Inteligencija-Pasa

Stanley Coren
Inteligencija pasa
Svijest i umne sposobnosti pasa
COREN, Stanley
Inteligencija pasa : svijest i umne sposobnosti pasa / Stanlev Coren ; /prijevo i jezična obraa teksta
Palmina ujmešid/ - Ičidi : Primula, 1996. - 255 str., /8/ str. s tablama : ilustr. ; 22 cm
Prijevod djela: The intelligence of dogs. ISBN 953 -96603-1-9
Naslov izvornika:
Stanlev Coren
The Intelligence of Dogs
Copvright © 1994 by Stanley Coren
Copyright © 1996 za hrvatsko izanje PRIMULA .o.o. Ičidi
u suradnji s EWO Ljubljana
Prijevod i lektura:
Palmina ujmešid, prof.
Urednik:
amir ujmešid
Tehnički urednik:
Aam Čurinjakovid
Prijelom:
Boris Cecid Karuzid
Fotografija na naslovnici:
Ferdo Buva
Nakladnik:
PRIMULA .o.o. Ičidi
Tisak:
IT-GRAF d.o.o. Zagreb, 1996.
Za fotografije na koricama knjige, strpljivo

str pljivo su pozirali: graničarski škotski ovčar Germal Handy Lass i zlatni
retriver Canina Romancing the Stone
Predgovor
Knjige o psima, a najčešde su to priručnici o školovanju i uzgoju pasa, čitatelju ne nue poatke pomodu
kojih bi i sam lako oblikovao točniju prestavu o inteligenciji pasa, stoga se naam a de ova knjiga
popuniti prazninu u kinološkoj literaturi. Kao psiholog, trener i veliki ljubitelj pasa vjerujem a du uspjeti
prikazati umne sposobnosti koje u sebi krije svaki pas, a pokušat du napraviti i korak alje razvrstavajudi
različite pasmine po njihovoj sposobnosti i prilagoljivosti za školovanje. No, prije nego to učinim,
čitatelje du posjetiti i upoznati s osnovnim znanjima o psima. Najprije du opisati povijesni razvoj pasa,
jer su umne sposobnosti životinja uvjetovane i omeđene biološkim
biološkim posl jedicama
jedicama koje je za sobom
ostavila evolucija. Potom du se kratko osvrnuti na ra znanstvenika koji su proučavali pasji um i pojasniti
neke suprotnosti između priroe pasjeg uma i pasje svijesti. Na kraju du prestaviti različite tipove
inteligencije pasa i opisati kako i sami možete provjeriti sposobnosti vašeg psa. Naam se kako du ovom
knjigom uspjeti okazati aje svaki pas sposoban izvršavati oređene naloge, iako de se pokazati a sve
pasmine nisu jednake po pitanju "bistrine" i mentalne spretnosti.
Ova knjiga ne bi bila moguda bez pomodi mnogih ljui. Među najzaslužnijima svakako moram istaknuti
vjesto osam suaca koji ocjenjuju poslušnost pasa. To je više o polovice ukupnog broja takvih znalaca
u cijeloj Sjevernoj Americi. Svaki od tih dvjesto osam stručnjaka poklonio mi je svoje ragocijeno vrijeme
kako bi sudjelovao u
ispunjavanju vrlo složenih upitnika pomodu kojih sam sakupio mnoštvo korisnih poataka. Vedina suaca
napisala je porobne ogovore pomodu kojih sam obio izuzetno širok pogle u način pasjeg
razmišljanja. Približno sa vaeset i pet stručnjaka koji proučavaju ponašanje pasa, voio sam uge
razgovore što su poneka trajali i po nekoliko sati. Sve to pomoglo mi je u stvaranju slike o ranoj
inteligenciji pasa. Pri pisanju knjige nisam mogao zaobidi ni šezeset i tri veterinara koji su strpljivo
odgovarali na moja pitanja o osobnosti i karakternim značajkama pojeinih pasmina. Naalje, četrnaest
voiča službenih pasa pružilo mi je mnoštvo poataka i zapažanja o ranim pasminama. I konačno,
bezbroj kinologa pa i običnih vlasnika pasa, u razgovorima ili pismima, podijelili su sa mnom svoja
iskustva. Posebnu zahvalnost ugujem stručnjacima Centra za školovanje pasa u Vancouveru,
pojenako njihovim instruktorima kao i članovima, koji su mi u vrijeme ugog perioa naše suranje, uz
mnoštvo novih spoznaja, poklonili i iskreno prijateljstvo. Naravno, posebna zahvala ie i mojoj ženi Jo an
koja je čitala i komentirala rukopis, a osobito stoga što je, uz samo povremene ispae histerije, izržala u
kudi zajeno sa mnom i čoporom pasa. Njezina ljubav i potpora bili su stal ni poticaj mojem radu.
Stanley Coren
I.
Da li psi misle?
Na tom planetu želja bili smo potpuno sami. I o svih živih bida, koja su živjela u našoj blizini, s nama se
sprijateljio samo pas.
Maurice Maeterlinck
Nevjerojatno je kad pomislimo da su u kamenom d obu, prije nekih 14.000 goina, uz noge naših preaka
koji su se još tiskali oko pedinskog ognjišta, ležali upravo takvi psi kakve i anas možemo vijeti po
graskim ulicama ili psi što upravo ovaj trenutak leže uz naše noge. Ljui i psi ugih su 140 stoljeda
međusobno ijelili sve - hranu, buhe i život. Psi su pomagali u lovu i čuvanju staa. U ugoj zajeničkoj
povijesti povremeno su imali ulogu voiča, čuvara staništa, sakupljača smeda, pomodnika u voj nim akcij
ama, radne snage, a ponekad su koristili i kao hrana. Bili su požrtvovni prijatelji koji su nas znali zabaviti,
ali i pomodi u teškim trenucima.
Usprkos međusobnoj ugoj povezanosti sa psima, ljui su kroz povijest različito oživljavali ta
sveprisutna bida. U nekim vremenima i na nekim mjestima ržalo se a su psi privržene, vjerne,
elegantne, inteligentne, hrabre i ruštvene životinje. Istovremeno, u rugim vremenima i na rugim
mjestima, mislilo su da su prljavi prenositelji bolesti, opasni i nepouzdani. U nekim kulturama i u vrijeme
oređenih povijesnih perioa vjerovalo se aje pas sveta životinja, prijatelj bogova,
Inteligencija pasa
voitelj izgubljenih uša ili čak sam bog. ruge kulture

k ulture vijele su ih kao emone, navjestitelje smrti i
utjelovljenje vraga. Neki su vjerovali a je čovjek kojeg je
kojeg je polizao pas obilježen
obilježen i nečist, ok je
istovremeno negje rugje na zemaljskoj kugli to značilo izliv pasje naklonosti u kojoj se krije
iscjeljiteljska
iscjeljiteljska mod. Vjerovalo se a pas svoju naklonost iskazuje samo moralno čistom i poštenom čovjeku
koji ima čistu savjest. Kao što viimo čovjekov i pasji povijesni razvoj tijesno su povezani, stoga bi se
moglo pomisliti a znamo sve ogovore na važna pitanja o njihovoj priroi i ponašanju. No, u stvarnosti,
naše preožbe o psima najčešde su složene i međusobno suprotstavljene. Možemo živjeti, raiti ili igrati
se sa psima, ali još uvijek ostaje mnogo pitanja na koje prosječan vlasnik psa nede znati ogovoriti. Jeno
o moža najvažnijih onosi se na način jelovanja pasjeg uma. Kao psiholog, trener pasa i ugogoišnji
suionik natjecanja u poslušnosti, o saa sam čuo mnoga pitanja i mišljenja o osnovnim pojmovima
poput ovih: Misle li psi ili su samo jenostavni biološki strojevi koji reagiraju na ogađaje u svojoj okolici?
Ukoliko misle, imaju li svijest kao čov jek?
Sjedaju li se prošlosti ili mogu zamisliti i previjeti ogađaje koji olaze?
Razumiju li ljudski jezik?
Imaju li neki poseban način kojim komuniciraju s nama (ili sa svojim sronicima) ?
Osjedaju li krivnju, privrženost, potrebu a čuvaju čovjeka i njegov imetak ili imaju tek jednostavne
osjedaje kao što su veselje i žalost?
Razlikuju li se psi različitih pasmina po svojoj inteligenciji?

inteligenciji?
Često, kaa me pitaju o inteligenciji pasa, njihovoj svjesnosti
svjesnosti ili sposobnosti rješavanja problema,
nehotice se s jetim ogađaja iz aleke prošlosti.
prošlosti.
Bio je to jean o toplih ana kasnog proljeda u Philaelphiji. Vlaga i o pojna toplina jelovali su
opuštajude. o posljenjih ispita na pensilvanijskom
pensilvanijskom sveučilištu, ijelila su me tri ili četiri tjena. Stoga
sam s najvedim veseljem uživao u svakoj minuti koja me razvajala o
nannrnno
tim
itr\ tam \rpr
Da li psi misle?
primljen na Stanfor Universitv

U niversitv gje sam kasnije nastavio stuij psihologije. Bezbrižno ljenčarenje
odjednom je prekinuo ljutit glas moje majke: "Penny, što si to učinila?"
Penny je bila obiteljska mezimica iz perioa mojeg stuentskog života. B ila je njemački bokser preniskog
rasta, s licem koje nije u potpunosti zaovoljavalo njezin pasminski stanar. U ranoj mlaosti oživjela
je prometnu nesredu u kojoj je skoro izgubila život i o taa je lagano šepala. Penny je bila šarmantna,
iako je imala nekoliko loših navika. Jena o najgorih svakako je bila sklonost alkoholu. Proala bi se za
gutljaj burbona ili scotcha. Na zabavama, koje su se povremeno od ržavale u našoj kudi, gosti su obvezno
bivali upozoravani a ne olažu svoje čaše na po ili niski stol u nevnoj sobi, jer pogle na pijanog
boksera nije baš najljepši.
U kuhinju sam stupio u trenutku dok se tamo odvijala prava drama. Penny je stajala (moža bi bolje bilo
redi pokunjeno čučala) u kutu kuhinje, prestrašeno zuredi u majku koja je bjesnila u sreini sobe. Moja je
majka jena o najprijaznijih uša na svijetu i to 99,9 posto svog života. U esetinki postotka koji
neostaje može se pretvoriti u pravi vulkan. Rezultat njezinog bijesa ovisi o nekoliko čimbenika. Ukoliko
je okružje uglavnom prazno,
prazno, vikat de glasno, ali de njena
njena ljutnja uskoro prestati i ona de se vratiti poslu.
No, ukoliko se ogoi a ima nešto u rukama (ili u blizini), bacit de t o prema onome tko je uzrokovao
njenu ljutnju. Među njenim najomiljenijim "projektilima" znale su se nadi posue pune voe, lubenice,
kutije sa slaoleom i još cijeli niz rugih premeta koji na sredu nisu bili smrtno opasni. Toga se ana u
njenim rukama zatekao snop ključeva na kožnom privjesku koji je u trenutku ok sam ulazio u sobu,
poput bljeska munje odletio prema Penny.
"Zločesti pas!" vikala je mama ok je s velikom spretnošdu, koju je istrenirala na ostalim članovima
obitelji, zavitlala ključeve prema pasjoj grešnici. Kaa ju je letedi objekt pogoio u sapi, Penny je
prestrašeno zaječala. Majka je izjurila iz kuhinje, najvjerojatnije pospremiti Pennyine grijehe, mrmljajudi
usput nešto o njezinom porijetlu i o tome kako de kratka biti njena buudnost.
Inteligencija pasa
I inače imam poteškoda u strogom pristupu prema psima pa, kako nisam znao što je Penny učinila, prišao
sam nesretnici i potapšao je po glavi. Njuškom se očešala o moju nogu i pogleala me svojim ubokim
smeđim očima.
"Idemo u moju sobu a ne stojiš

sto jiš tu na samoj liniji bojišnice," preložio sam joj tapšudi se po beru kako
bi me slijeila. ok smo prolazili kroz kuhinju, primijetio sam kako je u velikom luku zaobišla ključeve koji
su samo pred nekoliko trenutaka letjeli zrakom. Na vratima je iznenada zastala i osvrnula se na snop
ključeva, činilo se kao a misli. Potom se vratila o ključeva, zgrabila ih u gubicu i istrčala iz prostorije.
Začuđeno sam je slijeio u nevnu sobu gje se uputila prema kauču. Osvrnula se preko svojih ramena t e
se šdudurila uz kauč. Svežanj ključeva, izvor njezinog straha i nesrede, ispustila je na po i gubicom ga
potisnula po zanji io kauča. Potom se zaovoljno maknula i smireno krenula prema stepenicama
koje su vodile u moju sobu.
ogađaj moža nije vrijean tolike pozornosti koju sam mu ja namijenio, no ipak iz njega možemo izvudi
nekoliko važnih zaključaka. Kaa bi se ovako kako je to učinila Penny ponašalo ijete, rekli bismo aje
ono shvatilo uzrok svoje boli. Išli bismo i alje tvredi aje ijete zaključilo kako se ovo "oružje" može
opet upotrijebiti pa je njegovim skrivanjem spriječilo tu mogudnost. Mentalni proces koji bismo pripisali
jetetu uključuje previđanje buudnosti, planiranje, zamišljanje te onošenje zaključka kak o bi se u
sličnom položaju mogao nadi i netko rugi. Iako sam se taa smijao svojoj analizi ogađaja u kuhinji,
spoznao sam a objašnjenje nije tako ječje, besmisleno ili jenostavno. To se pokazalo i kasnije kaa
sam završavao stuij psihologije i uvjeravao svoje profesore a je Pennvno ponašanje okazalo pasji
razum i inteligenciju. Osporavali su a psi nemaju takvu sposobnost uzročno -posljeičnog razmišljanja.
Tvrili su a se u njezinom slučaju ne može raiti o razumnom
r azumnom onosu prema stvarnosti, niti o
posljeičnom previđanju
previđanju buudnosti, što bismo svakako rekli a se railo o jetetu. okazivali su mi
kako sam počovječio Penny, što rugim riječima znači a sam joj pripisao sposobnosti koje imaju ljui, ali
ne i životinje. Po taa vlaajudem
v laajudem znanstvenom mišljenju, životinje nisu bile ovoljno
Da li psi misle?
inteligentne a bi mogle izvršiti sve naveene umne procese. Jesu li bili u pravu?
U moernom ruštvu nema vojbe a psi zauzimaju značajno mjesto u životima mnogih ljui. Samo u
Velikoj Britaniji postoji više o 9 milijuna
m ilijuna pasa, a u Sjevernoj Americi više o 52 milijuna. Statistike
pokazuju a u Velikoj Britaniji svaka ruga obitelj ima kudnog ljubimca, a polovica o tog broja su psi. U
velikim graovima Sjeverne Amerike više o 20 posto ljui ijeli svoj život sa psima. Usprkos velikom
zanimanju za te najstarije čovjekove pratioce, začuđujude je kako ljui često nemaju ni najobičnije znanje
o njima.
Po mnogim školama svijeta anas se, uz čitanje, pisanje, matematiku, zemljopis te povijest, uče i
premeti koji sarže upute o osnovnim životnim potrebama i navikama; na primjer, premeti o prehrani,
osobnoj higijeni, socijalizaciji, socijalnoj i moralnoj odgovornosti. U prirodoslovnim predmetima djecu
više poučavaju o kitovima, sovama i žabama nego o psima, iako prosječno grasko ijete moža nikaa
nede vijeti živog kita, a sovu i žabu vjerojatno de upoznati tek u zoološkom vrtu. U školama, akle,
prevlaava mišljenje a smo sve što treba znati o psima naučili u međusobnim svakonevnim susretima
na ulici ili u parku.
Međutim, znanje o psima ko vedine ljui najčešde je vrlo površno. ok smo bili mala jeca roitelji su
nas savjetovali a pse treba nježno milovati po glavi, a nikako ih uarati. Kasnije, kaa više nismo bili tako
nesigurni i savladali smo svoje motoričko i umno jelovanje, ozvolili su nam a ih čak i hranimo. Još
kasnije mogli smo čistiti za njima i voiti ih u šetnju. Taa smo orasli, oselili se i moža nabavili
vlastitog psa. Po prvi puta pojavila se misao a bi psa trebalo školovati i naučiti ga kako de na zapovje
sjesti, ledi i potom opet ustati. Njegovi treneri, koji su ga svemu tome naučili, nikaa nam nisu objasnili
ništa o tome kako psi razmišljaju ili komuniciraju. Iz osobnog iskustva otkrili smo a njegovo mahanje
repom znači pozitivne osjedaje, a rezanje negativne.
Usprkos svemu, čini nam se a razumijemo pse i znamo što misle. O njihovom ponašanju čitamo u
knjigama, a što sve mogu naučiti poneka viimo u školi za pse ili čak u cirkusu. O psima su pisali i
Inteligencija pasa
mnogi veliki zabavljači, među njima James Thurber, Will Rogers i Ogen Nash. U tim jelima psi su uvijek
imali ulogu heroja ili su ogađaji opisivani očima pasa. O njihovom životu pisao je i Mark Twain u romanu
Aileen Mavoureen: "Moj otac je bio bernardinac, mama ovčarka, a ja sam prezbiterijanac. Tako mi je
objasnila mama iako ni sam ne znam zašto je to tako."
rugi, mnogo ozbiljniji pisci kao što su E. B.White, Louis Unter-meyer, Eugene O'Neill, John Galsworthy
pa čak i lor Byron, također su pisali o psima. U jetinjstvu su nas ouševljavali
ouševljavali psi za vuču Jacka Lonona
i škotski ovčari u knjigama Alberta Pavsona Terhuna. U svim su nabrojenim jelima imali osjedaje,
sposobnost mišljenja i inteligenciju.
inteligenciju. Knjige su bile pune opisa poput ovog:
"Shep je shvatio da se njegov gospodar nalazi u opasnosti. Kroz rastrgani rukav gospodara Dana, na
mjestu gje ga je ohvatila mevjeđa šapa, tekla je krv. Znao je a mora što prije ovesti pomod. Ali,
koga i gje nadi?
Taa se sjetio starog lovca iz kude u olini koji se jenom pokazao vrlo ljubazan. Moža de ga uspjeti
nagovoriti da krene s njim. Zajedno bi mogli spasiti ranjenog gospodara.
Posljenji put obliznuo je anov blije obraz, kao a je htio redi a de se brzo vratiti. Kaa je slab osmijeh
zatitrao na gospodarevom licu, Shep je zalajao onako kako je običavao anu pokazati a je spreman za
akciju. Kuštravi smeđi pas osvrnuo se još jenom i ugim skokovima počeo se probijati kroz uboki
snježni pokrivač."
Pisci ovakvih jela ne pokušavaju sakriti a psi govore

g ovore i time umanjiti istinitost svoje priče. Usprkos tome,
nehotice opisuju pse koji znaju misliti i zaključivati, analizirati probleme, planirati i komunicirati.
Čak i ako nismo reoviti čitatelji, o pasjoj inteligenciji možemo naučiti gleajudi filmove s pametnim
psima u akciji. Sve je započelo s Rin
R in Tin Tinom, izuzetno naočitim njemačkim ovčarom, oštenjenim 1916.
u Njemačkoj. U vrijeme rata posvojio ga je kapetan Lee uncan, a po završetku rata, Rinty, kako su ga o
milja zvali, se s novim gospodarom preselio u L os Angeles. vaesetih goina ovog stoljeda postao je
glavni
Da li psi misle? 7
junak mnogih poznatih nijemih

nijemih filmova kao što su Pronađi svojeg
svojeg gospoara, Napa vukova, Čelična
Čelična
čeljust i ok Lonon spava. Glumio je i u seriji Usamljeni zaštitnik, u ko joj njegovom filmskom gospodaru
postavljaju zasjeu na putu iz skrivenog runika zlata te ga ubiju. U sljeedih vanaest nastavaka, Rinty
se osveduje za smrt svojega gospoara, ok Cactus Ki i njegovi zli sljebenici, kao u pravom filmu, žele
uništiti njega.
Nekoliko goina Rin Tin Tin je bio jean o glavnih, a moža i jeini, izvor prihoa filmske tvrtke Warner
Brothers. Sam Rinty primao je vrhunske honorare koji su bili vedi o honorara njegovih kolega glumaca.
Scenarije, u kojima su se po običaju
o bičaju ispreplitali elementi rame i komeije, a sve skupa bilo začinjeno s
obrom mjerom akcije i pustolovine, pisali su najbolji scenaristi kao stoje npr. arrvl F. Zanuck. Čak i
ona kaa je kino vorane preplavio zvučni film, što je pokopalo vedinu glumačkih zvijezda nijemog
filma, Rin Tin Tinova zvijeza još je jače zasjala. Gleatelji su bili ouševljeni njegovim gromkim lavežom
pa se njegova filmska karijera proužila sve o uginuda 1932. goine. Nekoliko rugih pasa nastavilo je
njegovu tradiciju. Prvi je bio R in Tin Tin Jr., ali ni jean nije mogao osedi slavu koju je u izuzetno ugoj
filmskoj karijeri ostvario Rinty, ujeno i prvi filmski pas čiji je životopis ovjekovječen filmom. Goine
1976. snimljen je film Won Ton Ton -pas koji je spasio Hollywood, kao prvi film u kojem je nastupio
njemački ovčar koji nije nosio Rintvjevo ime: glavnu ulogu igrao je pas zvučnog imena Augustus von
Shumacher.
Mnogobrojna filmska uprizorenja Rin Tin Tinovih pustolovina oblikovala su kod g ledatelja i ljubitelja pasa
mišljenje a su psi inteligentni gotovo kao i ljui. Rinty je samostalno rješavao probleme i izbjegavao
opasnosti, a iz svih poteškoda muro se izvlačio. Pažljivo je mogao onijeti uže gospoaru koji se okliznuo
na strmoj padini i pao u provaliju, a u nekom drugom nastavku onosio je pokrivače i hranu izglanjeloj
djeci... Gotovo smo mogli vidjeti da misli, iako je istina bila sakrivena iza kamera, gdje su njegovi treneri
znakovima naređivali što treba učiniti. Snimatelji i reatelji s izuzetnom su strpljivošdu snimal i kadar za
karom, a potom ih pažljivo pregleavali, provjeravajudi
provjeravajudi je li
8 Inteligencija pasa
ponašanje psa ovoljno prirono i spontano. Imali smo ojam a je Rinty pametan, gotovo smo u nekim
trenucima vjerovali da mu je bilo dovoljno pokazati sce narij pa je on svojom inteligencijom i savjesnošdu
ved znao što očekuju o njega. Ili se to samo činilo.
I tada je stigla Lassie.
Psa koji je kasnije pomogao u stvaranju sveopdeg mišljenja o visokom stupnju pasje inteligencije, 1938.
godine, u kratkoj je priči prvi opisao Eric Knight. Knjiga je kasnije postala svjetski bestseler, a 1943. po
njoj je snimljen srceparajudi film Lassie se vrada kudi. Lassie, najpoznatiji svjetski collie, u tom je filmu po
razmišljanju, osjedajnosti i ustrajnosti u potpunosti poistovjeden s čovjekom.
U svakonevnom životu Lassie je bila sve rugo samo ne ljupka "glumica" s filmskog platna. Bila B ila je
uspješna filmska prevara: tijekom snimanja pojeinog filma cijeli niz sličnih škotskih ovčara bili su njezini
dvojnici, a filmom zanesen gleatelj najčešde nije ni opazio a skoro u svakom prizoru nastupa rugi pas.
Seam generacija Lassie su zamjenjivali muški potomci prave Lassie - mužjaka s pravim imenom Pal.
Muške prestavnike pasmine raije su koristili pri snimanju, jer su bili vedi i nisu bili tako plašljivi kao
ženke. Očiglene tjelesne razlike, gleatelji nisu ni zapažali, jer je ved unaprije svaki škotski ovčar s
bijelom lisom na glavi bila Lassie. Razlike u oznakama pojedinih pasa - glumaca uspješno su prikrivane, ne
bi li i neki od preopreznih gledatelja otkrio da glavna glumica nije ona nego on.
Pal je skoro izgubio svoju veliku životnu priliku. Reatelj Fre M. Wilcox, koji je za ulogu u filmu Lassie se
vrada kudi na auiciji pregleao preko 300 pasa, zaobišao je Pala zbog primjedbi o njegovom izgledu.
Popustio je tek na nagovor voditelja Rudda Weatherwaxa koji ga je uvjerio da je pas izuzetno dobro
školovan te ga može koristiti i u onim scenama gje bi ga inače morao zamjenjivati pasji kaskaer. Kako
Wilcox nije imao dovoljno vremena za organizaciju nove auicije, olučio je napraviti pokusne snimke sa
psima koje je izabrao. U jenom taa snimljenom prizoru, Lassie se očajnički bori za život u nabujaloj
rijeci. Pošto su svi mokri škotski ovčari međusobno slični, Wilcox je olučio a de u filmu sve teške scene
snimiti s Palom. Na snimanju je
Da li psi misle? 9
Pal pokazao upravo one osobine koje smo poslije gleanja filma pripisivali svim škotskim ovčarima. Prizor
u kojem se bori s vodenom bujicom bio je posebno dojmljiv, premda je na Wilcoxovu odluku da za ulogu
izabere Pala, utjecao tek kraj prizora kaa se iscrpljeni Pal izvlači iz voe. Nije imao ni toliko snage a
otrese svoje krzno. Napravio je nekoliko klecajudih koraka i srušio se pre kamerom. Palova gluma bila je
tako uvjerljiva i patetična a je Pal obio ulogu i tako je započela inastija Lassie.
Nakon što je film Lassie se vrada kudi ostvario izuzetan uspjeh, snimljena je još cijela serija sličnih filmova
o bistrom škotskom ovčaru koji je u konačnici utjecao na naše vjerovanje o inteligenciji pasa. U početku
je snimljeno evet
evet filmova, potom je započela
započela raijska emisija koja je
je trajala punih šest goina.
(Zanimljivo je pripomenuti aje osim Palovog laveža sve ostalo bilo snimljeno s pravim g lumcima.) Taa
je ošla na re televizijska
televizijska serija, koju su prikazivali punih
punih osamnaest goina, i u tom periou
periou čak su šest
puta zamjenjivali glumce. Neke njezine ijelove mogude je vijeti i anas kao seriju crtanih filmova koji su
se u Americi prikazivali subotom prije podne.
Kroz sve ovo vrijeme

vr ijeme prava zvijeza bila je zamišljena Lassie koju je jean o filmskih kritičara u svojoj
ocjeni prvog filma opisao kao "lakavog Greera Garsona". U ugoj glumačkoj karijeri zasjenila je i
najpoznatija imena Hollywooa kao što su Roy Mc Dowell, Eliza-beth Tavlor, Nigel Bruce, Elsa
Lanchester, James Stewart i Mickev Roonev. Gleatelje je uvijek više ouševljavala Lassie nego njeni
ljudski filmski partneri. Cloris Leacheman, mama u jednoj od Lassienih filmskih obitelji, izjavila je da su
scenaristi krivi što se inteligencija psa pokazuje ominatnom na uštrb ostalih glumaca: "O nas
neprestano rae buale kako bi pas izgleao što pametniji."
Svi mi koji smo obožavali Lassie, nismo uvijeli ili nismo htjeli priznati a vedina opasnih prizora nije bila
tako spektakularna kao što se činilo. ok se Lassie provlačila ispo rafala strojnice ili potrganih električnih
vodova, dok je skakala s visokih prozora na lopove i slično, zaboravljali smo aje sve to rezultat
promišljene uporabe, gleateljima
gleateljima nepoznatih, filmskih trikova. ok je Lassie
L assie u filmu pozorno promatrala
okolinu,
Pal je u stvarnosti promatrao svog voditelja koji je iza kamera mahao njegovom omiljenom igračkom. Svi
ti čeznutljivi poglei i snažna koncentracija izazivani su također pomodu trenera, koji je u svom žepu
uvijek imao ovoljno pasjih kolačida za koje bi Pal bio spreman proati svoju ušu. Usprkos svega, sa
psihološkog gleišta, učinak Lassie bio je izuzetan. Vjerovali smo a o na (a s njom i ostali psi) može
misliti, planirati, izražavati naklonost, osjedati bol, pokazivati osjedaje tuge i veselja, a se može sjetiti
složenih ogađaja pa čak planirati i osv etu. Nismo li doista i vidjeli Lassie kako sve to radi?
U nedostatku literture o inteligenciji pasa svo smo znanje sakupljali iz filmova, radio i televizijskih emisija
u kojima su nastupali nestvarni pasji junaci kao što su Lassie, Rin Tin Tin, Bullet Rova Rodgersa i drugi.
Istovremeno, pisci su marljivo pisali o Bobu, Bucku, sto i jenom almatincu i tako su graili lažnu sliku o
pravoj prirodi umnih procesa koji se odvijaju u glavi jednoga psa. U usporedbi s ovim briljantnim psima
bilo je očigleno a naš i vlastiti ljubimci ne pokazuju takve intelektualne sposobnosti. Ipak, bili smo
zaovoljni ved i pri samoj pomisli a se inteligencija, koju su pokazali filmski psi, skriva i u našim
miljenicima.
Mnogi o vas čitatelja vjerojatno su o saa pomislili a sam sve skupa previše pojenostavio i a de se
moje pisanje pretvoriti, u stručnom smislu, u potpuno neuporabljivo štivo. Uistinu nismo sve što znamo o
psima naučili samo iz filmova. Konačno, postoji na policama svake knjižare i nešto knjiga koje se bave
inteligencijom pasa i njihovim mišljenjem. Ved i površnim pogleom uočit demo a njihove naslove
možemo razvrstati u tri osnovne kategotije: veterinarski priručnici, knjige o ogoju i učenju poslušnosti te
knjige o pasminama.
Najčešdi naslovi veterinarskih priručnika su Njega psa, Zrav pas, Kudni veterinarski voič i slično. U njima
se autori bave prehranom, rastom i specifičnim problemima pasa. Poneka u takvim knjigama možemo
pročitati kako kastracija utječe na ponašanje psa ili se opisuju psihološki problemi pasa (agresivnost,
uništavanje pokudstva ili vršenje nuže u stanu). Pri tome se nitko ne upušta u porobniju analizu umnih
sposobnosti pasa. To je potpuno razumljivo, jer su pisci tih knjiga
Da li psi misle? 11
vedinom veterinari, upoznati naročito s fiziologijom pasa i nemaju potrebno znanje o složenim procesima
pasjeg uma.
Sljeeda velika grupa knjiga onosi saržaje o školovanju i ogoju pasa. Najuobičajeniji su jenostavni
naslovi: Školovanje pasa - korakpo korak, Trening kroz igru, Prirodna metoa školovanja pasa... Neke
knjige su specijaliziranje: Školovanje
Školovanje službenog psa, Psi tragači, Školovanje lovačkih
lovačkih pasa. Mnoge o ovih
knjiga izuzetno su korisne jer opisuju postupke u ogoju
o goju i školovanju, a pomažu nam i kaa naiđemo na
neki problem. Nažalost, i usprkos svojih zvučnih naslova, mnoge o njih ne onose savjete koji su
primjenjivi. Svaki pisac na svoj način zagovara vlastitu metou školovanja, stoga nisu rijetke upute kao
što su: "Svakoga psa, bez obzira koje je pasmine, najlakše demo školovati prirodnom metodom," ili
"Poslušnost psa ovisi prije svega o strpljivosti i osljenosti njegovog trenera, bez obzira na različitost
pojeinih pasmina." Poneka naiđemo i na besmislenosti kakve ne bismo smjeli pročitati u takvim
stručnim knjigama: "Svi su psi jenako spremni za učenje, te stoga svaki pas može ostidi najviši stupanj
školovanja," ili "Pas poput kompjutora, samo čeka pametnog voitelja koji de ga programirati."
Pretpostavljam a de ovakve izjave biti upravo ono što tražite, ukoliko ste neku od ovih knjiga kupili stoga
što vaš Jack Russell terijer grize
gr ize po kudi kakav antikni hrastov namještaj, ubija svaku mačku koju vii ili ne
glea u vas čak i ona kaa ga pozivate pomodu megafona. Autori ovakvih neumjerenih izjava, nažalost,
zaboravljaju prirone razlike među pasminama koje se očituju u njihovoj inteligenciji, temperamentu i
želji za učenjem. Ovi čimbenici, tek svi zajeno, utječu na konačni rezultat školovanja.
Razumljivo je što u knjigama koje govore o školovanju pasa nailazimo na ranije spomenuta
s pomenuta stajališta, jer
su njihovi autori najčešde treneri pasa i nisu posebno upoznati s procesima koji se ovijaju u psedem
mozgu. Mnogi o njih, kao što su iane Bauman, Carol LeaL ea Benjamin, Patricia Gail Burnham, William
Koehler, Michael Tucker ili Joachim Volhard, izuzetni su voditelji pasa i mogu se pohvaliti dugom listom
priznanja koja su stekli školujudi pse. Njihovi uspjesi, na kojima im pomalo zaviim, neosporno okazuju
kako su to uistinu pravi stručnjaci na svom poručju. Iako u knjigama ne pišu o tome da se pasmine pasa
12 INTELIGENCIJA PASA
razlikuju po inteligenciji, takve je zaključke mogude izvesti iz njihovih komentara. Tako je na primjer,
jean o voitelja pasa,
pasa, izao vieo kasetu sa snimljenim
snimljenim tečajem školovanja,
školovanja, pri čemu je sve vježbe
izvoio s njemačkim i graničarskim škotskim ovčarima, a u zaključnoj izjavi je napomenuo: "Ukoliko
ozbiljno razmišljate sujelovati na takmičenjima poslušnosti, nemojte ni pomišljati to učiniti s nekim
terijerom."
Gotovo svaki učitelj poslušnosti ima svoju teoriju o pasjoj inteligenciji koja proizlazi iz metoa što ih
koristi pri školovanju. Neki treneri polaze o toga a psi imaju ograničenu sposobnost mišljenja pa stoga
jenostavno uče po uzorcima
uzorcima koje u oređenim
oređenim okolnostima, na naše traženje, jenojenostavno ponavljaju.
rugi vjeruju kako su psi sposobni potpuno samostalno razmišljati i uz pomod logičnog mišljenja rješavati
probleme, no ipak im ne pripisuju pravu svijest ili razum. Samo mala skupina voditelja pasa misli da su psi
razumna bida koja, po umnim sposobnostima, možemo uporeiti s jecom. Zastupaju mišljenje a se um
čovjeka i psa razlikuju po učinkovitosti i "manevarskom prostoru". Nažalost, vedina njih ograničava svoje
pisanje o ovoj tematici, tek na nekoliko kratkih odlomaka ili stranicu knjige, a potom se opet brzo vrati
glavnoj temi, objašnjavanju tehnika uz čiju pomod čitatelji mogu školovati svoje pse.
Posljenju, tredu grupu knjiga, koju još nismo spomenuli, čine knjige o pasminama. One variraju o
malih, neuglenih knjižica s crno bijelim slikama o ogromnih knjižurina s fotografijama u boji i
porobnim opisima svih poznatih pasmina na svijetu. Prepoznajemo ih ved po naslovima Enciklopeija
pasa, Knjiga opsima it. Najčešde su saržajno ograničene na opise pojeinih pasmina, njihovu povi jest,
jest,
veličinu, temperament i ponašanje. Mnoge su oista korisno štivo, naročito za skupljanje povijesnih
poataka o nastanku različitih vrsta i, naravno, ouševljavaju njihove velike fotografije na kojima se
šepure najljepši prestavnici svih pasmina. Nažalost, autori tih knjiga najčešde su uzgajatelji koji posebno
lijepo i precizno prestavljaju sve prenosti i olike "svoje" pasmine, ok manjkavosti prešuduju. U
takvim knjigama nikaa nedete pročitati a velika vedina buloga ima poteškoda s isanjem, a su
almatinski psi često gluhi i a im je to nasljena
Da li psi misle ? 13
pogreška, a jazavčari imaju velikih problema s kralješnicom i a male simpatične čiuaue trpe o bolesti
zglobova. Nadalje, nedosljedni su i pri opisu temperamenta i mentalnih sposobnosti pojedinih pasmina.
Sve orea su "bistre i bez smetnji u ponašanju". Tako ni u jenoj o tih knjiga nedemo nadi poatak a
psi pasmine basenči napaaju iznenaa i bez povoa, a mnogi akite mogu biti posebno opasni za jecu
koja nisu odrasla s njima ili da mnogi engleski hrtovi, izuzetno ljubazni prema ljudima, mogu u trenu
postati pravi strojevi za ubijanje mačaka i rugih pasa.
Najveda manjkavost oglea se u opisima mentalnih sposobnosti pojeinih pasmina. Vjerujem aje
najmanje 90 posto pasa, opisanih u mnogim ovim knjigama, nazvano inteligentnim psima. Nekim
pasminama njihova je inteligencija upisana čak i u uzgojni stanar.
Autori, nažalost, ne znaju koliku štetu izazivaju svojom neobjek-tivnošdu. Pogleajmo to na primjeru
Dandie Dinmontovog terijera. Taj ljupki pas ubokih tužnih očiju osiže vedinom vaeset pet
centimetara u ramenima i teži oko eset kilograma. Spaa u starije pasmine terijera i postoje nepobitni
okazi a su u gorju Cheviot, na granici Engleske i Škotske, još 1700. goine korišteni u lovu na jazavce,
lisice i vidre.
anašnjoj popularnosti ovih pasa oprinijela je izmišljena priča Sir Waltera Scotta, koji je najenom o
svojih putovanja upoznao Jamesa avisona, vlasnika čitavog čopora prelijepih terijera. Čovjek i njegovi
mali psi impresionirali su Scotta o te mjere a im je 1814. goine posvetio priču Guy Mannering (vii si.
1). Zamišljeni lik koji je nastao po uzoru na avisona nazvan je farmer anie inmont, a njega su
posvua, gje go išao, pratila "šestorica besm rtnih": Stari Papar, Stari Senf, Mladi Papar, Mladi Senf,
Mali Papar i Mali Senf (papar i senf označavaju boju pasa). Scott je kroz priču precizno opisao i narav
malih terijera: "Nisu se bojali ničega što je bilo obučeno u krzno." Ovažni mali psi uskoro su nazvani po
anie inmontu, a njihov šarm očarao je ljubitelje pasa i izvan njihove omovine.
Problem s ovim terijerima mogli bismo raspraviti teoretski. Zamislite malog psa koji se neustrašivo baca u
svaku jazbinu lisice ili vire. Lisica je? ouše,
ouše, velika i teška kao terijer, ali ga vira, čak i tri puta,
namašuje. Nekoga bi uistinu mogla impresionirati pokazana hrabrost, ali moža bi se trebao upitati ne
bi li oista inteligentan pas morao (figurativno) zaključiti: "Ovo je preopasno. Odustajem. Vidra mi ionako
nije ništa nažao učinila". Pa ipak, američki Kennel Club opisuje an -die Dinmontove terijere kao
"neovisne, olučne, neustrašive i inteligentne pse". I ok su prva tri prijeva neosporna, o posljenjem bi
se moglo na dugo i široko raspravljati.
Jean o učitelja poslušnosti ovako je opisao svoje iskustvo:

"Par peesetogoišnjaka oveo je na početni tečaj par terijera. Zarana je postalo jasno a bi vježbu
pore lakše savlaala vreda krumpira nego ovi psi (na početnom stupnju uvježbavanja hoa uz nogu, o
psa se očekuje samo to a na uzici, lijevom stranom, prati svojeg gospoara). Kaa je ženka bila obre
volje poneka bi uz svoju gospoaricu napravila nekoliko koraka, ok je mužjak reovito sa sve četiri
noge ostajao ukopan na jenom mjestu. Kaa bi ga gospoar pokušao lagano povudi, jenostavno bi se
prevalio na bok i zanemario prijetnje ljutitog vlasnika. Oba psa nisu se obazirala na svoje voiče, čak ni
ona kaa su glasnije izavali narebu. Jeina vježba koju su nakon sedam tjedana napornog rada
savladali, bila je naredba sjedi.
Gospođa je stalno ponavljala kako su to inteligentni psi. Uvjeravala me kako ih je kupila stoga jer je u
nekom članku pročitala a su ovi terijeri "lakrijaši pasjeg svijeta". Opisivala mi je čitav niz neobičnih i
smiješnih stvari koje su učinili u kudi i vrtu. Sve te ogađaje prepričavala je s tolikim zanosom a nisam
imao srca redi joj istinu. Glavni razlog njihovog nepreviljivog
nepreviljivog i neobičnog ponašanja (koje je ona
smatrala smiješnim i zabavnim), ležao je u činjenici a oni jenostavno nisu imali pojma što se o njih
očekuje".
Uvijek kaa čujem kakvu sličnu priču, upitam se leži li krivica u psu ili njegovom vlasniku? Kako i sam
voim početne tečajeve uvježbavanja
uvježbavanja poslušnosti, zapazio sam a ved
ve d po ponašanju vlasnika mogu
zaključiti kakve de rezultate postidi pas.
Ne bih li o kraja provjerio svoje zaključke o anie inmontovim terijerima, proučio sam tri slučajno
izabrana broja časopisa Gazette, službenog glasila američkog kinološkog saveza, u kojem se svake godine
Da li psi misle ? 15
objavljuju rezultati takmičenja poslušnosti. Provjeravajudi tri goine unatrag, na poručju čitavih
Sjeinjenih Američkih ržava ni jean anie inmontov terijer nije osvojio nikakvu titulu. Slab rezultat
pasa iz naše priče,
pr iče, stoga je najvjerojatnije posljeica smanjene inteligencije
inteligencije čitave pasmine, a ne
nesposobnost njegovih voditelja.
17
II.
Povijesni razvoj pasa
Životinje nisu naša brada, one nisu niža vrsta; one su rugi naroi, uhvadeni zajeno s nama u mrežu
života i vremena.
Henry Beston
Napokon, svi smo zatočenici naše fiziologije. Upoređujudi građu mišida i kostiju pojeinih vrsta, lako
demo uočiti aje pasjaci o miša, a slabiji o gorile. Zbog fiziologije oka, pas vii lošije nego ljui, ali zbog
građe nosa bolje njuši. Slično tome, ponašanje i mentalne sposobnosti pasa oređene su fiziološkom
građom mozga. Njihov je mozak, kao i naš, rezultat posebnog procesa evolucije. Dakle, da bismo shvatili
razum omadega psa, moramo najprije upoznati njegovo biološko porijetlo, evoluciju i povijesni razvoj.
PRVI PSI
Postoje brojne narone priče o prvom psu. Prema legeni Kato Inijanaca iz Kalifornije, svijet je stvor io
bog Nagaicho. Prvo je na krajeve neba postavio četiri stupa, a ga rže, kako bi se vijela
v ijela zemlja. Zatim je
prošetao tim novim svijetom i počeo ga popunjavati raznim stvorenjima. Legena opisuje kako su
muškarac i žena stvoreni o
IrnVr* Cll nr\ trarrr«7a NTa rr a i r»Vi/-rt 71'Vi ctnnala 11 rÎi
nactall nr\tf\P1
i rijeke, kako su stvorene životinje i svaka je postavljena na svoje mjesto u svijetu. Svaka životinja - osim
psa. Nigje se u priči ne spominje kako je Nagaicho, S tvoritelj, stvarao psa. Jer kada je Nagaicho krenuo u
šetnju tek stvorenim svijetom, uz njega je ved hoao pas. Čini se a je Kato Inijancima bili nezamislivo
podi u šetnju bez psa. Kaa je svijet bio stvoren, pasje trčkarao oko Stvoritelja, njuškajudi, istražujudi i
slušajudi Nagaichove komentare o stvorenome: "Pogleaj kako je voa u ovome potoku bistra. Hodeš li
se, moj psu, napiti prije nego što naiđu ruge životinje?"
Ljepota ovoga mita je u tome što u njemu, vjerojatno nehotice, ima istine. Čovjekovo ruženje sa psom
starije je o same civilizacije. Koliko znamo, prve pripitomljene životinje bili su psi, tisude goina prije
pojave rugih omadih životinje (govea i/ili sobova).
Teško je udi u trag prvim psima. Najstariji fosil koji sigurno potječe o omadeg psa (zapravo samo onja
čeljust s nekoliko zuba) star je oko četrnaest tisuda goina. Ovaj je pas živio s grupom ljui iz vremena
paleolita (staro kameno oba), koji su živjeli u špiljama na poručju anašnjeg Iraka. Kost je iskopana oko
1950. godine, no njezina starost i važnost nisu bile omah pravilno procijenjene, jer je fosil bio toliko
sličan kostima suvremenih pasa a su arheolozi mislili kako je neki suvremeni pas olutao o stare špilje i
tamo uginuo. Učinilo im se a bi kost mogla biti stara, ali vjerojatno ne jako stara, buudi a je bila
zakopana na dubini od samo pola metra.
Međutim, 1974. goine, istraživači lononskog British Museuma, olučili su pomnije proučiti fosil.
Njihova znanstvena metoda temeljila se na mjerenju fluora u kosti. (Takve kosti tijekom vremena upijaju
previljive količine fluora iz pozemnih voa.) Starost fosila procijenjena je na četrnaest tisuda goina, a
isto toliko vremena je, po procjeni arheologa, proteklo o kaa su u toj špilji živjeli i ljui.
Na prvi pog le, četrnaest tisuda goina moža ne izglea tako mnogo - dinosauri su lutali zemljom prije
sto i peeset milijuna goina, a i naša vrsta, Homo sapiens, pojavila se prije tristo tisuda goina. o prije
četreset tisuda goina, Europom su ominirali Neanertalci, a prvi ljudi koji se tjele sno nisu razlikovali
od nas pojavili su se prije trideset
Povijesni razvoj pasa 19

o trieset i pet tisuda
t isuda goina. Stanovnici Azije po prvi su put prešli Beringov tjesnac i počeli naseljavati
Ameriku prije dvadeset i pet tisuda goina. Zanimljivo je napomenuti a su prvi okazi organizirane
poljoprivree stari samo eset tisuda goina, četiri tisude goina mlađi o prvog okaza o prijateljstvu
između čovjeka i psa.
Postoji još jean nalaz, otprilike iz istog perioa kao i fosil iz Iraka, pomodu kojega također možemo
okazati a su psi služili kao čuvari i pratioci čovjeka. Iskopavanjima u južnoj Europi otkriven je kostur
jevojke iz kamenog oba. Bila je pokopana s mnogo ljubavi, skvrčenih ruku i nogu, poput fetusa, u
traicionalnom položaju kakav se obično nalazi u iskopinama nastambi Kromanjonaca (izumrlih preaka
Homo sapiensa). Međutim, ovaj grob razlikovao se o rugih, jer su oko jevojke, okrenuta na četiri
različite strane, bila i četiri psa. Teško je ne pomisliti a su psi tu postavljeni kako bi čuvali i pratili voljenu
osobu na nesiguran, daleki put u drugi svijet.
okaze o avnom ruženju čovjeka i psa pronadi demo na svim krajevima svijeta. U Americi su, na mjestu
zvanom Jaguarova špilja, pronađene kosti koje pokazuju a su psi živjeli u zajenici s ljuima prije
jeanaest tisuda goina.
goina. U anskoj su, prije esetak tisuda
tisuda goina, ved postojale
postojale vije vrste pasa različite
veličine. Iz istog razoblja potječu i okazi o prijateljstvu čovjeka i psa, pronađeni u Kini. Čini se a su se u
to oba psi ved proširili po čitavom svijetu i posvua se sprijateljili s ljuima (vii si. 2).
PODRIJETLO PASA
Postoje mnoge teorije o biološkom porijetlu anašnjih uomadenih pasa, ali okaza ima malo. Prvi
dokazi o postojanju poroice pasa, Caniae, potječu iz perioa prije trieset i osam milijuna goina. U
poroici kania, iz skupine Carnivora (mesožera), nalazimo mnoge životinje nalik psu. Najpoznatiji su
vukovi, lisice, čagljevi, kojoti, ingo i ivlji psi. Nagađajudi o tome koji je od ovih kanida bio pripitomljen i
postao omadi pas, znanstvenici najčešde spominju vuka i čaglja.
Inteligencija pasa
Vjerojatno nika nedemo upoznati sve pretke psa, ali barem o nekima postoje okazi. Paleontolozi se
opdenito slažu a je najstariji preak psa bio miacis, čuna životinjica koja je živjela na rvedu. Miacis je
živio prije oko četreset tisuda goina, što znači a se pojavio neugo nakon prvih anašnjih sisavaca, ali
mnogo prije prvih velikih majmuna. Bio je veličine kune, imao je kratke noge, ugi rep, ugačko tijelo,
srenje ugi vrat i šiljaste uši (ilustracija 2.1). Osim pasa, potomci miacisa su svi mevjei i, čuom, sve
mačke.
Grana evolucije koja o miacisa voi o psa nastavlja se životinjom zvanom cynoicitis (ilustracija 2.2) .
Ova vrsta pojavila se u oba pliocena, prije oko vanaest milijuna goina. jelomično je mogla uvudi
kanže pa se pretpostavlja a je živjela na rvedu ili se na njega mogla popeti rai zaštite i lova.
Cynoicitis je na zemlji provoio više vremena nego
Ilustracija 2.1
Miacis, preak svih pasa i mačaka koji je živio na rvedu prije četreset milijuna
miacis i bolje je trčao. O njega potječu vije različite evolucijske grane. Prva je cynoesmus, skupina
velikih životinja sličnih hijeni s nekim karakteristikama mačaka. Iako je vedina tih životinja izumrla, čini se
a ivlji afrički psi i lovački psi s Cape Horna potječu o njih, kao i anašnja afrička hijena. ruga grana je
tomarctus, o koje potječu svi kanii. Na prvi pogle, tomarctus je sličan anašnjem psu (ilustracija 2.3).
Međutim, postoje naznake aje tomarctus, osim što se malo m alo razlikovao u anatomiji, bio i manje
inteligentan o anašnjeg psa. Važno je znati a je anašnji pas preko tomarctusa povezan sa svim
rugim kaniima, uključujudi vukove, čagljeve, lisice i ivlje pse.
anas postoji barem trieset i evet različitih

r azličitih vrsta kania. Svi omadi psi pripadnici su vrste Canis
familiaris, koja uključuje veliki broj različitih pasmina. Pri raznim kinološkim ruštvima registrirano je više
Ilustracija 2.2
Cynoititis, prva životinja evolucijske grane koja se o mačaka ovojila prije
o četiri stotine vrsta omadih pasa, a procjenjuje se a ih širom svijeta ima više o osam stotina. Unatoč
ovog velikog broja pasmina, sličnost s rugim kaniima je tolika, a se možemo zapitati, nije li omadi
pas jednostavno pripitomljena verzij a jenog o ivljih kania? Ukoliko nije tako, a li se omadi pas
razvio nekim biološkim procesom iz jene o mnogih povrsta k ania? Proučimo li karakteristike
pojeinih ivljih kania, odi demo o zanimljivih spoznaja, prema moža ne i o konačnog ogovora.
Vukovi
Prema mišljenju vedine stručnjaka za pse, psi su se razvili o vukova. Britanski kinolog i veterinar Bruce
B ruce
Fogle vrlo jasno kaže: "Psi su vukovi,
Ilustracija 2.3
Tomarctus, zajenički preak svih kania - tjelesno jako sličan anašnjem
iako se poneka kriju u ovčjoj koži." Ukoliko je to istina, taa treba samo proučiti razum vukova a bismo
otkrili prirou pasjeg razuma, ponašanja i inteligencije.
inteligencije.
Ovakav pristup zvuči vrlo prihvatljivo. Vukovi su oista slični psima, apače, sjeverni vukovi se na prvi
pogle i ne razlikuju o njemačkog ovčara (vii si.3). rugi, vedi vukovi, sličniji su aljaškom malamutu ili
haskiju, ok istovremeno ima pasa koji, svojom veličinom, oblikom i bojom, nalikuju lisicama. Ko toliko
vari janti,
janti, poneka je teško
teško oreiti a li su pojeine
pojeine životinje pravi vukovi ili
ili ne. Tako se kojot (vii si.
si. 4),
koji je očito pripanik obitelji Caniae, često naziva prerijskim vukom, iako g a neki smatraju potpuno
ovojenom grupom, potpuno rugačijom o vukova. Još je teže klasificirati jenog o manjih vukova, čije
je znanstveno ime prilično
prilično ugačko - Canis niger seu rufus - koji je bolje poznat kao crveni teksaški vuk. U
nekim katalozima, ovaj se kani klasificira kao lisica, rugje kao čagalj, a ponegje i kao kojot.
Stručnjaci koji tvre a psi potječu o pripitomljenih vukova smatraju kako velike razlike u veličini i obliku
pasa proizlaze iz činjenice što su u pojeinim razobljima bile pripitomljavane različite
različite lokalne vrste
vukova. Tako se misli da sj everni vukovi nisu samo preci njemačkog ovčara (kojima toliko sliče), nego i
aljaškog malamuta, samojea, haskija, zatim čau-čaua, norveškog sivog goniča, škotskog ovčara, ali i
nekih manjih vrsta kao što su pomeranski špic, belgijski špic i velški ovčar ( corgi). Karakteristike ove grupe
su uska, ugačka glava, široke šiljate uši, i ugi kitnjasti rep (naravno, ako se rep ne krati). Planinski
vukovi (npr. tibetski vuk) imaju malo kradu njušku i smatraju se precima snažnijih pasa, mastifa i buloga.
Ovaj ogranak karakterizira krada, četvrtasta njuška i snažna čeljust. a pas i vuk nisu u najbližem
srostvu, okazuju njihove oči. Vukovi imaju jeinstvene, prelijepe oči. Samo jean pogle u oči vuka
posjetit de vas a omadi pas nije tek pripitomljeni vuk. Pas, Canis familiaris, ima okrugle zjenice.
Mnoge vrste vukova, naprotiv, imaju ovalne, uguljaste zjenice, koje im aju uznemirujudi, nimalo psedi
izraz lica.
Na stav znanstvenika, koji vjeruju a je upravo vuk preak omadega psa, očigleno su utjecala
mnogobrojna narona vjerovanja o ponašanju
i karakteru vuka. Zbog tih legeni, vedina ljui uživa u pomisli a je njihov kudni pas zapravo pripitomljeni
vuk. I sam razvoj te preaje zanimljiva je priča.
Mnogi oživljavaju vuka kao snažnu i plemenitu životinju. U našoj m ašti on je uporan lovac koji, vođen
velikim vučjim kraljem - vođom čopora, luta snježnim ravnicama. Vukovi love u grupi i pri tome znaju
kako treba iz stada odvojiti starijeg soba kojeg mogu lakše savlaati. Izmučenu i progonjenu životinju,
koja se ipak oupire i snažnim de rogovima vjerojatno raniti najbližeg vuka, svi okružuju, potaknuti i
koorinirani vođom čopora. rže je opkoljenom ok jean o njih ne zaskoči na njezina leđa i ubije ju
smrtonosnim ugrizom za vrat. Kaa se lovci obro najeu, čopor se polako vrada u svoje stanište, gje ih
očekuju ženke i mlai. Zanimljivo je a se vukovi brinu i za ranjene pripanike čopora, ovlače ih sa
sobom u brlog i ženke ih njeguju o ozravljenja.
Ovakvo iealizirano i pozitivno gleanje na život vukova, z apravo je posve novo, jer su još oneavno
ljui imali potpuno rugačije mišljenje o vukovima; traicionalno ih se smatralo okrutnim i o pasnim
lovcima. Svi smo se ved naslušali priča o velikom zločestom vuku i omah nam je jasno kaa netko kaže
a mu je vuk ošao na vrata, kako time ne najavljuje obrog prijatelja. Tijekom cijele ljuske povijesti,
vukovi su imali reputaciju ivljih i strašnih bida. Njih se optuživalo a krau jecu, ruše jahače s ko nja i
spontano koriste lovnu formaciju čopora napaajudi ljue. Bili su poznati kao ubojice iz o bijesti, koji
masovno kolju ovce i stoku. Siromašnom pastiru i farmeru uništavanje staa sigurno je značilo
ekonomsku propast, vjerojatno i glad, stoga nas ne treba čuiti iracionalni strah i mržnja onih koji su
vjerovali a su te zle životinje, vražji sluge.
Najbolju prestavu o strahu koji su vukovi ulijevli ljuima možemo obiti iz nekih legeni i priča o tim
životinjama po kojima se krvoženi vampir, primjeri ce, mogao pretvoriti u vuka. U romanu Br ama
Stokera racula (iz 1897.), grof rakula kaže aje vučje zavijanje "pjesma moje jece". U rugim pričama,
pogotovo o vukolacima, vuk se povezuje s vragom, pa zli ljui poprimaju obličje vukova ok izvršavaju
vražje naputke.
- \L.
Slika vuka, kao opasne i zle životinje, zružena s potražnjom za njegovim krznom, ovela je o lokalnih,
pa čak i nacionalnih, kampanja protiv vukova. U lovu su ljuima najčešde pomagali irski vučji hrtovi, ruski
i škotski jelenski hrt ovi.
U Sjeinjenim Američkim ržavama program kontrole ovih grabežljivaca započet je 1915. goine, a prva
je meta postao sivi šumski vuk. Program je bio stravično uspješan
uspješan pa je vuk, ved o
o 1930. goine, u
mnogim poručjima potpuno istrijebljen. Sivi vuk, nekaašnji lutalica čitavog sjevernoameričkog
kontinenta, anas se može nadi samo na Aljasci i, u malom broju, u ijelu Minnesote. Slična subina
snašla je vukove iljem svijeta, posebno na Britanskom otočju, gje su neke pasmine, kao što je
falklandski vuk, potpuno istrijebljene.
Zaslugom književnih jela raznih autora, pogrešno mišljenje o vukovima ipak se počelo mijenjati.
Američki romanopisac Jack Lonon, u jenom je svojem romanu, prikazao vuka kao plemenitu životinju.
Dakle, u novom, mnogo boljem svje tlu, sugerirajudi a su vuk i pas brada. Bio je obar poznavatelj
ponašanja pasa te je uspješno i vjeroostojno napisao vije knjige. Prva je Zov ivljine (1902.) u kojoj se
pas, primamljen ivljinom, priružuje vučjem čoporu, ok ruga, Bijeli očnjak (190 7.), opisuje vuka
prilagođenog ljuskom ruštvu.
Sudut prema vuku, koju anas mnogi osjedaju, vjerojatno potječe iz knjige Ne plači, vuče, kanaskog
pisca Farleva Mowata, iz 1963. Knjiga je postigla nevjerojatan uspjeh te je kasnije snimljen i film istog
naslova. Osebujan opis vuka, nazvanog George i njegove ružice Angeline, provlači se cijelim jelom.
Movvat opisuje Georgea kao vuka "kraljevskog ržanja, ostojanstvenog i uzvišenog". Vuk George bio je
"savjestan, pažljiv prema rugima i nježan, ali u razumnim granicama,... prava slika oca, čija se
iealizirana pojava opisuje u mnogim čeznutljivim knjigama o obiteljskim uspomenama, ali čiji je stvarni
prototip rijetko koračao zemljom na vije noge."
Movvat personificira i Angelinu, nazivajudi je Georgovom "suprugom" i opisujudi je kao "prekrasnu,

žestoku, strastvenu i poneka vražje naravi". U zaključku je zapisao: "Jako sam zavolio Angeline i još
uvijek živim u nai a du negje naidi na ženu koja ima sve njezine vrline."
Ovakvi opisi povedali su simpatiju prema vukovima. George i Angelina gotovo preko nodi preobratili su
čitatelje koji vukove više nisu oživljavali poput krvoloka, ved kao progonjene životinje koje su se
nehotice zamjerile cijelom čovječansvu. Mowatova knjiga utjecala je na snažniju javnu kritiku programa
za kontrolu broja vukova u Sjevernoj Americi i čak je potaknula pokušaj a se 1974. goine sivi vuk
ponovno nastani u sjeverne ijelove ržave Michigan. Međutim, šumarska služba kanaske pokrajine
Britanske Kolumbije, pokušavajudi spasiti staa jelena i karibua, ipak je razvila program kontrole broja
vukova, kako se ljepše naziva nekontrolirano ubijanje vučjih čopora. Zbog moernog pozitivnog stava
prema vukovima, gotovo svake godine ovaj program postaje meta protest a i demonstracija. Gledao sam
snimku televizijske reportaže o jenom takvom protestu i čuo kako reporter veliča vrline vuka, pripisujudi
mu hrabrost, poštenje, sudut, ljubav, osjedajnost, poštenje, inteligenciju, opreznost, nesebičnost i smisao
za humor. Zapanjen onim što sam čuo, morao sam premotati vrpcu i poslušati još jenom taj govor, kako
bih se uvjerio a se oista railo o vuku, a ne o preizbornoj kampanji nekog političara. U svakom
slučaju, zbog ovakvih stavova, ieja a su omadi psi potekli o v ukova iznimno je popularna i lako
prihvatljiva. Ukoliko i nije tako, ovakva plemenita životinja zaslužuje našu ljubav i ruštvo.
Čagalj
Premda su neki vrlo ugledni znanstvenici, poput nobelovca, zoologa i etologa Konrada Lorenza, mislili da
psi potječu o čagljeva (vii si. 5), a ne o vukova, ova zamisao nika nije bila prihvadena među
kinolozima. Čini mi se a obijanje ove teorije nije toliko utemeljeno na znanstvenim razlozima, ko liko na
izmišljenim pričama i prerasuama. Nažalost, nije se kao ko vukova pojavio nikakav književni ra koji
bi opovrgnuo te početne prerasue. U usporebi s literaturom posvedenom vukovima, raovi o
ponašanju i mentalnim sposobnostima čagljeva mnogo su rjeđi.
Uvriježeno je mišljenje a se cagljevi, koji pretežno žive u Sjevernoj
— ,...t. Amprici i i
A vr'ii Viran/=- ctnn'rama i ntnafima T inrli 1V1 7ami51iain
kako se šuljaju ulicama, prožirudi otpatke, smrljivo meso i svakojako smede. Smatra se a slijee prave
grabežljivce, preuzimajudi o njih natrule ostatke lovine. Priča se a su v iđeni kako trčkaraju oko hrpa
smeda ili po grobljima, te koriste svaku prigou ne bi li iskopali i pojeli tijela plitko ukopanih osoba.
Pripisuju im mnoge niske i ružne karakterne osobine,
o sobine, o toga a smre o toga a su lijeni i prevelike
kukavice za samostalan lov.
Poznavajudi ovaj negativni onos prema čagljevima, nije čuno što je tek ma li broj ljudi ustao u obranu
teorije kako je baš čagalj neposreni preak psa. Tko želi vjerovati aje njegov kudni ljubimac, njegov
najbolji prijatelj, životinja koja s njim ijeli om, a moža
mo ža čak i krevet, genetski zapravo smrljiva
kukavica, koja jede smede i kopa po grobovima? Psihološki je mnogo prihvatljivije povezati našega psa s
plemenitim vukom.
Međutim, prerasue su uvijek utemeljene na pogrešnim pretpostavkama. Cagljevi su nešto manji i lakši
o prosječnog vuka i nemaju njegovu ivlju obrambenu mod (stoga su i sami često lovina velikih mačaka,
posebno leopara). No, nema baš nikakvih anatomskih razlika koje bi ih razvajale o vukova ili omadih
pasa pa bilo koji porobniji opis fiziologije i ponašanja čaglja možemo jenako obro primijeniti i n a bilo
koju pasminu manjih vukova, kojota ili nekih omadih pasa.
Cagljevi imaju i jenu genetski zanimljivu sličnost sa psima. Mnogi tvre a svaki pas koji ima i najmanju
bijelu točkicu na tijelu, ima i poneku bijelu laku na vrhu repa. Izglea aje vrh repa i ko čagljeva često
bijel. Ova čuna činjenica često služi kao okaz teorije a porijetlo psa moža uključuje i gene čaglja. Isti
takav karakteristični bijeli vršak repa mogude je nadi i ko lisice, ali nikaa ko vuka ili kojota.
Premda cagljevi imaju reputaciju strvinara, njihov način hranjenja zapravo se gotovo i ne razlikuje o
vučjeg. Poput čagljeva i vukovi često jeu strvine, a na krajnjem sjeveru njihovi su pohoi na smetlišta
uobičajen problem. Cagljevi, poput vukova, vedinu vremena provoe lovedi male životinje i gloavce. U
mnogim poručjima žive u malim
čoporima, lovedi svoj plijen na isti način kao i čopori vukova. Poput vukova i lisica, i oni se kote u
jazbinama.
Međutim, ono što mene najviše zapanjuje je činjenica a oči čagljeva nimalo ne sliče očima vuka. Njihove
oči imaju okrugle, a ne uguljaste zjenice, i upravo to im aje prijateljski izgle koji najčešde viimo ko
omadeg psa...
Lisice
Među svim kaniima, lisice se najrjeđe spominju kao mogudi preci pasa (vii si.6). Njihova su obilježja
uguljasta glava, kratke noge, ugačko, gusto
g usto krzno i rep koji može osizati polovinu, o vije tredine,
užine tijela. Uglavnom su manje o pasa. Prosječna uljina tijela iznosi oko peeset osam centimetara,
a vede vrste mogu u grebenu biti visoke o četreset centimetara. Sitne su građe, teške samo va o pet
kilograma, s ponašanjem poosta rugačijim o pasa. •<
Lisice jeu sve: kukce, gliste, manje sisavce, ptice, jaja, strvine, ali i biljke (čak vole neke vrste voda). Za
razliku o vedine rugih članova poroice pasa, ne progone lovinu. One se tiho šuljaju, a ona zaskoče
svoj plijen, kao mačke. Plašljive su i često ih love vukovi, risovi i rugi veliki mesožeri. Mlae lisice česta
su lovina ptica grabljivica.
Za razliku o rugih kania, žive usamljeno tijekom vedeg ijela goine, a ruže se samo u oba parenja.
Iako mlae ogajaju u jazbinama, ne žive u brlozima, nego spavaju sakrivene u travi ili guštari.
g uštari. Taa o
izražaja olazi njihov krasni kitnjasti rep kojim se, kao velikim krznenim šalom, omotaju ok spavaju.
Lisice i psi imaju rugačiju tjelesnu građu. Lubanja vedine lisica toliko se r azlikuje o lubanje pasa (čak i
onih sličnih lisicama) a je ved i na prvi pogle jasno kako između tih kania ne n e postoji neko bliže
srostvo. Naalje, vedina lisica ima uske, poput proreza, uguljaste zjenice koje im aju m ačji izgle.
Ništa slično ne možemo nadi ni ko jene pasmine omadih pasa. Još je važnija činjenica a obična
crvena lisica, čije je stanište prošireno iljem Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Afrike, nema isti broj
kromosoma kao pas. To bi trebalo značiti

pouzdanih podataka, saznajemo da su se psi povremeno parili s lisicama i dobili mlade sposobne za dalje
razmnožavanje. Ovakvi slučajevi mogu uzrokovati poteškode u klasifikaciji nekih vrsta lisica, koja je
jenako zamršena kao i klasifikacija
klasifikacija vukova. Križanje je
je moža mogude ko onih lisica
lisica koje su genetskom
strukturom sličnije čagljevima ili vukovima.
Spomenimo i zanimljiv ruski eksperiment s lisicama, koji se izravno tiče omadih pasa. U jenom
sibirskom laboratoriju biolozi su pokušavali pripitomiti srebrne lisice, ne bi li ih lakše uzgajali zbog
njihovog cijenjenog krzna. Buudi a ivlje lisice znaju biti prilič no nemirne i ponekad grizu, u uzgoju su
izdvajali pitomije primjerke i samo su njima dozvoljavali parenje. Nakon dvadeset generacija uspjeli su
obiti pitome, omade lisice.
Ovi eksperimenti izazvali su brojna

br ojna iznenađenja. Uzgojene i uomadene pitome lisic e postale su
ponašanjem vrlo slične psima: tražile su ljusko ruštvo, počele su mahati repovima u istim situacijama u
kojima to čine i psi, pokazivale su sklonost a ljuima ližu lice, a cvile i laju. ošlo je i o značajnih
tjelesnih promjena. Ženke su se počele tjerati vaput goišnje, poput ženki pasa. Uši nekih lisica savile su
se kao ko nekih pasa. No, na veliku žalost uzgajatelja, krzno je vremenom postajalo raznobojno, sličnije
krznu pasa, pa je izgubilo visoku tržišnu cijenu.
Uzbuljiv i moža najhitniji rezultat ovog istraživanja pokazao je a su pripitomljene lisice, iako nisu bile
križane sa psima, razvile ista psihička i tjelesna obilježja kao i psi. To bi moglo značiti a su geni koji u sebi
nose blagost (po kojoj su lisice selekcionirane), na neki način povezani s nekim rugim gentskim
preispozicijama. Takve genetske veze prilično
prilično su česte. Na primjer, postoje okazi a su bijeli psi češde
gluhi, što značiti a su geni koji oređuju boju krzna povezani s genima koji oređuju sustav osjetila.
Ukoliko to vrijei za sve kanie, vjerojatno bi sam čin pripitomljavanja vukova, šakala ili ivljih pasa,
uzgajanjem pitomijih primjeraka, trebao u njih proizvesti tjelesne i psihičke karakteristike slične onima
kod pasa.
30 INTELIGENCIJA PASA
Dingo psi, divlji psi i parije
Posljenja grupa unutar koje možemo potražiti pretka omadeg psa je grupa takozvanih ivljih pasa. Njih
karakterizira trokutasta glava, šiljaste uspravne uši, nisko postavljene obrve i naglašen stop. Ovi psi žive
na poručjima Bliskog i Srenjeg Istoka, a velike populacije prisutne su u čitavoj Africi, Australiji i južnoj
Aziji (uključujudi Maleziju i Iniju).
Iniju). Nažalost, o građi njihovog mozga znamo još manje nego o mozgu
vukova, čagljeva ili lisica.
Pretpostavlja se da su vrstu zvanu ingo (vii si. 7), fizički vrlo sličnu azijskom vuku, u Australiju oveli
nomai koji su kasnije postali australski omoroci. Čini se a su na to poručje stigli pre kraj posljenjeg
leenog oba ok je razina mora još bila niska. Postoji mogudnost a je dingo u to vrijeme bio
polupripitomljen pa su ga ljudi namjerno poveli sa sobom, a tek kasnije j e on ponovno podivljao.
Prvi Europljani koji su stigli u Australiju, zapazili su a mnoge omoroačke obitelji imaju pse o kojima se
posebno dobro brinu, iznimno ih cijene i koriste u lovu. Neki o prvih istraživača zapisali su kako ih je
nemogude razlikovati o ivljeg inga. To nije neobično, jer i anas mnogi omoroci nabavljaju pse
kraudi štena ivljeg inga. Ukoliko ih ogajaju ljui, mlai postanu oani i vjerni kudni psi, jenako
povjerljivi kao i ostale pitome pasmine pasa.
ingo je jeini veliki sisavac mesožer u Australiji koji poput vuka živi u čoporu. Iako su viđeni
v iđeni vrlo veliki
čopri o seameset i pet, pa i više primjeraka, obično se lovna grupa sastoji o pet o šest životinja. Kao
i ostali kanidi, i dingo se koti u j azbinama, a često je njegovo leglo pronađeno i u šupljem rvetu. Uz
ostalo, imaju snažan osjedaj
o sjedaj teritorijalne pripanosti te ustrajno brane svoje poručje, poštujudi zemljište
rugih čopora.
ivlji psi u Africi i Aziji jako su slični ingu, jeino su malo krupniji i zepastiji. ok ingo, poput vuka, rži
rep spušten preko stražnjice, vedina ivljih pasa svoje kratke, savijene repove rži poignuto i nagnuto
prema leđima. O uomadenih pasmina pasa, najsličniji prvotnom ivljem psu je basenči, koji se tjel esno
uopde ne razlikuje o ivljih
pasa Konga i Suana. Njegove ženke ne tjeraju

t jeraju se vaput goišnje kao ko omadeg psa, ved samo
jednom.
Neki proučavatelji pasa, na primjer Michael Fox, vjeruju a su se omadi psi mogli razvil i iz pojedinih
vrsta ivljih pasa. Takav stav potkrepljuju tezom a je ivlji pas sličan basenčiju služio kao spona između
vuka i omadeg psa. Međutim, paleontolozi nisu pronašli nikakav fosilni okaz u prilog toj tvrnji. S ruge
strane, postoje dokazi da se parenjem ivljih i omadih pasa mogu obiti priznate pasmine. Osim
basenčija, i roezijski gonič je po velikim utjecajem gena ivljih pasa. To su krupni psi, visoki šezeset o
seameset centimetara u grebenu, s težinom o oko trieset i pet kilograma. Uzgojeni su od divljeg psa
kojega je pripitomilo pleme Hotentota, zvanog Khoikhoi. Ovo pleme u uskom je srostvu s afričkim
Bušmanima i živjelo je u prejelu Rta obre nae u Južnoj Africi. Krajem evetnaestog stoljeda, o
nekoliko primjeraka takvih pas a ošao je Južnoafrikanac Cornelius van Rooven, lovac na visoku ivljač.
Križao ih je s nekim uvezenim europskim pasminama i obio "lavljeg psa", poznatog kao "Van Roovenov
pas". Najizrazitije obilježje roezijskog goniča je griva na leđima koju stvara laka što raste u suprotnom
smjeru o ostale lake. Ova griva počinje na ramenima i polako se sužava o točke izna kukova. Upravo
ovo obilježje povezuje pasminu s ivljim psima, jer ingo i o stali ivlji psi imaju sličnu grivu. Ona nije tako
naglašena, ali se ističe ko prestrašenog ili uzbuđenog psa.
Ukoliko nisu po utjecajem čovjeka, ivlji se psi ponašaju kao tipični kanii. Organiziranim čoporima love
male životinje i u kooriniranim akcijama hvataju antilope ili gazele, obično tako a izvoje mlau ili
bolesnu životinju. Međutim, ivlji psi ved ugo žive u blizini čovjeka. Mnogi čopori oustali su o lova i u
potpunosti su postali ovisni o smetlištima velikih graova. Takvi se psi obično zovu parije. To ime ne
označava neku posebnu pasminu ili vrstu, nego psa koji se hrani otpacima i smedem urbanih
ur banih sreina.
Slični psi su, pogotovo u ranijim povijesnim perioima,
perioima, bili obro poznati po čitavoj Iniji i Egiptu, kao i
ostalim poručjima Srenjeg Istoka. U biblijsko oba nalaze se u P alestini, a spominje ih i Sveto Pismo.
ZAJENIČKA OBILJEŽJA PASA I NJIHOVIH

