterioskleroze, za preventivno djelovanje u sprječavanju infarkta, utječe na snižavanje
kolesterola, kod angine pektoris, kod zamora srca, za održavanje normalnih funkcija srca i uravnoteženog krvnog
tlaka, regulira rad srca, smanjuje periferni vaskularni otpor. Plodovi crvenog gloga rabe se i kao preventivni lijek
kod rizika kardiovaskularne bolesti. Primarno crveni glog djeluje na kongestiju srca, sekundarno djeluje na anginu
pektoris, kardiomiopatiju, te na srčane aritmije i tahikardije. Zbog umirujućeg djelovanja crveni glog može se
koristiti kod velikog uzbuđenja, razdražljivosti, nesanice, stresa, znojenja, kod žena u klimakteriju, aritmija srca ili
kod nervoznog srca, pomaže kod problema sa zglobovima, te kod reumatoidnog artritisa. Cvijet i plod koriste se u
liječenju bolesti grla, te kao i diuretik u liječenju raznih endema i bubrežnih slabosti. Kod intermitentne klaudikacije
(bol u nogama- arterije). Kod oštećenja srčanog mišića u starosti, kao i za upale srčanog mišića, sužene i već
otvrdnule arterije srčanog vijenca.
Napomena:
Bijeli glog se razlikuje od crvenog koji su dublje urezani nego kod crvenog gloga, a manje su sjajni. Cvjeta kasnije
od crvenog gloga, ima bijele cvjetove i crvene prašnike. Plod ima jednu sjemenku. Kako je blago otrovan, predlaže
se u liječenju napraviti kratku stanku nakon uzimanja ljekovitih pripravaka od gloga. Kod korištenje gloga obavezno
je konzultiranje s liječnikom.
Bilješke:

Gospina trava lat. Hypericum perforatum
Drugi nazivi: Bogorodičina trava, Ivanje zelje, Ivanova trava, kantarion, krv sv. Ivana, rožice sv. Ivana, trava sv.
Ivana, žutenica.
Opis: Trajna zelena biljka, raste na raznovrsnim zemljištima, na šumskim čistinama, svijetlim šumama,
livadama, močvarnim terenima, šikarama, kamenitim proplancima, uz nasipe, pruge itd.
LISTOVI su uski, jajasti, mali i duguljasti sa svijetlim točkicama koje su ustvari uljne žlijezde listova.
STABLJIKA jaka je i čvrsta te razgranata u brojne postranične ogranke.
CVJETOVI su žute boje i pupoljci tvore vršne cvatove. Zgnječeni pupoljci ispuštaju tamnocrveni sok.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - kolovoz
Miris i okus: Miriše po smoli, slankasta je i gorka okusa.
Branje i prerada: Sakupljaju se list, cvijet, pupovi, sjeme i cijela biljka u cvatu. Sabiremo gornje vrhove biljke u
dužini 15-20 cm, te ih možemo vezati u snopiće-vezice, ili rasprostrti u tankom sloju i sušiti na
toplom i zračnom mjestu u hladu.
Od pupoljaka gospine trave dobiva se ulje.
Zbog antibakterijskih i antibiotičkih svojstava gospina trava se rabi u liječenju oboljenja uzrokovanih stafilokokom,
streptokokom, E. Coli, i dr. Sastojci gospine trave djelotvorni su u liječenju depresije, AIDS-a i Parkinsove bolesti.
Najčešća uporaba gospine trave je u obliku čaja, ulja ili soka. Čaj uzimamo kod poremećaja rada u sustavima:
imunosustav (limfni čvorovi, krajnici, slezena, prsna žlijezda), krv (krvna plazma), mokraćni sustav (bubreg,
mokraćovod, mjehur, mokraćna cijev), osjetila- koža (pokožica, potkožno tkivo, žlijezde lojnice i znojnice, opekline,
razne kožne nečistoće, osipi, rane, modrice, varikozne vene), probavni sustav (usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac,
crijevo, jetra, gušterača, potrbušnica), dišni sustav (pluća, bronhitis, astma, nos), spolni sustav žena i muškaraca
(jajnici, jajovodi, maternica, rodnica, stidnica, Bartholinijeva v. žlijezda, muški ud, mošnja, sjemenik i pasjemenik),
živčani sustav (živčane stanice i živci, mozak, kralješnična moždina, periferni i autonomni živčani sustav), sustav
žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem (hipofiza, štitasta žlijezda, nadbubrežna žlijezda, doštitasta žlijezda. gušterača,
spolne žlijezde). Uporaba ulja: živčani sustav (živci, mozak, kralješnična moždina, periferni i autonomni živčani
sustav), sustav osjetila- koža (opekline, sunčane opekline, sunčane i staračke pjege, rane, dekubitus, kraste, čirevi,
otekline, modrice, tumori, osipi, ispucala koža, herpes, ubodi insekata, rabi se kao i antiseptik), probavni sustav (rane
poslije vađenja zuba, afte, gljivice, ispucali jezik, infekcija zubnog mesa, katar želuca i crijeva, paraziti, čir na želucu i
dvanaesniku, hemeroidi), spolni sustav žena i muškaraca (grčevi maternice, upalni proces, svrab, peckanje, bakterije,
upale glavića muškog uda), za masažu (kod gihta, reume, bolnog ramena, vrata, kralježnice, išijasa, neuralgija,
modrica, uganuća, tvrde pete, tvrdih tabana, tvrdih rožnatih lakata, kože lica).
Napomena:
Za vrijeme terapije čajem ili uzimanja preparata s hipericinom, fotosenzibilne osobe ne bi se smjele izlagati suncu.
Preporuka Europske komisije je da se kod uporabe preparata s hipericinom propisuje stroga dijeta u kojoj se ne
konzumiraju kava, alkohol, suhomesnati proizvodi, proizvodi konzervirani u salamuri, a od lijekova: jači antidepresivi,
antikonvulzanti, lijekovi za kontracepciju, digoxin, theophyllin, triptan, itd. Prije upotrebe ove biljke potrebno je
savjetovanje s liječnikom.
Bilješke:

Hren lat. Cochlearia armoracia
Drugi nazivi: Hrin, kren, ljuti hren, ren.
Opis: Višegodišnja, trajna i jaka zeljasta biljka, naraste do 1,5 m. Uzgaja se u vrtovima, a u prirodi raste
u poludivlje obliku.
KORIJEN debljine 3-6 cm jako je dug, čak i do metar.
LISTOVI su dugi.
CVJETOVI bjelkasti složeni u grozdasti cvat.
Miris i okus: Jako je iritirajućeg mirisa i jako ljutog okusa, peče.
Branje i prerada: Vadi se korijen hrena, koji se rabi svjež kao dodatak i začin hrani, ili se konzervira, a u proljeće
mogu se mladi listovi pomiješati sa salatama. U jednogodišnjem uzgoju hren se vadi kasno u
jesen, kada biljka uđe u mirovanje, a lišće požuti. U iznimnom slučaju može se vaditi i zimi (ako
tlo nije smrznuto, a temperatura je viša od 0 °C) i u proljeće prije nego počne nova vegetacija.
Pomaže: kod astme, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, pročišćavanje pluća a izuzetno je dobar za jačanje; sirup od
ribanog hrena s medom, propolisom i sjemenom anisa, jedan je od najboljih narodnih sirupa za liječenje plućnih
oboljenja, naročito kod djece; kod kašlja, pogotovo staračkog, sirup od hrena brzo djeluje i olakšava iskašljavanje i
izbacivanje sekreta, u čišćenju bubrega, mjehura i mokraćnih kanala (pogotovo kad su u pitanju bakterije), sprječava
razmnožavanje bakterija, stimulativno djeluje na žuč i na jetru, za izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega
i mjehura, digestivno, koristi se u vanjskoj primjeni kod oboljenja kože, u liječenju bolnih mjesta kod reume,
pojačava površinsku cirkulaciju kože, grije, peče i ublažava bolove. Hren je poznati diuretik te se i preporučuje kod
svih vodenih bolesti.
Napomena:
Osobe s gastrointestinalnim bolestima kao što su čir na želucu i divertikulitis, osobe koje imaju tegobe sa štitnjačom,
upalom bubrega te trudnice, ne bi smjele uzimati hren ni u kom obliku. Iza jela sa svježim hrenom nije dobro piti
pivo.
Bilješke:

Imela lat. Viscum album
Drugi nazivi: Bijela imela, višć, višće.
Opis: Trajni zimzeleni mali grm koji raste uglavnom na bjelogoričnom drveću, pričvršćen haustorijima.
Raste kao polunametnik na krošnjama drveća i to na hrastu, jabuci, kruški, topoli, grabu, brezi,
jeli, jablanu.
LISTOVI su duguljasti, izbrazdani žilama po dužini, kožasti, obrnuto jajasti, maslinastozeleni do
žućkastozelen, smješteni na stabljikama koje se račvaju.
CVJETOVI su žućkastozeleni i neugledni, također su jednospolni i dvodomni.
PLOD je okrugla bijela bobica puna ljepljivog soka.
Vrijeme cvatnje: Ožujak - travanj
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, gorka okusa.
Branje i prerada: LISTOVI se sabiru do trećeg koljena (mladi) od studenog do svibnja te se suše na toplom
i prozračnom mjestu. Svježi sok od listova imele dobiva se mljevenjem te cijeđenjem listova.
Od listova mogu se pripremiti tinktura i ljekovite rakije travarice ili imelina rakija (bisk).
PLOD su bobice od kojih se izrađuje ljepilo.
U narodnoj medicini imela se rabi: kod kroničnog zatvora, za opuštanje živčanog sustava, za protuupalna djelovanja,
kod upale usta, grla i crijeva, za zaustavljanje krvarenja, kod krvarenja iz pluća i maternice, kod visokog krvnog tlaka
kao posljedica oboljenja srca i bubrega, kod vazomotornih smetnji, kod epilepsije, histerije, nesvjestice, groznice,
kod raznih bolesti srca, kod glavobolja, kod ekcema, kod tegoba menopauze, kod bolesti cirkulacije, kod šumova
u ušima, kod raznih karcinoma, kod bolesti želuca, kod bolesti živaca, kao stimulans gušterače i metabolizma, kao
vodeći aterosklerotik protiv ovapnjenja krvnih žila, kod varikoznih vena. Svježi sok iz listova pomaže u liječenju
kožnih osipa. Danas ekstrakt imele predstavlja znanstveno dokazan lijek za najteža oboljenja kao što su tumori i
karcinomi.
Napomena:
Plod je otrovan u većim količinama. Bob imele koja raste na hrastu nisu za uporabu. Kontraindikacije: alergije na
cvjetni pelud.
Bilješke:

Ivanjsko cijeće lat. Galium verum
Drugi nazivi: Bročika, prava bročika, Ivanov cvijet, Ivanova trava, sirištara, žuti bročac.
Opis: Trajna biljka, visine od 60 cm do 120 cm, s jakom razvijenom stabljikom na kojoj se razvijaju
gusti cvatovi zlatnožutih cvjetova.
Raste na sunčanim livadama, obroncima brda, uz putove, rubove polja, na šumskim čistinama itd.
Miris i okus: Biljka u cvatu miriše po medu, a okus je kiseo i trpak.
Branje i prerada: Sabire se gornji dio biljke u cvatu, te se suši na toplom i zračnom mjestu u sjeni.
Od ivanjskog cvijeća pripremaju se: sok, čajna mješavina i mast.
Koristi se: kao diuretik, za liječenje najtežih oboljenja, za liječenje kožnih oboljenja, kod bolesti bubrega i mjehura,
vodenih bolesti, reumatskih problema, bolesti jetre, izvrstan je diuretik, rabi se za liječenje padavice, te raznih drugih
živčanih tegoba, kod probavnih tegoba.
Napomena:
Osobe sa slabim funkcijama i komplikacijama želuca i žuči ne bi smjele uzimati ivanjsko cvijeće u bilo kojem obliku.
Bilješke:

Ječam lat. Hordeum sativum
Drugi nazivi: Ječam ozimac, ječmen, jačmen, jačminak, bijelo žito.
Opis: To je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste i do 1 metar visine. Kao kultura ječam je
rasprostranjen gotovo na svim kontinentima, uspijeva na velikim nadmorskim visinama, a
proširen je sjeverno od Norveške i južno sve do Novog Zelanda. Ječam se kod nas sije kao zimski
ili proljetni ječam. Kod te vrste žitarica sjeme je sraslo s pljevom, ima dugo osje koje je prema
gore nazubljeno.
Miris i okus: Bez mirisa, a okus je brašnjav i slatkast.
Branje i prerada: Vrijeme žetve od srpnja do početka kolovoza, što ovisi o vrsti ječma kao i o položaju zemljišta
na kojem se ječam uzgaja.
Ljekoviti dijelovi biljke su zrelo zrno ječma. Ljekovite i djelotvorne tvari: škrob, dušične tvari, biljna mast s osnovnim
masnim kiselinama, šećer, više enzima i dr. Ječam ima niz ljekovitih učinaka. Kuhanjem ječmene kaše dobiva se
ječmena sluz koja je važna dijetalna hrana kod bolesti grla i želuca, a služi i kao topli oblog za sazrijevanje čireva i
oteklina. Ječmena kaša, gusto skuhana u svježem mlijeku, pospješuje stvaranje majčinog mlijeka. Ječmeno brašno,
prženo na maslacu i priređeno u obliku juhe, zaustavlja proljev, a kuhano sa smokvama i medom u obliku obloga
liječi otekline. Ječmeno brašno kuhano u octu kao oblog liječi kožne bolesti, a samo izmiješano s octom bez kuhanja
lijek je kod reumatizma zglobova. Zrna ječma spaljena na ploči štednjaka daju pepeo za posipanje gnojnih rana.
Ječmeni slad je dobra zamjena za bijeli šećer. Bogat je fermentima i stoga lako probavljiv, potiče lučenje želučanih
sokova, pa je koristan u prehrani osoba s bolesnim želucem, za rekonvalescente, djecu i starije osobe.
Juhu od ječma s dodatkom povrća i začina postaje dijetno jelo koje se preporučuje posebno kod ljudi koji naginju
debljini, kao i kod bolesnika s povišenim kolesterolom. Ječam potiče normalni rad srca i stabilizira krvni tlak.
Pivo, priređeno iz ječma, hmelja i kvasca, nije samo osvježavajući napitak nego i lijek i sredstvo za jačanje zdravih
i bolesnih. Sladno pivo, uzimano u umjerenim količinama, pobuđuje apetit i izlučivanje želučanog soka, čini
masna jela prikladnijima za uživanje, odstranjuje pojavu žgaravice. Toplo pivo rastvara prekomjernu sluz u prsima,
pospješuje mokrenje i odstranjuje teškoće u radu bubrega i mjehura. Ječam je dobar za žvakanje, krajnje lagan za
probavu i hranjiv. Ima lagani hladeći učinak i zato je posebice pogodan u toplim mjesecima
Bilješke:

Jetrenka lat. Anemone hepatica
Drugi nazivi: Jatrenka, jeterne gamilice, jeternik, jetrka, krstasti kopitnjak, plemeniti đigeričnjak, sasa plava,
šumarica, trojica, trokrpa, velika zlatna ditelina, zlatni trilisnik.
Opis: Biljka se susreće u sjenovitim šumama i branjevinama bilo pojedinačno razasuta ili dolazi u
velikom mnoštvu, najčešće na vapnenastom i ilovastom zemljištu. Jetrenka je višegodišnja biljka,
visoka do 15 cm s bogato razgranjenim podankom. U rano proljeće najprije potjeraju duge
cvjetne stapke s cvjetovima. Zaštitni listići cvijeta imaju potpuni izgled čaške. Za vrijeme cvatnje
razvijaju se listovi na dugim peteljkama koji su s donje strane kao i peteljka gusto obrasli dlakama.
Listovi su na gornjoj strani zeleni, a na donjoj su strani često kao i peteljka svijetloljubičaste boje.
Listovi kasnije postanu kožasti i odumiru tek drugog proljeća, nakon cvatnje. Cvjetovi su svijetlo
do tamnoplave boje, rijetko crvenkasti ili bijeli, a prašnici su gotovo sasvim bijeli.
Miris i okus: Jetrenka je gotovo bez mirisa, a okusa je gorka.
Branje i prerada: Sabiru se cvjetovi (Flores Hepaticae) ili listovi s peteljkom (Folia Hepaticae). Sabrani listovi suše se
u hladu na zračnom mjestu. Sabirati treba samo potpuno razvijene i zrele listove, jer mladi listovi
prilikom sušenja potamne, a često se i upljesnive. Sabrane biljka čuva se na tamnom i suhom
mjestu jer izložena svjetlu poprima sivkastu boju zbog čega joj se znatno umanjuje kvaliteta.
Oblik listova poput jetre dao je srednjovjekovnoj nauci o signaturi dosta povoda da biljku protumači kao ljekovitu
biljku za liječenje jetre. Ona je vrijedila kao klasičan dokaz za ispravnost te nauke iako je ta nauka vrlo često u
svojim dokazima pretjerala i tumačila kao znakove (“signum”) najnevjerojatnije boje i oblike. Paracelsus, Bock,
Mattioli i Haller su tvrdili da jetrenka otvara jetra i slezenu te da djeluje na izlučivanje vode iz tijela. To je potvrdila i
moderna nauka o prirodnom liječenju. Ispravno pripremljen čaj od jetrenke upotrebljava se kod zastoja rada jetre,
kod otečene jetre, kod općih teškoća žuči i žučnih kamenaca, a osobito kod pijeska u žuči i kod otečene slezene te
u bolestima bubrega i mjehura.
Napomena:
Hlapljivi bezdušični spoj anemonol je ograničeno vrlo nadražujući otrov, radi čega može prouzročiti oduzimanje
središnjeg živčanog sustava. Anemonol se nakon dobrog sušenja biljke raspada na neotrovnu anemonsku
i izoanemononsku kiselinu i na neotrovni anemonin. Prema tome se listovi i cvjetovi biljke ne smiju nikada
upotrebljavati neposredno nakon sabiranja, nego moraju biti pažljivo osušeni.
Bilješke:

Kamilica lat. Matricaria chamomilla
Drugi nazivi: Bela rada, carev cvet, gamilica, jarmen, kamomila, kokotnjak, lepa kata, ljutić, mala titrica,
maternjak, milica, rman, telenak, zdravić, žabnjak.
Opis: Trajna, jako razgranata biljka, visine do 60 cm. Najviše se uzgaja kao kultivirana biljka, na poljima
i u vrtovima. Kao korov raste na neobrađenom, neplodnom zemljištu, na poljima među žitom, uz
putove, pruge, na nasipima itd.
LISTOVI su uski, dva-tri puta perasto rascijepani.
CVIJET ima veliku cvjetnu glavicu, ima obodne bijele cvjetove i žućkasto cjevaste cvjetove u
sredini glavice.
KORIJEN je tanak i vretenast dosta razgranjen.
PLOD je roška, svijetlosmeđe boje, s tri rebra, dugoljastog oblika.
Miris i okus: Specifičan aromatičan miris, a okus slatkasto pikantan.
Branje i prerada: Sabiru se cvjetne glavice koje se moraju brzo sušiti na toplom i zračnom mjestu, u hladu. Ako se
suši na umjetnoj temperaturi, ona ne smije biti veća od 45 °C.
Ljekovita djelovanja kamilice: najizraženije djelovanje kamilice je antiinflamatorno, tj. antiupalno.

Kamilica pomaže: kod svih upalnih stanja, kod raznih grčeva (naročito kod dojenčadi i djece), smanjuje bolna stanja
glave, nogu, želuca, neuralgija, djelotvoran je protiv bakterija u mokraći, na koži, u crijevima, kod raznih kožnih
nečistoća, rana, opekotina, problema s masnom kosom i bolesnim vlasištem, podočnjaka, oteklih očiju, crvenih očiju,
itd. Ujedno pojačava izlučivanje mokraće i smanjuje mokraćne kiseline, pojačava znojenje (valja dodati cvijet lipe i
cvijet bazge), pomaže kod gljivičnih infekcija, smanjuje nadutost i sprječavanje plinova, kod nesanice, liječi želučana
oboljenja, naročito kod čira na želucu i dvanaesniku. Konzumiranjem čaja od kamilice povećava se broj leukocita u
krvi, liječi prehlada, a od ženskih bolesti liječi se bijelo pranje, menstrualni grčevi, upalni procesi, kao razne bakterije
i gljivične infekcije. Kamilica se može koristiti za ispiranje, grgljanje, inhalacije, parenje, te za pripremu obloga.
Napomena:
Moguće su alergije i osjetljivost na kamilicu.
Bilješke:

Kesten divlji lat. Aesculus hippocastanum
Drugi nazivi: Divlji kostanj.
Opis: Razgranato stablo s velikom gustom krošnjom visoko i do 30 m, s dugom vegetacijom, i do 200
godina. Raste kao kultivirano stablo po parkovima, dvorištima, igralištima, uzduž cesta, i putova,
te kraj naselja.
LISTOVI su veliki, jednogodišnji, dlanasto sastavljeni od nekoliko listova (5-7), na rubu pilasto nazubljeni.
CVJETOVI su dvospolni i jednospolni, uspravni, veliki, grozdasti, lijepi bijeli do crvenoružičasti.
PLOD je zeleni mesnati i bodljikavi tobolac u kojem se razvijaju žutosmeđe sjemenke.
KORA stabla je gruba, ispucala, tamnosivosmeđe boje.
Vrijeme cvatnje: Travanj - svibanj
Miris i okus: Bez mirisa. Kora i plod trpkog-gorkog okusa.
Branje i prerada: LIST se sabire u proljeće i suši na toplom i zračnom mjestu, u hladu.
KORA se skida s mladih grana debljine ruke, u proljeće ili jesen, suši na toplom i zračnom
mjestu, te usitnjava i pohranjuje u zatvorenu ambalažu.
PUPOVE treba brati u vrijeme pupanja (ožujak-travanj), za pripremu tinkture, a mogu se i sušiti.
CVIJET se bere u vrijeme cvatnje, odvoji od peteljki i suši brzo na toplom mjestu
PLOD se bere u jesen. Svježeg se izriba te suši u tankom sloju ili se ostavi da se cijeli suši na
toplom i suhom mjestu.
Od osušene kore pripremaju se čaj, ekstrakt i mast. Pripravke od kore treba uzimati u malim dozama za unutarnju
uporabu kod terapije oboljenja vena, hemoroida, promrzlina, opeklina, opekotina, dizenterije, malarije, a izvana
kod terapije kože, te kod griže, proljeva, lišaja, groznica, malarije, slabe probave, upalnih procesa crijeva. Čaj od
lista djeluje tonično kod groznice i jakog kašlja. Plod se rabi u liječenju reume, neuralgija, prostate, otečenih testisa,
proširenih vena, venskog krvotoka, kapilarnog krvotoka proljeva, kod hemoroida ili rektalnih komplikacije, za
iskašljavanje, kod groznice, kao tonik i kod njege kože-bora lica. Plod kestena ima narkotično djelovanje. Cvijet
divljeg kestena u obliku alkoholnog ekstrakta, rabi se za liječenje reumatskih tegoba, gihta, artritisa, neuralgija.
Od pupoljaka izrađuju se poznate Bahove cvjetne kapi koje se koriste za lječenje tjeskobe i različitih strahova. Uljni
ekstrakt, koji se dobiva iz ploda, služi za vanjsku uporabu u tretmanu reumatskih tegoba. Korijen u obliku praha
koristi se za umirivanje prsnih bolova.
Napomena:
Mogućnost alergije.
Bilješke:

Kokotac lat. Melilotus officinalis
Drugi nazivi: Orlov nokat, velika djetelina, ždraljika, žuti kokotac.
Opis: Dvogodišnja biljka koja naraste do 2 m visine. Raste na zapuštenim livadama uz rubove polja,
vinograda, putova, uza zidove i pruge, na zapuštenom zemljištu.
STABLJIKA je dlakava s jakom uglastom golom.
LISTOVI su duguljasti, eliptični, a na rubovima oštro nazubljeni i trolisnati.
CVJETOVI žute boje oblikuju uspravni grozdasti cvat na vrhu grana.
PLOD je mahuna sa sjemenkama.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - rujan
Miris i okus: Aromatičan miris po medu, gorka i ljuta okusa.
Branje i prerada: Sabire se cijela biljka u cvatu ili samo cvjetni vrhovi koji se odmah svježi usitne i suše na toplom i
zračnom mjestu u sjeni. Za vrijeme sušenja razvija se aroma biljke stoga suha biljka lijepo miriše.
Listovi za sušenje se mogu brati i nakon cvatnje.
Kokotac ima svojstvo da steže, omekšava, tjera znoj i vodu, smiruje i ublažuje bol te čisti organizam. Pripravci od
koktca koriste se: u liječenju hemoroida, u sprječavanju upala. U vanjskoj uporabi mast se koristi za liječenje vena,
oteklih nogu, kapilarni sustav i vene. Unutarnja uporaba se koristi za liječenje kašlja, grčeva maternice i crijeva,
bubrežnih bolesti, glavobolje, migrene, arterioskleroze, gihta, želuca i crijeva, nesanice nervoznih tenzija, neuralgija
i palpitacija jer dobro smiruje. U vanjskoj uporabi za liječenje tegoba s očima, tegoba uha, reumatskih tegoba, bolnih
zglobova, raznih kožnih nečistoća, raznih tvrdih oteklina. Umiruje i narkotički djeluje na centralni živčani sustav,
regenerira stanice jetre, djeluje na koštanu srž, sudjeluje u stvaranju leukocita, djeluje na unutrašnji dio krvnih žila
i limfu.
Napomena:
Truli kokotac sadrži dikumarol koji izaziva krvarenje, stoga se ne smije koristiti. Biljka je u većim količinama otrovna
te se uglavnom koristi samo za vanjsku uporabu. Kokotac ni u kojem obliku ne bi smjele uzimati osobe sa slabim
želucem i jetrom u akutnim stanjima, s problemima žuči niti osobe sklone glavoboljama.
Bilješke:

Kopitnjak lat. Asarum europaeum
Drugi nazivi: Konjsko kopito, kopitnik, omiljnik, leskovnjača, tamnjanče.
Opis: Često ga nalazimo u velikom mnoštvu u našim listopadnim šumama. To je niska biljka s
dugovječnim puzavim korijenom. Naraste visoko do 15 cm. Obično ima dva lista koji sjede na
dugačkoj dršci.
LISTOVI su srcasti i bubrežasti do 8 cm široki, sjajni, lijepe zelene boje, isprepleteni su žilicama.
CVIJET izbija između dva lista mali tvrdi ljubičaste boje s kratkom kržljavom drškom.
PLOD je čahura sa šest okaca, nepravilno se otvara. Na sjemenu se nalazi arilus.
Vrijeme cvatnje: Travanj - svibanj
Miris i okus: Cijela biljka jako miriše na kamfor i papar.
Branje i prerada: Od proljeća do kolovoza sabire se čitava biljka, a u jesen podanak s korijenom koji prije sušenja
ne valja prati. Suši se na toplom i zračnom mjestu. Suhi mirišljivi korijen potrebno je staviti u
hermetički zatvorenu posudu. List se koristi svjež ili se suši.
U obliku čaja - jušna žlica prelije se s dva decilitra ključale vode. Korijena se uzima pola jedaće žlice. Vrlo je dobar
lijek za izbacivanje ispljuvka (šlajma). Kao alkohola-tura 1:10 - dvadeset kapi razrijeđeno s malo vode - triput dnevno.
Osim astme liječi povratnu groznicu, kašalj, žuticu i bubrege.
Zapadna narodna medicina rabi kopitnjak za liječenje bolesti jetre, grla, bubrega, slezene, glavobolje, krvarenja,
katara pluća, žutice, malarije, neredovite mjesečnice, raznih rana, slabog vida, zubobolje. U homeopatiji rabe za
liječenje cirkulacije krvi u glavi, nervnih tegoba, proljeva, prehlade.
Ljekovito djelovanje kopitnjaka: pojačano izlučivanje sluzi i mokrače, bolesti bubrega, vodene bolesti, uloga – gihta
itd., kod zatvora, povratne groznice, bolesti respiratornih organa (astma, kašalj, infekcije usta i grla, katar grla - dišnih
puta, katara jednjaka - želuca, bolesti slezene, bolesti mozga, bolesti oka, išijasa, žutice.
Napomena:
Kod veće upotrebe može doći do trovanja, stoga ga valja oprezno uzimati. Cijela biljka u svježem stanju list, cvijet,
korijen.Simptomi trovanja: povraćanje, proljev, bolovi u želucu i bubregu, nadražuje sluznicu, djeluje opojno -
paralizira središnji živčani sustav i žile, zaustavlja cirkulaciju te širi zjenicu oka a ako se uzme u većim količinama, u
težim slučajevima može izazvati i smrt. Kopitnjak se zlorabi kao sredstvo za izazivanje pobačaja. Kontraindikacije:
kopitnjak nikako ne smiju uzimati osobe sa žučnim tegobama, sa aktivnim čirom na želucu ili dvanaestniku, slabog
želuca i osobe s jako bolesnom jetrom.
Bilješke:

Kopriva lat. Urtica dioica
Drugi nazivi: Kopriva obična, žara, pitoma kopriva, pasija kupina, velika kopriva.
Opis: Kopriva je višegodišnja dvodomna biljka koja naraste do 1,5 m visine. Raste kao korov na
zapuštenim mjestima, u gajevima, na rubovima šuma, obalama rijeka i potoka, uz ograde.
KORIJEN joj je trajan.
STABLJIKA joj je četverouglast, bez mliječnog soka, crvenkaste boje, pokrivena gustim dlakama.
LISTOVI su nasuprotni, srcoliki i šiljati, s grubo nazubljenim rubovima, na kratkim peteljkama
obrasli krhkim dlačicama koje su na vrhu kukaste (žarnice), a na dnu debele. Prilikom dodira vrh
se odlomi te iz listova izlazi sok koji peče i žari.
CVJETOVI su zelenosivi, neugledni, jednospolni, smješteni u lisnim pazušcima i tvore metličaste
cvatove.
PLOD je mala sjemenka crne boje.
Miris i okus: Miriše po travi, a okus joj je gorak.
Branje i prerada: Za jelo se koriste mladi proljetni izdanci i listovi koprive, a za sušenje beremo cijelu biljku u
cvatu.
SJEME I KORIJEN se beru u proljeće ili jesen te se suše u hladu.
Uzimanje svježeg soka i čaja od koprive korisno je u liječenju: raznih anemija, u prevenciji arterioskleroze, bubrežnih
oboljenja i upale mokraćnih kanala i mjehura, bolesti prostate, šećerne bolesti, Alzheimerove bolesti, multiple
skleroze, zatvora, zaustavlja i sprječava krvarenje, naročito iz nosa ( u nos se ukapa svježi sok iz listova) kao i krvarenje
iz maternice, pluća, crijeva, bubrega i mokraćnih putova, pomaže kod peludne groznice i ostalih vrsta alergija,
pobuđuje izmjenu tvari, jača i čisti krv i cijeli organizam, liječi bolesti metabolizma, jača imunitet, snižava visok tlak,
sprječava stvaranje kamenca i pijeska, liječi posljedice radioaktivnog zračenja, pojačava lučenje mlijeka u dojila,
jača rast kose, sprječava ćelavost i otklanja prhut, liječi jetru, bolesti žući i slezene, bolesti želuca i crijeva, oboljenja
dišnih putova i organa, kod raznih tumora i težih oboljenja, kožnih oboljenja, žarenjem bolnih reumatskih mjesta
svježom koprivom, kao i kod išijasa, pojačava protok površinske cirkulacije kože, raznih rana a naročito venskih
rana na potkoljenici (pije se od koprive i rana se maže svježim sokom, a tinkturom od koprive se čisti- također se
može stavljati oblog od kratko prokuhanih listova koprive na veće venske rane), bolesti ženskih spolnih organa
i menstrualnih tegoba (razne bakterijske infekcije, infekcije s Candidom, kod neredovitog mjesečnog ciklusa,
predmenstrualni sindrom), reume kostiju i zglobova, gihta, hemoroida (ispiranjem čajem). Umjesto soka od koprive
koristi se čaj od sušene koprive. Kopriva je djelotvorna kod svih upalnih unutarnjih procesa, naročito kod urinarnog
i respiratornog sustava.
Napomena:
Svježi sok i svježu biljku potrebno je uzimati s velikim oprezom jer su moguća trovanja zbog hipodermičkog
djelovanja sitnih žarnica na sluznici želuca. Preporučuje se sok i biljku kratko prokuhati.
Bilješke:

Krkavina lat. Rhamnus frangula
Drugi nazivi: Frangula, krušina, pasja ljeska, trušljika obična.

