AMERIČKI GRAĐANSKI RAT

UZROCI I POČETAK RATA

Američki građanski rat (1861. – 1865.) započeo je zbog nesposobnosti Sjedinjenih Američkih Država da riješe
problem ropstva i zbog secesije južnih država u veljači 1861. godine. Južne države sa svojim gospodarstvom
temeljenim na plantažama koje su ovisile o radnoj snazi robova još od vremena rata za neovisnost, sve su se
više udaljavale od sjevera zemlje gdje u industriji i na malim farmama nije bilo potrebe za robovima. U
godinama 1848. – 1861. ova podjela glede ropstva se počela reflektirati i u stranačkom životu nacije, i kada je
1860. republikanski kandidat Abraham Lincoln pobijedio na predsjedničkim izborima, 11 južnih država se
odijelilo od Unije premda je Lincoln bio spreman na kompromisno rješenje koje je uključivalo i održavanje
ropstva u robovlasničkim državama (Crittendenov kompromis; Cowinov amandman). Južna Karolina napustila
je Uniju već 20. srpnja 1860. g., a slijedili su je Mississippi, Florida, Alabama, Georgia, Louisiana i Texas koji
su se 4. veljače 1861. u Montgomeryju (Alabama) ujedinili u Konfederaciju (Confederate States of America).
Ubrzo su Konfederaciji pristupili Arkansas, Virginija, Tennessee i Sjeverna Karolina. Za predsjednika
Konfederacije je bio izabran Jefferson Davids, za glavni grad Richmond u Virginiji. Konfederacija je zatražila od
Lincolna da isprazni federalni garnizon Fort Sumter pred lukom Charleston. Linclon je to odbio i južnjaci su, 12.
travnja 1861. godine, napali utvrdu i time je započeo Američki građanski rat.

Bombardiranje Fort Sumtera 12. travnja 1861.g.

TIJEK RATA
Prva veća bitka dogodila se kod Bull Runa u Sjevernoj Virginiji, u srpnju 1861. godine. Tamo su se neiskusni
konfederalni vojnici pod vodstvom Pierrea Baeauregarda susreli s isto tako nepovjerenim federalnim vojnicima
pod vodstvom Irvina McDowella. Yankeeje sa sjevera potisnuli su pobunjenike (Rebelse) sa juga dok se
konfederalci nisu pregrupirali i natjerali vojsku Unije na bijeg prema Washingtonu. Nakon poraza Lincoln je
apelirao za tisućama dobrovoljca i odabrao Georgea McClellena da vodi ofenzivu Unije. McClellen je od rijeke
plavo odijevenih dobrovoljaca napravio učinkovitu borbenu snagu, „Potomačku vojsku˝ (po rijeci Potomac). U
ožujku 1862. oni su napredovali prema Richmondu, glavnom gradu Konfederacije. Tjedni bojevanja s
konfederacijskom vojskom Sjeverne Virginije koju je vodio Robert E. Lee, došli su do mrtve točke. McClellan je
prekinuo ofenzivu i vratio se u Washington.
Zapadno od Appalachiansa, sjevernjački zapovjednik Ulysses Grant je demonstrirao sjajnu inicijativu.
Polovicom veljače Grantove snage su zauzele Fort Donelson, zapadni Tennessee, zarobivši 15 000
konfederalnih vojnika. U travnju se kod Shiloha sukobio s pobunjeničkim snagama pod vodstvom Alberta
Johnstona. Sjevernjaci su pobijedili, ali su obje strane skupo platile bitku. To proljeće i ljeto unionističke
postrojbe zauzele New Orleans, najveći grad Juga. Do kraja 1862. godine obje vlade su mobilizirale goleme
resurse. Jug je prvi morao krenuti u novačenje. I Sjever je bio primoran napustiti volonterski sustav jer je
početno patriotsko oduševljenje oslabljelo. U nekim sjevernim gradovima mobilizacija je isprovocirala opasne
izgrede u kojima se prijetilo lokalnim republikancima, a neki crnci su bili ubijeni.
U početku je malo sjevernjaka smatralo aboliciju ropstva primarnim ratnim ciljem Unije. Ali Lincoln je sredinom
1862. g. Zaključio da bi zakonska abolicija uzdrmala Konfederaciju. Dana 1. siječnja 1863. godine Lincoln je
donio Akt o emancipaciji po kojem je ropstvo stavljeno izvan zakona i u onim dijelovima Amerike koji su još
pod pobunjenicima. Nakon toga, gdje god su snage Unije napredovale, mnogi robovi su napuštali svoje
plantaže u potrazi za slobodom. Prije kraja rata se gotovo 200 000 crnaca, uglavnom bivših robova, priključilo
snagama Unije.