ROĐAKA
Buudi aje krajnji cilj ove knjige unaprijeiti razumijevanje ponašanja i inteligencije omadih pasa,
potrebno je nešto redi i o onim karakteristikama koje su zajeničke svim kaniima. Širok prsni koš i uski
bokovi, što ih čini vrlo obrim trkačima, zajenička su tjelesna obilježja svih kania. Ujeno, svi imaju
istančan njuh i sluh. Glee njihovih umnih sposobnosti, zoolog Frerick Zeuner zaključuje a je
"inteligencija kania mnogo veda nego ko rugih mesožera, uključujudi i velike mačke". Sve psu srone
vrste sporazumijevaju se na slične načine: koriste iste tjelesne i facijalne znakove za izražavanje ljutnje,
straha, ugoe, namodi i pokornosti. Svi zavijaju i svi mogu lajati. Kaa se uzgajaju s omadim psima
nauče lajati, iako to u ivljini obično ne čine. Napokon, svi zakopavaju kosti i višak hrane, koristedi te
zalihe u vrijeme neimaštine.
Svi kanii uživaju se povremeno uvaljati u smede i ruge smr ljive otpatke. Izglea a je ovo čunovato
ponašanje povezano s njihovim estetskim oživljavanjem mirisa, kojega neki stručnjaci uspoređuju s
našim oživljajem glazbe; u tome nema nekog stvarnog cilja, ali izglea a ih veseli. Mnogim vlasnicima
pasa smeta takvo ponašanje pa ih kažnjavanjem pokušavaju oučiti o ove neobične navike, no o toga
obično nema koristi. Poneka nekom upornom vlasniku pođe za rukom pronadi parfem ili miris kojega
pas prihvada i taa je ovoljno nanijeti ga na obje strane vrata i iza ušiju. To bi psa moglo odvratiti od
traženja svake prigoe a se uvalja u najbližu hrpu gnoja ili smeda, ali se može pokazati i kao vosjekli
mač.
Moja snaha Kari ima krasnu

kr asnu mješanku Tessu, koju često voimo sa sobom na našu malu skrovitu farmu.
Iza kude je široki ovoni kanal, koji
ko ji u toplije oba goine poprima poprilično neugoan miris. Kaa kanal
ostigne vrhunac smraa, Tessa ne propušta skočiti u njega i obro se provaljati u blatu. Svakako a nas
ovaj njezin običaj nimalo ne uveseljava i taa je nekoliko sati, sve ok smra ne ispari, ne puštamo u
kudu. Jenom sam, prije jutarnje šetnje, pokušao izbjedi neizbježno
kupanje u smrljivom kanalu, namirisavši Tessu losionom ugonog mirisa koji koristim poslije brijanja.
Izgleala je poprilično zbunjena tim postupkom i čim sam o tvorio ulazna vrata, umjesto a se, kao
obično, počne igrati onošenja štapa, ojurila je ravno u blatnjavi kanal. Vratila se malo kasnije, potpuno
mokra i smrljiva, spremna započeti igru. Očigleno je osjedala potrebu a svoj novi čuni miris maskira
nečim estetski prihvatljivijim njezinom psedem ukusu.
Svi pripanici poroice pasa, osim lisice, vrlo su ruštveni. Zbog lova ili jenostavno zbog ruštva, vedina
ih živi u čoporima i svi pokazuju obro razvijene ruštvene navike. Uspostavljaju i oržavaju hijerarhiju
kojoj je na vrhu vođa čopora. Oani su čoporu i svim njegovim članovima. Svi se brinu za mlae pa često,
ako nema majke, čuvaju i ogajaju štena u leglu.
Tipično za sve kanie je i označavanje teritorija mokradom, pomiješanom sa sekretom iz prepucijske

žlijeze. Ko mužjaka, ovo je označavanje obično povezano s izanjem noge pokraj velikih premeta
(stabala, stijena, grmova), kako bi miris osegao visinu njuške rugih pasa i kako bi se mogao
rasprostrijeti na što vedem poručju. Neki afrički ivlji psi čak se stražnjim nogama penju po eblu, prije
nego li štrcnu svoju poruku.
Stručnjaci misle a pripanici obitelji kania mogu saznati mnogo poruka iz ovih mirisnih obilježavanja.
Miris identificira psa koji ga je ostavio, otkriva njegov spol, ob i zravstveno stanje, pa čak i što je jeo.
Pojeini hormoni otopljeni u mokradi pružaju psima obavijesti o psihološkom stanju onoga koji je ostavio
oznaku - a li je bio ljut, prestrašen, zaovoljan ili se neavno pario. (Izgleda da grebanje po zemlji pokraj
izmeta, što rai vedina pasa, služi istoj svrsi, iako se, iz znoju sličnog sekreta, koji se izlučuje iz šapa može
sakupiti bitno manje obavijesti nego iz mokrade.) U priroi visoko rvo ili stijena, a u grau ulični hi drant
ili stup, postaju psede novine i mjesto ogovaranja svih pasa iz susjestva. Nakon što su pronjuškali
posljenje vijesti, vedina de pasa (pogotovo mužjaka), ostaviti svoj miris i prekriti prethonu poruku
svojom vlastitom.
Moža je najvažnije zajeničko obilježje kania njihova sposobnost međusobnog križanja. Vuk, kojot,
čagalj, ingo, ivlji i omadi pas mogu se križati i onijeti na svijet žive mlae koji se mogu razmnožavati.
Nije sasvim jasno mogu li se križati psi i lisice, jer vedina pasa nede se ni obazirati na lisicu koja se tjera, a
među njima ima i genetskih nepouarnosti, barem ko obične crvene lisice i psa.
Križanje različitih pasmina uglavnom provoi ili potiče čovjek. Kao što sam ved spomenuo, uobičajeno je
križanje inga i ivljeg psa. Eskimi i rugi sjevernjački naroi reovito križaju svoje rane pse za vuču s
vukovima, kako bi obili jače i vede primjerke. ovoljno je ženku koja se tjera ostaviti, vezanu za štap, na
poručju u kojem ima vukova. Zainteresirani vuk rao de se zaustaviti i iskoristiti priliku, a čini se a i
ženke prihvadaju vučje uvaranje. Naravno, u teškim vremenima nestašice hrane, vjerojatno de vukovi
kuju radije pojesti, nego se pariti s njom. ,
U Njemačkoj i Nizozemskoj uspjeli su križati njemačkog ovčara i europskog sivog vuka. Mješanci su
nazvani "vučjaci" i postali su popularni kudni ljubimci. Na prvi pogle ne možemo ih razlikovati o
čistokrvnog njemačkog ovčara, a i ponašanjem su im vrlo slični.
Poznati su i mnogi namjerni ili nenamjerni slučajevi križanja čagljeva i pasa. Stari Egipdani ostavili su
etaljne opise takvih križanja. Imati mješanca psa i čaglja onosilo je taa izuzetnu sredu, jer se time
častio bog mrtvih - Anubis. Sam bog imao je čagljevu glavu i obre je voio u vječnu sredu poslije smrti.
Biolozi vjeruju a se ovim križanjem psa i čaglja razvila anašnja pasmina poznatija po imenom
faraonski pas. Rezbarije, hijeroglifi i slike dokazuju njegovo posto janje čak 3000 goina prije Krista,
(ilustracija 2.4)
Postoje zapisi o faraonskom psu faraona Tutankamona, v laara Gornjeg i onjeg Egipta, koji je živio oko
1350. prije Krista. Poznato je čak i ime psa - Abuwitiyuw. Tutankamon je uživao gleajudi svog ražesnog
ljubimca kako skače o srede čim bi ugleao gazelu i rao ga je voio u lov. Kaa je pas uginuo, nareio je
a ga pokopaju kao pripanika visokog plemstva. Abuwitiyuw je bio zamotan u fino platno i položen u
lijes. Bio je namirisan i namazan pomasti ma koje čuvaju

tijelo o raspaanja kako bi mogao biti čašden ko boga Anubisa. Kip toga psa kasnije je postavljen
pokraj ulaza u Tutankamonovu grobnicu, koju su, gotovo neirnutu, 1922. goine pronašli Howar Čarter
i Lord Carnarvon u Dolini kraljeva kraj Luxora.
STVARNO PORIJETLO OMADEG PSA
Uz tolike potencijalne pretke i praoce omadega psa i tolike fiziološko - psihološke sličnosti među raznim
vrstama kania, možemo li uopde izvesti neke čvrste zaključke o stvarnom porijetlu psa? Neki biolozi
sumnjaju u to, ali najvjerojatnije je a omadi pas ima, u različitim omjerima, gene svih ivljih kania. Ja
mislim a pripitomljavanje pasa nije bio jeinstveni ogađaj. Najvjerojatnije su ljui pripitomljavali pse u
raznim periodima i na raznim
r aznim mjestima. Mogude je i a su pripitomljavali različite vrste kania. rugim
riječima, bilo koji pripanik poroice pasa mogao je postati k aniat za pripitomljavanje.
Lovci iz kamenog oba vjerojatno su pronašli mlae vučide i uomadili ih. Na nekom drugom mjestu,
ruga grupa lovaca mogla je nadi i pripitomiti male čagljeve. rugje je opet, moža kojotu
ko jotu ili ivljem
psu, netko ukrao i zatim uz ognjište ogojio njihovu štena. Pokorniji i korisniji primjerci ostajali su uz
čovjeka i kroz nekoliko generacija bila je stvorena oređena pasmina: ovje pitomi sjeverni vučjak, onje
azijski vučjak, tu pitomi ingo, a tamo mješanac ivljeg i pitomog psa u Africi, ili mješanac psa i kojota na
nekom drugom mjestu ili u nekom drugom vremenu. U v rijeme velikih seoba naroda svi su sa sobom
sigurno vodili i svoje pse.
Susreti pripanika različitih naroa razvijali su njihove međusobne onose i ok su ljui razmjenjivali
robu, priče, hranu ili neprijateljstva, psi su razmjenjivali
r azmjenjivali gene.
Trgovina i putovanja iljem svijeta stvorili su toliko pasmina omadeg psa a bismo za svaku sigurno
mogli redi kako u sebi nosi "vuk - čagalj - kojot - dingo - lisica - pas" genetske komponente. Jedna
pasmina može biti 30 posto vuk, 30 posto čagalj i 40 posto dingo, dok je druga 60
nnstn vuk 10 nnstn tnint 90 nnctn Hivlii nas i 1D nnctn rttazK Rnrhiri
a ne poznajemo genealogiju svakoga o njih, sve ih zovemo psima, oajudi razlikovne riječi, kao što su:
"španijel", "lovački pas", "ovčar" i slično, pa tim nazivima pokušavamo oreiti viljive karakteristike
rezultata raznih mješavina.
Bogata mješavina raspoloživih gena iz cijele obitelji kania koja je ugrađena u omadeg psa, omogudila je
čovjeku a kontroliranim križanjem stvori na stotine različitih
r azličitih pasmina. Na različitim stupnjevima ovoga
postupka, ljui su izolirali gene za onošenje lovine, markiranje lovine,
lovine, sposobnost pradenja tragova,
čuvanje staa, stražarenje i mnoge ruge tjelesne i psihičke značajke. Povijest pasa uči nas a, ako obro
potražimo, obično možemo nadi neku specifičnu genetsku mješavinu koja točno ogovara našim
potrebama, ma kakve one bile; sve što
Ilustracija 2.4
Primjer psa kojeg su stari Egipdani obili križanjem psa i čaglja. Ovo je moža
trebamo učiniti je nadi pse koji imaju željene karakteristike i zatim ih selektivno uzgajati kako bismo
stvorili novu vrstu omadega psa.
UTJECAJ PRIPITOMLJAVANJA NA PSA
Zaboravite sve što je o saa rečeno i zamislite a u obitelji kanida postoji samo jedan jedini predak
omadega psa (nazovimo ga kani X). To bi nas moglo navesti na zaključak a de pripitomljeni pas imati
istovjetna obilježja ili mentalne sposobnosti kao i kani X. Nažalost, ne bi to bilo tako jenostavno. Kaa
bi domadi psi i imali gene samo jenog o ivljih kania, oni ne bi bili jenostavno pripitomljene verzije
ivljeg varijeteta. Sam proces pripitomljavanja promijenio
promijenio je pse pa se oni o svojih ivljih rođaka ne
razlikuju samo tjelesno, nego i psihički.
Glavne razlike potječu zbog činjenice što su ljui pri uzgoju pasa sustavno oabirali značajke štenai.
Takvom selekcijom orasli psi počeli su poprimati značajke neorasle mlaunčai. Ova pojava, koja se
onosi na fiziološke i psihološke karakteristike, stručno se naziva neotenija.
Tjelesne razlike pasa i ivljih kania uočljive su ved u izgleu njuške, koja je ko pasa krada, stoje tipično
za štena. Nos je malo spljošten, a ko nekih pasmina zubi su jeva nagurani jeni o rugih. Krajnost o
koje je doveo takav razvoj pojeinih pasmina anas nose bulozi, mopsi, pekinezeri, engleski španijeli,
bokseri i rugi, kao takozvani psi "zgužvanih lica". Manje ekstremni primjeri su retriveri i španijeli, ok
čak i "psi uge njuške" poput engleskog hrta,
hrt a, obermana, afganistanskog hrta, ruskog hrta ili faraonskog
psa, imaju kradu njušku o svojih ivljih preaka.
ruga razlika je u veličini. U prosjeku su psi manji o vukova i čagljeva, iako postoje i iznimke. Velika
doga, mastif, bernardinac, veliki pirinejski pas, njufaundlan, irski seter i škotski jelenski hrt takve su
iznimke, no, kako du pokazati kasnije, ti su psi selektivno uzgajani upravo zbog svoje veličine i stoga
odstupaju od prosjeka.
Mijenjale su se i boje. Vukovi, čagljevi i ivlji psi vedinom su jenobojni s pokojim svjetlijim čuperkom na
glavi, trbuhu ili vrhovima
nnmi 7a
nr\ niih
pasa ima više nego što ih postoji u priroi. Neobični su i prekrasni crveni ir ski seteri, plavi irski terijeri s
osebujnim krznom ljubičastog osjaja, pa raskošne točke almatinskih pasa i harlekinskih oga. Očarava i
šarenilo škotskih i šetlanskih ovčara. Ljuski ro oista voli izuzetne i zanimljive uzorke, a čini se a se
time povodio i u uzgoju pasa.
Krzno pasa i njihovih predaka ne razlikuje se samo po boji. Krzno vukova, čagljeva i ivljih pasa rugačije
je samo po uljini i gustodi,
gustodi, što ovisi o hlanijoj ili toplijoj
toplijoj klimi u kojoj žive.
žive. Ko pasa demo pak nadi
mnogo, selekcijom uzgojenih,
uzgojenih, vrsta krzna. Jazavčar može imati glatku, tvru, kratku laku, zatim ugačku
i mekanu, ili pak gustu i kovrčavu. Veliki psi čuvari staa, puli i komonor, imaju čunovatu laku koja se
mota u uge kovrče; njihovo krzno je toliko teško a bi orastao pas, kaa bismo ga potpuno ošišali,
težio i o pet kilograma manje. Neki terijeri, kao kernski terijer i zapanoškotski bijeli terijer, imaju
vostruko krzno koje se sastoji o vanjskog grubog, zaštitnog sloja i unutarnjeg mekanog, izolirajudeg
krzna. Meksički goli pas uopde nema laku, ok pulama laka stalno raste i tako teoretski nema
maksimalne duljine.
Neke o tih varijacija proizveene su iz umjetničkih pobua, ok su ruge funkcionalne priroe. Gruba
laka, tvra poput žice, uspješno de zaštititi terijera o oštrog stijenja ili zuba njegovog mogudeg plijena.
Gusto krzno aljaškog malamuta izuzetno de poslužiti kao zaštita o polarne hlanode. Istovremeno, laka
pula koja stalno raste, jenostavno pruža nebrojene mogudnosti sisanja i mijenjanja "frizura" prema
našim trenutnim monim prohtjevima.
Razlike su uočljive i na primjeru ušiju. Uši ivljih kania u priroi, uspravne su i zašiljene. ouše, štena
mnogih ivljih pasa često ima mlohavo obješene uši, ali se o ne uvijek usprave kaa psidi narastu.
Naravno, mnogi omadi psi jetinjastog izglea, poput španijela i nekih lovačkih pasa, cijelog života
zarže obješene uši.
Naši omadi psi i ponašanjem su cijeloga života slični štencima. Ližudi lice svojega gospoara, oni zapravo
imitiraju ponašanje štenai. Mlai ližu majčino lice ne bi li im o na povratila malo hrane. Ono što
mnogi vlasnici pasa vole nazvati poljupcem, ustvari je znak a vas pas smatra svojim roiteljem i traži o
vas užinu.
ruga psihološka karakteristika omadeg psa je njegova relativna poslušnost i poređenost čovjeku.
Zbog neotenije naši se psi ponašaju poput štenai te stoga
sto ga ne osjedaju potrebu izazivati orasle
pripanike čopora kako bi preuzeli njihovo vostvo ili ominantni položaj. U priroi, m lai kanii najprije
izazivaju najmanje i najslabije pripanike čopora, a zatim, kako rastu, prelaze na one s višim položajem.
Buudi a su se ljui zarana suočili s ovim problemom, a želedi izbjedi opasnost a psi napaaju njihovu
jecu (najmanje i najslabije članove ljuskog čopora), selektivnim je uzgojem ublažen taj snažni
unutrašnji nagon ko pasa. Položnost, pokornost i ječja ovisnost nisu neobične i ko vedih pasmina. Psi
kao što su oge, bernarinci ili njufaunlani često se nazivaju "psima s prostirača", jer de se, ako mogu,
najraije sklupčati na prostirač ispre kamina i mirno ležati gotovo cijeli an.
Naalje, pri uzgoju omadih pasa ljui su se susreli s neofobijom, strahom o novih, nepoznatih stvari i
osoba. ivljim kaniima taj je strah urođen i nije ga lako ostraniti, ok se ko omadih pasa smatra
nepoželjnom osobinom. Neofobične pse nazivamo strašljivima, bojažljivima ili zatvorenima. Oni
izbjegavaju čovjekov oir, a kaa o njega i ođe, postaju posebno uznemireni. Iz genetskog nasljeđa
omadih pasa namjerno su izvojene ove značajke pa smo uspjeli stvoriti životinje koje su prema
strancima tolerantne i dobro se snalaze u novim situacijama.
Vjerojatno je jedna od posljedica selektivnog uzgoja i ljubav pasa prema igri. Koliko smo se puta nasmijali
lakrijama našeg psa! Iako to najčešde ne bismo nikome priznali, prilično mnogo vremena provoimo u
besmislenoj igri s njim. Čak je i ozbiljni pastor Henry War Beecher, poznat po svojem zalaganju za za
pomirenje Sjevera i Juga nakon američkog građanskog rata, uočio tu potrebu za igrom te je zapisao kako
je "pas stvoren posebno za jecu. On je bog šale." Književnik i književni kritičar Samuel Butler otišao je
korak alje uz zaključak a psi postoje stoga kako bi se i orasli mogli igrati, rekavši: "Najvede
zaovoljstvo koje nam pruža pas je što pre njim možemo o sebe
napraviti bualu, i ne samo a nas nede prekoriti, nego de i o sebe napraviti bualu."
Pošto pse koristimo u razne svrhe, namjerno su razvijene neke pasmine s izrazitim sposobnostima za
obavljanje pojeinih zaataka i karakterističnih poslova, ok su ruge uzgojene zbog njihovih karakternih
osobina (na primjer, oštri i agrestivni
agr estivni psi služe kao čuvari, a nježni i blagi psi prestavljaju ruštvo ili
igračku). Nikaa nedemo saznati na koji su način primitivni ljui otkrili kako mogu manipulirati genima
raznih vrsta pasa. Mnogo toga sigurno se ogoilo slučajno, metoom pokušaja i pogrešaka. Vjerojatno
su prvi namjerni eksperimenti bila parenja potaknuta iskustvenom spoznajom da potomci dvaju pasa s
poželjnim karakteristikama često nasljeđuju obre kvalitete svojih roitelja. U uzgoju su zaržavani samo
potomci koji su "ispali dobro" i tako su nastajale pasmine.
Selektivni uzgoj je inamičan proces. Mnoge pasmine koje opisuju stariji autori, anas su ved izumrle. U
izmijenjenim uvjetima, njihove karakteristike moža više nisu bile poželjne ili su se neka njihova obilježja
izroila. Iako možemo redi a geni u kromosomima našeg ljubimca mogu potjecati o jenog, više ili svih
ivljih kania, živudi primjerci pasa zacrtani su i oabrani o  ljui kako bi zaovoljili njihove potrebe i
želje. Nije čuno što psi tako savršeno ogovaraju ljuskim zahtjevima i što su tako obro prilagođeni
našem načinu života, jer smo ih mi takvima stvorili. Međutim, kako de ova knjiga uskoro pokazati, naš
utjecaj na uzgoj raznih vrsta pasa, stvorio je takve vrste koje se razlikuju po svojoj inteligenciji i
mentalnim sposobnostima.
41
III.
Povijesni poglei na pasje mišljenje
Psi nisu "skoro ljudi" - takva usporeba bila bi zasigurno najveda uvrea cjelokupnoj pasjoj obitelji.
John Holmes
Dok sam pripremao pisanje ove knjige, je dan od mojih prijatelja upozorio me da knjiga s n aslovom
Inteligencija pasa, može biti vrlo kratka. Svoje uvjerenje temeljio je na pretpostavci a du, kao psiholog,
jenostavno efinirati
efinirati pojam inteligencije
inteligencije ili u krajnjem slučaju
slučaju mišljenja, kao osobinu
osobinu ili sposobnost koja
isključivo pripaa ljuima. Savjetovao me a bih tako mogao uštejeti svoje ragocijeno vrijeme za kakvo
konkretnije i korisnije istraživanje. Mnogi psiholozi, biolozi i etolozi (naročito oni koji sebe vole nazivati
bihevioristima) čine upravo to. Na primjer, u neavno izašloj knjizi s naslovom Kognitivna psihologija i
obrada informacija, trojica psihologa (R. Lachman, J. L. Lachman i E. R. Butterfield) su ustvrdili da se , po
pitanju viših mentalnih procesa, "nikako ne može redi a bi se ljui i životinje u sličnim situacijama ravnali
po istim uzorcima ponašanja."
Problem nije jenostavan, iako se mnogi eminentni znanstvenici ne bi složili s negativnim zaključkom
spomenutih psihologa. Čak ie i Charles
arwin u svojoj stuiji Izvor čovjeka, zapisao kako jeina razlika u inteligenciji između čovjeka i vedine
njegovih manje razvijenih sronika iz roa sisavaca, leži "u stupnju, a ne u vrsti". Svoju hipotezu temeljio
je na zaključku a se "osjetila
"osjetila i intuicija, različiti
različiti osjedaji i sposobnosti,
sposobnosti, kao što su ljubav, pamdenje,
pozornost, raoznalost, oponašanje, razboritost i slično, a ko ji su olika čovjeka, mogu pronadi, u
početnom ili čak poneka u obro razvijenom obliku, i ko nižih životinja."
Očito, ni anvin, niti ijena razumna osoba, nede pokušati okazivati a je inteligencija pasa u svim
oblikima ista kao i čovjekova. Granice pasje inteligencije
inteligencije potpuno su jasne. Nijean pas nikaa nije
napisao operu ili roman, niti je ika projektirao mostove i istraživao teoriju kibernetike. Nijean pas nije
nikada postao predsjenik ili premijer neke ržave (osim u kakvom nelaskavom, porebenom smislu
neke opozicijske stranke).
No, moža bih morao biti muriji ok ovo pišem, ržedi se poalje o teme pasa i njihovih političkih
položaja. Moram'priznati a ipak postoje priče o p sima - kraljevima, i vjerojatno je najpoznatija od njih,
jena islanska saga o psu,
psu, poznatom po imenom Evstein Zločesti.
Zločesti. Evstein je najprije
najprije osvojio
rontheim, a potom je svog sina Onuna proglasio kraljem. Mještani rontheima nisu time bili
zadovoljni pa su iznenaa, prevratom, prekinuli Onunovu vlaavinu. Želedi pokazati svoje
nezaovoljstvo obratom situacije, Evstein se vratio u rontheim, opustošio zemlju i potpuno porobio
stanovništvo. Taa je, kao krunu svojoj osveti, preživjelima ponuio uistinu ponižavajudu mogudnost a
sami izberu buudeg vlaara, birajudi između njegovog roba ili psa. Stanovnici rontheima očito su mislili
a de lakše utjecati na psa pa su ga i izabrali. Sve u svemu, čini se a taj pas (čije je ime bilo Saur) nije bio
loš vlaar. Saga opisuje a je "imao murost tri čovjeka" te a je "izgovarao po jenu riječ na svake vije
koje bi olajao", što valja znači aje rezanjem
r ezanjem i cviljenjem proizvoio oređene zvukove kojima su ljui
tumačili njegova trenutna raspoloženja. Stanovnici su prihvatili svu uobičajenu pompu i ceremonijale koji
se inače ukazuju nekom vlaaru. ali su mu prijestolje pa je "sjeio na uzvišenom i počašdenom
kraljevskom mjestu". obio je i pripaajude obilježje - zlatnu ogrlicu.
Povijesni poglei na pasje mišljenj e 43
Njegovi poanici i vorjani, koji su ga za ružnog vremena morali nositi na ramenima, imali su srebrne
lance, znamen svoje službe.
Nažalost, priča ne završava sretno. Kao u svakoj sličnoj legeni, i u rontheimu su se našli buntovnici
nezadovoljni novim kraljem pa su smislili urotu. Saura nisu mogli ubiti, jer bi se sumnjičavi Evstein mogao
još opasnije osvetiti,
osvetiti, pa su smislili način kako
kako sve prikazati kao nesretan slučaj. Jenog su ana u
kraljevski obor provalili vukovi. Umjesto a u pomod pozovu n aoružane stražare, vorjani (izajice?)
pozvali su psa
- kralja da obrani svoju stoku. Uza svu hrabrost, koju sage pripisuju osobama kraljevskoga roda, kralj je
omah krenuo u napa, no, napaača je bilo previše i bio je ubijen. Tako je završila vlaavina Saura, psa
- kralja.
Kao što viite, opširna se mogu napisati sjajna književna jela, ali ni jeno nije napisao pas. Gje, ona,
na ljestvici inteligencije životinja, ili u usporebi s inteligencijom čovjeka, stoje psi?
Isto kao bilo tko u ljudskoj zajednici, i mi znanstvenici, odrasli smo s nizom stavova oblikovanih kulturnim
nasljeđem iz kojeg potječemo. Prema se u svojem rau istinski truimo ualjiti o svih kulturnih,
religijskih i filozofskih stavova koji nas okružuju, njihov je, poneka vrlo suptilan, utjecaj ipak prisutan.
Ved je jean o prvih američkih psihologa, William James, upozoravao kako "velika vedina ljui vjeruje a
misao nastaje tek prevlaavanjem vlastitih prerasua." Moramo imati na umu a su psi anas nazočni u
svim porama ruštva, stoga je opdi stav javnosti prema njima i te kako oblikovan. Taj stav zasigurno
utječe i na sve znanstvenike koji privino objektivno pristupaju pojmovima pasje inteligencije i
ponašanja. Upravo zato, čini mi se potrebnim na trenutak zastati i pogleati kakav je bio čovjekov onos
prema psima kroz povijest.
Kaa sam tek počinjao stuirati psihologiju, prilično se čvrsto vjerovalo a psi (a i sve ostale
ost ale životinje)
nemaju svijesti. Uvjeravali su nas, na primjer, a bigl nije svjesno bide koje misli i osjeda, ved samo
"biglovski oblikovana" vreda refleksa, automatiziranog ponašanja i genetski programirana. Učili su nas a
pse oživljavamo isključivo kao nekakve biološke naprave. Čak ni ogoj psa nije trebalo uzimati kao
učenje koje uključuje sve vrste kognitivnih moifikacija tipičnih za ljue, ved su nam objašnjavali a je to
reprogramiranje refleksa, pri čemu svijest životinje nije prisutna ništa više no ko reprogramiranja nekog
kompjutora.
Ovakav način razmišljanja o psima, u prvom je redu rezultat nekih analiza Renea Descartesa, francuskog
filozofa seamnaestog stoljeda, poznatog po svojem oprinosu u razvoju matematike, fiziologije i
psihologije. escartes je tvrio a životinje nemaju svijest, inteligenciju ili bilo kakav oblik razu ma koji bi
se mogao poistovjetiti s razumom ljuskog bida. Zahvaljujudi takvoj teoriji, pas je samo oživljeni stroj.
Njegovo mišljenje posvojili su mnogi psiholozi i fiziolozi, pa čak i anas, ono ominira brojnim
znanstvenim tekstovima.
Primitivni narodi, međutim, nikaa nisu imali takve prerasue. ozvolili su mogudnost a psi imaju
inteligenciju, a čak su ih poarili i govorom. Na primjer, kaa su Europljani počeli kolonizirati afrički
Kongo, naišli su na niz omoroačkih priča u kojima j@ pas onositelj vatre, veliki lovac pa čak i učitelj.
Po legendi plemena Nvanga, njihov je narodni heroj Nkhango, pregovarao o vatri sa psom Rukubom. Pas
je u zamjenu za vječno
vječno prijateljstvo s ljuima,
ljuima, trebao velikom bogu Nvamurairiju
Nvamurairiju ukrasti malo vatre. Kaa
je ispunio svoj io pogobe, priružio se Nkhangu u lovu. Zajenički
Z ajenički lov bio je posebno učinkovit pa su,
po potrebi, mogli uloviti i opasnog ivljeg vepra. Murost psa postajala je sve očitijom i Nkhango je
uviio a mu može povjeriti ogovornije zaatke. Konačno mu je namijenio ulogu glasnika. Rukuba,
međutim, nije želio postati glasnik; želio je samo uobno ležati pore vatre, a buudi a ju je upravo on
donio, vjerovao je da na to ima posebno pravo. Pametni pas odmah je shvatio kako bi ga, radi njegove
mudrosti i povjerljivosti, ljui iskorištavali a po čitavom svijetu raznosi njihove poruke, pa je pas Rukuba,
koji je znao i govoriti,
g ovoriti, zaključio: "a slučajno ne znam govoriti, ne bih m ogao postati glasnik. akle, više
nikaa nedu progovoriti!" O tog ana, pas naroda Nvanga, prestao je govoriti; i dalje je imao svu
potrebnu inteligenciju i sposobnost govora, no jenostavno je izabrao vječni muk.
Povijesni poglei na pasje mišljenje 45
Na isti način kao najprimitivniji naroi, u visoku inteligenciju pasa, vjerovali su i prvi znanstvenici,
proučavatelji ponašanja životinja. Prije escartesa, znanstvenici su slijeili zaključke koje je ponuio grčki
filozof Aristotel. Premet njegovog zanimanja nije bila isključivo inteligencija, ved život sam po sebi.
Aristotel je v jerovao kako na svijetu
svijetu postoji nekoliko različitih
različitih kvaliteta života i a različita bida
bida vlaaju
samo različitom količinom tih kvaliteta. Najjenostavniji
Najjenostavniji oblici života osižu najosnovnije životne
kvalitete - sposobni su uzimati hranu, proužavati vrstu i imaju mogudnost kretanja u svojoj okolini.
Preostali se oblici života, naravno, onose na umne procese i sposobnosti koje jenostavnije nazivamo -
razum. Te sposobnosti uključuju mogudnost opažanja svijeta putem osjetila, mogudnost posjeovanja
emocija, motivaciju i, konačno, intelektualna svojstva, kao što su sposobnost učenja, logičkog mišljenja i
analiziranja. Kao preteča arwinovih zaključaka o pasjoj inteligenciji, čini se a Aristotel pronalazi razlike
između ljui i pasa jeino u stupnju o kojeg sežu neke njihove mentalne sposobnosti. I ljudi i psi imaju
osjedaje, no ljuski osjedaji su složeniji. I ljui i psi imaju sposobnost učenja, pamdenja, rješavanja
problema i korištenja iskustva, no ljui svaku o nabrojenih stvari čine bolje.
Aristotelovo mišljenje obilo je poršku mnogih mislilaca, između ostalih i Svetog Tome Akvinskog koji je
u trinaestom stoljedu, kao službenu crkvenu oktrinu, postavio teoriju a se ljui i životinje razlikuju
samo kvantitativno (po stupnju izraženosti njihovih umnih sp osobnosti), a ne kvalitativno (po vrsti tih
umnih procesa). Ova teorija prouzročila je svom autoru gomilu poteškoda, jer su filozofi toga vremena
nastojali sagleati inteligenciju i svijest kao va aspekta uhovnog bitka kojeg nazivamo ušom. Stoga je
nekim skolasticima, pogotovo unutar kršdanske crkve, prihvadanje ieje a psi (ili ruge životinje)
posjeuju inteligenciju,
inteligenciju, imalo jenaku vrijenost kao i priznanje a imaju ušu; prema takav zaključak
ipak nije bio prihvatljiv mnogim taašnjim teolozima i i ntelektualcima.
Uplitanje religije u objašnjavanje pojma životinjske inteligencije, nanijelo je nepopravljivu štetu kasnijim
znanstvenim razmišljanjima o psihologiji i, pogotovo, inteligenciji pasa.
PSI I RELIGIJA
Mnoge religije sarže samo opdenitu ocjenu o psima. Poneka ih smatraju simbolom obra ili zla, ili im
pripisuju ulogu pomagača, pratioca i čuvara. O inteligenciji i mentalnim sposobnostima pasa postoji tek
mali broj komentara, maa se u mnogim pričama mogu pronadi neki stavovi na tu temu.
v
Žiovstvo i pas
Hebrejci su sve pse smatrali krajnje nečistima. Razlog treba tr ažiti u činjenici što su mnogi psi koje su
susretali u svakonevnom životu bili parija psi - lutalice i čistači. Živedi izvan graskih ziina, parije su
preživljavali hranedi se otpacima, smedem pa čak i ljuskim leševima. Prezir i obojnost, koje je izazivao
ved sam pogle na te smrljive životinje, opisan je u priči o Jezebel. Prema Bibliji, žena kralja Ahaba
obnovila je štovanje iola boga Baala. Kraljica Jezabel, biblijsko utjelovljenje pokvarene žene, među svoje
grijehe ubrojila je i ismijavanje velikih proroka Ilije i Elizeja te nepriznavanje božjih zapovijei. Uskoro je
uslijeila teška kazna: bačena je sa graskih ziina i prepuštena psima da je rastrgaju. Iako nam se ovakav
ogađaj anas čini bizarnim, u ono je vrijeme bilo uobičajeno bacati leševe psima lutalicama - pogotovo
tijela kriminalaca, siromaha ili onih koje "ožalošdeni" prijatelji ili rođaci nisu marili pokopati.
Izraelci su svaki oir s truplom oživljavali kao nešto ritualno

r itualno nečisto, jelomično zbog religioznih
razloga, ali i stoga što je oir s tijelom
t ijelom čiju je smrt uzrokovala bolest, mogao izazvati zarazu. Upravo t
zato su Hebrejci zaključili a svaka životinja koja se hrani tako nečistom hranom i sama mora biti nečista.
Mogude je a se jean oatni negativni bo za pse pronašao u činjenici što su ih egipcani posebno
štovali i visoko cijenili, a bogovi vašeg neprijatelja lako postaju vragovi vlastite religije.
Usprkos svemu, žiovstvo ipak ima i neka pozitivna mišljenja o psima. Talmu, priznati autoritet svih
ortooksnih Ziova širom svijeta, savietuie a nse. nnntnr. nečistodi
nečistodi treba nnHnnsiti 11 nip.mii se: 117
nstaln ........
tvri, kako je pristup ritualno nečistoj hrani, psima bio božja nagraa za njihovu šutnju u nodi kaa su
Izraelci započeli svoj egzous iz Egipta. No, moža najpozitivnija misao o psima, izrečena je u priči o
Kainu i Abelu u kojoj je bog Kainu podario psa kao znak svoje zaštite.
Jeruzalemski Talmud (komentar biblijskih zapisa, napisan oko 5. godine nove ere) jedno je od r ijetkih
mjesta gje se raspravlja o pasjoj inteligenciji. U njemu piše a se psi razlikuju o mačaka po tome što
prepoznaju i priznaju svoje vlasnike, a mačke ne. Međutim, najvedi io rasprave o psima onosi se na
njihovu vjernost i privrženost čovjeku. Jena o priča rabina Meira govori o pastirskom psu koji je
primijetio zmiju kada je kriomice ubrizgla otrov u zdjelu usirena mlijeka. Kada su se pastiri pripremili za
jelo, pasje počeo kružiti
kružiti oko zjele i bjesomučno
bjesomučno lajati na gospoara koji jeje prvi posegnuo za otrovanom
hranom. Pošto gospoar nije razumio upozorenje, pas je učinio očajnički korak i, u va velika zalogaja,
progutao je sve. Uginuo je u agoniji, ali je spasio ljue. U znak zahvale i priznanja ovog hrabrog čina,
vjernog su pomodnika pastiri sahranili sa svim užnim počastima i molitvama.
Kršdanstvo i pas
Kršdanstvo je, najvedim ijelom o juaizma, naslijeilo negativni onos pr ema psima. Takav stav, do
neke je mjere, ublažen u mnogim crkvenim pričama i legenama. Ved i samo Kristovo rođenje povezano
je s pastirima, pa se na freskama, koje
koje oslikavaju taj ogađaj, često
često mogu vijeti i psi. Pri tome, naravno,
naravno,
nikaa nisu obilježeni kao nečiste životinje. Iz okolice Granae potječe priča koja pripovijea o tri pastira i
njihova tri psa na putu u Bethlehem. Sasvim slučajno na tom putu naišli su na rođenje ijeteta - Isusa i
bili su prvi koji su ga ugleali. Mještani i an anas pamte imena tih pasa (Cubilon, Lubina i Melampo) te
često, u znak srede, tako nazivaju svoje pse.
Najčešde se kršdansko gleanje na pse svoi na oživljavanje psa kao vjernog pratioca. U Tobijinoj knjizi,
iz Starog Zavjeta, nalazi se priča o Tobiji koji krede na put po svijetu ne bi li utjerao dug i tako pomogao
svom slijepom ocu. Putem ga prate anđel Rafael
R afael i jean mali
~rr i -n r
Tobije najavljuje njegov olazak. Preaja kaže a je taj pas pr etekao Tobiju i na putu u raj. Ova priča
zasigurno puno objašnjava anašnju popularnost Tobijinog imena među mnogim četveronošcima.
I u kršdanskim pričama o životima poznatih svetaca, spominju se psi, iako najčešde ne zauzimaju
značajnije mjesto. Legena o svetoj Margareti iz Cort one pripovijeda o lijepoj seoskoj djevojci koja je
živjela u sreišnjoj Italiji. Kaa joj je bilo seamnaest goina, zaveo ju je mlai plemid. Oana jevojka
živjela je sa svojim ljubavnikom evet goina, tijekom kojih mu je poarila sina. Iila je naprasn o
prekinuta kaa je jenoga ana plemid netragom nestao. Vjerojatno bi njegov nestanak zauvijek ostao
tajnom a se u potragu nije uključio i mlaidev pas. Nakon upornog traženja pronašao je, nažalost
ubijenog, gospoara kojemu više nije bilo pomodi. Ipak je otrčao k udi po Margaretu, ali joj nije mogao
objasniti svoje otkride. Stoga je zagrizao rub njene haljine i vukao je o mjesta na kojem je ležao mrtav
plemid. Očajna se Margareta vratila svom ronom omu, no svi su je prezreli zbog grešne i nemoralne
veze s plemidem. Za pokoru se zareila i čitavog je života bila krajnje pobožna, što ju je na kraju i ovelo
o posvedenja. Uz nju je ostao samo vjerni pas koji joj je, sve o svoje smrti, bio jeina utjeha i ruštvo.
Traicionalne umjetničke
umjetničke slike svete Margarete obično su upotpunjene i psom koji poteže njene skute ili
jednostavno sjedi na uzici pokraj nje (ilustracija 3.1).
Ima i priča u kojima je pas posebno privržen nekom svecu ili muracu. Pogleajmo samo Patricka
MacAlperna, kasnije svetog Patrika, čiji je život čunovato isprepleten psima. Oko 400. goine nove ere,
u obi kaa je imao šesnaest goina, Patrika su oteli irski pljačkaši. U zarobljeništvu je šest goina služio
kao pastir, sa psom, kao jeinim ruštvom. Jene je nodi sanjao neobičan san o brou koji de ga vratiti u
* zavičaj. Kako je san bio posebno uvjerljiv, olučio je pobjedi. Nakon ugog puta o obale, nekih
tristotinjak kilometara aleko, oista je pronašao bro iz sna.
Brod je bio galski i u irske je vode doplovio u potrazi za dragocjenim teretom lovačkih pasa koji su na
europskom tržištu ostizali basnoslovne cijene. Strogi kapetan nemilosrno je obio sa sobom povesti
odbjeglog

roba koji, uostalom, u žepu nije imao ni prebita novčida. No, upr avo kada je Patrik odlazio, pozvali su ga
natrag. Kapetan je iznenada sagledao svoj veliki problem - a bi ostvario što vedi profit, na brou se našlo
previše pasa i čini se a nisu baš bili legalno kupljeni, ved ukraeni.
Ilustracija 3.1
Margareta iz Cortone, jena o mnogih kršdanskih svetica čija je životna priča
povezana s viernim nsom.
U broskim sklaištima i na palubi ojenom se nakupilo preko stotinu velikih irskih vučjih hrtova. Oteti
od svojih gospodara i u nepoznatom ok ruženju, ti su gigantski psi bili oista razraženi, spremni
raskomaati svakoga tko bi im se približio. Pošto su neki mornari, za vrijeme kratke Patrikove posjete
brou, primijetili njegovo smirujude jelovanje na pse, preložili su mu a skrbi o njima. T ako je Patrik u
zamjenu za svoje usluge - hranjenje, čišdenje i brigu o psima - osigurao toliko željeni prijevoz na
kontinent (ilustracija 3.2).
Bro je bio toliko loše opskrbljen hranom a su putem bili prisiljeni pristati uz obalu kako bi upotpunili
svoje zalihe. No, obreli su se u razorenom i napuštenom ijelu Galije, gje nisu uspjeli obiti potrebnu
hranu. Buudi aje vrijean teret po svaku cijenu trebalo spasiti (psi su vrijeili više o broa), posaa
je napustila bro i s glanim
glanim psima pješice se zaputila u unutrašnjost. Nažalost, nisunisu pronašli ni hranu ni
pomod, te su se ubrzo, i psi i ljui, našli u opasnosti a svi izginu o g lai. Kapetan, koji je tijekom
plovibe saznao a je Patrik kršdanin, porugljivo mu se obratio: "Ako je taj tvoj bog uistinu tako velik,
zamoli ga a nam pošalje hrane." Patrik ga je poslušao i, po preaji, ogoilo se čuo. Niotku se pojavilo
čitavo kro ivljih svinja, koje nisu, kao što je uobičajeno, uplašeno pobjegle,
pobjegle, ved su se u blizini zaržale
taman toliko koliko j e glanim ljuima trebalo a ih, uz pomod pasa, pohvataju za hranu. Patrikov
P atrikov ugle
naglo je porastao i, nakon što su psi bili proani, posaa mu je poklonila nešto hrane i novca kao pomod
na njegovom putu.
Patrikovo ruženje sa psima nije završilo u Galiji. Mnogo goina kasnije, nakon niza ogoovština, opet
se vratio u Irsku. Ovoga puta svojevoljno, s ciljem propovijeanja kršdanstva. Kaa su irskom princu ichu
ojavili aje na obale njegove ržave oplovio čuan bro, pun st ranaca obrijanih glava i obučenih u
bijele oore, koji su govorili nepoznatim jezikom, olučio je sam pogleati priošlice. Pratio ga je njegov
miljenik, veliki lovački pas. Primijetivši misionarsku grupu svetog Patrika, ichu se učinil o da bi te
neobične svedenike bilo najbolje
najbolje ubiti, stoga je mahom ruke i povikom nahuškao svog psa na svetog
Patrika. Pas je bijesno jurnuo naprije, a svedenik je prekrižio ruke u kratkoj
molitvi. Opet se zbilo n ešto neočekivano: pas se zaustavio, smirio, prišao Patriku te mu njuškom
pomilovao ruku. ichu je bio toliko irnut ovim prizorom a je oustao o svojeg nauma. Čak je kasnije i
pomagao Patrikovu misiju u Irskoj.
Prema irskoj preaji, sveti se Patrik oužio psima za njihovu poslušnost tako što je legenarnom liku
Oissainu, sinu junaka Finna MacCumhaila, dozvolio da sa sobom u raj povede i svoje pse, gdje ,
pretpostavljamo, prave ruštvo Tobijinom psidu.
U rugim pričama psi nemaju tako veliku ulogu, ali ipak govore o životinjama vrijenim
vr ijenim ivljenja. Na
primjer, obro je poznat život svetog Roka. U vrijeme teške bolesti, ok je bolovao o kuge, o njemu se
brinuo njegov vjerni pas. Nesebično mu je onosio kruh i t ime ga spasio.
Ilustracija 3.2
Manje poznata, ali suvremenija, je priča o svetom Giovanniju Boscu, koji je živio "neavno", gotovo o
vaesetog stoljeda, točnije o 1888. goine. Boscov život bio je posveden zaštiti, rehabilitaciji i
školovanju mlaih beskudnika. a bi organizirao svoj rad, osnovao je salezijanski red. Pas koji je u svemu
tome sujelovao, bio je ogroman, nespretni, sivi mješanac imenom Grigio. Grigiovo rooslovlje, srostvo
i porijetlo bilo je nepoznato jenako kao i porijetlo one brojne napuštene jece kojoj je utočište i
utjehu pružio čovjek, poznatiji po imenom on Giovanni. Grigio se pojavio bukvalno niotku i
svojevoljno je preuzeo ulogu tjelesnog čuvara on Giovannija. Jenoga ana on Giovanni je šetao uskim
ulicama Torina, na predjelu nazvanom Vadocco, blizu mjesta na kojem je otvorio svoje prvo konačište.
Iznenaa je pre njega iskočio razbojnik, zgrabio ga i zatražio novac. on Giovanni oista nika nije imao
vlastita novca, jer bi sve obiveno omah trošio
t rošio na napuštenu jecu, i kaa je svojem napaaču obznanio
tu činjenicu, lopov je postao opasan. Mašio se noža i zaprijetio svecu a de ga ubiti ne bue li mu ubrzo
stvorio nekakav novac. Tada se iznenada pojavio Grigio - ivlja siva mrlja snažno se bacila na lopova,
oborila ga i udaljila od Giovannija. Potom se režedi postavio između Giovannija i napaača, koji je, brzo
shvativši svoj položaj, netragom nestao niz ulicu.
Nakon tog prvog susreta Grigio je prigrlio on Giovannija. Uvijek je bio tu, čim bi se svetac našao u
opasnosti; što je, izglea, bilo prilično često. Nekoliko je puta na isti način obranio on Giovannija o
nasrtljivaca, uvijek se postavljajudi između sveca i opasnosti, a jenom gaje čak upozorio na postavljenu
zasjedu. Grigio je imao nevjerojatnu sposobnost: uvijek se pojavljivao kada j e Giovanniju trebala pomod,
ostajao bi taman toliko a se uvjeri kako je s njegovim štidenikom sve u reu, a ona bi opet nestao i ne
bi ga bilo anima. Bio je čuvar i prijatelj on Giovannija upravo kaa mu je najviše trebao.
Garibaldijeva vlada vremenom je ozvolila salezijancima

salezijancima vođenje škola.
škola. U obrazovne i ruge projekte
projekte
on Giovannija nitko se nije uplitao, a javnost, vlaa, lokalno stanovništvo, beskudna jeca, pa čak i
kriminalci, nisu ga više smatrali prijetnjom. Naprotiv, priznavali su njegovu požr tvovnost i štitili ga o zla.
Grigiove usluge očito više nisu
bile potrebne. Jene večeri, ok je svetac za vrijeme večere sjeio u blagovaonici, Grigio je opet ošao.
Glavom je okrznuo Don Giovan-nijeve skute, m irno mu liznuo ruku, a potom poigao šapu i položio je
svecu na koljeno. Iznenaa se, bez ijenog glasa, taj veliki sivi pas okrenuo i nestao u nodi. O taa ga
više nitko nije viio.
Islam i pas
Islamska traicija također polazi o negativnog poimanja pas jeg svijeta, iako je, pod utjecajem mnogih
pozitivnih elemenata, konačna slika ipak nešto složenija. Kao i u juaizmu i kršdanstvu, unaprije je
oblikovan zaključak a je pas nečist, čemu su sigurno pripomogli parija psi. Za islamske funamentaliste
tjelesni oir sa psom znak
z nak je onečišdenja koje zahtijeva posebno čišdenje.
čišdenje. Zjelu iz koje je jeo ili pio pas
treba sedam puta oprati i istrljati zemljom prije nego je opet mogu uporabiti ljudi.
Skupine parija bile su glavni urbani problem mnogih islamskih sredi šta, jer su psi lutalice prenosili
bjesnodu i mnoge opake bolesti. Pa ipak, poneka bi netko pokazao razumijevanje za njihovu važnu
ulogu graskih čistača. Sreinom evetnaestog stoljeda Xavier Marmier je zapisao a "su te neugone
životinje, na poručju Konstantinopola, nužno zlo. Naomještajudi neostatnu skrb graskog rearstva,
psi s ulica čiste ogromne količine svakojakih otpaaka koji bi inače trulili i tako ispunjavali zrak zaraznim
klicama."
S problemom lutajudih pasa u Meini se susreo i prorok Muhamed. Najprije je zauzeo neprijeporan stav
a sve pse treba istrijebiti, ali je ipak, nakon kradeg razmišljanja,
r azmišljanja, iz va razloga promijenio oluku. Prvi je
bio religioznog karaktera: psi su Alahovi stvorovi, pa samo On, koji je tu rasu stvorio, može nareiti njeno
uklanjanje s kugle zemaljske. rugi razlog, pragmatičnije priroe, temeljio se na zaključku a neke vrste
pasa, osobito psi čuvari, lovački i pastirski psi, koriste čovjeku te time stječu pravo postojanja. (Neke
legene kažu a je i sam prorok imao salukija s kojim je lovio.) Polazedi o ovih razmatranja,
r azmatranja, Muhame je
na kraju zaključio a treba istrijebiti samo parije crne boje, pogotovo
one sa svijetlijom lakom blizu obrva (što je po arapskom vjerovanju jasno obilježje vrag a).
Najvedi islamski hvalospjev o psima pronalazimo u priči o semero uspavane brade; priča potječe iz
Kurana (prema postoji i kršdanska inačica). ogađaj se zbio oko 250. goine nove ere, tijekom kratke
vlaavine rimskog cara eciusa. Njegova ržava poržavala je posebnu religiju i u nastojanju a je puk
prihvati, kršdani i ostali nevjernici sustavno su proganjani. Iz gr aa Efeza (u anašnjoj zapanoj Turskoj)
pobjeglo je od progona sedam mladih vjernika. Sklonili su se u spilju na planini Coelius, a putem ih je
svojevoljno slijeio
slijeio pas, ljubimac jenog o brade.
br ade. Nekolicina njih, bojala se a bi pas - imenom Kitmir -
lajudi mogao otkriti njihovo skrovište, pa su ga nastojali otjerati. No, ojenom je bog psu poario govor i
on je progovorio: "Volim one koj i slave boga. Mirno spavajte, a ja du vas čuvati." Nakon što su se ljui
smjestili i legli na počinak uz stražnji zi pedine, pas se protegao už pijelog izlaza i počeo stražariti.
Ubrzo se pročulo a se nevjernici kriju po mjesnim pedinama pa je ecius na redio zatrpavanje svih ulaza
u tajna skrovišta. Kitmir je stražario čak i ona kaa su Rimljani zatrpavali pedinu i buno je pazio a nitko
ne ometa spavače. Svi su zaboravili na zatrpane
zat rpane mlaide i oni su ostali spavati punih 309 goina, sve ok
ih napokon nisu probudili klesari kamenih blokova. Pas se tek tada pomakao i dozvolio svojim
gospoarima povratak u Efez, gra u kojem njihova vjera više nije bila ugrožena. Po muslimanskom
vjerovanju, Kitmir je nakon uginuda otišao u raj.
Narodna vjerovanja i pas

Neka uvriježena narona vjerovanja o psima toliko su se ukorijenila u ljuskoj svijesti a su prorla u
mnoge religije, žiovstvo, kršdanstvo, islam i hinuizam, pojenako nas uče a su psi sposobni osjetiti
dolazak smrti.
Vjerojatno stoga mnogi ljudi zavi janje

janje psa oživljavju
oživljavju kao loš znak kojim se najavljifje
najavljifje smrt. ok sam bio
na osluženju vojnog roka u
Povijesni poglei na pasje mišljenje 5 5
ove "tajne": kaa pas zacvili vaput zareom, znači a se smrt približava muškarcu; ukoliko pak zacvili tri
puta, umrijet de žena. "Psi gleaju u smjeru osobe koja de umrijeti", govorila je. "Moj je otac uvijek
ponavljao a je obar znak kaa pas zavija leđima okrenut o tebe".
Mnoge narone priče povezuju psa sa smrdu: o meksičkog vjerovanja a psi žalosno zavij aju zato jer
vie borbu vraga i anđela čuvara oko uše netom preminulog, o vjerovanja raširenog u Walesu, a pas
čuje olazak sablasnog jahača i njegovog čopora pasjih uhova kaa olaze po ušu umrlog nesretnika.
Pošto ovakvih i sličnih priča ima mnogo, ne bih htio pretjerati, ali mi opustite a vam prepričam priču
mojeg jea i bake iz Istočne Europe. U njoj se ispreplidu svi elemenati i shvadanja zajenička mnogim
naronim vjerovanjima o psima, a ujeno je i tipičan primjer nastajanja prerasua.
Mogao sam imati otprilike šest ili seam goina

g oina kaa je jeno prevečerje moj pas Skipper (kojeg
pamtim kao bigla) iznenaa počeo tiho zavijati. Nemirno se ogleavao po sobi iako se činilo aje sve na
svom mjestu. Uz mene su se u tom trenutku nalazili djed i baka, majčini roitelji. Baka Lena kratko je
podigla pogled s pletiva i pozorno promotrila Skippera. Onda se okrenula prema meni i rekla: "On vidi
anđela smrti. Ime mu je Azrail i kaa olazi u svijet živih, vie ga samo psi. Govori se a jeino psi mogu
vid jeti vragove, anđele i uhove.
uhove. I ti možeš u tome poneka
poneka uspjeti, samo ako pogleaš na istoisto mjesto na
koje glea i pas. Moraš gleati jako precizno, psu ravno izna glave, kroz razmak između ušiju."
je Jacob slušao nas je neko vrijeme, zapalio je jenu od svojih cigara koje su mu bile posebna strast i
nastavio pričati bakinu priču.
"Ukoliko je to hrabar pas koji oista voli svojega gospoara, zalajat de. Time on ustvari oziva proroka
Iliju koji može obrog čovjeka spasiti o anđela smrti. Snažniji lavež poneka de probuiti i uhove
umrlih članova obitelji koji de omah započeti boj s Azrailom, ne bi li tako zaštitili voljenog rođaka.
Nekaa je vedi sama buka ovoljna a se crni anđeo povuče; on zna a slijei oštra borba pa jenostavno
zaključi kako je m udrije vratiti se neki drugi put i o baviti posao bez problema. Upravo zato, nikada ne
smiješ prekinuti psa ok laje, jer u tom trenutku
moža pokušava zaštititi život nekoga o tvojih najbližih - moža čak i tvoj. Čim čuješ svojeg psa kako
laje, pripazi a su vrata ili prozor uvijek malo oškrinuti kako bi Ilija i obri uhovi mogli udi, a Azrail
mogao brzo pobjedi prije nego li napravi nešto loše."
je se na trenutak zamislio, otpuhnuo ugi im svoje cigare i, promeškoljivši se malo, nastavio: "Kaže se
a psi imaju kratak život zato što je Azrail poneka toliko olučan a svakako mora uzeti ušu. Kaa o
toga ođe, pas ga pokušava zaustaviti i ne opušta mu približavanje voljenoj osobi. Nama se čini a pas
reži i laje u prazno, ali se on zapravo postavlja između svog gospoara i anđela. Kaa se anđeo smrti
uporno vrada, neki de psi pokušati skočiti na njega i ugristi ga, ok de mu rugi samo prepriječiti put.
Nažalost, jean jeini Azrailov oir ih ubija. Znaš, uistinu je hrabro ono što psi rae, a još je zanimljivije,
što to obično i uroi ploom. Anđeo smrti, naime, može sa sobom na rugi svijet ponijeti samo jean
život pa kaa na njegovim rukama leži pasja uša, mora se s njom vratiti natrag. To, naravno, znači a se
vrada bez svoje prave žrtve. Bilo kako bilo - a to je dobro -kaa Azrail uzme jean život (zapamti, to je
njegov glavni posao), na svom popisu mora precrtati jedno ime. Ne znam a li taj anđeo voli počinjati sa
psima ili ih moža samo cijeni jer su hrabri, no čini se a često precrta ime vlasnika psa. Znači, sve ok
bog Azrailu ne napravi novi popis, on se još osta ugo nede vratiti po istog čovjeka. Iako pas poneka
izvuče kradi kraj i izgubi život, ne umire uzalu, jer je spasio voljenog gospoara kojeg je pre Azrailom
pokušao zaštititi."
Sjedam se a me taa obuzela neopisiva panika, otrčao sam o svojeg psa, zagrlio ga i neprestano
ponavljao: "Ne! Skippv, ne diraj ga! U redu je - pobjedi de!" je i baka samo su nas s nevjericom
promatrali.
Prema religiozna gleišta o psima mogu biti i pozitivna i negativna, a često ih i sama religija miješa,
očito je a su u početku svi vjerovali kako psi posjeuju inteligenciju, razum i svijest; u protivnom sve te
priče o oanosti i hrabrosti pasa ne bi imale nikakva smisla. Također su svi bili suglasni a je kvaliteta
životinjskog razuma vrlo slična razumu ljuskog bida, samo što on ko životinje nije tako izoštren i jak.
Drugim
riječima, govorenje o jelotvornosti razuma, porazumijevalo je kvantitativnu, a ne kvalitativnu razliku

između ljui i zvijeri.
Jeno novije zapažanje o psima i religiji olazi o veterinara Brucea Fogla, koji je opširno analizirao
ponašanje pasa. Među britanskim veterinarima proveo je anketu o njihovim religioznim pogleima i
vjerovanjima, pokušavajudi oreiti koliki upliv imaju na njihov onos prema psima. Najprije ih je pitao
što misle o zagrobnom životu. Otkrio
Otkr io je a su veterinari izuzetno skeptična grupa znanstvenika, jer su
samo vojica, o svakih pet, vjerovala u čovjekovu besmrtnu ušu koja nastavlja zagrobni život. Polovici
onih koji vjeruju u život poslije smrti, bliska je ieja a su i psi besmrtni pa im je i u zagrobnom životu
opušteno postojanje. Goinu
Goinu ana kasnije Fogle je, igrom slučaja, istu anketu proveo s grupom
japanskih veterinara. Japanska
Japanska kultura razvijala se po snažnim
snažnim utjecajem buizma
buizma i šintoizma koji su, po
svojem poimanju uše, mnogo liberalniji o zapanjačkih traicija (gotovo svakom živudem stvoru
nastoje pripisati neku vrstu svjesnosti i svetosti). Japanska anketa pokazala je da veterinari, svi od reda,
priznaju postojanje uše i zagrobni život pasa!
Pitanje a li pas ima ušu ili ne, ved ugo izaziva oprečna mišljenja među psiholozima, biolozima i svima
onima koji proučavaju njihovo ponašanje, te ih, kaa treba o govoriti na naizgle objektivno naučno
pitanje o priroi i veličini pasje inteligencije, o njihovoj svijesti i sposobnosti rasuđivanja, ijeli u vije
velike grupe.
59
IV.
Suvremeni poglei na pasje mišljenje
Psi nisu ljui obučeni u krznene kapute i oričudi im njihovu prirou, činimo veliko zlo.
Jeanne Schinto
ok je Rene escatres tek počeo razmišljati o pojmu životinjske inteligencije,

inteligencije, najviši kršdanski
velikoostojanstvenici
velikoostojanstvenici ved su po rugi put preispitivali svoja gleišta po kojima se životinjama priznaje
inteligencija i svijest. Iako je crkva prihvadala Aristotelove postavke i oržavala ih sve o vremena svetog
Augustina, izglea a su se ojenom
o jenom pojavila vojbena mišljenja
mišljenja potaknuta nekim neugonim
pitanjima. Činilo se a de saa, kaa je crkva životinjama priznala neku vrstu razuma, moža morati
priznati da posjeduju i sve njegove oblike, uklju čujudi uhovni život i ušu. A ukoliko životinje
ž ivotinje imaju ušu,
taa su i one kaniati za nebo i zagrobni život.
Upravo se po pitanju postojanja uše u životinja sve skupa zapetljalo. I ok nitko nije sporio mogudnost
a uše naših omiljenih četvetonozaca (psa ili mačke) olaze na nebo, crkvenoj je oktrini bila
neprihvatljiva ved i sama pomisao kako tamo treba nadi mjesta i za krave, svinje, muhe ili pauke. Ngbpbi
stakvom količinorn.uša bilo pretrpano o
prelijevanja, a zagrobni bi život izgubio iiličnu sliku blaženstva kojom se vjernike u zemaljskom životu
usmjeravalo a ustraju na pravom i uskom putu vrline. Osim toga, priznati postojanje životinjske uše
značilo bi pokrenuti niz etičkih pitanja vezanih uz našu prehrambenu naviku hranjenja mesom. To bi
ujeno značilo a životinje ne bi smjele biti vezivane i zatvarane, a moralo bi im se ati pravo pristupa u
crkvu, krštenja i tako alje. Nastao bi uistinu pravi filozofski i teološki kaos. Potrebno je naglasiti a je u
Descartesovo vrijeme crkva upravljala vedim ijelom naobrazbe i znanstvenim istraživanjima. Uživala je
ogromnu mod kojom je lako zatirala sve nepodune ieje i proganjala one koji se nisu slagali s njezinom
doktrinom. Znanstvenici toga vremena posustajali su pod tim pr itiskom i bili su nemodni priznati
mogudnost a životinje imaju ušu. Kako su se morali oredi svojih hipoteza a je životinjski mozak
sposoban ovladati nekim umnim procesima, jednostavno su, dosljednosti radi, to pojednostavili i
životinjama zanijekali sve umne sposobnosti. rugim riječima, s namjerom a se spriječi kriza
prenapučenosti na nebu i filozofski problemi na zemlji, morali su o baciti i mogudnost a životinje imaju
inteligenciju, osjedaje, svijest i sve ostale oblike razuma.
MEHANIČKI PAS
Descartes, uvijek osjetljiv prema crkvenom suu, opisao je svoje gleište u jelu nazvanom Rasprava o
metoi. Prihvativši osnovnu premisu o životinji bez uše, usmjerio je svoj modni um prema opravavanju
te pozicije na znanstvenim, filozofskim pa čak i teološkim osnovama. Učinkovito je utišao i ponizio sve
one koji su se rznuli osporiti njegovu "bezušnu" tezu primjebom a "nema vede zablue, koja bi
povoljiv um mogla ovudi o pravog puta vrline, o pretpostavke kako su uše ivljih životinja iste
prirode kao i naša vlastita".
escartes je htio okazati hipotezu a su životinje samo strojevi bez svijesti i inteligencije. Bio je uvjeren
u razumnost svojeg motrišta nakon što je pažljivo proučio automatizirane kipove prirone veličine
17 kralifivskih vrtnva n Slnint-frprrrmTn-pn-T