Opis: Grm i drvo može narasti do osam metara visine. Raste međ grmljem u raznim šumama,
šikarama, uz naselja, potoke, rijeke itd.
LISTOVI su široki i ovalni, te imaju dugačku peteljku.
CVIJET je bijele do zelene boje i dosta neugledan, sitan.
PLOD je okrugla boba na početku zelena, koja prema sazrijevanju postaje crvenkasta, a kad
potpuno sazre crne do crnoljubičaste boje.
KORA je sivosmeđe boje, s karakterističnim bijelim točkastim poljima.
Miris i okus: Bez naročitog mirisa i jako gorkog okusa. Ako se žvače kora krkavine stara godinu dana,
pljuvačka požuti.
Branje i prerada: KORA s grana i stabla skida se u proljeće (svibanj), tako da se nožem stvara spirala, a može se i
svakih 20 cm nožem zasjeći, te skidati kao cijev. Oguljenu koru sušiti na toplom i zračnom mjestu,
a može se odmah svježa usitniti. Kora je ljekovita suha tj. može se koristiti tek nakon godinu
dana.
Najpoznatija je uporaba u liječenju: bolesti želuca i crijeva (slab rad tankog crijeva, lijenost debelog crijeva, zatvor ili
konstipacija, krčanje debelog crijeva, bolesti debelog crijeva, slaba peristaltika, hemoroidi, napetost trbuha, grčevi,
kod bolesti koje su uzrok slabom radu crijeva- probavnog sustava- kao što su glavobolja, šum uha, omaglica, razni
nametnici i paraziti u želucu i crijevima, itd.), bolesti jetre i žuči (otečena ili tvrda jetra, ciroza, zastoj žuči, upale žučne
vrećice, pojačano izlučivanje i stvaranje žuči, žučni grčevi, žutica, itd.), bolesti slezene, kožnih bolesti (izvana, kora
krkavine namočena u octu za liječenje raznih krasta na koži), a koristi se i za detoksikaciju cijelog organizma.
Napomena:
Konzumiranje bobica i svježe kore je toksično, izaziva povraćanje i proljev. Ne smije se uzimati kod zapetljaja crijeva,
akutnih bolesti crijeva, želuca, žuči, kod dehidracije.
Bilješke:

Lipa lat. Tilia europaea
Drugi nazivi: Bijela lipa, crna lipa, kasna lipa, lipica, ljetna lipa, lipolist, sitnolisna lipa, zimska lipa.
Opis: Visoko drvo naraste i do 35 m, široke, guste krošnje. Raste u parkovima, drvoredima uz putove,
kraj naselja, u vrtovima, oko kuća, na poljima, u šumama itd.
LISTOVI su srcoliko okrugli, do jajasti, zašiljeni, na rubovima nazubljeni, na dugoj peteljci, s
donje strane svjetliji a s gornje tamnozeleni.
CVJETOVI su mirišljavi i žuti na pricvjetnom duguljastom listu, tvore prividan štit.
PLOD je sitan, tvrd, jednosjemena bobica.
Vrijeme cvatnje: Lipanj - srpanj
Miris i okus: Karakterističan miris po lipi, a okus aromatičan.
Branje i prerada: CVIJET se sabire prije samog otvaranja ( dok su pupovi neotvoreni), jer već procvala ili oprašena
nije ljekovita. Suši se na zračnom i toplom mjestu.
DRVO lipe, i to grana debljine kao ruka, rabimo za dobivanje ugljena.
LISTOVE I KORU sabiremo u rano proljeće te sušiti na toplom mjestu.
Ljekovitost lipe kao i njene čudotvorne sile pomažu u liječenju: dišnog sustava, bolesti živaca (jača slabe živce,
smanjuje napetost, liječi nesanicu, pomaže kod padavice, tjeskobe, depresije, itd.), želuca i crijeva (kod zatvora,
katara, parazita, grčeva, proljeva, itd.), mokraćnog sustava, bolesti krvožilnog sustava, bolesti srca (preventivno
protiv skleroze krvnih žila, angine pektoris, aritmije, itd.), bolesti jetre i žuči (pročišćava jetru, pogotovo dobro
djeluje ugljen lipovog drva, kod pijeska i taloga u žuči pa potiče pražnjenje i metabolizam masnoća, itd.), reumatskih
tegoba, vodenih bolesti, glavobolje, kožnih nečistoća i infekcija. Koristi se i kao kozmetika (za njegu lica i kože tijela,
protiv pjega, bora i ekcema, a koristi se i za parenje lica ili inhalacije). Kora lipe se rabi za liječenje: očnih bolesti
(vodom u kojoj se moči kora ispiru se oči), za liječenje opekotina. Iscijeđeni sok iz svježih cvjetova lipe odstranjuje i
liječi sunčane pjege, a ako mažemo vlasište kose pojačava rast kose, dok se za sok iz drveta smatra da čisti krv.
Napomena:
Pijenje čaja kao jutarnja navika može izazvati oštećenje srca. Lipa je blagi digitalis. Lipu ne bi smjele uzimati osobe s
komplikacijama akutnog čira, slabog želuca, s jetrenim i žučnim komplikacijama.
Bilješke:

Majčina dušica lat. Thymus serpyllum
Drugi nazivi: Čubrić, dušica, divlji bosiljak, meterina dušica, materinka, poljski timijan, poponac, timijan, vrtni
timijan, vrisak.

Opis: Raste kao mali niski puzavi grm visine 10-30 cm. Raste na sunčanim suhim padinama,
kamenjarima, pašnjacima, livadama, u parkovima, vrtovima, na poljima, uz putove, uz more.
Miris i okus: Miris intenzivan, aromatičan, okus žarko aromatičan i gorak.
Branje i prerada: Sabire se cijela biljka prije samog cvata i u cvatu. Srpom, škarama ili nožem režu se gornji dijelovi
biljke. Suši se na toplom i zračnom mjestu u sjeni. Biljku treba brati za sunčana vremena i to
najbolje oko podneva.
Majčina dušica je jak antiseptik za unutrašnje organe, organe za disanje i urogenitalne organe. Biljka daje snagu
koja stimulira psihičke i fizičke funkcije, a djeluje kod oboljenja kao što su: razne neuroze ( kupelji od majčine dušice,
jačaju živce i mišiće), depresije, neurastenije, alkoholizam, zatim kod slabosti i seksualnih smetnji jer majčina dušica
pojačava, stimulira seksualne funkcije, kod plućnih oboljenja kao što su astma, bronhitis, emfizem, tuberkuloza
(uzima se kao čaj ili sirup), jer djeluje višenamjenski: kao ekspektorant (rastvara sluz, katar) koji olakšava iskašljavanje,
kao antitusik koji umiruje jak kašalj, te kao antiseptik koji sprječava širenje infekcija. Koristi se i za ženske bolesti
kao emenagog (potiče reguliranje menstruacije), antiseptik. Majčina dušica rabi se i za liječenje migrene, bolesti
mjehura, bubrega, želuca, slabokrvnosti, bljedoće, kod prekomjernog stvaranja žuči, angine, difterije, padavice,
hunjavice, nesanice, reume (kupke), te omaglice. Kod liječenja raznih infekcija, kao što su upala mokraćnih putova,
infektivna oboljenja jetre i žuči koristi se majčina dušica u kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem. Djeluje također
diuretično, kao dobar dezinficijens u liječenju oboljenja na koži, i kod infekcija usta.
Napomena:
Eterično ulje sadrži najviše cimola koji je u velikim dozama otrovan. Majčinu dušicu ne bi smjele uzimati osobe s
komplikacijama žuči, s akutnim čirom na želucu, slabog želuca i s jetrenim komplikacijama.
Bilješke:

Mak vrtni lat. Papaver somniferum
Drugi nazivi: Bijeli pitomi mak, pitomi mak, veliki mak.
Opis: Jednogodišnja biljka koja naraste od 60-120 cm visine. Raste u vrtovima, te na plantažama.
STABLJIKA je uspravna, na vrhu se razvija bijeli cvijet.
LISTOVI su sjedeći, sivozeleni, valoviti i nazubljeni.
PLOD je tobolac okruglog ili jajastog oblika s 8-12 pregrada, i punjenih mnogobrojnim
sjemenkama tamnoplave boje. Na vrhu ploda je zvjezdasta njuška, a kad tobolac dozre ispod
nje se otvaraju rupice kroz koje curi sjeme.
Vrtni mak se uglavnom uzgaja plantažno za dobivanje opijuma, a u vrtovima zbog sjemena
koje se koristi u prehrani.
Miris i okus: Aromatičan miris i okus trpak i gorak, a okus sjemena aromatičan.
Branje i prerada: Koristi se sjeme i mliječni sok maka. Opij se dobiva zarezivanjem nezrelih glavica maka, 10-15
dana poslije opadanja cvjetnih latica, čim se pojave smeđi koluti ispod gornjeg ruba glavice i
iznad prstenastog odebljanja na prijelazu glavice u stabljiku.Vrijeme sazrijevanja sjemena maka
kolovoz- rujan.
Najvažniji je sastojak maka opij. U njemu ima oko 26 alkaloida, kao npr. morfina, kodeina, papaverina, tebaina,
neopina, laudanina, gnoskopina, ksantalina, rhoeadina, mekonina, merceina i drugih. Priprema se u obliku ekstrakta,
tinkture, sirupa, praška, injekcija; papaverin koji djeluje smirujuće na glatku muskulaturu; kodein koji brzo djeluje
na refleks kašlja i može zamijeniti morfij; tebain koji djeluje na tonične grčeve i tetaniju, te ih izaziva; narkotin koji
potpomaže i pojačava djelovanje morfija. Sjemenke vrtnog maka blago umiruju, imaju sedativni učinak, te se rabe
kod nesanice, grčeva, kašlja, grčevitog i iritantnog kašlja, proljeva, bolesti bubrega, mjehura, mokraćnih putova, itd.
Zeleni tobolac maka koji se razrezan suši, rabi se za liječenje nesanice, depresije, grčeva, histerije, te kao sedativ.
Opijum je osušeni gusti mliječni sok koji se sakuplja iz narezanih glavica- tobolac maka. To je otrov na kojega se
čovjek vrlo lako i brzo navikne (postane ovisan). Posljedice su teške i neizlječive. Sjeme maka se jede, 1-2 žličice, kod
svraba kože, bradavice, te kod nesanice. Sok se dobiva iz zelenih, mladih zarezanih glavica maka i koristi za razna
liječenja (bolna stanja, kašlja, grčevi, itd.).
Napomena:
Tegobe se javljaju kod prevelike konzumacije jela od maka ili uživanja raznih pripravaka iz maka. Morfij izaziva
konstipaciju. Otrovni dijelovi biljke: cijela biljka - naročito mliječni sok. Simptomi trovanja: ako se alkaloid redin
konzumira u većim količinama može izazivati neugodne grčeve.
Bilješke:

Maslačak lat. Taraxacum officinale
Drugi nazivi: Divlji radić, gorko zelje, radić, talijanska salata.

Opis: Kao kozmopolitska poznata korov biljka, maslačak je trajna zeljasta biljka s mesnatim
korijenom. Raste na livadama, u vrtovima, na poljima, po šumskim putovima, parkovima, na
neobrađenim površinama, među grmljem, starim zidovima itd.
LISTOVI su prilegnuti uz dno biljke i tvore rozetu, a kasnije u razvoju se usprave.
Listovi maslačka su dugi, na rubovima pilasti, grubih ili glatkih površina, zavisno o staništu.
STABLJIKA maslačka je cjevasta.
CVIJET je žuto cvjetna glavica koja se noću, kao i za vrijeme kiše, zatvara. Nakon cvatnje stvara
se prozračna lopta u kojoj su smještene mnoge sjemenke maslačka.
KORIJEN I STABLJIKA maslačka sadrže mnogo mliječnog soka.
Vrijeme cvatnje: Travanj - srpanj
Miris i okus: Bez naročitog mirisa i jako gorkog okusa.
Branje i prerada: KORIJEN vadi se u proljeće ili jesen, dobro očisti od zemlje, nareže na štapiće i suši na toplom i
zračnom mjestu.
CIJELA BILJKA se također koristi.
Maslačak se danas koristi za liječenje niza oboljenja: jetre ( hepatitis, insuficijencija jetre, kongestija jetre, trovanje
jetre, hepatična dermatoza), crijeva, žuči ( slabo otjecanje žuči, zastoj rada žuči, itd.), krvi ( hiperkolesterolemija,
mokraćne kiseline, razne štetne otrovne tvari u krvi, itd.), kod oligurije (smanjeno izlučivanje mokraće), kod vodenih
bolesti, dijabetesa, astenije, insuficijencije bubrega, slabog mjehura, bakterijskih infekcija mjehura, kod gihta,
reume, kože, Alzheimerove bolesti (cvijet), osteoporoze (korijen, list i cvijet), itd. Mlijeko maslačka (sadrži estrogen)
može pomoći kod raznih nezgoda u prirodi, kao što su ubodi pčela, ekcemi, razne porezotine i ogrebotine, opekline,
akne, bradavice. Korijen maslačka možete prepeći i usitniti u prah da dobijete zamjenu za kavu.
Napomena:
U većim količinama može izazvati jači rad srca, proljev i pojačano mokrenje.
Kod terapije antibioticima maslačak se ne smije rabiti ni u kom obliku. Kod osoba s viškom želučane kiseline može
pojačati tegobe, kao i kod žučnih akutnih tegoba. Kod teško oboljele jetre sok ili razne druge pripravke od maslačka
uzimati svaki drugi dan.
Bilješke:

Matičnjak lat. Melissa Officinalis
Drugi nazivi: Limunka, melisa, pčelinja ljubica, pčelinja metvica, reojevica.
Opis: Trajna biljka. Raste u blizini naselja, uz ograde i živice, u grmlju, šumama i vrtovima gdje se uzgaja.
LISTOVI su na dugim peteljkama nasuprotni, jajoliki, na rubovima jako nazubljeni i slabo dlakavi.
CVJETOVI su bijeložuti smješteni su u pršljenastim cvatovima u pazuhu gornjih listova.
Miris i okus: Cijela biljka miriše po limunu, a okus je aromatičan.
Branje i prerada: KORIJEN vadi se u proljeće ili jesen, dobro očisti od zemlje, nareže na štapiće i suši na toplom i
zračnom mjestu.
CIJELA BILJKA se također koristi.
Matičnjak pospješuje izlučivanje znoja i vjetrova, stišava grčeve i umiruje živce, jača, lagano draži, mekša, čisti
krv, veseli srce, krijepi duh, te tjera turobne misli. Matičnjakom se liječe: duševna i duševna oboljenja, oboljenja
probavnog sustava, srčana oboljenja. Djeluje antivirusno (gripe, razne viroze). U liječenju duševnih i živčanih
oboljenja biljnim čajevima uz valerijanu, kamilicu, hmelj, lavandu i metvicu, čaj od matičnjaka ima zapaženo mjesto
jer izvrsno, umirujuće, djeluje kod anoreksije, depresija, histerije, hipohondrije, grčenja živaca, neuroza, lupanja,
nervoze i slabosti srca, migrene, nesvjestice, napetosti, nesanice, neuralgije, stresa, straha, tegoba s menstruacijom,
zabrinutosti, zujanja u ušima. Najpoznatija uporaba matičnjaka je: kod srčanog grča (uz dodatak valerijane, kima i
timijana), potiče hormonalne aktivnosti (tegobe sa štitnjačom), razne čajne mješavine s matičnjakom primjenjuju
se kod liječenja: astme, glavobolje, grčeva u crijevima i maternici, katar želuca, crijeva i dišnih putova, kroničnog
bronhitisa, migrene, nadutosti, premorenosti, povraćanja, proljeva, prekomjernog umora, slabosti, želučanih
teškoća, itd. Matičnjak pomaže kod poremećaja u digestivnom traktu, kao vazodilatator srednje jačine perifernog
krvotoka matičnjak podiže krvni tlak kod osoba s niskim krvnim tlakom. Jača cijeli organizam, jača pamćenje, srce,
živce, u kombinaciji sa stolisnikom, lincurom, gorkom djetelinom i kičicom. Djeluje antivirusno kod kožnih oboljenja
kao što su herpes simplex i herpes labialis. Koristi se i u kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća. Eterično
ulje matičnjaka ima antibakterijsko, antigljivično, antioksidansko, protuvirusno, sedativno, narkotičko, spazmolitičko
djelovanje.
Napomena:
Duga uporaba može iritirati jetru i živce.
Bilješke:

Medvjeđi dlan lat. Heracleum sphondylium
Drugi nazivi: Mečja šapa, obična šapika, šapika, vučja šapa.
Opis: Jednogodišnja ili dvogodišnja biljka s jakom šupljom i dlakavom stabljikom, koja naraste do 2 m.
Raste na vlažnim mjestima livada, šuma, naselja, putova.
LISTOVI su veliki, široki, krpasto trodijelno isprani, prizemni na dugim peteljkama, a prema vrhu
u pazušcima sve manji i manji.
CVJETOVI su bijeli do žućkastozeleni, tvore veliki štitasti cvat na vrhu stabljike na kojoj ima oko
15 štitova, različitih veličina.
PLODOVI su plosnati, slični leći.
KORIJEN je jak i dobro razvijen.
Miris i okus: Jakog mirisa, a jako gorkog okusa, naročito korijen.
Branje i prerada: Sabire se list, cijela biljka, korijen i sjeme. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni.
KORIJEN vadimo u jesen.
LISTOVE I CIJELU BILJKU vadimo tijekom cijelog ljeta.
SJEME prije samog dozrijevanja.
Korijen medvjeđeg dlana jača organizam i koristi se u liječenju raznih tegoba kao što su: histerija i padavica, tegobe
s probavnim sustavom (slab i lijen želudac, slab tek, povećane kiseline, nadutost, dispepsija, loše pražnjene crijeva,
proljevi, crijevni nametnici, gliste, katar crijeva, itd.), visoki tlak, plućne tegobe (infekcije dišnih putova, bronhitis,
katar, itd.), seksualne astenije (nemoći i slabog spolnog nagona oslabljena od neuroze, umora, itd.), čirevi (i to
naročito crni prišt), zagnojene rane te ubodi insekata. Djelotvorno afrodizijačko djelovanje.
Napomena:
Od svježeg soka medvjeđeg dlana, prilikom branja po sunčanom vremenu, možete dobiti bolne plikove na koži.
Bilješke:

Metvica lat. Mentha piperita
Drugi nazivi: Menta, zlatna metvica, vrtna metvica, nana, crna metvica, paprena metvica.
Opis: To je višegodišnja zeljasta biljka sa slabim korijenjem, ali s mnogobrojnim podancima i

vriježama. Stabljike su uspravne, četverokutne i razgranate, visoke su 40 – 60 cm, a rijetko do 1
metar te su gusto obrasle listovima. Raste u pčelinjacima, dvorištima, pored naselja, uz ograde i
živice, po šumama...
U uzgoju su poznate brojne vrste metvice, koje se međusobno razlikuju po veličini te po obliku
i boji listova. Divlji srodnici ove metvice (vodena metvica, poljska metvica i druge) prilično su
česti, ali su puno slabijeg mirisa i okusa od prave metvice i ne isplati ih se sabirati za ljekovite
svrhe.
LISTOVI su na kratkim, zakrivljenim peteljkama, 4 – 8 cm dugi, 1 – 2,5 cm široki, jajasti do
lancetasti, po rubu pilasto nazubljeni i goli.
STABLJIKE su uspravne, četverokutne i razgranate, visoke 40 – 60 cm, rijetko do 1 metar, i gusto
obrasle listovima.
CVJETOVI su sitni blijedoljubičasti, skupljeni na vrhovima stabljika u obliku više ili manje
rastresitog klasa, a na vrhovima postranih grančica cvjetni klasovi su zbijeni, ponekad loptasti.
Uzgaja se na svježim i vlažnim zemljištima.
Miris i okus: Čitava je biljka vrlo aromatična i ugodna mirisa.
Branje i prerada: Beru se listovi (Folium Menthe piperite) od kojih se dobiva i eterično ulje (Oleum Menthae
piperitae), vršci i cijela biljka u cvatu. Za sušenje koristimo biljku visoku oko 20-30 cm, naprave
se snopići i objese na prikladno mjesto za sušenje. Suši se brzo, na toplom i prozračnom
mjestu. Nakon sušenja biljku usitniti i pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu.
Ljekovito djelovanje paprene metvice zasniva se u prvom redu na sadržaju eteričnog ulja, odnosno mentola, zatim
tanina i flavonida. Mentol izaziva (reflektorno) širenje koronarnih krvnih sudova kod angine pectoris (stenokardia),
a utječe i na širenje krvnih sudova mozga i pluća. Mentol s taninima djeluje kod poremećaja u želucu i crijevima:
ublažava bolove, smiruje grčeve, nadimanje i proljeve, potiče bolje varenje hrane, smiruje mučninu i nadražaj kod
povraćanja, a djeluje i antiseptički.
Eterično ulje i flavonidi iz listova paprene metvice imaju posebno djelovanja na stvaranje (holeretik) i izlučivanje
(holagog) žući, i do 9 puta, sve dok se ne postigne maksimalno djelovanje, a uz to se izlučuje i mentol koji djeluje
kao dezinficijens (antiseptik).
Blagi čaj od paprene metvice olakšava poteškoće kod menstruacije (dismenoreja), a djeluje umirujuće kod nervoze,
razdražljivosti i nesanice. Nasuprot tome, jaki čaj djeluje suprotno.
Preparati od eteričnog ulja paprene metvice kod primjene izvana sužavaju krvne sudove, smanjuju osjetljivost
vrhova živaca i djeluju dezinficirajuće, pa se koriste za ublažavanje bolova u živcima (neuralgija), olakšavanje
glavobolje i zubobolje, kao sredstvo za inhaliranje kod hunjavice, katara usta i grla, upala gornjih dišnih putova,
bronhitisa i proširenih bronhija. Paprena metvica u domaćoj upotrebi se najčešće koristi kao čaj i kao sastavni dio
mnogih čajnih mješavina za različite ljekovite namjene: gorki čajevi za želudac, za tjeranje vjetrova, protiv proljeva,
grčeva i nadimanja, aromatični čajevi, čajevi za apetit, liječenje žuči, za smirenje, tjeranje mokraće...
Napomena:
Paprena metvica ne smije se primjenjivati na djeci mlađoj od jedne godine. Na djeci mlađoj od sedam godina ne
smije se primjenjivati nerazrijeđeno ulje niti ga se smije inhalirati. Oralna upotreba ulja izbjegava se kod ljudi koji
piju lijekove za smanjenje kiselosti želuca. Upotrebu ulja općenito treba izbjegavati u prva tri mjeseca trudnoće. U
oralnoj upotrebi većih količina ili u predugoj konzumaciji može doći do mučnina, mršavljenja, problema sa srcem.
Rijetko, ali moguća osjetljivost na mentol.

Mrkva lat. Daucus carota subsp. sativus
Drugi nazivi: Koren, korenje, merlin, merlen, mrkvica, ptičnjak, stidak, žuta mrkva.
Opis: Mrkva je dvogodišnja biljka šuplje stabljike šuplje stabljike koja naraste i do 80 cm. Postoji
divlja, odnosno samonikla mrkva, kojoj je korijen bijel, vretenast i žilav.
LISTOVI su dvostruko do četverostruko perasto narezani, tamnozeleni.
KORIJEN je mesnat i sočan, manje više u obliku stošca, narančastocrvene boje, a ponekad žute.
Ako se stabljika kultivirane mrkve prije cvatnje podreže, izrast će veliki i sočni korijen mrkve.
Miris i okus: Osebujan miris i sočan aromatičan okus korijena..
Branje i prerada: SJEME divlje mrkve se skuplja u pučkoj medicini.

LIST I KORIJEN kultivirane mrkve beremo od srpnja do rujna.
Sprječava razvojne teškoće i bolesti djece i odraslih, jača otpornost organizma, usklađuje i obnavlja rad i funkcije
svih organa, hrani mozak, jača vid. Koristimo ju kod oboljenja i preventivno kod: anemije, arterioskleroze, bolesti
jetre, pojave glista, crijevnih oboljenja, čira na želucu, viška želučane kiseline, otklanja žgaravicu, kod reume, djeluje
blago laksativno, pomaže kod upale grla ili početne upale pluća, prehlade i gripe, savjetuje se svim oboljelim od
raka, pomaže kod otklanjanja osjećaja starosti, bolesti kože, činih bolesti, čisti krv, kao i mokraćnih organa i putova,
na rane i opekline se stavlja svježe izrezana mrkva, koristi se i kod visokog krvnog tlaka i moždanog udara, pomaže
kod oboljenja jetre i žuči, kod slabe muške potencije. Ulje, sok i kaša se koriste u kozmetici za sprječavanje suhe kože
i nastanak bora, pojavu akni, a liječi i opekline.. Sjeme mrkve se u pučkoj medici rabi za izazivanje mjesečnice, te kao
kontracepcijsko sredstvo ili abortiv. Kod dojilja pojačava mliječnost.
Napomena:
Sjeme mrkve se u narodnoj medici koristi se za izazivanje mjesečnice te kao kontracepcijsko sredstvo. Kod uzimanja
većih količina mrkve dolazi do pojave žute kože.
Bilješke:

Neven lat. Calendula officinalis
Drugi nazivi: Riglec, vrni neven, smilje, zimorod, zimzelen.
Opis: Jednogodišnja mediteranska biljka visine do 50 cm. Cijela biljka je dlakava. Raste u vrtovima
kao ukrasna biljka, na livadama, u vinogradima, na grobljima i kultiviranim poljima.
STABLJIKA je u gornjem dijelu jače razgranata.
LISTOVI su sjedeći i nasuprotni koji su produženo loptasti ili lancetasti, malo nazubljeni.
CVIJET je velika cvjetna glavica narančastožute boje.
PLOD je roška. Svi plodovi su na hrptu dlakavi i bodljikavi.
Vrijeme cvatnje: Travanj - rujan, ovisno o staništu.
Miris i okus: Cvjetovi mirišu osebujno po nevenu, a okus im je gorak, a listovi slatkasto gorki.
Branje i prerada: Cijele razvijene cvjetove nevena beremo za vrijeme sunčana vremena, te ih sušimo na toplom
i zračnom mjestu u hladu (oprezno kako bi se sačuvala prirodna boja). Sušenje mora biti brzo,
na temperaturi do 35 C°. Od osušenih cvjetova odvojimo latice od čaške i još ih dosušimo. Od
svježih cvjetova možemo izraditi tinkturu i mast.
Djeluje tako da: pospješuje znojenje, pojačava izlučivanje mokraće, umiruje grčeve, uravnotežuje mjesečni ciklus,
liječi bolesti maternice, unutarnjih organa, bolesti živaca, jača imunološki sustav, koristi se za razna ispiranja kod
povreda, upala i infekcija, djeluje antikancerogeno, liječi bolesti vena. Ulje nevena rabimo kod opeklina, herpesa,
rana, bolova uha, kožne erupcije, kožnih bolesti djece (ospice, vodene kozice). Kod unutarnje primjene ulja
smanjuje bolne grčeve, menstrualne grčeve, tegobe kod čira na želucu i dvanaesniku. Tinktura nevena rabi se
unutarnju i vanjsku primjenu te pomaže kod oteklina, mišićnih tegoba, hematoma, ozljeda, podljeva i modrica.
Neven se uspješno miješa s ostalim ljekovitim biljem, i to za kolitis s maslačkom, gospinom travom, matičnjakom,
sjemenom komorača; za gastritis sa stolisnikom cikorijom, koprivom, pirikom, smiljem, kamilicom i hmeljom; za
čir na dvanaesniku s gavezom, kimom, krkavinom i limunom; za psorijazu s koprivom, rosopasom, čestoslavicom,
stolisnikom, dimnjačom, bijelim lukom.
Napomena:
Česte su alergije kod osoba alergičnih na ambroziju.
Bilješke:

Oman lat. Inula helenium
Drugi nazivi: Injula, omanika, pitomi oman, veliki korijen, kravski korijen.
Opis: Dvogodišnja zeljasta biljka koja naraste i do 2,5 m visine. Raste uz rubove šuma, putove, živice,
kanale i potoke.
KORIJEN glavni je jak i mesnat koji je s vanjske strane smeđi, a iznutra bijel, te sa sporednim korijenjem.
LISTOVI su krupni s gornje strane obrasli sitnim dlačicama i grubo nazubljeni, a s donje strane
su sivi. Listovi na stabljici su sjedeći, srcolikog oblika a nekad i jajastog.
CVIJET su veliki, skupljeni na vrhu stabljike u cvjetnu glavicu.
Vrijeme cvatnje: Lipanj - rujan, ali cvate tek druge godine.
Miris i okus: Korijen miriše na kamfor, sluzav je i gorka okusa.
Branje i prerada: KORIJEN I SPOREDNO KORIJENJE vade se u proljeće ili jesen, i to od biljaka starih nekoliko godina.
Nakon čišćenja korijenje valja sušiti usitnjeno na toplom i zračnom mjestu. Suhi korijen pohraniti
u hermetički zatvorenu ambalažu jer jako brzo apsorbira vlagu.
Oman čisti pluća, jača krv i želudac, pojačava izlučivanje mokraće i sluzi, tjera gliste i regulira menstruaciju.
Preporučuje se kod: poremećaja izmjene tvari, sluzi u plućima, bolesti želuca i crijeva, bolesti jetre, žuči, šećerne
bolesti, ženskih bolesti, slabosti organizma, slabe cirkulacije, ujeda otrovnih zmija, kožnih bolesti, reume, išijasa i
gihta, oboljenje dišnih organa, bolesti bubrega, pročišćava krv i detoksicira organizam.
Napomena:
Moguć je alergijski kontaktni dermatitis.
Bilješke:

Origano lat. Origanum vulgare
Drugi nazivi: Divlji mažuran, mravinac, origan, vranilova trava.
Opis: Trajna biljka, naraste do 60 cm visine. Raste na obroncima brda, na livadama, uz grmove, šikare,
na šumskim čistinama.
STABLJIKA je uspravna, pri dnu malo polegnuta.
LISTOVI su jajasti i šiljasti.
CVIJET su grimizno crveni ili svijetloružičasti, složeni u četveroredne klasiće koji zajedno tvore
metličaste cvatove.
Miris i okus: Miris biljke je ugodan i aromatičan, a okus malo gorkast.
Branje i prerada: Beru se list, vršci s cvjetovima i listovima, a stabljika nije ljekovita. Suši se na toplom i zračnom
mjestu u hladu.
KORIJEN se vadi u jesen i suši na zračnom mjestu.
Djelotvoran je u liječenju: akni, HIV-a, artritisa, tumora, dijabetesa, koristit će kod trovanja jetre, upalnih stanja,
šokova, protiv mutacije stanica, za stimulaciju hormona testosterona, protiv virusa, te prevenciji karcinoma.
Rabi se u liječenju: kožnih bolesti, bolesti želuca i crijeva, bolesti dišnih organa i putova, bolesti jetre i žuči, bolesti
živaca, bolesti mjehura i mokraćnih putova. Kupke od lišća origana pomažu kod kožnih oboljenja, prehlada, ujeda
otrovnih životinja, tegoba s maternicom. Svjež sok liječi tegobe uha i to gluhoću i bolove uha od prevelike buke i
galame.
Od origana se izrađuje mast za reumatičare kao i protiv glavobolja i migrena. Ulje origana rabimo kao dobar
antibakterik. U narodnoj medicini upotrebljava se ulje za vanjsku uporabu u liječenju uboda ili ugriza insekata i
životinja, kod kožnih tegoba, bolnih mjesta na koži (osipa, lišaja, gljivičnih infekcija kože, psorijaze itd.). Za unutarnju
uporabu, kod bolova uha, kod raznih upalnih stanja, grčeva mišića i bronha, probavnih smetnji, zubobolje. Eterično
ulje rabi se za vanjsku uporabu i to za masažu (kod reume, bolnih mišića, glavobolje, upalnih procesa i za relaksaciju).
Biljne kupke, komprese, inhalacije. Kod unutarnje primjene potreban je oprez i konzultacija s liječnikom, a uzima se
razrijeđeno s biljnim uljem.
Napomena:
Origano u bilo kojem obliku, čak ni u uljima za masažu, ne bi smjele uzimati trudnice. U malim količinama, kao začin,
jetra izvrsno podnose origano, ali ne kod česte uporabe u velikim količinama, jer tada postaje previše osjetljiva i
bolna.
Bilješke:

Pastirska iglica lat. Geranium robertianum
Drugi nazivi: Iglica crvena, zdravac, djevojačko oko.