Dana 22. lipnja Lincoln je predstavio članovima svog kabineta privremeni oblik proglasa o ukinuću ropstva koji je trebao stupiti na
snagu 1. siječnja 1863. na svim područjima koja su se pobunila protiv Sjedinjenih Država. Bitka kod Antietama u Marylandu 17. rujna,
kojom je zaustavljena invazija na Washington, dala je predsjedniku povod da objavi svoj privremeni Proglas o ukinuću ropstva.

Financiranje rata je bilo vrlo teško. Konfederacija je tiskala papirni novac. Unija je također tiskala papirni novac
bez pokrića, ali je i oporezovala građane i teško se zadužila. Stanje na bojnom polju od 1863. do 1865. bilo je
pomicanje naprijed i natrag. Grant je 1863. osvojio Vicksburg na Mississippiju i zarobio 30 000 vojnika. Malo
prije ovih pobjeda na zapadu, Potomačka vojska Georgea Meadea je presrela kod Gettysburga u Pennsylvaniji
generala Leeja i vojsku Sjeverne Virginije koja je prešla preko sjeverno-južne granice u nadi da će uzdrmati
moral Unije pobjedom na sjevernjačkom teritoriju. Ali Lee se vratio natrag okrutno potučen.
Događaj koji je označio prekretnicu građanskog rata na štetu konfederacijskih država s juga zbio se 3. srpnja 1863. U Gettysburgu u
južnoj Pennsylvaniji kada je vojska konfederacije doživjela poraz u izravnom napadu svim snagama protiv unionističke vojske. Oko 12
000 vojnika u sivim odorama jurišali sun a Cemetery Ridge I odjurili ravno u smrtonosnu vatru. Južnjaci su poraženi I prisiljeni na
povlačenje ostavljajući tisuće mrtvih posvuda na bojnome polju.