Slnint-frprrrmTn-pn-T nvpn rnHnnm mipstii i Hnmii
Suvremeni poglei na pasje mišljenje 61
Luja XIV. Kipovi su bili izum talijanskog inženjera Tommasa Francinija i svaki je prestavljao vrstan stroj
pokretan hidraulikom, tako dobro opremljen daje mogao izvoiti složeni niz ranji. U jenoj spilji nalazio
se lik mitološkog grčkog svirača Orfeja koji je uspješno svirao na svojoj liri. ok bi on svirao, oko njega su
plesale životinje i pjevale ptičice. Na rugom kraju vrta, hrabri se Perzej borio sa zmajem. Moža je
najzanimljivije bilo to što su kretnje kipova izazivali sami posjetioci, a a toga nisu bili ni svjesni. Kaa bi
hoajudi puteljkom, svojom težinom opteretili pločicu prikrivenu travom, pokretali bi se ventili i otvarali
protok voe kroz mrežu cijevi u kipovima i počelo bi njihovo pomicanje.
U Raspravi o čovjeku, tiskanoj 1664. goine, escartes povlači paralelu između ljuskog tijela i
animiranih kipova - automata iz kraljevskog vrta. Mislio je a sustav živaca ljuskog tijela i pokretačka
snaga ko ju oni osiguravaju ogovara
ogovara sustavu hirauličnih
hirauličnih cilinara pokretanih voom
voom i sproveenih kroz
kipove. Srce je usporeio s voenom crpkom, razne šupljine mozga sa spremnicima voe, a mišide s
mehanizmima, oprugama i zupčanicima što pokredu pojeine ijelove kipova.
escartes smatra a se, poput tih statua, i ljusko tijelo,

t ijelo, vođeno zakonima mehanike, pokrede na
previiv način. Međutim,
Međutim, bez obzira na to koliko su pokreti nekog stroja složeni, i bez obzira na t o što su
graitelji njihovo ponašanje učinili raznovrsnijim i zamršenijim, stroj de se uvijek razlikovati o ljuskog
bida: ljuska bida nemaju samo tijelo (kojim upravljaju mehanizmi), ved imaju i ušu (kojom upravlja
uh). Imati ušu ili razum znači imati sposobnost razmišljanja i posjeovanja svijesti. Dakle, prema
escartesu, razlika između ljui i mehaničkih kipova je u tome što ljui razmišljaju, a strojevi ne.
Tu je esacartes učinio i posljenji iskorak počevši okazivati a su životinje oista samo biološke
naprave. On tvri a se ponašanje životinje može u cijelosti mehanički reproucirati. Također sugerira
kako se sve aktivnosti životinje, bez obzira koliko bile složene, ovijaju bez prisutnosti svijesti ili mišljenja.
Konačno, i nama samima ne treba nikakva svijest za pravilan ra našeg srca; to je jedan od prirodnih
auto-matizama ugrađenih u čovjeka, isto kao ^probava, isanje ili čitav niz
rugih životno važnih tijelesnih funkcija. Čak i one aktivnosti, za koje nam se čini a su temeljene na
razumu i inteligenciji, zapravo ne zahtijevaju ili ne koriste svijest, ved se zbivaju refleksno, bez naše volje
(ruku pomičemo s vrude površine bez namjerne ili svjesne narebe mišidima a tako urae; uistinu,
osjedaj boli u pravilu se javlja nakon što je njegov uzrok ved nestao). Prema escartesu, to je nivo na
kojem "jeluju" životinje. Njihove osnovne tjelesne funkcije i privino reagiranje na okolinu, nemaju
nikakve veze sa sviješdu, inteligencijom,
inteligencijom, samosviješdu ili ušom.
escartes je u potvru svoje teze ponuio mnogo takozvanih okaza a su životinje samo strojevi bez
uše. Neki o njih bili su čisto teološki argumenti. Na primjer, markiza o Newcastla potaknula je
raspravu koju je anvin ponuio va stoljeda kasnije. Zamolila je escartesa neka preispita mogudnost a
životinje, koje imaju organe tako slične našima, moža imaju i misli slične našima, "iako mnogo
nesavršenije". Umjesto
Umjesto a problemu pristupi na osnovu okaza, escartes je jenostavno pronašao
rješenje kako na rugi način redi svoju osnovnu postavku. U pismu upudenom markizi 23. stuenoga
1646. goine, ogovorio je: " Nemam što redi osim ponoviti: kaa bi životinje razmišljale poput nas,
imale bi besmrtnu ušu poput nas. To nije mogude, jer je vedina životinja, a navest du samo ostrige i
spužve, na preniskom stupnju razvoja a bismo im olako pripisali nešto tako složeno kao što je uša."
Čuan je to argument. Tvri se a ako ostriga ne može razmišljati, taa ne može ni pas, jer su o ba stvora
životinje. Ne bi li razumnija opuna ovog polazišta bila: ako pas ne može razmišljati, ona ne može ni
čovjek, jer i on je također životinja? Naalje, markizino pitanje onosilo se na životinje koje ima ju organe
slične našima - kao što ih imaju psi, ali ih nemaju ostrige. Kaa se ved rai o sličnosti, zar escartes nije
mogao preokrenuti svoj argument i redi ako ljusko bide razmišlja, ona mora razmišljati i pas, jer i jean
i rugi su životinje sa sličnim organima? Stoga, ako je fiziološka sličnost okaz uhovne sličnosti, ona
čovjekova sposobnost razmišljanja ne može imati nikakve veze s
ostrigom, jer su to tjelesno različiti organizmi. escartes je, međutim, olučio kako je bolje ne razmatrati
slične alternativne teorije.
rugi escartesovi okazi vezani su uz va testa kojima, po njegovom mišljenju, misaono bide uspješno
možemo razlikovati o običnog stroja. Prvi se zasniva na tvrnji a samosvjesno racionalno bide
kreativno komunicira govorom. escartes tvri kako nema te životinje koja može "slagati razne riječi i
smisleno ih povezivati u rečenicu." Za razliku o životinja,
ž ivotinja, čak i najgluplji ljui mogu govorom izraziti
barem svoje misli. escartes zaključuje: "To pokazuje, ne samo a zvijeri imaju manje razuma o čovjeka,
nego ga uopde nemaju". Šesto poglavlje ove knjige posvedeno je jeziku i komunikaciji pasa, i svojim bi
saržajem, kaa bi to bilo mogude, vjerojatno zapanjilo escartesa.
Drugi test vezan je uz kreativno jelovanje. escartes polazi o uvjerenja a životinje i strojevi mogu
raiti samo ono za što su stvoreni. Mehanički Orfej iz kraljevskog vrta nikaa se nede spontano okrenuti
prema posjetitelju i mahnuti mu; on može slijeiti samo unaprije previđeni uzorak sviranja na liri.
Razumska bida, međutim, svoje ponašanje mogu neprestano prilagođavati trenutnom procesu
razmišljanja. escartes oaje: "Iako mnoge životinje pri obavljanju oređenih zaataka, pokazuju više
vještine i spretnosti o nas samih, to još uvijek ne znači a de s jenakom spretnošdu izvršavati i ostale
ranje." Sugerirajudi ovim zaključkom kako životinje nisu sposobne prilagoiti se novim nepoznatim
situacijama, on nastavlja a "uopde nemaju inteligenciju, ved svakim njihovim djelovanjem upravlja
priroa u sklau s preispozicijama njihovih organa", na istovjetan način kao što zupčanici i mehanizmi
usmjeravaju gibanje pokretnih kipova.
Očigleno je a escartes nije vršio sustavno promatranje ponašanja životinja, nužno potrebno za
primjereno provjeravanje svoje hipoteze. Postoji, naime, mnoštvo primjera i situacija u kojima psi
pokazuju svoju kreativnu reakciju. Jean o takvih živih okaza je foksterijer Charger, pas mojeg obrog
prijatelja koji za oručak voli piti bijelu kavu. Jenog je jutra pogrijao previše miljeka pa je višak olučio
ponuiti Chargeru (taa je bio tek štene). Psid je halapljivo gurnuo njuškicu u ponuđeni
tanjurid i obro se opekao. Moj je prijatelj nažalost zaboravio a je mlijeko prevrude, a pas je još bio
premalen za neko "vrude" iskustvo. No, o tog ana naalje, ka go mu netko ponui posuu s
mlijekom, Charger se najprije pažljivo približi i krajnje oprezno umoči šapu, vjerojatno provjeravajudi a li
je tekudina prevruda. Ovakvo
Ovakvo ponašanje sasvim sigurno
sigurno ne spaa u tipične uzorke ponašanja vedine pasa,
pasa,
ali okazuje njihovu sposobnost pamdenja, previđanja mogudih posljeica i prilagođavanja trenutnoj
situaciji.
rugu priču, koja govori o njufaunlenki

njufaunlenki Peggy i njenoj mlaoj vlasnici, čuo sam u školi za pse. Jenoga
ana posjetila ih je neka prijeteljica i sa sobom je ovela svog psa, malenog bijelog maltezera (čije ime
nikaa nisam saznao). Maltezer je bio izrazito živahan. Neumorno je i nestašno optrčavao Peggy, nuedi
joj igru. Nekoliko se puta zatrčao među njene šape i u jenom trenutku, kaa je njoj sve to očito
osailo, Peggy ga je jenostavno poklopila svojom velikom šapom. ok je mali pas tako prikliješten
ležao na tlu, u sobi je kratko zavlaao blaženi mir. No, mali je na pasnik ovo Peggvno upozorenje shvatio
kao igru. Iskoprcao se nekako iz nezavinog položaja, a kaa je ponovno osjetio slobou, postao je još
razigraniji. Za Peggy je sve to ipak bilo previše. Sačekala je a joj se nestaško ovoljno približi pa gaje
spretno zgrabila za vrat (poput kuje koja prenosi svoje mlae) i ok su objeo bje žene zaprepašteno gleale, sa
svojim je teretom u ustima izašla iz sobe. Uputila se u kupaonicu sa starinskom
star inskom kaom visokih rubova i
malenog je psa ispustila ravno u nju, promatrajudi nekoliko trenutaka kako janičak bezuspješno
pokušava iskočiti van. Taa se okrenula i s vinim olakšanjem vratila na svoje mjesto u sreini nevnog
boravka, uobno se smjestila i zaspala. Zanimljivo je stoje, o nebrojenih mogudih načina a pas riješi
problem osanog gosta, ovo zasigurno bio najnenasilniji i najkreativniji izbor koji je mogao učiniti.
ETIČKE POSLJEICE
Nažalost, kaa je escartes životinjama zanijekao intelekt, razum i
imaln ip tn eirp rmcliprUr-p r\r\ rictr\ vnanet^^T-iili i itntol«V+no1ni-Vi
Suvremeni poglei na pasje mišljenje 6 5
Negirajudi ove više mentalne sposobnosti životinja, escartes im je ujeno orekao

o rekao osjedaje i uševna
stanja. Po njemu, krik uarene životinje ne oražava njenu bol, ved je to svojevrsno suaranje opruga,
zvuk sličan onom koji nastane kaa vam pane sat ili neka igračka na navijanje. Nicloas e Malebranche,
Malebranche,
francuski filozof koji je nastavio escartesov ra, preuzeo je t u ieju i objasnio kako životinje "jeu bez
zadovoljstva, zavijaju bez boli, rade bez svij esti; one ne žele ništa, ne boje se ničeg, ne znaju ništa".
Nažalost, ovo escartesovo mišljenje kasnije se koristilo za opravavanje masovne okrutnosti prema
životinjama. Bernar le Bovier e Fontenelle posjetio je jenom zgoom spomenutog Malebrancha u
Oratoriju u ulici Saint- Honore. ok su razgovarali, Malebranche je nemarno šutnuo skotnu kuju koja mu
se motala oko nogu. Kuja je bolno jauknula i Fontenelle je skočio u njenu obranu. omadin je prešao
preko incienta rekavši: "Zar još nisi čuo a životinje ne osjedaju?" Svojevremeno je takav onos prema
životinjama oveo o okrutnih eksperimenata u kojima su liječnici, na primjer, želedi "u živo" proučiti ra
krvožilnog sustava, pribijali nesretne životinje na aske i na živo ih rezali. Svi oni koji su ih sažaljevali,
ismijavani su kao glupe neznalice, jer životinje nije trebalo smatrati stvorenjima koja imaju osjete i
osjedaje; one su bile samo biološki strojevi koje se moglo rastavljati i tako bolje proučavati. Prema tome,
moralna zabrinutost bila je potpuno izlišna, jer životinje nisu osjedale i zato nisu ni trpjele.
Moža de neki o čitatelja pomisliti kako sam ove neslavne olomke iz povijesti znanosti trebao ispustiti,
međutim, i anas, gotovo tristo peeset goina nakon escartesovih teoretiziranja, još uvijek se
pojavljuju jenako ekstremni stavovi. Na primjer, 1989. goine P. Carruthers je u prestižnom nevniku
filozofije pisao o životinjama: "buudi a su njihova iskustva, uključujudi i bol, nesvjesna, bol životinja ne
zaslužuje nikakvu neposrenu moralnu zabrinutost. Pošto su svi njihovi misleni procesi nesvjesni, o
njihovim ozljeama ne bi trebalo govoriti čak ni u inirektnim moralnim raspravama."
Zanimljivo je primijetiti kako znanstvenici i filozofi koji ijele takvo mišljenje, u privatnom životu često
postupaju i misle rugačije. Tako je
isključivu ieju, po kojoj su samo ljui svjesna i inteligentna bida te je stoga važna samo njihova bol i
patnja, mnogo teže zastupati u privatnom životu, pogotovo kaa i sami imamo kudnog ljubimca. Na
primjer, povijest kaže aje i escartes imao psa imenom Gospoin Grat. Bio je to maženi kudni ljubimac s
kojim je escartes razgovarao na isti način kako mi pričamo s našim psima. Brinuo je o njegovom
zravlju, ugađao mu onim što je pas volio, a poneka je čak, privatno u uskom krugu prijatelja, potajno
spekulirao što bi pas mogao misliti. Toliko mnogo brige oko stroja bez svijesti? Mislite li a netko govori
sa svojom ručnom urom, brine za njeno zravlje i želje? Očito aje u svojim svakonevnim razmišljanjima
i escartes neizbježno morao pretpostaviti mogudnost razvijene svijesti ko svojega psa, iako ju je u
profesionalnoj karijeri uporno nijekao.
STAV BIHEVIORISTA
Buudi a sam čitavog svog profesionalnog života bio eksperimentalni psiholog, surađivao sam s mnogim
preanim istraživačima koji sebe nazivaju bihevioristima - nasljednicima Descartesove filozofske
ostavštine. Njihovo je osnovno gleanje na ponašanje mehanicističko (prema se u moernoj znanosti
zna da mehanizmom upravljaju neuroni, mišidi i hormoni). I sam izraz biheviorist (am. behavior -
ponašanje, op.prev.) upuduje na takav pristup životinjskim reakcijama koji je više usmjeren na viljivo,
vanjsko ponašanje nego na unutrašnja stanja. Iz njihovog profesionalnog rječnika isključene su riječi želja,
namjera, razlog i ostale koje bi mogle ukazivati na bilo kakvu svjesnu misao.
Neki povjesničari znanosti upozoravaju a biheviorizam nije samo nastavak escartesove filozofske
pozicije, ved je to i ogovor na naučnu pomutnju i poniženje koje su, na samom početku vaesetog
stoljeda, pre rugim znanstvenicima oživjeli mnogi psiholozi. Naime, tih je goina cijeli svijet poput
munje obišla senzacionalna vijest o konju koji zna misliti i računati. Konj je obio ime Pametni Hans, jer je
svoju murost mogao pokazati i rugima. Njegov bi mu voič najprije preočio
nnnKan
vnrlntoV _ nKi?nn
ouzimanje, množenje ili ijeljenje,

ijeljenje, a nakon kradeg
kr adeg računanja, konj bi traženi rezultat iskazao uarcima
noge po tlu. Mnogi su onašnji poznati psiholozi bili uvjereni kako konj oista samostalno računa i
prestavljali su Hansa kao živi okaz životinjskog razuma i inteligencije.
Kao uvijek, i taa je bilo skeptika koji su primijetili kako Hansu za rješavanje laganih zadataka treba isto
toliko vremena koliko mu treba i ko težih zaataka, a to t o se činilo čunim. Najprije je postao sumnjiv
njegov vlasnik pa su ga optuživali za prijevaru. Međutim, kaa su pokušali s novim voičem, čak i bez
Hansovog vlasnika u blizini, konj je s jenakom lakodom i točnošdu
to čnošdu rješavao postavljene zaatke. Mnogim
znanstvenicima bio je to dovoljan dokaz Hansove inteligencije, a nekoliko svjetski poznatih psihologa,
napisalo je i posebne raove kojima potvrđuju Hansove visoke mentalne sposobn osti. No, iluzije o
konjskom matematičnom geniju razbio je 1911. goine, o taa gotovo nepoznati psiholog, Oskar
Pfungst. Nizom pažljivo proveenih eksperimenata okazao je a Hans i ne glea napisane brojeve. Pa
kako je onda uspijevao? Pozorno je promatrao ljude koji su mu zadavali zadatak i reagirao je na njihove
neprimjetne znakove koje su nesvjesno pokazivali iščekujudi
iščekujudi pravi ogovor. Čak i kaa su okupljeni ljui
namjerno pokušavali prikriti svoje reakcije (mirno su stajali i kontrolirali izraz svog lica), čini se aje Hans i
alje mogao pronadi jeva primjetne znakove koji su ga upudivali na ispravan ogovor. Njegova konjska
pamet otkazala bi samo ona kaa
k aa nije mogao nikoga vijeti ili kaa njegov "ispitivač" i sam nije znao
odgovor. Tada bi jednostavno nasumce tapkao nogom nekoliko puta.
Cijeli slučaj postao je sinonim za najvedu sramotu koja može zaesiti znanstvenike u njihovom rau,
kaa, zasljepljeni rezultatima i bez znanstvene provjere, olako onose zaključke. ok sam stuirao i moji
su profesori često pričali o Pametnom Hansu, navoedi ga kao upozoravajudi primjer kako svako
proučavanje viših umnih sposobnosti ko životinja nužno voi samo o poniženja i sramote. Tek m nogo
goina kasnije shvatio sam a smo svi mi znanstvenici pomalo paranoični i a je na račun naše bojazni za
vlastitu karijeru ugo goina trpio sav životinjski svijet kojem smo uporno nijekali bilo kakve umne spo -
sobnosti. Činjenica a konj ne može rješavati aritmetiku, "izrasla" je u zaključak kako životinje uopde ne
mogu razmišljati ili zaključivati. Pamtim ispa u razreu
r azreu kaa je jean o stuenata, nakon što je čuo
priču o Pametnom Hansu, upitao "Zar konj ipak ne bi mogao imati svijest? Znamo a ne može računati
aritmetiku, ali ne znamo što je on u tom trenutku mislio. Moža je mislio a mora toptati nogom sve dok
se čovjek pre njim ne nasmiješi? Ne bi li ovaj oblik svjesnog razmišljanja i alje bio suklaan
rezultatima?" Profesor je obio pitanje uz obrazloženje: "Za to, ragi kolega, oista nije potrebna svijest;
to je samo odgovor na po ražaj."
Kaa bolje razmislim, čini mi se kako je nakon tog incienta jean o glavnih ciljeva biheviorista bilo
proučavanje životinjskog ponašanja s naglaskom na izbjegavanju takvih okolnosti u kojima bi se mogao
pojaviti neki novi Pametni Hans. Biheviori stički usmjerene psihologe nije omela ni mogudnost a su
moža upali u suprotnu grešku i a obacujudi sve što ne valja, obacuju i ono što je obro. Nisu priznali
svjesnu mentalnu aktivnost životinja, čak i ona kaa je u njihovim eksperimentima bila očiglena, ved su
sve skupa raije pripisali pogreškama pri izvođenju pokusa.
Izglea a se mišljenje znanstvenika biheviorista, kako su životinje obični strojevi, ograničava isključivo na
laboratorij i analize naučnih stuija koje iz njih proizlaze. Slično poput Descartesa, i bihevioristi se izvan
laboratorija oriču svoje teze a životinje nemaju svijest. Gotovo svi biolozi bihevioristi koji imaju psa, a
poznajem ih mnogo, o svojim kudnim ljubimcima misle kao i svaki rugi vlasnik psa koji nije znanstvenik.
Kaa se rai o njihovim vlastitim kudnim ljubimcima i svakonevnim situacijama,
situacijama, tj. kaa se ne rai o
laboratorijskim životinjama ili uvjetima u kojima se vrše eksperimenti, psiholozi bihevioristi nalaze sasvim
razumljivim - a moža, zapravo, i sasvim potrebnim - a vlastitim psima pripišu svjesna mentalna stanja.
Time nikako ne želim ismijati neosljenost nekih mojih kolega, ved bih posebno htio naglasiti a, psima i
ostalim životinjama, u svakonevnom životu priznaju svijest i inteligenciju čak i oni koji im to u javnosti
osporavaju.
Činjenica je a puno bolje razumijemo svoje ljubimce ako prihvatimo pretpostavku kako i oni imaju
jenostavne osjedaje,
osjedaje, strahove, želje i uvjerenja,
uvjerenja, a planiraju, imaju ciljeve i slično. Tko
Tko može, pri pogleu
na psa koji stoji nad praznom posudicom za vodu, laje i onda je nosom gura prema vama, ne pomisliti da
je pas koji se tako ponaša, vjerojatno
vjerojatno žean? Zašto psi laju i šapama
šapama grebu po ulaznim vratima, ako time
ne žele pokazati svojem vlasniku želju za izlaskom? I koliko je još rugih reakcija po kojima lako možemo
zaključiti a psa nešto boli, a voli jecu, a se želi igrati, a ne ponosi vlasnikovu punicu, a je sretan,
a mu neostaje neki obiteljski član, a ne voli
vo li oređenu hranu, a se mota oko nogu jer očekuje
večeru? Popis bismo mogli nastaviti u neogle. Svi se spomenuti izrazi, poput voli, želi, neostaje mu,
očekuje i tako alje, onose na unutarnji mentalni život i svijest.
Ukoliko, akle, ovakvi mentalistički opisi, prema biheviorističkoj psihologiji, nisu znanstveno važedi, zašto
ih ti isti briljantni znanstvenici rabe samo ona kaa ne pišu svoje znanstvene izvještaje, a svakonevno
ih koriste u opisu vlastitih pasa, pa čak i laboratorijskih životinja? Ogovor je sljeedi: jer ti izrazi i
mentalističke analize imaju previivu i objašnjavajudu snagu. ozvoljavaju nam a oaberemo ranje
koje de na previiv način promijeniti ponašanje naših pasa. Pogleajmo što bi se ogoilo kaa bismo se
strogo ržali biheviorističke oktrine. To znači a ne bismo mogli opustiti nikakva objašnjenja o
svjesnom iskustvu ili mišljenju, ved bismo sve trebali smjestiti unutar jenostavnih reakcija na ulazne
poražaje, te unutar instinktivno i genetički programiranog koa. Sumnjam a bismo na taj način uopde
mogli ponašanju pasa priati neki smisao.
Neka nam kao primjer posluži springer španijel Rowy i jenostavan slije ranji u njegovom ponašanju
kojima on svojoj gospoarici pokazuje a želi van. Sve počinje Rowyjevim olaskom u ormar na
honiku. Ormar ima klizna vrata koja pas može otvoriti šapama. Unutra na jenoj kuki visi uzica, njegov
cilj. Buudi aje io uzice - omča koju ržimo u ruci - prebačena preko kuke, pas mora skočiti i gurnuti je
u stranu ne bi li je o slobodio. S uzicom u ustima odlazi u dnevnu sobu gdje sjedi njegova
gospodaricaJECada ga ona ne primijeti odmah, Rowdy
ispusti uzicu i zalaje. Ukoliko gospoarica poigne pogle, pas uzima uzicu i baca joj je u krilo, poskoči
nekoliko koraka prema vratima i ponovno zalaje. No, ako se žena još uvijek ne miče, pas ponovno ošede
do nje, zubima ponovno uhvati jedan kraj uzice, jednom ili dvaput zamahne, ispusti je, opet zalaje i
ponovi svoj mali ples prema ulaznim vratima. I najjednostavniji opis ovog pona šanja je očit: pas želi idi u
šetnju i zna kako de svoje želje priopditi gospoarici.
Žalim janog bihevioristu koji mora opisati ovaj slije ranji. U čistom biheviorističkom opisu nije
dozvoljeno upotrijebiti nikakav oblik namjere, a pas u svojoj svijesti ne smije imati cilj koji motivira
njegovo ponašanje. Biheviorist se, barem u naučnoj raspravi, ne može pozivati ni na kakvo razmišljanje o
tome gje je uzica, na plan psa a je skine s kuke, ni na kakvu preožbu o tome gje se nalazi vlasnica,
ni na kakvu uzročno - posljeičnu
posljeičnu vezu koja bi mogla potaknuti slije hoa prema vratima i natrag kojim
pas ohrabruje gospoaricu a ga izvee u šetnju. Umjesto toga morao bi koristiti poražaje koji izazivaju
automatske i mehaničke reakcije, zajeno s jenostavnim, naučenim slijeom ranji bez ikakvog
elementa svjesnosti. Samo, koji je to poticaj koji pokrede slije "iemo u šetnju"? Moža pun mjehur?
Ako je tako, pas bi se jenostavno morao olakšati na tom istom mjestu, zar ne? "Ne", kaže biheviorist,
"on je naučio a takvo ponašanje onosi kaznu". Zar pas ona ne bi trebao jenostavno šapama grepsti
po vratima koja su jeina prepreka između njega i mjesta nekažnjavanja? Zašto bi pas provoio čitavo
vrijeme raedi navratima ormara, ako nema sliku uzice u njemu? Psa nitko nikaa nije službeno učio
otvarati vrata ormara. Ako je to naučio, zašto otvara samo ta oređena vrata, a ne otvara vrata svakog
ormara kojeg vii? Još jena pojeinost: zašto u neko rugo oba ana obično prolazi pore tih vratiju
bez otvaranja, ako ved i sam pogle na njih automatski pokrede reakciju otvaranja? A koje značenje ima
uzica? Pas je očito ne treba
t reba a bi vršio bilo koju o svojih aktivnosti. Uzica nema nikakvu ulogu u ovom
slijeu ranji, osim ako nema neke svjesne povezanosti, moža čak i simbolične, u kojoj može
posreovati i pomodi psu a se približi željenom cilju, šetnji. Ukoliko je uzica cilj - predmet sam po sebi,
zašto bi je ona pas bacao gazarici u krilo, umjesto a s
njome učini nešto rugo? Čemu lavež, ako ne služi upozoravanju gazarice? Čemu skakutanje prema
vratima i pogleavanje unaza kao provjera a li je postignut željeni cilj? Zašto ..?
Biheviorist mora analizirati svaku sastavnicu svake pojedine radnje bez da se pozove na preumišljaj,
inteligenciju, razmišljanje ili svijest. Oštrouman biheviorista
biheviorista moža de biti u stanju napraviti takvu
teoretsku analizu. Trebat de, naravno, izvojiti niz specifičnih poražaja i povezati ih s automatskim,
mehaničkim reakcijama. Moralo bi postojati nebrojeno mnoštvo pojeinačno naučenih elemenata, o
kojih je svaki tijekom vremena oblikovan pomodu specifičnih nagraa (pojačanja) koja bi također trebalo
opisati. Zatim bi morao postojati neki postupak za povezivanje svih tih reakcija koje de na kraju rezultirati
jenim integriranim, automatskim, nemisledim
nemisledim slijeom
slijeom mišidnih pokreta. Svaka
Svaka i najmanja promjena
poražaja u okolini zahtijevala bi, naravno, oatno učenje i novi slije poražaj - reakcija. Biheviorist bi
morao objasniti zašto se ponašanje prilagođava raznim okolnostima - recimo, kada je gospodarica u
kuhinji, a ne u sobi? Zašto pas svoje ponašanje mijenja na značajan i prilagoljiv način - na primjer, dok
gospoarica stoji, pas uzicu baca pre njene noge, a kaa sjei, polaže joj je u krilo? Zašto nastavlja
otvarati vrata ormara i ona kaa ga obojimo rugačijom bojom pa izglea i miriše rukčije? Svaka, i
najmanja promjena morala bi ovisiti o zasebnom nizu poražaja, reakcija, naučenih komponenti, i tako
alje, na isti način kao što svaka pojedinost u nekom kompjutorskom programu zahtijeva dodatne linije
programskih koova i specifičan način grananja iz prijašnjih linija programa.
Realno govoredi, može li i najpreaniji biheviorista svako o spomenutih ponašanja razbiti na složene
nizove poput ovih prethono opisanih, bez obzira na zahtjeve teoretske orijentacije? Sumnjam a de
ijean bihevioristički psiholog koji je sjeedi ko kude primijetio moel ranji kakav je upravo analiziran,
redi supruzi: "raga, pas je upravo izveo slije ponašanja koje je završilo stavljanjem uzice u moje ruke.
Vjerujem a bi sljeedi niz poražaja kojem bi ga trebalo izložiti, morao olaziti izvan kude. Ukoliko to ne
ozvolimo, pas de ostati bez nagrae za svoje ponašanje te de se taj slije reakcija uskoro ugasiti i pas ih,
u ponovljenim
uvjetima, više nede biti u stanju ponoviti. Može se ogoiti a pun mjehur, koji je pretpostavljam inicirao
ponašanja što su rezultirala saašnjim moelom ogovora i ko ji spaa u snažnije poražaje, uskoro
potpuno najača naučeno suzržavanje o olakšavanja u kudi, pa demo morati za njim čistiti." Vjerojatno
nede to redi. Naprotiv, klaio bih se a de jenostavno zaključiti: "raga, pas želi izadi u šetnju." Takva
želja objašnjava sva ponašanja koja su se ogoila i previđa buuda, kao, na primjer, njegovo uzbuđenje
i trčanje prema vratima kaa gospoar napokon ustane s uzicom u ruci', te veselo mahanje repom koje
potom slijei (naravno, ako priznamo aje pas sposoban osjedati raost).
PONOVNO VRADANJE UŠE U STROJ
Izuzmemo li ove neslužbene argumente koji bihevioriste procjenjuju izvan njihove profesionalne okoline,
i sama logika pobija osnovu njihovog uvjerenja a su životinje ništa rugo o biološki strojevi bez svijesti.
Kada ih se u kakvom znanstveno m okruženju irektno izloži pritisku, najčešde de polemizirati: "Buudi a
ne možemo irektno znati subjektivno iskustvo ili osjedaje nekog rugog živog bida, najjenostavnije
najjenostavnije je
pretpostaviti a ona nemaju svijest, osjedaje i tako alje". Bihevioristi su o abrali karakteristično gleište
utemeljeno na takvoj metoi razmišljanja koje počinje sumnjom oslovce u sve, a potom se, kaa su
objašnjeni svi poaci, proučava ono stoje ostalo. Tako je polazna točka njihovih rasprava zaključak a ko
pasa ne postoji svijest i inteligentno planiranje, sve ok se ne okaže suprotno.
Zanimljivo je napomenuti a utemeljujudi svoju tezu ne zalaze u krajnost; isto što govore o psima i
rugim životinjama primijenjuju i na ljuska bida. Prihvatim li ovu igru, ne mogu im prizna ti svijest i
inteligenciju, sve ok mi to ne okažu! A kako bi to mogli okazati? Kako bih mogao znati a su oista
svjesni i a se pri tom ne koriste nekim složenim mehaničkim načinom i nekakvim automatskim ili
programiranim reakcijama? Naposljetku, neki kompjutorski programi,
a s njima razgovarate. Mogu čak tvriti a je "razgovor" s takvim napravama poneka smisleniji o
izvjesnih razgovora koje sam na nekim cocktail - primanjima voio s ljuskim bidima za koj e sam
pretpostavljao a su svjesna. Bihevioristi, međutim, sa svojom sumnjom ne iu tako aleko. Umjesto
toga, postavili su aksiom, kojega zbog njegove prirode nikada ne provjeravaju i ne suprotstavljaju svojim
nejasnim hipotezama: rže za sebe a su svjesna ljuska bida, pa je potpuno razumljivo što iste osobine
pripisuju i rugim živim bidima koja se mogu smatrati ljuskima. Svijest i inteligenciju poriču samo ko
"nečovjekolikih"
"nečovjekolikih" životinja.
Naravno, bihevioristi su, vođeni istom logikom, mogli krenuti i o ruge krajnosti: ako su ljuska bida
svjesna, taa je logično pretpostaviti a i sva ostala bida koja žive i mogu razumjeti također imaju svijest,
osim ako se ne može okazati suprotno. Ova je hipoteza jenako prihvatljiva kao i prethona, a obje bi
suprotnosti na kraju morale otkriti istinu, u najmanju ruku na poručjima gje se mogu osigurati
objektivni podaci.
Kaa kažem a bismo trebali početi s pretpostavkom o svjesnosti i inteligentnom preumišljaju, ne

kažem a to možemo raiti nasumce. Potrebno je zaovoljiti nekoliko važnih preuvijeta. Najvažniji je
zasigurno Morganov kanon, jedan od onih gotovo religioznih principa kojega upoznajemo na fakultetu,
na svim preavanjima psihologije ili biologije koja o etalja govore o ponašanju životinja. To je pravilo
prvi preložio C. Lloy Morgan, britanski psiholog koji je, u periou o 1890. i sve o 1930. goine,
napisao niz utjecajnih knjiga o psihologiji životinja. Prema Morganovim riječima, princip je sljeedi: "
Nikada ne smijemo pojedinu reakciju objasniti kao rezultat vježbe viših psihičkih sposobnosti, ako je
možemo interpretirati kao vježbu onoga uvrštenog na onjem ijelu psihološke ljestvice." Bihevioristi su
uglavnom prihvatili ovo polazište kao vlastito, jelomično ga prilagoivši vlastitim potre bama. Po njima
se pripisivanje svjesnosti životinjama ne može opravati, jer njihovo ponašanje možemo opisati na bilo
koji rugi način, a svjesnost je sasvim sigurno "viša psihička sposobnost". Takva je interpretacija potpuno
pogrešna, jer je ved i sam Morgan bio uvjeren u
postojanje svijesti ko životinja: čak nui primjere, uzete upravo iz ponašanja psa, k ojima okazuje svoje
stajalište. Tako, u knjizi Granice životinjske inteligencije opisuje psa, koji se "umoran" i "glaan" vrad a iz
šetnje i omah olazi u kuhinju "čeznutljivo" gleajudi kuhara. Morgan zaključuje: "Što se mene tiče, ne
bih alje istraživao a li je pas imao na umu manje ili više efiniranu ieju kosti".
Morganov kanon zapravo se onosi na sve one primjere kaa životinjama pripisujemo vedu razinu
inteligencije o stvarno potrebne, takvu razinu koja je aleko o jenostavnog i razumnog objašnjenja.
Morgan upozorava, a izgubljenom psu, koji se nakon nekoliko ana vratio kudi, ne možemo i ne
smijemo pripisati sposobnost "čitanja" zemljovia, kao što, za psa koji uvijek u šest sati poslije pone
ulazi u kuhinju, jer ga oko šest i trieset reovito hrane, nedemo redi a zna gleati na sat. Takvim i
sličnim laičkim zaključcima, životinjama se pogrešno pripisuju one razine inteligencije koje nisu jii
potrebne u objašnjavanju njihovog ponašanja.
Pravilna primjena Morganova kanona, moža je mogla spriječiti ebakl s Pametnim Hansom. No,
zanemarili su ga ved na samom početku prihvativši mogudnost a Hans zna računati. To je v iša mentalna
sposobnost, koju ne možemo pripisati vedini živih bida (uključujudi i mene, što neosporno okazuje
žalosni neskla između mojih proračuna o stanju na čekovnoj knjižici i stvarnog sala mog bankovnog
računa). Glee Hansa, psiholozi su trebali p ostaviti mnogo opreznije pitanje: "Mora li Hans doista
računati kako bi pravilno ogovorio? a li bi isti zaatak izvršio jenako uspješno a se zatekao u nekim
rugim životnim situacijama?" Ogovori na ova pitanja pokazali bi Hansovu nesposobnost matematičkog
razmišljanja, no isto bi tako ozvolili postojanje svijesti u nekim rugim ponašanjima (npr. "iščitavanja"
reakcija okupljenih ljudi na njegovo tapkanje kopitom).
Imajudi na umu sva ta ograničenja, želio bih ponuiti svoj skroman prijelog alternativnog razmišljanja o
razumu pasa i ostalih životinja. Počnimo s tvrnjom a, zato jer svijest i inteligenciju pripisujemo ljuima,
ljuima,
nemamo pravo, u nedostatku drugih podataka, isto poricati životinjama, naravno, onima na višem
stupnju razvoja, poput pasa.
Njihov živčani sustav građen je jenako kao i naš pa jeluje na istim fiziološkim principima. Psiholozima
su izuzetno značajne te sličnosti u strukturi živčanog sustava ko svih sisavaca, o građe mozga pa sve o
kemijskih reakcija i mikroelektričnih impulsa koji prenose informacije prema mozgu i o njega. Stoga se,
uostalom, životinje i koriste u bihe -viorističkim stuijama, kao što i psiholozi, opažajudi ponašanje
običnog štakora, mogu previjeti ponašanje jece u razreu.
Priznajem a nije uvijek lako oreiti imaju li svijest i inteligentno planiranje neku ulogu u oređenom
ponašanju, pogotovo kaa jeinu informaciju obijamo samo promatrajudi to ponašanje. Također je
vjerojatno istina a, analizirajudi neku reakciju, možemo pronadi okaze za i protiv svijesti bez a se
objektivno zapažene činjenice
činjenice oveu u izravnu suprotnost. I što to znači? Očigleno je a naučno
promatranje i psihološki eksperimenti mogu razjasniti situaciju. Poaci, obiveni na taj način, koristan su
izvor informacija i pomodi de nam a, uspoređujudi ponašanje
ponašanje pasa i ostalih
o stalih životinja sa ponašanjem
čovjeka u objektivno sličnim situacijama, iz vlastitog iskus tva odgovorimo ima li u nekoj reakciji svjesnosti
ili ne. Otkrijemo li u nekim našim ponašanjima svjesno razmišljanje i, primijetimo li i ko pasa sličnu
reakciju (na koju utječu isti čimbenici kao i ko nas), prelažem a kao mogudu hipotezu prihvatimo
svijest i inteligentno razmišljanje i ko psa. Krenimo korak alje i postavimo se (figurativno) u položaj psa,
pa zamislimo kako bismo u situaciji, u koju demo kasnije ovesti psa, reagirali sami. Ukoliko, koristedi naš
vlastiti razum i svijest, uspijemo pre cizno previjeti njegovo ponašanje, rekao bih a je to aljnji okaz u
prilog mišljenja kako svijest i inteligentna analiza igraju važnu ulogu u ponašanju psa.
Na kraju, bojim se kako pravog ogovora, na pitanje a li životinje oista imaju svijest, sposobnost
previđanja, razmišljanja, stvaranja preožbi i racionalnog planiranja, nema. Osim toga, sa ž ivotinjama
ne možemo razgovarati pa je teško znati koji bi nam to argument bio ostatan pri okazivanju ili
nijekanju životinjske svijesti
svijesti i svih njenih oblika. Jasno, u situacijama kaa objektivan okaz ne može
riješiti problem, zaključke treba zasnivati a nekom obliku logičkog i filozofskog vrenovanja situacije.
situacije.
Tako je sve prepušteno filozofskim prerasuama
pojedinog znanstvenika ili pojeinca, sve ok neka buuda pametnija generacija ne otkrije način kako
pogleati u životinjski mozak i time nevosmisleno
nevosmisleno riješi zagonetku.
Na ovom sam poglavlju raio jenog tmurnog i kišovitog proljeda i, onoga ana kaa sam ga završio, iza
mene je ostao naporan tjean
tjean bez i jenog sunčanog ana.
ana. No, upravo tog jutra, oblaci su se napokon
napokon
razišli i kroz prozor je uarila sjajna zlatna zraka poponevnog sunca, oslikavajudi
oslikavajudi na rvenom pou veliki
zlatni krug. Završio sam pisanje i uputio se u kuhinju po šalicu kave, kaa sam ugleao Wiza, svog
kavalirskog španijela kralja Charlesa, kako stoji usre osunčanog kruga. Pogleao je gore prema prozoru,
ona u po, kao a nešto misli, a taa se okrenuo i istrčao iz sobe. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije,
vukudi za sobom veliki ručnik, ukraen iz kupaonice. ovukao ga je u sreište sunčanog kruga, provjerio
pogleom, i potom, prenjim šapama, izravnao jean izgužvani kraj. Kaa je bio zaovoljan učinjenim,
obišao je posljenji put svoj novonapravljeni krevet i konačno se uobno razvalio na toplom
poponevnom suncu. a je to učinio moj mali sin, rekao bih a je osjetio toplinu sunca i pomislio kako bi
tu bilo lijepo zarijemati. Ugoa ne bi bila potpuna bez mekanog ležaja pa je, sjetivši se ručnika u
kupaonici, otišao po njega. Za sve to potrebna je svijest, razmišljanje, inteligencija i planiranje. a li sve
to posjeuje i Wiz? Jenostavnije mi je priznati, kako bi se u sličnoj situaciji na sličan način ponašao i
čovjek. Upravo stoga, u neostatku bilo kakvog suprotnog okaza, pretpostavit du a se i ko mojeg psa
rai o svjesnom i inteligentnom ponašanju.
77
V.
Priroda pasje inteligencije
Moj pas zna lajati poput kakvog kongresmena, donositi stvari
kao najbolji pomodnik, prosjačiti poput novinarskog tajnika
i praviti se mrtvim poput recepcionera kojemu zvoni telefon.
KONGRESMEN GERALD SOLOMON
Ved uže vrijeme rabimo termin "inteligencija pasa" i bilo bi vrijeme, upitati se što on zapravo znači? Kao
i ko mnogih pitanja, čini se a je ogovor očit sve ok ga ne moramo glasno izredi. Riječ inteligencija nije
strana u svakonevnom jeziku i često je koristimo
ko ristimo kao sinonim za oštrouman, pametan, briljantan,
muar, koji opaža, razborit i tako alje. Također često, opisujudi ljue i njihove ranje, rabimo i antonime
poput glup, tup, ograničen, nerazuman, spor, imbecilan i ostale. Pa ipak, kaa o nekoga zatražimo
oređeniji ogovor na pitanje što porazumijeva po inteligencijom, vedina ispitanika najčešde nema
konkretniju preožbu o tom pojmu. Gje su granice inteligencije? Kako je građena i kako jeluje? Kako
razlučiti ponašanje koje je posljeica razuma i inteligencije o refleksnog i nesvjesnog ponašanja? Ta
složena pitanja traže svoje ogovore,
o govore, iako ih vedina ljui jenostavno izbjegava pripremljenim frazama:
"Teško je objasniti jelovanje uma, no omah dete ga prepoznati kaa se s njim sretnete u
svakonevnom životu".
Ogovarajudi na ta pitanja ni psiholozi nisu pronašli puno bolje ogovore o laika. aleke 1929. goine, u
stručnoj publikaciji nevnik eukacijskepshologije,
eukacijskepshologije, objavljeni su rezultati ankete kojom je o voedih
učenjaka i psihologa tog vremena zatraženo a efiniraju pojam inteligencije.
inteligencije. Iako su psiholozi imali svaki
svoju teoretsku efiniciju i neku logičnu zakonitost te e finicije, koja je imala smisao i mogla se koristiti,
grupa kao cjelina nije ala usuglašeni ogovor. Peeset šest goina kasnije, akle 1983. goine, psiholozi
Robert J. Sternberg s Univerziteta Yale i Douglas K. Detterman s Univerziteta Case Western Reserve,
pokušali su ponovno s istim pitanjem. Nagovorili su vaeset tri svjetski priznata stručnjaka, koji se bave
proučavanjem inteligencije,
inteligencije, a iznesu svoja saznanja, sve su ih sakupili i, uz svoja osobna, objavili u knjizi
Što je inteligencija? Pokazalo se a, i pola stoljeda kasnije, znanstvenici još uvijek ne mogu s usuglašenim
stavovima objasniti stoje to inteligencija i kako je organizirana. No, ipak je primjeden napreak u onosu
na prvi pokušaj efiniranja inteligencije,
inteligencije, jer je nekolicina istraživača pokazala isto mišljenje o njenom
ustrojstvu, čime su znatno pripomogli unapređivanju otaašnjeg znanja i razumijevanja ovog problema.
OPDA I SPECIFIČNA INTELIGENCIJA
Kaa sakupimo i razmotrimo sve ono što se zna, ili čak nagađa, o priroi ljuske inteligencije, naidi demo
na niz ieja koje nam mogu pomodi u lakšem razumijevanju prave priroe pasje inteligencije. Jena
važna spoznaja uči nas a inteligencija ima različitu širinu i oseg. Mnogi misle kako inteligentni ljui
pokazuju svoju inteligenciju u svemu što rae. U to sam se osobno uvjerio razgovarajudi s aviom
Hubelom, jenim o obitnika Nobelove nagrae za psihologiju i meicinu. Usko poručje njegovog raa
su neurološki čimbenici koji osiguravaju pretvaranje živčanih impulsa u vizualnu informacij u oka. On je
briljantan istraživač, stručnjak za psihologiju mozga i živčanog sustava, a o visokog stupnja je
kompetentan govoriti i o mikroelektričnim tokovima te kemijskim aktivnostima koje se zbivaju u živčanim
stanicama. Nekoliko
ina nakon ŠtO \e. rinhin Nnhpinvn naarnHu r\nctpti
in i/=. m™
Priroda pasje inteligencije 79
Zajeno smo večerali i čavrljali, kaa je počeo opisivati o koje je mjere ova prestižna nagraa
promijenila njegov život. Mnogi ljui su (pravilno) uvjereni a Nobelovu nagrau dobivaju samo
"neopozivo inteligentni" ljui
ljui na svijetu, ali griješe kaa ih, oslovce u svemu, smatraju vrhunskim
v rhunskim
stručnjacima. "Postavljaju mi pitanja o književnosti i muzici, ogoju jece, ekologiji, o tome kako spriječiti
nestajanje riba u Atlantskom oceanu, o mene traže rješenje svjetske političke krize i vjerskih previranja.
Očekuju a du u trenutku imati osobno mišljenje o svemu što se u svijetu
sv ijetu ogađa. Izglea kako vjeruju a
su dobitnici Nobelove nagrade "stvarno pametni" pa moraju imati inteligen tna rješenja o svemu". Otpio
je gutljaj vina, urotnički se
se osmjehnuo, a ona nastavio:
nastavio: "Još je obro što o mene nene traže a znam
pjevati ili plesati!"
Ovo uopdeno i uvriježeno mišljenje, po kojem je inteligencija sposobnost koju je mogude primijeniti na
sve viove ponašanja, zapravo i među psiholozima ima popriličan broj pobornika. Najprepoznatljiviji o
njih je Charles E. Spearman, britanski psiholog koji je 1904. objavio klasični ra po nazivom Objektivno
oređena i izmjerena opda inteligencija. U tom je jelu ustvrio kako postoji neki opdi čimbenik
inteligencije (nazvao gaje g) koji se može primijeniti na sve što pojeinac rai. Njegov je zaključak
utemeljen na rezultatima brojnih istraživanja, koji su pokazali onos obivenih poataka postignutih na
različitim testovima specifičnih mentalnih sposobnosti. Pretpostavimo a je ispitanik obio vanaest ili
više testova. Ukoliko svaki o njih mjeri neku zasebnu i neovisnu mentalnu sposobnost, njihovi de
konačni rezultati biti međusobno nepovezani. Tako se može ogoiti a netko pokaže obar rezultat iz
aritmetike, ali loš iz jezika. To, također, može značiti a razni ijelovi inteligencije
inteligencije nisu međusobno
povezani. Možemo čak pretpostaviti, kako je io inteligencije univerzalan pa de nam pojenako koristiti
u rješavanju svih testova. Taj opdi faktor inteligencije onosio
onosio bi se na sve i značio bi a de ispitanik, koji
je uspješno riješio
riješio jean test, s jenakim
jenakim uspjehom riješiti i svakoga
svakoga rugoga.
Spearman je sakupio brdo podataka i usporedio je dobivene rezult ate. Pokazalo se a pri različitim
testovima postoji oređena povezanost^
između uspješnosti proveenog testiranja i ispitanika. Rezultati testova, kojima su mjerene neke
specifične intelektualne sposobnosti, pokazali su sljeede: ukoliko je ispitanik bio naprosječan u
testovima aritmetike, postojala je velika vjerojatnost a de i u rugim testovima (čitanja, pamdenja,
analitičkog razmišljanja) postidi iznaprosječne rezultate. Spearman je zaključio a rezultate testova
povezuje opdi čimbenik inteligencije (g). Međutim, buudi aje onos između obivenih poataka bio
srenje jačine, morao je malo prilagoiti svoju polaznu pretpostavku i priznati a se iza svega ne krije
samo opdi čimbenik inteligencije. Činjenica, a rezultati testo va nisu bili potpuno predvidivi jedni na
osnovu rugih (neke su osobe bolje u rješavanju
r ješavanju tekstualnih
tekstualnih zaataka, za razliku o onih koji uključuju
geometrijske onose), upudivala je na zaključak kako u rezultatu svakog testa sujeluje i sklop specifičnih
sposobnosti (koje je nazvao s).
Uz ovo Spearmanovo otkride, lakše demo objasniti zašto ko jenog čovjeka postoje tako velike razlike
pri rješavanju različitih zaataka. Na primjer, Napoleon Bonaparte, briljantan vojni strateg, pokazivao je
istovremeno i neke znakove opde inteligencije po tome što je svojim govornim i intelektualnim umijedem
umijedem
mogao utjecati na francusku javnost. Naalje, mnoge zakonske, školske i političke reforme, koje je taa
uveo, oržale su se o anašnjeg ana. Pa ipak, u nekim je poručjima pokazao specifične neostatke.
Na primjer, okazao je pravu glupost
g lupost kaa je započeo neuspjelu invaziju na Rusiju, koja je na kraju ovela
o paa njegova režima. Pogleajmo i obitnika Nobelove nagrae, Alberta Einsteina, među čijim su
otkridima teorija relativiteta i fotoelektrični efekt. Njegovu opdu inteligenciju okazuju velika govornička
spretnost (brojni filozofski zapisi), ali i zamjetno izražen muzički talent (svirao je violončelo), ok mu je
prava propast bila obična aritmetika. Toliko je loše zbrajao i ouzimao a nikaa nije pravilno izračunao
koliko novaca još ima u banci.
Ovakvi primjeri pokazuju nam kako čovjek može oređene intelektualne sposobnosti imati naprosječno
razvijene, ok ruge istovremeno ne osižu ni prosjek. Puno je priča koje to potvrđuju. Svi smo ved čuli
za slavnog šahovskog majstora koji se jeva provukao u
školi i u običnim je razgovorima

r azgovorima najčešde bio potpuno izgubljen. Poznato je, također, a jean o
anašnjih najuglenijih
najuglenijih teoretičara fizike ne zna zamijeniti pregorjeli osigurač, a vrlo stručan istraživač
kemičar ne može razumijeti ni najobičniji recept i uspješno ispedi kolač, a jean o najautoritativnijih
generala anašnjice ne zna isciplinirati vlastitu jecu, a uspješni psiholog koji svakonevno spašava
tuđe brakove zapale u krizu, istovremeno ne zna kako postupiti kada se raspada njegov vlastiti. Kod svih
njih u istoj osobi, ali u različitim životnim situacijama, nalazimo tenenciju inteligentnog i glupog
jelovanja, čime se samo možem ože potvriti postojanje specifičnih intelektualnih sposobnosti u svakom
pojedincu.
Isto vrijei i za pse. ok se čini kako su neki psi izuzetno pametni i mogu naučiti oslovce sve što zamisli
njihov vlasnik (imaju visoki g ili opdu inteligenciju), neki rugi pokazuju usko usmjerene sposobnosti, a
samim time i "široke" neostatke. Engleskog setera i pointera ne treba posebno učiti a lovcu pokažu
gje se krije ivljač, ali ih je nemogude naučiti a raštrkane ovce sakupe u stao. S ruge strane, čini se
a je sposobnost čuvanja staa, ved samim rođenjem, "urođena" šetlanskim i škotskim ovčarima, koji
pak ni nakon upornih pokušaja nede naučiti ukazivati na ivljač. Te prenosti i neostaci, onosno visoke
i niske točke njihovih sposobnosti, okazuju a i psi posjeuju specifične
specifične sposobnosti (s).
VIŠESTRUKE INTELIGENCIJE
INTELIGENCIJE
Činjenica a se ljui međusobno toliko razlikuju po svojim sposobnostima, navela je neke istraživače na
ideju da bi inteligenciju trebalo promatrati kao zbir primarnih mentalnih sposobnosti, od kojih se svaka
može smatrati zasebnom sposobnošdu ili zasebnom imenzijom inteligencije. Harvardski psiholog
Howar Garner te sposobnosti naziva "višestrukim inteligencijama". Prema Garneru, jena
inteligencija je jena sposobnost rješavanja problema i iznalaženja novih prilagođenih reakcija
primjerenih okolini. Pod okolinom se, pored
i nr»t rni
r\nrlra7limi1PVain 1
kulturne aktivnosti te ruštveni onosi. Za Garnera postoji seam važnih inteligencija: lingvistička,
lingvistička,
logičko - matematička, prostorna, glazbena, tjelesno - kinestetička, interpersonalna i intrapersonalna
inteligencija. Iako je Garner svojom teorijom raščlanjivao inteligenciju čovjeka, ona uključuje i neke
specifične sposobnosti tipične
tipične za pse, te neke ruge o kojima se može raspravljati.
r aspravljati.
Započnimo stoga s onim Garnerovim inteligencijama koje "može imati pas". Prva neka bue prostorna
inteligencija. Ona prestavlja
prestavlja sposobnost a se u glavi zarži moel organizacije vanjskog svijeta -pozicija
premeta u prostoru, relativna ualjenost između njih, i t ako alje. Pas, koji pokazuje ovu vrstu
inteligencije, pamti gje se u kudi nalazi omiljena igračka, gje ste pohranili njegovu uzicu ili gje je
njegov krevet.
Jean o mojih prijašnjih pasa, kernski terijer Felspar, imao je obru prostornu inteligenciju i jasno je
očitovao tu svoju sposobnost. Čim bih ga upitao gje se nalaze moja jeca, omah bi otrčao tamo gje ih
je zanji put viio i na tom bi mjestu počeo snažno lajati.
lajati. ok su jeca još bila jako
jako mala, običavali smo se
igrati skrivača, a gotovo uvijek bi upravo mene zapala nezahvalna uloga tragača. Vremenom je igra
postajala sve teža, jer kako su jeca rasla, s njima je "rasla" i sposobnost iznalaženja takvih skrovišta koja
je bilo sve teže otkriti. Nije
Nije stoga čuo što sam pribjegao
pribjegao lukavstvu. Kraomice bih bih Felsparu nareio a
ostane s djetetom koje je tog ana bilo najteže pronadi. Na primjer, rekao bih: "Čuvaj Bena" i pas bi
poslušno tumarao za mojim sinom. Kaa bi se Ben sakrio, pas bi se vratio k meni. Potrebno je bilo samo
pitati: "Gje je Ben?" i omah bi me poveo u tajno skrovište, lajudi pri tom na sav glas. Slijeilo bi glasno
jetetovo negoovanje: "Felspar,
"Felspar, olazi!", a ona i zaključak: "Tata, varaš!" Pas se pri traženju oslanjao
isključivo na pamdenje prostora (nije tražio ijete pratedi trag) - to je postalo jasno kada je moja kdi
Rebecca naučila kako namuriti i oca i psa. Najprije bi se pritajila i čekala a Felspara pozovem k sebi,
a taa bi krišom prešla na rugo mjesto. Felsparova reakcija bila je utemeljena na prostornom sjedanju
pa bi se vratio pred ormar i glasno lajao, iako se Rebecca
R ebecca ved neprimjetno preselila
preselila u kupaonicu preko
puta. Sredom, i taa je nije bilo teško pronadi, jer se naaleko moglo čuti njeno hihotanje zbog uspjele
prevare. Feldspara nikada nisam koristio zato da bih po svaku cijenu pobijeio, ved me zanimala ječja
reakcija na mojeg pasjeg pomodnika. Iako nije bilo teško pronadi Rebeccu, svejeno bih se pravio aje ne
vidim, jednostavno stoga daje nagradim za njenu mudrost.
ruga imenzija Garnerove višestruke intel igencije je tjelesno -kinestetička inteligencija. Ona psima
omoguduje koorinaciju tjelesnih pokreta, jenakih onima koji su čovjeku neophoni za tipkanje,
plesanje ili športske aktivnosti. I psi nauče preskakati prepreke, skakati u alj, balansirati na gr edi ili
penjati se ljestvama, stoga im je ovaj vi inteligencije neophoan za takmičenja u poslušnosti i agilitiju. U
Kanai čak postoji i plesno natjecanje u slobonom sastavu, stoje pseda inačica umjetničkog plesa, s tom
razlikom da je ne izvode samo poj einci s jenim psom ved mogu nastupati i čitave ekipe o četiri o šest
voitelja s ogovarajudim brojem pasa. Takmičari naučene vještine izvoe uz glazbenu pratnju, a suci
ocjenjuju koliko su pri tom jeinstveni pas i njegov voič. Poneka pas treba skakutati između
voiteljevih nogu, preskočiti preko ispružene ruke, praviti krugove i vratiti se svom partneru, a posebno
je važno a se širokim prostorom ringa
ringa krede usklađeno s ostalim članovima
članovima ekipe. U mnogim
elementima to su iste tjelesno - kinsetetičke vještine koje koriste pravi plesači.
Izglea a pas posjeuje je intrapersonalnu inteligenciju.
inteligenciju. To je svojevrsno samoznanje, nešto poput
poznavanja vlastitih mogudnosti i granica. Pas koji se koleba ili obija skočiti preko prepreke, zna a je
ona za njega previsoka ili preširoka te time okazuje ovu vrstu inteligencije. Intrapersonalna inteligencija
inteligencija
teoretski je jako važna, jer pas vjerojatno mora koristiti neku vrstu svjesne obrae poataka, ili čak
prostornog rasporeda, kako bi pokazao tu inteligenciju. akle, pas razmišlja o visini skoka, ocjenjuje ga
prema vlastitim mogudnostima, moža zamišlja koliko visoko može skočiti i tako alje. Naravno, postoje i
ruga moguda objašnjenja onoga što psi rae u ovakvim situacijama i uskoro du se vratiti na tu temu.
t emu.
Sljeeda vrsta pasje inteligencije oražava činjenicu a su psi ruštvena bida. To je interpersonalna
inteligencija koja psima omogudava međusobnu komunikaciju, štovanje vođe čopora i prihvadanje pravila
zajenice. Naravno, još izražajnije o omadih pasa, svojeg vođu poštuje grupa ivljih kania. U susretu s
ljuima i rugim psima svi psi reagiraju
r eagiraju na isti način, ogovarajudim ruštvenim signalima (mašu repom,
a pri susretu s čovjekom tom mahanju prioaju još i molediv pogle koji m mogu isprositi kakav slatki
komaid hrane). Interpersonalna inteligencija
inteligencija se pokazuje i u trenucima zajeničke igre s rugim psima ili
ona kaa pas vlasniku pokušava priopditi svoje potrebe. rugim
r ugim riječima, interpersonalna inteligencija
je temelj komunikacije: ukoliko netko - čovjek ili pas - ne primjeduje postojanje rugih jeinki i ne priaje
važnost njihovom ponašanju, ona nema ni potrebe za komunikacijom.
Moža dete se pitati zašto sam ruštvenu ogovornost uvrstio među sposobnosti koje nazivamo
inteligencijom'? Kako bih odgovorio na to pitanje, moram se opet vratiti na pitanje svijesti. Neki
psiholozi, kao i Nicholas Humphrev, tvrili su a životinje za spoznaju i uspostavu ruštvenih onosa
moraju imati nešto više o same svijesti, moža čak i viš u inteligenciju. Humphrev misli, kako je
vjerojatno najteža zaada s kojom se u životu srede životinjski um, prilagoba rugim pojeincima
vlastite vrste, previđanje njihovog ponašanja, prepoznavanje njihovih motiva i ciljeva, traženje
ogovarajudeg partnera te prilagoba vlastitog ponašanja trenutnoj hijerarhiji u čoporu. Stoga nas i ne
čui mnoštvo mozgovnih mogudnosti koje omogudvaju savlaavanje tako zahtjevnih izazova.
Zamislite bide koje ima sve potrebno za samostalni život. Ima noge za kretanje, sposobnost hvatanja i
premještanja premeta, obar osjetilni sustav za primanje poražaja i informacija iz okoline, i mozak,
neku vrstu centra za obrau poataka i onošenje oluka. Takvom bidu jeino još neostaje svojevrsno
unutarnje oko svijesti. Usporedimo tjelesno ientične životinje, o kojih jena ima svijest, onosno to
unutarnje oko kojim promatra različita stanja vlastitog uma. Na bihe-viorističkoj razini, rekli bismo a su
ta dva stvorenja potpuno istovjetna,
jer ih se u osnovi ne može razlikovati. Obje mogu pokazati veliku mjeru inteligencije
inteligencije i osjedaja, uključujudi
i ono što nazivamo "željama", "raspoloženjima"
"raspoloženjima" ili "strastima". Razlika bi bila jeino u tome što bismo za
životinju bez svijesti rekli kako se ta ponašanja jenostavno ogađaju i kako njima rukovoi nekakav
psihološki automatski pilot, ok bismo, ko životinje koja ima svijest, zaključili kako su njena inteligentna
ponašanja popradena sviješdu o prisutnom procesu mišljenja. Uz to "svjesna" životinja svj esna je onoga
što vii i osjeda. Unutarnje oko neprimjetno prati sve što se ogađa s tijelom, čita um. "Svjesna" životinja
svjesna je i svojeg postojanja te stoga lakše previđa i razumije ponašanje sronika, jer može bez teškoda
zamisliti što u nekom trenutku misle rugi i kako de reagirati u oređenoj situaciji. Koristedi vlastiti
obrazac ponašanja, svojevrsno "samopoznavanje", lakše de objasniti ponašanje rugih članova čopora.
Životinja koja ima svijest može zamisliti što osjedaju
o sjedaju ruge životinje i može predvidjeti njihove reakcije.
Na temelju vlastitog "samopoznavanja", zamišljajudi kako bi i sama reagirala u sličnoj situaciji, onosi
realne procjene o unutarnjem životu rugih životinja. Ustvari, svijest o vlastitim stanjima omogudava joj
a "pročita" misli rugih, a to je ved sposobnost koja može pokazati vije strane mealje. Po jenoj,
takva je životinja sposobna s rugima uspostaviti onos suosjedanja, suduti i povjerenja, a po rugoj,
njena se sposobnost lako može izroiti u pomuklost, prijevaru i izaju. rugim riječima, otvoren je put
bezbrojnim prijetvornim ponašanjima koja svakonevno
svakonevno viimo ko ljui, pasa i rugih ruštvenih
životinja. Prema ovoj teoriji, akle, biti jelotvorna ruštvena životinja porazumijeva imati i inteligenciju
i svijest. Ukoliko je ova teorija točna, lako demo razbiti sve vojbe glee životinjske inteligencije, jer bi
ved i samo postojanje složenih uzajamnih ruštvenih jelovanja, moralo biti okaz a neka životinja ima i
svijest i inteligenciju.
I dok su neke dimenzije pasje inteligencije sasvim očite, postoje i one čije je postojanje upitnije. Jena o
njih je glazbena inteligencija. Vjerojatno demo se lako složiti s pretpostavkom postojanja takve
inteligencije, samo ako okažemo a pas može osjetiti neke elemente glazb e, kao na primjer harmoniju,
ali je nedvojbeno jasno daje stvaranje
glazbe potpuno izvan svakog pitanja. Promatrajudi natjecanja u slobonom glazbenom sastavu, koja sam
ranije opisao, gje se psi i njihovi voitelji kredu ili plešu u ritmu neke glazbe, nikada nisam primijetio da
psi oista rže takt s glazbom. Oni se pokredu sa svojim voiteljima, slijee njihove
njihove pokrete, ali sami ne
razvijaju nikakav ritmički pokret. Privi plesa, akle, pruža čovjekova reakcija na glazbenu ionicu .
Pa ipak, postoje priče o psima koji nisu ravnoušni prema glazbi. Cesto sam čuo vlasnike kaa kažu: "Moj
pas stvarno voli Mozartovu komornu glazbu. Kaa
K aa pustim neko slično klasično jelo, on ođe u sobu i
legne pore zvučnika. Međutim, kaa stavim vrpcu s rock glazbom, nastoji napustiti sobu". Teško je redi
a lije takvo ponašanje oraz činjenice a pas razlikuje glazbu ili ga samo smetaju neki pojačani
elektronski zvukovi, neprijatni njegovu uhu.
Često se čuju i priče o psima koji pjevaju. I sam sam imao priliku slušati jenog baseta, koji bi uvijek
počeo tuliti, čim bi se njegova "ljuska" poroica za Božid okupila oko glasovira. Pas je, navono, zavijao
samo kaa su pjevali sklano, a prestajao bi ka je njihova pjesma postala višeglasje. Treba li ovo
basetovo zavijanje interpretirati kao pasje glazbeno stvaralaštvo i time mu priznati a posjeuje glazbenu
inteligenciju? Na žalost, nemam potrebne okaze a bih u tu mogudnost mogao povjerovati; međutim,
kaa obro promislim, ipak mi se čini nemogudim. Cijeli čopori ivljih pasa i vukova zajeno zavijaju i
tako se oazivaju zavijajudim pripanicima rugih čopora ili nekom vlastitom članu. Pretpostavlja se a je
to neki oblik komunikacije kojom pas zapravo kaže: "Ovje sam," ili "Svi smo io istog čopora", a nikako
njegov pokušaj muziciranja. Pa opet, kaa sam u anima svoje najranije mlaosti uz pratnju havajske
gitare pokušavao pjevati, uvijek kaa bih svirao, moj bi pas Tippy, mješanac beagla i foksterijera, počinjao
žalosno zavijati. Ne mogu, nažalost, tv rditi da je tako pokazivao svoju ljubav prema glazbi, ali moji su
ukudani bili sigurni kako je njegovo zavijanje najučinkovitije i najiskrenije izražavalo su o mojem
pjevanju!
Sljeedi oblik inteligencije, o kojoj bismo mogli raspravljati, je logičko - matematička inteligencija. Ljui je
koriste pri rješavanju matematičkih problema, pri traženju znanstvenih spoznaja i u svim onim
situacijama
kaa moraju računati. Pošto znamo a psi ne računaju, potrebno je ovaj oblik inteligencije onekle
onekle
prilagoiti, razjasniti i na neki način ograničiti, prije nego li uopde krenemo razmatrati prisutnost ovakve
inteligencije kod pasa. Psi se ne bave naukom, n e rješavaju zaatke iz algebre, ne istražuju jelovanje
svijeta priroe. Stoga demo, govoredi o prisutnosti ove komponente u inteligenciji psa, imati na umu sva
nabrojena ograničenja.
No, ne treba ved unaprije zaključiti kako se o ovom sklopu sposobnosti ko pasa nema što redi. Sasvim
je sigurno a psi mogu rješavati
rješavati probleme i u novim situacijama
situacijama primjenjivati
primjenjivati racionalne strategije, pa
opet im se, pri razmatranju onosa između količine i veličine, a one čine io matematičkog carstva,
osporava sposobnost t akvog razmišljanja. Na primjer, Samuel Johnson, engleski pisac i kritičar
osamnaestog stoljeda, autor prvog rječnika engleskog jezika, jenom je obio priznati sposobnosti pasa u
ovom poručju inteligencije, izjavivši: "Zar oista još niste zapazili a psi nemaju sposobnost
uspoređivanja? Pas de jenako spremno uzeti mali koma mesa, kao i veliki, kaa se oba nađu pre
njim."
aniel Greenberg, izavač lista Science an Government Report, preložio je lak i jenostavan pokus
kojeg možete izvesti ko kude i pobiti Johnsonovu tvrnju, te okazati kako psi ipak vrše logičku
usporebu količine. Napravite mekoliko manjih i vedih kuglica mljevenog mesa (za velike pse poput
njemačkog ovčara ili rotvajlera, neka male kuglice buu veličine loptice za stolni tenis, a vede kao teniske
lopte, ok malim psima, poput jorkširskog terijera ili patuljastog šnaucera, manje kuglice napravite velike
kao špekule, a vede kao loptice za golf). ok pas glea, manju i vedu kuglicu položite na po. Opazit dete
a uvijek prilazi bližoj i nju pojee, bez obzira a li je manja ili veda. onosedi ishitreni zaključak, mogli
bismo redi kako pas ne zna usporeiti i procijeniti veličinu, no sljeedi test pokazat de aje to samo
rezultat običnog oportunizma i oraz načela po kojem je bolje imati vrapca u ruci, nego goluba na grani;
bližu je kuglicu jenostavno lakše ohvatiti. Povedate li ualjenost između psa i mamca, tako a obje
kuglice buu jenako ualjene, pas de jgotovo uvijek najprije krenuti po
vedu. Ovime možemo okazati sposobnost pasa u uspoređivanju količine i oblikovanju plana akcije na
osnovu matematičke (ouše primitivne) procjene.
Postoje i rugi primjeri kaa pas vrši kvantitativnu procjenu. Čuo sam priču o va lovca, kojima je u lovu
na patke pomagao zlatni retriver Buck. Nakon jenog zajeničkog lova, kaa su se ved vratili o
automobila, jean se lovac osjetio zaboravljenih šešira koji su ostali pore zaklona. Buck je bio naučen
onijeti svaki premet koji mu pokaže vlasnik, pa su, umjesto a se sami vrate po šešire, po njih poslali
Bucka. va šešira, kapa za bjezbol i kaubojski šešir, ležali su jean pore rugog. ok su ljui gleali, pas
je najprije uhvatio
uhvatio kaubojski šešir i potom pokušavao
pokušavao uzeti kapu. Kako nije imao
imao uspjeha, bacio je vedi
vedi
šešir i poigao najprije kapu, no nikako nije mogao pronadi takav zahvat kojim bi ojenom uzeo oba
šešira. Ispustio je kapu i na trenutak promatrao oba šešira. Na kraju je uzeo kapu, ubacio je u kaubojski
šešir, a ona je, pomažudi se prenjom šapom, potisno kapu ublje kako bi ostala bolje pričvršdena. Na
kraju je zgrabio vedi šešir, koji je saa služio kao neka vrsta košare za manjeg i, veselo mašudi repom,
onio ih začuđenim lovcima.
Rješavajudi ovaj problem, pas se očigleno poslužio logikom i riješio ga je zahvaljujudi svojoj sposobnosti
prosube u pogleu količine i međusobnog onosa premeta. Treba naglasiti a je pas stavio manji šešir
u vedi, a ne obrnuto, što gotovo okazuje postojanje preožbe o veličini.
Psi mogu idi i alje o ovakvog procjenjivanja, sve o momenta kaa bi se površnom promatraču moglo
učiniti a pas stvarno broji. Jenog proljetnog
pr oljetnog poslijeponeva
poslijeponeva suio sam na ispitima poslušnosti i, kako je
grupa koju sam trebao ocijeniti bila manja o grupa ostalih suaca, završio sam nešto ranije o rugih. S
jenim natjecateljem
natjecateljem i njegovom prekrasnom
prekrasnom labraorkom nazvanom Poco, krenuokrenuo sam u šetnju na
obližnje veliko polje. Čovjek je sa sobom nosio kutiju punu gumenih mamaca za pronalaženje i pomodu
njih mi je htio okazati kako njegov pas može brojiti.
"Poco može sasvim pouzano brojiti o četiri, a pri brojenju o pet samo poneka pogriješi ", rekao mi
je. "Pokazat du vam kako to rai. Izaberite
Izaberite neki broj o jean
jean o pet."
Odabrao sam broj tri. Dok je pas gledao, njegov je vlasnik bacio tri mamca u visoku travu na polju.
Mamce je bacio u različitim smjerovima i na različite ualjenosti. Nakon što sam se, puzedi na rukama i
koljenima, uvjerio a pas sa svoje visine i s polazne točke nije mogao vijeti mamce, čovjek je
jenostavno rekao: "Poco, onesi", bez usmjeravanja rukom ili korištenja ikakvog znaka. Pasje krenuo
prema posljednjem mamcu, podigao ga i donio natrag. Vlasnik je uzeo mamac i ponovio: "Poco, donesi",
i pasje krenuo tražiti. Nakon stoje onijela i rugi mamac, opet je slijedila ista naredba: "Poco, donesi" i
kujica je otrčala po tredi, posljenji mamac. Kaa joj je iz usta uzeo i posljenji mamac, vlasnik je ponovio
naredbu: "Poco, donesi". Kujica gaje samo pogledala, jednom je zalajala, primakla se njegovoj lijevoj nozi
u uobičajeni položaj pore i sjela.
Ona se čovjek okrenuo prema meni i rekao: "Poco zna aje onijela sva tri mamca. Ona stalno računa.
Kaa više nema mamaca koje treba onijeti, lajanjem mi kaže - svi su ovdje, glupane - i je dnostavno je
spremna na novi zadatak".
Ponavljali smo vježbu više o pola sata, mijenjajudi broj mamaca o ukupno pet, a ja i još jean usputni
prolaznik, koji je začuđeno zastao promatrajudi pokus, bacali smo mamce i slali psa po njih kako bismo
provjerili nije li moža postojala neka tajna u načinu kako su premeti bacani ili kako su avane narebe
na koje je kujica uspješno izvršavala zaatke. Na kraju smo pokušali i ono stoje "otkrilo prevaru"
Pametnog Hansa. Bilo je bačeno nekoliko mamaca, ali tako a je pas viio k amo su popadali, no sam
bacač nije znao koliko je mamaca u igri pa nije psu mogao nehotice oavati nikakve tajne znakove. Nije
bilo važno o kojoj se varijanti railo, čak i kaa je bilo pet mamaca, pas nika nije pogriješio u broju.
Iako nikome ne pada na um tvriti a su psi matematičari ili logičari, svejeno je očito a ipak posjeuju
neke matematičke i logičke sposobnosti. Sposobnost kvantitativne procjenei brojanje osnova su
svake matematike, a sposobost rješavanja novih problema okazuje logiku i razmišljanje.
Posljenja o Garnerovih inteligencija je lingvistička inteligencija, pri čijem se spomenu escartes

vjerojatno opet okrede u grobu. I ovje je potpuno jasno a pas ne može govoriti i proizvoiti jezik pa
tako ne može ni ostidi više jezične oblike. No, ako pas kao pjesnik - laureat mora ostati tlapnja, poricati
sve njegove lingvističke sposobnosti moglo bi otidi prealeko.
Postojanje lingvističke inteligencije ko pasa neobično nam je važno, jer očito želimo komunicirat i s
našim životinjama. To je važno i psima, jer su po svojoj priroi ruštvene životinje, a ustrojstvo nekog
ruštva i strukture ne može postojati bez oređenog oblika komunikacije. Stoje struktura ruštva i
aktivnosti složenija, složeniji je i jezik ili k omunikacija. U divljini, psi i vukovi koordiniraju grupe koje vode
lov, zaržavaju ruštveni položaj u čoporu i ijele užnosti, poput čuvanja mlaunaca koji više ne sišu, ali
su premladi za lov. Sve to ukazuje da m oraju imati bogat sustav komunikacije. Filozofski gledano,
naravno, pojam životinjskog jezika bio je sreištem rasprava o tome a li životinje koje nisu ljui mogu
misliti i imati svijest. Zbog svih ovih razloga, čini mi se priklanim pojmu lingvističke inteligencije
inteligencije pasa
posvetiti više vremena od onoga kojeg sam posvetio ostalim oblicima mentalnih sposobnosti pasa u
ovom poglavlju.
91
VI.
Lingvistička inteligencija
pasa
Nitko ne cijeni posebnost vašeg razgovora kao što to cijeni vaš pas.
Christopher Morley
Jezik je oduvijek bio povlastica koju smo smatrali isključivo ljuskim obilježjem. Selekcionirajudi
Selekcionirajudi
prisutnost lingvističkih sposobnosti ko životinja (pokušajima a se i životinje nauče govoriti, koji akako
nisu bili uspješni), escartes je postavio granicu između ljui i svih rugih životinja koje nisu ljudi,
razrađujudi tu misao i alje tvrnjom kako nesposobnost govornog komuniciranja okazuje i
nepostojanje životinjskog razuma i inteligencije. Međutim, tijekom seamesetih goina našeg stoljeda
zadan je udarac Descartesovom vjerovanju. Psiholozi Beatrix i Allen Gardner probili su tu barijeru sa
svojim čimpanzama. Znali su za nekoliko ranijih pokušaja kojima su z nanstvenici, metoom ogoja
jeteta svakonevno izloženog ljuskom govoru, pokušavali čimpanze učiti govoru. Nažalost, rezultat
najuspješnijeg o tih eksperimenata bio je tek primitivno izgovoren rječnik o samo četiri riječi.
Garnerovi su pošli o pretpostavke kako su prethoni neuspjesi rezultat neumjerenih očekivanja
očekivanja a de
životinje oslovno roaovoriti. Buudi a mnoei rimati (a svakako i psi) nemaju
mogudnost upravljanja jezikom, usnama, nepcem i glasnicama na način kako to rae ljui, shvatili su a
primati ne mogu koristiti govor, čak i ako su njihove mentalne sposobnosti ostatno razvijene za učenje
ostalih oblika govora. Pokušavajudi prevlaati vokalnu komponentu govora, Garnerovi su počeli jenu
čimpanzu poučavati američkom jeziku znakova gluhih
g luhih (ASL - American Sign Language), koji umjesto
glasnica koristi znakove rukama. Ovakav je pristup posebno o govarao čimpanzama, poznatima po
svojim vještim rukama i prstima. Njihova prva čimpanza, Washoe, naučila je opširan rječnik o preko sto
peeset znakova. Mogla je slagati jenostavne rečenice, koristiti osnovna gramatička pravila i izražavati
nove ideje. Ove i ruge sposobnosti pokazale su aje čimpanza razvila jezik o one razine koja je bila
jednaka djetetu u dobi od dvije i pol do tri godine.
Neki znanstvenici otišli su i ublje u istraživanje jezika životinja. Koristedi plastične simbole umjesto riječi ,
avi Premack je uspio svoju čimpanzu Saru naučiti čitati i pisati. Sue Savage-Rumbaugh i njeni suradnici
u Yerkes laboratoriju izraili su za svoje čimpanze, Shermana i Austina, poseban pisadi stroj sa
specijalnom tastaturom na kojoj je svaka tipka pre dstavljala neku riječ ili io sličan riječi. Čimpanze su
uskoro razvile sposobnost komunikacije o te mjere a su jena rugoj mogle tipkati poruke, koristedi se
pojmovima koji su im bili posebno jasni i jako važni. Jena o vjerojatno najsaržajnijih poruk a odnosila
se na izbor pravog oruđa kojim je trebalo oprijeti o skrivene hrane. Tako je jena čimpanza rugoj
"poručila" što treba izabrati kako bi lakše ohvatila hranu. Ogovarajude srestvo potom je trebalo
oati bližoj životinji, a kasnije su obje ijelile plijen obiven tako uspješnom suranjom.
Ne slažu se svi psiholozi sa tvrnjom a se znakovi i signali čimpanza, gorila i ostalih primata, mogu
nazvati pravim jezikom, jer takvom jeziku nedostaje kompleksnost pravog jezika ljudi. Osobno mislim
daje razlika više u razvojnom stupnju jezika, nego u njegovom saržaju. Na primjer, vedina antropologa
polazi od pretpostavke kako je sposobnost primitivnih naroda da zbrajaju i oduzimaju dokaz osnovnog
znanja iz matematike, iako bismo stvarni okaz matematičkih sposobnosti trebali
Lingvistička inteligencija pasa 93
temeljiti na višem kriteriju - recimo, poznavanju množenja, ijeljenja ili čak rješavanja algebre. Mnogi
bihevioristi, koji žele zanijekati sposobnost čovjekolikih
čovjekolikih majmuna a se služe jezikom, o njih izglea
traže lingvistički ekvivalent računanja pa bi tek to prihvatili kao okaz a životinje govore. rugim
riječima, toliko su netolerantni prema životinjama a o njih traže ono što im onemogudava njihova
tjelesna građa.
Čini mi se a je najbolji način procjenjivanja

procjenjivanja jezika životinja, promatrati ga kao jez ik malog djeteta. Djeci
reovito priznajemo lingvističke sposobnosti i ona kaa znaju samo nekoliko riječi i pokreta kojima
mogu izraziti svoje želje i razmišljanja. Websterov rječnik Tenth New Collegiate ictionary, u kojem su
zabilježene najučestalije
najučestalije uporabe pojmova, ne efinira riječ jezik samo kao "čujni, artikulirani zvuk s
točno oređenim značenjem, proizveen raom glasnih organa", nego i kao "sustavno izražavanje misli
ili osjedaja pomodu ustaljenih signala, zvukova, pokreta ili znakova, čije znač enje razumijemo", gdje
uostalom i pripaaju svi opisani načini sporazumijevanja čimpanzi.
Neavno sam prelistao MacArthurovu knjigu Inventar razvoja komunikacije, u kojoj se između ostalog
nalazi test za provjeru jezičnih i izražajnih sposobnosti vogoišn jeg djeteta. Siguran sam da bi Washoe i
Šarah na tom testu postigli izuzetno visok rezultat. Stoga mislim a bi bilo pošteno, pri mjerenju jezičnih
sposobnosti ljui i životinja, polaziti o istih mjerila, a ne a ljuima, ved pri najmanjem uspjehu,
priznamo oređenu sposobnost, ok je istovremeno životinjama, čak i za bolji rezultat, uporno oričemo.
RECEPTIVNA SPOSOBNOST PASA
Sve je lijepo i obro ok govorimo o jeziku primata, no što je s jezikom pasa? Ovje moramo oatno
razjasniti ono što je escartes izglea zaboravio: najranija faza razvoja
r azvoja jezika uključuje više razumijevanje
jezika nego sam govor. Tek nakon razvoja sposobnosti da se proizvode
proizvode zvukovi ili signali kako bi se
komuniciralo s drugima, slijedi razvoj
sposobnosti razumijevanja (recepcije)

(recepcije) jezika, a to prestavlja viši nivo lingvističkog osega.
Takozvana receptivna sposobnost (sposobnost razumijevanja

razumijevanja jezika) ko pasa je prilično obra; psi nam
je svakonevno pokazuju
pokazuju kaa primjereno reagiraju na na naše riječi. Pogledajmo, na primjer, navedeni
mini-rječnik, sastavljen o riječi koje i sam koristim u "razgovoru" sa svojim psima. Svaka o njih
pojašnjena je ranjom ili ponašanjem koje pokazuje aje pas razumio. Naravno, neke o tih riječi ili
izraza, moje su kovanice. Osim toga, svi moji psi ne reagiraju na sve riječi; to ovisi o stupnju njihove
uvježbanosti. Pore svega, treba još oati i tot o a postoje riječi koje pas moža razumije, ali formalo nije
užan na njih ogovoriti te one nisu prestavljene u ovom pasjem fonu riječi. (Imepsa): Svaki o mojih
pasa zna svoje ime i čim ga čuje okrede glavu prema meni čekajudi aljnja uputstva.
Bliže: Približit de mi se pas koji u šetnji zaostaje. ^
Brisanje: Pas olazi na sreinu kuhinje i čeka sušenje.
Brlog: Pas odlazi u moj kudni ure i čeka me.
Čekaj: Pas stoji na mjestu ok ga ne opozovem rugom narebom.
aj glas: Pas se postavi između mene i neznanca te zastrašujudi laje.
Daj pusu: Pas mi lizne obraz.
aj šapu: Pas poiže šapu koja je najbliža mojoj ruci.
Dobar pas: To je izraz pohvale i pas obično počinje mahati repom (može se zamijeniti s obar ečko,
bravo).
ođi: Pas ođe i sjene ispre mene. olje: Pas ie niz stepenice.
onesi: Pas iz grupe premeta onosi stvar s mojim mirisom (io službene vježbe poslušnosti).
Fuj to: Pas ispljune sve što rži u ustima.
Gdje je Joannie?: Pas odlazi prema prostoriji u kojoj je moja supruga, a
kada je na katu ili u podrumu ide prema stepenicama.
Gje je lopta?: Pas traži svoju loptu (umjesto gje je, češde demo čuti
Gje je štap?: Pas traži svoj štap. Gleaj: Pas stalno glea u mene. Gore: Pas se penje stepenicama.
Hop: Pas preskoči preko premeta ili prepreke koju mu pokažem. Hop gore: Pas skače na pokazanu mu
površinu. Iemo: Pas me slijei s moje lijeve strane, no ne nužno uz nogu. Iemo vježbati: Na tu narebu
pas čeka pore poligona za vježbanje. Igra: Na to pas počne veselo kružiti, lajati i prigibati se. Ispre: Pas
zauzima položaj ispre mene (io službene vježbe poslušnosti).
Iza: Može se koristiti samo u automobilu kaa želimo a se pas premjesti s prenjeg na stražnje sjealo.
Lakše: Pas usporava ho ili zastaje kako bi popustio napetost uzice. Lezi: Pas legne.
Makni se: Pas se omiče o svega što je istraživao ili čime se bavio. Mir: Ovo je varijanta narebe čekaj i
koristim je pri češljanju pasa. Psi baš ne vole kaa ih se vuče
v uče za laku pa ipak, zbog izane narebe,
ostaju u mirnom položaju.
Miran: Obično popraden pokretom ruke, ovaj izraz psu govori a mora tiho ostati na mjestu na kojem se
zatekao (može se redi i ostani). Momci: Ovaj izraz rabim kaa se obradam svim mojim psima ojenom.
Svaki o njih na tu riječ reagira kao a sam izgovorio njegovo ime.
Na mjesto: Pas olazi u svoju kudicu.
Nazad: Pas se u pokazanom smjeru udaljava od mene.
Ne: Pas se ukipi, prekine svaku akciju.
O.K.: Ovaj izraz govori psu a je vježba gotova i iza nje nema novih
narebi. Pas najčešde zalaje i prilazi po po hvalu ili nagradu.
Očistimo oči: Ovo kažem samo svojem španijelu, koji mi ona položi
glavu na moju lijevu ruku pa lakše mogu obaviti ritual čišdenja tragova
suza oko njegovih očiju,........._

očiju,.. ......._ .......____................._
.......____.. ...............___ ... ___....................„
___.............. ......„ .._......_^._.
Ogrlica: Pas spusti glavu i opušta skianje ili stavljanje ogrlice. Okolo: Pas obiđe oko mene i ie u položaj
pore. Okreni se: Pas legne na leđa kako bih ga poglaio po trbuhu. Oprosti: Uvijek to kažem kaa mi pas
prepriječi put ili legne preko praga; pas na to ustane i stane sa strane, propušta me a prođem. Otvori
usta: Pas otvori usta tako a mu mogu očistiti zube. Popravi: Pas popravlja položaj pore (io vježbe
poslušnosti).
Pored: Pas seta uz moj lijevi bok ili se vrada sjesti uz moju lijevu nogu (položaj k nozi, uz).
Požuri: Tu riječ rabim ona kaa moram brzo izadi pa psa, prije olaska, još jenom pustim van. Jenom
naučena, ova de ga riječ uvijek potaknuti a traži mjesto za vršenje nuže.
Prosi: Pas sjene na stražnje noge, a prenje poigne kao a prosi.
Pusti: Na to pas popušta stisak premeta kojeg rži u ustima tako a ga mogu izvaiti.
Sjedi: Pas sjedne.
Stani: Pas zastane u onome što je taj čas raio i glea me.
Tiho: Pas prestaje lajati.
Tko želi jesti?: Pas otrči u kuhinju pre svoju zjelicu za hranu.
Tko želi kolačid?: Pas potrči u kuhinju i čeka svoj pasji kolačid.
Tko de se provozati?: Kaa smo vani, pas otrči o automobila i čeka
ozvolu a uđe unutra (kaa je u kudi, olazi pre vrata i čeka).
Tko ie u šetnju?: Pas prilazi ulaznim vratima i čeka.
Traži: Pas slijei pokazani miris (io vježbe pradenja traga).
Traži rukavicu: Pas onosi rukavicu koja je izvan njegovog vinog polja (io službene vježbe poslušnosti).
Tu: Na to se pas koji se slobono krede prostorom vrada uz moj lijevi bok, blizu položaja k nozi, uz.
Unutra: Pas otrči kroz otvorena .vrata kude ili vrta, u smjeru koji mu pokažem pokretom ruke.
Uzica: Pas se umiri i poiže glavu a mu lakše prikopčam ili skinem
uzicu.
Uzmi: Pas uzima predmet sa tla ispred sebe.