Opis: Jednogodišnja biljka koja naraste do 80 cm visine. Cijela biljka je prekrivena žljezdastim
dlakama, kojima se brani od prirodnih neprijatelja tako što izlučuje ja miris po jarčevini. Raste
svugdje, od rubova šuma, grmlja, živica, neobrađenih površina, livada, polja, do kamenjara.
STABLJIKA je uspravna, pri dnu malo polegnuta.
LISTOVI su rascijepani i dvostruko perasti.
CVIJET je crvene boje, mali s pet latica, na kojima su tri uzdužne bijele pruge.
KORIJEN joj je vretenast i dosta razgranat.
Vrijeme cvatnje: Travanj - lipanj
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, gorkog i oporog okusa.
Branje i prerada: Bere se cijela biljka u vrijeme cvatnje, s korijenom, te suši na toplom i zračnom mjestu u hladu.
Biljka koja može pomoći u liječenju najtežih oboljenja karcinoma. Znanost i praksa to nisu uspjeli dokazati te se
danas manje rabi u te svrhe iako na Zapadu imaju čajnu mješavinu od ove biljke koju preporučuju kod najtežih
oboljenja, i to miješanu s kiselicom, djetelinom crvenom te kineskim lukom. List pastirske iglice djeluje kao dobar
antidijabetik, kao antireumatik, adstrigent, diuretik.
Narodna medicina koristi pastirsku iglicu kao: jaku taninsku drogu (za ispiranje usne šupljine i grla kod infekcija ili
upalnih stanja), sredstvo protiv proljeva, dizenterije, kolere, ulceroznog kolitisa, protiv raznih krvarenja, regulator
šećera u krvi, sredstvo protiv bubrežnih i mokraćnih infekcija, oblog kod otečenih i bolnih dojki kao kod reumatskih
bolnih i oštećenih zglobova.
Napomena:
Osobe osjetljiva i slabog želuca, s čirom na želucu te s komplikacijama jetre, ne bi smjele uzimati pastirsku iglicu ni
u kojem obliku.
Bilješke:

Pelin lat. Artemisia absinthium
Drugi nazivi: Bijeli pelin, gorki pelin, pravi pelin, žuhki pelin, đul.
Opis: Trajni svijetlosivi grm, visine 60-90 cm.

Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim
kamenim obroncima.
MLADI IZDANCI su sitno svilenkasto dlakavi, a i listovi su sivo pustenasti i svilenkasto dlakavi.
LISTOVI prizemni su na peteljkama, trostruko perasto iscijepani, s duguljastim linearnim, kratko
zašiljenim listićima.
CVIJET su okrugle glavice žute boje složene su u metličaste cvatove.
Miris i okus: Karakterističan miris po pelinu, a okus je jako gorak.
Branje i prerada: LISTOVI se beru prije cvatnje.

BILJKA se bere čitava za vrijeme cvatnje, te vršni dijelovi biljke s neotvorenim cvjetnim
glavicama.
KORIJEN s bere u jesen, suši se i melje u prah.
Suši se na toplom i zračnom mjestu, na suncu.
Pomaže kod: debljine, šećerne bolesti, reume, gihta, psihičke depresije, bolesti želuca i crijeva, malokrvnosti i krvne
bolesti, nadutosti, oboljenja jetre, oboljenja žuči, bolesti slezene, bolesti ženskih spolnih organa i poremećaja
mjesečnog ciklusa, padavice, grozničava stanja, trovanjem gljivama i otrovnog bilja, kronične začepljenosti i
proljeva, žgaravica, loš zadah, te žuto obložen jezik, nesanice i bolesti središnjeg živčanog sustava, manje količine
pelina povisuju krvni tlak, a veće snižavaju, manje količine isto tako otvaraju apetit. Korijen pelina je također ljekovit
i pripravlja se kao prašak.
Ljekovito bilje koje se slaže se pelinom; kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava itd. Vinom i rakijom od
pelina čiste se crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina i to izmiješan sa suhim šljivama.
Napomena:
Toksičnost. Tujon djeluje na neuromišićni sustav te ako se uzima bez kontrole, dovodi do grčeva i psihičkih tegoba.
Treba ga konzumirati u propisanim dozama. Pelin je poznato abortivno sredstvo te se trudnicama zabranjuje
uzimanja pelina u bilo kojem obliku. Pelin NE uzimati: za vrijeme trudnoće i dojenja, ako postoji opasnost od
moždanog udara, kod oštećenja želuca i unutrašnjih organa, istovremeno uzimanjem preparata od željeza. Ne smije
se uzimati duže od 7 dana, niti kod težih oboljenja bez savjeta s liječnikom. Pelin NIKAD ne kuhati, već preliti s
kipućom vodom i odmah procijediti.
Bilješke:

Pelin divlji lat. Artemisia vulgaris
Drugi nazivi: Crni pelin, komonika, metljika.
Opis: Raste uz putove, obale kanala, jezera, uz nasipe, rubove šuma, uz naselja.
STABLJIKA je jaka i razgranata crvene boje, koja naraste i do 2 m.
LISTOVI su višestruko rascijepani, nasuprotno smješteni, sjedeći, a na donjoj strani pustenasto bijeli.
CVIJET su sitne glavice žute do crvenkaste boje.
Vrijeme cvatnje: Srpanj - rujan
Miris i okus: Karakterističan miris po pelinu, a okus je oštro gorak.
Branje i prerada: LISTOVI se beru prije cvatnje.

GORNJI DIO biljke se bere za vrijeme cvatnje, te sušimo na toplom i prozračnom mjestu.
CVIJETOVI se beru za vrijeme cvatnje, dok pupovi još nisu otvoreni.
Pomaže kod: debljine, šećerne bolesti, reume, gihta, psihičke depresije, bolesti želuca i crijeva, malokrvnosti i krvne
bolesti, nadutosti, oboljenja jetre, oboljenja žuči, bolesti slezene, bolesti ženskih spolnih organa i poremećaja
mjesečnog ciklusa, padavice, grozničava stanja, trovanjem gljivama i otrovnog bilja, kronične začepljenosti i
proljeva, žgaravica, loš zadah, te žuto obložen jezik, nesanice i bolesti središnjeg živčanog sustava, manje količine
pelina povisuju krvni tlak, a veće snižavaju, manje količine isto tako otvaraju apetit. Korijen pelina je također ljekovit
i pripravlja se kao prašak.
Ljekovito bilje koje se slaže se pelinom; kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava itd. Vinom i rakijom od
pelina čiste se crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina i to izmiješan sa suhim šljivama.
Napomena:
Toksičnost. Tujon djeluje na neuromšićni sustav te ako se uzima bez kontrole, dovodi do grčeva i psihičkih tegoba.
Treba ga konzumirati u propisanim dozama.
Bilješke:

Peršin lat. Petroselinum sativum
Drugi nazivi: Ak, ac, majdonos, petrušin, petrešion, petrusin, peršun..
Opis: Dvogodišnja zeljasta biljka jakog mirisa i aromatičnog okusa.

Uzgaja se na vrtovima i poljima.
STABLJIKA je bridasta.
LISTOVI su dvostruko do trostruko perasti kao i njihove liske, svijetli i tamnozeleni.
CVJETOVI su zelenkastožute boje i tvore štit na vrhovima stabljike.
PLOD je golog jajastog oblika.
KORIJEN je vretenast.
Miris i okus: Biljka jakog mirisa i aromatičnog okusa.
Branje i prerada: Beru se list, korijen i sjeme peršina. Kod sušenje peršina dobro je znati da ih treba sušiti brzo, na
toplom i zračnom mjestu. Suhi peršin treba pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu.
Djeluje diuretično, međutim, takvo djelovanje je kontraindicirano kod upale bubrega, kada se peršin ne smije
uzimati.
Peršin ima estrogeno djelovanje, te pojačava libido, a žene ga rabe i za omekšavanje grudi za vrijeme dojenja, za
veću mliječnost, izazivanje mjesečnog ciklusa, te za olakšavanje poroda. Preventivno djeluje kod osteoporoze i jača
kosti.
Danas za liječenje se rabi najviše čaj od lista i sok od korijena. Eterično ulje je toksično.
Peršin se koristi kod; anemije, astenije, artritisa, gihta, reume, bolesti bubrega i mokraćnih organa, upale mjehura,
alergije, astme, celulita, debljine, bolesti želuca i crijeva, protiv parazita, plinova, nadutosti, regulira probavu, angine
pektoris, vode oko srca, poremećene cirkulacije, reguliranje mjesečnice, kožnih bolesti, pjegica na licu, ekcema,
raznih kožnih nečistoća, masne kože, nesanice, histerije, umornih stanja, bolesti jetre i žuči, oboljenja prostate, visoke
temperature, bolesti očiju, uboda pčela i edema, modrica, oslabljene potencije, bolova i kancerogenih bolesti, kod
lošeg zadaha. Koristi se isto za izazivanje znojenja, te protiv ušiju.
Korijen se koristi kod ženskih oboljenja i tegoba sa želucem.
Napomena:
Toksičnost. Apiol izaziva nadražaj unutrašnjih organa te smetnje u optoku krvi. Najviše ga ima u peršinovom
eteričnom ulju koje se dobiva iz sjemena i korijena peršina. Apiol je ujedno i abortiv. Korijen može kod osjetljivih
osoba izazvati fotodermatitis, o čemu moraju voditi računa poljoprivrednici koji rade s peršinom. Ulje peršina se
smije uzimati samo prema uputama liječnika.
Bilješke:

Pirika puzava
lat. Agropyrum repens,
Elymus repens, Elytrigia repens
Drugi nazivi: Pirevina, pirovina, pirika, troskot.
Opis: Raste kao korov na napuštenom zemljištu, na tlu slabe kvalitete, uz putove, živice, na livadama,
poljima, itd.
STABLJIKA je podzemna, dugačka i razgranata s jako raširenim vriježama.
LISTOVI su uski, hrapavi i plosnati.
CVJETOVI se razvija uz uske i guste klasove, a cvjetovi su bijeložute boje.
Biljka je poznata kao jako dosadan korov.
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, sladunjava okusa.
Branje i prerada: Sabire se podanak bez vriježa i korjenčića u jesen, očisti od zemlje, usitni te suši na toplom i
zračnom mjestu, na suncu. Sušenje može biti i umjetno. Služi i kao krmna hrana jer ima dosta
hranjivih tvari. Većinom se podanak sabire u proljeće i jesen kad su radovi u vrtu.
Pomaže kod; čišćenja cijelog organizma, naročito krvi, kod metaboličkih tegoba, kod bolesti bubrega i mjehura, kod
bolesti prostate, u liječenju bolesti želuca i crijeva, reume i gihta, kod bronhitisa.
Pirika spada u čajne mješavine koje se rabe za otapanje kamenaca uz trputac, stolisnik, preslicu, koprivu, itd.
Napomena:
Osobe s komplikacijama bubrega, žuči, želuca i jetre ne bi smjela uzimati piriku puzavu duže od 30 dana. Nakon
mjesec dana stanke terapija se može ponoviti.
Bilješke:

Plućnjak lat. Pulmonaria officinalis
Drugi nazivi: Kudravac, medunica, lisac, lišac, plućnica, turski svati.
Opis: Trajna dlakava biljka, koja raste po krčevinama, šumama, šumskim čistinama, među grmljem,
itd.
LISTOVI donji su jajastog oblika na kratkim peteljkama, te gornjim manjim i sjedećim listovima.
Listovi imaju manje ili više karakterističnih bijelih mrlja.
CVJETOVI su raznih boja, od ružičaste na početku cvatnje do ljubičaste, plave i crvenkaste, a
smješteni su na vrhu stabljike te tvore jednostrani paštitac.
KORIJEN je koso razgranat, valjkast.
Vrijeme cvatnje: Ožujak - svibanj
Miris i okus: Bez naročitog mirisa i okusa.
Branje i prerada: Sabiru se listovi ili cijela biljka u cvatu, bez korijena, te suši na toplom i zračnom mjestu u hladu.
Osušenu biljku usitniti i pohraniti u odgovarajuću ambalažu.
Dobro djeluje na: plućna oboljenja, bolove u plućima, razne vrste kašlja, u narodnoj medicini cijeni se kao dobro sredstvo
za izazivanje znojenja, čišćenje krvi, protiv upalnih stanja, kod promuklosti, kod bolesti mjehura, bolesti želuca i crijeva.
Listovi plućnjaka, zajedno s drugim biljkama, koriste se za jačanje,a u tu svrhu koristimo svježi sok iz listova ili cijele
biljke.
Napomena:
Osobe s osjetljivim želucem, čirom na želucu, bolestima jetre, žuči i sa žučnim kamencima ili s drugim akutnim
komplikacijama, ne bi smjele uzimati plućnjak ni u kojem obliku.
Bilješke:

Preslica lat. Equisetum arvense
Drugi nazivi: Barska metlica, konjogriz, konjski rep, kositrena trava, mala preslica, poljska preslica, rastavić.
Opis: Trajna višegodišnja uspravna korovska biljka, koja naraste i do 80 cm. Raste po livadama, poljima,
vlažnim livadama, jarcima, uz rijeke, na vlažnim obroncima planina, na glinenim zemljištima, itd.
STABLJIKA je fertilna ili plodna žutosmeđe boje koja naraste u ožujku i travnju, do 30 cm visine,
na vrhu stabljike su, u obliku klipa, sporangije, koje se nakon sazrijevanja osuše. Zelena sterilna
neplodna vegetativna stabljika javlja se poslije fertilne, i na njoj se listići granaju iz pršljenova
prema gore. Stabljika je do pola šuplja i ima uočljiva rebra.
PODANAK je jako razgranat površinski i u dubinu te na nekim mjestima predstavlja jaki korov.
Miris i okus: Nema izražen miris, a okus joj je opor i neugodan.
Branje i prerada: Preslica se bere u mjesecima svibanj i srpanj. Za branje i preradu kao i uporabu u medicini koristi
se sljedeće vrste preslica: E. arvense; E. maximum; E. Hiemale.
Kod branja preslice pogledamo je li čista ili je napadnuta nametnicima. Čistu mladu preslicu
režemo u dužini 10-30 cm te slažemo u snopiće koje objesimo na toplom i zračnom mjestu ili
rasprostremo u tankom sloju kojeg treba često prevrtati. Osušenu preslicu usitnimo i spremimo.
Mlada preslica za razliku od starije, prikladnija je za pripremu čaja; mladu treba namakati kraće
vrijeme, dok starija mora, prije kuhanja, duže namakati. Kod kuhanja čaja preporučljivo je staviti
žličicu šećera, jer on izvlači kremična kiselinu iz preslice.
Preslica pomaže kod: povreda i bolesti kostiju i vezivnog tkiva, zaustavljanje krvarenja, protiv upala, u liječenju endema,
urinarnih putova, mjehura i bubrega, u liječenju gonoreje, kod problema s prostatom, kod nekontroliranog mokrenja
djece, kod kožnih oboljenja, kod liječenja gihta i reume, u liječenju raka i to raka kostiju, i nakon duže vremena konzumiranja
čaja čak i neke vrste tumora, kod svih problema ili bolesti koje su posljedica loše izmjene tvari, u liječenju celulita.
Čaj od preslice povećava broj leukocita, te se preporučuje kod jačanja imuniteta.