Grant je u ožujku 1864. došao na istok kako bi preuzeo zapovjedništvo nad Potomačkom vojskom i spremio
napad na Leeja dok je koordinirano s njim general William Sherman napredovao prema srcu Konfederacije. U
početku je Unija načinila mali napredak uz zastrašujuće gubitke, ali August Sherman je osvojio Atlantu. Ta
pobjeda je stigla na vrijeme da pomogne Lincolnu u predsjedničkoj kampaniji protiv McClellena koji se
kandidirao kao demokratski kandidat zagovarajući sklapanje mira.
Sherman je protjerao većinu stanovnika iz Atlante. Zapalio je i višak opskrbe. U studenom je 62 000
Shermanovih vojnika napustilo Atlantu i otišlo kroz neprijateljski teritorij prema moru do grada Savannah. Tamo
gdje su prošli ostajala je pustoš: uništavali su pruge, palili usjeve i klali stoku i odvodili robove. Sherman je
poklonio Savannah Lincolnu kao božićni dar i tada krenuo na sjever prema obali Caroline. Dotle je Grant
iscrpljenu vojsku Sjeverne Virginije opkolio i 2. travnja 1865. vlada Konfederacije je napustila Richmond. Dana
9. travnja, u sudnici u Appomattoxu, Lee je prihvatio uvjete kapitulacije diktirane od Granta. Vijest je izazvala
oduševljenje u redovima sjevernjaka.
Ulysses S. Grant je 1854. g. izišao iz vojske
jer mu je bilo dosadno, da bi 1861. postao
zapovjednik brigade unionističkih dobrovoljaca.
Godine 1864. već je bio vrhovni zapovjednik
kopnene vojske i pokazao se vrsnim
strategom.
Robert E. Lee je mrzio robovlasništvo, ali
se nije htio boriti protiv svoje rodne Virginije.
Kao zapovjednik konfederacijske vojske
Sjeverne Virginije, dvaput je prodro na
sjever, a poražen je u teško izvojevanoj
pobjedi unionističke vojske kod
Gettysburga.
William Tecumesh Sherman je rekao: „Rat
je pakao” I dokazao istinitost svojih riječi
svojim kaznenim pohodima kroz Georgiju
i Sjevernu i Južnu Karolinu. Osnovni cilj tih
pohoda bio je pokazati Jugu da nije više u
stanju opirati se invaziji.
Thomas „Stonewall“ Jackson zaslužio je
nadimak „Stonewall“ („Kameni zid“) jer je
stajao „poput kamenog zida“ kako bi
osigurao pobjedu Konfederaciji u prvoj
bitci kod Bull Runa. Ubijen je nesretnim
slučajem tijekom jednog noćnog napada
1863. godine.
ZAŠTO JE SJEVER POBJEDIO
Već početkom rata sjevernjaci su shvatili važnost Mississippija za gospodarstvo Konfederacije. U travnju 1862.
godine zapovjednik flote David G. Farragut poveo je soje brodove na pljačkaški pohod između neprijateljskih
utvrda kako bi osvojio New Orleans, najveću luku na Jugu. U srpnju 1863. godine Ulysses S. Grant osvojio je
Vicksburg, a general Banks Port Hudson. Ta važna postignuća, zajedno s krvavom pobjedom Georgea
Meadea kod Gettysburga, osigurali su konačnu pobjedu Sjevera. U dugotrajnom ratu velika je prednost blio
brojno stanovništvo na Sjeveru, gdje je živjelo oko 22 milijuna ljudi dok je na Jugu živjelo samo 9 milijuna,
uključujući i 4 milijuna robova. Industrijski resursi Sjevera bili su znatno nadmoćniji od onih na Jugu i njihova je
mornarica mogla blokirati obalu Atlantika. Godine 1864. general Grant svojim je nemilosrdnim vodstvom
tijekom pohoda na Wilderness u sjevernoj Virginiji natjerao vojsku generala Roberta E. Leeja da se povuće
natrag u Richmond. Istog je ljeta general William T. Sherman krenuo sa svojim postrojbama na 97 kilometara
dug razorni put kroz Georgiju i Sjevernu i Južnu Karolinu kako bi uništio posljenje nedirnute baze za opskrbu
pobunjeničke vojske. Uništili su željezničke pruge i polja, poubijali stoku, oslobodili robove i prkosili južnjacima
koji ih nisu mogli zaustaviti.

POSLJEDICE RATA
U ratu je poginulo oko 618 000 ljudi, u borbi ili od bolesti, 360 000 na Sjeveru i 258 000 na Jugu. Stajao je
milijune dolara i vojska se osvećivala pustošenjem. Na Jugu još je uvijek prisutna rasna diskriminacija iako je
ropstvo ukinuto. Nakon rata omogućena je modernizacija gospodarstva i ubrzan industrijski rast.

IZVORI:
mr. Worth Davidson, Michael; Stuart, Iain; mr. Briggs, Asa. 2005. Kada, gdje, zašto i kako se dogodilo.
Armstrong, Karen i dr. 2006. Povijest svijeta
Hrvatska enciklopedija. Američki građanski rat. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=2214

Alma Cvetković, 3.c