Van: Pas izađe iz sobe ili iz svoje kudice.
Zagrli me: Pas se ispre mene poiže na stražnje noge, a šapama me obgrli oko slabina kako bih ga bez
saginjanja mogao milovati. Zločest pas: Ovo je izraz negoovanja na koji pas obično otpuze i potraži izlaz
iz sobe.
Ovaj popis o šezesetak riječi nije cjelovit. Kao što sam rekao, naveo sam samo izraze koje najčešde
rabim, a izostavio sam sve one koje psi također razumiju, ali ne u smislu narebe. Na riječ kupanje, na
primjer, moj kernski terijer počinje tražiti mjesto gje de se sakriti, ok moj kavalirski
k avalirski španijel kralja
Charlesa jenostavno oe na vrata kupaonice i čeka neizbježnu subinu. Siguran sam a ogovaraju i na
neke ruge riječi, kao na izraz sat vježbe, no ogovori su manje previivi. J.Paul Scott, psiholog koji se, u
vrijeme dok je bio ravna telj laboratorija za ponašanje životinja na Hamiltonovom institutu u američkoj
saveznoj ržavi Maine, intenzivno bavio proučavanjem pasa, siguran je a psi mo gu razlikovati preko sto
izgovorenih riječi.
Receptivna sposobnost pasa ne onosi se samo na riječi, ved uključuje i niz gesta ili pokreta (istovjetnih
jeziku znakova). U komunikaciji
komunikaciji sa psom mnogi o tih znakova
znakova mogu jenostavno zamijeniti
zamijeniti obične riječi i
narebe, ok se rugima oatno upotpunjuje i pojašnjava izgovorena nareba. Tako postoji poseban
pokret sa značenjem ođi, va različita znaka rukom za olje i va za sjei (ovisno o tome a li je pas sa
strane ili je nešto ualjeniji ispre mene), znak za pore, jean znak za stani tet e jean pokret rukom za
nazad. Postoje dva zasebna znaka rukom kojima možemo psa poslati u položaj pore, ovisno o tome
želimo li a pas napravi krug oko nas ili piruetu s lijeve strane. Postoje i va znaka za stani, jean kaa se
pas krede i rugi ok sjei. Ja koristim i brojne znakove kojima pokazujem smjer: pokažem rukom lijevo ili
esno; pokažem luk u kojem treba preskočiti prepreku; pokažem smjer iz kojeg treba nešto onijeti kaa
je izdana naredba^
uzmi; uz naredbe unutra ili van uputim psa rukom prema vratima, ulazu ili otvoru; t apkam prstima po
površini na koju pas treba skočiti nakon narebe hop gore; poslije narebe vrati se, rukom pokažem psu
smjer u kojem se treba vratiti.
vr atiti. Koristim i poseban pokret kojim želim potaknuti psa na traganje nakon
izrečene narebe traži.
Pored naredbi i pokre ta koje sam opisao, psi prepoznaju i takozvani govor tijela. Način na koji se
kredemo, mjesto koje zauzimamo u prostoru ili izraz našeg lica, akle govor našeg tijela, govori mnogo o
nama, jer se svi ti
t i rječiti znakovi tijela mijenjaju po utjecajem različitih osjedaja ili u različitim
ruštvenim situacijama. Psi su posebno spretni u iščitavanju različitih "govornih" nijansi našega tijela.
Sigurno ste ved zamijetili kako se poneka, kaa se ljutite na svog psa, ali to zbog ogoja ne želite
pokazati, pas sve jeno pokunjeno
pokunjeno mota oko vas s repom savinutim izmeđuizmeđu nogu - on reagira na znakove
koje mu nesvjesno ajete. U školi za pse često možete vijeti povezanost između raspoloženja vlasnika i
uspješnosti školovanja. Uz napetog voitelja ili vlasnika ni pas se n ede baš najbolje iskazati - čini se kao a
je i sam napet pa se ne osjeda
osjeda ugono. Izreka iskusnih
iskusnih kinologa: "Napetost
"Napetost se slijeva niz uzicu", moža
moža
najbolje upuduje na važnost nesvjesnog govora tijela svakog vlasnika psa. No, teško je o čekivati a
svjesno možemo ukloniti sve te naoko neprimjetne znakove koje pas ipak uspjeva "pročitati". Ovu
njegovu sposobnost vjerojatno treba shvatiti kao oatni čimbenik kaa se govori o receptivnim
sposobnostima pasa.
GOVOR PASA
Svi prethono opisani znakovi i riječi namijenjeni su prenošenju informacija o čovjeka prema psu.
Međutim, psi su sposobni komunicirati i u obrnutom pravcu. Pri tome, kao i mi, koriste glasove, govor
tijela i geste. Neki znakovi zajenički su gotovo svim pasminama pa čak i ivljim kaniima, ok rugi
imaju samo lokalno značenje u oređenim okolnostima (slično narječjima u našem govoru). Tim pasjim
"narječjima" bavili su se mnogi, ali je moža najalje otišao ouglas
Kirk koil ie istraživan 73 liHnimi 7iuntinip 7n iimietnirh-o nnvfjino On
smatra a bi svi ljui koji sujeluju sa životinjama u filmskim i vieo proukcijama, morali poznavati
načine životinjske komunikacije.
komunikacije. Ovim problemom bavili su se i psiholozi koji su otkrili a znakove i
glasove pasa možemo poijeliti u tri osnovne skupine. Znakovi prve grupe govore o njihovim
emocionalnim stanjima. ruga skupina vezana je uz ruštvene onose (položaj na hijerarhijskoj ljestvici,
ominantnost na oređenim poručjem), ok se tredom izražavaju njihove potrebe i želje. Upravo u
ovoj posljenjoj grupi pokazuju se najvede razlike među pojeinim pasminama, ali i pojeinim psima, jer
im ti znakovi nisu biološki i genetski urođeni ved su iskustvom naučeni.
Glasanje pasa
Ljue bismo mogli ukoriti zato što ne slušaju pažljivo svoje pse i stoga im vedina značenja, prisutnih u
glasanju psa, ostaje nerazjašnjena. No, ljusko je uho nesposobno razlikovati nijanse pasjeg laveža. o
koje je to mjere izraženo, najbolje de vam pokazati sljeedi niz izraza kojima iljem svijeta ljui oponašaju
lajanje pasa. Englez ili Amerikanac redi de bow -wow, woof-woof ili arf-arf. Španjolac je uvjeren kako psi
kažu jau-jau, Danac misli daje to waf-waf, Fr ancuz woa-woa, ok Rusu zvuči kao gav-gav, a Izraelcu hav-
hav. Njemac de prisegnuti kako čuje wau -wau, Čeh ponavlja haff -haff,
-haff, a Kinez, zamislite, wung-wung\
Naravno, nemojmo zaboraviti a psi moža govore lokalnim narječjima...
S nešto vedom pozornošdu pasji su lavež slušali i znanstvenici, kojima je ipak uspjelo razaznati značenje
pojeinih oblika glasanja pasa. Nabrojit du najznačajnije i pokušat du ih "prevesti" na ljuski jezik,
opisujudi situacije u kojima ih psi koriste.
Postoje neke važne orenice pasjeg lajanja. Najznačajnije

Najznačajnije su visina i zvuk. Lavež i svi zvukovi niskih
tonova obično prestavljaju prijetnju, ljutnju i najavljuju mogudnost napaa, ok viši tonovi mogu značiti
strah, bol ili, kaa su manje proorni, zaovoljstvo i želju za igrom. Psiholozi su otkrili a se na isti način
oglašavamo i mi ljui. Kaa smo ljuti, paa visina tona, a kaa smo uplašeni, glas postaje proorniji, ton
visok, ok riječi zvuče izlomljeno. Kaa pokazujemo razigranost ili se o bradamo
\i r\i
i-\*i? /ri oo n
psihologinja, Janet Werker, uspjela je dokazati da se po tonu i visini ljuskog glasa, čak i kaa se rai o
istim riječima, može prepoznati obrada li se netko orasloj osobi ili malom jetetu.
ruga orenica pasjeg glasanja je učestalost ili brzina ponavljanja nekog zvuka. Glasovi koji se vedom
brzinom učestalo ponavljaju, označavaju stupanj uzbuđenja i žurbe. Što su oni rjeđi, sigurnije je a se rai
o nižem stupanju uzbuđenja ili nekakvom prolaznom stanju. Važno je i trajanje zvuka. Visoki, kratko
orezani i brzo ponavljajudi tonovi često znače strah il i bol, dok isti glasovi ponovljeni sporijim ritmom
pokazuju želju za igrom ili zaovoljstvo. Opdenito govoredi, trajniji zvukovi znače namjeru, najavljuju
ponašanje koje de se ogoiti, poput niskog rezanja koje prethoi napau.
LAJANJE
Neprekidno brzo lajanje, zvuk srenje visine: "Pozovi čopor! Nešto nije u reu! Netko olazi na naš
teritorij!"
Neprekino lajanje, malo sporije i malo nižeg tona: "Uljez (ili opasnost) je vrlo blizu. Pripremite se za
obranu!"
Brzi lavež, niz o tri o četiri glasa, s pauzama između, srenje visine: "Osjedam problem (ili uljeza) blizu
našeg teritorija. Mislim a bi vođa čopora morao podi u izvinicu."
Prouženo lajanje koje ne prestaje, s umjereno ugačkim stankama između pojeinog glasanja: "Ima li
koga? Sam sam i treba mi društvo." To je najčešdi ogovor psa na zatočeništvo ili užu napuštenost.
Jean ili va kratka zvuka, srenje visine: "Zravo!" To je najtipičnije glasanje za pozrav.
Jean oštar zvuk, nižim glasom: "Nemoj!" Ovako kuja često umiruje mlae, no tako se glasa i pas kojega
nešto ometa ok spava ili pas kojeg smo pri češljanju snažnije povukli za laku.
Mijenjajudi visinu ili "naglasak" glasanja, psi mogu promijeniti i smisao svoje poruke. Možemo to
usporeiti s rečeničnom intonacijom bilo kojeg jezika. Izjavna rečenica "Gotovo je." postat de pitanje ako
intonacija na kraju izjave raste umjesto a paa. Sličnu tehniku oglašavanja koriste i psi:
Jean oštar zvuk, srenje visine: "Što je sa to?" ili "Što?" To je zvuk iznenađenja ili zaprepaštenja.
Ukoliko se ponovi još va ili tri
t ri puta, njegovo značenje se mijenja u "ođi, pogleaj ovo!" Ista vrsta
laveža, no ne s tako kratkim i oštrim glasanjem, obično znači "ođi!" Mnogi psi rabe ovu vrstu glasanja
pre vratima kaa žele izadi van. Spuštajudi visinu intonacije na opušteni ton, pas uzvikuje "Jeinstveno!"
ili nešto kao "Super!" Moj kernski terijer, koji s posebnim užitkom voli preskakati prepreke, tako de se
oglasiti u znak srede kaa ga pošaljem skočiti preko visoke prepreke. Neki psi tako zalaju pre punim
tanjurom hrane.
Pas jednom zacvili, jako kratko i visokim tonom: "Au!" To je r eakcija na

iznenanu, neočekivanu bol.
Serija cviljenja: "Boli me!" ili "Jako sam uplašen!" Ovakvim glasanjem
psi upozoravaju na jaki bol ili strah.
Zamukao lavež, srenje visine: Ako bismo lajanje opisali kao "ruff" ona
bi za zamukao lavež rekli "ar-ruff". Ono znači "Igrajmo se!" i izražava
spremnost psa na igru.
Lajanje s rastudom intonacijom: Nešto gaje teže opisati, no kaa ste ga samo jenom čuli, ne možete
pogriješiti. To je obično serija lajanja, svaki put počinje sreinom tona koji naglo raste - sliči cviljenju,
prema nije tako visoko. To je lavež koji pas koristi prilikom grube igre i prevrtanja kako bi pokazao
uzbuđenje i mogli bismo ga prevesti sa "Baš je zabavno!"
REZANJE
Rezanje se može rabiti kao samostalan jezikovni znak ili kao oatak lavežu, kojemu taa prioaje
oređeni prijetedi izraz. Meko rezanje niskog tona: "Pazi!" ili "Ostupi!" Ima značenje prijetnje i obično
potjera onoga kome je upudeno.
Tiho rezanje, koje povremeno prelazi u lavež niskog tona: "Zabrinut sam (ili preplašen), ali branit du se."
Ovo je prijetnja životinje s manje samopouzanja koja de, međutim, najvjerojatnije ogovoriti na napa.
Valovito rezanje (s promjenjivom visinom): Ovo je rezanje koje ide od niskog do visokog tona, s nekom
vrstom polulajanja kako ton raste. Poručuje nam: "Užasnut sam. Priđeš li bliže, vjerojatno du se boriti, ali
moža i pobjegnem." Takvim prestrašeno -agresivnim rezanjem, oglasit de se vrlo nesiguran pas.
Glasno rezanje, ne vie se zubi: "Olična igra!" ili "Zabavljam se!" Obično je io igre, može biti umetnuto
u seriju zamuklog laveža. Kazuje nam koliko se pas uživio u igru i s kojim žarom očekuje pobjeu.
RUGI NAČINI GLASOVNOG SPORAZUMIJEVANJA
Tiho cviljenje: "Boli me!" ili "Bojim se!" Takve demo glasove najčešde čuti ko veterinara, kaa pas trpi, ili
kaa se neki plašljiv pas nađe u nepoznatom okruženju. Taj je zvuk svojevrsni nastavak poznatog cviljenja
štenaca koji njime poručuju a su glani, a im je hlano ili ih je strah.
Glasniji, nešto uži zavijajudi zvuk: "Molim aj mi.. " ili: "Želim ... " Pas obično koristi ovaj zvuk ok čeka
hranu, kaa očekuje prikopčavanje uzice ili kaa pokušava privudi gospoarevu pozornost. Uzisanje:
Ovakvi zvukovi, nakon kojih pas uvijek legne i položi glavu na prenje šape, mogu imati va značenja,
ovisno o kontekstu i obraznoj mimici. Kaa su psu napola zatvorene oči, to je znak zaovoljstva i znači:
"Zaovoljan sam što du ovje ledi." Ako su mu oči poptuno otvorene, izražava svoje razočarenje jer se
nije ostvarilo ono stoje zamislio, a najbolje bi se moglo prevesti kao: "Predajem se!"
Muklo lajanje: To je karakterističan zvuk lovačkog psa za vrijeme lova. Obično ga treba tumačiti kao:
"Slijedi me!" ili: "Ulovi ga!"
Zavijajude lajanje: Čuje se približno kao: "jip -jip-jip-hov" pri čemu je završni zvuk je prilično proužen.
Obično znači: "Usamljen sam", "Osjedam se napušteno!" ili: "Ima li koga?"
Zavijanje: "Ovje sam!", "Ovo je moj teritorij!" ili: "Čujem vas!" Samouvjerena životinja često de zavijati
samo zato a ruge upozori na svoju nazočnost. Zavijanje se često javlja i kao ogovor na zavijajude
lajanje nekog rugog psa. Ljuskom uhu zvučnije je o zavijajudeg lajanja, koje se obično opisuje kao
tugaljivo.
Stenjanje: Čuje se nešto poput "ar -ovl-vovl-vovl...", ne traje ugo i ne znači ništa loše. Njime pas izražava
spontano zaovoljstvo i uzbuđenje, kao a hode uskliknuti: "Uzbuđen sam!" ili "Iemo!" Pas obično
stenje kaa de se ogoiti nešto što on jako voli.
Kratko, orezano muklo lajanje: Znak je pasje uzbuđenosti ili nestrpljivosti, nešto poput: "Iemo ved
jednom!"
Psi mogu naučiti i neke posebne glasove. Na primjer, lajanje nakon narebe aj glas zvuči kvalitativno
rugačije o spontanog lajanja. Isto se može redi i za glasanje policijskih pasa i pasa čuvara. Neke je pse
mogude naučiti posebnim zvukovima koji nisu slični ni jenom o poznatih načina lajanja, ved su bliže
nekakvom rezanju, za koje demo prije redi a posjeda na nekakvo jolanje ili pokušaj govora.
Psihologinja Janet Werker ima na primjer pudlu koja tijekom dana ostaje sama u kudi. Svake večeri kaa
se članovi poroice vradaju kudi, veselim i pjevušedim glasom kažu joj "Bok!" (eng. hello - op. prev.). Pas
se ubrzo naviknuo na taj učestali ritual pa saa i on, ispuštajudi nekakav vosložni "arl-row", spontano
pozravlja ukudane kaa se vradaju kudi. Ono što je još zanimljivije vezano je uz poatak a se ovaj
pozrav govori samo članovima obitelji, a nikako strancima.
Znakovi i geste u sporazumijevanju pasa
I psi pri sporazumijevanju koriste govor vlastitog tijela kako bi izrazili svoja ruštvena i emocionalna
stanja. Pas govori s repom, očima, ušima i njuškom, ali i ržanjem tijela, s kojim može oatno upotpuniti
saržaj i smisao svoje poruke.
REP
Položaj repa rječit je pokazatelj pasjeg ruštvenog položaja i mentalnog stanja. Način komuniciranja
repom, razlikuje se o pasmine o pasmine, što ovisi o prironom položaju samoga repa: zapanoškotski
bijeli terijer nosit de svoj "mrkvasti" rep više o
o  zlatnog retrivera s kitnjastim i obješenim repom, ok de
rep bilo kojeg hrta visiti još opuštenije. Rep u gotovo vooravnom položaju, uperen unaza, no ne
ukočen: Znak pozornosti. Grubo preveeno govori: "Ovje bi se moglo ogoiti nešto zanimljivo."
Vooravno izbačen rep, uperen unaza: Tako pas izaziva kaa naleti na nepoznatog psa ili uljeza, kao a
hode redi: "Samo čekaj, ved deš ti vijeti tko je ovje gaza!"
Rep poignut, između vooravnog i okomitog položaja: To je znak ominantnog psa, ili psa koji želi
ostaviti takav dojam,,a prevodi se kao: "Ovdje ja vladam!"
Rep poignut, ležerno zabačen preko leđa: "Ja sam najbolji." To je izraz samouvjerenog, ominantnog
psa, koji je svjestan svojeg utjecaja i modi.
Rep spušten nešto ispo vooravne linije, ali još uvijek malo ualjen o nogu: "Opušten sam." ili: "Sve je
u redu."
Rep spušten, blizu stražnjih nogu: Značenje ovog položaja repa o visi o cjelokupnom ržanju tijela. Ako su
noge još uvijek uspravne i rep se lagano miče naprije - natrag, to znači: "Ne osjedam se obro" ili: "Malo
sam potišten." Ako su noge nešto svinute prema unutra, zbog čega su leđa lagano spuštena, to znači: "Ne
osjedam se sigurno." Ovakvo ržanje tipično je u nekom nepoznatom okruženju ili situaciji. Rep uvučen
između nogu: "Prestrašen sam!" ili: "Nemoj me ozlijeiti!" Pas zauzima ovaj stav u nazočnosti
ominantnog psa ili osobe, i želi poručiti: "Prihvadam svoj niži položaj u čoporu i ne mislim te izazvati."
Poruke, koje pas oaje repom, mogu mijenjati značenje ovisno o nekoliko čimbenika:
Nakostriješenost lake uzuž repa: Ko pasa je nakostriješena laka uvijek znak napaa i njome se može
opunjavati značenje bilo kojeg
položaja repa. Tako, kaa je rep ravno izbačen, pasje spreman na napad; ukoliko je malo podignut ili
lagano povijen izna leđa to znači: "Ne bojim te se i okazat du ti
t i a sam ja glavni!"
Visoko poignut i oštro zavinut rep: Ovo je ržanje karakteristično za pse slične vukovima, poput
njemačkog ovčara, a znači isto što i nakostriješen rep. Preznak je mogudeg napaa.
Mašudi repom psi mogu jenostavno pokazati svoje zaovoljstvo. Što brže i više mašu, to su veseliji i
razigraniji. Pri procjenjivanju uzbuđenja ko psa treba prije svega pratiti brzinu mahanja, a ne otk lon repa
o osnovne crte. Pas s velikim lakavim repom, mahat de raskošnije o kakvog terijera
t erijera koji de, i ona
kaa bue najuzbuđeniji, mahati tako kao a rhti. Pa ipak, u oba slučaja brzo mahanje repom znači:
"Uzbuđen sam!" užina repa ne utječe na kvali tetu i smisao poruke koju pas pokazuje.
Neznatno mahanje repom: Tako pas najčešde izražava obroošlicu, najbolje gaje prevesti kao: "Pozrav
svima!" Na isti način maše repom kaa uglea svojega gospoara. Taa je to samo izraz ruštvene
naklonosti i znači: "Viim a me gleaš. Voliš me, zar ne?"
Široko mahanje repom: "Sviđaš mi se!" Pas ovako maše najčešde za vrijeme igre ili kaa se va psa,
igrajudi se, zalijedu jean u rugoga, prijateljski se bore i bezopasno reže. Mašudi repom, međusobno si
poručuju a se ne rai o pravom napau, ved je sve samo igra. Često ovakvo mahanje znači: "Zaovoljan
sam."
Polagano mahanje repom, pri čemu je rep "na pola koplja" (srenje poignut): Za vrijeme školovanja
možemo ovaj položaj razumijeti kao: "Pokušavam te razumijeti. Truim se otkriti što misliš i želiš o
mene, ali jenostavno ne mogu shvatiti." Kaa pas konačno riješi problem, brzina mahanja i veličina
pomaka obično zamjetno porastu.
Mahanje repom tipična je ruštvena gesta, koju vrlo uspješno možemo usporeiti s ljudskim smijehom.
Čini se a ljui vedinu svojih osmijeha čuvaju za posjetitelje ili kaa razmišljaju o nečem posebno ragom.
Sličnu ulogu ima pasje mahanje repom, najčešde upudeno nekoj osobi ili rugom psu; pas može m ahati i
mački, konju ili mišu, svemu
što oživljava kao živo bide. Ipak, kaa je sam, nede mahnuti repom prema neživoj stvari. Mašudi repom
izrazit de vam svoju zahvalnost kaa mu onosite tanjur pun hrane. No, kaa uđe u sobu i tamo ved
zatekne pun tanjur, pridi de i jenako zaovoljno pojesti hranu, ali nede mahati, osim moža, lagano
rhtati uslije uzbuđenja. Upravo ovo ponašanje upuduje na zaključak kako mahanje repom znači
komunikaciju, onosno govor. Kao što mi ne pričamo sa ziovima, tako ni psi ne mašu repom prema
neživim stvarima koje se ne ponašaju ruštveno.
Za vedinu pasa je karakteristično a se boja lake na repu mijenja prema njegovom vrhu. Gotovo uvijek
ie o tamne boje u korijenu
ko rijenu repa, pa o svjetlije ili potuno bijele na samom vr hu. Tako je i ko čagljcva,
lisica, divljih pasa i dinga, stoga neki biolozi tvrde kako se priroda sama pobrinula da repni signali budu
što uočljiviji. Ko vukova je sve sasvim suprotno - vrh repa je crn i u kontrastu je s prevlaavajudom
bojom ostalog krzna što, naravno, ima isti učinak: položaj i pomicanje repa postaju uočljiviji. Vjerojatno
ne treba posebno opisivati kako je psima s kupiranim repovima nasilno ouzeta ovakva mogudnost
komunikacije sa svojim srodnicima.
S druge strane, postoje i mnogi dokazi koji govore da pas, vedinu poataka koje prenosi repom, može
naomjestiti načinom na koji glea, rži uši ili miče
m iče ustima.
UŠI
Kao i ko repa, sve položaje ušiju treba gleati u onosu na to kako ih pas rži ok je opušten.
jelotvornost prenošenja poataka ušima upravo je suprotna od "repnog" pravila - što su uši uže, pas
de njima teže komunicirati.
Uspravne uši ilimalo nagnute naprije: "Stoje to?" To je znak pozornosti kaa pas osluškuje novi zvuk ili
položaj u kojem proučava novu situaciju. Ukoliko pas pri tome ima lagano nagnutu glavu, s opuštenim ili
malo otvorenim ustima, poruka mijenja značenje u: "Ovo je oista zanimljivo." ili: "Ne razumijem to", a
javlja se u novoj, nepoznatoj situaciji.
Pokazuje li pas zube i nabora kožu na njuški, taa je to, naravno, ozbiljna prijetnja samouvjerenog psa.
Naza, prema glavi spuštene uši: "Strah me je." ili: "Buem li napanut, branit du se." Ovako de najčešde
reagirati pas kojega izaziva neka životinja ili čovjek.
Uši potpuno priljubljene prema natrag: Ko pasa uspravnih ušiju, poput njemačkog ovčara, uši su
položene malo ukoso i bočno se šire. Poruka je jasna: "Ovo mi se ne sviđa", "Spreman sam se boriti ili
pobjedi." Zanimljivo je a psi koriste ovaj položaj u tr enucima kada su spremni napasti, ali i onda kada
misle omah pobjedi.
OČI
Postoje vije osnovne poruke očima i obje se onose na ominaciju ili
poređenost.
Izravno buljenje u oči (fiksiranje): "Što misliš tko si?" ili: "Izazivam te
na dvoboj za prevlast." Ovako se ponašaju ominantni psi ili njihovi
suparnici koji de se svaki trenutak sukobiti.
Pogled skrenut u stranu, izbjegavanje neposrednog pogleda: "Istina je, ti
si gospoar." i "Ne želim neprilike." Ovako na izravan izazov ogovara
poređeni pas.
USTA
Psi ne mogu ustima izraziti toliko poruka kao ljui; međutim, nekoliko
osnovnih položaja usana posebno su važni.
Opuštena i malo otvorena usta, jezik se nazire ili malo visi preko onjih
zubi: Ovaj "izraz" inačica je ljuskom osmjehu, pas njime poručuje:
"Sretan sam i opušten."
Zijevanje: Ovo je moža jean o izraza koji se najčešde pogrešno
tumači. ok je ljuima to znak zamora ili osae, ko pasa se rai o
stresnoj situaciji: "Napet sam, zabrinut i neraspoložen."
Malo podignute usne iza kojih se tek naz iru zubi, usta su još uvijek gotovo zatvorena: "osađuieš mi!" To
ie nrvi znak nriietnie. .. ..„..,____-___

Iskrivljene usne iza kojih se obro vie zubi, koža izna njuške lagano je naborana, usta jelomično
otvorena: "Učiniš li nešto što nalikuje prijetnji, mogao bih te ugristi." To je sljeeda faza prijetnje;
poneka ovako reagiraju i prestrašeni psi. Nastavimo li vršiti prisilu na psa koji se tako ponaša, možemo
izazvati agresivni napad.
Usne podignute prema gore toliko da se vie prenji zubi i esni izna njih, viljivi nabori izna njuške:
"Povuci se ili učini nešto slično!" To je pravi izraz negoovanja koji znači a je pas spreman opasno
napasti. Zateknete li se ika u takvoj situaciji, ne smijete se okrenuti i početi bježati: uzbuđenost psa
osegla je onu kritičnu razinu kaa bi vaš pokret vjerojatno izazvao reakciju "slijei i napani". Umjesto
bježanja, skrenite pogle (pokažite poređenost), malo otvorite
ot vorite usta (naznaka uzvradanja prijetnje,
pokazujete da ste spremni na obranu) i polagano uz-mičite.
Ko svih izraza prijetnje, zakrivljenost usnica malo otvara usta pa se čini kao a su se kutevi
k utevi usana
pomakli prema naprije. Konačna poruka nije uvijek ista. Kaa je onji ugao usta malo gurnut prema
olje, to upuduje na element straha u agresivnom nastupu psa. Pas još uvijek može napasti, ali može i
pobjedi ako ga se snažno napane. Kutovi usana, povučeni prema natrag, pretvaraju ominantnu
prijetnju u nešto poput: "Plašiš me, ali borit du se ako me prisiliš."
TIJELO I ŠAPE
Psi u mnogim situacijama koriste svoje tijelo i šape, no sigurno se najvedi broj onosi na poruke
ruštvene priroe.
Pas ispruži prenje noge, poigne stražnji io tijela,

t ijela, a glava mu je gotovo na zemlji: To je klasični primjer
"igrajudeg klanjanja" koji m pas poziva: "Igrajmo se!"
Ravno tijelo, uspravan položaj i nekakvo usporeno "parano" kretanje prema naprije s ukočenim
nogama: " Ovje sam ja glavni!" i "Izazivam te na voboj!" ominantan pas koristiti ovaj položaj kako bi
pokazao svoj autoritet i vlast na oređenim poručjem te spremnost a se za njeg bori.
Tijelo malo nagnuto naprije, noge napete: "Prihvadam tvoj izazov i
spreman sam za borbu!"
Pas se prevali na leđa i otkriva trbuh: "Ne prepirimo se." ili: "Potpuno
priznajem tvoju namod i autoritet." Ovo je ponizan ogovor, pas
poručuje a nije spreman boriti se i želi izbjedi sukob. Često u priroi
kanii zauzimaju ovaj položaj prilično opušte no i zadovoljno dok su u
blizini vođe čopora. Stoga, kaa se pas valja kako biste ga poglaili po
trbuhu, on zapravo prihvada vašu ominantnost.

Pas položi glavu na rame rugom psu ili stavlja šapu na leđa rugog psa:
"Želim a znaš tko je ovje glavni." Te kretnje obično koriste ominantni
psi, vođe čopora i psi koji žele postati vođa čopora.
Brz, površan ugriz: Pojavljuje se jeino u onosu čovjeka i psa; pas uzima
u usta voiteljevu ruku ili, ok šede, nosi ustima uzicu. Takvo "grickanje"
može biti ozbiljan znak kušnje ominacije i pokazuje a pas ne prihvada
čovjeka kao vođu čopora.
Pas stavlja šapu na gospoarevo koljeno: "Pogleaj, ovje sam." ili "Obrati
malo pažnju na mene." Pas pokušava privudi pozornost. Može to činiti
na razne načine: grebudi šapom po zraku ili kližudi glavom po
gospodarevoj ruci.
Kostriješenje lake na leđima i ramenima: To je znak koji najavljuje
agresivno ponašanje. Greben nakostriješene lake niz leđa poručuje:
"Ne gnjavi me, ljut sam!" Kaa se nakostriješenost proširi i na ram ena,
to znači: "osta sam te ponosio." i znak je neposrenog napaa. Neki
vukovi imaju na leđima, a poneka i na ramenima, prugu tamne lake,
koja oatno pojačava izražajnost poruke.
Pas sjei ijenu šapu rži malo poignutu: Ovo je još jean znak stresa ,
ali upotpunjen osjedajem nesigurnosti. Pas poručuje: "Nesiguran sam,
osjedam se nelagono i zabrinut sam."
Pas je prevaljen na leđa i trlja se o tlo: Ovom ponašanju poneka prethoi
trljanje nosom i prsima po tlu ili pas jenostavno položi glavu na tlo pa
prenjom šapom trlja lice, o očiju prema nosu. Mislim a je sve to
svojevrsni obre zaovoljstva, kojeg psi pokazuju u najrazličitijim
Uspravne uši (nisu usmjerene naprijed)

Podignuta glava
Usta malo otvorena, jezik visi van
Rep spušten i opušten
Opušteno ržanje, sva težina jenakomjerno je prebačena na stopala
Ilustracija 6.1
Opušten, prilično zaovoljan pas, nije zabrinut ni preplašen aktivnostima koje
se odvijaju u njegovoj neposrednoj okolini.
Uši usmjerene naprije
Oči jako otvorene
Usta zatvorena
Rep položen vooravno (nije ukočen ni nakostriješen)
Noge malo nagnute naprijed, stoji visoko na vrhovima prstiju
Ilustracija 6.2
Oprezan pas kojem nešto iz okoline privlači pozornost.
Uši usmjerene naprije
Naborana njuška
Iskrivljene usne, vide se zubi, kutovi usana pomaknuti naprijed
Ukočene noge, tijelo lagano nagnuto naprije
Rep uspravan i nakostriješen
Ilustracija 6.3
Izuzetno ominantna životinja koja pokazuje svoj autoritet i prijeti napaom
ako bude izazvana.
laka nakostriješena
Uši zabačene naza
Naborana njuška
Malo iskrivljene usne, kutovi usana povučeni natrag
Ilustracija 6.4
Preplašen pas koji bi mogao napasti.
Rep povučen meu noge
Tijelo spušteno
Lizanje glase dominantnog psa
Kulovi usana povučeni natrag
Rep spušten (može malo mahati)
Ilustracija 6.5
Bojažljiv pas koji se poređuje kako bi izbjegao daljnje izazovj: i prijetnje.
Uši polegnute unatrag
I/micanje pogleda
Nos i čelo glalki.be/ bora
Rep mučen meu nosie
Kutovi usana povučeni natra
Pas se izvali na lea, izlaže trbuh i m'lo
Ilustracija 6.6
Pas koji pokazuje potpunu predaju, strab i poniznost.
Uši uspravne
Usta otvorena, vidi se jezik
Prenji io noge polegnut, šape svinute
Rep podignut
Ilustracija 6.7
Poziv na igru; može biti popraden uzbuđenim lajanjem ili zaigranim napaima
i povlačenjima.
vlasnik tek počinje pripremati hranu. Također može prethoiti ili slijeiti nakon rugih ugonih
aktivnosti.
Povlačenje po tlu i grebanje šapama po livai: Psi ovo

o vo rae najčešde nakon vršenja nuže, no mogude ih
je vidjeti i u nekim drugim prilikama. Na donjem ijelu šapa nalaze se posebne žlijeze koje izlučuju
njihove mirisne "potpise". Pas poručuje: "Neka svi znaju a sam bio ovje. Ostavljam svoju posjetnicu!"
Mokrenje: Markiranje mirisom obično se vrši na okomitim premetima kako bi se miris širio zrakom, u
visini nosa sljeedeg psa. Poruka je vrlo jasna: "Ovaj teritorij je moj", "Ovaj premet je moj." ili: "Saa
sam u susjestvu." Pas uvijek želi pokriti ved obilježeno mjesto i miris rugog psa, no ako mokri na
rugog psa ili čovjeka, poruka se mijenja u pretenziju dominacije i posjedovanja.
Mnogi o ovih znakova toliko su očigleni a ih nije teško opaziti. No, nešto ih je teže zorno opisati
riječima. Stoga pogleajte ilustracije
o 6.1 o 6.7, neku vrstu slikovnog pasjeg rječnika, na kojima se dobro vide znakovi o kojima sam pisao u
prethodnom poglavlju, vam daju.
JESU LI TI ZNAKOVI DOISTA GOVOR?
Onoga trenutka kaa se ijete prvi put oazove na vlastito ime, okredudi se prema osobi koja ga oziva,
psiholog de mu priznati ruimentarnu lingvističku sposobnost. Kasnije, kaa se pokaže njegova
receptivna sposobnost (sopsobnost razumijevanja govora i pokreta rugih osoba), zaključit de kako ijete
posjeuje i govorne sposobnosti. Iako de malo ijete svoju prvu riječ izgovoriti najčešde o vanaestog
mjeseca starosti, neki psiholozi tvre kako ved plač, gugutanje i brbljanje imaju lingvistički i
kominukacijski saržaj, jer vrlo učinkovito govore o ugoi, neugoi i jetetovim potrebama. Uostalom,
prve riječi ionako su samo naznaka stvarnog govora. Moja kderka je, na primjer, s "na na" ozivala baku,
a sinje s "mik" upozoravao aje žean. jeca
 jeca za sporazumijevanje rabe i ruge zvukove. Poneka je to
cviljenje uslije iščekivanja ili ahtanje zbog uzbuđenja. Oba zvuka prenose informaciju o djetetovu
stanju i iznenađujude su nalik zvukovima koje u sličnim situacijama proizvoi i pas.
Pored govora, psiholozi i gestikuliranje priznaju kao sastavni dio komunikacije. Na primjer, MacArthmov
Inventar razvoja komunikacije (kako sam ved spomenuo, t o je ljestvica za ocjenjivanje govornih
sposobnosti jece) čitav jean io posveduje komunikacijskim gestama. To su na primjer: upiranje
prstom na zanimljive premete ili zbivanja, mahanje rukom kaa netko olazi, pružanje ruku prema gore
kao znak djetetove želje a ga poignemo ili cmakanje usnicama kaa pokazuje aje nešto ukusno.
Komunikacijske geste pasa, po svojoj su složenosti, naravno, jenake ovima.
Ko štenai i male jece pojavljuje se ista stvar: njihov receptivni fon riječi mnogo je širi i pouz daniji od
prouktivnog, tj. razumiju više riječi nego su ih sposobni izgovoriti. Njima razumljivi pojmovi, najčešde
sarže informacije o vanjskom svijetu i stvarima koje želimo a učine.
n Hiipfp nrnvilnn
al-itio
lingvističku sposobnost; nije li ona i pravilna reakcija psa na izraz: "aj šapu", jenakovrijena
lingvistička sposobnost? Govor male jece i pasa najvedim je ijelom ruštvene priroe, jer njime
pokušavaju na sebe svratiti pozornost rugih. Jezik pasa čak je složeniji o jetetovog, pošto su psi
zarana sposobni iskazati namod i autoritet te mogu učinkovito razlikovati tuđe želje i raspoloženja.
jeca de tek nekoliko goina kasnije početi pokazivati i provoiti svoju volju. x Usporeba između ječjeg
govora i načina pasje komunikacije tu se i završava. Čim se počne postavljati pitanje gramatike ili sintakse
više ih ne možemo promatrati zajeno. Jenostavno rečeno, ljui mogu na sintaktičkoj razini, mijenjajudi
reoslje znakova ili riječi, mijenjati značenje poruke. Tako postoji jasna razlika između morskog psa koji
jee čovjeka ili čovjeka
čovjeka koji jee morskog psa, iako
iako su glasovni elementi "čovjek",
"čovjek", "morski pas" i "jee"
istovjetni. U obi između osamnaest i vaeset va mjeseca vedina de jece ved slagati reče nice od dvije
riječi, a tijekom tog perioa počet de savlaavati i osnovna gramatička pravila. Čini se a psi nisu osjetljivi
na gramatiku i sintaksu, jer zvuk svakog pojeinog glasa uzimaju kao zasebnu lingvističku jeinicu.
jeinicu.
Kako, dakle, definirati govor pasa u odnosu na govor ljudi? Pa, moji psi vladaju receptivnim jezikom od
otprilike šezeset pet riječi ili fraza i oko vaeset pet znakova ili gesta, što sačinjava receptivni fon o
otprilike eveeset pojmova. Prouktivni jezik ipak je sužen i sveen na oko vaeset pet izričaja i oko
trieset pet pokreta tijelom, onosno ukupni prouktivni vokabular o otprilike šezeset pojmova. o
danas ni jedan pas nije pokazao nikakve naznake poznavanja sintakse ili gramatike. Da su o ni kojim
slučajem jeca, priznali bi im nivo jezičnog izražavanja jeteta o osamnaest o vaeset va mjeseca
starosti. Čimpanze koje su naučile jezik znakova mogle bi postidi rezultat jenak rezultatu jeteta o oko
trideset mjeseci starosti.
Nisam baš siguran a sam u ovom poglavlju doista obuhvatio sve oblike pasjeg sporazumijevanja.
Također ne znam a li se, ovje analizirane govorne sposobnosti pasa, uopde približavaju krajnjoj granici
onoga što su psi kari učiniti. Nije mi poznata nijena znanstvena stuija kojom bi se pokušalo odrediti
sve receptivne i produktivne sposobnosti
psa. Naravno, kaa bismo promatrali, pratili i analizirali fon riječi, pokreta i gesta ko obermana, pule
ili njemačkog ovčara, pasa s visokim sposobnostima učenja i pamdenja, pre tpostavljam da bi njihove
prouktivne sposobnosti bile zamjetno više o onoga što sam postigao s mojim neslužbeno treniranim
kudnim ljubimcima. Bilo bi uistinu zanimljivo jenoga ana provesti službena ispitivanja.
Bilo kako bilo, čini se neopravanim negirati lingvističku inteligenciju pasa. Ukoliko jeci o osamnaest
do dvadeset dva mjeseca starosti priznajemo govor, i ukoliko psi pokazuju iste takve sposobnosti, onda
bismo im, bez obzira na escartesa, trebali priznati oređenu lingvističku inteligenciju.
inteligenciju. Moža psi oista
nisu ozbiljni kaniati za Pulitzerovu nagrau, no svejeno se moramo složiti s tvrnjom kako je njihova
sposobnost komunikacije, s nama i drugim psima, otprilike na istoj razini kao i kod dje teta u dobi do dvije
godine.
117
VII.
Različite vrste pasje inteligencije
Psu možeš redi bilo kakvu glupost, a on de te pogleati kao a kaže: "O, Bože, TAKO JE! JA SE NIKA toga
ne bih sjetio!"
Dave Barry
Prijateljstvo čovjeka i psa izraslo je iz činjenice a su nam psi korisni. Svakako treba naglas iti da motiv
korisnosti nije jeini razlog zbog kojeg imamo pse, jer postoje i razlozi osobnije i psihološke priroe.
Korisne osobine pasa uključuju mnogobrojne sposobnosti: zaštitu vlasništva i osoba (npr. policijski i vojni
psi), pomaganje u lovu (traženje, povlačenje, iskopavanje i onošenje lovine), obavljanje pastirskih
poslova (čuvanje ovaca, stoke, sobova, pa čak i gusaka i pataka), teglenje (vuča kola ili sanjki, nošenje
paketa), traženje i pronalaženje premeta, osoba ili tvari (psi tragači, psi za detekciju droge ili plinova, psi
za traženje tartufa), spasilački poslovi (pomod utopljenicima ili iskopavanje iz snijega i ruševina) te
pomaganje invaliima (psi za slijepe, gluhe ili henikepirane osobe). Među razlozima psihološke priroe,
zasigurno je najbitnija sposobnost pasa a ljuima prave ruštvo. U posljenje vrijeme ova je uloga
obila i svoj službeni io, jer se psi koriste kao io preventivne ili kolektivne terapije za.steriie,
pomažu„ruštvejio jzolkafiim ili psihički
bolesnim osobama. Iako nepotpun, ved i ovaj popis pasjih vještina, pokazuje koliko se toga o njih traži.
Neke o njih (kao što su vještina lova, traganja ili gonjenja) io su normalnog ponašanja svih ivljih pasa i
njihovih rođaka te su one vjerojatno naslijeđene ili nagonske. S ruge strane, pas koji bi trebao
tr ebao postati
voič slijepoj osobi, mora prodi mnogo učenja i školovanja.
Pri okazivanju pasje inteligencije moža je najbolje podi promatrajudi način na koji psi izvršavaju
zaatke, svejeno a li to čine za vlastite potrebe ili potrebe čovjeka. Razlikujemo tri oblika mani -
festativne inteligencije: adaptivna, radna i instinktivna inteligencija.
ADAPTIVNA INTELIGENCIJA
Kaa u svakonevnom razgovoru govorimo o inteligenciji,

inteligenciji, obično, mislimo na sposobnost učenja i
rješavanja problema. Ukoliko Paulette zna riješiti složene matematičke probleme, kažemo: "Kako je ona
pametna!", a ako Paul, nakon samo jenog ili va čitanja, može napamet izrecitirati pjesmicu,
zaključujemo: "Vii kako je on muar ečko!" Sposobnost učenja obično se efinira kao broj iskustava
koja su pojeincu potrebna a nešto zarži u relativno stalnom pamdenju. Onima s obrom sposobnošdu
učenja ovoljno je samo nekoliko puta ponoviti istu situaciju i iz toga de im ostati trajna korisna sjedanja i
asocijacije. Sposobnost rješavanja problema efinira se kao sposobnost m isaonog savlaavanja prepreka,
sastavljanje i slaganje raznih poataka u točan ogovor ili traženje novih načina kojima se prethono
naučena znanja primjenjuju u novim situacijama. Bolji rješavači problema brže olaze o rješenja i rjeđe
krenu krivim putem. U svjeožbama naše jece, upravo su učenje i rješavanje problema, one imenzije
inteligencije koje se obično ocjenjuju.
o cjenjuju.
Ko ljui i životinja ove vije sposobnosti čine aaptivnu inteligenciju. Uz njezinu pomod lakše se
prilagođavamo okolini ili razvijamo oređene vještine koje nam u tome pomažu. Pr imjera svakonevne
uporabe adaptivne inteligencije ima mnogo. Ko čovjeka, to je potraga za naiboliim načinom kalcn
nrnHnti ncW nrm'™nrl ;i; l-c^n ?<-,-. hnVo c-v,,!-.««-;
Različite vrste pasje inteligencije 119
ručak, a ko ivlje životinje, kako uloviti večeru ili ogojiti mlae. Rješenje problema koji se češde
pojavljuju, pohranjuje se u memoriji (nauči se) i u svakoj se sličnoj situaciji opet koristi. akle, učenje i
rješavanje problema se naopunjuju pa ponašanje postaje učinkovitije.
Robert Sternberg, psiholog sa sveučilišta Yale, koji je mnogo pridonio razumijevanju ljudske inteligencije,
u teorijskom ijelu svojih istraživanja, analizirajudi aaptivnu inteligenciju ko ljui, poijelio ju je na
nekoliko sastavnica. Stoga je izraz adaptivna inteligencija, koji mi koristimo, zamijenio izrazom
komponentna inteligencija. Prema njegovim analizama, važne sastavnice aaptivne inteligencije su
metakomponente (meta - grč. na višem stupnju, naređen). One su zaslužne
z aslužne za upravljanje ili
organiziranje vedeg broja naših posebnih načina ponašanja. Metakomponente su mehanizmi koje
koristimo za planiranje i izvršavanje zaataka, rješavanje problemskih situacija ili pri oređivanju plana
ponašanja. Ljui s obro razvijenom aaptivnom inteligencijom, obično brzo razvijaju korisne planove
akcije i olučni su glee svojeg buudeg ponašanja. Aaptivna inteligencija sarži i izvebene
komponente, u koje treba ubrojiti sposobnost biranja oređenih ranji i metoa potrebnih z a
ispunjavanje pojeinih zaataka. Tako, izvebene komponente uključuju sposobnost izvršenja pla nova ili
ostvarenja oluka onesenih pomodu metakomponenti. Zatim su tu stjecajne komponente, procesi
potrebni za stjecanje novih informacija. One uključuju procese koji pojeincu omoguduju stjecanje novog
znanja i izvajanje važnih o nevažnih poataka. P ojednostavljeno: pojedinci s dobrim stjecajnim
komponentama brzo uče. Postoje i komponente pamdenja koje omoguduju brzo pribavljanje informacija
sačuvanih u memoriji. Napokon, Sternberg kaže a aaptivna inteligencija sarži i prijelazne komponente
pomodu kojih se informacije naučene u jenoj, prenose i primjenjuju u novim situacijama.
Prenost ovakvog poimanja aaptivne inteligencije je u tome što
jasnije pokazuje stvarne

stvarne mentalne sposobnosti
sposobnosti koje su uključene
uključene u
rješavanje problema: planiranje ponašanja, b iranje pojedinih radnji,
učenje ili pribavljanje informacija iz sjedanja i primjena tih informacija
jia konkretnu situaciju. Kod pasa., adaptivna intaligencija predstavljala
_j
bi ono što pas može učiniti za sebe i očitovala bi se u uspješnosti učenja i rješavanja problema. Sve de
vjerojatno biti jasnije poslije ovog jednostavnog primjera.
Neki moj gost jenom je zgoom ostao zapanjen vijevši kako moj kernski terijer Flint preko kuhinjskog
poda gura do mene praznu zdjelicu za vodu. Flint ju je malo gurnuo i pogleao me, očekujudi ogovor.
Kaa nisam reagirao, gurnuo ju je još malo i opet me pogleao. Sve je ponovio nekoliko puta, ok nisam
upitao: "Hodeš li voe?" Zalajao je i, gleajudi kako punim zjelu, mahanjem repa pokazivao št o misli.
Čim sam je stavio na mjesto, obro se napio i sretno olepršao iz sobe.
Iako se mojem gostu učinilo a ovakvo ponašanje o psa zahtijeva mnogo razmišljanja, planiranja i
razumijevanja, to je ustvari prilično jenostavan primjer aaptivne inteligencije. Proces učenja bio je
gotovo slučajan, temeljen na neplaniranim ogađajima iz Flintove okoline. Taj prilagobeni rezultat
Flintovog ponašanja vjerojatno je započeo kaa je njegova zjelica za vou jenom ostala gotovo prazna.
Pokušavajudi polizati zanje kapi, malo je gurnuo zjelu, a buudi a je metalna, zvuk njenog guranja
sigurno me potakao a je napunim. Flint je obio ono što je htio. Nakon ovog ogađaja, stjecajne
komponente njegove inteligencije
inteligencije pomogle su mu stvoriti veze između struganja prazne zdjele po podu i
mogudnosti a utoli žeđ. Komponente pamdenja omogudile su a ova uzročno - posljeična veza ostane
zapamdena, pa čak i upotpunjena spoznajom a de glasnija buka, obično brže uroiti ploom. Saa, kaa
god zdjela ostane prazna, izvedbene komponente ga potiču a izvee ranju koja de proizvesti buku, tj.
guranje zjele po pou. Kaa bi Flint isto to pokušao izvesti s rugom osobom ili kaa bi na taj način htio
dobiti dodatni obrok hrane, pokazao bi i prijelazne komponente svoje adaptivne inteligencije.
RANA INTELIGENCIJA ILI INTELIGENCIJA

INTELIGENCIJA POSLUŠNOSTI
Kaa govorimo o pojmu inteligencije ko pasa, mnogi najprije pomisle na pse koji izvoe složene vježbe
na stazi ili pozornici. Ponekad pomisle i na do bro uvježbane policijske pse, pse voiče, pastirske pse ili
pse tragače koji savršenom točnošdu ispunjavaju složene zaatke svojeg specifičnog zanimanja. Više puta
čuo sam i mišljenje potpunih laika a je pas koji pokorno čeka narebu i znak svojega gospoara, te brzo i
sigurno ispunjava zadatke, dostigao vrhunac pasje inteligencije. Pas koji pokazuje razumijevanje
oređenih narebi tako što na njih ispravno reagira, ipak pokazuje tek jean o važnih viova svoje
vidljive ili mjerljive inteligencije - važan stoga, jer nam psi koji ne bi odgovarali na naredbe i upute, ne bi
bili ni o kakve koristi u prošlosti i ne bi mogli ispunjavati korisne zaatke zbog kojih ih anas cijenimo.
Buudi a su ove kvalitete inteligencije sastavni io takmičenja poslušnosti na kojima psi moraju, prema
našim uputama, izvoiti naučene vježbe, mogli bismo ovu imenziju inteligencije nazvati inteligencijom
inteligencijom
poslušnosti. Međutim, mogli bismo je isto tako nazvati i ranom inteligencijom, jer je psi koriste u
izvršavanju narebi za koje su školovani po našim nazorom.
Čini se logičnim pretpostaviti a de psi s visokim stupnjem sposobnosti učenja i rješavanja problema
imati i najvedu ranu inteligenciju ili inteligenciju poslušnosti, ali nije tako. Mnogi psi koji pokazuju visoku
razinu aaptivne inteligencije
inteligencije često se opiru našim pokušajima a ih naučimo nekoj vježbi; i
najjednostavnije naredbe ponekad ih potpuno zbune. S druge strane, neki psi s umjerenim stupnjem
aaptivne inteligencije, naravno uz pravilan način školovanja, mogu obro naučiti i izvoiti očigleno vrlo
složene trikove i vježbe.
Za uspješno izvršavanje čovjekovih narebi, psu je potrebno tek onoliko aaptivne inteligencije koliko mu
treba a bi shvatio kakvo ponašanje se o njega očekuje. S pasjeg gleišta je smisao goto vo svake riječi ili
znaka koji mu kažemo ili pokažemo, tek jean o problema koji treba riješiti. Iskusni treneri često kažu
aje najteži io školovanja pasaža natjecanja u višim.x^gima poslušnosti, objasniti im što se o
njih očekuje. Na primjer, jena o vježbi koju mora izvršiti pas a bi obio titulu "Utilitv og" (rani ili
koristan pas - op. prev.), što ju ojeljuje američki kinološki klub (AKC), je traženje točno oređenog
premeta. Pas mora po narebi, koristedi se samo njuhom, u hrpi različitih stvari razbacanih po zemlji,
pronadi posljenji premet koji je njegov gospoar imao u r uci, uzeti ga i onijeti voiču. Sam po sebi
ovaj zaatak nije težak kaa pas shvati što se o njega traži. Nažalost, u neostatku razvijenih jezičnih
sposobnosti, koje bi treneru omogudile izavanje izravnih uputa psu, čovjek mu može samo naznačiti što
se o njega traži, puštajudi ga a sam shvati što bi mogla značiti nareba "nai". Cesto je taj
komunikacijski proces nalik igri zagonetki, s trenerom koji aje različite upute i psom koji iskušava više
mogudih rješenja tražedi pravo. Iskusan trener aje bolje upute, no pas ih mora shvatiti i sam prepoznati
ispravno rješenje. Potom postupak mora obro izvježbati,
izvježbati, kako bi ga se i u rugim prigoama opet sjetio.
Visoki stupanj aaptivne inteligencije sam po sebi ipak nije ovoljno jamstvo a de pas pouzano
reagirati na narebe poslušnosti, jer on mora
mor a imati i želju i volju izvršavati naučene ranje. Mora pokazati
spremnost poslušati svog ljuskog gospoara kako bi mu time ugoio. To je ved pitanje karaktera, a ne
inteligencije (važnost karaktera u oređivanju ponašanja pasa porobnije du objasniti u 11. poglavlju).
Osim toga, a to je opet jean o čimbenika inteligencije,
inteligencije, pas mora imati sposobnost koncentracije - na
uže vrijeme mora usmjeriti svoju pozornost prema nekom problemu. Ko školovanja je to posebno
važno, jer poneka pas ne može
mo že omah shvatiti značenje nove narebe; treba više puta pokušati, a zatim
nekoliko puta ponoviti vježbu, kako bi je pas obro zapamtio. Nije ovoljno a se pas samo usreotoči na
problem, ved treba biti i ustrajan. Pri učenju se ne smije osađivati, ali ga ni pogreške ne smiju lako
obeshrabriti. Pas mora imati i umnu prilagoljivost. Ukoliko njegova reakcija ne postiže željeni učinak,
mora biti spreman pokušavati iznova u traženju rugog ogovora, a ne stalno ponavljati onaj prvi,
pogrešni. Posebno je važno, a također je povezano s koncentracijom, a pas može kontrolirati svoje
reakcije na privlačne prizore, zvukove ili m irise. Rastresenost mu za vrijeme treninga ili rada
može samo omodi. Usput, psiholozi ovu sposobnost koncentracije pripisuju samo vrlo inteligentnim
ljuima. Naalje, svaki ra čovjeka i psa uključuje i njihovu međusobnu socijalnu povezanost; akle, pas
mora imati i komunikacijske sposobnosti. Mora shvatiti a njegov trener pokušava komunicirati s njim,
mora ogovoriti na znakove i zvukove koji trebaju oreiti njegovo ponašanje i mora znati a li je ono što
trenutačno rai pravilno.
ok aaptivna inteligencija pokazuje ono što pas zna napraviti za sebe, rana inteligencija ili inteligencija
poslušnosti je mjerilo onoga što pas može raiti za čovjeka. To ne znači a je rana inteligencija važna
samo za omade pse. Ona je važna i ko ivljih kania, jer u sebi sarži ruštvenu komponentu. S našeg
gleišta, pas izvršava narebe ljuskog gospoara, ali s gleišta psa, on se poređuje vođi čopora. U
priroi, vedina kania lovi u grupi, a njihovim akcijama upravlja vođa čopora, dominantna ili "alfa"
jeinka. Svaka životinja
životinja u čoporu zna slušati narebe vođe i nauči svoju ulogu u lovu.
lovu. To su one iste
komponente učenja i socijalizacije koje pas koristi u sklopu rane inteligencije.
inteligencije.
INSTINKTIVNA INTELIGENCIJA
Postoji i oblik inteligencije o kojoj rijetko razmišljamo, a uključuje sve vještine i načine ponašanja koji su
io našeg genetskog naslijeđa. Ko pasa ona upravlja velikim brojem njihovih sposobnosti.
Mi ljui smo poznate ljenčine. No, istovremeno smo ovoljno pametni i snalažljivi u pronalaženju načina
kako smanjiti ili olakšati svoje poslove. Ved sam ranije spomenuo a su selektivnim uzgojem ljui stvorili
brojne pasmine, posebno prilagođene različitim potrebama. Još u najranijoj povijesti razvoja omadeg
psa, shvatili s u a križajudi pse poželjnih karakteristika, poneka mogu obiti niz životinja koje de ta
obilježja nositi u svojim genima. Selektivnim uzgojem namjerno su oređene veličina, oblik, boja i
temperament pasa, a oblikovane su i neke karakterne značajke. Uzmimo za primjer američke retrivere iz
rnlif
} r\an \ra
r>rxrf±r\ i
mužjak i crna ženka, koji su 1807. spašeni iz olupine engleskog broa negje pre obalom Marvlana.
Oboje su postali dobri retriveri pa su ih sparili, a potom su parili najbolje retrivere iz njihovih legala,
povremeno ih križajudi s izrazito obrim retriverima iz okolice. Nakon nekoliko generacija oblikovana je
posebna i prepoznatljiva pasmina poznata kao Chesapeake Bay retriver ili američki retriver (to retrieve -
engl. nadi i onijeti ubijenu ivljač, op.prev.). Što je još važnije, pasmina je "uhvatila" t akve karakterne
osobine koje lovci najviše cijene. Ovi psi oslovno automatski onose lovinu pa su na cijeni kao jeni o
najboljih retrivera, a posebno u situacijama kaa po plijen treba idi u hlanu vou.
U mnogim rugim slučajevima genetski oabir nije se provodio samo zbog jedne izdvojene osobine, kao
što je onošenje lovine, ved zbog čitave skupine sposobnosti ojenom. obar primjer za to je povijest
španijela. Riječ spanyell potječe iz kasnog vanaestog stoljeda i taa se koristila za pse koji su iz
Španjolske bili uvezeni u Englesku (oatak "špan" navono označava zemlju porijetla). Ovi psi su ved
taa bili popularni u Irskoj, jer su lovci otkrili njihovu spretnost u onošenju ustrijeljenih ptica iz voe.
Zapisi iz sreine XIV. stoljeda govore o sustavnom selektivnom uzgoju španijela. Jena uzgojna linija
selektirana je za ra u voi, ok je ruga uzgajana za ra na ko pnu. anašnji američki i irski voni
španijeli potječu iz "voene linije", ok su najpoznatiji "kopneni" španijeli koker španijel (nazvan po šljuki
- engl. woocock, koju je najčešde lovio) i springer španijel, koji natjera ptice a uzlete i tako "uskoče" (to
spring - engl. skočiti, op. prev.) u mreže. rugi, jenako spretni stručnjaci za ra na kopnu su: manje
poznati -poljski (field - engl. polje, op. prev.) španijel, sasekski (Sussex) i klamberski španijel. Činjenica a
možemo vršiti njihov selektivni uzgoj po principu "obro rai u voi" ili "bolje rai na kopnu" očito znači
z nači
a njihovi geni sarže veliku grupu prepoznatljivih karakte ristika za rad u vodi i rad na ko pnu, a mi nismo
izabrali samo jednu sposobnost.
Čini se a su mnoge sposobnosti pasa genetski preoređene pa se selektivnim uzgojem mogu

kontrolirati. Primjer za to je lajanje. a li pas laje ili ne, koliko često i po koj im okolnostima, ovisi velikim
dijelom
Različite vrste pasje inteligencije 12 5
o genetskim preispozicijama. Genetičar L. F. Whitney uočio je a vedina pasa sv. Huberta laje ok slijei
r ijetki izuzeci ne. Selektivnim uzgojem pasa koji nisu lajali obio je vrstu "šutljivih" goniča.
trag, a tek rijetki
Moža je najznačajniji primjer genetski kontroliranog ponašanja pasa ispitivanje vršeno triesetih goina
ovoga stoljeda, kojeg su znanstveno popratila vojica istraživača s Harvara. Proučavali su almatinske
pse. Neka su ih nazivali i "kočijaškim psima" zbog njihove posebne sklonosti konjima i trčanju ispo
kočija koje vuku konji (u 19. stoljedu
sto ljedu selektivnim
selektivnim uzgojem izoštren im je osjedaj privrženosti gospoaru,
postali su popularni psi za pratnju i od tada slijede gospoara bez obzira a li hoa, jaše ili se vozi
kočijom). Prema taašnjoj engleskoj moi, kočije su pratili psi. No, nije bilo ovoljno a trče uz kočiju, ved
su morali trčati ispo prenje osovine kola, takot ako a pas bue što bliže kopitima stražnjeg kon ja. Naravno,
psi koji su trčali ispo sreine kočije ili ispo stražnje osovine nisu zaovoljavali, a najgore je bilo kaa su
trčali iza kočije.
Istraživači su iskoristili svoje poznanstvo s uzgajateljem koji je vaeset i pet goina uzgajao almatinske
pse koji trče ispo kočija. Opazili su a neki psi nemaju osjedaj za pratnju kola na pravom mjestu.
Pregleavajudi poatke o parenju pasa, koje je uzgajatelj osljeno voio, utvrili su a potomci pasa
koji zauzimaju obru poziciju i sami češde trče na pravom mjestu, nego mlai čiji je jean roitelj
zauzimao obar, a rugi loš položaj pri trčanju. Najgori rezultati postizali su se parenjem vaju "loših"
pasa. Posljenja grupa bila je, kao što se i očekivalo, najmanja, jer uzgajatelji nisu imali nikakve kori sti od
takvih pasa.
Sposobnosti koje pas nasljeđuje, bilo namjernim utjecajem čovjeka na njihov genetski potencijal ili
prironim oabirom, postaju karakteristike koje oređuju razlike između pojeinih pasmina. Ove
genetski oređene sposobnosti i karakterne predispozicije pasa ubrajamo u instinktivnu inteligenciju -
one elemente njegovog mentalnog sklopa koji se mogu prenositi iz generacije u generacijvi biološkim
mehanizmima nasljeđivanja. O instinktivnoj inteligenciji ovise neki specifični oblici ponašanj a kao npr. to
a li de pas lajati ili ne? te a li de onositi lovinu
ili ne. Neke sposobnosti su opdenite, ali toliko značajne a m ogu utjecati na način rješavanja problema,
poslušnost i ruge oblike ponašanja.
PREPLITANJE INTELIGENCIJA
Ukoliko psi ved pokazuju tri različita oblika inteligencije