U vanjskoj primjeni ekstrakt preslice rabi se za tretman kožnih oboljenja, rana, za jačanje vezivnog tkiva, te za
liječenje vena.
Napomena:
Ne daje se bubrežnim kao ni srčanim bolesnicima. Štene i smrtonosne (pogotovo za životinje) vrste preslica: E.
hiemale L.; E. limosum, E. pulustra.
Bilješke:

Repuh lat. Petasites hybridus - Officinalis Moench
Drugi nazivi: Crveni repuh, lopuh, običan lopuh, repušina.
Opis: Repuh je trajna biljka koja raste na obalama potoka, rijeka, jezera, močvara, uz vlažne livade i
šumske putove, vlažna mjesta u šumama.
KORIJEN je jak, trajan i razgranat koji je izvana taman a iznutra bijel, iz kojeg izbija cvjetna
stabljika na kojoj su cvjetovi.
CVIJET postoje dvije vrste cvatova od kojih na jednom prevladavaju muški, a na drugom ženski,
skupljeni u grozdasti cvat ili cvjetnu glavicu s crvenim i ponekad bijelim cvjetovima.
LISTOVI su prizemni, veliki, debeli, široki, okruglasti, srcolikog do bubrežnog oblika, s donje
strane dok su mladi dlakavi, te nazubljeni po rubu, kratko zašiljeni, a mogu narasti i do metar u
visinu i do 60 cm u širinu.
PLOD je bjelkasta sjemenka dužine od 3 mm.
Miris i okus: List miriše po travi, a korijen ima aromatičan, poseban miris, te neugodan okus.
Branje i prerada: Rabi se svježa biljka, list, korijen i sok biljke.

LISTOVI se beru u proljeće nakon formiranja.
KORIJEN se bere u rano proljeće ili jesen. Sušimo brzo na toplom i zračnom mjestu.
Uporaba tinkture od korijena repuha. Prvih tjedan dana uzima se po jedna kapljica tinkture na 2 dl vode koja se pije u
gutljajima tijekom dana, drugi tjedan kapljicu tinkture stavimo u 1 dl vode i pijemo tijekom dana u gutljajima, a treći
tjedan stavimo kapljicu na 1/2 dl vode i pijemo u gutljajima tijekom dana. Četvrti tjedan smanjimo dozu za 50% dok
ne steknemo naviku uzimanja te uočimo pozitivnu reakciju organizma. Tinkturu repuha u terapiji uzimamo zajedno
s tinkturom imele, i to kod svih patoloških promjena stanica, jer smiruje bolove kad već ni morfij ne djeluje. Tinkturu
rabimo i kod liječenja upale pluća, porebrice, kašlja, astme, itd. Preparati od lista i korijena repuha danas se za rabe za
liječenje boli, grčeva, glavobolje, migrene, reumatskih bolova, gihta, grčeva kod mjesečnica, povraćanja žuči, bolova
živaca, za odvikavanje od jakih narkotika i analgetika. Svježi list repuha rabimo kod liječenja raznih površinskih rana,
čireva, bolova u zglobovima, reumatskih bolova, poliartritisa, tako da zgnječimo lis i stavimo direktno na ranu i
previjemo. Svježi sok iz lista rabimo za liječenje raznih rana kao i svježi sok iscijeđen iz korijena repuha kojeg rabimo
kod jakog i naglog ispadanja kose ili gubitka kose. Listovi repuha djeluju kod svih gastrointestinalnih tegoba, te
tegoba urogenitalnog sustava, respiratornog sustava, kao i kod migrene. Osušeni korijen repuha je dobar lijek za
izazivanje obilatog znojenja i mokrenja, za odstranjivanje sluzi i katara iz svih organa, za pražnjenje crijeva, kod kuge,
kao sredstvo protiv nametnika i parazita u crijevima, za liječenje reume, gihta, reumatoidnog artritisa, poliartritisa,
reumatskih bolova. Repuh se dobro slaže s pelinom, imelom, stolisnikom.
Napomena:
Toksičnost. Alkaloid Pyrrolizid je toksičan za jetru. Ne preporučuje se dugotrajna uporaba čaja od listova i korijena
repuha.
Bilješke:

Rosopas lat. Chelidonium maius
Drugi nazivi: Krvavo zelje, rusa, rusa trava, rosopas obični, lastavičja trava, trava od žutice, zmijino mlijeko.
Opis: Trajna biljka visine do 80 cm, mjestimično dlakava, s razgranatom stabljikom, koja raste na
zapuštenim mjestima kraj starih ruševina, zidova, putova, kuća, ograda, živica, u kamenjarima.
LISTOVI su perasto urezani, a gornje strane mutnozeleni, a s donje modrozeleni; donji su na
dugim peteljkama, a gornji sjedeći.
CVIJET na dugačkim stapkama žute boje, s četiri latice, te tvori cvatni štit.
PLOD je komuška ili mahuna, puna crnosmeđih sjemenki, s malim bjelkastim privjeskom.
KORIJEN je jak i snažan, s pobočnim razvijenim korjenčićima.
Kad se grančica otkine, iz nje curi žuti sok koji nagriza, te se pomoću njega biljka brani od raznih
nametnika.
Vrijeme cvatnje: Travanj - kolovoz
Miris i okus: Sok je ljutog i gorkoslanog okusa, a miris odbija.
Branje i prerada: Bere se cijela biljka za vrijeme cvatnje, te suši na toplom i zračnom mjestu.
KORIJEN se bere prije cvatnje.
Sušenjem se gubi oko 70% soka, te se sok cijedi iz svježe biljke i miješa s medom u omjeru 1:1 ili
2:1 (dva dijela meda).
Poznata ljekovitost rosopasa u liječenju: bolesti jetre, žuči i slezene, bolesti očiju, želuca i crijeva, reumatskih bolova
i gihta, grčeva, plućnih bolesti, srčanih tegoba, neuroza i depresije, bubrega i mjehura, te u liječenju i sprečavanju
rasta bradavica, tumora i karcinoma. Svježi sok na zraku zgusne i potamni, a koristi se u liječenju: žuljeva, raznih
ranica, posjekotina, gnojnih rana, raka kože, vlažnih lišaja, sunčanih pjega, staračkih pjega, osipa, kurjih očiju, suhe
kože, sifilisa, tuberkuloze kože, nepoznate kožne erupcije i iritacije, kod gljivica. Za unutarnju upotrebu se koristi sok
ili tinktura uzimaju se kod liječenja raka želuca. Rosopas se može miješati s metvicom, stolisnikom, travom ivom,
petrovcem, dupčacom, koprivom, preslicom, pirikom, krušinom, pelinom, maslačkom.
Napomena:
Svježa biljka se ne smije uzimati za unutarnju uporabu, ali se može uzimati osušena biljka, prema recepturi. Podzemni
dijelovi sadrže veći postotak otrovnih tvari.
Bilješke:

Rusomača lat. Capsella bursa pastoris
Drugi nazivi: Gusomača, hoću-neću, kapucinska torbica, pastirska torbica, skrižan.
Opis: Jednogodišnja ili dvogodišnja kozmopolitska biljka visine do pola metra. Raste skoro svuda kao
jako rašireni korov, uz putove, naselja, u vrtovima, na zapuštenom zemljištu, u starim zidinama i
ruševinama, uz rubove asfalta.
LISTOVI su prizemni, perasto nazubljeni iz koje izbija stabljika.
CVJETOVI su sitni i bijeli a mogu biti različite starosti.
PLOD je komuščica posebnog trokutastog oblika- naopako trokutastog- slična pastirskoj
torbici; kad sazri puca na šavu i izbacuje mnoge sjemenke.
KORIJEN joj je vretenast.
Vrijeme cvatnje: Ožujak - listopad
Miris i okus: Bez mirisa, pomalo ljutog okusa.
Branje i prerada: MLADI LISTOVI ukusno su proljetno jelo, pripremljeno kao špinat, te salata.
CIJELA BILJKA se bere u cvatu, koju sušimo na toplom i zračnom mjestu.
Može se sabirati i samo sjeme.
Danas najpoznatije ljekovito djelovanje ekstrakta rusomače i to u liječenju: raznih krvarenja, vanjskih i unutarnjih,
ženskih bolesti i kao pomoć u trudnoći i porođaju, uravnotežuje krvni tlak.
Ekstrakt i čaj od rusomače pomažu kod: probavnih problema jačanjem peristaltike crijeva, tegoba jetre, naročito
žutice i bolesti žuči, tegoba respiratornog sustava, gihta, reume, kostobolje, upalnih stanja zglobova, artritisa, bolesti
bubrega i mjehura, dijabetesa, za proljetno čišćenja krvi, bolesti slezene, tegoba želuca, bolesti živaca, naročito u
križima, u jačanju organizma, pogotovo starijih osoba.
Napomena:
Rusomaču ne smiju uzimati trudnice.
Bilješke:

Sljez bijeli lat. Althaea officinalis
Drugi nazivi: Gusomača, hoću-neću, kapucinska torbica, pastirska torbica, skrižan.
Opis: Trajna biljka visine i do 1,5 m, raste na vlažnom vodoplavnom zemljištu, po livadama, uz
potoke, rijeke, na nasipima, a rado se sadi i uzgaja u vrtovima.
STABLJIKA je jaka i visoka.
LISTOVI su veliki i naborani trokrpasti, prema vrhu višestruko nazubljeni i suženi.
CVJETOVI bijeloružičasti, smješteni su u pazušcima listova.
Cijela biljka je dlakava, pa joj je izgled siv.
KORIJEN dug, mesnat i dobro razvijen.
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, a okus gorak i sluzav.
Branje i prerada: KORIJEN se vadi u jesen (od dvogodišnje biljke), očistimo od zemlje, ogulimo, te izrežemo na
štapiće i sušimo brzo na toplom mjestu- može u sušarama i pećnicama.
CVIJET sabiremo za vrijeme cvatnje, te sušimo na toplom i zračnom mjestu.
LIST prije i nakon cvatnje.
Izuzetna ljekovita svojstva i djelovanje vodenog ekstrakta ili lista sljeza pripravljenog hladnim postupkom dolaze
do izražaja u liječenju: unutarnjih sluznica, dišnih, probavnih i mokraćnih sustava, plućnih bolesti, gnojnih procesa
u ustima i upala u usnoj šupljini i grlu, kožnih bolesti.
Bilješke:

Sljez crni lat. Malva sylvestris
Drugi nazivi: Divlji sljez, guščja trava, sljezovača, šumski sljez.
Opis: Dvogodišnja ili višegodišnja kozmopolitska biljka koja naraste i do dva metra visine, raste na
livadama, poljima, uz putove, živice, na krčevinama, u dvorištima, igralištima, u blizini naselja.
LISTOVI su bubrežasto zaokruženi, razdijeljenim u nekoliko krpa.
CVJETOVI su plavoljubičasti, a izbijaju iz lisnih pazušca.
KORIJEN je slabo razgranat, vretenast i mesnat.
PLOD ima oblik okruglog diska koji se kada u rujnu sazri, dijeli na deset jednakih dijelova.
Vrijeme cvatnje: Lipan - rujan
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, gorkog i sluzavog okusa.
Branje i prerada: LISTOVI se sabire od svibnja do rujna.

CVIJET za vrijeme cvatnje. Beremo ga po toplom sunčanom vremenu i to kada je potpuno
procvao, te ga sušimo brzo na toplom mjestu, u hladu.
KORIJEN vadimo u jesen.
Sljez crni: omekšava i rastvara tvrdokornu sluz da se lakše izlučuje.

Pomaže u liječenju: upale sluznice želuca i crijeva, upale sluznice grla i jednjaka, bolesti mjehura, bolesti kože, bolesti
očiju, bolova u uhu, te u liječenju ženskih bolesti. Sjemenke se koriste za jačanje muške potencije,
Čajne mješavine: sljez, stolisnik, gospina trava, metvica, kadulja, divizam, kopriva - list i korijen - pirika, troskot,
preslica.
Napomena:
Sljez crni ne bi smjele uzimati osobe s akutnim oboljenjima jetre, želuca, gušterače.
Bilješke:

Stolisnik lat. Achillea millefolium
Drugi nazivi: Hajdučka trava, šporip, kunica, petrovsko cvijeće, rman, stolis.
Opis: Samonikla i trajna biljka, naraste do 80 cm visine s vrlo čvrstom stabljikom. Raste doista svugdje.
Po poljima, livadama, uz putove, kraj pruga, među oranicama, u voćnjacima, na planinskim
visoravnima, nasipima, itd. Voli umjereno vlažna zemljišta. Čitava biljka jače ili slabije dlakava.
LISTOVI su dvostruko ili trostruko perasto iscijepani.
CVJETOVI su glavičasti, smješteni u štitac, bijeli ili ružičastocrveni.
PODANAK površinski horizontalan, razgranat.
Vrijeme cvatnje: Travanj - rujan
Miris i okus: Aromatičan miris, okus gorak.
Branje i prerada: LISTOVI se beru mladi u proljeće.

BILJKU se bere za vrijeme cvatnje, u visini od 30 cm, napravimo snopiće te ih obješene sušimo
na toplom i zračnom mjestu.
Možemo i svježu biljku narezati na sitne dijelove, oko 1 cm, te prostrti i sušiti na toplom, zračnom
mjestu, u hladu. Lišće prije cvatnje sadrži sve ljekovite sastojke, ali za vrijeme cvatnje su ljekoviti
sastojci u cvijetu. Od cvjetova i listova dobiva se eterično ulje, plave boje.
Tisućljetna tradicija stolisnika bilježi da se ova biljka oduvijek koristi i u liječenju i u sprečavanju infekcije kod vanjskih
i unutarnjih krvarenja, ženskih bolesti, za čišćenje krvi i izbacivanje sekreta te unutarnjih upalnih procesa.
Stolisnik je djelotvoran kod: bolesti dišnih putova i organa usne šupljine, bolesti bubrega, bolesti jetre, bolesti
želuca, bolesti srca i krvnožilnog sustava, te krvarenja, bolesti crijeva, bolesti mjehura, bolesti i njega kože i kose,
rane i modrice, bolesti kostiju, bolesti živaca, ženski bolesti, protiv tumora.
Stolisnik se rabi i kod dijabetesa, glavobolje, kao osvježivač organizma, ispucanih bradavica na prsima, kod bolova
u leđima, malarije, kod proljetnog umora, poremećaja metabolizma, lošeg zadaha iz usta, kod pretjeranog znojenja,
drhtavice, zubobolje, a nadasve je čarobni ili magični lijek.
Biljka s kojima se kombinira: bazga i metvica protiv povišene temperature, lipa i crveni glog protiv visokog tlaka,
kopriva i kokotac za liječenje tromboze, kamilica, kopriva i kadulja za ženske bolesti, metvica, gospina trava, sljez,
kopriva, bazga za liječenje upornih infekcija urinarnog trakta uzrokovanih bakterijama.
Napomena:
Stolisnik ne smiju uzimati osobe alergične na stolisnik, osobe koje imaju problema sa žuči ili insuficijenciji jetre, te
osobe izrazito slabog želuca i s aktivnim čirom na želucu.
Veće doze stolisnika štete i trudnicama, jer je stolisnik stimulans maternice, kao i bolesnicima koji boluju od epilepsije.
Bilješke:

Šipak lat. Rosa canina
Drugi nazivi: Divlja ruža, pasja ruža, šipurak, šipurika, šipek, šipurina.
Opis: Trajni grm visine i do 2 m, raste vrlo neuredno. Raste na rubovima šuma, livada, polja, uz putove,
živice, među grmljem, na brdskom i nizinskom području.
GRANE su tanke, duge i bodljikave te se savijaju i međusobno isprepliću. Bodljike su široke,
spljoštene.
LISTOVI su neparno perasti, pilasto nazubljeno ruba.
CVJETOVI imaju lijepu ružičastu i bijelu boju imaju pet srcolikih latica i peterolapnu čašku, te
mnogo prašnika. Cvijet se zatvara noću.
PLOD je šipak, okrugli do dugoljast, crvene boje.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - srpanj
Miris i okus: Miris je aromatičan, a okus ploda kiselkasto sladak, pomalo opor.
Branje i prerada: PLODOVE šipka valja brati kad potpuno sazru, tj. kad omekšaju. Još tvrde plodove staviti na
sunce da dozru. Plodove šipka možemo pripremiti tako da ih očistimo od peteljki i listova, te
ih sameljemo u mašini za meso. Tu smjesu razmažemo po pekaču, te je sušimo uz otvorena
vrata pećnice na temperaturi od 25 C°. Smjesa se skruti te ju prstima izmrvimo. Pomoću fena,
ventilatora ili puhanjem na otvrenom prostoru ispušemo sitne dlačice.
Svježi šipak očistiti od koštica i rabiti samo mesnati dio, za pripremu džema, marmelada i slatkoga.
Osim plodova, skupljaju se listovi i cvjetovi.
Šipkov čaj koristi se: protiv srdobolje, protiv zubobolje, kod bolesti bubrega i mjehura, kod tuberkuloznog krvarenja,
krvarenja iz želuca i crijeva, za detoksikaciju organizma, za čišćenje krvi, kod gihta i reume, kod tegoba s probavom.
Šipkov čaj je također dobar za jetru, za osobe sklone stvaranju kamenca, kod avitaminoze i skorbuta.
Čaj od koštica od šipka koriste se kod groznice, katara crijeva, žučnih tegoba, vodenih bolesti, hripavca, krvavog
mokrenja, za otapanje i izbacivanje bubrežnih kamenaca, kod bolesti mjehura, itd.
Od cvijeta šipka priprema se čaj za liječenje neuralgije lica, za jačanje vlasišta.
U narodnoj medicini rabe se i šiške ili kako ih još nazivaju ružine gljive, za izradu tinkture.
Napomena:
Čaj od koštica šipka pije se s oprezom, 1-2 šalice dnevno, jer veće količine mogu dovesti do tegoba sa srcem i
kralježnom moždinom.
Bilješke:

Trputac ženski lat. Plantago major
Drugi nazivi: Drugi trputac, široka bokovica, široki trputac, trpotec, ženska bokvica.
Opis: Srednji i širokolisni trputac nalazimo posvuda: uz putove, u vrtovima, u živicama, na poljima, na
livadama, šumskim putovima, šumskim čistinama, proplancima, a sabljasti trputac većinom na
livadama i travnjacima, putovima, te planinskim visoravnima.
LISTOVI su široki jajasti ili eliptični protkanim žilama koji tvore prizemnu rozetu.
CVJETOVI na vrhu stabljike tvore dugački cilindrični cvat-klas.
Miris i okus: Gorkastog okusa i ugodna mirisa po vrganjima (kada se kuha).
Branje i prerada: LISTOVE svih vrsta trputaca beremo prije ili za vrijeme cvata i sušimo brzo, na toplom i zračnom
mjestu, tanko rasprostremo.
Od svježih listova dobiva se sok kojega u ljekovite svrhe miješamo s medom, vinom ili sa
svinjskom masti, ovisno o namjeni. Tinkturu pripremamo od svježih usitnjenih listova kao i
vodene ekstrakte. Mladi listovi i sjeme su jestivi.
Trputac ženski se u narodnoj medicini koristi kao biljka koja čisti i zaustavlja krv, jača želudac, hladi vruće bolesti,
izbacuje sluz ili katar i liječi rane te se primjenjuje u liječenju: respiratornih organa, bolesti kože, bolesti želuca i
crijeva, bolesti jetre, bolesti i šumova u uhu, bolesti bubrega, mjehura i upala očiju.
Svježi sok trputca može stajati bez konzervansa zbog svog jakoga antibiotičnog svojstva. Svježe listove koristimo
u obliku usitnjene kaše za liječenje kožnih tegoba kao što su ubodi i ujedi otrovnih životinja, rana, gnojnih rana,
hemeroida, bolnih mjesta.
Korijen trputca s maruljom uzima se kod ugriza otrovnih zmija. Sjeme se koristi kod raznih parazita, ameba i glista,
a rabi se kao laksativ naročito za djecu, te kod upalnih stanja sluznica.
Napomena:
Nisu poznate kontraindikacije, ali se zbog jakog djelovanja ne preporučuje trudnicama.
Bilješke:

Trputac muški lat. Plantago lanceolata
Drugi nazivi: Bokovica, muška bokvica, žilovica, kopljastan bokvica, sabljasti trputac.

Opis: Trajna ili dvogodišnja biljka visine do 40 cm, s jednom ili više uspravnih stabljiki. Raste na
livadama, pašnjacima, poljima, u vrtovima, vinogradima, na putovima, u šumama, u blizini
naseljenih mjesta.
LISTOVI su sabljasti - lancetasti ili kopljasti veličine 6 do 20 cm, s uzdužnim prugama.
PODANAK je kratak i odebljao.
Miris i okus: Bez mirisa i gorkog oporog okusa.
Branje i prerada: LISTOVI se sabiru za vrijeme i prije cvatnje, koje sušimo brzo na toplom i zračnom mjestu u
hladu. Biljka mora biti zelenkasta ili malo tamnija, ali nikako ne smije potamniti jer tada nije
ljekovita.
Mladi listovi se mogu jesti sirovi i kuhani, kao salata ili varivo.
Možemo sabirati i sjeme, korijen i cvjetove koje također sušimo na toplom i zračnom mjestu.
Sjeme možemo jesti sirovo ili kuhano, a možemo ga sušiti i mljeti u prah.
Liječenje vanjskih tegova svježim sokom listova: infekcije i bolna stanja kože, žuljeva, kurjih očiju, čira, ujeda insekata,
gluhoće, očnih bolesti.
Trputac liječi: masnoća u krvi, groznice i grozničava stanja, upalna stanja sluznice, razna krvarenja, kožne bolesti,
bolesti jetre i žuči, ženske bolesti, zubobolja, bubrezi i mjehura, očne bolesti, hemeroidi, bolesti želuca i crijeva.
Svježe listove možemo stavljati na mjesta opeklina, infekcija, gnojnih infekcija, malignih čireva, ugriza i uboda
životinja i insekata.
Korijen se upotrebljava zajedno s maruljom kod ugriza otrovnih zmija, groznice, kožnih bolesti i povreda, raznih
rana.
Sjeme se uzima u liječenju raznih parazita i nametnika u crijevima, te za liječenje upale ili infekcije sluznice crijeva.
Cvjetne glavice i korijen rabimo u obliku jakog čaja kojim liječimo; sifilis, škofulozu, krvarenje, leukoreju, kolike,
koleru, afte, dijareju i dizenteriju, plućno krvarenje, hemoroide.
Napomena:
Nisu poznate kontraindikacije, ali se zbog jakog djelovanja ne preporučuje trudnicama.
Bilješke:

Valerijana lat. Valeriana officinalis
Drugi nazivi: Baldrijan, mačja trava, macina trava, odoljen.

Opis: Trajna biljka, koja raste na vlažnim mjestima na livadama, uz putove, jaruge, nasipe, šume, obale
rijeka i potoka. Uzgaja se plantažno.
KORIJEN je valjkasti i dobro razgranat.
STABLJIKA ja jako visoka i šuplja, gola i pri dnu dlakava, visine i do 2 m.
LISTOVI donji, nasuprotni i neparno perasto rascijepani a na rubu nazubljeni, prema vrhu budu
manji.
CVJETOVI tvore paštitasti bijeli do ružičasti cvat na vrhu gornjih ogranaka.
Miris i okus: Korijen je jakog i neugodnog mirisa, kao i okusa. Miris korijena zbog kiseline koju sadrži, posebno
uzbuđuje mačke koje se, kad dođu u dodir s korijenom, krenu valjati.
Branje i prerada: KORIJEN se vadi i to prije same cvatnje ili nakon cvatnje, u jesen. Korijen očistimo od zemlje,
usitnimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu.
Suho bilje pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Iz korijena se izrađuje ulje i tinktura.
Sjemenke valerijane su jestive.
Velika prirodna ljekovitost kod stanja poput stresa, stresnih situacija, velike napetosti i velike zabrinutosti. Europska
Komisija E preporučuje valerijanu za liječenje nervnih bolesti i tegoba što su posljedice tjeskobe, uznemirenosti,
neuroza, stresa, nesanice. Ljekoviti učinak valerijane vidljiv je kod uporabe u liječenju: nesanice (ne stvara naviku ili
ovisnost), poremećenih psihofizičkih stanja tj. bolesti živaca i svih vrsta neuroza, bolesti srca, bolesti želuca i crijeva,
bolesti glave (vrtoglavice, glavobolje), bolesti respiratornih organa, ženskih bolesti, bolesti urinarnog sustava,
visokog tlaka, grčeva mišića, bolnih stanja zglobova i kosti, žučnih bolova i tegoba, hiperaktivnosti djece, groznice i
grozničavih stanja, bolesti kože.
Od ljekovitog bilja s valerijanom se slažu: anis, hmelj, gorka djetelina, glog, kamilica, komorač, kim, lavanda,
matičnjak, metvica, srdačica, stolisnik.
Napomena:
Trudnice ne bi smjele uzimati valerijanu, kao ni djeca mlađa od 12 godina. Kod osoba s jako niskom tlakom i
hipoglikemijom potrebne su mjere opreza. Valerijana se ne uzima u kombinaciji s lijekovima za umirenje, jer dolazi
do pojačanog djelovanja što može izazvati ozbiljnije tegobe. U terapijskim dozama valerijana se uzima oko tri tjedna
nakon čega se napravi stanka od mjesec dana.
Bilješke:

Vidica lat. Euphrasia officinalis
Drugi nazivi: Očanica, oči metere božje, roža svete Lucije, vidova trava, vidac.

Opis: Jednogodišnja biljka, polunametnik dosta neugledna, mala, naraste do 15 cm visine. Raste
pretežno na travnatim zemljištima od livada do proplanaka, uz putove, na čistinama svijetlih
šuma, itd.
STABLJIKA je kratka, na vrhu jače razgranatom.
LISTOVI su nazubljeni i jajasti i sjedeći, prekriveni mekanim dlakama, a iz pazušca listova izbijaju
cvjetovi.
CVJETOVI su bijeložuti i ljubičasti s produženom cijevi vjenčića.
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, gorka okusa.
Branje i prerada: CIJELU BILJKU beremo u cvatu, bez korijena, i sušimo je na toplom, zračnom mjestu, u hladu.
Suhu biljku usitnimo te pohranimo u odgovarajuću ambalažu.
Iz svježe biljke istisnuti sok pomiješamo s rakijom, te rabimo za unutarnju i vanjsku uporabu.
Vidac je biljka koja izuzetno ljekovito djeluje i liječi: bolesti očiju, dišnih organa, bolesti želuca i crijeva, bolesti
prostate, glavobolje i bolove uha, bolesti jetre.
Svježi sok biljke možemo rabiti tako da ga razrijeđenog s destiliranom vodom ukapamo u oko ili stavljamo kao oblog
na oko. Obloge treba uvijek pažljivo pripremiti, točno prema receptu. Oblozi se u pravilu stavljaju na zatvoreno oko,
na kapak, ili preko oba oka, te se mijenjaju čim se osuše, dakle već nakon 5 min.
Prašak suhih listova i cvjetova možemo također koristiti u liječenju i to tako da ga u količini “na vrh noža” u juhi ili
soku konzumiramo do dva puta na dan kod spomenutih bolesti.
Napomena:
Kod vanjske uporabe u liječenju očiju uvijek je potreban maksimalan oprez. Savjet i dogovor s liječnikom su obavezni
kod akutnih i kroničnih oboljenja oka. Vidicu ne bi smjele uzimati osobe i komplikacijama žuči, s akutnim čirom na
želucu i dvanaesniku te s bolesnom jetrom. Žene u trudnoći kao i za vrijeme dojenja ne bi smjele uzimati vidicu.
Bilješke:

Vrba bijela lat. Salix alba
Drugi nazivi: Vrba.
Opis: Dvodobno listopadno veliko drvo koje naraste i do 30 m visine, na obalama

potoka, rijeka i u gajevima; razvija prašnike i tučkove cvjetova u macama.
LISTOVI su dugi, suličasti, dlakavi i s obje strane svilenkasti (prilegle srebrnaste dlake).
KORIJEN je razgranat.
Miris i okus: Bez posebnog mirisa, a okus kore je trpak, steže.
Branje i prerada: KORU režemo s 2-3 godine starih grana u rano proljeće, režemo koru tako da je spiralno ili na drugi
način gulimo. Koru usitnimo i sušimo na toplom mjestu- može u sušioniku, na suncu ili u blizini peći.
Osušenu koru usitnimo za pripremu čaja, ekstrakta ili tinkture, a možemo je i mljeti za dobivanje praška.
PUPOLJCI se sakupljaju u proljeće dok su još nisu otvoreni, te ih sušimo na toplom i zračnom
mjestu. Svježe pupoljke koristimo za pripremu čaja ili tinkture. U narodu se maca sakupljaju za
liječenje plućnih oboljenja.
Kora bijele vrbe može biti vrlo korisna u ublažavanju glavobolje i akutnih bolova u mišićima. Može ublažiti i mnoge
vrste kroničnih bolova, poput onih u leđima i vratu. U slučajevima artritisa, osobito kod bolova u leđima, kukovima
i koljenima, taj ljekoviti biljni pripravak može smanjiti oteklinu i upalu te povećati opseg pokreta zahvaćenih
zglobova. Ona, osim toga, može pomoći u ublažavanju menstruacijskih grčeva. Salicin, naime, ometa djelovanje
prostaglandina, tvari sličnih hormonima, koji pojačavaju upalu i izazivaju bolove. Ljekovito djelovanje: izlučuje
mokraću,kod oboljenja od gihta i upale zglobova (odnosno kod artritisa), potiče izlučivanje znoja povisuje i
izlučivanje otrovnih tvari iz tijela, kod grozničavih oboljenja, kod krvarenja, krvavog kašlja, krvi u pljuvački, kod
krvarenja pluća i bubrega.
Napomena:
Trudnicama je zabranjeno uzimanje bilo kojih pripravaka od vrbe. Kod konzumiranja čaja od vrbove kore potrebno
je pridržavati se recepta jer u protivnom može doći do neželjenih posljedica. Osobe alergične na salicin trebaju
izbjegavati uzimanje bilo kojih preparata koji sadrže salicin. Osobe slabog želuca, jetre i žuči ne bi smjele uzimati
čaj od vrbe.
Bilješke:

Vrbica lat. Lythrum salicaria
Drugi nazivi: Vrbica crvena, vrbica močvarna, vrbičica, vrbnica, potočnjak.

Opis: Trajna biljka koja raste na vlažno tlu uz potoke, rijeke, jezera, u vlažnim šumama, močvarama, na
livadama.
STABLJIKA je jaka i četverouglasta, s mekim maljama, naraste i do 2 m visine.
LISTOVI su sjedeći koji su na vrhu naizmjenični, a donji nasuprotni lancetasti, na bazi srcoliki,
prema vrhu suženi.
CVJETOVI su modre boje, sa šest latica, šest lapova i dvanaest prašnika, smješteni na vrhu u
grozdaste cvatove.
PODANAK je vertikalan, velik i drvenast.
PLOD je tobolac.
Vrijeme cvatnje: Lipanj - rujan
Miris i okus: Bez posebnog mirisa, gorkog okusa.
Branje i prerada: MLADE LISTOVE sabiremo za pripremu raznih variva i juha.