inteligencije (aaptivnu, ranu i instinktivnu), koja je o njih
najvažnija ili ominantna u ponašanju psa? a li se na neki način te tri vrste inteligencije međusobno
ispreplidu ili utječu jena na rugu? Ved sam ranije spomenuo a pas mora imati bar minimalni stupanj
aaptivne inteligencije kako bismo mogli uočiti i mjeriti njegovu ranu inteligenciju, ali to ne znači a pas
sa slabije razvijenom radnom inteligencijom ima i slabu adaptivnu inteligenciju. Uzorak po kojem se
instinktivna inteligencija ispreplide s rugim imenzijama inteligencije ipak je malo složeniji. Sigurno je a
vedina pasmina ima neke osebujne oblike instinktivne inteligencije koji ih čine posebnima, što se očituje
u oređenim vještinama, sposobnostima, karakternim predispozicijama itd. No, izgleda daje kod nekih
pasa instinktivna inteligencija dominantnija nego kod drugih, dok istovremeno kod nekih pasmina ne
olazi o izražaja baš nikakva naročita instinktivna vještina.
Na primjer, doberman i pudl ne pokazuju posebne instinktivne sposobnosti koje bi ih razlikovale od

rugih pasmina. Oba imaju vrlo visoku aaptivnu i ranu inteligenciju, ali unatoč tomu, profesionalni
treneri koji su obermane učili čuvati ovce, a pule loviti štakore i ostale štetočine, izjavili su a obje
pasmine nisu bile u stanju na zaovoljavajudi način izvršiti te zaatke. Štoviše, čak i kaa je takvo
školovanje bilo priveeno kraju, psi nisu bili naročito spretni. Izane narebe mogli su izvršiti, moža čak
i dobro, ali nikaa u tom
t om poslu nisu postigli savršenstvo, kao oni psi kojima su te sposobnosti prirođene.
Za razliku o njih, škotski graničarski ovčar i mančesterski terijer nemaju samo poznate i o reive granice
instinktivne inteligencije, nego takvi, genetski oređeni načini ponašanja, ominiraju njihovim
karakterom. Škotskog graničarskog ovčara ne treba ni poučavati kako
Se ČUVahi OVCe: Štoviše — nn tn ¦želi «vim srrpm r>Q taVn vna' nn Izliti
članove obitelji i ržati ih u grupi kao a su stao ovaca, i to baš u trenutku kaa im se posebno žuri.
Mančesterskog terijera, opet, ne treba učiti loviti miševe, štakore i ruge štetočine. On de instinktivno
loviti i pokušati napasti sve što je maleno, trči ili se miče amo - tamo. Njegov instinkt je toliko jak, a de
ostaviti i svoj obrok ukoliko mu netko zakotrlja krpenog miša po sobi. Uz minimalnu vježbu, obje de
pasmine savršeno izvršavati zaade zbog kojih su i stvorene. Isto tako, nemogude je mančesterskog
terijera naučiti čuvati ovce ili škotskog graničarskog
gr aničarskog ovčara loviti štakore. Mančesterski terijer bi prije
rastjerao stao, juredi za ovcama ili njihovim sjenama, nego ih okupio trčedi oko njih. Istovremeno,
škotski graničarski ovčar vjerojatno bi trčkarao sa štakorima pokušavajudi ih sakupiti u stao.
Čini se a postoji neki uzorak po kojem su aaptivna i instinktivna inteligencija raspoređene

raspoređene među
različitim pasminama. Pasmine koje imaju slabije razvijenu
r azvijenu instinktivnu inteligenciju,
inteligenciju, gotovo uvijek je
nadopunjuju višim stupnjem
st upnjem aaptivne inteligencije. Obrnuto, psi sjako izraženom instinktivnom
inteligencijom (s mnogo prirođenih osobina), pokazat de slabiju prilagoljvost u nepoznatim životnim
situacijama, što je tipično za životinje s nižom aaptivnom inteligencijom.
inteligencijom. To smo o neke mjere, čini se,
"skrivili" mi sami stvarajudi razne pasmine. Ko nekih pasmina, na račun rane sposobnosti, žrtvovana je
aaptivna inteligencija, kako bismo obili pse koji, uz minimalno učenje, mogu obro obavljati oređene
poslove. Svjesno smo pristali na to a se pasmina koja olično ispunjava neke naše zahtjeve, ne može
obro prilagoiti rugim uvjetima u kojima takvo ponašanje nije potrebno ili se ne cijeni. S ruge strane,
pas koji nema izražene instinktivne vještine, imat de bolju aaptivnu inteligenciju, pa de, ovisno o svom
karakteru i nekim rugim čimbenicima, biti bolji izbor za složene i raznovrsne situacije.
129
VIII.
Instinktivna inteligencija
Svako ijete mora svemir učiti ispočetka. Svako štene nosi svemir u sebi. Ljusko znanje je izvan čovjeka -
pohranjeno u muzejima, knjižnicama i spisima učenih. Murost psa nalazi se u njegovoj krvi i kostima.
Donald McCaig
Vjerojatno nedemo nikaa sa sigurnošdu znati kako su prvi ljui započeli svoj prijateljski i radni odnos sa
psima. No, postoji mogudnost a nisu ljui bili ti
t i koji su izabrali pse za svoje pratioce, nego su psi izabrali
ljue. Kako sam ved ranije zapisao, prijateljstvo ljui i pasa počelo je još prije razvoja proljoprivree.
Uzmemo li u obzir loše sanitarne navike ljui iz tog oba, možemo pretpostaviti a je oko ljuskih
nastambi uvijek bilo razbacanih kostiju, komaa kože i ostalih
o stalih otpaaka o žrtava posljenjeg lova. Preci
anašnjih pasa (vrlo savjesni kaa je hrana u pitanju), sigurno su brzo shvatili kako se uz ljue može
ležernije živjeti, bez potrebe a sami olaze u lov. I primitivnim ljuima, iako se nisu baš jako brinuli za
čistodu, zravlje i sanitarne navike, sigurno su osađivale muhe koje je privlačio miris natrulih ostataka
hrane, pa je vrlo vjerojatno taašnji čovjek pristao ponositi pse u blizini naselja kako bi mu oni čistili
smede. Ova čistačka uloga pasa nastavila se još stoljedima, a i anas je obavljaju parije u mnogim
nerazvijenim poruč-
Ljui i psi imali su još jenu oirnu točku: susretali su se s istim problemom - kako napuniti želuac.
Naši ljuski preci vjerojatno su shvatili a psi koji se vrzmaju oko njihovih naselja mogu poslužiti i za
nešto rugo, a ne samo za čišdenje i onošenje smeda. Napokon, psi su živa bida građena vedinom o
proteina i prilično jestiva, pa su naši lovački preci ubrzo shvatili a de, u teškim vremenima nestašice, lako
ubiti i pojesti pse koji su sami ošli u njihovu blizinu. Kosti pasa pronađene u iskopinama nastambi iz
kamenog oba pokazuju tragove kakve za sobom ostavljaju ljuski zubi. Pas koji je ošao rfa večeru,
poneka je i sam postao večera.
Koliko go se anašnjem čovjeku, ogojenom u zapanom ruštvu, ovo može činiti ovratnim, ljui su i u
kasnijim razobljima jeli pse, a ponegje se to i anas običava. Mnogi starogrčki i rimski slaokusci
posebno su cijenili pasje meso i puno su pisali o najboljim načinima njegove pripreme. U Meksiku su mali
psi, kao čiuaua i meksički goli pas, bili popularna hrana te su uzgajani upravo zbog mesa.
Sjevernoamerički
Sjevernoamerički Inijanci često su jeli pse, poneka kao poslasticu, a poneka iz potrebe. Naro
Samoje (čije ime anas nose poznati bijeli psi), koristio je svoje pse ne samo za vuču sanjki u ruskim
polarnim krajevima, ved i za jelo.
Kroz povijest ljui su često bili prisiljeni iz potrebe jesti pse. Za vrijeme opsae Pariza u francusko -
pruskom ratu 1870. godine, stanovnici su u nedostatku hrane, uz ostalo, j eli i pse. Engleski radikalni
novinar i političar Henry u Pre Labouchere posjetio je Pariz u tim teškim
t eškim trenucima, osjevši ko
bogataša koji su si još mogli priuštiti kupovinu mesa, prema samo pasjeg. Zapisao je k ako meso psa ima
obar okus, pa je čak i poreao razne okuse: "Španijel je kao janjetina, pul je aleko najbolji, a buldog
tvrd i neukusan."
Na Havajima i uzuž čitave Polinezije i Mikronezije nije se cijenilo samo psede meso, ved su na cijeni bili i
zubi, laka i koža koji su se koristili kao ojeda i ukrasi. Psi uzgajani za jelo hranjeni su povrdem pa s u ih
često zvali "poi psi" (poi je mljeveni korijen biljke taro). Najvišu cijenu ostizalo je meso mlaih pasa, a
pripremalo se slično kao i svinjetina - u očišdenu trbušnu šupljinu stavilo bi se vrelo kamenje i sve
Instinktivna inteligencija 131
skupa zamotalo u lišde ili bi ih se peklo na ražnju. Na Havajima je 1880. goine, u Lahainiji osnovano je
uruženje pasojeaca. Članovi uruge prvo bi u okolici pohvatali sve pse bez ogrlice, potom bi ih okupali i
hranili, dok se malo ne udebljaju. Napokon, 11. l ipnja, na havajski nacionalni praznik, oržavali su banket.
Jean o organizatora u novinama je objavio reklamu: "Toga ana posluživat demo samo pasje meso i
slatki krumpir."
Kinezi još uvijek meso čau -čau pasa smatraju elikatesom. Prema naronom vjerovan ju, crni psi su
hranjiviji, kao stoje za prženje najbolja njihova mast. U Kini i susjenim zemljama nije teško nadi farme
koje uzgajaju pse, mesare koji ih prodaju i posebne restorane u kojima se pripremaju specijaliteti od
pasjeg mesa. Za vrijeme oržavanja ljetnih olimpijskih igara 1988. goine u Seulu, u Južnoj Koreji, vlaa
je, zbog straha a bi to moglo uvrijeiti
uvrijeiti goste sa Zapaa, privremeno zabranila posluživanje
posluživanje takvih
specijaliteta. Međutim, omah po završetku igara, po pritiskom javnosti ponovno j e razvrgnuta ova
odluka te se opet moglo vidjeti pse kako vise u lokalnim mesnicama.
No, ukoliko vas psi zanimaju samo kao izvor hrane, tada je pitanje njihove inteligencije potpuno sporno.
Sto de vam pametna hrana? U tom slučaju, ono što vam treba je pas koji se polagano krede (kako ne bi
trošio mnogo kalorija i kako mu meso, o previše trčanja i tjelesne aktivnosti, ne bi postalo žilavo). Takav
pas ne mora biti ni previše pametan kako ne bi bježao kaa ga želite uhvatiti. Stoga i nije čuno što su
psi, korišteni za jelo, bili mentalno retarirani članovi pasjeg svijeta, koji baš i nisu na čast svojoj vrsti.
Izglea aje baš svatko tko je posjetio Polineziju i Mikroneziju, te usput zabilježio postojanje lokalnih "poi
pasa", uočio i njihov neostatak inteligencije. U knjizi Put oko svijet a iz 1777. godine, Johann Georg Adam
Forster, jean o prirooslovaca koji su pratili kapetana
k apetana Cooka, opisao je pse iz Polinezije i otoka Južnog
mora kao "lijene i neinteligentne". Između ostalog zapisao je:
"Toga smo dana pr vi puta jeli njegovu pečenu nogu, čiji je okus bio toliko sličan ovčetini a se uopde nije
osjedala razlika... Na Novom Zelanu i tropskim otocima Južnoga mora, psi su najgluplje i najtuplje
životinje koje
se mogu zamisliti i, po pitanju razuma, nemaju nikakve prednosti pred
našim ovcama."
Ravnatelj zoološkog vrta u Honoluluu, Jack L. Throp, pokušao je 1967. goine ponovo uzgojiti
polinezijskog psa, koji je zbog kulinarskih običaja i križanja sa psima koje su oveli Europljani, bio ved
gotovo nestao. Projekt je imao čisto povijesnu važnost i upravo njemu možemo zahvaliti što i anas ima
nekoliko prestavnika te pasmine. No, ako znamo kako su rani istraživači, poput Fofstera, opisali te pse,
nije ni čuno što ponovo stvorena pasmina nije postala popularna. Tromi, glupi, tupi pas nije se baš
sviio ljuima, iako je moža još uvijek bio vrlo
vr lo ukusan.
PSI ČUVARI ISTRAZARI
Osnovna zaada psa čuvara je ati uzbunu. Stoga je njihov lavež, koji se obro i aleko čuje, savršeni znak
upozorenja svakom nasilniku. Prvotna svrha laveža bila je upozoriti čopor na mogudeg uljeza i on je
mnogim psima, bez obzira na njihovu veličinu, urođen - pa ako želite psa čuvara, treba vam bilo kakav
buni pas koji laje, a ne troma i mirna krepalina. Škotski književnik i pjesnik, sir Walter Scott, jednom je
zgoom, iz vrlo pouzanog izvora, obio savjet o psima čuvarima. Svoju ovjetničku karijeru započeo je u
očevom ureu, a njegov prvi nastup u sunici bila je uspješna obrana jenog provalnika. Provalnik, koji je
ustvari bio kriv za krađu zbog koje je bio optužen, kao i za nekoliko rugih, naučio je Scotta ovoj
murosti: "Uvijek uzmi maloga psa koji laje, a ne velikog koji ti se moža čini boljim čuvarom, ali stalno
spava. Nije važna veličina, nego zvuk." Scott je poslušao ovaj savjet i uvijek je ržao male, ali bune i
glasne terijere, koji su uvijek bili spremni zalajati na svaki zvuk ili nečiji olazak.
Vjerojatno je prvi, o čovjeka svjesno oabran pas, bio upravo pas čuvar. Prethistorijski čovjek oista je
živio u neprijateljskom okružju. Lovile su ga svakojake životinje, a i njegova obitavališta bila su laki ciljevi.
Potajni grabežliivac. oosebno onai koii nanarin nnr.n Hnk - svi
spavaju, mogao je biti vrlo opasan. Gotovo jednako opasni bili su i napai rugih plemena, vođeni, bilo
zbog međuplemenskih ratova, bilo zbog krađe hrane, obara, žena ili jece. Ugroženim ljuima sigurno
je mnogo značilo kaa bi psi,psi, koji su oko naselja tražili ostatke hrane,
hrane, poigli buku čim bi se pojav
pojavila
grabežljiva zvijer ili neki nepoznati ljui. Poneka, nisu samo na vrijeme upozorili stanovnike naselja, ved
su grabežljivce nagnali u bijeg. Kaa je postalo jasno a naselju pružaju sigurnost, psi su počeli služiti ne
samo kao čistači, nego i kao čuvari.
Vjerojatno je sklonost lajanju bila prva karakteristična osobina pasa koju su ljui pokušali selektivno
uzgojiti. O prvih usvojenih kania, najčešde štenai vukova ili čagljeva, zaržavani su oni primjerci koji
su se, lajudi na svaki šum, okazali kao obri čuvari. Takvi psi alje su se uzgajali, ok su ostali mogli
poslužiti i kao ručak.
Postoji bezbroj slučajeva u kojima su psi čuvari spasili ljue. Na primjer, 1572. goine, kaa su se
Nizozemci borili za oslobođenje o španjolskog jarma, španjolska vojska krenula je u iznenani nodni
napa namjeravajudi zarobiti nizozemskog vođu, princa Williama Oranskoga. Napa je bio pomno
planiran: izabrano je šest stotina najboljih vojnika po vostvom iskusnog Juliena Romera. Iznenađenje je
bilo potpuno. Španjolci su nizozemske stražare i vojnike na spavanju, ubili bez vedih poteškoda. Jena
mala grupa, koju je voio sam Julien, krenula je ravno u prinčev šator. Princ i njegovi stražari su spavali,
ali je mali pas koji je uvijek boravio na prinčevom krevetu, bio ovoljna straža. Kao pravi pas čuvar, počeo
je bijesno lajati kaa je
je začuo korake koji su se približavali.
približavali. William se
se probuio i u posljenji
posljenji tren skočio
na konja, koji je za njega, iz sigurnosnih razloga, uvijek bio spreman, i pobjegao. Njegovi stražari, sluge,
konjušar i va tajnika (koji su uspjeli stidi o svojih konja tek nekoliko trenutaka nakon princa) bili su
ubijeni. John Lathrop Motlev zabilježio je ovaj slučaj u knjizi Uspon Nizozemske Republike, gje je
zapisao: "Da nije bilo budnosti maloga ps a, William Oranski, o kojemu je ovisila subina čitave zemlje, u
roku o tjean ana umro bi sramotnom smrdu. Sve o svoje smrti, princ je u spavadoj sobi uvijek imao
psa iste rase. Na prinčevim skulpturama, često se kraj njegovih nogu pojavljuje i sklupčani psid."
ogađaja, u kojima su psi svoje gospoare upozorili na nazočnost ivljih životinja, kraljivaca i
provalnika, ima toliko a više nisu ni zanimljivi. Ima i mnogo priča o ljuima koje su buni psi čuvari
spasili od vatre, p lina, poplave ili rugih katastrofa. Evo jene takve priče:
Stephen Marks pokušavao je u maloj, rvenoj jerilici preplovili Tihi ocean. Jeino ruštvo bio mu je
patuljasti šnaucer Major. ani su prolazili, a vrijeme
vr ijeme im baš nije bilo naklonjeno. Ved su bili preživjeli vije
velike oluje, pa je Stephen satima morao ežurati kraj kormila. Čim bi se vrijeme malo smirilo, iscrpljeni
mornar padao je u dubok san. Iznenada ga j e probudilo Majorovo bijesno lajanje. Potpuno
dezorijentiran, Stephen nije odmah shvatio što se ogađa, ali je primijetio a Major laje u potpalublje.
Sišao je i zapanjeno otkrio aje, kao posljeica nevremena, u trupu broa nastala velika pukotina pa je
voa ulazila unutra. Stephen je omah, improvizirajudi, začepio rupu i ispumpavši vou pr ivremeno je
riješio problem. Vratio se na palubu i krenuo prema trenutno najbližem kopnu, Filipinima. Međutim,
uzbuđenje zbog pukotine i teški ra na popravku broa još su ga više iscrpili i ubrzo je ponovno zaspao.
Ne zna se koliko je spavao, ali gaje Majorovo uporno lajanje opet probuilo. Po rugi put je sišao u
potpalublje i viio a voa ponovo proire. Ovoga puta napravio je čvršdu zakrpu i sljeedeg jutra
sigurno se omogao kopna. "Siguran sam a mi je Major spasio život", rekao je. "a me nije probudio
prvi puta, kada je barka propustila vodu i drugi puta, kada j e voda probila zakrpu, ja bih spavao dok cijela
paluba ne bi bila pod vodom."
Iako vedina pasa laje kaa se ogoi nešto neobično, neke pasmine su bunije o rugih. Pokušao sam
podatke o tome obiti ko četrnaest poznavatelja pasa, o kojih
ko jih su jeanaestorica bili stručnjaci u
resuri pasa za osobnu obranu i obranu vlasništva, a trojica treneri i vlasnici policijskih pasa. Svi zajeno
imenovali su petnaest najboljih pasmina pasa čuvara koji su grubo rangirani u ovoj listi:
1. rotvajler
2.
Najbolji psi čuvari
3. škotski terijer x^_.* -._-.__4.zaanoškotski

.__4.zaanoškotski biieli teriier
5. patuljasti šnaucer 11. bostonski terijer
6. jorkširski terijer 12. ši-cu
7. kernski terijer 13. jazavčar
8. čiuaua 14. svilenasti terijer
9. erdelski terijer 15. foksterijer
10. pudl (srednji ili patuljasti)
Sve nabrojene pasmine lako se uzbude i glasno laju na strance, kao i u svim situacijama koje smatraju
nenormalnima. Iak o je vedina pasmina prilično buna i najčešde de lajati kaa treba, moji su se suranici
složili a ima i onih pasa koji to moža i ne bi učinili. Nisu se baš mogli usklaiti po pitanju rangiranja tih
pasmina, ali ih je barem pola spomenulo sljeedih vanaest vrsta kao pse koji vjerojatno
v jerojatno ne bi zalajali.
Imenovali su ih lošim čuvarima. Psi su poreani o najljenijih o najbunijih.
Psi koji nisu priklani čuvari
1. pas sv. Huberta 7. klamberski španijel
2. njufaundland 8. irski vučji hrt
3. bernardinac 9. škotski jelenski hrt
4. engleski baset 10. mops
5. engleski buldog 11. sibirski haški
6. stari engleski ovčar 12. aljaški malamut
Na ovaj popis treba gleati i s pozitivne strane. Ukoliko tražite psa koji de biti miran i nede vas ometati
bez obzira na to što se ogađa u blizini, trebali biste izabrati nekog o ovih pasa - mogao bi to biti dobar
izbor.
Ved smo utvrili koliko je lajanje pasa korisno ljuima. No, važan je i sljeedi, viši, stupanj čuvanja uočljiv
ko pasa stražara. Pas stražar treba fizički intervenirati ako neki uljez ugrožava vlasništvo, bez ozvole
ulazi na posje ili napane čovjeka. obar pas stražar je prirono agresivan prema neznancima koji ulaze
na njegov teritorij, iako je sumnjičav i prema svim ostalim strancima. Osjeti li se ugrožen može snažnp
napa§tii taa je posebno opasan, Neki o njihnaučeni su stjerati
uljeza u kut i sa sigurne ualjenosti, zauzimajudi agresivni položaj, lajanjem i rezanjem ozvati gospoara.
Agresivno ponašanje pasa stražara potaknuto je istim pojavama koje potič agresiju ko vukova i rugih
ivljih kania. Najčešdi je teritorijalni motiv. Vedina pasa stražara fizički de zaprijetiti svakome tko, po
njihovom mišljenju, ugrožava nazirano poručje. Ljui koji koriste pse stražare u trgovi nama,
tvornicama ili sklaištima, obično se oslanjaju upravo na ovaj teritorijalni instinkt. Nakon r anog
vremena jenostavno puste pse a slobono lutaju objektima'koje treba čuvati. Psi takve prostore
oživljavaju kao svoje poručje i čuvaju ih instinktivno, sustavno patrolirajudi tijekom čitave nodi. Njihovu
pozornost privlači svaki šum.
U čitavoj povijesti psi su se koristili

ko ristili kao stražari. Stari Rimljani često su pore ulaznih vrata, vezane
lancem, ržali vri agresivne pse. (ržanje psa na lancu ili psa ograđenog u malom prostoru, znatno
povedava njegov agresivnost.) Nije čuno što su rimske kude čestp imale oznake "čuvaj se psa" u obliku
mozaika koji je prikazivao režedeg psa na lancu, uz upozoravajudi natpis Cave Canem (lat. Pazi pas!) (vii
si. 8).
Pore osjedaja za obranu teritorija, vukovi i ostali ivlji kanii imaju i istančan osjedaj za obranu čopora,
no, ipak de uljeza napasti tek kaa ga vođa čopora procijeni kao prijetnju. Ovi se instinkti cijene ko pasa
stražara uvježbanih za napa. Oni moraju spontano ili na zapovijed goniti i napasti bilo koga tko ulazi na
njihov teritorij ili moraju napasti osobu koju im pokaže trener. Policijski se psi, na primjer, uvježbavaju za
napa u va slučaja: kaa osjete a je gospoar u opasnosti ili napaaju na naučeni znak. Treneri pasa za
zaštitu tvre aje prirono naarenim psima stražarima potrebno tek malo uvježbavanja kako bi se
potaknula njihov agresivna reakcija; njih, naprotiv, treba učiti a, na zapovije, pouzano puste žrtvu.
Pore toga treba ih naučiti da svoj agresivnost usmjeravaju na prave ciljeve. D akle, dok su sposobnosti
povezane sa čuvanjem io instinktivne inteligencije psa, upravljanje tim sposobnostima zahtijeva ranu
inteligenciju i inteligenciju poslušnosti.
Učinkovitost pasa stražara ne može se poredi. Postoji oslovno na tisude priča o tome kako je pas spasio
život ili posje svojega gospoara. Navest du vam samo jean upečatljivi primjer iz 79. goine prije Krista,
kojega su otkrili arheolozi, kopajudi po vulkanskom pepelu u ruševinama Pompeja.
Tijekom iskopavanja znanstvenici su pronašli tijelo psa koje je ležalo preko tijela jeteta. Glavni io priče
ispričala je ogrlica toga psa. Pas, koji se zvao elta, tri puta je spasio život svoga gospoara, ječaka
Severinusa. Najprije ga je kao utopljenika izvukao iz mora, ona je rugom zgoom potjerao četvoricu
nasrtljivaca koji su Severinusa pokušali opljačkati i konačno, tredi put, spasio je Severinusa kaa gaje
napao vuk za vrijeme posjete svetom grobu božice Dijane u Herku-lanumu. Delta se i u tre nutku
katastrofe u Pompejima očito ponio kao zaštitnik. Herojski je još jenom pokušao zaštititi mlaoga
gospoara, zaklanjajudi ga vlastitim tijelom o vrelog vulkanskog pepela kaa ih je oboje ugušio otrovni
plin što se širio graom. Prije gotovo vije tisude goina, elta je žrtvovao sve u očajničkom pokušaju a
još jenom ispuni užnost
užnost psa zaštitnika.
Psi čuvari, nažalost, nisu nepogrešivi i najvedi je problem naučiti ih a razlikuju bezopasne strance o
neprijateljski raspoloženih uljeza. Previše je priča, gotovo svakonevnih, o jeci koju su ugrizli takvi psi jer
su pogrešno, kao prijetnju, protumačili ječju potrebu a ih samo malo pomiluju. Postoji i zanimljiva
priča iz koje bismo mogli zaključiti a je osnivanje anglikanske crkve bilo ubrzano stoga što je jean pas
krivo procijenio situaciju i agresivno reagirao prema pogrešnoj osobi. ogoilo se to oko 1530. goine,
kaa je grof o Wiltshirea bio poslan u Vatikan s molbom a papa poništi brak Henrika VIII. i K atarine
Aragonske, kako bi se kralj
kr alj mogao vjenčati s Anne Bolevn. U auijenciju ko pape grof je poveo i svoga
psa, koji je o ugog puta sigurno još bio u šoku, pa je pogrešno protumačio papin pokret kojim je on
pre grofovo lice ispružio nogu kako bi ga ovaj mogao poljubiti u prste. Pasje trenutno reagirao
instinktom čuvara i napao je svete nožne prste. Jean povjesničar iz toga vremena opisao je rezultat ovog
sastanka riječju "buntovnički", a papino nezaovoljstvo bilo je mnogo snažnije o jaa ili ljutn je -
graničilo je s bijesom. Naravno, ne možemo sa sigurnošdu redi koliko je ovaj susret utjecao na konačnu
oluku, buudi a su i politički uvjeti bili važni, ali znamo a se grof Wiltshire vratio kudi bez
željenog poništenja. Također znamo aje Henrikov ogovor uključivao kraj njegovog članstva u katoličkoj
crkvi i stvaranje anglikanske crkve, kojoj je na čelu kralj, što jamči ispunjavanje svih njegovih želja. Tko
zna bi li o svega toga ošlo a pas nije, u nesretnom pokušaju obr ane gospodara, zario zube u palac
Njegove Svetosti?
Ratni psi
Pasju prirođenu agresivnost ljui su koristili u mnoge svrhe, a vrhunac je sigurno osegnut ko ratnih
pasa. Stari Egipdani, Rimljani, Gali i Kelti za rat su najraije rabili mastifa koji svojim modnim izgleom i
anas izaziva strahopoštovanje. Znam jenog koji je težak oko sto eset kilograma i igra se s vanaest
kilograma teškim kamenjem, gotovo jenako kao što se rugi psi igraju loptom. Preci anašnjeg mastifa,
mološki psi, bili su još snažniji. Težili su oko sto četreset kilograma i bili poznati po sv oji agresivnim
sklonostima. Korištene u ratu, ove ogromne zvijeri opremali su šiljatim oklopima, kojima su mogli
učinkovito napaati neprijateljske konje ili pješake kaa bi se previše
Ilustracija 8.1
va oklopljena ratna psa s različitim

r azličitim oružjem: prvi s kopljem i zjelom gorude smole, korišten u borbi
protiv konjice, a rugi s oštrim boljama na ogrlici, za borbu nroriv nie.šnštvn____._____
nie.šnštvn____._____
približili. Neki su, naoružani kopljima, bili uježbavani za napae na vojnike ili konje, dok su drugi na
leđima nosili posue s gorudom smolom kojom bi popalili sve što im se našlo na putu. rugim riječima,
mogli bismo mirne uše redi a su bili ravnopravni naomjestak anašnjim raketama zemlja - zemlja
(ilustracija 8.1).
Prije otkrida vatrenog oružja, psi su bili jeno o glavnih oružja u ratu. Terorizirali su pješaštvo, a često su
bili i vrlo uspješni u borbi protiv konjice. Kelti su ih uvježbali a grizu
gr izu konje za njušku. Zbog snažnog bola
konji bi taa zbacili svoje jahače. Ova taktika pokazala se učinkovitom u onesposobljavanju rimske
konjice u vrijeme njihovog osvajanja Britanije. I germanska plemena su vrlo spretno koristila pse. Hunski
vojskovođa Atila, u svojim je pohoima upotrebljavao ivovske molose i talbote (pretke anašnjeg
bloodhounda - psa sv. Huberta). I u kasnijim perioima, ratni psi oigrali su važnu ulogu u ratovima
Španjolaca i Inijanaca Južne i Srenje Amerike.
Zastrašujuda snaga ratnih pasa moža je najbolje ošla o izražaja u borbama Cimbra i Rimljana. Cimbri
su bili germansko pleme koje se uružilo s rugim plemenima, između ostalih i s Teutoncima, te je vršilo
upae u rimski teritorij. Pomodu svojih velikih ratnih pasa Cimbri su, u nekoliko poznatih napaa 113.,
109., 107. i 105. godine prije Krista, porazili Rimljane. To je potaklo Rimljane da organiziraju dvojicu
svojih najboljih zapovjednika, Gaja Marija i Kvinta Lutacija Katula, koji su se 101. godine prije Krista kod
graa Vercelli u sjeverozapanoj Italiji, suprotstavili snažnoj vojsci Cimbra. Cimbri su oživjeli težak
poraz, no usprkos pobjei Rimljana, konačno zauzimanje bojnog polja bilo je ogođeno gotovo pola
ana. Ratni psi Cimbra i alje su se uspješno borili, iako su njihovi ljuski gospoari ved bili poraženi.
Psi su se opet vratili na bojišta tijekom prvoga svjetskog rata. Nijemci su ih uspješno rabili kao čuvare i
stražare, a o kraja rata na obje strane bilo je unovačeno više o seameset i pet tisuda pasa. Francuzi
su se posebno oslanjali na njihov obar sluh. Običavali su postaviti pse stražare uzuž linije bojišnice,
obično po va psa međusobno ualjena triesetak metara. Kaa bi psi zalajali na uzbunu ili rezanjem
najavili neku ljusku aktivnost izvan rovova, vojnici bi na karti označili pravac
gledanja dva susjedna psa. Koristedi se tim smjerovima, trigonometrijski su izračunavali položaj
neprijatelja, koji bi zatim postao cilj francuskog artiljerijskog napaa. Na taj način otkriveno je i uništeno
mnogo njemačkih položaja, bunkera i mitraljeza.
Procjenjuje se daje u drugom svjetskom ratu korišteno više o vjesto tisuda pasa. Taa ih nisu
upotrebljavali samo kao stražare i čuvare, ved i kao kurire, tragače i spasitelje. Na broovima su, prije
izuma raara, upozoravali na naolazede avione. Rabili su ih i kao paobrance, zajeno sa zračnim
zr ačnim
trupama, kako bi na zemlji čuVali logore esantnih jeinica (no, iz aviona su ih morali izbacivati, jer sami
nisu htjeli skakati). Pse -kamikaze ili slične samoubilačke trupe imale su obje strane. Rusi su pse hranili u
tenkovima ili oklo pnim vozilima. Prije akcije nisu im avali jelo, opremali bi ih pričvršdenim
elektromagnetskim minama i tako izglanjele slali ih na neprijateljske tenkove. Slično su postupali i
Japanci, njihovi su psi u savezničke logore ovlačili kqla s bombama teškim i do dvadeset pet kilograma.
U novije oba, Sjeinjene Američke ržave upotrebljavale su pse u korejskom, vijetnamskom, pa i u

kratkom zaljevskom ratu protiv Iraka. U Vijetnamu su uz njihovu pomod spriječavali sabotaže i krađe
američke opreme. Šest mjeseci nakon uvođenja pasa, broj šteta i kr ađa smanjio se za polovicu.
a bi pas bio obar stražar, mora imati nešto više o teritorijalnog instinkta i želje za fizičkim napaom.
Čiuaua glasno laje i uspješan je branitelj, no, ma koliko velika bila njegova hrabro st i odanost, kilogram i
pol teški pas jenostavno ne može zaustaviti uljeza. Mali šnauceri, foksterijeri, škotski t erijeri,
zapanoškotski bijeli terijeri i kernski terijeri osjedaju potrebu obraniti svoj teritorij ili čopor i svi su
ovoljno hrabri fizički napasti uljeza. Ipak, ni oni ne mogu biti obri stražarski psi, jer samo jean snažniji
uarac nogom može onesposobiti njihov napa. Psi za obranu, akle, pore snažnog temperamenta
moraju imati potrebnu veličinu i tjelesnu snagu.
Isti stručnjaci koji su ocijenili pse prema sposobnosti čuvanja, prosuili su i sposobnost nekih pasmina
ogovarajudih za zaštitu ljui i objekata. Svoje ocjene temeljili su na njihovoj agresivnosti, tjelesnoj
snazi, hrabrosti i sposobnosti da i zrže protunapa. Barem polovica stručnjaka navela je ovih trinaest
pasmina:
Najbolji psi stražari i branitelji
bulmastif
doberman
rotvajler
komondor
puli
veliki šnaucer
njemački ovčar
roezijski gonič kuvasz
staforski terijer čau-čau mastif
belgijski ovčari (Malinois, Tervuren)*
*Stručnjaci među njima nisu pravili razlike.

r azlike.
Zanimljiva mi se učinila napomena trojice stručnjaka koji su, neovisno jean o rugome, iznijeli zanimljivo
zapažanje. Svi su rekli a običan pul može biti izuzetno uspješan pas zaštitnik; po njihovom je mišljenju
jeino što mu neostaje - veličina. Najvedi problem je uvriježeno mišljenje aje pul "moni pas" koji ne
izaziva strahopoštovanje. Jean o njih je napisao:
Glavna uloga pasa stražara je zastrašivanje. Takav pas treba mogudi napa ovratiti ved samo svojim
zastrašujudim izgleom. Puli mogu biti prilično žilavi agresivni čuvari, ali jenostavno tako ne izgleaju i
to im smanjuje učinkovitost. Tromi njemački ovčar bolje de ispuniti ulogu zastrašivanja, jer ljui ved
unaprije imaju preožbu a su to uvježbani policijski psi i psi čuvari pa ih nitko i ne pokušava izazvati.
LOVAČKI PSI
ruženje čovjeka i psa započelo je još u vrijeme ok je prvi čovjek živio pretežito o lova. Psi su ved taa
počeli pokazivati neke svoje jeinstvene olike pa je prvi selektivni uzgoj pasa započeo upravo zbog lova.
L jui su oabirali pojeine
pojeine pasmine zbog njihovih
njihovih korisnih lovačkih
lovačkih
ili A iiVti itliilf) XT\C\7.&
sustavno prilagođavati. Psi su sujelovali u svakoj fazi lova. Tražili su ivljač, tjerali je iz skrovišta, hvatali i
donosili gospodaru.
Nevjerojatna je sličnost uzorka po kojem su svoj lov organizirali vukovi i primitivni ljui. Jeni i rugi lovili
su na isti način: potražili bi plijen, pokazali njegovo sklonište rugim članovima grupe, opkolili ga i istjerali
prema onima koji su čekali u zasjei. U ivljini, cijelom ovom operacijom rukovoi vođa čopora. U
procesu pripitomljavanja pasa, mjesto vođe čopora preuzeo je čovjek pa je on počeo upravljati lovom.
Psi su se toliko naučili na novi način lova, 'a gotovo više i ne love sami, nego surađuju s ljuima. Poznato
je a su još paleolitski lovci
lovci rabili pse za tjeranje lovine
lovine u zamke. Natjeravali
Natjeravali su ivljač u unaprije
unaprije
pripremljene uboke jame ili je ovoili u zasjee gje su, naoružani strijelama ili kopljima, č ekali ljudi.
Psi su naučili potjerati ptice iz gnijeza upravo u trenutku kaa su lovci s napetim lukovima bili spremni
oapeti strijele. Na sličan način lovili su ptice i u unaprije postavljene mreže. Ovu taktiku i anas koriste
neka primitivna plemena u Africi. U zajeničkom lovu progone ivlje životinje (najčešde ivlje svinje) o
mreža ili zaslona, gje ih očekuju kopljima.
Ptičari
anas su najpoznatiji lovački psi - ptičari. Toj grupi pripaaju pointeri, spanijeli, seteri i retriveri. Svaki o
njih stvorenje pažljivim selektivnim uzgojem za oređene lovačke zaatke. Engleski naziv ovih pasa je gun
dogs (gun - engl. vatreno oružje, op. prev.) i posebno je priklaan, jer se takvi psi koriste
ko riste pri lovu u kojem
se lovina ustrijeli vatrenim oružjem. Pointere su, na primjer, počeli uzgajati tek nakon izuma posebne
ptičarske puške koja se punila sprijea. a bi se takvo oružje moglo jelotvorno koristiti, lovcu je trebao
pas koji ga može tiho ovesti o mjesta gje se skriva
skr iva lovina. Pointeri imaju obro razvijen sluh i njuh.
Mogu se kretati polako, pažljivo i tiho. Bešumno puze kroz guštaru s visoko poignutom glavom pa
hvataju mirise koje im donosi vjetar. Kada pointer otkrije lovinu, ukipi se s uzdignutom jednom nogom i
nepomično stoji pokazujudi glavom, a če sto i cijelim tijelom, ravno u
(Vidi si. 9V PnnelcaH Invri Vnristp ncp n nam <\i7nVi nrt niih tir»b-a-7iii»
smjer u kojem se nalazi plijen, ali ne i ualjenost. Uz pomod vaju pasa, ualjenost se oređuje jenako
kao što su je oređivali francuski artiljerci. Točan položaj cilja bit de u sjecištu vinih pravaca oba psa.
okazano je a obri pointeri mogu u istom stavu ostati čitav sat, pa i više, ako treba. Upravo je ova
sposobnost bila presuna u oba tih prvih pušaka. Lovac je tako imao ovoljno vremena prišuljati se i
istjerati pticu kako bije mogao bez greške pogoiti tim jenim jeinim pucnjem. Nije smio promašiti, jer
bi mu trebala čitava minuta, pa i više, a ponovno napuni pušku.
Znanstvenici misle da se pointeri "okamene" stoga što ih uzbuđenje pri otkridu plijena, ovee o neke
vrste živčanog kratkog spoja ili prenapregnutosti, koja psa ukoči trenutak prije nego što bi, u normalnim
uvjetima, skočio na plijen. Slično ponašanje primjedeno
primjedeno je i ko vukova; vođa može zastati i zaržati stav,
označavajudi time položaj lovine. Zaržat de taj stav sve ok se ostatak čopora ne sakupi i otkrije željenu
lokaciju. Međutim, vuk može tako ostati samo nekoliko sekuni, a najuže minutu.
Prema se vježbom postiže veda preciznost i bolja kontrola poin- terove reakcije, ona je zapravo urođena.
Tko ne vjeruje a su im te sposobnosti prirođene, neka uzme ptičje krilo i zaljulja ga pre štenetom
pointera. Viio sam tromjesečnog psida koji je, unatoč neiskusnosti, ko ovakvog pokusa zauzeo klasičan
poenterski stav.
Usavršavanje lovačkog oružja potaklo je i promjene ko pasa. Puške ostraguše (koje se pune straga)
ubrzale su pucanje, a razvoj tehnologije omogudio je preciznije gađanje i na vedim ualjenostima. Javila
se potreba za bržim i inteligentnijim psima pa su uzgajatelji razvili setera. Naziv seter dolazi od engleske
riječi "sitter" (engl. onaj koji sjei, op. prev.) kojom je opisan položaj što ga pas zauzima kaa pronađe
lovinu. Kada mu lovac dozvoli da ustane, krivudavim se pokreti ma približava plijenu, istovremeno sve
brže i brže mašudi repom. Ovo mahanje repom pomaže iskusnom lovcu jer može točno oreiti tr enutak
u kojem de ptica izletjeti iz skrovišta.
Lov sa španijelima nije toliko iscipliniran, ali je uzbuljiviji. Spanijeli su posebno pogoni za lov u guštari
ili močvari. Neposreno ispre
lovca pretražuju zemljište i kaa nađu plijen, ne aju nikakav znak. Suvremeno lovačko oružje
omogudava ovakav brži, ali manje previiv način lova; stoga, kaa se kudi želi onijeti mnogo plijena,
ptice se obično tjeraju u mreže, a ne pre lovce. Španijeli se mogu rabiti i kao goniči; u prošlosti su tjerali
ptice pre pripitomljene sokole ili su istjeravali zečeve i kunide, koje bi potom lovili brzi hrtovi (vii si. 10).
Krajem osamnaestog stoljeda, načini lova postepeno su se počeli mijenjati. Naseljenih mjesta i ljui bilo
je sve više, a pristupačnih
pristupačnih lovišta (uglavnom krčevina),
krčevina), sve manje. Lovci su razvili
razvili nov način lova u kojem
kojem
re lovaca seta poljima, gađajudi preplašene jarebice i fazane koje izlijedu pre njima. Opet se javlja
potreba za takvim psima koji de na narebu pronadi ustrijeljene ptice i neoštedene ih onijeti lovcu. Iako
je onošenju mogude
mogude naučiti pointere, setere
setere i španijele, uzgojen je novi pasji stručnjak - retriver (engl.
to retrieve - donijeti natrag, op. prev.).
Za lov u močvarnim ili jezerskim prejelima posebno su korisni labraori, koji obožavaju vou. Koriste ih
u lovu na čeki* gje de satima tiho i strpljivo čekati. Kaa lovac ustrijeli pticu, sami oree smjer i kredu
po plijen, ako treba i u vou. Sposobnost retrivera a precizno oree putanju pogođene ptice i otkriju
točno mjesto gje de ona pasti, oista je zapanjujuda. Buete li imali prigou u graskom parku gleati
labradore ili zlatne retrivere u igri s frizbijem ili lopticom, vijet dete kako nepogrešivo oređuju njihovu
putanju i hvataju ih još u zraku. oima se a u svojim genima imaju neku vrstu urođenog raara.
Kaa pas otrči po plijen i neoštedenog ga onese gospoaru, on ustvari pokazuje jean oblik ponašanja
ivljih preaka. Viđeni su vukovi kako svoj plijen ovlače u brlog g je ga ijele ženkama koje oje,
mlaima koji su netom obijeni o sise, pa čak i članovima čopora koji su ostali čuvati i osiguravati brlog
dok su drugi bili u lovu.
Goniči
Lov s goničima poosta se razlikuje o

o  lova s ptičarima. Za početak, goniči se obično koriste u čoporu,
tako a jean pas nikaa ne obiva onu pozornost i uvježbanost koju imaju ptičari. Stoga gotovo a i
nema
nasminil armira u mrtvni qp7nni uif»r!nn rlr7an hn

koii bi nekll nasminil
kudnog psa. Pointeri, seteri, španijeli i retriveri oatak su lovačkom oružju, ok goničima lovac ni ne
treba: oni love i ubijaju sami.
Postoje, ustvari, vije prilično različite vrste goniča, iako se poneka koriste zajeno. Prvi su goniči visoke
ivljači koji "love očima". Tipični prestavnici te skupine su hrtovi (engleski hrt, mali engleski hrt - whip-
pet, afganistanski hrt, borzoi - ruski vučji hrt). Kao što im i ime kaže (engl. sight hound - psi koji love
pogleom, op. prev.) ovi psi love očima. Čim ugleaju plijen, nevjerojatnom brzinom ga sustižu i omah
ubiju. Perzijski hrt (saluki) i afganistanski hrt ko riste se u lovu ili ,bolje redi, "gonjenju" antilopa i gazela,
kao i lisica i zečeva. Među visoke goniče ubrajamo neke o najviših i najhrabrijih pasa. ivovski irski vučji
hrt i škotski jelenski hrt koristili su se u lovu na jelene, karibue pa čak i lavove. Prvi zapisi o irskim vučjim
hrtovima pronađeni su još u starorimskim
staro rimskim spisima iz četvrtog stoljeda. Cijenili su ih zbog njihove
krvoločnosti i hrabrosti te su ih često rabili u borbama s glaijatorima.
Najvažniji zaatak visokih goniča bio je progon vukova. U Rusiji je, na primjer, svaki lovac uz konja imao i
po tri, bojom, veličinom i stasom savršeno usklađena ruska hrta, koje je ržao na uzici. Kaa je vuk
osjetio približavanje lovaca, obično bi izašao iz zaklona, a lovci bi omah osloboili pse i gonjenje je
moglo početi. Lov se smatrao savršenim ukoliko su psi ržali vuka za vrat sve ok ne bi stigao vođa lova
koji bi nožem prekinuo agoniju uhvadene životinje. Međutim, često su vuka u ivljoj hajci ubili i sami psi.
Psi nisu bili tako savršeno usklađeni veličinom i bojom samo zbog estetskih razloga ili hirova bogatog
ruskog plemstva. Imalo je to i svoje praktične razloge. Ka bi jean pas bio brži o rugih, vuk bi ga
prisilio na otpor, a u takvoj borbi i sam bi mogao stradati. No, ako tri psa stignu istovremeno, to postaje
njihova velika prednost.
Ovi su goniči tako jelotvorno raili svoj posao a je u pojeinim poručjima visoka ivljač, zbog koje su i
bili uzgojeni, potpuno uništena. U Engleskoj su tako potpuno istrijebljeni srnadi, jeleni, vukovi i velike
mačke, a njihov se broj rastično smanjio i u preostalom ijelu Europe. Kaa više nisu imali što loviti i
sami su počeli nestajati. Na primjer, ogromni irski vučji hrt, osim vukova, lovio je i ivovske irske jele ne.
Njihova impozantna visina o 1,80 m u hrptu nije hrtove nimalo plašila, buudi a su i sami bili visoki oko
1,20 m. No, nestankom visoke ivljači, pasmina je gotovo izumrla. Zahvaljujudi samo velikim naporima
kapetana Georgea A. Grahama, Skota koji je služio u britanskoj vojsci, 1862. goine s velikim
poteškodama prikupljeno je nekoliko uzgojnih parova. Pasmina je ponovno uzgojena, iako promijenjene
veličine, sa "samo" 90 cm u grebenu, što je još uvijek čini najvišom o svih pasmina. U 19. stoljedu na
sličan je način lor Colonsav o izumiranja spasio škotskog jelenskog hrta, ugo nakon nestanka velikog
škotskog jelena (vii si. 11).
rugu grupu goniča čine psi koji "love nosom", tj. psi tragači niske ivljači (engl. scent houn - pas koji
njuši, op. prev.). Tipični prestavnici su lisičari, engleski kunidari, baseti, engleski zečari, goniči rakuna i
psi sv. Huberta. Uglavnom se koriste za lov na štetočine koje smetaju ratarima, jer im uništavaju usjeve i
male omade životinje. U Europi su to lisica, jazavac, kunid i zec, a u Sjevernoj Americi još i rakun, ivlja
mačka, puma i oposum. U Engleskoj, kao i rugje, traicionalno se organiziraju svečanosti i povorke u
čast lova s ovakvim psima.
Psi tragači uzgajaju se najviše zbog izoštrenog njuha, želje za traganjem i glasnog laveža. Njihove široke
nosnice pomiču se gore -olje, omogudavajudi im hvatanje mirisa iz zračnih struja koje se poižu sa tla.
Te "rječite" mirise za sobom ostavljaju njihove buude žrtve, bilo a se rai o mjestu gje su šapama
otaknule tlo, očešale se o stijenu ili grm, ili su ostavile trag sitnih ljuskica kože ili lake koja im otpaa.
Njuh ovih pasa oista je zapanjujudi: prosječni pas ima oko vjesto vaeset milijuna njušnih stanica, za
razliku o čovjeka, koji ih ima samo pet milijuna. Kaa bismo mogli skinuti i raširiti osjetilne membrane
koje se nalaze u njuški psa, njihova površina bila bi veda o površine cijelog tijela.
Međutim, olfaktorna aaptacija jako otežava njuh goničima -tragačima. Uđemo li u sobu, obično
osjetimo neki blagi miris (miris nečijeg parfema, buketa cvijeda, pržene kave i slično). Nakon nekoliko
minuta, zbog olfaktorne aaptacije, više ne osjedamo ništa, jer je ošlo o zamora naših nosnih osjetila.
Upravo to se ogađa i Lsima. Kaa
pas otkrije neki miris, obično počne lajati ili štektati. Međutim, ko intenzivnih mirisa olfaktorna
aaptacija javlja se ved nakon vije minute pa pas više ne može pratiti trag. On se taa stiša, poigne
glavu i udahne svje ži zrak bez mirisnih tragova, kako bi omogudio svojim osjetilima a opet prorae.
Stoga se goniči koriste u čoporima pa tako u svakom trenutku jeni psi mogu njušiti i štektati, ok rugi
tiho trče za čoporom. Psi se u pradenju traga stalno izmjenjuju i nikada se ne odmaraju svi u isto vrijeme.
Glasanje pasa za vrijeme traganja i gonjenja plijena ima posebnu ulogu, jer lovcima u svakom trenutku
otkriva točan položaj čopora. Broj pasa koji u nekom trenutku šute te intenzitet laveža, pružaju korisne
podatke o jačini i svježini mirisa, a samim time i o blizini plijena.
plijena. Kretanje čopora, ali i lovaca
lovaca koji se
najčešde zagube po šumi, može se kontrolirati pomodu lovačkog roga.
Lavež cijelog čopora poneka zna biti prilično meloičan, stoga lovci namjerno biraju pse koji de
proizvesti najharmonicnije kombinacije tonova. Na primjer, 1615. godine je Gervase Markham, u svojoj
knjizi Seoska zaovoljstva, opisao kako treba sastaviti čopor pasa a bi ga bio užitak slušati. Želite li obiti
nježnu meloiju, on preporučuje a se za početak u čopor uključi "nekoliko velikih pasa s ubokim,
svečanim glasom...koji bi u grupi trebali voiti bas - ionicu, zatim vostruko toliko bučnih i zvonkih
glasova, koji de biti kontra - tenori, pa nekoliko običnih, blagih glasova, koji de imati srednju dionicu".
Napokon, prelaže: "među ove ubacite još jean ili va para meloičnih kunidara (bigla), koji de visokim
glasom pjevati među njima" a bi se obila uravnotežena simfonija.
Psi tragači međusobno se ipak razlikuju jer su stvarani i mijenjani a bi ogovarali oređenim zahtjevima.
Na primjer, lisičari i kunidari moraju trčati uz lovce s konjima, prvi za lisicama, a rugi za zečevima ili
kunidima (vii si. 12). Njihova brzina zna ovesti o živahnih, a poneka i opasnih emonstracija jahač kog
umijeda, pa se lov pretvara u ivlju trku preko polja i livaa. Lisičari su stvoreni a gone samo lisice i
slijeedi njihov najsvježiji
najsvježiji trag, nede se ni obazirati na ruge mirise. Nevjerojatno su snažni i izržljivi.
Skaču preko živica, ziova i
Njihova impozantna visina o 1,80 m u hrptu nije hrtove nimalo plašila, buudi a su i sami bili visoki oko
1,20 m. No, nestankom visoke ivljači, pasmina je gotovo izumrla. Zahvaljujudi samo velikim naporima
kapetana Georgea A. Grahama, Škota koji je služio u britanskoj vojsci, 1862.
1862 . goine s velikim
poteškodama prikupljeno je nekoliko uzgojnih parova. Pasmina je ponovno uzgojena, iako promijenjene
veličine, sa "samo" 90 cm u grebenu, što je još uvijek čini najvišom o svih pasmina. U 19. stoljedu na
sličan je način lor Colonsav o izumiranja spasio škotskog jelenskog hrta, ugo nakon nestanka velikog
škotskog jelena (vii si. 11).
rugu grupu goniča čine psi koji "love nosom", tj. psi tragači niske ivljači (engl. scent houn - pas koji
njuši, op. prev.). Tipični prestavnici su lisičari, engleski kunidari, baseti, engleski zečari, goniči rakuna i
psi sv. Huberta. Uglavnom se koriste za lov na štetočine koje smetaju ratarima, jer im uništavaju usjeve i
male omade životinje. U Europi su to lisica, jazavac, kunid i zec, a u Sjevernoj Americi jos i rakun, ivlja
mačka, puma i oposum. U Engleskoj, kao i rugje, traicionalno se organiziraju svečanosti i povorke u
čast lova s ovakvim psima.
Psi tragači uzgajaju se najviše zbog izoštrenog njuha, želje za traganjem i glasnog laveža. Njihove široke
nosnice pomiču se gore -olje, omogudavajudi im hvatanje mirisa iz zračnih struja koje se poižu sa tla.
Te "rječite" mirise za sobom ostavljaju njihove buude žrtve, bilo a se rai o mjestu gje su šapama
otaknule tlo, očešale se o stijenu ili grm, ili su ostavile trag sitnih ljuskica kože ili lake koja im otpaa.
Njuh ovih pasa oista je zapanjujudi: prosječni pas ima oko vjesto vaeset milijuna njušnih stanica, za
razliku o čovjeka, koji ih ima samo pet milijuna. Kaa bismo mogli skinuti i raširiti osjetilne membrane
koje se nalaze u njuški psa, njihova površina bila bi veda o površine cijelog tijela.
Međutim, olfaktorna aaptacija jako otežava njuh goničima -tragačima. Uđemo li u sobu, obično
osjetimo neki blagi miris (miris nečijeg parfema, buketa cvijeda, pržene kave i slično). Nakon nekoliko
minuta, zbog olfaktorne aaptacije, više ne osjedamo ništa, jer je ošlo o zamora naših nosnih osjetila.
Upravo to se ogađa i psima. Kaa
pas otkrije neki miris, obično počne lajati ili štektati. Međutim, ko intenzivnih mirisa olfaktorna
aaptacija javlja se ved nakon vije minute pa pas više ne može pratiti trag. On se taa stiša, poigne
glavu i uahne svježi zrak bez mirisnih tragova, kako bi omogudio svojim osjetilima a opet prorae.
Stoga se goniči koriste u čoporima pa tako u svakom trenutku jeni psi mogu njušiti i štektati, ok rugi
tiho trče za čoporom. Psi se u pradenju traga stalno izmjenjuju i nikaa se ne odmaraju svi u isto vrijeme.
Glasanje pasa za vrijeme traganja i gonjenja plijena ima posebnu ulogu, jer lovcima u svakom trenutku
otkriva točan položaj čopora. Broj pasa koji u nekom trenutku šute te intenzitet laveža, pružaju korisne
poatke o jačini i svježini mirisa, a samim time i o blizini plijena. Kretanje čopora, ali i lovaca koji se
najčešde zagube po šumi, može se kontrolirati pomodu lovačkog roga.
Lavež cijelog čopora poneka zna biti prilično meloičan, stoga lovci namjerno biraju pse koji de
proizvesti najharmoničnije kombinacije
kombinacije tonova. Na primjer, 1615. goine je Gervase Markham, u svojoj
knjizi Seoska zaovoljstva, opisao kako treba sastaviti čopor pasa a bi ga bio užitak slušati. Želite li obiti
nježnu meloiju, on preporučuje a se za početak u čopor uključi "nekoliko velikih pasa s ubokim,
svečanim glasom...koji bi u grupi trebali voiti bas - ionicu, zatim vostruko toliko bučnih i zvonkih
glasova, koji de biti kontra - tenori, pa nekoliko običnih, blagih glasova, koji de imati srenju dionicu".
Napokon, prelaže: "među ove ubacite još jean ili va para meloičnih kunidara (bigla), koji de visokim
glasom pjevati među njima" a bi se obila uravnotežena simfonija.
Psi tragači međusobno se ipak razlikuju jer su stvarani i mijenjani a bi ogovarali oređenim zahtjevima.
Na primjer, lisičari i kunidari moraju trčati uz lovce s konjima, prvi za lisicama, a rugi za zečevima ili
kunidima (vii si. 12). Njihova brzina zna ovesti o živahnih, a poneka i opasnih emonstracija jahačkog
umijeda, pa se lov pretvara u ivlju trku preko polja i livaa. Lisičari su stvoreni a gone samo lisice i
slijeedi njihov najsvježiji
najsvježiji trag, nede se ni obazirati na ruge mirise. Nevjerojatno su snažni i izržljivi.
Skaču preko živica, ziova i
ograda, guraju se kroz gusto g rmlje i idu naprijed sve dok postoji i najslabiji miris kojega mogu slijediti. U
sezoni lova u Engleskoj (koja traje o rujna o travnja), aktivni čopor može pretrčati o šezeset o sto
kilometara po lovu, a obično se organiziraju dva lova tjedno.
Za razliku o njih, rugi tragači kao npr. baseti, namjerno su uzgojeni niski i teški, tako a lovedi kunide i
jazavce ne bi mogli pobjedi
pobjedi lovcima koji ih slijee pješice.
pješice. Lov s njima je mirniji,
mirniji, s manje raskoši i ivlje
akcije, ali i manje opasan.
Oko 1960. goine, bio sam na vojnoj vježbi američke vojske u Fort Knoxu, u ržavi Kentuckv, i uglavnom
zbog moje ljubavi prema psima, upoznao sam neke ljue koji su živjeli u selima nealeko utvre. Jenom
zgodom pozvali su me u lov na lisice koji se trebao
t rebao oržati kasnog zimskog poslijeponeva. Očekivao sam
lovce obučene u crvene lovačke jakne i visoke sjajne čizme kako jašu obro njegovane konje i jure za
čoporom uzbuđenih pasa, a sve po vostvom tugaljivog
t ugaljivog zvuka roga. Stvarnost je bila potpuno rugačija.
Organizator lova bio je stariji gospoin,
g ospoin, kojega su svi zvali ujak Tyler. Više ljui ovelo je pse (vedinom u
parovima), kako bi se sakupio čopor. Četvorica su očito
o čito bila lisičari, bio je tu i par plavih goniča rakuna,
par kunidara, jean pas sv. Huberta, nešto što je nalikovalo crno - žutom goniču rakuna, zatim pas kakvog
nika prije nisam viio, a rekli su mi a se zove rever (šveski niskonogi gonič, op. prev.) i još nekoliko
najobičnijih mješanaca. Vođa grupe bio je crveni gonič rakuna imenom Hamilton, poznat u cijelom
okrugu po svojoj sposobnosti a pronađe ivlje mačke i potjera ih na rvo. Sve u svemu, bilo je više o
dvanaeset pasa.
Lov je počeo pješke. Ljui su oveli pse u bro, na poručje gje su lisice napravile štetu . Psi su ubrzo
osjetili svježi trag, počeli su štektati i zatezati uzice. ok se mračilo, pustili smo ih s uzica i čopor je
pojurio uz glasan lavež. vaesetak minuta kasnije, sjeio sam s lovcima visoko u brima, oko vatre koja
je plamsala na mjestu očišdenom
očišdenom o snijega. Psi su nastavili lov i bez našeg
našeg vostva, a mi smo poželjno
gleali kako ujak Tyler toči burbon u metalne lončide. Polako smo srkali viski, pušili i slušali lavež koji se
razlijegao kroz nod. Tu i tamo, netko bi ispričao
kratku priču koja je počinjala sa: "Sjedam se ka je...". No, vedi io večeri slušali smo meloičan lavež,
popraden pucketanjem vatre.
Terijeri
Posljenja među specijaliziranim

specijaliziranim lovačkim pasminama su terijeri. Riječ terijer ima korijen u riječi tena,
čije je značenje u romanskim jezicima "zemlja" ili "tlo". U imenu ove skupine našla se stoga što terijeri
svoju lovinu slijede u rov ili brlog, odakle je istjeraju ili ubiju
ubiju (vii si. 13). Škotski uzgajatelji
uzgajatelji terijera kažu
a terijeri moraju imati "krzno i hrabrost". Teška, gruba, kovrčava laka štiti ih o ozljea ok skaču po
kršu ili ulaze u jazbine lisice i jazavca. Također ih štiti o snažnih ugriza progonjenih životinja, koje svoj
brlog ne napuštaju bez borbe. Posebno im je potrebna hrabrost, jer moraju raiti potpuno sami, često u
mraku po zemljom, u situacijama gje je povlačenje teško, poneka i nemogude, i gje im život ovisi o
njihovoj borbenosti. Mnogi su terijeri poginuli, živi zakopani, u pokušaju a prošire pozemne honike
rova ili u završnoj borbi sa svojim plijenom.
Škotski uzgajatelji nisu spomenuli još jenu, životno važnu, karakteristiku terijera: lajanje. obar terijer
mora lajati kaa je i najmanje uzbuđen ili uzrujan. Upravo takvo bijesno lajanje upozorava lovce na
mjesto gje je brlog. Lavež koji olazi ispo zemlje pokazuje mu gje treba kopati a bi otkrio lovinu.
Prvi terijeri nisu oduvijek lajali pa su im na ogr lice stavljali posebne zvončide, koji su zvonjenjem
označavali u kojem je rovu pas. Nažalost, mnogim su psima onijeli i smrt kaa bi po zemljom zapeli za
korijenje pa se psi nisu mogli pomaknuti ni naprijed ni nazad.
Terijeri se ističu i posebnom spretnošdu u lovu na štakore i ruge štetočine. Uvriježeno je mišljenje a su
mačke jeino oružje protiv gloavaca. No, iako im je urođena posebna strpljivost nužno potrebna za
uspješan lov, štakori su za njih često preveliki i previše opasni. Stoga je u prošlosti posebno uzgojeno
nekoliko pasmina terijera isključivo za lov na štakore. Terijeri obično usmrte gloavce tako što ih uhvate
za vrat i s jenim ili va snažna zamaha prelome im kičmu. Za takav zahvat
on im on
i ob"ir
zubima. Još i anas mnogi ratari, pogotovo u žitoronim poručjima, koriste terijere u borbi protiv
štakora. Najprije njihove jazbine ispune imom i tako ih istjeraju na otvoreno, gje ih terijeri bez vedih
poteškoda mogu uloviti. Mančesterski terijer, škotski terijer, kernski terijer, zapanoškotski bijeli terijer,
foksterijer i bulterijer prvoklasni su štakoraši. Čak je i sitni jorkširski terijer prilično obar u toj ulozi.
U viktorijansko oba, posebno među nižim klasama, ali i među mlaima iz viših slojeva, popularan sport
prestavljale su borbe sa štakorima. Terijeri i štakori
št akori stavljali su se u posebna borilišta gje su se borili o
smrti. Paale su i oklae, na preživljavanje psa ili štakora, a ko boljih pasa na vrijeme koje de psu biti
potrebno a okrajči oređeni broj gloavaca. Rekorni rezultati zaslužili su biti zabilježeni pa tako anas
znamo a je prvak među štakorašima bio Tiny, bulterijer koji je težio nešto manje o tri kilograma. Jene
večeri Tiny je, za vaeset osam minuta i pet sekuni, ubio peeset štakora ( od kojih su neki bili veliki
skoro kao i on). Njegov vlasnik procijenio je a je Tiny u životu ubio više o pet tisuda štakora, što bi
ukupno težilo oko tonu i pol!
Sklonost lovu na štetočine i način napaa io je instinktivne inteligencije terijera.

terijera. Vedin a vlasnika terijera
zna a običnom upaljenom baterijskom svjetiljkom mogu izluiti svoga psa ako je brzo pomiču tako a
svjetlo titra po pou. Mali pokretni cilj momentalno ih potiče
pot iče na lov. I njihov način napaa također je
urođen. Moj kernski terijer Flint bio je star evet goina kaa je počeo živjeti na selu. Kupili smo
zapuštenu farmu, a prostor ispo male, stare kude bio je sklonište najrazličitijih životinja iz okolice.
Jednog popodneva zapanjeno sam gledao kako je Flint gonio oposuma, uhvatio ga za vrat i žestoko
zatresao, usmrtivši ga na mjestu. Flint je bio stari pas koji je cijeli svoj život proveo u grau i nikaa se
prije nije zatekao u sličnoj situaciji za kakve su terijeri i uzgojeni. Međutim, čim se pojavio pravi poticaj,
Flintove genetske predispozicije su se probudile i on je demonstrirao ovaj vid svoje instinktivne
inteligencije.
PASTIRSKI PSI
Jean o moža najčešdih zaataka ranih pasa bio je vezan uz pastirske poslove i ra sa stokom. Čak i u
zemljama gdje su pse iz religioznih razloga prezirali ili smatrali prljavim životinjama, priznavali su im
važnu ulogu pastirskih pomagača. Pastirski psi vedim ijelom služe kao čuvari koji na okupu rže stao
(ovce, guske, stoku, koze, svinje, sobove, čak i patke) i po potrebi ga sele s pašnjaka na pašnjak (vii si.
14). Neke pasmine pastirskih pasa, npr. puli i komondor, imaju sasvim drugu ulogu - štite stao o
grabežljivaca.
Svoju pastirsku sposobnost psi su naslijedili od vukova i drugih divljih kanida koji i danas love u čoporu.
Njihova usklađena akcija lova uključuje opkoljavanje
opkoljavanje staa i ržanje lovine na okupu toliko ugo ok se
ne izvoji mlaa ili ostarjela životinja koja de postati plijen. Ovakav način lova temelji se na pet genetski
g enetski
naslijeđenih uputa. Prve vije onose se na opkoljavanje žrtve: svaki vuk treba se ivljači približiti na
približno jenakoj ualjenosti i mora biti međusobno jenako ualjen o svoga lijevog i esnog susjea.
Priržavanje ovih uputa osigurava elegantan i složen način opkoljavanja, pri kojemu čopor stvara gotovo
savršen krug koji se tijekom lova stalno
st alno zatvara.
Kako može samo jean ovčarski pas naomjestiti cijeli čoporvukova?

čoporvukova? Ved o malena, svaki ovčarski pas
pokušat de zaokružiti i čuvati sve što se miče. Nije teško naidi na priče o takvim psima koji su u stado
spontano natjeravali ne samo janja, nego i kokoši, pa čak i jecu. No, jenom mi je vlasnica nekog
graničarskog škotskog ovčara pripovijeala kako je njezin pas pokušao u stao sakupiti kukce na stazi
pre kudom, a čuo sam i za šetlanskog ovčara koji je pokušao sakupiti kišne kapi u lokvi voe. Oba
primjera prestavljaju pokušaj ispunjavanja prvih viju genetskih uputa koje se onose na opkoljavanje
plijena u lovu. Jedini problem na kojega nailazi pas je pomanjkanje drugih članova čopora koji bi mu
trebali pomodi, stoga pokušavajudi naomjestiti tucet vukova, obavlja cijeli postupak kao a je on sam
čitav čopor. Najprije oluči na kojoj de se ualjenosti o staa nalaziti "čopor". Zatim trči uokolo
zauzimajudi mjesta koja bi trebali zauzeti ostali članovi čopora. Trčedi
___j
o mjesta o mjesta, igrajudi ulogu svakog člana čopora po reu, u ivljem trku zaokružava stao. Ova
kružna trka, s kratkim pauzama na svakom stražarskom mjestu (gje bi inače trebao biti drugi vuk),
potjera ovce prema sreini staa i tako ih rži na okupu.
Treda genetski programirana lovna uputa onosi se na zasjeu. Kaa lovi čopor vukova, jean se ovaja
o ostalih i čučedi na tlu čeka ok mu rugi ne otjeraju stao. Slično se ponaša i ovčarski pas koji
najprije trči, a ona se baci na zemlju i glea u ovce. Taa ustvari igra ulogu vuka koji čeka u zasjei. Pas
pozorno promatra svaku ovcu koja se pokuša maknuti o staa. No, čim se stao zajeno pokrene, on
opet postaje čopor v ukova koji opkoljava krdo.
Četvrta uputa vezana je uz vođenje staa. Poznato

Po znato je a vukovi opkoljeno kro bivola, antilopa ili jelena,
ovoe u poručja gje je njihovo kretanje ograničeno, na primjer u blizinu voe ili ponora. Kaa su
mogudnosti bijega smanjene, lakše se izvaja žrtva. Vukovi ovo izvoe tako što se zalijedu u životinje i
time ih prisiljavaju na promjenu smjera. Poneka ih pri tome grizu za noge ili bokove. Na isti način ovčari
usmjeravaju svoje stado.
U tome je posebno učinkovit flanrijski govear, veliki belgijski pas uzgojen isključivo za tjeranje govea.
Jenog takvog psa, neugo nakon što je postao presjenik Sjeinjenih Američkih
Američkih ržava, obio je na
poklon i Ronal Reagan. Ženka, imenom Lucky, neprestano je pokušavala presjenika stjerati u stado, i
pri tome se nije ustezala gricnuti ga za pete, a jenom ga je čak ugrizla o krvi. Skakala je i na g ospo"đu
Reagan, gurajudi je u stranu kao a tjera svoju stoku u oređenom smjeru. Jenom zgoom u novinama
su objavljene neugodne fotografi je je koje pokazuju kako uporan
uporan pas tjera presjenika
presjenika i njegovu ženu u
stao, pa je Lucky, iako su je svi voljeli, protjerana na Presjenikov
P resjenikov kalifornijski ranč u Santa Barbari,
gje je umjesto političara, bez štetnih posljeica, mogla tjerati govea.
Posljenja genetska uputa koju je naslijeio pastirski pas povezana je s ruštvenom organizacijom vučjeg
čopora. Svaki čopor ima vođu, kojega znanstvenici obično zovu "alfa" vukom. Vođa započinje lov i
upravlja kretanjem čopora, ok ga rugi pažljivo promatraju i slijede
njegovo vostvo. Time se oržava usklađenost čopora i on postaje učinkovita lovna organizacija.
Pastirskom psu, alfa vuka prestavlja njegov pastir koji se oslanja na poslušnost i ranu inteligenciju psa.
Ona mu omogudava upravljanje instinktivnim karakteristikama
karakteristikama psa pa je ovoljno a pastir nauči psa
samo esetak narebi kako bi potpuno mogao upravljati njime: ođi: Pas olazi o pastira.
Stani: Pas staje.
Kreni lijevo ili Kreni esno: Pas skrede po potrebi, ovisno o položaju staa.
Opkoli lijevo ili Opkoli esno: Pas okružuje stao u naznačenom smjeru. Lezi: Pas "postavlja zasjeu", leži
i nepomično zuri u stao. Bliže: Pas trči ili kruži bliže stau. alje: Pas se ualjava o staa.
Sporije ili Brže: Ovim narebama pastir utječe na brzinu ili žestinu ranje koju pas u tom
t om trenutku
obavlja.
Dosta: Pas prekida s radom i prilazi pastiru.
Ove narebe mogu se izavati riječima, znakovima ruke, zvižucima ili nekom kombinacijom ovih načina.
Začuo, ovaj kratki popis narebi (upotpunjen s pet genetskih uputa) ovoljan je za upravljanje složenim
procesima koji jenom jeinom čovjeku i psu omogudavaju upravljanje velikim staima. Nije teško
zaključiti a bi se, bez pomodi pasa, aleko sporije ovijao i razvoj ljuske civilizacije. Stočarstvo bez
pastirskih pasa, bilo bi nemogude pa bi ukupni razvoj poljoprivree, na kojemu se velikim ijelom temelji
ekonomija ljuskog ruštva, bio ogođen ili čak zaustavljen.
Neke pasmine uzgojem su prilagođene posebnim načinima stočarenja ili posebnim vrstama stoke.
Škotski ovčar - collie (ime im potječe o planinskih ovaca crnih nogu i glave, zvanih "collev"), graničarski
škotski ovčar i šetlanski ovčar izuzetno su bistri i obri ovčari. Kao pastirski psi posebno se ističu:
belgijski ovčari, njemački ovčari, braati škotski ovčari i brijarski ovčari. Njihova je veličina ovoljna a
stoku mogu
zaštititi o vukova, kojota i rugih grabežljivaca. Velški ovčari (Cari-gan i Pembroke) namjerno su
uzgojeni niski, kako ih stoka, ok je ugrizima usmjeravaju u oređenom pravcu, ne bi ozlijeila kopitima.
PSI ZA VUČU
Pri samom spomenu pasa za vuču, vedina ljui omah pomisli na polarne pse haskije. Riječ haški zapravo
potječe o žargonizma esky, što zanači Eskim. Vjeruje se a su upravo Eskimi uzgojili pse za vuču sanjki.
Vedinu takvih pasa mogude je prepoznati ved na prvi pogle. Potječu o špiceva, imaju šiljaste uši, gusto
ugo krzno koje ne priliježe tijelu i, naravno, karakteristični kitnjasti rep ražesno savijen preko leđa. Psi
za vuču su: aljaški malamut, samoje, sibirski haški, nizozemski vučji špic (kees-hon) i norveški sivi gonič
(elkhound).
Pseda zaprega organizirana je slično kao i vučji čopor. Zapregom upravlja jean vođa (poneka g a zovu
"kralj") i njegovi pokreti usklađuju aktivnosti rugih pasa upregnutih u sanjke. Zanimljivo je a psi u
zaprezi isključivo slušaju samo svojeg vođu i uopde ne obradaju pozornost na vozača sanjki. To okazuju
brojne priče o zapregama koje su ojurile i bez vozača koji su pali ili se nisu ovoljno brzo popeli u sanjke.
Pasje zaprege oigrale su značajnu ulogu u naseljavanju arktičkih prejela. Među prvima, pomagali su
Inuitima, američkim Inijancima iz polarnih poručja, a kasnije i ljuima iz suvremen ih naselja krajnjeg
sjevera. Stoga i ne čui a je njihova uloga zabilježena u folkloru tih naroa (vii si. 15).
anas mnogi ne znaju a su se i u rugim ijelovima svijeta, nekod reovito, psi koristili za vuču kolica ili
paketa. Njufaundland, pirinejski planinski pas, bernardinac i bernski planinski pas, bili su zbog svoje snage
i izržljivosti posebno cijenjeni među mesarima, proavačima povrda, mljekarima, tkalcima, kotlokrpama
i pekarima. U osamnaestom i ranom evetnaestom stoljedu, u Engleskoj, takvim je kolima prevožena riba
(koja zahtijeva prilično brzi transport) o Southamptona o Lonona. Obično su u zaprezi bila četiri
njufaundlanda koji su vukli
Instinktivna inteligencija 15 5
težinu o sto peeset o vjesto kilograma ribe. U Bernu, jean je dini bernski planinski pas lako je vukao
tkalačka kola sa više o peeset kilograma tkanina. Čak su i mali, zajeno upregnuti, psi prilično obro
vukli kola. Zaprega koja se sastojala o
o  četiti lisičara mogla je čovjeka prosječne težine voziti na lakim
kolima brzinom od dvadeset kilometara na sat.
Psi su, posebno sirotinji, prestavljali najbolje prijevozno srestvo. Bilo ih je lako nabaviti, mogli su živjeti
i u stanovima, a u teškim trenucima prehranjivali su ih ostacima svakojake hrane. Osim što su vukli kola,
psi su čuvali robu na kolicima kaa bi se vlasnik ualjio, a pojenako obro štitili su i njegovu kudu (vii
si. 16).
U mnogim ijelovima svijeta još i anas se psi koriste kao životinje za vuču. No, u Engleskoj je to
zabranjeno zakonom. Od 1824. goine, kaa je osnovano ruštvo za zaštitu životinja (SPCA - Societv for
the Prevention of Crueltv to Animals),
A nimals), njegovi se članovi bore protiv okrutnosti prema psima. U okrutne
postupke ubrajano je i korištenje pasa za vuču, iako su ih njihovi vlasnici često uvjeravali kako je vedina
tih pasa obro zbrinuta. Međutim, uruženje SPCA je lako okazalo neke konkretne primjere okrutnosti
pri uporabi pasa za vuču, koje su kasnije uporno koristili u novinskoj kampanji i lobiranju ko
parlamentaraca. Sredinom devetnaestog stoljeda, nakon njihovih ugogoišnjih prosvjea, usvojen je
zakon kojim se zabranjuje uporaba pasa za vuču. Istovremeno je uveen i zakon o porezu na pse, što je
uroilo katastrofalnim posljeicama za čitavu populaciju pasa. Pošto se psi više nisu mogli rabiti za vuču,
a još je za njih trebalo pladati i porez, širom Engleske uslijeio je val strašnih masakara. Samo u
Birminghamu poklano je više o tisudu pasa, a slično se ogoilo i u Liverpoolu.
L iverpoolu. Ubijene pse ostavljali su
po ulicama pa se Cambridgem širio strašan zaah. Strvine su postale prijetnja po zravlje te je
graonačelnik Cambrigea organizirao masovni pokop za četiri stotine pasa.
15 6 Inteligencija pasa
PSI S POSEBNIM ZADACIMA
Mnogi anašnji psi upotrebljavaju se za najrazličitije poslove koje, zahvaljujudi svojoj instinktivnoj
inteligenciji, mogu savladati. Evo kratkog popisa nekih suvremenih zadataka pasa: psi za slijepe, vode
slijepe gospoare, pomažu im zaobidi prepreke, upozoravaju ih na olazeda vozila i omogudavaju im
samostalno kretanje, čak i u graskoj gužvi;
psi za gluhe, upozoravaju svoje gluhe gospoare na zvukove, npr. zvono na vratima, telefon ili zvižuk
čajnika;
psi tragači i spasilački psi, koriste se za traženje izgubljenih osoba te traženje

t raženje i spašavanje zakopanih po
ruševinama, u potresima ili osoba zatrpanih u lavinama;
psi za spašavanje iz voe, iz voe izvlače osobe i stvari, plivaju o nasukanih čamaca, po potrebi vuku
male čamce;
psi za pronalaženje roge i eksploziva, koriste njuh za pronalaženje krijumčarene robe. Podvrsta ovih
paša su psi tartufari, koje su počeli rabiti umjesto svinja i to iz va razloga: imaju bolji njuh i ne vole
tartufe pa im ni ne pada na pamet probati tu dragocjenu poslasticu;
psi za zabavu, uključuju pse trkače, ronioce, plesače i glumce.
Kaa viimo kako psi obavljaju neke o ovih složenih zaada, teško je zamisliti a se njihovo ponašanje
zapravo sastoji o istih instinktivnih komponenti koje služe za čuvanje, stražarenje, čuvanje staa i lov.
Na primjer, kada pas pratilac gluhih upozorava gluhu osobu a netko zvoni, njegova urođena sposobnost
zaštite i upozoravanja rugih članova čopora samo je školovanjem prilagođena novom zaatku. S ruge
strane, traženje i spašavanje ovise o istim vještinama koje su potrebne u lovu i onošenju plijena, itd. Za
obavljanje složenijih zaada, urođene sposobnosti moraju se prilagoiti i poreiti izravnom ljuskom
upravljanju. To se postiže školovanjem, a uspjeh učenja ovisi o aaptivnoj i ranoj inteligenciji psa.
Slika 1
Dandie Dinmont i njegovi terijeri, portretirani za roman Maniri mlaida Sir Waltera Scotta, iz 1815.
goine. Ova je pasmina hrabra i srčana, ali joj očito neostaje viša inteligencija.
Slika 2
Slika 3
Mnogi vjeruju kako su omadi psi zapravo pripitomljeni vukovi i a se međusobno tako obr o razumiju
stoga što na isti način rže čopor na okupu, kao uhoanu socijalnu jeinicu.
Slika 4
Kojot je ved neko vrijeme jabuka razora među biolozima. Poneka se klasificira kao vuk, poneka kao
posebna vrsta kanida - no, ugledate
li trn n:i.iilif.i simirnn ro.te.
Slika 5
Iako postoje znanstveni razlozi prema kojima se čagalj može smatrati pretkom psa, isto kao i vuk, ova
ieja opdenito nije prihvadena zbog njegove nezaslužene reputacije kukavice i strvinara.
Slika 6
Od svih divljih kanida, lisice se najrje
spominju kao mogudi preci omadih pa
No, psi i lisice imaju neke zajednk
tjelesne i psihičke karakteristike pa post
mogudnost a su poneka križane
psima.
Slika 7
Vjeruje se kako je dingo stigao u Austral
u ledeno doba s nomadima koji su kasu
postali australski domoroci. Neki smatr;
a je bio omadi pas koji je kasn
podivljao.
f hA
Slika 8
Jena o najstarijih uloga pasa bila je čuvanje
vlasništva i osoba. Slika prikazuje rimski mozaik
iz Pompeja, s upozorenjem Cave Canem (lat. Pazi
pas!).
Slika 9
Psi često sujeluju u lovu. Pointer instinktivno reagira na nazočnost lovine tako što se ukipi, glavom ili
tijelom pokazujudi ravno na plijen.
Slika 10
Lov sa španijelima (ispo) je manje iscipliniran, ali često uzbuljiviji o lova s p ointerima ili seterima.
Oni tiho pretražuju tlo ispre lovca, ne laju, ved samo istjeraju ptice.
Slika 11
Mnogi o velikih goniča visoke ivljači, poput škotskog jelenskog hrta prikazanog na ovoj slici, tako su
uspješno lovili visoku ivljač a su u nekim poručjima vukovi, jeleni i njima srone vrste istrijebljene.
Zbog pomanjkanja plijena i ovi su psi bili ugroženi te su gotovo izumrli.
Slika 13
Svi terijeri uzgojeni su s instinktivnom sposobnošdu za lov na štetočine i spremnošdu a ulaze u jazbine
malih životinja, kao što su lisice i jazavci. Kaa lovci po lavežu pronađu pse, širokim vilama i lopatama
iskopaju zarobljenu lovinu.
*: Slika 14
Mnoge vrste pastirskih pasa uzgojene su zbog posebnih osjpbina. Jena o najčunijih bila je osutnost
repa kod staro-engleskog ovčara (bobtaila) - osobina poželjna zbog poreznog zakona, prema kojem se na
sve životinje s repom, pladao porez.
Slika 15
Timovi haskija još se koriste za vuču sanjki po snijegu. Organizirani su poput vučjeg čopora, s vođom čiji
pokreti upravljaju aktivnostima rugih pasa. Vedina pripanika tima sluša samo vou i ne obazire se
previše na vozača sanjki.
Slika 16
Psi su često korišteni za vuču kolica, pogotovo sirotinjskih. Ilustracija prikazuje New York 1867. goine.
Grupa skupljača starih krpa prevozi otpa koji se još mogao proati.
,u*
SlikaU
Mnogi psi nikaa nisu imali nikakvu rugu namjenu, osim što su trebali biti kudni ljubimci. Mops, za
kojega se vjeruje a potječe iz Kine, na Zapau je stekao posebnu popularnost; primjer je psa koji je
uzgojen kao pas za pratnju.
Slika 18
Neke pasmine stvorene su a bi se istaknule pojeine povoljne psihološke
psihološke karakteristike. Kavalirski
španijel kralja Charlesa uzgojen je rai izrazite nježnost i blagosti svojeg temperamenta.
Slika 19
Ližudi i njuškajudi svoju štena, majka grai
Instinktivna inteligencija 15 7
PSI ZA PRATNJU
Psi ispunjavaju još jenu važnu ulogu u našem životu: prave nam ruštvo. Za to im ne treba posebna
instinktivna inteligencija, ved sve ovisi o karakteru psa. Postoje okazi a su ved u starom Egiptu ljui
pokazivali zanimanje za male pse, nekakve žive igračke, čija je jeina zaada bila praviti ljuima ruštvo.
Crteži, slike i razni kipovi takvih pasa svjeoče a su prvi psi za pratnju bili maltezeri ili pomeranski
špicevi. I kasnije su iljem svijeta nastale mnoge ruge pasmine s istom ulogom psa kao kudnog ljubimca:
u Engleskoj - kavalirski španijel kralja Charlesa i engleski patuljasti španijel, a u Kini - pekinezer.
Povremeno su psi za pratnju, zbog prerasua, bivali osuđivani a ne rae ništa korisno. Mops se (vii si.
17), na primjer, spominje ved 400. goine prije Krista, kaa je uzgojen kao ljubimac buističkih svedenika
na Tibetu. U viktorijanskoj Engleskoj ova je pasmina jednom u novinama grubo napadnuta. Pisac je tvrdio
a su takvi psi potpuno "beskorisni" i žalio se kako ni najbolji učitelji "mopsa nisu mogli naučiti a nešto
ulovi". Ovom pragmatičaru, čini se, m opsova sposobnost da svojem vlasniku donosi veselje i
zadovoljstvo, nije predstavljala koristan rad.
anas su se stavovi promijenili. Priznaje se a psi kroz igru mogu poslužiti u ogoju jece. Još je
značajnije što osobama svih uzrasta pružaju potrebnu ljubav i ruštvenost, stoga ih često koriste za razne
psihološke terapije: pomažu jeci s poteškodama u komuniciranju, epresivnim osobama i starijim
ljudima koje pate od izolacije i osamljenosti. Štoviše, postoje okazi a tjelesni kontakt sa psima
učinkovito umanjuje stres i razne napetosti. Psihijatri James Lynch i Aaron Katcher, sa Sveučilišta u
Pennsvlvaniji, okazali su a se osobama koje miluju psa usporava ra srca, smiruje isanje, popušta
napetost mišida: rugim riječima, nestaju tjelesni simptomi stresa. Mnoge druge studije pokazuju da
stariji ljui koji žive sa psima imaju
im aju manje zravstvenih problema i rjeđe olaze liječniku nego ljui istih
goina bez psa. Psihologinja Erica Frieman neavno je proučavala koliko ugo nakon hospitalizacije
mogu preživjeti ljui sa ozbiljnim srčanim problemima. Otkrila je
zanimljiv poatak: među živim pacijentima, broj vlasnika pasa bio je čak četiri puta vedi nego ko onih
koji nisu imali nikakve ljubimce. Čini se a vam kudni pas stvarno može proužiti život!
159
IX.
Adaptivna inteligencija
Znam za pse, pogotovo mlade, koji su po pitanju pameti skoro jednako nepametni kao i ljudi.
ROBERT BeNCHLEY
ok pasja instinktivna inteligencija otkriva koje su karakteristike i vještine zapisane u njego vom
genetskom kou, aaptivna inteligencija uključuje sve znanje, vještine i opde sposobnosti koje on tijekom
života može naučiti. Aaptivna inteligencija pasa sastoji se o viju osnovnih komponenti. Prva je
sposobnost učenja i njome se označava brzina kojom pas uči. Postoji mnogo oblika učenja stoga du ih
malo pojasniti. Učenje promatranjem je slučajno, prirono učenje temeljeno na uzročno -posljeičnoj
vezi, ali ono ne zahtijeva izravno uključenje promatrača.
promatrača. Tako de pas, promatrajudi gospoara, naučiti da
se iz hlanjaka vai hrana pa de uvijek zajeno s vlasnikom olaziti u kuhinju s naom a de se i za njega
štogo nadi. Učenje prepoznavanjem okoline je takvo pamdenje koje psu pomaže u izrai svojevrsnog
mislenog zemljovida ili prikaza neposredne okoline u kojoj se krede. Ono uključuje i posebne premete,
osobe ili mjesta uz koje se nešto reovito ogađa. Socijalno ili ruštveno učenje je posebno važno u
onosu čovjeka i psa. Pomaže psu ogonetnuti čovjekove (ili pasje) emocionalne i ruštvene znakove.
Razumijevanje jezika omogudava psu učenje ljuskih usmenih znakova.
Napokon, ko učenja i savlaavanja narebi pas se aktivno uključuje. Iako se ono često temelji na metoi
pokušaja i pogrešaka, učenje završava pravilnom reakcijom na oređene poticaje i obivanjem nagrae.
Čim pas čuje zapovije sjeni, najčešde je omah posluša, jer zna a demo ga poglaiti ili nagraiti
hranom.
Ruku po ruku s različitim vrstama učenja ie i sposobnost pamdenja. Kao što se pojeinci razlikuju u
brzini učenja i učinkovitosti, razlikuju se i po svojim sposobnostima kratkoročnog i ugoročnog pamdenja.
Kratkoročno pamdenje je prvi korak bilo koje obrae informacija. Siguran sam a ste poneka, prijatelja
ili službenika sa 988, zamolili telefonski broj koji
ko ji ste omah potom i birali. Taj broj bio je pohranjen u
vašem kratkoročnom pamdenju. Ukoliko je veza bila zauzeta i morali ste ponovno nazvati, niste ga se više
mogli sjetiti. Triesetak sekuni, koje su prošle o kaa st e obili broj i prvi puta ga birali o trenutka
kaa ste opet htjeli nazvati, bilo je ovoljno a broj izblijei u,pamdenju.
ugoročno pamdenje je relativno neograničena sposobnost pohranjivanja informacija koja proizvoi

trajna sjedanja. Psiholozi su okazali a se informacija, koja je bila zaržana u memoriji oko pet minuta, u
više o 50 posto slučajeva može ozvati iz sjedanja nakon mjesec ana, a u više o 40 posto slučajeva i
nakon godinu dana.
rugi važan element aaptivne inteligencije je sposobnost rješavanja problema - sposobnost

savlaavanja fizičkih ili pojmovnih prepreka koje psa sprečavaju u ostizanju cilja (npr. na grade). Postoje
va oblika rješavanja problema. Prvi je sposobnost planiranja i izbor ponašanja koji psa voi o rješenja,
a rugi je sposobnost pohranjivanja naučenih strategija i poataka koji m u omogudavaju prisjedanje na
prijašnje problematične situacije
situacije u kojima je ved stekao potrebna iskustva pa ih može primjeniti na
trenutačne prilike.
Dok instinktivna inteligencija gotovo u cijelosti ovisi o pojedinoj pasmini, adaptivna inteligencija ovisi o
pojeincu. Mnogo je teže uzgojiti pse s visokom aaptivnom inteligencijom nego uzgojem razviti jednu ili
vije grupe posebnih sposobnosti. Stoga de nam u mjerenju aaptivne inteligencije nekog psa najviše
pomodi testiranje baš te životinje. Ono
Adaptivna inteligencija 161
se ne mora izvoditi u laboratoriju i ne treba ga voiti stručnjak, no želimo li pouzane rezultate, moramo
ga brižljivo pripremiti i provesti. Za sve one koji bi željeli ispitati aaptivnu inteligenciju vlastitog psa
sastavio sam niz od dvanaest testova inteligencije (CIQ - Canine IQ Test) koji pokrivaju veliko poručje
aaptivne inteligencije pasa. Pet testova ispituje sposobnost rješavanja problema, ok ostali mjere
brzinu i kvalitetu učenja i pamdenja. Neki o njih, npr. prvi test, bit de psima prelagani (iako, vjerujte mi
na riječ, ima onih kojima su prilično teški), ok de ruge mnogi rješavati s oređenim poteškodama. Svaki
test utemeljenje na službenim laboratorijskim i praktičnim ispitivanjima, koje sam o neke mjere
(smanjivši potrebnu opremu) prilagoio kudnim uvjetima kako bi ih svaki zaineteresirani vlasnik psa lakše
mogao organizirati i provesti.
TEST INTELIGENCIJE ZA PSE (CIQ)
Svih vanaest testova uključenih u CIQ prilično su jenostavni, a vedinom i zabavni. I psi ih najčešde vole,
jer nisu svjesni da ih se ispituje. Njima je sve to tek nova igra. Testovi su neovisni jedan o drugome pa se
mogu provoiti ovojeno i bilo kojim reom. Izuzetak su semi i osmi test (kratkorčno i ugoročno
pamdenje) koji moraju slijeiti jean za rugim. Nije nužno sve testove provesti isti an, jer pril ikom
testiranja pse često treba motivirati hranom pa je primjerenije ispitivanja organizirati u va ili tri navrata.
Tako se pas nede zasititi ni umoriti, što bi moglo utjecati na isho testa. Cijeli CIQ traje o trieset o
šezest minuta, ovisno o ispitivaču i psu. U nekim testovima moramo pričekati na pravilnu reakciju psa
stoga de oni jenostavno uže trajati.
Ispitivač koji se obro pripremio, može ubrzati testiranje. O pomagala najčešde nije potrebno ništa
rugo osim ogrlice i uzice. Povremeno de vam trebati štoperica, ali de poslužiti i sat sa sekunarom. Za
rugi test potrebna je prazna limenka, za četvrti veliki ručnik, a za šesti mali ručnik. U evetom testu
trebat de vam velika hrpa teških knjiga ili aska s nekoliko opeka, a za vanaesti test veliki komad kar-
tona. Skoro u svim testovima

t estovima nužno je pripremiti nekoliko komaida hrane. Neka to buu poslastice koje
vaš pas posebno voli kako bi mu prestavljale pravu motivaciju za rješavanje problema. Ukoliko vaš pas
ne zna sjesti ili ustati na zapovije, neke testove (na primjer 2, 7, 8, 9 i vjerojatno 12) lakše dete provesti
uz pomodnika, koji de vam pomodi zaržati psa na mjestu ok vi provoite test.
Kako bi CIQ pokazao što objektivnije rezultate treba zaovoljiti neke uvjete. Pas mora biti star barem
goinu ana, iako neke pasmine koje brže sazrijevaju (vedinom su to veliki psi) možemo testirati i ranije,
tj. kaa psi navrše evet ili eset mjeseci. Ipak, preporučujem vam a ne žurite. Bila bi prava šteta loše
ocijeniti psa samo zato što je bio premla a u potpunosti pokaže svoje umne sposobnosti. Naalje, pas
mora najmanje tri mjeseca živjeti s osobom koja de provoiti testiranje, inače prvi, peti i eseti test nede
biti mjeroavni. Također je važno a pas živi
ž ivi na istom mjestu barem eset tjeana, jer inače, nedemo
modi uzeti u obzir isho tredeg testa. Napokon, treba imati na umu a su rezultati prvog testiranja
najobjektivniji. Stoga, ukoliko želimo obiti mjeroavne vrijenosti, ne bismo smjeli testove ponavljati
više o va puta. Poneka vlasnici pasa vole promatrati promjene njihovih reakcija pri izvođenju
pojeinih testova pa ih učestalo ponavljaju, ali obivene
Test
Vrijeme Bodovi
1 Učenje promatranjem (prilaženje vratima)
2 Rješavanje problema (hrana ispod limenke)
3 Pozornost i prepoznavanje okoline (premještanje premeta u sobi)
4 Rješavanje problema (pas po ručnikom)
5 Učenje ruštvenih onosa (osmijeh)
6 Rješavanje problema (hrana po ručnikom)
7 Kratkoročno pamdenje (traženje hrane nakon kratkog vremena)
8 ugoročno pamdenje (traženje hrane nakon uljeg vremena)
9 Rješavanje problema (izvlačenje stvari ispo prepreke)
10 Razumijevanje jezika (pravilno/pogrešno

(pravilno/pogrešno ime)
11 Proces učenja (učenje zapovijei sprijea)
12 Rješavanje problema (zaobilaženje prepreka) Ukupnu broj boova
Tablica 9.1
vrijenosti taa su samo informativne. Mnogi su priznali a sa psima češde izvoe neke testove samo
rai zabave u kojoj posebno uživaju psi.
Prilikom testiranja, bez obzira na to hode li se vaš pas pokazati boljim ili lošijim o očekivanog, morate
ostati mirni. Nemojte ga zbunjivati vikom, zgražanjem ili omalovažavanjem. Svaki test uzmite kao igru i
pokušajte a ga tako oživi i pas. U nekim testovima bit de potrebno psa boriti i poticati, u rugima se
mora šutjeti, a poneka dete psa "nagovarati" komaidima mesa.
Izvođenje CIQ testa

Koristedi se tablicom za zbrajanje boova prikazanoj na tablici 9.1, upišite boove vašeg psa na točno
previđene crte. Moel tablice možete preslikati ili prepisati.
TEST1
Prvi test ispituje sposobnost učenja promatranjem koje pas svakonevno primjenjuje u različitim
situacijama i trebao ga je ved stedi u svom saašnjem omu. Ovim testom demo na jenostavni način
započeti testiranje aaptivne inteligencije vašeg psa.
Izaberite io ana u kojem psa obično ne voite u šetnju. Buite s njim u istoj prostoriji. Pas mora biti
buan, a kaa vas poglea tiho uzmite svoj kaput, ključeve i uzicu (ako je rabite) te ostanite n a mjestu ne
prilazedi vratima. Ako pas ojuri o vrata ili vam priđe s očiglenim uzbuđenjem i zanimanjem, ajte mu
5 boova. Ne učini li tako, krenite ravno prema vratima pa zastanite. Ukoliko vam taa priđe,
previđajudi olazak u šetnju, upišite 4 boa. Ako ne, snažnije pritisnite kvaku tako a se zvuk obro
čuje. Približi li se saa, upišite 3 boa. Pokaže li zanimanje za ono što raite, ali ne olazi o vas, ajte mu
2 boa. Ako se uopde ne obazire na vas, upišite 1.
TEST 2
Ova j test ispituje sposobnost

sposobnost rješavanja problema.
problema. Potrebna vam je prazna limenka,
limenka, komaid mesa i
štoperica (ili sat sa sekunarom). Prvo pokažite psu komaid mesa i ozvolite a ga ponjuši. Potom ga
naglašenim pokretima spustite na po i pokrijte limenkom. Počnite mjeriti vrijeme i potaknite psa a
uzme meso. Ukoliko vaš pas prevrne limenku i uzme meso za manje o pet sekuni, ajte mu ocjenu 5;
učini li to za pet o petnaest sekuni, upišite 4, za vrijeme o petnaest o trieset sekuni ajte mu 3
boda, a za trieset o šezeset sekuni 2 boa. Pokuša li pas njuškajudi oko limenke jenom ili vaput
odi o mesa, ali ne uspije u tome niti nakon jene minute, upišite mu 1 bo. Ako se uopde ne potrui
odi o hrane, upišite 0.
TEST 3
Ovo je test pozornosti i prepoznavanja životne okoline. ok je pas izvan kude, vi ili vaš pomodnik
premjestite namještaj u sobi koju obro poznaje. Možete onijeti još nekoliko stolica, premjestiti veliki
koma namještaja u sreinu sobe, staviti stolid u rugi kut ili stol iz kuta premjestiti u sredinu sobe. Bilo
kako bilo to moraju biti uočljive promjene. Pokušajte premjestiti barem pet stvari. Taa uveite psa u
sobu i počnite mjeriti vrijeme, ali nastojte biti tihi i nemojte se micati. Uoči li pas u roku o petnaest
sekundi da se u sobi nešto izmijenilo te počne istraživati ili njuškati po premještenim stvarima, ajte mu
5 boova. Ako razlike primijeti u roku o petnaest o trieset sekuni, upišite 4 boa. Treba li mu za to
trieset o šezeset sekuni, upišite 3. Glea li po sobi oprezno, kao aje uočio promjenu, ali ništa ne
istražuje, ajte mu ocjenu 2. Ukoliko prođe cijela minuta, a pas još uvijek ništa ne primjeduje, upišite 1.
TEST 4
Ovim testom opet demo provjeriti sposobnost rješavanja problema. Trebat de vam veliki ručnik, manji
pokrivač ili neki vedi koma teže tkanine. Kaa ie oas buan i aktivan, aite mu a nonniši ručnik. Rr/im
i spretnim pokretom koji ste ranije uvježbali, prebacite mu tkaninu preko glave i ramena. Počnite mjeriti
vrijeme i promatrajte u tišini. Uspije li se pas osloboiti u roku o petnaest sekuni, obit de 5 boova; za
petnaest o trieset sekuni zaslužuje 4 boa, za trieset o šezeset sekuni ajte mu 3 boa, za
minutu ili dvije samo 2 boda. Ukoliko ni nakon dvije mi nute ne uspije zbaciti pokrivač, upišite mu 1 bo.
TEST 5
Ovim testom otkrivamo pasju sposobnost socijalnog učenja, tj. koliko brzo može shvatiti ruštvene
onose. Izaberite trenutak kaa pas sjei ualjen o vas oko va metra, ali mu nije izričito naređeno da
ostane na mjestu. Zagleajte se u njega. Kaa vas poglea, nabrojite u sebi o tri, a potom mu se široko
nasmiješite. Približi li vam se mašudi repom, ajte mu ocjenu 5. Ako ođe, ali to učini polako ili pak samo
krene, ali ne maše repom, upišite 4. Ustane li, ali ne prilazi, obit de 3 boa. Ako se pas ualjava, upišite 2
boa. U slučaju a se uopde ne obazire na vas, ajte mu 1 bo.
TEST 6
Ovaj test rješavanja problema sličan je rugom testu, ali je malo teži. Glavna razlika je u tome što
zahtijeva nešto više spretnosti. Treba vam mali ručnik ili kuhinjska krpa (nemojte uzeti veliki ručnik koji
ste koristili u četvrtom testu). Pokažite psu koma hrane - olično de poslužiti keks za pse. Neka ga
ponjuši i glea oko pet sekuni. Zatim ga, vrlo naglašenim pokretima, stavite na pod i, dok pas gleda,
pokrijte ga ručnikom. Počnite mjeriti vrijeme i potaknite psa a uzme keks. Ukoliko ga pronađe u roku o
petnaest sekuni, ajte mu 5 boova; uspije li to učiniti za petnaest o trieset
tr ieset sekuni, upišite 4;
vri jeme
jeme o trieset o šezeset
šezeset sekuni ocijenite
ocijenite s 3 boa, a za minutu ili vije ajte
ajte mu 2 boa. Ako pas
pokuša odi o zalogaja, ali oustane, upišite 1, a ukoliko ga ne pokuša tražiti čak ni u roku o vije
minute, upišite 0.
TEST 7
Ovo je test kojim mjerimo kratkoročno pamdenje. Nakon njega omah proveite osmi test. Izaberite
prosječno veliku sobu koja nije pretrpana namještajem ili rugim stvarima. Potreban vam je komaid
hrane slabog mirisa, jer bi u suprotnom njuh vašeg psa pokvario rezultat. Ukoliko pas ne zna na zapovjed
ostati na mjestu, neka ga prirži vaš pomodnik. Pas, vezan uzicom, mora sjeiti u sreini sobe. Pokažite
mu zalogaj; može ga čak i ponjušiti. Potom ga vrlo naglašenim pokretima, bez riječi, stavite u kut. Buite
sigurni a vas je pas pratio pogleom. Izveite psa, prošetajte u krug, a ona ga opet uveite i oveite
do sredine sobe. Izlazak iz sobe ne bi trebao trajati dulje od petnaest sekundi. Pustite psa s uzice i
počnite mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno o hrane, obiva 5 boova. Ako pas sustavno njuši po sobi i
nađe zalogaj, upišite 4. Traži li okolo bez nekog rea, ali pronađe zalogaj u roku o četreeset i pet
sekuni, ajte mu 3 boa. Traži, ali ne uspjeva nadiii vremenu o četreset i pet sekuni,  obij a 2 boda.
Ukoliko i ne pokušava tražiti, upišite 1.
TEST 8
Ovo je test ugoročnog pamdenja. Povezan je sa semim testom i treba ga provesti neposreno nakon
njega. Okružje treba biti ientično. No, ovoga puta zalogaj hrane ostavite u nekom rugom kutu. Zatim
psa izveite van i nakon pet minuta vratite se u sobu, stanite u sreinu, pustite psa s uzice i počnite
mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno o zalogaja, upišite mu 5 boova. Ako najprije pođe tamo gje se
zalogaj nalazio u prethodnom testu, a onda brzo pronađe pravo mjesto, ajte mu 4 boa. Njuši li
sustavno po sobi i nađe zalogaj, treba obiti 3 boa. Ako ga traži bez nekog rea, ali ipak uspije pronadi u
roku o četreset pet sekuni, obit de ocjenu 2, a ukoliko ga traži i ne uspijeva otkriti u vremenu od
četreset pet sekuni, upišite mu 1 bo. U slučaju a pas ni ne pokuša tražiti, upišite 0.
A daptivna inteligencija 167
TEST 9
Ovo je test sposobnosti rješavanja problema i manipulativnih vještina. Potrebna vam je konstrukcija
slična niskom stolu, koju možete napraviti o rvene ploče i nekoliko opeka ili o nekoliko velikih knjiga.
Dva
Ilustracija 9.2
Postava za eveti test. Umjesto knjiga možete rabiti cigle ili blokete koji su
ovoljno teški a ih pas ne može pomaknuti.
jenako visoka kupa knjiga

knjiga položite na po, međusobno
međusobno malo razmaknuta, a preko njih položite tredu a
izglea kao stol. Vrh oatno opteretite
o pteretite s težim knjigama, kako ih pas ne bi mogao pomaknuti (najbolje
de poslužiti teški svesci enciklopeije).
enciklopeije). Trebali biste obiti konstrukciju sličnu stolu, koja de biti ovoljno
niska a pas ne može ispo nje provudi glavu, ali ovoljno visoka a može pometnuti šape (ilustracija
9.2). Za pse male i srenje veličine poželjna je visina o seam o osam centimetara. Moža dete otkriti
a ved imate kakav niski stolac ili kauč koji de poslužiti umjes'to mojeg prijeloga.
Postavite psa blizu sebe tako a vas obro vii. Pokažite psu komaid mesa, ozvolite mu a ga ponjuši, a
potom ga, naglašenim pokretima, stavite po vaš "stol". Počnite mjeriti vrijeme i potaknite ga a uzme
meso. Uspije li ga izvudi šapama za manje o šezeset sekuni, ocijenite
ocijenite ga s 5. Ako ga se omogne za
manje o tri minute, upišite 4. Koristi li se samo njuškom i ne uspijeva ohvatiti zalogaj, ili ga ni šapama
ne može izvudi za tri minute, upišite mu 3 boa. Ukoliko pas uopde ne koristi šape, nego samo njuši
meso, ili ga pak pokušava njuškom izvaiti, pa oustane, ajte mu 2 boa. U slučaju a niti nakon jene
minute uopde ne pokuša odi o zalogaja, upišite mu m u 1 bo.
TEST 10
Ovaj test mjeri sposobnost razumijevanja jezika. Neka pas udobno sjedi ili stoji udaljen od vas barem dva
metra. Glasom kojim ga inače zovete, kažite "hlanjak". Ukoliko krene prema vama, ajte mu 3 boa.
Ostane li na mjestu, istim tonom recite "kino". ođe li, upišite 2. Ako ni taa ne ogovara, zovite ga
imenom koristedi pri tom oatak "ođi". ođe li ili krene prema vama, ocijenite ga s 5. U suprotnom,
još jenom ga pozovite imenom.
imenom. ođe li taa, ajte mu 4 boa. Ako ne, upišite 1 bo.
TESTU
Ovim testom ispitujemo brzinu procesa učenja ko psa. Naravno, ovu demo sposobnost najbolje izmjeriti
pozorno pratedi koliko je vremena potrebno psu u savlaavanju nove narebe. Stoga sam izmislio
naredbu
koju psi ne poznaju - zovimo je nareba "sprijea". Ona potiče reakciju koja de vjerojatno biti isto toliko
nepoznata vašem psu kao i sama nareba: pas se treba ustati iz položaja "pore", napraviti korak
naprijed, okrenuti se prema vama i s jesti tako a glea u vaša koljena.
koljena. (Poneka se ova vježba
vježba pokaže
korisnom pa dete je moža htjeti zaržati
z aržati u komunikacijskom repertoaru sporazumijevanja s vašim psom
i nakon testiranja.) a biste postigli valjane rezultate, m orate test provesti u ujenačenim i dosljednim
uvjetima. Posebno je važno ržati se uputa o broju ponavljanja i načinu kretanja za vrijeme treninga. Za
ovaj test potrebno je više vremena, no usprkos svemu, ne bi trebao trajati uže o eset minuta.
Trebat de vam pun žep "nagranih" komaida hrane, a ok traje učenje ne smijete škrtariti s
pohvalama. Počnite tako a pas sjei uz vašu lijevu nogu u položaju "pore". (Pretpostavljam a ste psa
ved naučili ovoj narebi. No ukoliko niste, to je prvo što treba naučiti. Svaki program školovanja počinje
ovom naredbom, jer je ona osnovni civilizacijski minimum svakog psa.) Pas treba imati ogrlicu i uzicu.
Piva tri pokušaja: Jasnim glasom izgovorite zapovije sprijea, pljesnuvši se lagano lanovima izna
koljena (ako ved rabite tu zapovije za nešto rugo, možete izabrati i rugu narebu, recimo gleaj me.)
Naravno, pas nede omah znati o čemu govorite. Stoga ga morate postaviti u položaj sprijea. To dete
učiniti tako a esnom nogom koraknete naprije i istovremeno psa povučete za sobom. Povucite ga
taman toliko da ustane i krene korak - dva naprijed. Potom desnom nogom koraknite natrag i potegnite
uzicu kako biste prisilili psa a se okrene prema vama u smjeru kretanja kazaljke na satu. Imate li vedeg
psa, moža dete morati napraviti još jean korak natrag. Nakon toga potisnite psa u položaj sjei. Omah
ga pohvalite ili nagraite komaidem mesa. Vratite ga u stav pore i sve ponovite još va puta.
Četvrti i peti pokušaj: Postupak je isti kao i u prva tri pokušaja, samo što nakon izavanja zapovijedi jedan
trenutak treba pričekati pa tek ona pomaknuti psa u stav sprijea. Pritom nastojte što manje pomicati
esnu nogu. Vježbu ponovite va puta.
Šesti pokušaj: Ovo je test. Zapovijeite sprijea, ali nemojte micati psa. Zauzme li sam traženi položaj, pa
makar i nespretno, ajte mu 6 boova i smatrajte test završenim. Ako se pas nakon pet sekuni ne
pomakne, postupite kao aje ovo još jena vježba: oveite ga u pravilan položaj i nagraite ga.
oatni pokušaji i testovi: Učinite oatnih eset vježbi kao u četvrtom i petom pokušaju, pa ona
ponovite test iz šestog pokušaja. Ukoliko pas obro izvrši zapovije, ocijenite ga s 5 boova, a ako ne
uspije, napravite još eset vježbi. Po zanji puta ponovite test. Izvee li pas vježbu bez vaše pomodi (nije
važno koliko loše, polako ili nespretno), ajte mu 3 boa. Ako ođe naprije, ali ne sjene, upišite 2.
Ustane li, ali se ne okrene, upišite 1. Ostane li pas sjeiti, upišite 0.
TEST 12
Ovaj test je prilično težak problemski zaatak, jer se pas^na neki način treba ualjavati o premeta koji
želi obiti. Potrebno je malo pripreme. Trebat de vam veliki koma kartona, kojega vaš pas ne može
preskočiti ako je okomito postavljen. U kartonu izrežite okomiti otvor, širok oko osam centimetara, koji
de početi i završiti nekoliko centimetara o ruba
r uba kartona. Postavite karton okomito, zalijepite ga ili
zavežite na va bočna nosača (to mogu
m ogu biti ruga va komaa kartona, vije kutije ili vije polegnute
stolice) tako da dobijete zaslon kakav je prikazan na ilustraciji 9.3. Postavite psa pred zaslon (ako treba,
može ga netko ržati,) i kroz okomiti otvor privucite njegovu pozornost. Kroz prorez mu pokažite hranu i
položite je na po, ali ne preblizu kako je pas ne bi ohvatio šapom. Pomodnik neka pusti psa, a vi ga
potičite a uzme meso, istovremeno počnite mjeriti vrijeme. Ukoliko pas u roku o petnaest sekuni
zaobiđe zaslon i uzme zalogaj, ocijenite ga s 5. Bue li mu trebalo o petnaest o trieset sekuni, upišite
4 boa, a za trieset o šezeset sekuni, 3. Ne uspije li ni nakon šezeset sekuni, prestanite ga poticati
i stanite mirno sa strane, ali i alje mjerite vrijeme. ođe li o zalogaja za jenu o vije minute, upišite
2. Pokuša li šapama osegnuti zalogaj, pa oustane, upišite mu 1 bod, no ako nakon dvije minute, ne
okaže nikakavu inicijativu, uoišite 0. .........
....................
..................
....... -----
Objašnjenje rezultata CIQ testa
Zbrojite boove i objašnjenje potražite u narenom tekstu.
54 ili više boova: Vaš pasje pravi pasji genije. Rijetki su psi s takvim stupnjem inteligencije. U našoj
kontrolnoj grupi ovu razinu dostiglo je manje od pet posto pasa (prosjek svih testiranih pasmina).
Ilustracija 9.3
Postava za dvanaesti test.
172 INTELIGENC1JA PASA
48 do 53 boa: Vlasnik ste natprosječno inteligentnog psa.
42 o 47 boova: Vaš pas ima visoku inteligenciju i vjerojatno može bez poteškoda izvršiti sve zaatke
koji se obično postavljaju pre pse.
30 o 41 bo: Ovakav rezultat prestavlja prosječno inteligentnog psa koji povremeno može pokazivati
genijalne reakcije, ali de u rugim situacijama biti lošiji.
24 o 29 boova: Vaš pas pripaa u onju polovicu prosječno inteligentnog pasjeg svijeta. Iako poneka
može izgleati prilično pametan, u vedini slučajeva treba uložiti mnogo trua ok ne shvati što se o
njega traži.
18 do 23 boda: Inteligenciju ovoga psa nazvao bih graničnom. Pas s ovim stupnjem inteligencije
inteligencije teško se
prilagođava zahtjevima svakonevnog života i ne osiže očekivanja svojeg vlasnika. Ipak, u staloženom
okruženju bez stresnih poražaja, to bi mogao postati obar pas.
Ispod 18 bodova: Psi s ovakvim rezultatom pokazuju sve znakove pomanjkanja adaptivne inteligencije. S
njima je oista teško živjeti.
RAZLIKOVANJE POJEDINIH PASMINA PO S TUPNJU ADAPTIVNE INTELIGENCIJE
Unutar svake pasmine postoje velike razlike u aaptivnoj inteligenciji. Nažalost , CIQ test provodio se na
premalom uzorku a bismo na temelju obivenih rezultata mogli stvarati zaključke o svim pasminama.
Moje iskustvo u radu s ovim testom, govori da su neke popularnije pasmine pokazale izuzetno dobre
rezultate. Najviše rezultate postigli su (abecenim
(abecenim reom): obermani, norveški jelenski goniči, njemački
ovčari, puli (stanarni, mali i patuljasti), puliji (mađarski ovčari) i šetlanski ovčari. Nabrojene pasmine
ostupaju o ostalih na svim razinama aaptivne inteligencije: u učenju, pamdenju i rješavanju
problema.
Iznenađuje činjenica a uspoređivanje rezultata postignutih u testovima učenja i pamdenja (pogotovo u

testovima 1, 3, 7 i 8 ) s rezultatima problemskih testova (testovi 2, 4, 6, 9 i 12), pokazuje kako
su neke pasmine u jenom poručju iznimno obre, a u rugom loše. Psi koji izuzetno obro uče i pamte,
ali ne pokazuju veliku
v eliku inteligenciju u rješavanju problema su (abecenim reom): belgijski ovčari (Mali -
nois i Tervuren), bernski planinski psi, b igli (engleski kunidari), flanrijski govearski psi, graničarski
škotski ovčari, labraori, velški kratkonogi ovčari (Carigan i Pembroke) i zlatni retriveri.
Terijeri i rani psi osobito obro rješavaju probleme, ali lošije uče i pamte. Među njima su: au stralski
terijer, foksterijer (kratkolaki i oštrolaki), kernski terijer, plavi irski terijer i zapanoškotski bijeli terijer.
Rani psi koji obro rješavaju probleme su aljaški malamut, samoje i sibirski haški. rugi obri rješavači
problema su i basenči, belgijski špic, čiuaua i svi šnauceri.
Ova analiza zorno pokazuje a je aaptivna inteligencija

inteligencija zapravo spoj vaju vrlo različitih oblika
intelilgencije. Sposobnost
Sposobnost učenja i pamdenja ne porazumijeva ujeno i sposobnost rješavanja
r ješavanja problema.
Dok su kod nekih pasmina obje visoko razvijene, kod drugih dominira samo je dna sposobnost, dok druga
može biti tek prosječna. Osim toga, u svakoj pasmini ima i pametnijih i glupljih jeinki.
175
X.
Rana inteligencija ili inteligencija poslušn osti
Školovan ili ne, on de o neke mjere uvijek biti samouvjereni pas.
Carol Lea Benjamin
Svatko tko se bavi psima može vam redi kako se pojeine pasmine jako razlikuju po svojoj inteligenciji, i
gotovo uvijek omah de vam nabrojiti prenosti ili neostatke svake o njih. Takvi ljui najčešde pojam
inteligencija koriste kaa žele redi a je pas sposoban za školovanje, a njihova zapažanja onose se na
ranu inteligenciju ili inteligenciju poslušnosti.
poslušnosti. U raznim tekstovima mogu se pročitati mnogi komentari o
inteligenciji pasa. Izvojit du neke. iljem svijeta poznati televizijski voitelj Peter Jennings o aljaškom
malamutu kaže: "Njihov je mozak tvr poput riječnog kamena", veterinar Michael Fox govori o irskim
seterima: "Tako su glupi da se izgube na kraju v lastite uzice", pisac onal McCaig: "Graničarski škotski
ovčari su vrlo bistri, brzi i prilično čuni." Neki i pretjeruju u svojim pohvalama oređenih pasmina. Evo
što je profesionalni reser pasa Morton Wilson rekao o obermanu: "Svi obermani bi se trebali zvati
Einstein. ouše, moža je to ipak previše velikoušna pohvala. Malo su slabiji u matematici, ali bi iz bilo
koiee rueoe premeta sieurno moeli ostidi oktorat znanosti." rugi
iznose poražavajude primjebe; uzmite, na primjer, E. B. Whiteov komentar o jazavčaru: "Jenog ana,
ako ikako uspijem, napisat du knjigu upozorenja o karakteru i temperamentu jazavčara i o tome zašto ga
se ne može i ne treba školovati. Prije bih naučio zebru ržati štap na nosu nego naveo jazavčara da me u
bilo čemu posluša."
Iza takvih ili sličnih komentara, bili oni objektivni ili ne, krije se spoznaja kako je neke pasmine lakše
školovati o rugih. Vedina stručnjaka ipak priznaje a svaki pas mora imati oređeni stupanj instinktivne
ineteligencije koja ga čini korisnim čovjeku. S ruge strane, polaze o pretpostavke kako su neke pasmine
prespore ili tvroglave te stoga i ne mogu naučiti ništa više o onoga što im je urođeno. Je li to točno?
Razlikuju li se pojedine pasmine doista po radnoj intel igenciji ili inteligenciji poslušnosti?
MOGU LI SE OKAZATI RAZLIKE ^VIEĐU PASMINAMA?
Po struci sam psiholog istraživač, stoga nije ni čuno što sam se počeo baviti pitanjem inteligencije raznih
pasmina. No, ipak moram priznati, naivno sam pretpostavio da o toj tematici sigurno postoje brojne
sustavne laboratorijske stuije pa du samo morati proučiti znanstvenu literaturu kako bih oreio
relativnu inteligenciju pojeinih pasmina. Nažalost, pokazalo se a nije tako.
Trebao sam omah na početku shvatiti a je takav istraživački ra jenostavno prevelik zalogaj za svaki
anašnji laboratorij. Zamislite ovo: za oređivanje relativne rane inteligencije neke pasmine potrebno je
imati eset primjeraka pojeine pasmine (zbog mogudnosti varijacija u sposobnostima po jedinih jedinki).
No kako nas mnogi učitelji i voiči pasa uvjeravaju a postoje očiglene razlike između mužjaka i ženki,
morali bismo, zbog točnosti istraživanja, taj broj povedati na vaeset -eset mužjaka i eset ženki. To
znači a bi se za obrau svih stotinu trieset četiri pasmine registrirane pri američkom Kennel Clubu
(AKC), u vrijeme pisanja ove knjige trebalo testirati 2680 pasa. Kaa bi istraživač
Rana inteligencija
inteligencija ili inteligencija poslušnosti 177
psu, račun bi iznosio 938.000 olara, s napomenom a tom iznosu nisu pribrojeni troškovi veterinara,
lijekova, hrane, osoblja itd.
U slučaju a nabavi pse, istraživač bi ih morao sustavno školovati, jer jeino tako može krenuti u
ispitivanje njihove rane inteligencije i inteligencije poslušnosti. Pri tome ne bi svakog psa trebalo
tre balo dovesti
o njegovih krajnjih granica, jer bi za to bile potrebne stotine pa i tisude sati vježbe, no, svaki bi pas
morao završiti najosnovniji program školovanja kojim bi ostigao onaj stupanj na kojem razlike mađu
pasminama postaju viljive. Za ostignude tog stupnja školovanosti svaki bi pas trebao savlaati tečaj
naprenih početnika. Jean takav tečaj (za početnike ili naprene početnike) obično traje eset tjeana,
s jenim satom treninga tjeno, što iznosi eset sati teorijske nastave. Naučeno treba vježbati i utvrđivati
cijeli tjean barem oko eset minuta nevno (bez nejelje) što onosi još jean sat praktične nastave
tjeno, a to ukupno iznosi vaeset sati treninga. Psi moraju završiti va tečaja (početni i napreni) kako
bi stekli minimum znanja potreban za pravovaljano testiranje. Svaki bi, akle, morao imati oko četreset
sati školovanja - jean
jean cijeli
cijeli rani tjean po psu. Kako goina
goina ima peeset ranih tjeana,
tjeana, istraživaču koji
bi školovao 2680 pasa, za taj bi posao trebale skoro peeset četiri goine. Buimo realniji, buudi a bi
psi i ugibali, bio bi to Sizifov posao! U ovaj proračun nismo uopde pribrojili vrijeme potrebno za
hranjenje, vježbu, njegu i čišdenje.
Ipak, po mojim procjenama ovakav projekt mogao b i ostvariti tim od dvadeset i pet ljudi, s ukupnim
goišnjim ohotkom o 3,5 milijuna olara. Nije teško izračunati ukupne t roškove o 14 milijuna olara.
Ukoliko ovo čita neki član izvršnog obora američkog, kanaskog, britanskog, australskog ili bilo kojeg
rugog kinološkog ruštva, i slučajno ima ovaj iznos na računu previđenom za financiranje istraživanja,
neka zna da bih s veseljem prihvatio rad na takvom projektu!
Kaa sam shvatio a poaci ne postoje i a bi mi

m i za njihovo nabavljanje trebao proračun koji prelazi
goišnji iznos što ga neke ržave mogu izvojiti za zravstvena istraživanja bolesti raka, srca ili AIS-a,
shvatio sam a du morati koristiti neke ruge načine ako želim sakupiti potrebne poatke. Sjetio sam se
a bijean o mogudih izvora p odataka
o ranoj inteligenciji mogli biti zapisnici s ispita poslušnosti (engl. obe -dience trial - ispit poslušnosti; takvi
ispiti popularni su u Americi, a ko nas se ne oržavaju, op.prev.).
STO S REZULTATIMA ISPITA POSLUŠNOSTI?
Američki i kanaski Kennel Club istim riječima opisuju smisao ovih ispita: "Svrha ispita poslušnosti je
pokazati korist čistokrvnog psa kao čovjekovog pratioca.... Osnovni cilj ocjenjivanja je školovati i naučiti
pse a se pojenako civilizirano ponašaju ko kude, na javnim mjestima i u nazočnosti rugih pasa i to
na način koji de biti na čast sportu poslušnosti." Školovanjem pas ne uči samo izvoiti vježbe; naprotiv,
posebne vježbe koje se ispituju u ringu trebaju pokazati mogudnost takvog školovanja kojim ga je
mogude potaknuti na spremnost za ra po ljuskim nazorom. Ispiti poslušnosti testiraju upravo one
njihove reakcije koje oređuju ranu inteligenciju i inteligenciju poslušnosti.
Na prvoj razini takmičenjau poslušnosti, zahtjevi su vrlo jenostavni. a bi pas bio proglašen psom za
pratnju, treba samo znati hoati uz nogu, sjesti, ledi i ustati na zapovije te odi na poziv i ostati na
mjestu nekoliko minuta kada mu se to zapovijedi. Pas koji je dobio tu kategoriju pokazao je minimum
znanja potrebnog obrom pratiocu po nazorom gospoara. Na višim stupnjevima takmičenja, zahtjevi
su složeniji. U takmičenju na otvorenom psi moraju na zapovije onositi premete, skakati u vis i u alj.
Ko natjecanja korisnosti, trebaju nadi i onijeti premete koristedi se njuhom, onijeti oređeni bačeni
premet, ogovarati i na znakove, a ne samo na usmene zapovijei it. Čak i na ovoj razini ispita, svaka je
pasmina tjelesno sposobna izvesti sve vježbe. Prema neki psi imaju bolji njuh, a rugi urođene
sposobnosti onošenja, svi ipak imaju ovoljno obar njuh i ovoljno su obri retriveri a bi ispunili
zaatke koji se o njih traže. To znači a de uspjeh svakog pojeinog psa ovisiti o tome koliko je obro
treniran i s kolikim veseljem radi za ljude.
Radna inteligencija ili inteligencija poslušnosti 179
Na sljeedoj razini ispita poslušnosti postavlja se još jean zahtjev, koji nam omogudava korištenje
rezultata s natjecanja za oređivanje relativne rane inteligencije. Pravila oređuju a "svi takmičari u
nekoj klasi trebaju istu vježbu izvesti na isti način, kako bi se mogla usporeiti i ocijeniti razmjerna
kvaliteta različitih izvebi." To znači a de, bez obzira na pasminu, svi psi istu vježbu
v ježbu izvesti jenako, osim
što se visina skoka u vis i užina skoka u alj prilagođava visini psa. Stoga bi, iako je stupanj provjere
manji nego u laboratorijskim uvjetima, testovi trebali biti ovoljno ujenačeni za valjano uspoređivanje
pasmina.
Američki Kennel Club reovito tiska brošure s rezultatima svojih takmičenja pa sam sakupio
jenogoišnje poatke
poatke koji pokrivaju skoro vije
vije tisude takvih ispita u Sjeinjenim
Sjeinjenim ržavama,
ržavama, uključujudi
oko 125.000 kaniata, i ojelu više o jeanest tisuda iploma iz poslušnosti. Mislio sam a du s ovom
ogromnom bazom podataka, lako odrediti "najbolje" i "najgore" pasmine pomodu njihovih rezultata u
natjecanju. Jasno je a pasmina koja cijele goine nije zaslužila niti jenu iplomu ima poteškoda s
poslušnošdu i ranom inteligencijom. Na temelju ove pretpostavke, obio sam sljeedi popis p asmina
neprimjerenih za školovanje: ani inmontov terijer, američki i engleski lisičar, jezerski terijer,
australski čuvar staa (kelpie) i engleski zečar (harrier). Pasmine sa samo jenom iplomom iz
poslušnosti u cijeloj goini bile su: engleski patuljasti španijel, minijaturni bulterijer, tibetski španijel,
sasekski španijel (Sussex), tibetski terijer, gonič viraš, ven -ejski oštrolaki gonič, izraelski pas i
komonor. eset pasmina s najvedim brojem iploma su: zlatni retriver, šetlanski ovčar, njemački
ovčar, labraor, rotvajler, pul, oberman, graničarski
gr aničarski škotski ovčar, koker španijel i škotski ovčar.
Pregleavajudi ovaj popis, shvatio sam a je moja analiza previše pojenostavljena. Na primjer, viraši u
toj godini nisu dobili nijednu diplomu, za razliku od zlatnih retrivera koji su zaradili 1284 diplome -razlika
je velika i očevina.
očevina. Te je goine u Sjeinjenim
Sjeinjenim ržavama živjelo
živjelo i bilo registrirano 670.000 zlatnih
retrivera, ali samo oko 300 viraša. Iz toga proizlazi zaključak a su viraši najpametniji od svih pasa, jer i
da je svaki tejjodine dobio diplomu, mogli su ih zaraditi samo 300. S druge

strane, 1284 iplome zlatnih retrivera znače a su iplomu obila samo va psa o tisudu. Relativno
rijetki psi, dakle, ne mogu sakupiti toliko iploma iz poslušnosti kao popularne pasmine.
Ipak, ovi podaci nisu pravi pokazatelji popularnosti neke pasmine. Na primjer, istovremeno je u Americi
bilo oko 570.000 registriranih bigla, za razliku od oko 200.000 dobermana, pa ipak su u toj godini 446
obermana obila iplomu, a samo 34 bigla. rugim riječima, iako je bigla bilo skoro tri puta više, kao
pasmina su zaraili eset puta manje iploma. Ovakav poatak zasigurno označava stvarnu razliku ovih
pasmina.
Vrlo pomno iskušao sam nekoliko drugih metoda i analiza kako bih dobio mjerodavnu rang - listu
pasmina. Nažalost, svaka metoa imala je i svoje neostatke. Na primjer, vlasnici popularnih pasmina
svoje pse često rže samo kao kudne ljubimce i rjeđe ih voe na ocjenjivanja poslušnosti ili izgleda.
Upravo suprotno rae vlasnici rijetkih pasmina koji često posjeduju izložbe pasa, moža u nai a de
povedati popularnost pasmine. To znači a nam jenostavna obraa statističkih poataka, kao što je
postotak registriranih pasa koji dobivaju diplome iz poslušnosti, nede pomodi naoknaiti popularnost
pojeinih pasmina kako bismo ih uspješno rangirali.
ŠTO KAŽU STRUČNJACI?
ok sam bez uspjeha sate i sate pregleavao obrađene statističke poatke i međusobno ih uspoređivao,
shvatio sam da su rezultati dobiveni dugim analizama, potpuno bezvrijedni. Bio sam uistinu frustriran.
Morao je postojati način a iskoristim poatake iz svih tih ispita poslušnosti, kao stoje morao
mor ao postojati
način a se usporebe ograniče samo na pse koji su se takmičili, kako bih otkrio koje su pasmine
najbolje. Pitao sam se ne bih li trebao pitati za savjet nekog kinološkog suca. Ona sam se osjetio:
trebam razgovarati sa svakim kinološkim sucem o kojega mogu odi. Ti ljui školovani su za
promatranje i ocjenjivanje
ocjenjivanje ponašanj a pasa u kontroliranim uvjetima. Suci nerijetko vikendom
nrnveHll nc\ Hvanapct r\n rlvnHpcpt cati rtrnciiîiinî'

rtr nciiîiinî' .' ^>^;a«>'.,;,,/:; n„n -„„„.'U
rasa. Osim toga, mnogi su i treneri pa je ukupno vri jeme

jeme koje posveduju
posveduju psima oista veliko.
veliko. Stoga, ako
itko nešto zna o rau pojeinih pasmina, to su kinološki suci.
Uz pomod američkog i kanaskog Kennel Cluba obio sam popis svih suaca, a ona sam svakom
registriranom sucu u Sjevernoj Americi poslao pril ično ug i složen upitnik. Morali su razvrstati
razvr stati
seameset i četiri najpopularnije pasmine prema njihovim sposobnostima i inteligenciji. Nakon toga
slijeila je završna grupa pitanja kroz koja su trebali iznijeti svoje mišljenje o tome koje bi pasmine svrstali
u listu od deset najinteligentnijih i deset najmanje inteligentnih.
Na moje veliko čuđenje, ogovorilo mi je 208 suaca - gotovo polovica svih kinioloških
k inioloških suaca Sjeverne
Amerike. O njih, 199 je u svim ijelovima upitnika pružilo iscrpne ogovore, a čak četvrtina suaca
oala je svoja posebna razmišljanja i zabiješke, o kojih su se mnoge bavile načinom razmišljanja pasa.
Neki su priložili i korisne statističke poatke s kojima sam preciznije mogao rangirati pojeine pasmine.
Napokon sam, nakon početne analize, dvadeset pet sudaca zamolio za dodatni razgovor kako bih bolje
pojasnio neke njihove izjave i primjedbe.
Razvrstavanje pasmina po ranoj inteligenciji i poslušnosti
Prije nego počnem pisati o tome što sam otkrio u razgovorima sa sucima, redi du vam na što su me mnogi
upozorili. Svi su se složili a među
m eđu pasminama sigurno postoje vede ili manje razlike u inteligenciji i
spremnosti za školovanje; međutim, upozorili su me i na velike razlike koje se pojavljuju ko nekih pasa
iste pasmine. Kao što se ko "najtežih" pasmina poneka pojavljuju psi s izvrsnim rezultatima, i pojeini
prestavnici najbistrijih pasmina ne moraju pokazati nikakvu sposobnost učenja ili raa. Jean o suaca
mi je rekao: "Puno toga ovisi o osobi koja školuje psa. S obrim trenerom, o nerazumnog psa možete
stvoriti pametnog." Moj je sugovornik nehotice govorio o manifestativnoj (vidljivoj) inteligenciji -zbroju
svih oblika pasje inteligencije. Slično kao i ko ljui, tek mali br oj pasa uspije ostidi svoj puni psihološki
potencijal. Razlika među pasminama, akle, oglea se u tome s kolikom lakodom svaka o njih može
postidi oređenu razinu školovanja i koliko uopde o pojeinih pasmina možemo očekivati. Vješti treneri
mogu od bilo koje pasmine dobiti on o najbolje; samo što im je posao puno lakši kaa školuju pse visoke
poslušnosti i rane
r ane inteligencije.
Posebno me iznenailo što su ogovori suaca pokazali visoki stupanj međusobne pouarnosti, iz čega
se može zaključiti kako su razlike među pasminama očigledne i tako jasne, a samim time i primjenljive na
cijelu pasminu. Na primjer, 190 o 199 suaca postavilo je graničarskog škotskog ovčara među prvih
eset pasmina! Slično tome, 171 suac uvrstio je šetlanskog ovčara u najbolju grupu, 169 je uključilo
pula, 167 njemačkog ovčara, a isto toliko suaca svrstalo je zlatnog retrivera
r etrivera među eset najboljih.
Nešto su manje bili ujenačeni u ogovoru na pitanje koje pasmine pokazuju najmanju ranu
inteligenciju. O 199 suaca, 121 je među eset pasmina najneprjmjerenijih
najneprjmjerenijih za školovanje ubrojio
afganistanskog hrta, 99 je uvrstilo basenčija, a 81 je izvojio čau-čaua.
Tablica 10.1 pokazuje kako su 133 pasmine, za koje sam dobio potrebne podatke, razvrstane po radnoj
inteligenciji i poslušnosti o 1. o 79. mjesta. P si s istim ocjenama dijele mjesto. Kako se moglo i
očekivati, najviše je takvih slučajeva oko sreine popisa (prosječni stupanj rane inteligencije). Sigurno
dete zamijetiti a pastirski psi obično imaju najviše ocjene, a hrtovi najniže; ipak, u svakoj gru pi ima
velikih razlika među pripanicima iste pasmine.
Stoje s mješancima? Suci koji ocjenjuju ponašanje čistokrvnih pasa, na ovo pitanje nisu mogli precizno
ogovoriti. No, ipak sam u razgovoru s nekima o njih oznao kako je i mješance mogude rangirati,
ouše, uz nešto grublju procjenu ponašanja. Pas mješanac najvjerojatnije de se ponašati kao pripanik
pasmine kojoj najviše sliči. Na primjer, ako mješanac bigla i pula više nalikuje biglu, vjerojatno de se tako
i ponašati. Ukoliko izglea poput pula, i njegovo de ponašanje to pokazivati. Ovo mogu potvriti i
vlastitim iskustvom. Moja snaha Kari ima mješanku Tessu koja sliči svojoj majci, njemačkom ovčaru. Po
svojim osezima u školovanju Tessa pokazuje istu visoku ranu inteligenciju koju
očekujemo o "pravog" njemačkog ovčara. S ruge strane, vedina mješanaca ima neke preispozicije i
reakcije karakteristične za obje pasmine iz kojih su nastali. Stoga, mješanci kojima je u izgleu teško
okučiti prave roitelje (jer su njihove karakteristike više izmiješane) imaju osobine koje nalikuju
mješavini karaktera obaju roitelja.
Objašnjenje rang - liste
Sama tablica, čak i ako se na njoj nalaze isključivo čistokrvni psi, nije ovoljan izvor poataka pomodu
kojih bismo mogli previjeti potencijal pojeinih pasmina. Kolika je stvarna različitost pasmina
smještenih između 30. i 35. mjesta? Naam se a de vam sljeedi opis i pojašnjavanje značenja pojeinih
pojeinih
mjesta pomodi u pravilnijem tumačenju rang - liste.
Mjesta o 1 o 10
1 0 zauzimaju pasmine s najizraženijom poslušnošdu i ranom inteligencijom. Vedina pasa
razvrstanih u toj kategoriji razumjet de jenostavniju novu zapovijed nakon manje od pet ponavljanja i
upamtit de je bez viljive potrebe za vježbom. U najmanje 95 posto slučajeva ovi psi o prve
pr ve poslušaju
zapovijed. Osim toga, reagiraju na naredbu u roku od nek oliko sekundi pa i onda kada je gospodar
udal jen.
jen. Ovo su očito najbolje
najbolje pasmine koje, čak i uz neiskusne
neiskusne ili relativno loše
loše trenere, postižu zavine
rezultate.
Mjesta o 11 o 26 pripaaju oličnim ranim psima, koji uvježbavanje jenostavnih zapovijei

savladavaju u pet do petnaest ponavljanja. Dobro pamte narebu, iako moraju vježbati a bi
napreovali. U barem 85 posto slučajeva ogovorit de na prvu zapovije. Ko složenijih narebi, ogoi
im se a prije reakcije
r eakcije kratko, ali poneka primjetno, zastanu. Ovakve stanke mogude je vježbom ukloniti.
Poneka mogu malo kasniti u ogovoru ili ka su ualjeni o gospoara. Unatoč tome, svaki trener može
ih naučiti na obar ra. U tome de uspjeti i sam vlasnik ukoliko ima malo iskustva i minimum strpljenja.
Mjesta o 27 o 39 zauzimaju natprosječno obri rani psi. Iako de poneka pokazati a nove
jenostavne zaatke razumiju
razumiju ved nakon petnaestog
petnaestog ponavljanja, najčešde
najčešde im za uspješno izvršavanje
izvršavanje
zaatka treba petnaest o vaeset i pet pokušaja. Osobito na početku učenja,
Tablica 10.1
Rang - lista pasa prema poslušnosti i radnoj inteligenciji
Mjesto Pasmina Mjesto Pasmina
1 graničarski škotski ovčar jorkširski terijer
2 pudl 28 veliki šnaucer
3 njemački ovčar portugalski vodni pas
4 zlatni retriver 29 erdelski terijer

5 dobcrman flandrijski govedar
6 šetlanski ovčar 30 ¦ graničarski terijer
7 labrador briard
8 kontinent, patuljasti španijel 31 velški špringer španijel
(papillon) 32 mančesterski terijer
9 rotvajler
rotvajle r 33 samojed
10 australski govedarski pas 34 poljski (fiel) špani jel

jel
11 velški korgi (Pembroke) njufaundlend
12 patuljasti šnaucer australski terijer
13 engleski špringer španijel američki staforski terijer
14 belgijski ovčar (Tervuren) - gordon seter
15 belgijski špic braati škotski ovčar
belgijski ovčar 35 kernski terijer
16 škotski ovčar irski modri terijer
vučji špic irski seter
17 njemački kratkolaki ptičar 36 norveški sivi gonič
18 ravnodlaki retriver 37 majmunski pinč
engleski koker španijel australski svilenasti terijer
stanarni šnaucer patuljasti pinč
19 bretonski ptičar engleski seter
20 koker španijel faraonski pas
21 vajmarski ptičar klamberski španijel
22 belgijski ovčar (Malinois) 38 norvički terijer
bernski planinski pas 39 dalmatinski pas
23 njemački mali špic 40 mekolaki pšeničnobojni
24 irski voni španijel terijer

25 vižla bedlingtonski terijer
26 velški korgi (Carigan) kratkodlaki foksterijer
27 retriver zaljeva Chesapeake 41 retriver kovrčave lake
puli irski vučji hrt
Mjesto Pasmina Mjesto Pasmina
42 kuvasz akita
australski ovčar 55 Sky terijer
43 perzijski hrt (saluki) 56 norfolški terijer
finski špic silihemski terijer
pointer 57 mops
44 kavalirski španijel kralja 58 francuski buldog
Charlesa 59 briselski grifon
njemački oštrolaki ptičar maltezer
gonič rakuna 60 mali talijanski hrt
američki voni španijel 61 kineski kukmasti goli pas
45 sibirski haški 62 Dandi Dinmontov terijer
kovrčavi bišon oštrolaki venenski baset
engleski patuljasti španijel tibetski terijer
46 tibetski španijel japanski čin
engleski lisičar jezerski terijer
viraš 63 stari engleski ovčar - bobtail
američki lisičar 64 pirinejski ovčar
engleski hrt 65 škotski terijer
oštrolaki grifon bernardinac