VRŠNI DIJELOVI biljke, za vrijeme cvatnje, suše se na toplom i zračnom mjestu.
CVJETOVE skupljamo za bojanje slatkiša i pića.
U narodu se koristila kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja: vanjskog i unutarnjeg, zatim kod proljeva i kožnih
oboljenja. Osim toga je vrbica imala mnogo primjena, kao: kod upalnih tegoba, upala ženskih genitalnih organa,
kožnih bolesti, kod uzbuđenih živaca, kod krvarenja, kod svih oblika proljeva, kod krvi u stolici.
Prašak od suhih cvjetova vrbice je tradicionalno sredstvo za zaustavljanje nosnog krvarenja. Također se rabi u
kozmetici za njegu lica i tijela, te za liječenje raznih kožnih nečistoća.
Napomena:
Vrbicu ne bi trebale uzimati osobe s komplikacijama želuca, žuči te jetre.
Bilješke:

Vrkuta lat. Alchemilla vulgaris
Drugi nazivi: Božja plahtica, rosnik, gospin plašt, virak.
Opis: Trajna biljka visine do 40 cm. Raste na livadama, pašnjacima, poljima, travnjacima, rubovima
putova i šikara, te na šumskim sunčanim čistinama.
LISTOVI su prizemni koji su krpasto razdijeljeni i na rubu nazubljeni, a s donje strane zvjezdasto naborani.
STABLJIKA je uspravna ili pridignuta.
CVJETOVI su sitni zelenožuti koji tvore metličasti nepravilni cvat.
Miris i okus: Cvjetovi su bez mirisa, trpkog i gorkog okusa.
Branje i prerada: Sabire se cijela biljka u cvatu. Suši se na toplom i zračnom mjestu u sjeni.
Gospin plašt je biljka za rane. Ženske bolesti te za sve vrste krvarenja. Kako ima tanina (steže tkivo) to se rabi: kod
svih vrsta krvarenja (rane, posjekotine, krvarenje iz nosa, ranice na maternici), kod ženskih bolesti (menstrualni izljev,
slaba maternica, ispadanje maternice, bolne menstruacije, jaki iscjedak, cista, bijelo pranje, klimakterijske tegobe,
pubertetske tegobe kod djevojčica, štiti kod porođaja i olakšava porod), stari je lijek za grozničava stanja i tegobe
sa želucem i crijevima (proljev, gastritis, slab apetit, polip u crijevima, krvarenje čira, krvarenje hemeroida, ulcerozni
kolitis, katar crijeva i želuca, nametnici u crijevima, itd.), u liječenju tegoba bubrega i mjehura, zatim jačanje cijelog
organizma, naročito anemičnih osoba.
Za vanjsku uporabu se koristi kod kožnih bolesti i raznih čireva, gnojnih rana, uboda insekata, za pranje lica, protiv
kožnih nečistoća. Kao svježa biljka koristi se za pripremu obloga, a osušena u obliku praška. Koristi se za razna
upalna stanja, za ispiranje usne šupljine i grla, kao i za ispiranje očiju. Novija istraživanja govore da gospin plašt
djeluje kod raznih oboljenja uzrokovana virusima. Gospin plašt pomaže i kod srčanih tegoba, slabih živaca, nesanice,
glavobolje, astme, lošeg apetita, itd. U čajnim mješavinama dobro se slaže sa stolisnikom i rusomačom.
Napomena:
Potrebno je poštivati propisanu dozu, jer veće količine mogu izazvati pojačanu reakciju donjeg dijela tijela. Osobe
koje imaju komplikacije sa žuči, želucem i jetrom ne bi smjele uzimati gospin plašt.
Bilješke:

Zlatnica lat. Solidago virga- aurea
Drugi nazivi: Čelebi grana, štapika.

Opis: Trajna biljka naraste do 1 m visine. Raste uz putove i rubove svijetlih šuma, na šumskim čistinama,
uz potoke i rijeke, na stjenovitim područjima planina.
STABLJIKA je tanka i okrugla na gornjem djelu razgranate.
LISTOVI su usko ovalnim duguljastim listovima koji su na dnu stabljike na peteljkama a na vrhu
sjedeći, zašiljeni, na rubu nazubljeni, na površini dlakavi, s donje strane svijetlozeleni.
CVJETOVI su sitni, zlatnožute boje, tvore cvjetni grozdasti cvat.
KORIJEN je kratak, čvorast i debeo.
Vrijeme cvatnje: Lipanj - rujan
Miris i okus: Ugodno mirisa te malo gorka ali prijatna okusa.
Branje i prerada: Sabire se cijela biljka; nadzemni dio, vrhovi grana u cvatu sabire se na samom početku cvatnje,
a može se vaditi i korijen. Sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu, tako da posebno sušimo
cvijet a posebno listove ili sve zajedno ako vežemo snopiće i objesimo da se suše. Korijen
očistimo od zemlje usitnimo i sušimo na suncu.
Pomaže kod tegoba s bubrezima odnosno cijelim urinarnim sustavom. Smatra se najjačim biljnim diuretikom, te se
koristi kod liječenja bolesti bubrega, mokraćnog mjehura i mokraćnih putova od upalnih stanja do uremije.
Zatim za liječenje: bolesti jetre, bolesti želuca i crijeva, bolesti respiratornih organa i putova, bolesti kože, upale
spolnih organa, raznih povreda i rana, uboda i ugriza, krvarenja rana, gihta, reume, slabih živaca, neuralgije, vodene
bolesti, bolesti prostate.
Ljekoviti su svi dijelovi biljke: listovi, cvjetovi i sjeme. Prašak od cijele biljke dobar je lijek za liječenje starih gnojnih
čireva na koži. Svježi listovi mogu se zgnječiti i stavljati na mjesto uboda insekta ili ugriza. Od tinkture se priprema
mast za liječenje raznih kožnih tegoba i hemeroida.
Zlatica se slaže s bazgom, brezom, bosiljkom, ehinacejom, preslicom, stolisnikom, stežom, i dr.
Napomena:
Alergije na zlaticu su uobičajene kao i na ambroziju, crkvinu i sl.
Bilješke:

Vrijeme branja Vrijeme cvatnje
Cijela biljka= ● Cvijet = ● Korijen, podanak = ●
KALENDAR
List = ● Mladice, pupovi = ● Kora = ●

Korijen, podanak = ● Sjeme = ● Plod = ●
114
Lipa
Anis
Hren
Imela
Bazga
Gavez
Ječam
Aronija
Dubčac
Kopriva
Metvica
Kokotac
Kamilica
Jetrenka
Krkavina
Angelika
Maslačak
Mak vrtni
Kopitnjak
Abdovina
Matičnjak
Glog crveni
Kesten divlji
Gospina trava
Majčina dušica
Ivanjsko cvijeće
Siječanj ●
Veljača ●
Ožujak
●●
● ● ● ● ●● ● ●
●
Travanj
●●
● ● ● ● ● ● ●● ●●●● ● ● ● ●
● ●
Svibanj ● ● ● ●● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●
Lipanj ● ●● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●
VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Srpanj ● ●● ● ● ● ● ● ● ● ● ●
Kolovoz ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●●
Rujan ● ● ● ●●
Listopad ●● ● ● ●● ● ●● ● ●
Studeni
●
● ● ● ●
●
Prosinac ● ●
Vrijeme branja Vrijeme cvatnje
Cijela biljka= ● Cvijet = ● Korijen, podanak = ●
List = ● Mladice, pupovi = ● Kora = ●
Korijen, podanak = ● Sjeme = ● Plod = ●
115
Pelin
Šipak
Mrkva
Oman
Peršin
Vidica
Vrbica
Neven
Repuh
Vrkuta
Preslica
Zlatnica
Origano
Plućnjak
Rosopas
Stolisnik
Sljez crni
Rusomač
Valerijana
Sljez bijeli
Pelin divlji
Vrba bijela
Pirika puzava
Trputac muški
Medvjeđi dlan
Trputac ženski
Pastirska iglica
Siječanj
Veljača ●
Ožujak ● ● ● ●● ● ●● ● ● ● ●● ●
Travanj ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●
Svibanj ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●
Lipanj ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●● ● ● ● ● ● ● ●
Srpanj ● ●● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●● ● ● ● ● ● ●
VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Kolovoz ● ●● ● ● ● ● ● ● ●● ● ●● ● ● ● ●
Rujan ● ●● ● ● ● ●● ● ● ●● ● ● ● ●
Listopad ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ● ●
Studeni
Prosinac ● ●
Literatura
• Au Franziska: Hausrezepte gegen alle Krankheiten, München, Cormoran, 1997.
• Beatta: Časopis ljekovite biljke, Zagreb, Beatta, 2002.
• Lesinger Ivan: Kućna biljna ljekarna, Rijeka, Adamić, 2006.
• Möhring Wolfgang: Das groβe Buch der Heiltees, München, Südwest, 1997.
Internet
• www.adiva.hr • www.narodnilijek.com
• www. alternativa-za-vas.com • www.pinterest.com
• www.anias-de-moras.com • www.priroda-leci-sve.com
• www.bgci.org • www.studio-martina-natura.hr
• www.coolinarika.com • www.val-znanje.com
• www.herbalism.bloger.index.com • www.wikipedia.org
• www.koval.hr • www.zakon.hr
• www.krenizdravo.rtl.hr • www.zdravljeizprirode.hr
• www.ljekovito-bilje.com

Projekt PRI RUCI usmjeren je na educiranje i integraciju osoba s invaliditetom (OSI) te nove mogućnosti
njihova zapošljavanja i približavanja tržištu rada. Projektom se provodi pilot program za nastanak socijalne
farme u ruralnom području koja će uključivati pripadnike marginaliziranih skupina. Organiziranjem
inkluzivnog volontiranja i suradnjom s različitim dionicima, projektom se unapređuje život zajednice,
razvijaju socijalne usluge, otvaraju mogućnosti novih radnih mjesta, smanjuje nezaposlenost, rizik od
siromaštva i rizik od socijalne isključenosti za OSI i druge ugrožene skupine.
Trajanje projekta: 1. srpnja 2015. - 30. lipnja 2016. (12 mjeseci)
Lokacije projekta: Grad Križevci i okolica, stara škola u Đurđicu, Koprivničko-križevačka županija RH
Nositelj projekta: GTF - Inicijativa za održivi rast
Projektni partneri: Udruga osoba s invaliditetom Križevci

Rehabilitacijski centar za stres i traumu Zagreb
Centar za socijalnu skrb Križevci
Projekt PRI RUCI uvodi pilot program za razvoj kompetencija i socijalnu uključenost osoba s invaliditetom
(OSI) s ruralnog područja Koprivničko-križevačke županije (KKŽ). Projekt je osmišljen s ciljem povećanja
zapošljivosti osoba u nepovoljnom položaju, da tako unaprijedi ciljano područje, budući da su
nezaposlenost OSI i njihova socijalna isključenost prepoznati kao jedni od većih problema u KKŽ.
Projektom će se ciljna skupina od 35 osoba s invaliditetom iz KKŽ educirati o vještinama potrebnim na
tržištu rada i osposobiti za nova radna mjesta. Ciljna skupina će proći edukacije o mekim vještinama,
prepoznavanju, branju i obradi ljekovitog bilja, tkanja na tradicionalnom tkalačkom stanu te izradi
tradicionalnih proizvoda.
Projektom se pokreće centar PRI RUCI u Đurđicu kraj Križevaca, u kojem će dio korisnika biti uključen u
volonterske timove koji će u centru nastaviti s obradom ljekovitog bilja i izradom proizvoda, a sudjelovat
će i na raznim sajmovima i manifestacijama na kojima će predstaviti svoje proizvode i aktivnosti široj
zajednici.
Volonteri će zajedno s članovima projektnog tima sudjelovati u studijskoj posjeti socijalnoj farmi u
Sloveniji koja već dugi niz godina provodi uspješan model socijalnog uključivanja kakav je priznat i
prisutan diljem Europske unije. Korisnici će dobiti uvid u djelovanje i aktivnosti socijalne farme koja
uključuje pripadnike socijalno isključenih skupina koji uzgojem i korištenjem prirodnih resursa na održiv
način pridonose razvoju ruralnih krajeva. Slijedeći takav primjer, kroz projekt će se izraditi studije i analize
potrebne da centar PRI RUCI nastavi svoje djelovanje i nakon dovršetka projekta u vidu socijalne farme.

Nositelj projekta:
GTF - Inicijativa za održivi rast

GTF - Initiative for Sustainable Growth
Savska cesta 41/2, 10 000 Zagreb, Croatia
Tel. +385 (0)1 6137 783 / Fax. +385 (0) 6137 784
gtf@zg.t-com.hr
Kontakt osoba: Mary Ann Rukavina Cipetić
www.gtf.hr
Projektni partneri:
Udruga osoba s invaliditetom Križevci

Association of Disabled People Križevci
Trg Antuna Nemčića 7, 48260 Križevci, Croatia
Tel. / Fax. +385 (0) 48 681 211
uik@uik.hr , udruga-invalida-krizevci@kc.htnet.hr
Kontakt osoba: Mario Stančić
www.uik.hr
Rehabilitacijski centar za stres i traumu

Rehabilitation Center for Stress and Trauma
Kvaternikov trg 12, 10000 Zagreb, Croatia
Tel. +385 (0) 1 4641 342
valentina@rctzg.hr
Kontakt osoba: Valentina Zeljak Božović
www.rctzg.hr
Centar za socijalnu skrb Križevci

Social Welfare Center Križevci
Bana Josipa Jelačića 5, 48260 Križevci, Croatia
Tel. +385 (0) 48 711 710
centar.za.socijalnu.skrb.krizevci@kc.t-com
Kontakt osoba: Kristina Frtalić
www.czss-krizevci.hr
Ministarstvo socijalne politike i mladih

ministarstvo@mspm.hr , www.mspm.hr
Hrvatski zavod za zapošljavanje,

Ured za financiranje i ugovaranje projekata EU
cesdfc@hzz.hr , www.hzz.hr/dfc
Više informacija o EU fondovima na:

www.strukturnifondovi.hr
Centar PRI RUCI www.gtf.hr/priruci

Stara škola, Đurđic 108, 48260 Križevci www.facebook.com/PriRuci

KB Vodic Ljekobilje Eu PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

KB Vodic Ljekobilje Eu PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRogram: Inovativni RUralni Centar za Inkluziju (PRI RUCI)

1 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske Ulaganje u budućnost

Ovaj projekt financira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Izdavač: GTF - Inicijativa za održivi rast

Autor: GTF - IOR

Urednica: Matea Kuna

Suradnici: Marija Ivanković Koci

© GTF, Inicijativa za održivi rast

E-knjiga dostupna je na mrežnoj stranici GTF-a:

Tiskano u Zagrebu, Hrvatska, 2016.

Pelin divlji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72

Pirika puzava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78

Trputac ženski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98

Trputac muški . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

Vrba bijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

O projektu Pri Ruci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Naravno, ljekovito bilje ne može u svim segmentima konkurirati umjetnim proizvodima

„Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja.“

6 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Sakupljanje samoniklih biljaka

7 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Opis: Raste na sunčanim šumskim čistinama ili rubovima šuma i putova.

Vrijeme cvatnje: Lipanj - kolovoz

8 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Vrijeme cvatnje: Srpanj - kolovoz

10 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Anason, aniz, laški janež, sladki janež.

Miris i okus: Miris je aromatičan, jak i ugodan, a okus pikantan i sladak.

Drugo najpoznatije ljekovito djelovanje anisa je u liječenju bronhija.

12 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Sibirska borovnica, crnoplodna aronia.

Vrijeme cvatnje: Svibanj

Miris i okus: Aronija ima kiseli i trpki okus.

14 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Bazak, bazgovina, crna bazga, zova, zovika.

Vrijeme cvatnje: Travanj - srpanj

16 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Vrijeme cvatnje: Srpanj - kolovoz

Miris i okus: Veoma je gorka i oporog okusa s prepoznatljivim aromatičnim mirisom.

18 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Crni gavez, veliki gavez, volovski jezik.

Vrijeme cvatnje: Svibanj - srpanj

20 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Glog, glogić, glogovac, glogovka, gloginja, trnovina.

Vrijeme cvatnje: Svibanj - lipanj

22 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Vrijeme cvatnje: Svibanj - kolovoz

Miris i okus: Miriše po smoli, slankasta je i gorka okusa.

24 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Hrin, kren, ljuti hren, ren.

Vrijeme cvatnje: Svibanj - lipanj

Miris i okus: Jako je iritirajućeg mirisa i jako ljutog okusa, peče.

26 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Bijela imela, višć, višće.

Vrijeme cvatnje: Ožujak - travanj

Miris i okus: Bez naročitog mirisa, gorka okusa.

28 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Vrijeme cvatnje: Lipanj - kolovoz

Miris i okus: Biljka u cvatu miriše po medu, a okus je kiseo i trpak.

Od ivanjskog cvijeća pripremaju se: sok, čajna mješavina i mast.

30 VODIČ ljekovitog bilja kontinentalne Hrvatske

Drugi nazivi: Ječam ozimac, ječmen, jačmen, jačminak, bijelo žito.

Vrijeme cvatnje: Svibanj - lipanj