47 zapanoškotski bijeli terijer 66 bulterijer
škotski jelenski hrt 67 čiuaua
48 bokser 68 lhasa apso
njemačka oga 69 bulmastif
49 jazavčar 70 ši-cu
stafordski bulterijer 71 američki baset
50 aljaški malamut 72 mastif
51 mali engleski hrt (vipet) bigl
šar-pej 73 pekinezer
oštrolaki foksterijer 74 pas sv. Huberta
52 roezijski gonič 75 ruski hrt - borzoj
53 ibički hrt 76 čau-čau
velški terijer 77 buldog
irski terijer 78 basenči
ZA ofrrrit-itotnncVi Hrt ......... _.
Obično reagiraju na prvu zapovije, barem u 70 posto slučajeva, a njihova sigurnost ovisi o stupnju
uvježbanosti. Sve u svemu, ponašaju se slično kao olični psi iz gornje grupe, samo što nisu toliko
pouzani, a često se javlja i osjetni zastoj između zapovijei i ogovora. Ualjenog gospoara nede uvijek
poslušati, a što je ualjenost veda, i mogudnost a se nede oazvati je veda. Nereovito ili loše vježbanje
s neiskusnim trenerima ili grubo i nestrpljivo ponašanje polučit de ko ovih pasmina loše rezultate.
Mjesta o 40 o 54 pripaaju psima s prosječnom ranom inteligencijom i inteligencijom poslušnosti. Psi

ove grupe, shvatit de novu narebu nakon petnaest o vaeset ponavljanja: međutim, za
zaovoljavajude izvršenje zaataka bit de potrebno vježbu ponoviti još vaeset i pet o četreset puta.
Ukoliko ovoljno vježbaju obro pamte, a oatno uvježbavanje posebno im koristi na početnom
stupnju. Bez povremenog ponavljanja izgubit de i ved stečenu naviku., Reagiraju na prvu zapovije u više
o 50 posto slučajeva, ali de način izvršavanja zaatka i pouzanost reakcije ovisiti o količini vježbanja i
ponavljanja tijekom školovanja. I u oazivu su primjetno sporiji nego pasmine višeg ranga. Naročito su
osjetljivi na udaljenost od gospodara. Kada je vlasnik blizu i reakcija psa je sigurnija, no s rastom
ualjenosti između psa i vlasnika, izvršavanje zapovijei postaje lošije. Nakon oređene ualjenosti (koja
i nije posebno velika), zapovijed se mora izdati nekoliko puta ili je treba ponoviti snažnijim glasom. Ovim
je psima obar trening najvažniji
najvažniji uvjet kvalitetne
kvalitetne izvebe. Bolji treneri mogu ih učiniti
učiniti jenako obrima
obrima
kao što je bilo koja o najboljih pasmina, ali ih loši i nestrpljivi učitelji mogu uništiti.
Mjesta od 55 do 69 pripadaju psima čija se poslušnost i rana sposobnost mogu nazvati ovoljnom.
Poneka de nakon vaeset pet ponavljanja pokazati samo iskru razumijevanja nove zapovijei, a tek
nakon četreset o osameset ponavljanja modi de je obro izvršiti. No i taa, njihova steče na reakcija
bit de slaba. Za korektno i pouzano izvršavanje zapovijei potrebno im je mnogo vježbe i ponavljanja.
Bez oatnih sati vježbe psi ovih pasmina često se ponašaju kao a su zaboravili što se o njih očekuje.
Povremeno je korisno ponoviti neke
satove treninga a bi osvježili znanje i oržali ga na prihvatljivom stupnju. Uz prosječno školovanje samo
de u 30 posto slučajeva reagirati na prvu zapovije. Čak i taa najbolje rae tek ka su im učitelji vrlo
blizu. Vedinom izgleaju rastreseno i obro se ponašaju samo k aa to oni žele. Njihovi vlasnici uglavnom
viču, a psi im se ni ne oazivaju. Stoga ne čui kaa, poput vlasnika mačaka, neprestano pokušavaju
opravati njihov neposluh objašnjavajudi a su to "neovisne", "neopreijeljene"
"neopreijeljene" životinje kojima je
"osano slušati zapovijei". To nisu pasmine za nevjeste ljue. Iskusni ih trener može, uz puno vremena
i čvrste, ali nježne pažnje, naučiti obrom oazivu. No, i on de ih teško natjerati na pouzdanu reakciju.
Mjesta o 70 o 79 zauzimaju pasmine koje su ocijenjene kao najteže, s najnižim stupnjem poslušnosti i
rane inteligencije. Tijekom početnog
početnog školovanja treba im trieset o četreset ponavljanja kako bi
uopde nagovijestili a su počeli shvadati što se o njih očekuje. Osnovne vježbe često treba izvesti i više
o stotinu puta ok postignu ikakvu pouzanost. Čak i kaa prođu nekoliko tečajeva uvježbavanja,
njihove su reakcije spore i nesigurne. Nakon savlaane teorije, potrebno im je još mnogo praktičnih
tečajeva, inače sve što znaju ishlapi i ponašaju se kao a nikaa nisu ništa naučili. Neki su ih suci proglasili
nesposobnima za školovanje, ok rugi objašnjavaju kako poteškode vjerojatno proistječu iz činjenice a,
uz prosječne gospoare, početni tečajevi i vježbe nisu trajali ovoljno ugo pa njihove reakcije nisu
prerasle u trajne navike. I ona kaa
k aa steknu naviku, još uvijek prave nepreviljive pogreške. Obično
reagiraju na prvu zapovije u manje o 25 posto slučajeva. Poneka vlasniku okrenu leđa, kao a
namjerno ignoriraju zapovije ili kao a se bore protiv njegovog autoriteta. Kaa i poslušaju, često to
čine sporo, nesigurno ili nevoljko. Neki o njih obro se ponašaju samo na uzici i ne može im se vjerovati
dok su slobodni. Od svih os talih pamina, upravo njima su najpotrebniji stručni i iskusni vlasnici. Prosječni
treneri mogu biti frustrirani njihovim naizgle nepravilnim i neprilagoljivim načinom raa, jer školovanje
ovih pasa prestavlja iskušenje i onima s više iskustva.
Posebno je važno napomenuti a je za konačni rezultat školovanja pasa naročito zaslužan trener, što se
najbolje primjeduje ko "težih" pasmina. Barbara Baker, učiteljica pasa u Centru za uvježbavanje
poslušnosti iz Vancouvera, posjeuje ženku staforskog bulterijera imenom Meg. Ova pasmina zauzima
tek 49. mjesto na popisu, skoro pri nu prosječne grupe. Unatoč tome, Barbara je uspjela Meg uvježbati
o najvišeg stupnja poslušnosti, obivši i američku i kanasku titulu Koristan pas i Šampion poslušnosti.
Jene goine postigla je trede mjesto na takmičenju u Kanai, s aleko boljim rezultatima o mnogih
genijalnih graničarskih škotskih ovčara, pula, njemačkih ovčara i zlatnih retrivera.
Mogli bismo se zapitati nije li Meg iznimka? Moža je Barbara jenostavno naletjela na Einsteina među
staforskim bulterijerima? To sigurno nije točno: nekoliko goina prije, Barbara je školovala rugog
stafora, imenom Mori, koji je na takmičenju u Kanai osvojio osmo mjesto. Ni jean o ovih pasa nije
bio posebno izabran, a nije niti bio povrgnut prethonom testiranju. Bili su samo kudni k udni ljubimci izvrsne i
strpljive učiteljice koja je željela okazati a, uz pravilno školovanje i vježbanje, čak i navono teška
pasmina može pokazati izvrsne rezultate u rau i poslušnosti.
U trenutku ok pišem ovu knjigu imam va psa: kernskog terijera (35. mjesto na rang - listi) i kavalirskog
španijela kralja Charlesa (44. mjesto). Oba na takmičenjima postižu zapažene rezultate (stoje velikim
ijelom zasluga iskusnih učitelja kao što su Barbara
Bar bara Baker, Barbara Merklev i Emma Jilg). Ipak, buudi a i
sam treniram pse, lako sam i sam viio kako se nizak položaj mojih pasa oražava na njihovo ponašanje.
Jenom je naš početnički tečaj polazila neka žena s labraorom (7. mjest o). Propustila je nekoliko prvih
vježbi i zamolila me a "nešto napravim s njime". Nakon tečaja ostao sam sa psom na vježbalištu još
jean sat i u to kratko vrijeme naučio
naučio je osnove svih seam
seam početničkih zapovijei,
zapovijei, što je mojemu
mojemu
kernskom terijeru uspjelo tek nakon eset tjeana intenzivnog uvježbavanja.
Usprkos tog saznanja, i alje namjeravam zaržati i trenirati svoje pse zbog toga što volim njihov
temperament, izgle, veličinu i način
ponašanja. Samo ponekad, kada sa svojim kavalirskim spanijelom kralja Charlesa po dvadeset peti put
ponavljam neku vježbu, sjetim se brzih reakcija onoga labraora. Moji su psi okazali a ih, uz ovoljno
vremena i vježbe, mogu uspješno školovati i prema me ljui ponekad upitno, veselo ili samilosno
gleaju ok s njima ulazim u ring, oni sve vježbe izvršavaju obro i pouzano. Taa sam posebno sretan i
uživam u natjecanju.
..j
191
XI.
Utjecaj osobnosti
Ono što može uzrujati jenog terijera, njemačka oga nede ni primijetiti.
Smiley Blanton
Treneri pasa, slično kao i osnovnoškolski učitelji, stalno slušaju pohvale vlasnika na r ačun svojih
ljubimaca: "Moj je pas toliko pametan a može naučiti sve što go hodete. U vašoj grupi trenutno je
najgori zato što...." Na kraju najčešde slijei jena ili više narenih isprika:
1. ne zanimaju ga takve stvari,
2. počne se osađivati,
3. previše je neovisan,
4. misli o važnijim stvarima,
5. smetaju mu rugi
rugi psi (ili ljui, buka, sunčano svjetlo, ziovi ili bilo što),
6. lako gubi koncentraciju,
7. uzgoj en j e a bue
bue lovac (pastir, čuvar,
čuvar, pratnj a), a ne poslušan
poslušan pas,
pas,
8. previše je stiljiv
stiljiv (ili
(ili previše
previše ominantan,
ominantan, hirovit,
hirovit, povučen,
povučen, lakomislen,
lakomislen, epresivan,
epresivan, manijakalan,
lijen, orijentiran na pse, orijentiran na ljude..),
9. vođa je, a ne sljebenik.
Isprikama nema kraja, a sve polaze o toga a pas nije glup nego ima tipične karakterne osobine koje ga
ometaju u učenju.
Iako mnogi izgovori često izrastaju iz vlasnikovog straha da je njegov ljubimac zapravo mentalno zaostao,
ima istine u tvrnji a je za sposobnost oaziva na čovjekovu zapovije i ra jenog psa, uz inteligenciju
jenako važan i njegov karakter. Upravo
Upravo stoga razvojio sam aaptivnu inteligenciju,
inteligenciju, koja oražava
sposobnosti učenja i rješavanja problema, o rane inteligencije (inteligencije
(inteligencije poslušnosti). Uostalom i
mnogi kinološki suci naglasili su važnost osobnosti, ovoedi je često u vezu s razlikom spolova.
Kaa anas netko razlike među spolovima ovoi u vezu s ponašanjem, osobnošdu ili inteligencijom,
trenutno ga proglašavamo nepristojnim, punim prerasua, politički nekorektnim i muškim šovinistom.
Ipak, ko pasa postoje viljive razlike mužjaka i ženki (barem ko pojeinih pasmina), naročito pri
rješavarjju problema i poslušnosti. Mužjaci su često tjelesno krupniji, jači i življi o ženki. Ko nekih
pasmina, pogotovo obermana i labraora, postižu bolje rezultate u testovima rješavanja problema,
poput onih opisanih u devetom poglavlju. Za razliku o njih, ženke tih pasmina obično se ističu u rau i
poslušnosti. Jean o kinoloških suaca je, rangirajudi pse po poslušnosti, pribilježio uz obermana:
"samo ženke, mužjaci su previše tvroglavi i njima se teže upravlja."
Ovo ne vrijedi za sve pasmine. Ko terijera nema razlika ni u aaptivnoj inteligenciji,
inteligenciji, ni u poslušnosti.
Njihove karakterne različitosti također nisu toliko izražene kao ko nekih ranih ili lovačkih pasmina.
Hrtovi pokazuju velik utjecaj osobnosti (ženke su ruštvenije), ali u mjerljivoj inteligenciji ili testovima
poslušnosti nema bitnijih razlika.
VAŽNOST OSOBNOSTI
Neki kinološki suci poslušnosti (obeiance juges) izvajaju osobnost psa kao jean o najvažnijih
elemenata uspješnosti u rau. Jean o njih je napisao: "Za isho školovanja najhitnija je spremnost psa
da
Utjecaj osobnosti 193
poslušnosti ne postižu zapažene rezultate, jer ih u tome sprečavaju njihova neovisnost i samotnjaštvo.
Iako su to vrlo
vr lo pametni psi, ne brine ih naš oživljaj njihovog ponašanja pa u ringu ne mogu postidi obre
rezultate. Pastirski psi, kao šetlanski ovčari ili graničarski škotski ovčari obri su u ispitima poslušnosti,
jer žele raiti za ljue i nesretni
nesretni su kaa ih ostavljamo bez
bez posla."
rugi suac je zapisao: "Najbolji pas za natjecanja poslušnosti je glupi zlatni retriver. Čak i ka je takav,
ovoljno je pametan a shvati što se o njega traži. Osim toga, toliko vas želi usrediti a de omah
napraviti sve što možete zamisliti. Moža je najvažnije a se nika ne osađuje i uvijek je koncentriran.
On ne pokušava razumjeti što se ogađa pa i ne razmišlja o postavljenom zaatku, ved učini točno ono
čemu ste ga naučili."
Uzgajatelji i treneri pojam osobnost rije tko povezuju sa psima, jer ga smatraju razumskom oznakom koja
uključuje previše svijesti i čovjeku svojstvenih obilježja. Umjesto toga, rabe pojam temperament, koji se
smatra objektivnijim i neutralnijim. Isti pojam rabio je i Clarence Pfaffenberger, koji je među prvima
ukazao na važnost pasje osobnosti pri stjecanju
st jecanju nekih ranih olika i poslušnosti.
Clarence Pfaffenberger sigurno je bio jena o najznačajnijih osoba u razvoju programa odabira i
školovanja pasa voiča slijepih. Kaa je sreinom četresetih goina ovoga stoljeda započeo taj projekt,
o ukupnog broja oabranih pasa, tek je 9 posto uspješno završilo školovanje. Zabrinut lošim uspjehom
Pfaffenberger je razvio seriju novih te stova, uglavnom testova adaptivne inteligencije, kojima je
provjeravao sposobnosti pasa pri učenju i rješavanju problema. Mislio je a de tako izvojiti pse s
najboljim preispozicijama
preispozicijama za vođenje slijepih osoba. Međutim, uskoro je otkrio a inteligencija nije
ovoljna: psi s obrim ili čak izuzetno obrim sposobnostima učenja i rješavanja problema ipak nisu
uspijevali postati voiči slijepih. Pfaffenberger
Pfaffenberger je ubrzo shvatio važnost karakternih osobina psa. obar
pas voič slijepih, mora zaovoljavati svojom inteligencijom, ali i osobnošdu. Čini se a neke osobine
omoguduju psima potpuno iskorištavanje njihove aaptivne inteligencije
inteligencije i taa postaju izvrsni rani i
službeni psij_ok ih ruge osobine zauvijek
priječe u osizanju visokih ometa. Pazedi na ove pojave, počeo je oabirati i uzgajati pse po osobnosti i
inteligenciji te je o kraja peesetih goina povedao postotak pasa koji su uspješno završavali program s
9 na 90 posto.
GENETIKA I OSOBNOST
Mnogi elementi osobnosti genetski su oređeni, što znači a ih selektivnim uzgojem možemo mijenjati i
izvajati isto onako kao što to
t o raimo s rugim urođenim obilježjima. Karakteristična
Karakteristična osobina pasa za
pratnju sigurno je njihova nježnost. anašnji španijeli, ili njima sroni psi , odabirani su po temperamentu
- naglašenoj nježnosti - i veličini, a krajnost takvog oabira
o abira je kavalirski španijel kralja Charlesa.
Kao što sam ved spomenuo, jean o mojih pasa je kavalirski španijel kralja Charlesa, imenom Wiz.
Patuljasti španijeli, poput kavalira, poznati su u Europi i Velikoj Britaniji o šesnaestog stoljeda. Omiljeni
zbog svoje ruštvenosti i neostatka agresivnosti, postali su najraži kudni psi. Ovjekovječili su ih veliki
majstori slikarstva kao Tizian, Van Dyck, Velazquez, Vermeer i Hogarth, prikazujudi ih najčešde kao kudne
ljubimce ili samo kao lijepi ukras (vii si. 18). Ved je iz njihovog imena očigleno tko je najvedim ijelom
ogovoran za popularnost ovih pasa. Britanski kralj Charles II. naprosto ih je obožavao pa su kroz
nekoliko generacija uzgojeni kao nježni kudni ljubimci koji su tijekom cijele njegove vlaavine (o 1660.
o 1685.) smjeli slobono trčkarati vorcem.
Putujudi jenom zgoom kroz Englesku, čuo sam priču o kavalirskom španijelu kralja Charlesa koja
pokazuje koliko je neizmjerno Charles volio svoje pse. Priča govori o gospoinu koji je neavno u
Lononu bio pozvan na su. Na zakazano ročište poveo je sa sobom svog kavalirskog španijela. Kaa je to
viio suac, prekinuo je proces i povišenim glasom nareio a se pas smjesta udalji iz sudnice. Vlasnik se
usprotivio: "Oprostite, časni suce, ali znam a svi kavalirski španijeli kralja Charlesa imaju pristup u Tajno
vijede. Također, kavaliru koji zagrebe po ulaznim vratima Buckinghamske palače otvaraju se
-----1----TT !,„:„ „^rr.
Utjecaj osobnosti 19 5
nije poništena, kavalirski španijeli imaju kraljevsku titulu, stoga im je ozvoljeno ulaziti u sunicu i ne
smiju biti istjerani ni iz jene kraljevske palače, vlaine ustanove ili ustanove koja rai po zašti tom i za
račun Krune." Zapanjeni suac nije mogao rugo nego opustiti psu alji boravak u sunici.
Iako mnogi zapisi pokazuju a su neki plemidi čopore ovih malih španijela rabili u lovu, teško m i je to
povjerovati. Moja snaha Kari najbolje ih je opisala kaa je Wiza nazvala "spužvom za ljubav". Kavalirima
treba mnogo ljubavi, imaju malo takmičarskog uha i nikakvih agresivnih nagona. Osim toga, ove se
osobine nasljeđuju i karakteriziraju svakog psa ove pasmine kojeg sam ikaa sreo.
Primjer kavalirskog španijela kralja Charlesa nije usamljen. Pfaffenberger je , tijekom svog sustavnog
programa uzgoja pasa voiča, revno voio zabilješke o testovima osobnosti i inteligencije svakog psa.
Njegovi zapisi postali su koristan izvor podataka, a ujedno i dokaz, da se mnoge karakterne osobine,
uključujudi i spremnost psa za ra s ljuima, nasljeđuju.
nasljeđuju. I osobnost štenai može se previjeti prema
karakternim osobinama mužjaka i ženke. U svojim istraživanjima Pfaffenberger je spremnost pasa za ra
ocjenjivao brojevima od 0 do 5. Primjerice, jednom je pario psa Odina, ocijenjenog s 5, i kujicu Gretchen,
ocijenjenu sa 4. Ukoliko se temperamenti nasljeđuju, sva štena trebala bi imati ocjene između 4 i 5.1
oista, pri testiranju šest štenaca iz toga legla, četvoro je obilo oc jenu 5, a drugo dvoje 4.
Nasljeđivanjem
Nasljeđivanjem nekih obilježja osobnosti možemo
mo žemo objasniti i oređene razlike među prestavnicima istih
pasminama koje se pojavljuju na različitim krajevima svijeta. Na primjer, oberman i rotvajler u Sjevernoj
Americi nešto su mirniji i rjeđe napaaju nego iste pasmine uzgojene u Europi. Posljeica je to nakane
sjevernoame-ričkih uzgajatelja a malo smire te pasmine, ok europski uzgajatelji više cijene "vatreni
temperament", koji je zapravo težnja za agre-sivnošdu.
Nakon Pfaffenber gerovih otkrida i rugi stručnjaci počeli su se zanimati za temperament pasa. Neki su
htjeli ispitati posebne karakterne osobine koje čine obre policijskejpse, pse za gluhe i slično. Razvili su
brojne testove za ispitivanje osobnosti pasa, a jedan od naj boljih izradili su Jack i Wendy Volhard. Njihov
test posebno je koristan buudim vlasnicima jer im može pomodi pri oabiru psa koji uovoljava njihovim
potrebama i načinu života.
U testu, koji sam sastavio za ovu knjigu, nalaze su pitanja iz brojnih postojedih testova, kao što su
Pfaffenbergerov, Volharov i test Uruženja za pse voiče gluhih osoba. onekle sam prilagoio način
ocjenjivanja nekih karakternih osobina koje utječu na ranu inteligenciju ili inteligenciju poslušnosti. S
ovim testom možete provjeriti koliko je vaš pas spreman raiti po nalogu i s kolikim užitkom de to činiti.
TEST OSOBNOSTI I POSLUŠNOSTI (OPT)
Test inteligencije za pse (CIQ test), opisan u evetom poglavlju, ispitivao je sposobnost rješavanja
problema i učenja, a za nj-egovo pravilno vrednovanje pas je morao biti star godinu dana i zajedno s
ispitivačem trebao je živjeti barem tri mjeseca. Test osobnosti i poslušnosti (OPT -Obedience Personality
Test) pretpostavlja druge zahtjeve. Najbolje gaje provesti dok su psi mladi. U dobi od oko sedam tjedana,
upravo u trenutku kaa napuštaju leglo i olaze novim vlasnicima, osobnost štenaca najčešde je ved
razvijena. Reakcije starijeg psa nede biti oraz njegovih urođenih osobina, ved rezultat onoga što je o
tada naučio, stoga nakon osam mjeseci starosti, neke vrijenosti više nisu tako pouzane. Testirajudi
oraslog psa još uvijek možete obiti korisne informacije, samo morate znati a de se ko nekih pitanja
pokazati naučeni ogovori. Ukoliko imate krupnijeg psa teže dete provesti one testove koji provjeravaju
dominantnost.
Između CIQ i OPT testa postoji još jena važna razlika. Kaa se provoi test aaptivne ineteligencije pas
mora dobro poznavati osobu koja ga ispituje i uvijek je najbolje da to bude njegov gospodar, a
povremeno je potrebno ispitivanje provoiti u poznatom okružju. Ko testova osobnosti upravo je
suprotno. I ispitivač i prostor moraju biti psu nepoznati te treba izbjedi sve što ga
g a može ometati. Ne
morate otidi
Posljednja razlika između ovih testova onosi se na reoslje izvođenja pojeinih potestova.
potestova. Test
osobnosti i poslušnosti mora se provesti točnim reom kao u knjizi i to o početka o kraja, a za to de
vam biti potrebno dvadesetak minuta. Stoga morate sva potrebna pomagala unaprijed pripremiti. Trebat
de vam štoperica ili sat sa sekunarom; loptica izgužvanog papira, nešto manja o teniske loptice; prazna
limenka soka ili pive, u koju dete staviti nekoliko novčida i začepiti je; ručnik ili kuhinjska krpa na koju dete
pričvrstiti oko va i pol metra vrpce slične uzici za pse; kišobran, po mogudnosti s automatskim
otvaranjem; komaid hrane jakog mirisa (sir, salama, feferon) i va komaida hrane neutralnog mirisa
(keks za pse, kora kruha); olovka i ocjenjivački listid prikazan na tablici 11.1. Trebat de vam i pomodnik.
Zapamtite, važno je a ispitivač bue nepoznata osoba.
Testiranje se provoi u oba ana kaa je štene obično aktivno. Trebalo bi ga izvesti prije obroka, jer su
psidi nakon jela pospani, a vjerojatno se ne bi oazivali na poražaje u testu s hranom. Toga ana ne bi se
trebalo ogađati ništa neobično (cijepljenje, čišdenje o glista) ili nešto rugo što bi moglo izazvati veliko
uzbuđenje. Sve ove uvjete treba skrbno pripremiti želimo li a reakcija šteneta bue što prironija.
Izvođenje OPT testa
Upamtite da testove morate provoditi jedan za drugim, bez stanki. Ocjene upisujte na kopiju
ocjenjivačkog lista (tablica 11.1).
TEST1
Prva va testa ispituju ruštvenost i pomodi de nam provjeriti koliko pažnje štene priaje ljuima i koliko
ga oni privlače. Pas kojega ljui ne privlače, nede pokazati obre rezultate u školovanju i nede pouzano
ogovarati na zapovijei, jer je za izvođenje svake vježbe nužno a pas pozorno prati ono što trener rai.
Prvim tesom provjerit demo spremnost psa a se približi nepoznatom čovjeku. Ispitivač (kojeg štene ne
poznaje) kleči na pou, a sjeedi na petama oima se nižim i time manje
m anje opasnim. Pomodnik neka
donese
psa u sobu (molim, buite pri tome nježni i nemojte ga uhvatiti za vrat kako se ne bi prestrašio) i postavi
ga oko jean metar alje o ispitivača, tako a pas glea u njega. Čim je pas na pou, ispitivač ga počinje
ozivati, ali je posebno važno a pri tome ne upotrebljava njegovo ime ili riječ ođi. Umjesto to ga, može
pjevušti ili veselo zvati "psidu, psidu, psidu" uz lagano pljeskanje rukama. Ko st arijih pasa posebno je
važno pripaziti na riječi ozivanja koje moraju biti potpuno neutralne, kao što je npr. riječ
r iječ psid, a svakako
treba izbjegavati ime, zapovije ili riječ koju je pas ved čuo i naučio.
Priđe li štene bez razmišljanja, ajte mu ocjenu 3; čini li to oklijevajudi, upišite 2; u slučaju a spremno
ođe, ali skoči na ispitivača i počne mu gristi ruke, ili ako uopde ne ođe, upišite 1. Skakanje ili ujeanje
su znakovi agresivnosti i upuduju na mogudnost a pas kasnije obije poslušati zapovijedi. Nedolazak psa
pokazuje njegov strah ili vrlo nisku ruštvenost, što de otežati školovanje. Kako.biste pravilno ocijenili
ponašanje psa, za vrijeme testa gleajte mu rep. Ako ga rži visoko, upišite oznaku u stupac A; ako je
spušten, označite stupac P. Ukoliko se pas u prvom testu pokaže stiljiv, ispitivač bi mu trebao polako
pružiti ruku a je ponjuši. Može ga malo poglaiti i redi mum u koju lijepu riječ prije sljeedeg testa.
Test
2
3
9 10 II 12
Bodovi
ruštvenost (prilaženje)
ruštvenost (pradenje)
ruštvena ominantnost (zabrana)
ruštvena ominantnost (sposobnost opraštanja)
ruštvena ominantnost (gubitak kontrole)
Spremnost za ra (onošenje, 1. pokušaj)
Spremnost za ra (onošenje, 2. pokušaj)
Osjetljivost na dodir
Reagiranje na zvuk
Reagiranje na nove poražaje
Odgovor na poticaj hranom
Uravnoteženost (reakcija na zastrašujude poražaje)
Ukupno
Tablica 11.1
TEST 2
rugi test ruštvenosti ispituje pozornost psa i njegovu želju a ostane s čovjekom, što znači prihvadanje
čovjekovog vostva u bezopasnoj situaciji. Ispitivač treba polako stati kraj šteneta. ozivljudi ga riječima
"psidu, psidu" (nikako imenom) uz ohrabrujude pljeskanje po nozi, ispitivač se pomiče malo alje. I ko
ovog testa, posebno ako ispitujete starijeg psa, treba paziti a se koriste samo nepoznate riječi. Prati li
vas pas spremno, ocijenite ga s 3; oklijeva li, upišite 2; ako vas uopde ne prati ili pak omah krene za
vama, ali vam se zaplide po noge i žvače ili gricka
gr icka stopala, ajte mu ocjenu 1. Kao i u prethodnom testu,
uzignut rep bilježi se u stupac A, a spušten u stupac P.
TEST 3
Testovi 3, 4 i 5 ispituju ruštvenu namod - ominantnost. Tredi test izravni je pokazatelj ominantnosti
ili pokornosti psa, a o tome ovisi a li de se poreiti čovjeku i u situaciji kaa mu se to ne sviđa. Ovim
testom provjerit demo njegovu reakciju u trenutku kaa ga ruštveno ili tjelesno prisilimo na pokornost i
poslušnost. Slična tjelesna prisila često prati rani stupanj školovanja kaa psa učimo sjeedem ili ležedem
položaju.
Za početak, ispitivač treba kleknuti na po i nježno prevrnuti štene na leđa. (Važno je a mu leđa buu
na pou, noge u zraku, a ne sa strane.) U ovom trenutku pomodnik počinje mjeriti vrijeme. Ispitivač
nježno spusti ruku psu na prsa i rži ga tako prevrnutog, gleajudi mu ravno u oči. Ukoliko štene skrene
pogle, ne treba ga prisiljavati a glea ispitivača. Izraz ispitivačevog lica treba biti blag, nikako strog ili
prijetedi, a o kraja testa ne smije ništa govoriti. Kaa pomodnik označi a je prošlo trieset sekuni, test
je gotov i psida treba omah pustiti.
pustiti.
Ocjena se temelji na njegovom ponašanju za vrijeme tih trieset sekuni prisile. Ukoliko se najprije
koprca, a potom smiri i popusti, dajte mu 3 boda. Ako se ne opire, ali vas neko vrijeme glea u oči,
upišite 2. U slučaju a se pas i ne pokušava osloboiti, ali izbjegava vaš pogle ili se moža cijelo vrijeme
snažno opire, pokušava vas ugristi ili
reži u bilo kojem trenutku, upišite mu 1 bo. Stalni otpor zabilježite u stupac A, a potpunu mirnodu u
stupac P.
TEST 4
Ovaj io testa ominantnosti ustvari je ispit opraštanja,

o praštanja, još jene važne osobine potrebne u školovanju.
Teško je uvježbavati psa koji se uvrijei ili ražalosti uvijek k aa ga ispravljamo ili prisiljavamo a nešto
učini. Četvrti test počinje tako što ispitivač, klečedi na pou, posjene psida ispre sebe. Pas treba biti
okrenut prema ispitivaču po kutom o oko 45 stupnjeva. Kaa namjesti psa, ispitivač ga počinje polako i
nježno milovati jenom rukom. Krede o vrha glave i nastavlja o repa. U isto vrijeme, blago mu govori,
nagnuvši se licem naprije a ga pas, ako želi, može i polizati. Ukoliko se pas stisne uz ispitivača i pokuša
ga polizati po licu ili ruci, upišite mu 3 boa. Ako se prevrne na leđa, a zatim poliže ispitivaču ruku ili ako
skoči i šapama uara ("miluje") ispitivača, upišite 2. Stenetu koje reži, g rize ili gricka ruku, oe ili pokuša
otidi, ajte 1 bo. Skakanje, uaranje šapama, grickanje
gr ickanje ili rezanje treba zabilježiti u stupac A, a
prevrtanje na leđa ili olazak, u stupac P.
TEST 5
Ovaj test ominantnosti ispituje reakciju psa na gubitak kontrole. Tijekom školovanja i svakonevnih
aktivnosti, pas de se često zatedi u položaju kaa nede modi nazirati situaciju. To de, primjerice , biti
preglei ko veterinara ili ispiti na izložbama pasa. U ovom testu ovoi ga se u sličan položaj.
O ispitivača se očekuje a poigne psa (to je još jean razlog zbog kojeg je lakše testirati štena).
Štenetu prilazi s leđa, sagne se i rukama ga poigne, tako da su mu noge samo malo iznad tla (ruke
trebaju oblikovati neku vrstu kolijevke, s lanovima okrenutim gore i prepletenim prstima). Pomodnik
počne mjeriti vrijeme i nakon trieset sekuni, ispitivač vrada psa na po.
Ako je pas bio smiren i nije pružao otpor ili se kratko borio, a potom smirio, upišite 3. Ukoliko se ne
koprca, ali cvili, reži ili pobjegne kaa
ga vratimo na po, obija 2 boa. U slučaju a je cvilio i snažno se opirao, a osobito ako je režao ili
grizao, upišite 1. Žestoko opiranje upisuje se u stupac
st upac A, a cviljenje ili bijeg nakon testa u stupac P. Prije
prelaska na sljeedi test, ispitivač mora blagim riječima i nježnim milovanjem umiriti psa.
t est prilagoditi njegovoj veličini. Jena je mogudnost a mu po trbuh

Pri testiranju starijeg psa, morate test tr buh
stavite ručnik, a potom ga uz nečiju pomod poignete. No, ako je pas prevelik, preskočite ovaj test i
upišite 2 boa.
TESTOVI 6 I 7
Test 6 je ispit onošenja (aportiranja) i pokazuje spremnost psa za ra s ljuima. Neki treneri tvrde daje
apotrtiranje najbolji test za pse voiče, službene pse, pastirske pse i ostale rane pse. Test 7 samo je
ponavljanje testa 6.
Ispitivač kleči i postavlja štene, okrenuto leđima, točno ispre koljena. Na tlu ispre psida kotrlja l opticu
izgužvanog papira (nešto manju o teniske loptice) i igra se s njom, ohrabrujudi ga veselim riječima:
"Hodeš li lopticu? Uhvati je!" Pas treba pokazati zanimanje za premet. Čim štene pokaže raoznalost,
ispitivač baci papirnatu lopticu metar ispre njega. ok psid olazi prema loptici, neka se ispitivač povuče
oko pola metra unaza. Kaa štene pokupi lopticu, ispitivač ga poziva a je onese natrag. Vrati li se psid
s lopticom, treba ga izašno pohvaliti. U suprotnom slučaju, ispitivač mu treba nečim odvratiti pozornost
i brzo ouzeti lopticu. Psa koji je pobjegao s lopticom morat de mirno uhvatiti. Kakva go bila reakcija
šteneta, ispitivač treba smjesta i točno na isti način ponoviti cijeli postupak (to de biti test 7).
Ocjenjivanje je za oba testa jenako. Ako pas potrči za lopticom

lopticom i vrati se s njom ili bez
bez nje, obit de 3
boa. Potrči li za lopticom, ali stoji na njom i ne vrada je ili ako krene, a ona izgubi interes, ajte mu 2
boa. Potrči li za lopticom pa je uhvati i pobjegne, upišite 1 bo i stavite znak u stupac A. Moža uopde
ne krene za lopticom, taa upišite 1 bo i označite stupac P.
TEST 8
Ovaj test je ispit osjetljivosti na oir. Tijekom školovanja često treba ispravljati tjelesni položaj psa (npr.
zatezanjem uzice izazivamo trenutnu nelagou na koju pas reagira ispravljanjem položaja). Pas koji je
relativno neosjetljiv na tjelesnu nelagodu, nede prihvatiti ovakav način ispravljanja, stoga demo njime
teže vlaati. Previše osjetljiv pas, može se prepasti ili smesti zbog takvog blagog ispravljanja, što de
također izazvati poteškode prilikom uvježbavanja:
Test se izvoi postupnim povedavanjem stiska prstiju, kojega bi ispitivač ranije trebao uvježbati. Može
npr. kažiprstom i palcem jene ruke stiskati kažiprst ruge ruke. Brojedi o vanaest, stisak treba
postupno pojačavati, sve ok ne postane bolan, ali treba paziti a se pri tome ne koriste nokti. Kada
ispitivač nauči jenoliko povedavati pritisak, spreman je za test.
Taa de, kao što je uvježbao, uhvatiti štene za vrh uha'i postepeno ga sve jače stiskati palcem i
kažiprstom brojedi o vanaest. Čim psid pokaže znakove boli (počne se okretati, pokušava pobjedi ili
ugristi), treba ga pustiti, pohvaliti i veselo pomilovati. Ukoliko je ispitivač o trenutka reakcije nabrojio o
pet o osam, pas obiva 3 boa. Ako je nabrojio o tri ili četiri, upišite 2 boa i označite stupac P, a ako je
uspio nabrojiti o evet ili eset, upišite 2 boa, ali obilježite stupac A. Nabroji li ispitivač samo o jean
ili dva, pas dobiva ocjenu 1 i oznaku u stupac P, a stigne li do jedanaest ili dvanaest, ocje nu 1 i znak u
stupac A.
TEST 9
Ovaj test ispituje reakciju na zvuk. Pas kojega previše uzbuđuju razni zvukovi, lako postaje rastresen i
gubi koncentraciju za vrijeme vježbanja. Bojažljiva reakcija na zvukove, gotovo je siguran znak plahosti,
ok izostanak reakcije može biti znak nepažnje, rastresenosti, ali isto tako i gluhode. Gluhih pasa ima više
nego što njihovi vlasnici misle. Ko nekih pasmina, kao što su bulterijeri, silihemski terijeri i almatinski
psi, kao i ko onih pasa koji imaju mnogo bijele lake, gluhoda može biti urođena ili kasnije stečena.
Nasljedna gluhoda pojavljuje se, bez
obzira na boju lake, i ko nekih rugih pasa, npr. foksterijera, lisičara i škotskih terijera. Gluhoda može
prodi nezamijedeno, pogotovo ako imate relativno pametnog psa, koji se ravna prema viljivim i drugim
znakovima. Ukoliko u ovom testu pas ne pokaže nikakvu reakciju, bilo bi obro a mu m u provjerite sluh.
Pri izvođenju ovog testa, ispitivač namješta psa a glea u suprotnom pravcu o izvora zvuka, a potom ga
o kraja testa ne smije irati. Pomodnik stoji izvan viokruga psa i rži praznu limenku pive ili soka u kojoj
ima nekoliko novčida. Kaa se pas smjestio, pomodnik mora izazvati veliku buku tako a tri puta brzo i
snažno protrese limenku. Nakon toga se ukoči, ne gleajudi u psa. Ukoliko štene pokaže zanimanje i
okrene se prema zvuku ili očito sluša i raoznalo okrede glavu, pa čak ako se u početku i prestraši, ajte
mu 3 boa. Psu koji locira zvuk, ali ostane na mjestu i laje, upišite ocjenu 2 i znak u stupac A, no ukoliko i
ne obrada pozornost na zvuk, upišite 1. Krene li ravno prema izvoru zvuka i laje, ajte mu 1 bo i stavite
znak u stupac A. Počne li puzati, povlačiti se ili sakrivati, upišite 1 bo i označite stupac P.
TEST 10
esetim testom mjerit demo reakcijupsa na nepoznate poražaje, u ovom slučaju reakciju na bezopasan,
ali nepoznat premet. Svakonevno u različitim situacijama pas mora raiti i ogovarati na naše
zapovijei, a pri tome mu se mogu ogoiti, barem iz njegovog kuta gleanja, čuni i nepoznati ogađaji.
Vjerojatnije je a de povjerljivo i raoznalo štene postati bolji rani i službeni pas nego ono koje
ko je pokaže
strah ili agresivnost.
Pomodnik stoji postrance ržedi u ruci uzicu na čijem je kraju pričvršdena krpa. Iznenaa povuče krpu
prema sebi, ali mora paziti da krpa ne ide ravno prema psidu, nego bočno ispre njega. Trebao bi je
povudi pet - šest puta, pa stati. Poneka ovaj test ko pasa izazove sasvim različite reakcije, o pokušaja
ubijanja krpe o paničnog bježanja o nje, a jenom sam čuo i za pokušaj parenja s krpom. Štenetu koje
glea u krpu, raoznalo joj prilazi i proučava je, upišite 3 boa. Ignorira li ie nnišitp. 3 i stavite, nznakn u
stnnar. P Kada laie. daite mu 2 boda, a
poigne li pritom rep, stavite oznaku u stupac A; ko spuštenog ili povijenog repa označite stupac P.
Napane li pas krpu i pritom reži, grize ili je pokušava zastrašiti, upišite 1 bo i oznaku u stupac A. Ukoliko
se prestraši krpe ili sakrije o nje, ajte mu ocjenu 1 i označite
o značite stupac P.
TESTU
Ovaj test pokazuje reakciju na poticaj hranom. Iako je psa mogude školovati koristedi samo pohvale,
veliki broj znanstvenih raova pokazuje a brže uče, zaovoljniji su i pouzaniji u rau kaa ih, pogotovo
u početku učenja, nagrađujemo hranom. U kasnijim fazama školovanja, kaa poželjne reakcije ved buu
postignute, ovakve se nagrae postupno ukiaju. Čak i učitelji koji ne vo le koristiti hranu za vrijeme
školovanja, često pri uvježbavanju zahtjevnijih vježbi, pribjegavaju takvom načinu poticanja. Psa kojeg ne
zanima dobar zaloga j teže demo školovati.
ržedi u zatvorenoj ruci komaid kakve mirisne hrane (paprike, kobasice ili aromatičnog sira), ispitivač
opušta psu a je ponjuši, ali tako a je ne može uzeti. Nakon nekoliko trenutaka, otvorit de ruku i
dopustiti psu da pojede hranu. Potom, ok pas promatra, uzima u poluzatvorenu ruku rugi komaid
manje mirisne hrane i nui ga psu. Ukoliko pas njuškom gura ruku r uku pokušavajudi uzeti zalogaj, treba mu
ga ati. I konačno, ispitivač de mu pokazati još jean komaid hrane. ržedi ga prstima, kako bi pas
mogao obro vijeti, polako spušta ruku okredudi
okr edudi šaku u krug, mamedi psa pokretima, ali ne i riječima.
Psa koji je prije njuškom ili šapama pokušao odi o hrane, a saa se približi ispitivaču i slijei zalogaj,
ocijenite s 3 boda. Zanima li ga hrana, ali je u prethonoj vježbi nije pokušao izvaiti iz ruke ili ne slijei
vaše pokrete u ovom ijelu testa, ajte mu 2 boa. Kaa ne pokazuje nikakvo zanimanje za hranu, obiva
1 bo. Ukoliko tijekom testa psid zalaje ili reži, označite stupac A .
TEST 12
Zanji test je ispit uravnoteženosti. Slično kao u esetom testu, mjerit

pojavljuje naglo, velik je i pas ga može protumačiti kao opasnost. Ovim testom ispitat demo koliko je
štene samouvjereno i način njegovog reagiranja.
ok je štene zaposleno jeanaestim testom, neka pomodnik stane oko va metra ualjen o ispitivača i
psa. Treba biti nepomičan, tih i nenametljiv, ržedi u ruci zatvoreni kišobran (po mogudnosti s
automatskim otvaranjem). Nakon završenog testa, ispitivač blagim riječima smiruje psa i potom ga
okrene prema pomodniku, tako a pas ostaneo stane između. Pomodnik neka pažljivo promatra i u trenutku
t renutku
kaa pas poglea u njega, a ne više u ispitivača iščekujudi još hrane, mora brzo otvoriti kišobran i položiti
ga na tlo. Nakon toga se treba primiriti i ne smije gleati u psa. Ukoliko se štene uzbui, ali se omah i
smiri te počne proučavati kišobran, upišite 3 boa. Stoji li i laje, ali se ne približava kišobranu, ajte mu 2
i označite stupac A. U slučaju a pokuša pobjedi ili se želi sakriti, ali ga riječima uspijete ohrabriti a priđe
kišobranu, obit de ocjenu 2 i oznaku u stupac P U neostatku reakcije, ajte mu 1 bo. Ponaša li se
agresivno, laje, reži i/ili napaa kišobran, upišite 1 i označite stupac A. Ukoliko pokušava pobjedi ili se
sakriti i ne možete ga nagovoriti a se približi kišobranu, at dete mu 1 bo i znak u stupac P.
Objašnjenje rezultata OPTtesta
Pravilno tumačenje rezultata OPT testa (testa osobnosti i poslušnosti) ovisit de i o broju boova i o broju
oznaka u stupcima A i P.
O 34 o 36 boova: Ovo su najbolji rani i službeni psi. Ukoliko vaš pas ima toliko boova i više oznaka u
stupcu A (agresivan) nego u stupcu P (poređen), imate živahnog i aktivnog psida koji
ko ji de obro prihvatiti
ljudsko vodstvo i obro de se prilagođavati novim situacijama. Uravnotežen je i vedini situacija pristupit
de s povjerenjem i pametno. Posebno je priklaan za ra ili vježbe poslušnosti. Štene koje je sakupilo
osam ili više oznaka u stupcu A, moglo bi postati pretjerano nemirno. Takvom psu obro de odi vježbe
poslušnosti kako bi se njegova velika energija pravilno usmjerila, a on postao sretan i obro prilagođen.
Više oznaka u stupcu P znači a imate psa iz snova, kao stvorenog za ra i vježbe poslušnosti. To je pas
koji de razumjeti svaku vašu riječ i at de sve o sebe kako bi vas usredio. Bit de ouše, nešto tiši i manje
samouvjeren o psa s više znakova u stupcu A, ali on ima sve osobine koje de ga učiniti izvrsnim ranim
psom, obrim kudnim lju bimcem ili psom za pratnju.
O 29 o 33 boa: Ovi psi također imaju sve preuvjete a postanu izuzetni rani i službeni psi. Koliko de
u tome biti uspješni, ovisi o osobi koja se njima bavi. Pas ove skupine, s više oznaka u stupcu A, vrlo je
samouvjeren i teži ominantnosti. Trebat de mu čvrsta ruka kako nika ne bi pomislio aje on vođa
čopora, jer de inače preuzeti vlast i ignorirati gospoara. Moža de biti previše tvroglav za osobu koja
tek nabavlja psa, ali ako se školuje uz osljean nazor, na izložbama pasa privudi de svačiji pogle. Pas iz
ove boovne grupe, koji ima više oznaka u stupcu P, nede baš biti siguran u sebe. Trebat de mu više
nježnosti, puno pohvala i nagraa. Ukoliko ga na početku školovanja ne buete opteredivali preteškim
zadacima i ako ga ne buete stalno ispravljali, modi dete ogojiti obrog i poslušnog ranog psa. Iako de
u početku biti spokojan samo u mirnoj i poznatoj okolini, upornošdu i blagim pristupom u školovanju
postupno de stedi povjerenje prema novim uvjetima i vjerojatno de postati iealan obiteljski pas.
O 19 o 28 boova: Psima iz ove skupine potrebni su iskusni gospoari, jer jeino uz pravilan način
školovanja mogu biti obri rani ili službeni psi. Nikakvim ili nepravilnim školovanjem takvi štenci postat
de "teški" i nepouzani orasli psi. Ukoliko je vaš ljubimac, uz ove boove, sakupio i više oznaka u stupcu
A, imate ominantnog psa koji de napasti ili zaprijetiti napaom kaa ga izazovete. Međutim, strogim i
osljenim ogojem, koji mu može pružiti samo ovoljno orasla osoba, postat de to obar rani pas i
oani ljubimac koji poštuje svoje ljuske voe. Ovi živahni i otvoreni psi pokazuju naglašenu težnju
prema vostvu i ominaciji, stoga su, za starije osobe, previše aktivni, a za obitelji s malom jecom,
previše ominantni. Njihov najvedi neostatak je osjedaj neovisnosti i snažan napaački poriv. Stoga,
naizgle neosjetljivi na primjebe i ispravke, ne poštuju vlasnikov autoritet i
često čine što go hode. U bučnoj ili promjenjivoj okolini lako postaju rastreseni, a kaa se osjete
ugroženima ili frustriranima, mogu i ugristi.
Štene iz ove skupine, s ominantnim P stupcem,

st upcem, bit de prilagoljivije. Ono je izuzetno pokorno i trebat de
poseban pristup kako bi razvilo
r azvilo potrebno samopouzanje i sigurnost obrog ponašanja izvan oma.
Prema de naučiti izvršavati vedinu gospoarevih zapovijei, najbolje de rezultate postidi u poznatoj
okolini. Pošto se teško prilagođava promjenama i strci, u nepoznatim uvjetima, jakoj buci ili pometnji,
mogao bi biti nepouzan. Lako se prestraši i trebati mu osta vremena ok se navikne na novu okolinu ili
nove ljue. Nije opasan za jecu, ugrist de samo ako je jako uzbuđen ili tjelesno izazvan. Ovakav pas je
primjereniji obiteljima s mirnim, staloženim načinom života, nego strci i uzbuđenju koje sobom onose
izložbe, stalne promjene ili putovanja.
O 12 o 18 boova: U ovoj grupi nalaze se problematični psi s kojima de i iskusni trener imati osta
posla. Pas s više oznaka u stupcu A, izuzetno je ominantan i agresivan pa nede spremno prihvatiti
ljuskog vođu. Neprestano de se boriti za prevlast, a na izazov de ogovoriti napaom. Nikako nije
priklaan za obitelj s jecom, ali može postati uspješan čuvar ili stražar, buudi a de izazvati i napasti
svakoga tko nije okazao a je jači o njega. U rugim okolnostima može se pokazati a je previše
agresivan za školovanje i nazor na njim.
Nešto je teže opisati pse ove skupine s vedinom oznaka u stupcu P, jer mogu imati dvije vrste karaktera.
Neki o njih bit de izuzetno neovisni, uopde ih nede zanimati ljui i nede se ati čak ni maziti. S ovakvim
psima teško je uspostaviti onu razinu onosa koja je neophona za školovanje ili ržanje u kudi. Ovakav
karakter obro de odi nekim ranim psima (npr. psima za vuču), jer u svojem rau trebaju biti potpuno
neovisni o čovjeku. Bilo bi strašno kaa bi se, onako zajeno upregnuti u sanjke, stalno osvrtali tražedi
gospoara. Međutim, ovi psi najčešde ljuima ne posveduju ovoljn o pozornosti da bi ih se moglo
uspješno školovati.
rugi tip ove grupe pasa su strašljivi, stiljivi psi. Oni se lako prestraše i treba im nekoliko sati pa i ana,
a se smire. Kaa takavog psa prestraši neka osoba ili kakav ogađaj, sjedat de ga se čitavog života

i u sličnim okolnostima uvijek de pokazivati iste znakove straha i nelagoe. Ukoliko ste u stupac P upisali
osam ili više oznaka, upozoravam vas a se raio psu koji može panično reagirati. Ove pse teško je
uspješno školovati, jer ih preplavi vlastiti strah i nesigurnost. U v rlo mirnom domu, gdje se od njih puno
ne očekuje, mogu postati priklani kudni psi iako de kroz čitav život prodi puni straha i nesigurnosti.
obar rani pas i pas za natjecanja u poslušnosti, kombinaci ja

ja je temperamenta i inteligencije. Pas koji u
oba testa postigne visok rezultat, ulaskom u prvu ili drugu grupu, ima dobre preduvjete da postane
oličan rani pas koji de obro raiti
r aiti po ljuskim nazorom. Ne očajavajte ako otkrijete a pasmina
vašega psa nije među najboljima po pitanju rane inteligencije i inteligencije poslušnosti, jer ako pokaže
obar rezultat testa osobnosti i ima prosječnu aaptivnu inteligenciju, vjerojatno
vjerojatno imate jenog o rijetkih
r ijetkih
članova pasmine koji de obro raiti i izvršavati zaade. Pa čak i ka nema najbolji karakter ili
inteligenciju,
209
XII.
Kako povedati inteligenciju psa?
Samo je rijetkim psima uspjelo uzidi čovjeka o svog stupnja murosti, ali zato mnogim ljuima prečesto
uspijeva spustiti psa na svoje nizine.
James Thurber
Poput ljuske, ni pasja inteligencija nije nepromjenjiva,

nepromjenjiva, jer na nju možemo utjecati ogojem i načinom
života. Poboljšati se može svaki o četiri sastavna ijela manifestativne inteligencije - instinktivna
inteligencija, adaptivna inteligencija, radna i inteligencija poslušnosti te osobnost (temperament). Vedina
tehnika koje du opisati u ovom poglavlju najbolje de jelovati na štena (iako se mnoge mogu primijeniti i
na aolescente i mlae orasle pse) pa ih treba započeti čim pas useli u svoj novi  om.
POBOLJŠAVANJE OSOBNOSTI
vije karakterne osobine posebno su važne za razvoj

r azvoj rane inteligencije i inteligencije poslušnosti. Prva
je obradanje pozornosti na ono što ljui
psa da prihvati ljudsko vodstvo, umjesto da se bori za dominaciju i nadzor.
Želite li sami utjecati na osobnost vašeg psa, najbolje je početi sa štenetom. Ukoliko ga u točno
oređenom životnom trenutku izložite priklanim iskustvima, modi dete oblikovati njegov karakter tako
da postane pogodna podloga za kasnij i razvoj ranih sposobnosti i poslušnosti. Za prosječnog vlasnika, to
kritično razoblje je između semog i vanaestog tjena starosti psa.
Svako štene trebalo bi o semog tjena

t jena ostati u leglu. U tom periou ono razvija svoj pasji ientitet, uči
prepoznavati pse kao ruštvene objekte i savlaava osnovna pravila ponašanja potrebna u suživotu s
rugim psima. ruštveni oir u ovom je periou o posebnog značaja, stoga ga g a u malom leglu (jean ili
va psida) moramo umjetno povedati. Mlaima treba ovesti ruge (ne agresivne) pse koji de
naoknaiti relativnu ruštvenu izoliranost malog legla, a kaa nismo u mogudnosti nabaviti takve pse, i
oir s ljuima bit de bolje nego ništa. Jeno ili va esetminutna perioa igre nevno, oirivanje,
pričanje i češkanje, pružit de štenetu, barem u nekoj mjeri, potrebne ruštvene oire.
Najprimjereniji trenutak za ovajanje šteneta iz legla je u obi o  seam tjeana. U narenih pet tjeana
moramo mu osigurati čest oir s ljuima kako bi ih prihvatio kao članove svojeg čopora. Ta prva
iskustva bit de osnova buude uspješne suranje s ljuima. Štenci koji u ovom periou ne ostvare
ovoljno oira s ljuima postanu "teški" psi - ne slušaju zapovijei, neuspješni su rani psi i psi za
pratnju.
Najbolje i najjače ruštvene veze razvijaju se kaa ovo posebno oba pas proživi s ljuima s kojima de
kasnije živjeti. Ukoliko to nije mogude i svakonevna igra s nekim rugim osobama pomodi de psu a u
svojoj svijesti pohrani pozitivne osjedaje prema ljuima koji se potom mogu uspješn o prenijeti na novog
gospodara.
Oređene značajke pasje osobnosti mogu se mijenjati i kasnije, kaa pas preraste perio "jetinjstva".
Čak i prirono ominantne pse (one s puno oznaka u stupcu A) možemo naučiti a rao i trajno prihvate
vodstvo i nadzor lj ui. Međutim, starosna ob ipak je najvažniji čimbenik pa potrebne korake t reba
pouzeti ok je pas još mla. Štoviše, naučene
Kako povedati inteligenciju psa ? 211
vježbe moraju se, barem povremeno, ponavljati tijekom cijelog života. One čine temelj pril agodbenog
programa koji de razviti najpoželjnije osobine ko vašeg psa.
oirivanje: Ne mislim na jenostavno glađenje ili maženje koje psu ili nama pruža zaovoljstvo, nego na
sustavno oirivanje cijelog tijela psa. Time oponašamo majku koja, ližudi i oirujudi štena, stvara
osjedajnu vezu s njima, ali i izražava svoju premod i nazor na leglom (vii si. 19). Važnost oirivanja
proteže se i na orasle pse: među ivljim psima i vukovima, ominantnom članu čopora - vođi, u svakom
trenutku dozvoljeno je bilo kojeg poređenog člana čopora gurnuti njuškom, ponjušiti ili oirnuti.
opuštajudi takvo ponašanje, ostali članovi čopora pokazuju svoje prihvadanje vostva ominantnog psa.
Uostalom oirivanje čovjeka i psa, kao i oir majke i štenai, uspostavlja pozitivnu čuvstvenu vezu
između onoga koji oiruje i onoga koji je oirivan.
Poželjno je a, gotovo svakonevno, sustavno oirujete svojeg psa, a i ostali članovi obitelji trebaju
naučiti taj ritual, osobito jeca. Postupak je vrlo jenostavan. Uz umirujude riječi, često ponavljajudi
njegovo ime, postavite psa pre sebe, u stojedi ili sjeedi stav. Uzmite mu glavu među ruke. Poglaite m u
uši, vrat i njušku objema rukama, gleajudi ga u oči. Zatim rukama klizite niz vrat, leđa i bokove. Lagano
ga pogladite po prsima, a potom niz prednje noge. Ukoliko pas sjedi, blago ga podignite na noge,
polagano mu češkajte trbuh i leđa, a ona prijeđite rukama niz stražnje noge, sve o vrhova šapa.
Napokon, brzo i lagano prijeđite prstima po repu (ili mjestu repa ako mu je rep podrezan). Na kraju
uzmite opet glavu psa među ruke i veselo izgovorite njegovo ime. Sve ovo potrajat de samo oko trieset
sekuni o jene minute, a vašem de se psu neobično svijeti takva pažnja.
Postoji još jena obra strana ovakvog oirivanja. oirujudi

oirujudi ga reovito i temeljito, naučit dete osjetiti
njegovo tijelo pa dete omah primijetiti bilo kakve neobične kvržice ili mekana mjesta. Moj vlastiti
kernski terijer uguje svoj život činjenici a sam pri jenom takvom maženju, na vrijeme otkrio kvržicu i
oveo ga veterinaru, koji ju je ostranio prije nego što se proširila i izazvala vedu bolest.
Alternativa oirivanju je četkanje, koje je zapravo isto tako sustavno oirivanje. Četkanje je jači oblik
oirivanja u kojem se čovjekov naređeni položaj još jasnije očituje. obrim četkanjem uljepšat dete
psa i oržati kudu čistom ako imate psa koji se linja. Tijekom četkanja govorite psu, često spominjudi
njegovo ime.
Vlaanje psom i poređivanje: Kako biste učvrstili vašu naređenost i vostvo, potrebno je psu učestalo i
namjerno pokazivati prevlast na njim. Ukrotiti psa znači postaviti ga u položaj koji divljim kanidima
označava poređenost autoritetu ominantnoga člana čopora. Počnete li taj položaj uvježbavati sa
štenetom, nede vam pružati otpor i rao de prihvatiti to okazivanje vašeg namodnog položaja. No, ako
je vaš pas ved orastao, trebat
trebat de vam čvrsta ruka.
Sve što trebate učiniti je povremeno na minutu - vije obuzati psa. Pričajudi blagim glasom, nekoliko mu
sekuni zatvorite njušku. Zatim ga prevrnite na stranu i ržite ga tako skoro cijelu minutu. U slučaju a
pritom sam ne digne noge, poignite mu ih vi, kako bi ospio u još poređeniji položaj. Možete ga i
potpuno prevrnuti na leđa. ok to činite, gleajte mu ravno u oči. Kaa okrene glavu, prekinite vježbu i
poigrajte se s njim ok ne počne mahati repom. (ominantni psi gleaju svoje poređene sronike ravno
u oči, a oni
o ni izmicanjem poglea pokazuju prihvadanje njihove premodi.)
premodi.)
Povremeno, uhvatite psa za kožu na vratu i privucite ga k sebi. Malenog psa možete samo ignuti i ržati
tako petnaest o vaeset sekuni. Na ovaj način oponašate njegovu majku koja tako postupa sa svojim
mladima i nadzire ih.
Učvršdivanje hijerarhije čopora: Postoje oređeni načini ponašanja koji su ozvoljeni samo vođi čopora.
On obiva najbolji koma mesa, spava gje želi, prvi prolazi kroz neki prolaz ili ulazi u novo poručje i
može tražiti pozornost ostalih članova kaa go hode. Kaa vas (i cijelu obitelj) pas prihvati kao vođu
čopora, postat de poređeni, ali sretan član čopora, koji rao prihvada sve zapovijei i vašu vlast. Položaj
koji ste stekli, morat dete učvrstiti zahtijevajudi povlastice vođe copra.
Kao vođa, nikaa ne smijete ozvoliti psu a kroz kudna ili vrtna vrata istrči prije vas. Poneka, ka se
odmara na svom omiljenom mjestu,
Kako povedati
povedati inteligenciju psa ? 213
trebate ga pomaknuti. (Ja jenostavno kažem: "Oprosti" i gurnem ga nogom malo alje. Nakon nekog
vremena, pas "Oprosti" protumači kao "Makni se".) Čim vas je poslušao, pohvalite ga i pustite a se vrati
na svoje mjesto ako želi. Poneka mu trebate ouzeti neki premet ili hranu. (S ovim je vježbama
najbolje započeti još ok je pas malen, jer taa nije agresivan i lakše ga je obuzati). Čim to učinite,
pohvalite ga zato što nije bio agresivan i vratite mu njegovu stvar ili mu ajte još koji komaid mesa.
Napokon, ne smijete mu do zvoliti a hirovito traži vašu pozornost
pozor nost gurkajudi vas šapom, lajudi ili
stavljajudi prenje šape na vas. Kaa to učini, šutke ga prevrnite na leđa ili na bok i zagleajte mu se u
oči.
Vježbe pozornosti i prilagobe: Prethonim vježbama preoblikovali smo i prilagođavali ominantno

ponašanje psa. Sljeeda grupa vježbi nastoji usmjeriti njegovu pozornost na ljue i razviti njegovo
prihvadanje ljuske vlasti. Prvo što treba učiniti kaa želimo stedi nazor na psom je naučiti ga
njegovom imenu. Stoga, dok izvoite prije opisane vježbe, morate stalno ponavljati njegovo ime. Štoviše,
kaa go ga glaite, hranite, pozravljate ili činite bilo što rugo, počnite s njegovim imenom. Činite li to
reovito, pas de uz svoje ime povezati misao "ogoit de se nešto što se onosi na mene". Tako de vas,
svaki puta kad izgovorite njegovo ime, odmah pogledati.
Moža je najvažnija pojeinačna zapovije koju treba znati svaki pas, nareba sjei. Ona m u govori a
treba prestati raiti ono što rai i mora zauzeti priklaan položaj za početak nekih novih aktivnosti.
Posebno je lako ovoj zapovijei naučiti štene, jer se uči gotovo automatski. ovoljno mu je samo zaljuljati
komaid mesa pre psom, a potom izgovoriti njegovo ime i riječ sjei. ržite li meso izna ili iza glave
šteneta vedina de pasa, pokušavajudi vijeti ruku s hranom, sama o sebe sjesti. Psu koji ne sjene sam,
pomognite nježnim savijanjem stražnjih nogu. U oba slučaja, čim sjene, slijei pohvala i nagraa
komaidem mesa. Potom opet izgovorite ime psa i riječ sjei. No, ovaj puta iznad ili iza njegove glave
postavite praznu ruku, a kada sjedne, opet ga nagradite mesom i pohvalite. Nakon desetak ponavljanja,
kada
pas pouzano sjea na usmenu zapovije popradenu pokretom ruke, pokret možete izostaviti, a pas bi
trebao sjesti samo na usmenu zapovijed.
Kaa je savlaao narebu sjei, možete se njome koristiti pri stvaranju navike za izvršavanje rugih
zapovijei. a biste to postigli, nemojte mu nika ništa ati besplatno. Nareite mu a sjene pr ije
hranjenja, prije igranja, prije nego što ga
g a pustite van it. Kasnije, kaa nauči i ruge zapovijei, možete
izmjenjivati narebe koje treba izvršti a bi nešto obio. U ovakvim situacijama naučit de a najprije
mora izvršiti vašu želju, jer ste vi njegov vođa, a tek potom može obiti ono što želi.
Pas mora osjedati a vi uvijek imate nazor na njim. To znači a mu nika ne smijete izati zapovije za
koju niste sigurni a de je i izvršiti. Naravno, školovani pas de najčešde sve učiniti, ali ok ne ost ignete taj
stupanj morat dete biti sigurni a ga, u slučaju kaa obija izvršenje, možete na to prisiliti. Na primjer, ne
smijete psu redi Jezi ako niste ovoljno blizu a ga vi polegnete. Isto tako, sve ok pouzano ne ogovara
na vaš poziv, nemojte ga zvati, osim ako je na uzici. U tom slučaju, modi dete ga povudi kaa omah ne
posluša. Važno je a pas shvati kako vaše zapovijei nisu samo zahtjevi, molbe ili početak pregovora,
nego narebe koje mora izvršiti ili de na to biti prisiljen. Istovremeno, ka go vas posluša (čak i ako je
bio prisiljen), treba ga pohvaliti ili nagraiti, jer de taa ra za vas povezati s ugonim oživljajima.
Zapamtite, nikaa ga nemojte ovesti u situaciju u kojoj de se morati loše ponijeti ili vas nede modi
poslušati.
Kada je pas jenom naučio osnovne narebe ili neke igre, treba ih reovito, ali nepreviljivo
uvježbavati. ok šetate psa, pozovite ga a ođe i sjene. Ka gleate televiziju, zapovijeite mu a
sjene ili legne. Povremeno ponavljanje nije važno samo zbog uvježbavanja, ved i zbog učvršdivanja
njegovog osjedaja a mora paziti na vaše
v aše želje i zapovijei koje treba izvršavati bez pogovora.
Spomenuo sam ved a je ovlaavanje ominantnim osobinama psa najlakše provesti ok je on još mla.
Međutim, iste vježbe mogu pokazati obre rezultate čak i ko starijih pasa. Uzet du za primjer Braleva,
žutog labraora koji se jenog ana, vukudi za sobom svoju gospoaricu,
pojavio najenom o mojih tečajeva poslušnosti. Bralev je bio krasan pas, ali uopde nije obradao
pozornost na svoju vlasnicu ni na njezinoga muža. Čitav sat proveo je otimajudi se sa uzice, zalijedudi se u
ruge, lajudi i prijetedi svakome tko bi mu
m u se približio. Nakon vježbe, povukao sam se s njegovim
vlasnicima u stranu . oznao sam a su ga izbavili iz prihvatilišta za životinje u obi o oko četiri goine,
bez a su išta znali
0 njegovom prethonom ogoju. Živio je s njima ved gotovo tri mjeseca
1 stalno se ponašao ominantno, obijajudi

obijajudi izvršiti čak i najjenostavnije naredbe. Siguran sam da bi u
testu osobnosti stupac A bio popunjen oznakama njegove agresivnosti i dominantnosti.
Objasnio sam tom bračnom paru a de morati promijeniti Braleveve osobne karakteristike ukoliko žele
a ih počne uvažavati. Bez prihvadanja i poštovanja njihovog vostva, školovanje Braleva bilo bi gubitak
vremena i novca. Prvo sam ih naučio kako de ga poledi. ok je pas stajao, trebalo je kleknuti kraj njega,
prebaciti mu ruku preko leđa, povudi je po trbuh, uhvatiti ga za prenje i stražnje noge te ih povudi
prema van (od sebe); ovako bi se prevrnuo na bok, nogama o krenutim od gospodara. Rekao sam im da
Braleva postave u ovaj položaj i spriječe ga a ustane (čak i ako buu morali sjeiti na njemu), vaput
nevno, barem po pet minuta. Također su ga vaput nevno trebali oirivati, kao što sam prije opisao.
Naalje, prije jela morao je poslušati zapovije sjei, čak i ako bi se pri tom morali hrvati s njim.
Takav režim vlaao je "ko Bralevevih" približno va tjena i za to vrijeme je Braiey naučio i
uobičajenu narebu poslušnosti lezi. No, čak i kaa se ko kude nije više opirao ovoj narebi, bilo je
posve rukčije nagovoriti ga a legne pre rugim psima i ljuima. U početku su oboje, gospođa i
gospodin, morali stajati na njegovoj uzici da bi ga oržali u Ježedem položaju. Opiranje toj narebi nije
neobično ko ominantnih pasa - sjetite se, lijeganje je znak poređenosti - i baš je stoga važno a takvi
psi nauče slušati ovu zapovije. Kaa pas shvati što znači lezi, uvježbavanje te narebe postaje znak
prihvadanja ominacije čovjeka,
čovjeka, kao i pogoan način prekia rugih aktivnosti. Zbog toga je bilo nužno
a Bralev povremeno legne za vrijeme šetnje ili igre oko kude. Obično bi u tom položaju provoio kratko
vrijeme^ ali je ponekad tako morao

ostati i cijelu minutu. Kaa ne bi poslušao, prevrnuli bi ga na stranu i gospoar bi ga gleao u oči
petnaestak sekuni. Čim bi se zaletio u neku osobu, rugog psa ili bi zalajao na njih, smjesta je morao
ledi.
Krajem četvrtoga tjena, promjene u Bralevevom ponašanju postale su viljive. Pratio je pozorno sve
što bi njegovi vlasnici rekli i bio je zamjetno mirniji na satovima poslušnosti. Po završetku tečaja, u
trajanju o eset tjeana, njegovi gospoari bili su ouševljeni novim psom.
Važno je primijetiti kako ne bi svi, posebno orasli psi, reagirali ovako brzo kao Bralev. On je ipak bio
labraor, pas bistre pasmine koja lako uči. Bilo bi puno teže uspostaviti namod na oraslim terijerom i
razviti njegovu pozornost i poslušnost, a napreak bi se vjerojatno mogao očekivati tek nakon tri tr i mjeseca
ili više, za razliku o četiri tjena tijekom kojih je Bralev promijenio svoj karakter. No, tru se uvijek
isplati, jer za bilo koju vrstu nadzora nad psom morate osigurati njegovu pozornost i spremnost da
izvršava zapovijei. r
Ko psa koji je sam po sebi pokoran, s mnogo oznaka u stupcu P, nedete morati neprestano okazivati
svoju namod. Takvom de psu ved samo svakonevno oirivanje i četkanje biti ostatno u
uspostavljanju poređene veze s gospoarom. Međutim, i pokornijem psu potrebno je mnogo vježbi
pozornosti i poslušnosti, kako bi se koncentrirao na ispunjavanje gospoarevih narebi i istovremeno
zaboravio svoja (poneka strašljiva) čuvstvena stanja. Uz osljeno i ustrajno uvježbavanje pozornosti i
poslušnosti, ovi de psi obiti potrebnu samouvjerenost. Sustavno školovanje pomaže nam akle i u
smirivanju plašljivih pasa, jer nauče kako reagirati i koga slušati. Ono što je previljivo, to je i
bezopasno, a ovim psim a treba pružiti sigurnost.
POBOLJŠAVANJE INSTINKTIVNE INTELIGENCIJE
Pošto je instinktivna inteligencija genetski oređena, nju je najteže mijenjati i prilagođavati. Naravno,
uzgajatelji selektivnim uzgojem (birajudi sposobnosti i temperament roitelja) usp jevaju utjecati na
instinktivnu inteligenciju buudih

buudih generacija, ali običan vlasnik koji jenostavno kupi psa, s njim mora
živjeti u saašnjosti. Takvi vlasnici ne mogu mijenjati instinktivnu inteligenciju svojeg psa, ali mogu biti
svjesni njezinih posljeica. ostignuda psa koji je potomak nagrađivanih roitelja, mogu nam nagovijestiti
kakve de biti urođene sposobnosti njegove štenai po pitanju rane inteligencije i inteligencije
poslušnosti. Uzgajatelji, akle, ne paze samo na izgle svojih pasa, ved i na njihov temperame nt,
osobnost i ra. Govorimo li o ranim i sportskim pasminama pasa, vjerojatnije je a de štena onih
roitelja koji su položili službeni ispit, imati urođene lovačke i retriverske sposobnosti.
Bez obzira na to kakav je obrazac ponašanja naslijeio vaš pas, uvijek postoji način a ga se o neke
mjere prilagoi. Oređene promjene provest dete lakše, a ruge teže. Stupanj uspješnosti ovisi o pasmini
i vrsti promjene koju želite ostvariti. Na primjer, lakše je aktivnu pasminu učiniti još aktivnijom nego to
isto postidi s prirono mirnim psima. Obrnuto, smiriti ved mirnu pasminu lakše je nego obuzati izrazito
aktivnog psa. Poznate ruštvenjake kao što su bigli, koker španijeli ili zlatni retriveri, nede biti teško
naučiti na mnoštvo ljui i lako de postati još ruštveniji. Pokušamo li to postidi ko genetski usamljenijih
pasmina, kao što su afganistanski hrt, čiuaua, čau-čau ili belgijski špic, naidi demo na pravi problem.
Mnogi o njih postaju nervozniji, plašljiviji ili agresivniji kaa su okruženi mnoštvom i li kada im stranci
posvete vedu pozornost. Pojenostavljeno, nije potreban skoro nikakav napor pri povedavanju urođenih
obilježja pasmine, ok istovremeno treba uložiti mnogo trua a se promijene neke prirone osobine
pasa.
Problemi se pojavljuju onda kada ljudi zaborave na instinktivnu inteligenciju svojih pasa. Dok rastu, svi se
psi razvijaju prema genetskoj uputi njihove pasmine, osim ako ih u tome ne ometu neki izuzetni oživljaji
ili vrlo zahtjevno školovanje. Kaa poznajete urođene osobine pasmine kojoj pripaa vaš pas i znate što
ga potiče na pojeine genetski uvjetovane reakcije, možete olučiti kakvo de mu školovanje biti
najkorisnije. U svakom slučaju, potrebno je izabrati ogovarajudu okolinu koja nede izazivati poražaje
što potiču ponašanje koje želite mijenjati.
Hrtovi de, na primjer, loviti sve što se miče. Stoga de, pokušate li vašeg engleskog hrta, vipeta, perzijskog
ili afganistanskog hrta vježbati na prometnom mjestu, recimo u parku kojim trče jeca ili rugi psi, to biti
izuzetno teško. Kaa s njima morate
mor ate raiti vani, pronađite pustu livau ili prazno vorište. No, najbolje de
poslužiti mirna soba u kojoj pas nede neprestano pregleavati viokrug u potrazi za plijenom. Ukoliko
uspijete izbjedi vizualne poražaje, pas de se potpuno posvetiti vama i onome čemu ga učite. Štoviše,
njihovu sposobnost vizualnog opažanja možete i iskoristiti. Za vrijeme školovanja, uz usmene zapovijei,
koristite i velike izražajne pokrete rukom pa de pas kasnije obro reagirati ved i samo na vaše znakove
rukama.
Goniče, poput bigla, psa sv. Huberta ili baseta, ne ometaju vizualni poražaji, ali de se zato raspametiti
po utjecajem snažnih mirisa, posebno mirisa stoke, ivljih životinja ili rugih pasa. Stoga ih je lakše
uvježbavati u zatvorenom prostoru ili na popločanim površinama koje se povremeno metu i čiste.
Ukoliko psa školujete u seoskom vorištu, na farmi ili igralištu kojim često prolaze rugi psi, na polju gje
pasu konji i stoka, kojim
ko jim luta ivljač ili na kojemu se gnijeze ptice, on de učestalo gubiti koncentraciju i
konačni uspjeh školovanja nede biti obar. Samo jean zanimljivi trag ovoljan je a propane ono što
ste taj an uvježbavali, jer je sva njegova pozornost posvedena nosu (neki učitelji tvre a se ovo može
izbjedi mazanjem psede njuške šamponom za kosu, gelom za kupanje ili mirisnom kremom, jer ti snažni
mirisi oređeno vrijeme mogu neutralizirati njušne stanice.) Goniči teško uče zapovijei izane
pokretima. ržedi njušku na tlu, poneka i ne pogleaju gospoare, stoga je kod ovih pasmina bolje rabiti
usmene naredbe.
Terijeri se lako "izgube" u blizini malih životinja, a njihov lovački nagon može probuiti čak i bezazlena
igra svjetla i sjene. Stoga za njihovo školovanje ne smijemo izabrati svijetla poručja prošara na sjenama
(kakve bacaju grane rveta u sunčan i vjetrovit an). Najbolje ih je uvježbavati nakon zalaska sunca ili u
zatvorenom prostoru. Muhe, pčele i rugi kukci također ih mogu potaknuti na lov, a taa je uspjeh
učenja omah oveen u pitanje. Terijerima ne ogovara ni takvo školovanje

koje, kao nagrau za obro obavljenu vježbu, previđa igru. Uzbuđenje izazvano igrom toliko ih ponese
a se više ne mogu usreotočiti na aljnje vježbanje. Najbolje rezultate pokazuju smirene i tihe vježbe, uz
nagrađivanje blagim milovanjem ili hranom, a ne brzom igrom.
Na samom početku moje voiteljske karijere instruktorica mi je bila Emma Jilg, s prekrasnom patuljastom
pulom imenom April. Jene večeri, netko o polaznika tečaja, upitao ju je kako bi mogao poboljšati
koncentraciju svoga psa za vrijeme treninga. Emma je objasnila nekoliko načina, a potom je na April
pokazala što je to usmjerena pozornost. Psu je nareila: "Gleaj me", a ona je pozvala učenike a
pokušaju ozvati April. Bilo nas je ukupno vanaest i pokušavali smo sve, o zavoničkog ozivanja o
mahanja rukama i komaidima hrane. Naše ponašanje oista je bilo bualasto i šaljivo, ali elegantna
mala pudla ostala je mirna, s pozornim pogledom usmjerenim prema Emmi. Kad a smo shvatili a naše
lakrije nikua ne voe, Emma je objasnila: "Ova vježba usmjerene pozornosti trebala bi uspjeti ko bilo
kojeg psa." Zatim se približila meni i mojem
m ojem kernskom terijeru Flintu, zagrlila me i rekla:
r ekla: "Naravno, bit de
malo teže ako imate terijera. Oni su jenostavno previše znatiželjni a bi mogli ostati mirni i usreotočiti
se na samo jenu osobu." Oboje smo pogleali Flinta, kojemu je bilo naređeno a sjei pore mene, a on
je ved bio zaposlen prijateljski
prijateljski pozivajudi
pozivajudi April na igru i živo lajudi.
Lovačke pse, osobito ptičare, najbolje je školovati u poručjima gje obično nema jata ptica. Na nekom
takmičenju iz poslušnosti ojenom se u velikoj vorani pojavio zalutali fazan. Kao i sve ptice, fazan je
pokušao izbjedi bliski oir s ljuima i psima pa je mirno koračao po izbočenim greama izna ringa.
Usre svoje vježbe, jean je njemački kratkolaki ptičar, koji je prethonih ana pokazao zavinu
poslušnost, ugleao ili nanjušio pticu. Trenutno je ovratio svoju pozornost s gospoara, ukipio se u
stavu pointera i zaboravio na vježbu "pore". Ko ovih pasmina sličnu reakciju može izazvati perje,
paperje pa čak i komaidi novina nošeni vjetrom. Upravo zato treba ih uvježbavati na prostranoj čistini ili
u zatvorenoj prostoriji, a poželjno je izbjegavati
i zbjegavati lepršavu ojedu, poput ugih suknji, šalova, kravata ili
resa: tijekom jene izložbe pasa viio sam mlaog irskog setera kako se ukipio u klasičnom lovačkom
stavu kaa je na glavi jenog gleatelja ugleao šešir s perjem .
Pastirske pse često ometaju skupine ljui koje se kredu, a najgore je kaa ugleaju stao. Najnepovoljnija
su mjesta na kojima se igra mnoštvo jece, jer svaka skupina u njima potiče pastirski instinkt. Najbolje ih
je uvježbavati tamo gje
gje nema mnogo ljudi, ali ukoliko nemate izbora i morate raditi u nastanjenom
poručju, izaberite takvo mjesto gje se hoa polako i ljui se ne skupljaju u grupe. Pozitivna osobina
o sobina
pastirskih pasa je brzo privikavanje na razne zvukove, stoga mogu raiti na bučnim mjestima, koja bi
mnogim drugim pasminama bila nepovoljna.
Psi čuvari i stražari suprotnost su pastirskim psima, jer u okružju kojim ominiraju razni zvukovi ne mogu
pozorno pratiti svojeg voiča te je taa nemogud bilo kakav pokušaj školovanja. Posebno je poželjno
izbjegavati poručja u kojima orasli ili jeca trče, jer bi osoba koja "bježi" ko njih mogla izazvati
reakciju gonjenja i napada.
Tekuda i kristalizirana inteligencija

Ime Alberta Einsteina zasigurno je mnogim ljudima sinonim za genija i gotovo redovito ga koristimo kada
želimo redi a je netko pametan. Lik velikog nobelovca otisnut je na majicama, a u crtanim filmovima
njegova karakteristična bujna čupava kosa sama po sebi simbolizira znanstvenika. No, a se igrom slučaja
Albert Einstein nije školovao te a nikaa nije naučio čitati, pisati i računati, ne bi mogao ni otkriti sve
ono po čemu je poznat. Bez osnovnog znanja koje je stekao obrazovanjem, vjerojatno bi se "utopio" u
prosječnosti i nikaa ne bi mogao iskoristiti svoje velike umne sposobnosti.
Kako objasniti činjenicu a po utjecajem oređenih okolnosti čovjek može postati slavan genij ili pak
ostati nepoznata neznalica? Ogovor je u priroi inteligencije.
inteligencije. Svaki o oblika inteligencije obrađenih u
ovoj knjizi, može se poijeliti na va sastavna ijela. Psiholozi prvi io zovu tekudom inteligencijom. Ona
se odnosi na
sposobnosti pamdenja i učinkovitosti rješavanja specifičnih problema. Tekuda inteligencija uvjetovana je

genetskim i neurološkim osobinama poje inca - tjelesnim čimbenicima,
čimbenicima, kao što su veličina mozga,
kemijske reakcije vi mozgu, broj živčanih stanica u kori velikoga mozga, broj izanaka živčanih stanica it.
Tekuda inteligencija oređuje granice umnih sposobnosti pojeinca, stvarajudi strop preko kojega
inteligencija ne može rasti. Einsteinova sposobnost učenja i rješavanja problema bila je njegova tekuda
inteligencija.
Drugi dio svake vrste inteligencije je kristalizirana inteligencija. Ona se odnosi na mislene procese za koje
je potrebno imati određeno znanje. Kristalizirana inteligencija uključuje sposobnost korištenja jezika,
matematičke sposobnosti, sposobnost planiranja pri rješavanju problema it. Pojenostavljeno,
Pojenostavljeno, ona je
zbroj svega stoje pojeinac naučio u školi ili na temelju vlastitog životnog iskustva.
Manifestativna inteligencija
inteligencija je mjerljiva
m jerljiva inteligencija pojeinca, akle zbroj tekude i kristalizirane
inteligencije. Rai lakšeg razumijevanja usporeit du je s trkadim automobilom. Njegova prosječna brzina
na stazi neka predstavlja manifestativnu inteligenciju. Postignuta brzina automobila u nekoj trci
jelomično ovisi o njegovim mehaničkim mogudnostima - tekudoj inteligenciji, ali i naučenim vještinama
vozača i tehničkog osoblja - kristaliziranoj inteligenciji. No, bez obzira na sposobnost posade, automobil
ne može prijedi mehaničku granicu svoje brzine. I suprotno, kaa naučene vještine
vještine vozača i mehaničara
nisu primjerene, automobil se nede ni približiti svojim mehaničkim mogudnostima.
Pokažimo to na još jenom primjeru. Umno zaostali pojedinac, ovisno o stupnju mentalne zaostalosti,
moža nika nede modi u potpunosti savlaati uporabu jezika bez obzira koliko se ugo i intenzivno
školovao. Ko njega je granica uvjetovana niskim kapacitetom tekude inteligencije. Međutim, i čovjek s
kvocijentom inteligencije 200, nede naučiti jezik ukoliko nije izložen sustavnoj ljuskoj jezičnoj
komunikaciji. U ovom slučaju granica je uvjetovana neostatkom iskustava koja povedavaju kristaliziranu
inteligenciju.
Zaključimo: kristalizirana inteligencija oražava umna ostignuda, a tekuda inteligencija umne

mogudnosti.
Neki mentalni procesi više ovise o tekudoj inteligenciji, ok je za ruge važnija kr istalizirana inteligencija.
Matematičari i teoretičari fizike u pravilu su pojeinci s v isokom tekudom inteligencijom,
inteligencijom, pomodu koje
stvaralački lakše pristupaju rješavanju problema. Stoga mnogi o njih još u mlaosti ostignu svoj
znanstveni maksimum. Povjesničari, ekonomisti i psiholozi kasnije ostižu vrhunac svojeg jelovanja, jer
je njihovo potpuno ovlaavanje ovim znanostima povezano sa skupljanjem znanja i učenjem posebnih
znanstvenih tehnika, za stoje pak neophodna kristalizirana inteligencija.
Tekudu inteligenciju psa oražava njegova sposobnost učenja i rješavanja problema (mogli sm o je
izmjeriti u evetom poglavlju). Kristalizirana inteligencija
inteligencija pokazuje njegovo stvarno
stvar no znanje, uključujudi i
razumijevanje ljuskog jezika (te sve reakcije na zapovijei). Mnogi kinološki suci s kojima sam surađivao,
misle a je ko pasa važnija kristalizirana inteligencija, jer su psi koji ostignu sve mogudnosti svoje
tekude inteligencije uistinu rijetki.
Povedavanje tekude inteligencije psa
Laicima je moža teško povjerovati, ali oista je mogude promijeniti neurološku i fizičku građu pasjeg
mozga te tako izravno utjecati na njegovu tekudu inteligenciju.
Utjecaji okoline na strukturu pasjeg mozga najjači su u ranoj mlaosti. Najvažniju ulogu ima prehrana,
posebno u prvoj goini života psa. U osutnosti pravilne prehrane, živčane stanice pasjeg mozga ne
razvijaju se pravilno pa mozak ostaje manji
m anji i lakši, s oslabljenom sposobnošdu jelovanja. Neuhranjeno
štene cijeli život ostat de manje inteli gentan pas.
Činjenica je a niste mogli utjecati na kvalitetu mlijeka i hrane one ženke koja je okotila vašeg ljubimca,
ali upravo stoga morate, posebno u prvoj goini života, paziti na njegovu ishranu i zravlje. Nažalost,
mnogi psi odrastaju na ostacima hrane. Takva hrana moža je oraslom
Kako povedati
oržati u obrom zravlju, ali svakako nije priklana za orastanje šteneta kojemu je neophona
uravnotežena ijeta. Postoji više vrsta gotove pasje hrane, jeftinije ili skuplje, koja de obro poslužiti
svakom vlasniku psa, jer se u njoj, u pravilnom omjeru, nalaze oni vitamini, minerali i drugi sastojci
životno važni za pravilan razvoj šteneta. Također vam mogu poslužiti korisne upute saržane u mnogim
m nogim
knjigama o tome kako i sami možete pravilno pripremiti hranu svojem psu.
I ok vedina ljui lako prihvada činjenicu a prehrana može utjecati na ra mozga, mnogo je manji broj
onih koji prihvadaju mišljenje po kojem na rast i razvoj mozga životinja utječe i životno iskustvo.
Eksperimentalni psiholozi uočili su a životinje ogojene u obitelji (bili to psi, m ačke ili štakori) brže uče i
bolje rješavaju probleme nego životinje orasle u laboratorijima. U laboratorijskim uvjetima življenja
prehrana je znanstveno uravnotežena, stoga razlike između "omadih" i "laboratorijskih" životinja ne
proizlaze iz hrane. Jeina opreka je u tome što su kudne životinje u svojem životnom okruženju izložene
različitijim iskustvima. Vedina laboratorijskih životinja život provoi u kavezu ili štenari, uz ruštvo jenog
ili va ruga psa. Za razliku o njih, prosječni kudni ljubimac izložen je nebrojenim životnim iskustvima.
Neprestano mu mijenjamo okolinu - ved i taa ka po stanu obilazi različite sobe, a naročito ona ok s
nama putuje. Kudni pas češde uspostavlja ruštvene oire (naši gosti ujeno su i njegovi gosti).
Svakonevno se zatiče pre mnoštvom novih situacija prema kojima se mora oreiti. Prisiljen je naučiti
znakove svoga gospoara kako bi lakše shvatio što se o njega očekuje.
o čekuje. rugim riječima, razum kudnoga
psa aktivniji je u prerai informacija, učenju i rješavanju problema o r azuma laboratorijske životinje.
O utjecaju iskustava na građu i ra mozga objavljeno je mnogo opsežnih stuija, koje su pokazale a
iskustvo, pogotovo rano, može fiziološki oblikovati mozak. Ved više o trieset goina ovaj problem
istražuju na kalifornijskom sveučilištu u Berkelevu, u laboratorijima trojice psihologa: Marka
Rosenzweiga, avia Krecha i Ewara Bennetta. o saa su okazali a životinje koje žive u
siromašnom okružju, u ruštvenoj osamljenosti,Lri slaboj svjetlosti ili tišini, a samim
tim s ograničenom mogudnošdu istraživanja okoline i u neostatku raznih poražaja, pokazuju loše
rezultate u ispitima učenja i rješavanja problema. Njihovi sronici,
sro nici, orasli u okolini obogadenoj
mnoštvom igračaka, sa složenom arhitekturom, u ruštvu rugih životinja, uz mnogo različitih poražaja i
problemskih situacija, istovremeno postižu mnogo bolje r ezultate. Naknanim proučavanjima okazano
je a su mozgovi ovih životinja
životinja iz "bogatije" sreine bili
bili vedi i teži o mozgova laboratorijskih
laboratorijskih pasa koji su
živjeli u običnim uvjetima. Kora njihovog mozga bila je eblja, a koncentracija nekih važnih možanih
encima koji služe za prijenos informacija u mozak i iz mozga, bila je veda.
Psiholog William Greenough sa sveučilišta vi Illinoisu otišao je u svojim istraživanjima nešto alje.
okazao je a u kori mozga sloj sivih možanih delija postaje vijugaviji ko onih životinja koje žive u
takvoj okolini gje su prisiljeni češde onositi mnoge oluke i gje mogu otkrivati nove stvari. Informacije
se u mozak ovoe i ovoe pomodu izanaka živčanih stanica koji se šire iz tijela stanica. Izanci koji
primaju podatke iz dugih neurona zovu se enriti, a oni o ni koji ih oašilju aksoni. Što je vedi ukupni broj
izanaka koji izlaze iz stanica i olaze u njih, to je veda količina informacija koje stanice mogu primiti,
preraiti i oaslati. Čini se a povedana stimulacija i različitija iskustva koje pruža život u složenoj okolini,
izazivaju rast novih izanaka živčanih stanica i stvaranje novih veza, sinapsi, s rugim živčanim stanicama.
Životinje s više sinapsi bolje rješavaju različite psihološke zaatke - dakle, pametnije su. U
Greenoughovom istraživanju posebno je zanimljiva činjenica
činjenica a se i ko starijih životinja, koje su iz
okoline s ograničenim poražajima naknano prenesene u bogatiju okolinu, povedava broj takvih sinapsi.
To znači a tijekom čitavoga života psa možemo mijenjati građu njegovog mozga.
Postoje mnogi načini povedavanja tekude inteligencije psa. Najjenostavnija metoa je izložiti psa novom
životnom okružju i novim poražajima, ali po sigurnim i kontoliranim uvjetima. Najvede promjene u
veličini mozga i broju vijuga nastat de ako takva iskustva upriličimo u prvoj goini života mlaog psa, iako
se ova tehnika može provoiti tijekom cijeloga života.
Oblikovanje stimulativnog okružja za štene vrlo je jenostavno. Čim ga oveete u novi om (obično u
dobi od sedam tjedana), nataknite mu plosnatu ogrlicu s kopčom. (Ogrlica ne smije žuljati i stezati, ali
treba biti zategnuta taman toliko
to liko a pas ne može izvudi glavu kaa jače povuče.) Potom pustite priošlicu
a, uz vaš nazor, seta po kudi. Jenostavno i gotovo automatski upoznat dete ga s novim situacijama
ako na njegovu ogrlicu prikopčate laganu uzicu ugu oko va metra, a rugi kraj vežite za vaš pojas. Ka
go se želite pomaknuti, najavite to štenetu izgovarajudi njegovo ime, a ona ustanite i učinite što ste
zamislili. U početku dete mu, potežudi uzicu, moža morati "pomagati" a vas slijei, ali nakon nekoliko
ana pratit de vas i sam. Često ga pri tome pohvalite i poglaite, kako se ne bi bojalo. Nakon nekog
vremena, štene bi vas trebalo slijeiti samo na zvuk svoga imena i bez uzice.
Ovakav način ogoja osigurava psidu raznolikija iskustva nego aje zatvoren u štenaru, kuhinju ili
vorište. Neprestano de se susretati s novim izazovima, kao što su penjanje uz stepenice i izbjegavanje
namještaja. oživljavat de različite osjetilne poražaje - izgled prostora, zvukove i mirise koji se mijenjaju
o sobe o sobe. To de posebno odi o izražaja kaa ga izveete izvan kude na mnoga nova mjesta.
Kako biste mu osigurali obogadena iskustva nemojte ga ugo ostavljati samog, osobito dok je mlad.
Poveite ga u šetnju, pješice ili autom i ka go možete, upoznajte ga s novom okolinom - odvedite ga u
parkove, udane, školska vorišta, ruge kude i slično. Međutim, nikaa ga za vrijeme ovih izleta nemojte
puštati s uzice, osim ako nije na sigurnom, recimo u zatvorenom automobilu. "Prestavite" ga što vedem
broju ljui i pasa. Pri takvim susretima lako de se sprijateljiti s oraslima,
o raslima, jer vedina voli štena ili mlae
pse. No, posebno budite oprezni kada ga pokazujete djeci koja bi nenamjerno mogla biti pregruba. Kada
ga upoznajete s rugim psima, vaš je nazor neophoan. Tijekom prvih nekoliko mjeseci štene ima
poseban miris - feromon, kojim starije srodnike upozorava na svoju mladost. Zbog njega se prema
štencima i agresivniji psi najčešde zaštitnički onose, ali nemojte biti presigurni u "pasju kemiju" ukoliko
rugog psa ne poznajete baš najbolje.
j
Ovakvi ruštveni oiri i učestale promjene okoline osiguravaju psu potrebnu oatnu stimulaciju.
ruštveni kontakti, igračke i premeti koje može istraživati, te novi okoliš, jenostavni su problemi koje
treba riješiti. Suedi po laboratorijskim istraživanjima, svi ovi poražaji nastali iz obogadenih iskustava, na
kraju bi trebali pokazati svoje prenosti. Veličina i težina mozga vašeg psa, kao i broj živčanih veza,
trebali bi se povedati. U svakonevnom životu orazilo bi se to na povedanu učinkovitost mozga i vedu
tekudu inteligenciju.
inteligenciju.
Povedavanje kristalizirane inteligencije
Ukoliko kristalizirana inteligencija pre stavlja sve što je pas ikaa naučio, jasno je a de ona više rasti ako
pas više uči. Učenje
U čenje se ne mora uvijek poistovjedivati sa službenim školovanjem; stjecanje brojnih
iskustava koja osiguravate svome psu kako biste potaknuli njegovu tekudu inteligenciju, ujeno de
poboljšati i njegovii kristaliziranu inteligenciju. Uostalom, neke sustavne aktivnosti pokazale su se
izuzetno korisnima u proširenju ove omene razumskih sposobnosti pasa. Ove vježbe nisu posebno
zahtjevne pa ih bez poteškoda možete uključiti u svoj svakonevni život sa psom.
Najprije morate naučiti razgovarati sa svojim psom. Po razgovarati ne mislim na razgovor u igri ili izraze
ljubavi koje koristite u usputnim kontaktima sa psom. Razgovarati,
R azgovarati, znači pričati s njim uvijek kaa
počinjete raiti nešto što ga se tiče. Ponavljajte jenostavne fraze poput poziva "Hajemo u šetnju" ili
pitanja "Hodemo li u šetnju?" koje de uslijeiti prije uobičajene svakonevne šetnje. Prije nego
prikopčate uzicu, recite "Stavimo uzicu", prije nego stoje skinete, kažite "Skinimo uzicu". Pri polasku uz ili
niz stepenice, pozovite ga riječima "Gore" ili "olje". Želite li a v as slijei u kuhinju, recite mu "Hajemo
u kuhinju". Popis izraza doista je beskrajan.
Smisao svega ovoga je proširiti receptivni rječnik psa, povedavajudi broj riječi i znakova koje zna. Stoga
biste uvijek morali rabiti iste riječi i fraze. Kaa ga hranite, svejeno je hodete li redi Večera, Ručak, Tko je
glaan?, Hajemo jesti ili Užina de biti poslužena na verani; važno je
pHn
HnciipHnn
mn7Ptp
Kako povedati
i sinonime, iako oni poneka zbunjuju.) Također je bitno a svaka riječ (fraza) označava samo jenu
ranju. Kaa koristite riječ van kao najavu vašeg izlaska ili njome jenostavno psa šaljete van, nedete je
upotrijebiti i ona kaa mu nešto želite izvaiti iz gubice. Cilj je a on shvati kako oređeni ljuski zvukovi
najavljuju oređene ogađaje.
Ubrzo dete primijetiti reakciju psa na učestalo ponavljane riječi. Izraz Hajemo u šetnju navest ga de a
ode do vrata, na stavimo uzicu poignut de glavu, na iemo pozorno de vas pogleati i pripremiti se a
vas slijei. Svaka naučena fraza potaknut de ga na posebnu ranju, što de vama omoguditi oatni nazor
na njegovim ponašanjem.
Ima i rugih jenostavnih načina poboljšavanja receptivne komunikacije

komunikacije psa. Uvijek kaa govorite s njim,
najprije izrecite njegovo ime. Postepeno de mu to biti znak a se nareni zvuk nekako onosi na njega.
Kaa imate više pasa, korisno je izabrati posebnu riječ koja imenuje sve njih i služi kao grupno ime. I sam
rabim posebnu riječ momci kaa se obradam svim svojim psima. Bilo koja riječ obro de poslužiti; čuo
sam ljue kako viču ečki, cure, vojsko, pašča, prljavci
pr ljavci i kanii (ovako je jean biolog zvao svoje vije
doge). Samo budite dosljedni pri uporabi takvih imena.
U ranoj obi psa možete početi s vježbom koju zovem autotrening. Ovo je zapravo početak školovanja
poslušnosti, pri čemu još ne koristimo službene narebe. Pretpostavimo a se vaš pas zove Rover. Uvijek
ka ste s njim morate pozorno pratiti sve što rai. Kaa krene prema vama, r ecite mu "Rover, ođi", a
kaa želi sjesti, kažite "Rover, sjei". Na kraju svake ranje, pohvalite ga kao aje ustvari izvršio vašu
narebu. Ovim načinom svaku ranju psa nekako imenujete pa, uz nekoliko ponavljanja, u njegovim
mislima iste riječi počnu označavati istu ranju. (Psiholozi to zovu kontiguitetnim učenjem.) Kaa
ostignete ovaj stupanj, naučenu riječ lako dete pretvoriti u zapovije.
z apovije. Poneka čak nede biti potrebno ni
oatno uvježbavanje, ok dete u rugom slučaju moža morati jenom ili vaput izredi narebu (na
primjer ođi) i istovremeno pokazati što želite (povudi psa prema sebi).
Ova metoa posebno je jelotvorna u onim situacijama kaa se oređeno ponašanje psa, teško ili
nikako, ne može uvježbati uobičajenim
načinom. Na primjer, u vrijeme ok sam jenog o mojih novih pasa učio kudnom ogoju, uvijek sam u
šetnju išao poznatim putom. Čim bi se pas postavio u položaj za vršenje nuže, rekao bih požuri i ponovio
to još jenom ili vaput ok to rai. Po završetku, naravno, slijeila je pohvala. Nakon nekoliko tjeana,
ved i sam spomen riječi požuri, bio je psu ovoljan poticaj a omah, njuškajudi okolo, potraži pogono
mjesto. Slično se mogu nazirati i neke ruge fizološke potrebe.
Moji psi razumiju značenje riječi mirno i znaju a taa, u oređenom ijelu sobe ili kude, trebaju biti tihi
t ihi i
mirni. Za razliku o narebi sjei ili lezi, ova zapovije ne oređuje stav, pa me ne zanima hode li oni
o ni tiho
hoati po sobi ili mirno ostati u oređenom ijelu sobe. I ovu narebu naučio sam ih autotreningom.
Kaa su mirni, kažem im štenci, mirno i svakoga tiho pomilujem i ponovim riječ mirno. Nakon nekoliko
ponavljanja, čim čuju zapovije mimo, potraže uobno mjesto gje mogu sjesti ili ledi i mirno promatrati
što se oko njih zbiva. ,
Autotrening može olakšati svako učenje. Rabite li pri uvježbavanju istovremen

istovremeno
o usmenu zpovije i
kretnju rukom, pas de ih, pomodu kon-tiguitetnog učenja, obje povezati sa željenom reakcijom. Ubrzo
dete otkriti a se oaziva i na jean i na rugi način izavanja zapovijei.
Jeno o najvažnijih znanja koje pas usvoji tijekom ovih ranih vježbi je spoznaja a glasovi koje proizvoi
njegov ljuski gospoar imaju značenje. Neki glasovi poneka mu govore što de se ogoiti; rugi ope t,
pred njega postavljaju problemske situacije koje mogu uroditi nagradom u obliku pohvale ili hrane. Pravi
smisao čovjekovog jezika vedina pasa shvati tek kaa počne ozbiljno školovanje. ok učite psa
narebama sjei, pore, ođi, lezi i tako alje, istovremeno mu pokazujete a su vaši zvukovi i znakovi
zapravo problemi na koje on može pronadi pravi ogovor. Što prije pas shvati smisao govora, lakše de
savlaati cjelokupno školovanje.
Psiholozi ovaj proces zovu "učenje rai učenja". Laboratorijska životinj a pred koju je postavljen problem,
u početku de vjerojatno pokazati više neuspjelih pokušaja pri traženju pravilnog rješenja. Međutim,
nakon više uspješnih ogovora, rait de učinkovitije, brže i lakše. Isto vrijei i za ljue. Prilično je teško
učiti jean strani jezik, s
rugim je ved lakše, ok se tredi savlaava još brže i uspješnije. Učenici u višim razreima srenje škole
uvjeravaju nas kako su im nastavni premeti nekako lakši. Zapravo nisu, ali je svaki učenik v ed naučio
kako treba učiti i to mu olakšava stjecanje oatnog znanja. I psima de biti potrebno uže vrijeme ok
shvate jenostavne narebe sjei, lezi i ostani, ali de zato , isti ti psi, kasnije brže naučiti složenije
zapovijei poput onošenja i preskakanja. Pri tome nije važno čemu učite psa; njegova sposobnost
učenja pojenako de se obro razvijati bez obzira a li ga učite igrama, npr. prevrtanja ili prošnje, ili
službenim vježbama.
Jean o najboljih načina povedavanja iskustvenog praga vašega psa - i usputno poboljšanje vašeg
vlastitog pogleda na svijet - je igra. Posebno su korisne i poticajne
poticajne igre onošenja. Pazite samo a uvijek
koristite riječi kao uhvati ili uzmi kaa bacate premet, a aj ili van kaa ga psu vaite iz usta. Igra lovice
(pustite psa a poneka pobijei), također je zabavna i ujeno povedava pozornost psa. Mogu biti o
koristi i takve igre koje potiču lajanje (riječima aj glas ili čuvaj možete autotrenirati lajanje) ili snažno
uzbuđenje (hrvanje i valjanje), jer vam omogudavaju a ga naučite novoj riječi osta, prestani ili ne.
Izgovorite riječ zabrane, prisilite štene a se spusti u stav lezi, a potom ga za nagrau pohvalite.
Igrajudi se sa psom, nikaa mu ne smijete opustiti a vas napaa ili grize zubima. Nemojte ga izazivati
mašudi mu prstima ispre nosa i poticati a lovi vašu ruku. Nemojte se igrati
igrat i zasjee. Te i slične igre
potiču ko pasa ominantno ponašanje i nepovoljno utječu na njegovu osobnost. Staro obro pravilo
glasi: "Izbjegavaj igre u kojima de pas pokazati takvo ponašanje koji bi te moglo razočarati, povrijeiti,
uplašiti ili zabrinuti ko oraslog psa, a posebno ako ga pokaže prema jeci."
Konra Lorenz, obitnik Nobelove nagrae za istraživanje psihologije životinja, kaže a životinje kroz igru
nauče rukovati i premetima i ljuima. On rži a igra razvija pasji razum, jer ga ovoi u nepoznate
situacije u kojima je prisiljen razvijati nove reakcije, čime se ubrzava njegov iskustveni i mentalni r ast.
Izaberete li prave igre koje dete igrati s vašim psom, zasigurno dete stvoriti pametnijega psa.
231
XIII.
Razuman pas - sretan vlasnik
Kaa bi psi govorili, moža bismo i s njima živjeli tako teško kao što živimo s nekim ljuima.
Karel Čapek
Želite li oista imati inteligentnog psa? "Naravno", redi dete. "Mislite li a volim kaa mojom kudom trči t rči
glupi pas?" Pravi ogovor na ovo jenostavno pitanje zahtijeva ipak nešto više razmišljanja. Neki ljui
žele inteligentnoga psa gotovo iz istog razloga zbog kojeg žele najvede i najjače računalo u ure du ili
najbrži i najsjajniji sportski automobil, stereo, vieo rekorer ili kameru s najvedim brojem raznih
komani. Žele najbolje pa misle kako je premet koji omogudava najvedu mogudu fleksibilnost i
maksimalni domet aktivnosti najbolji. No, ne samo da j e ra na složenom kompjutoru zahtjevan (moža
de tražiti i oatno učenje), nego de korisnik na kraju ipak otkriti
o tkriti a mogudnosti stroja aleko premašuju
njegove potrebe. Isto tako, ok naučimo koristiti fotografski aparat opremljen suvremenom
tehnologijom izoštravanja slike, trebat de nam mnogo vremena,
vr emena, pa ukoliko učenju ne posvetimo
ovoljno energije, rezultat de biti lošije fotografije o onih koje bismo snimili s jenostavnijim
jenostavnijim i jeftinijim
fotoaparatom čije su mogudnosti zamjetno manje, ali ko kojega je i vjerojatnost pogreške manja.

Krajem peesetih i početkom šezesetih goina psiholozi su ošli o zapanjujudeg otkrida a je visoka
inteligencija za mnoga zanimanja zapravo neostatak. Posebno je to izraženo ko  onih poslova u ko jima
se nekoliko puta dnevno ponavljaju iste radnje ili donose iste odluke, gdje se rad prekida dugim
razobljima relativnog neraa ili kaa se rai sporijim ritmom. U takvim uvjetima, pojeinac s višom
inteligencijom lošije de raiti o onog s nižim stupnjem inteligencije. Ne samo a de pametniji pojeinac
biti lošiji ranik, ved de biti i nezaovoljniji svojim raom i poslom u cjelini.
Mnogi su razlozi koji objašnjavaju ovu pojavu. Osobama s višim kvocijentom inteligencije
inteligencije neophono je
potrebno više poražaja, mnogo izazova i raznolikije aktivnosti. Bez takvih inamičnih promjena,
osađuju se, postaju nepažljivi pa poneka čak izmišljaju igrice kako bi se zabavili ok rae. Kaa
primijete koliko su pogrešaka napravili zato jer nisu mislili na posao ili ka a shvate da ne rade j ednako
obro kao ostali, postanu frustrirani i nesretni (što samo povedava neučinkovitost). S ruge strane, osobe
koje nisu tako bistre nede se osađivati pri ponavljajudem
ponavljajudem rau. One de pomno pratiti tijek informacija i
zadataka koje trebaju učiniti te de nepogrešivo primijetiti svako, pa i najmanje, ostupanje o
uobičajenog ranog postupka. Čak i mali izazovi njima su ovoljan poticaj za pozorno obavljanje posla s
kojim su u pravilu zaovoljni. Štoviše, buudi a nemaju unutarnjih pro blema koji su posljedica dosade
kod pametnijih osoba, njihov je rad precizniji, a oni sami produktivniji.
Poput ljui ponašaju se i psi pa de oni pametniji loše raiti u istim uvjetima u kojima "netalentirane"
životinje napreuju. Najvažnije je karakterist ike psa prilagoditi zahtjevima vlasnika. Temperament psa,
stupanj njegove aktivnosti i kvocijent inteligencije trebaju biti suklani s načinom života obitelji. Stoga,
ako je vaš cilj ostizanje najviših rezultata na izložbama i natjecanjima pasa, izaberite psa s najboljom
ranom inteligencijom. Želite li a on obavlja posebne poslove, kao što su lov, pradenje traga, čuvanje
stoke, ubijanje štakora, čuvanje imovine ili bilo što rugo, olučite se za psa čija de instinktivna
Razuman pas - sretan vlasnik 233
inteligencija osigurati ponašanje kakvo želite. No, gotovo je najteže izabrati kudnoga psa.
RAZLOZI ZA I PROTIV INTELIGENTNOG PSA
Pas s velikom sposobnošdu učenja lakše de upoznati svoju okolinu i spremno de neke poražaje povezati
s ishodom pojedinih radn ji. Takvi psi brzo upiju svakonevne ogađaje u kudi.
kudi. Svi smo robovi svojih
svojih
navika pa de ih pametan pas ubrzo, sve orea, shvatiti i naučiti. Štoviše, modi de ih i previjeti. Na
primjer, inteligentnom psu nede trebati puno a sliku u kojoj njegov gospoar oblači kaput i uzima uzicu
poveže s riječima hodemo li u šetnju?, a što de opet biti povezano s ugoom izlaska u šetnju. Manje
inteligentan pas nede reagirati tako brzo. On se moža nede ni pomaknuti sa svojeg uobnog mjestam jesta u
sreini sobe ili de samo neoređeno ignuti pogle, kao a želi redi: "Jesam li štogo propustio?"
Prema de pametniji pas bolje reagirati i tako

t ako svojem vlasniku postati zanimljivije ruštvo, može se
ogoiti a nauči i znakove koji su samo poneka povezani s oređenim ogađajima. Tako bi, buudi a
vlasnik obično najprije obuče kaput, a potom uzme uzicu kaa polazi u šetnju, pas mogao reagirati ved na
sam čin oblačenja kaputa kojega gospoar može obudi i iz niz rugih razloga, npr. olaska u kupovinu ili
kino. Uzbuđeni pas koji skače i laje pre vratima može samo otežati takav
t akav izlazak. Neki pametni psi tako
obro previđaju oređene ranje pa oista postanu užasni. Kaa samo kr enete prema vratima, oni ved
uzbuđeno žele u šetnju. Jenom mi je vlasnica nekog pula ispričala kako ne smije u razgovoru ni
spomenuti riječ šetnja, a a pas ne ojuri o vrata i počne lajati. a bi oskočila pametnome psu počela
je sricati "zabranjenu" riječ,
riječ, ali je pas nakon samo nekoliko
nekoliko tjeana naučio a zvukovni
zvukovni niz š-e-t-nj-a znači
isto što i šetnja pa je opet počeo jenako reagirati.
oista inteligentan pas brzo de naučiti, željeli mi to ili ne, samostalno povezivati i ruge ogađaje s
posljedicama. Ako je nakon zvuka
otvaranja hlanjaka nekoliko puta uslijeio obrok, uskoro dete si pre nogama nadi psa svaki puta kaa
otvorite hlanjak, ili čak svaki puta kaa tek krenete u kuhinju. Kaa pametni pas opazi a pripremate
pribor za četkanje ili kupanje, ojenom de nestati, a vi dete se u čuu pitati kako to a vaš poslušni pas
odjednom ne odgovara na pozive.
Čuo sam brojne anegote o pametnim psima, kao što su obermani, labraori, pule i njemački ovčari,
koji su znali izlujeti svoje gospoare jer su prebrzo učili i preobro rješavali probleme. Takvi su psi u
stanju njuškom otvoriti vrata ostave i pojesti kekse ili ruge slastice te gotovo svakonevno izvoe
raznorazne lakrije kako bi na sebe privukli pozornost. Buudi a su tako inteligentni, osjete se i onoga
što smo mislili a im nikaa nede pasti na pamet.
Jean o životinjskih psihologa, koji rai s problematičnim psima, pričao mije a su psi s poremedajima u
ponašanju najčešde vrlo pametni. Bistri psi brzo shvate kakvo im ponašanje onosi najvede nagrae, iako
je za vedinu pasa, a posebno ruštvene pasmine, svaki oblik naše pažnje ovoljna nagraa. Problem je u
tome što psima češde poklanjamo svoju pozornost kaa rae nešto "loše", nego kaa rae nešto
"obro". Na primjer, neki vlasnici pokušavaju oučiti svoje pse o lajanja ajudi im keks, misle valja a
de im tako ovratiti pozornost o premeta lajanja, i ne shvadaju a ih time zapravo nagrađuju. Ukoliko
se ovo češde ponavlja, pametan pas brzo de povezati: kaa lajem - obijem keks, pa de početi lajati još
češde i jače.
Poneka vlasnici nehotice nauče svoje pse na loše ponašanje. Čujte priču o Arnolu, minijaturnom pulu.
ok je Arnolova gospoarica živjela sama, posvedivala mu je svo svoje vr ijeme. Međutim, kao i vedina
nas, više je reagirala na njegovo loše ponašanje. Jena o naročito nepoželjnih navika, koja je Arnolu
osiguravala toliko traženu pozornost omiljene vlasnice, bio je njegov običaj mokrenja na krevet. Nakon
proveenih vježbi koje su joj preporučili stručnjaci, mislila je a se zauvijek osloboil a ovog problema.
Međutim, problem se opet pojavio ona kaa ju je češde počeo posjedivati njezin mlaid. Arnol je
ojenom izgubio vedi io gospoaričine pažnje. osjetio se kakvu je strku izazivao mokrenjem nakrevet,
a bio je dovoljno pametan da shvati.
kako de takvo ponašanje ovesti o sličnog rezultata i u ovim okolnostima, pa je svaki puta, kaa bi
Arnolova gospoarica imala gosta, ojurio u spavadu sobu sa zlobnim primislima. Uvijek je uspio
pokvariti zabavu.
Posljeice nepoželjnog ponašanja koje je pas nenamjerno naučio, nisu uvijek tako bezopasne. Jean je
vlasnik njemačkog ovčara primijetio kako pas u igri uzima u gubicu ruku njegovoga jeteta. U strahu a bi
to moglo završiti ugrizom ili ominantnim ponašanjem, rekao je jetetu neka ga poglai, vjerujudi a de
pas prestati s takvim ponašanjem. Umjesto toga, pasje naučio kako je jean o pouzanih načina
izazivanja nečije nježnosti - uzeti u usta njegovu ruku. Tragični isho ove priče ogoio se kaa je pas
jednom uhvatio za ruku nepoznato ijete, koje se uspaničilo i prepalo. Nepripremljen na takvu reakciju,
pasje u strahu snažnije stisnuo svoje zube...
Raznolikost i broj nenamjernih asocijacija ko pasa povedava se suklano vedoj aktivnosti i vedem broju
ljudi u jenom omadinstvu. U takvom okružju inteligentni pas ima više mogudnosti naučiti i stedi razna
iskustva korisna u svakonevnom životu, ali su ujeno vedi i izglei a de usvojiti i neke čune ili štetne
načine ponašanja. Takav inteligentan pas bio je i Prince, graničarski škotski ovčar kojemu je najvede
veselje prestavljalo trčanje oko kude. Uz svakoga tko je izlazio kroz vrata, pokušavao se provudi i Prince.
Jenom se toliko žustro zaletio za nekim posjetiteljem a ga nisu mogla zaržati ni, ved zatvorena,
zaštitna mrezasta vrata pa je kroz njih izletio van. Buudi aje slučajno uspio u svojoj zamisli, omah je
naučio kako se lako može napraviti vlastiti prolaz - ovoljno je punom se brzinom zaletjeti u mrežu.
Nakon što su nekoliko puta popravljali vrata, njegovi su vlasnici oali još jean zaštitni sloj ebele žice
koju pas nije mogao rastrgati. Frustriran ovakvim razvojem ogađaja, Prince je počeo grozničavo tražiti
"slabu" točku pa je zapazio a se na mnogim otvorenim prozorima nalazi ista mreža koja ja prije
pokrivala ulazna vrata. Ovaj inteligentni pas lako je shvatio a mu i prozori mogu poslužiti, te je uskoro
svaki otvoreni prozor u prizemlju, postao ciljem bijesnog naleta psa koji je želio izadi van. Na vejiko
jiezad.QyoljstvQ njegovih vlasnika,._,
vlasnika,._, _. _._......_.,..
_._......_.,.. ....._
Slično kao Prince i neki rugi pametni psi, poput njemačkih ovčara i rotvajlera, koriste svoje velike
sposobnosti rješavanja problema u pronalaženju raznih načina izlaska iz kude. Bistri psi ovoljno su
pametni a neke svoje neuspjele pokušaje protumače kao jelomične uspjehe (ne priznaju poraz), pa
nastavljaju s neoličnim ponašanjem. Tako de, pametni pas koji zagrebe zi kraj ulaznih vrata i primijeti
kako se otkiaju komai žbuke, pomisliti a bi se na taj način moža mogla napraviti ovoljno velika rupa
kroz koju se može prodi. Rezultat su razbijeni ziovi i poovi ili izgrebani prozori i vrata, a veliki troškovi
neprestanih popravaka, izazivaju i veliko ne zadovoljstvo vlasnika.
Manje inteligentni psi obično nede stvarati takve asocijacije. Osim toga, oni de rjeđe generalizirati svoje
znanje i stečene vještine nede primijenjivati u rješavanju novih izazova. I oni de pokušavati nešto učiniti
na svoju ruku, ali kaa naiđu na neuspjeh ili zanemariv napreak, oustat de. Buudi a manje
inteligentni pas ne vii rješenje problemske situacije, mirnije de prihvatiti status quo.
Iz istih razloga iz kojih de rjeđe stvarati loše navike utemeljene na slučajnim asocijacijama, manje
inteligentni psi brže de se naviknuti na samodu. Jenostavno, nede im tako brzo postati osano. Pas koji
se osađuje, traži zabavu i zaovoljit de se "čak" i trganjem materijala kojim je ispunjen kauč. Inteligentni
psi brzo nauče a se neke stvari, koje se inače kažnjavaju ili sprečavaju, mogu slobono r aiti kaa u kudi
nema nikoga. Njihovi vlasnici često govore a se te lakave pošasti u njihovoj nazočnosti uvijek normalno
ponašaju, ali zato sve smatraju opuštenim kaa su sami.
Neiskusan vlasnik može svojim nepravilnim postupko m potpuno izluditi pametnoga psa. U velikim
omadinstvima o psu brinu svi članovi obitelji, ljui različite obi i različitog stupnja opreznosti. U tim
okolnostima pas je često izložen mnogim zbunjujudim i neosljenim situacijama i zahtjevima. jeca,
mladi i neoprezni orasli ljui često ni ne znaju koliko loše se obradaju psima. Inteligentan pas, koji
shvada što se oko njega ogađa, može ospjeti u vrlo stresnu situaciju kaa je suočen s nemogudim
ljudskim zahtjevima.
Jednom sam čuo zanimljivu priču o zlatnom retriveru Shaowu. Polazio je početnički tečaj školovanja, na
koji ga je obično ovoila vlasnica, majka brojne obitelji u kojoj je živio. Kao što se moglo i očekivati o
psa visoke radne inteligencije, Shadovv je pod ženinim, ovoljno čvrstim i osljenim vostvom, obro
napreovao. Vrlo je brzo naučio sve temeljne zapovijei, bio je brz i poslušan. Međutim, žena je bila
spriječena ovesti psa na prezanji sat pa ju je zamijenio seamnaestogoišnji
seamnaestogoišnji sin. Kako je pas z a
vrijeme sata pokazao oređene poteškode, prišla im je instruktorica pokušavajudi provjeriti u čemu je
nevolja. "a viimo kako Shaovv napreuje", rekla je. Zamolila je mlaida neka ostavi psa u stojedem
položaju i nekoliko se koraka omakne o njega. "Sada mu reci da sjedne", rekla je.
"ođi, Shaovv, sjei olje!", nareio je mlaid. Pas se nesigurno pomaknuo, a njegov voitelj se požalio:
"Viite, uopde ne zna što treba
t reba učiniti." Taa je pas učinio čunu stvar: sjeo je, ali se prsima spustio skoro
do zemlje i cviledi pokušao opuzati o mlaida. Momak je s negoovanjem krenuo prema psu, a
instruktorici je isti tren bilo jasno što se ogoilo: nareba ovog mlaida bila je toliko neprecizna a je u
sebi saržavala tri proturječne zapovijei kojima je psu naređeno a ođe, sjene i legne. Poslušna i vrlo
inteligentna životinja očajnički je pokušavala ojenom
ojenom izvršiti sve tri zapovijei. Iz želje a uovolji
zaanoj narebi roilo se čuno ponašanje popradeno cviljenjem, koje je ukazivalo na stres i nesigur nost.
Nevolja je nastala stoga što je pas bio previše inteligentan za ovakvo loše i neosljeno
neosljeno zapovijeanje.
Kaa bismo takvog psa svakonevno izlagali sličnim situacijama,
situacijama, pogoršali bismo njegovo ponašanje,
spremnost za rad i osobnost.
Ova priča čini mi se posebno zanimljivom, jer sam nedavno vidio da manje inteligentan pas, u istim
uvjetima, ne oživljava takav stres. Na mojem početničkom tečaju školovanja, majka i sin zajeno su
trenirali par buldoga. Majka je bila dosljedna u zapovijedanju, ali je sin, tinejžer, pokazivao malo
zanimanja i preciznosti pri uvježbavanju nekih vježbi. Uvijek je koristio narebe koje su se sastojale o
više riječi, poput one ođi, sjei olje, na koju je Shaovv tako kreativno reagirao. Međutim,
._bu]p^.se_.uopde_.nisii
._bu]p^.se_.uopde_.nisii_uzbiiđivali...
_uzbiiđivali...Bez
Bez pbzim n& broj riječi ujiarebi^_
oni bi uvijek poslušali zanju izgovorenu riječ. Na riječi ođi, sjei olje, jenostavno bi legli u položaj
olje. Niže intelektualne sposobnosti pasa ove pasmine nisu im opustile pamdenje cijeloga niza riječi pa
nisu ni pokušavali spojiti proturječne zapovijei. Jenostavno su primijenili ono što psiholozi zovu
"princip recentnosti", po kojem se lakše pamte i bolje prerađuju upravo posljenje informacije.
informacije. Na
primjer, umorni ljudi koji slušaju razgovr, često de primijetiti kako su ved zaboravili ili ne mogu shvatiti
prijašnje ijelove rasprave, iako zanju rečenicu mogu precizno ponoviti i razumjeti. oima se kao a
prijašnje informacije nisu ni postojale. Mnogi manje inteligentni psi na isti se način oazivaju narebama
svojih vlasnika i sigurno je a ovoe o luila sve one koji ih pokušavaju naučiti zahtjevnijim
narebama. Istovremeno, u užurbanoj, glasnoj i zaposlenoj okolini, ra s njima može biti pravi Božji
blagoslov. Slabije inteligentan pas opaža buku i strku oko sebe, ali ignorira sve osim posljenjeg
poražaja. Takvo pojeinačno obrađivanje svake informacije
informacije ne može ga zbuniti, jer on nikaa ne olazi
u situaciju a mora istovremeno ogovoriti na va proturječna zahtjeva. Ovakav pas bolje se uklapa u
okolinu i sretniji je od svojeg pametnijeg srodnika.
KAKO ŽIVJETI S "NE TAKO PAMETNIM" PSOM?
Neki manje inteligentni psi stvaraju svojim vlasnicima oređene probleme, ali mnoge poteškode najčešde
proizlaze iz činjenice a psi najčešde nemaju pojma što se o njih očekuje. Sporijim pasminama poneka
je ovoljan tek početnički
početnički tečaj školovanja
školovanja kako bi shvatili a oni čuni
čuni zvukovi koje proizvoi gospoar
gospoar
imaju neko značenje. Vježbajudi, vremenom nauče a se pravilna reakcija i ogovor na izrečenu narebu
nagrađuju. Vlasnik jenog buloga priznao mi je koliko je školovanje poboljšalo
poboljšalo njegov život sa psom.
"Prije tečaja, ponašao se kao a i ne postojimo. Uopde nas nije slušao, sve je raio svojevoljno, kao a
smo nevidljivi. Sada me pozorno sluša ok mu govorim. ođe čim ga pozovem i sjene ili legne, ako mu
to naredim.
Živjeti i raiti s ne baš pametnim psom, bit de lakše ukoliko imamo na umu nekoliko važnih pravila. (Kaa
govorim o ovim psima, mislim na one koji su na tablici radne inteligencije u desetom poglavlju zauzeli 45.
ili niže mjesto. Međutim, mnoge preporuke koje ajem za njih, vrijee i za svakog rugog psa koji
pokazuje teškode pri razumijevanju ogađaja ili onoga što se o njega očekuje).
Skolujte mlaoga psa! S učenjem osnovnih narebi (ođi, sjei, lezi, pore, mjesto i stani) morate
započeti što ranije - to jest, čim štene oveete kudi, a u svakom slučaju prije šestog mjeseca starosti. Psi
nekih pasmina, stariji o goinu ana, nisu više prilagoljivi, jer u toj obi ved imaju čvrsto uhoane
načine ponašanja. No, i oni psi koje u orasloj obi karakterizira izrazita tvroglavost (npr. bigli ili
bokseri), mogu se civilizirati ako ih školujemo ok su mlai.
ruga prenost ranijeg školovanja, čak kaa se rai i o pametnijim pasminama, je u tome što demo, bez
uporabe sile, štene lakše postaviti u pravi položaj. Spuštajudi mu noge ili tijelo, lako ga je natjerati a
sjene ili legne, ok bi isti postupak s oraslim akitom ili bulmastifom, teškim više o četreset pet
kilograma, oista zahtijevao priličnu snagu. Osim toga, m nogi psi oživljavaju prisilu kao agresivnost,
stoga bi naša nasilnost mogla potaknuti njihovu. Rano školovanje, čvrsto, ali ne grubo, može spriječiti taj
problem. Upamtite ovo nepisano pravilo: što de pas biti vedi ka oraste, to ga ranije treba naučiti
izvršavati najosnovnije narebe.
Buite osljeni! Uvijek morate biti osljeni i za jenu te istu narebu rabite iste riječi i znakove, a
poželjan je čak i isti način govora. ok sve vježbe nisu obro i pouzano naučene, trebalo bi psa trenirati
svakoga dana na istom mjestu i u isto vrijeme.
Psi vole previljivost. Ukoliko se u vašem kudanstvu sve ogađa reovito i u isto vrijeme, imate okolinu
u kojoj bi vedina pasa napreo vala. Redovitost i dosljednost posebno koriste manje pametnim psima, ali
povoljno utječu i na one poređenije i strašljivije.
Buite jasni! Uvijek kaa prilazite psu, prije nego li mu bilo što zapo -vijeite, počnite s njegovim imenom.
Na taj način naučit de pozorno pratiti vaše riječi i shvatit de a se sljeede riječi onose na njega.
Posebno je dobro is tovremeno s usmenom narebom ati i znak rukom, jer mu tako pružamo vije
mogudnosti a shvati narebu i reagira.
Počnite u tišini! Svako uvježbavanje počnite u mirnom okružju, gje psu usputni poražaji nede ovradati
pozornost. Tako de se modi usreotočiti na vas.
v as. Kasnije, kaa nauči najosnovnije, možete se premjestiti
na bučnija i prometnija mjesta.
Buite blizu! Uvijek buite blizu psa, tako a ga omah možete ispraviti. Čak i kaa savlaa početne
zapovijei, ržite ga na uzici tijekom uvježbavanja, tako a zaržite tjelesni oir s njime. Kasnije de se
ualjenost između vas i psa povedavati, a na kraju dete ga modi pustiti s uzice.
Vježbe neka buu kratke! Zbog vas, a i zbog psa, najbolje de biti ako vježbe buu kratke. Pas de se mnogo
bolje koncentrirati na nekoliko kradih treninga, ovojenih omorima, nego na jeno uže uvježbavanje.
Aktivnijim pasminama, npr. hrtovima, obro de odi uža trka ili neka ruga vježba kojom de, prije
pravog treninga, istrošiti višak svoje energije.
Budite strpljivi! Strpl jenje

jenje je naročito važno
važno pri školovanju sporijeg psa. Uistinu
Uistinu de vam trebati puno
strpljenja a nastavite ra sa svojim psom kaa na tečaju pore sebe buete imali amu koja se lagano
osađuje, jer njen pul ved pouzano ogovara na zapovijei, a vi o svojeg ljubimca još uvijek čekate
tek prve znakove shvadanja. Upamtite a se ponavljanje, vježba i strpljenje isplate pa dete na kraju, i vi
imati pouzanog i sigurnog psa, sličnog onome kojeg je po priroi lakše školovati. Nemojte biti previše
razočarani ako pas ne reagira omah. obri treneri imaju uzrečicu koja kaže: "Najlakše dete uzrujati psa
ako uzrujate njegovoga gospoara." Nervozan voič "po uzici" prenosi svoju nervozu na psa i on se ne
može smireno usreotočiti na učenje.
Ponavljajte vježbe! Psu koji nije pretjerano pametan, čitavog de života biti potrebno povremeno
ponavljanje vježbi kako bi osvježio ved stečeno znanje. To ne moraju biti službeni tečajevi, kao ni
ponavljanje svih vježbi, ved nekakvi posjetnici koje demo provoiti uvijek kaa se pas ne odazove
pravilno na zapovije. Prikopčajte mu uzicu, ponovite vježbu jenom JU vaput, jako g a pohvalite ako je
obro izvrši, a ispravite
kaa griješi. Potom skinite uzicu i krenite za

z a svojim poslom. Osnovne narebe tako de postati ijelom
pasjeg života i on de, bez obzira na svoje prirođene intelektualne manjkavosti, reagirati na previljiv i
pouzan način. Vježbe osvježenja, popradene obilnim nagrađivanjem, učvrstit de u njegovom mozgu
uvjerenje a se isplati slušati gospodarove naredbe.
Buite razumni! Uzmite u obzir stas vašega psa. Baset nikaa nede tako brzo i precizno reagirati kao
graničarski škotski ovčar, ali ne stoga jer ne zna što treba učiniti ili se opire vašem autoritetu, ved samo
zato jer mu to ne opušta njegov stas.
Buite postojani! Jean o najvedih problema mnogih vlasnika je njihova popustljivost. S ljupkim psima
teško je biti strog, na primjer, s tako ragim i bespomodnim mopsom ili pekinezerom. Ipak, svaka
zapovije mora biti izvršena, posebno u početku školovanja. Kaa pas ne reagira na narebu koju je ved
naučio, a vi znate aje razumije, morate ga na to prisiliti. Ispravci moraju biti čvrsti i strogi pa, ako ne
može rugačije, potrebno ga je i fizički prisiliti a vas posluša. Nemojte biti grubi ili nasilni; ali natjerajte
ga a uvijek učini ono što ste mu rekli. Tvroglavije pasmine treba naučiti a je nareba izvršena tek kaa
je tražena ranja izveena
izveena o kraja.
Nagrađujte poslušnost! Bez obzira kako je zapovije izvršena -samostalno ili uz vašu pomod - istog
trenutka kaa je pas napravio ono što ste tražili, pohvalite ga. Napokon, on je narebu izvršio. Čak i kaa
ved zna sve narebe, ne zaboravite ga povremeno nagraiti. Tako dete biti sigurniji a de se tražene
reakcije učvrstiti u njegovom mozgu.
Kaa hvalite psa, buite velikoušni i sračni. Moža dete sami sebi zvučati neiskreno i glupo ako, ok
češkate psa po glavi ili pr
prsima,
sima, izjavite: "Kako si ti pametan pas!" ili "obra curica!", no vaš de pas
zasigurno misliti a je to božanstveno. Pse koje je teže školovati, bolje je nagraiti hranom, stoga de vam
nekoliko keksa u žepu osigurati stalni izvor nagraa ok trenirate s njim ili potičete pravilne reakcije
tijekom normalnih aktivnosti.
KAKO ŽIVJETI S PAMETNIM PSO M?
Iznenađuje činjenica aje inteligentnijim psima (o 30. mjesta na listi rane inteligencije)
inteligencije) osnovno
školovanje potrebnije nego manje bistrim pasminama. Bez školovanja ove je pse gotovo nemogude
obuzati. Vedina preporuka za pse s nižom inteligencijom, vrijei i za pametnije pse; međutim, ko ovih
bistrijih pasa postoje i neki dodatni zahtjevi.
Školujte psa rano i reovito! Kao i ko manje pametnih pasa, školovanje i učenje osnovnih narebi,
poželjno je započeti još u najranijoj mlaosti. Međutim, što je pasmina pametnija, to je uže možemo
školovati. ok de biti teško naoknaiti propušteno ko jenogoišnjeg boksera, njemački ovčar ili pul
cijeloga de života lako učiti nove zapovijei. Stoga de navike sporijeg psa, ko je je naučio vi ranoj mlaosti,
ostati nepromijenjene cijeloga života, a bistriji de neprestano stvarati nove i povezivati ih sa starima.
Ukoliko, akle, počnete nemarno postupati sa svojim psom i prestanete tražiti osljenu poslušnost,
pametni de pas zaključiti a su se promijenili uvjeti, a s njima i naučena pravila. Svaku narebu koju
ajete takvom psu, shvatite kao io školskog sata. Čim ne ogovori kako treba, ispravite ga i potom
pohvalite. Jednom zauvijek upamtite slijed naredba - ispravak - pohvala. Pas može pravilnom reakcijom
r eakcijom
jednostavno izbjedi ispravljanje, ali na kraju uvijek slijei pohvala.
Iako sam naglasio a školovanje treba započeti što ranije, nemojte brzati. Ponavljajudi prethone vježbe,
uvijek provjeravajte a li pas sve razumije. Kaa savlaa sve osnovne narebe, naučio je učiti i taa
iskoristite priliku. Počnite s učenjem novih stvari. To mogu biti i zabavne igre, poput prošenja, kotrljanja,
glumljenja mrtvaca, moljenja, lajanja na zapovije ili bilo što rugo. Pametni pas ubrzo de shvatiti a
uvijek kaa nauči nešto novo i napravi sve obro, slijei nagraa. Uovoljavajudi vašim željama, on de
ujeno oržavati bunim i aktivnim svoj razum.
Inteligentni psi nikaa ne smiju ništa obiti baava. Čak i kaa ga želite poglaiti ili se poigrati s njim,
nareite mu a ođe i sjene prije nego to učinite. Tako dete ga stalno posjedati aje reagiranje na
ljudske
asocijacija koje on stvara tijekom svakodnevnih aktivnosti u svojoj okolini.
Tijekom školovanja buite osljeni u svojim narebama i zahtjevima. Pametniji pas oživljava razne
zapovijei kao probleme ili zagonetke koje treba razriješiti i zabavlja ga traženje pravog ogovora koji mu
onosi pohvalu i vašu pozornost. Stoga nemojte mijenjati pravila i kvariti mu zabavu.
Vladajte svojim os jedajima! Pametniji

Pametniji psi svjesniji su emotivnog stanja svoga gospoara,
gospoara, zato morate
paziti a svoje osjedaje ržite po nazorom uvijek kaa raite s takvim psom. Nika na njemu nemojte
prazniti svoj bijes. Prepoznat de taj osjedaj pa bi se moglo ogoiti a vas u samoobrani čak i napane.
Ukoliko i ne učini tako, zapamtit de vaš izraz ljutnje, a takvo sjedanje umanjuje njegovu privrženost.
Naročito je važno a nikaa tjelesno ne kažnjavate psa ok ispravljate njegov položaj. Pomislite kako
biste mu pritom m ogli nanjeti bol i pazite a to nehotice ne učinite. Na primjer, trenirajudi psa ugih
obješenih ušiju, morate paziti a se one ne zapletu u uzicu ili ogrlicu ok ispravljate njegov stav.
Nikaa pre ovim psima nemojte pokazati strah. oberman, njemački ovčar, rotvajler, pul ili neki rugi
pametan pas, lako de prepoznati strah, kao i ljutnju, a ovoljno je pametan i ovoljno velik a to iskoristi.
Postat de tvroglav, vjerojatno nepopustljiv, a mogao bi čak pokušati preuzeti ominantni položaj. Imate
li velikog psa, s kojim vas je strah raiti, morate biti još osljeniji i uporniji. Prisilite ga a izvrši svaku
narebu i pritom buite čvrsti, ali ne grubi. obar način izbjegavanja sličnih problematičnih situacija je
naučiti psa narebama lezi i ostani ok je još štene. Stav lezi u njegovoj glavi označava poređenost;
kaa legne, znači a vas je prihvatio kao vođu čopora.
Jean o rijetkih osjedaja koje nikaa ne morate obuzavati

o buzavati pre psom je veselje. Buite sračni i
širokogruni kaa ga hvalite - to je sigurno najbolji način upravljanja psima.
Pomno pratite ponašanje psa! Inteligentan pas brzo de reagirati na sve zapovijei. Naravno, njufaunlan
de se kretati sporije o minijaturnog
m inijaturnog pula, ali kaa jenom nauči zaatak, mora reagirati

omah, onoliko brzo koliko mu to opuštaju njegova veličina i stas. Usporenija reakcija često je pokušaj
pametnog psa a vii što de se ogoiti. Sigurno ste ved upamtili: poslije svakog ispravljanja slijei
pohvala.
Često ljui griješe kaa o pametnog psa previše očekuju. Stoga, prije ispravljanja, moramo biti sigurni
a je pas obro shvatio vježbu. Pametan pas o kojeg tražimo previše ili ga neprestano požurujemo, nadi
de se po velikim stresom pa može izgubiti motivaciju za učenje.
Ne pretjerujte u vježbanju! Pas može steci mnoga znanja, a i potrebno je neprestano ga učiti novim
stvarima, no, ipak izbjegavajte pretjerano uvježbavanje jene narebe. Ono isto ponavljanje, koje je
manje inteligentnim pasminama potrebno a ih orži aktivnima i bunima, pametnom de psu brzo
osaiti. Njegovoj osai možete oskočiti pauzama ugim nekoliko ana, pa i tjeana, t ijekom kojih
nedete ponavljati nijenu ved naučenu zapovije.
zapovije. Kroz to vrijeme možete ga učiti novim stvarima, ali
nemojte ponavljati "staro gradivo".
Osigurajte psu priklane poticaje! Užitak je živjeti s pametnim psom, ali mu neprestano treba pružati
nove mentalne poražaje. Samo školovanje takvom psu nije ostatna stimulacija, ved ga moramo
dopuniti drugim vrstama zabave. Vježbe, šetnja nepoznatim prejelima, susreti s rugim ljuima i psima
te pradenje gospoara ok obavlja svakonevne poslove ili olazi u udan, zabavit de psa i oržati
njegovu mentalnu oštrinu. Pas pametne pasmine, koji pokazuje poremedaje u ponašanju, moža se
osađuje. Psi pokušavaju kopati, gristi, skakati ili bježati o kude, jer im je to zanimljivije o
cijelonevnog izležavanja i čekanja zaposlenog
z aposlenog gospoara.
Svaka medalja ima dvije strane, pa t ako neki aktivni inteligentni psi, poput belgijskih ovčara, mogu biti i
prestimulirani te ih njihovo uzbuđenje može ometati u treniranju. Stoga ih treba školovati u mirnom i
poznatom okružju. Međutim, nakon treninga, potrebni su im novi i uzbuljiviji poražaji kako bi
zaovoljili svoju znatiželju i postali potpuno sretni.
MIJENJANJE INTELIGENCIJE
INTELIGENCIJE PSA TIJEKOM NJEGOVOG ŽIVOTA
EEG mozga ko šteneta starog o pet tjeana pokazuje a je njegov mozak još uvijek nezreo. Međutim,
ved nakon semog tjena gotovo a nema razlike u mikroelektričnim aktivnostima mozga mlaog i
oraslog psa. Netko bi mogao pomisliti a mozak šteneta, ved u obi o seam tjeana, pokazuje krajnji
omet njegove tekude inteligencije te a je potpuno razvijena i njegova sposobnost učenja novih znanja.
Međutim, nije baš tako.
Razvoj pasje inteligencije tijekom života, sličan je razvoju čovjekove inteligencije. Ko ljui,
manifestativna intaligencija
intaligencija ubrzano se povedava u periou o jetinjstva o mlaenaštva, ostižudi svoj
vrhunac oko osamnaeste godine. Znanstvena mjerenja pokazala su tek zanemarivo mijenjanje ovih
sposobnosti u periou o petnaeste o vaeset pete goine čovjekovog života. Međutim, kristalizirana
inteligencija, temeljena na onome što je pojeinac naučio, ostiže svoj vrhunac tek oko četr esete
goine i ko nekih ljui raste cijeloga života. Isto vrijei i za pse, samo s kradim vremenskim perioima,
suklano njihovom kradem životnom vijeku. Manifestativna inteligencija
inteligencija pasa raste o trede ili četvrte
goine, a ona im počinje opaati tekuda inteligencija.
Ko starijega psa pojavljuju se fiziološke promjene. Nakon četvrte ili pete goine mozak počinje gubiti
težinu i volumen brzinom o 2 o 5 posto goišnje. Mozak vanaestogoišnjeg labraora teži čak 25
posto manje nego kaa je imao četiri goine. Smanjenje možane mase vedim je ijelom uvjetovano
gubitkom veza među stanicama mozga, ok je tek malim ijelom oraz umiranja i stiskanja možanih
stanica. Nestajanje neuronskih veza umanjuje brzinu prijenosa informacija kroz živčani sustav. Tijelo
četverogoišnjeg labraora šalje informacije iz očiju i ušiju o mozga brzinom o 360 kilometara na sat,
ok se ko "vanaestogoišnjaka" ta brzina smanjuje na oko 80 kilometara na sat.
Proces starenja umanjuje prokrvljenost mozga (u idealnim uvjetima kod mlaog psa srce šalje u mozak
oko 20 posto krvi), a time se zamjetno
smanjuje i metabolizam kisika, nepohono potreban za ra možanih stanica; više troše samo mišidi pri
vedim naporima.
S godinama otupe i osjetila. Slabi sluh, posebno pri visokim frekvencijama. Psi pojedinih pasmina,
retriveri i neki ovčari, mogu potpuno
pot puno oglušiti. Trošenjem receptivnih stanica oka i vi postaje zamjetno
lošiji; zamagljuju se leda i rožnica. Starijem psu, oslabljenog sluha i via, treba prilaziti s oprezom tako da
na vrijeme uoči osobu koja olazi. Iznenani oir može ga prestrašiti i time potaknuti njegovu nervoznu
reakciju. Iščezava i osjet okusa, posebno sposobnost osjedanja slanog i slatkog. Čini se a je na starenje
najotporniji njuh, no, na kraju i on oslabi.
Starosna granica pri kojoj se ove promjene počnu zapažati, ijelom ovisi o genetskom nasljeđu psa.
Uopdeno, mali psi žive uže i kasnije počnu pokazivati znakove starenja. Ko malih pasa teških o eset
kilograma, ti se znaci javljaju tek oko jeanaest i pol goina starosti, ok se ko pasa srenje veličine,
teških o eset o vaeset pet kilograma mogu uočiti ved s eset goina. Veliki psi, teški vaeset pet
o četreset kilograma, pokazuju znakove starenja oko evete goine, a ko ivovskih pasmina s
težinom o preko četreset kilograma, starenje se zamjeduje s oko seam i pol goina. Psi prosječno žive
još oko vije goine nakon
nakon pojave prvih starosnih promjena.
promjena. Mogudnost pogreške
pogreške pri takvoj procjeni
može biti oko vije goine u oba
o ba smjera, ali i genetska osnova pojeine pasmine može povedati
ostupanja. Na primjer, psi iste veličine i težine nede svi oživjeti istu starost. Kernski terijer oživi
trinaest ili četrnaest goina, minijaturni pul može lako očekati i petnaest ili šesnaest godina, dok
kavalirski španijel kralja Charlesa živi samo jeanaest o vanest goina.
Zbog svih opisanih promjena, počinje slabiti i manifestativna inteligencija starijega psa. Pas "u goinama"
ne oaziva se više tako pouzano na naše narebe. Njegove reakcije postaju usporenije, a ponekad se
oima kao a je sve zaboravio. Vjerojatno ved i sami možete zaključiti a ga je taa teže nečemu naučiti.
Neumitnim posljeicama starenja, o neke mjere, možemo

mo žemo
oskočiti. Prvi i najjenostavniji način je a psu prilikom učenja

^snovnih naredbi zapovijed izdajemo glasom i pokretom ruke. Ukoliko
kasnije ogluši ili oslijepi, uvijek de modi koristiti onaj rugi znak, a to de mu uvelike olakšati tegobe starije
dobi. Barbara Merklev, jedna o voiteljica u našem kinološkom klubu, imala je prekrasnu ž enku
šetlanskog ovčara imenom Noel. U obi o trinaestt rinaest goina, Noel se iskazala na izložbi veterana i činilo
se a je jako zaovoljna što se opet natječe. Nitko o gleatelja nije ni primijetio a je ved više o goinu
dana potpuno gluha. Barbara je jednostavno uz usmene zapovijedi koristila i znakove rukom koje je Noel
svojevremeno naučila. Zahvaljujudi
Zahvaljujudi Barbarinoj "alekovinosti", Noel je s izložbe veselo oskakutala,
ponosno nosedi u zubima veliku ružičastu rozetu pobjenika, s goinama koje bi ogovarale
eveesetgoišnjaku.
rugi način kojim možemo oskočiti starenju povezan je s ranim školovanjem i ponavljanjem. Psi stare
isto kao i ljudi - najbolje se sjedaju ogađaja iz mlaosti i počnu se jetinjasto ponašati. Stariji pas, koji je
rano naučio osnovne narebe, reagirat de nešto sporije, ali sigurno. Prema ima i rugačijih primjera.
Čuo sam neavno za staru ženku zlatnog retrivera koja je sa svojim gospoarom uvijek pouzano šetala
bez uzice. Međutim, u zanjoj goini života, činilo se a je sigurnija i opuštenija
o puštenija na uzici, u položaju
pore, kao ona ok je tek učila hoati uz nogu.
Povremeno ponavljanje također je o koristi starijim psima. Kaa je pas jenom uspostavio reovni
raspored dnevnih aktivnosti, ržat de ga se i u starosti. Izvršavanje poznatih narebi omogudit de mu a
se i alje rutinski uklapa u uobičajeni život svoje obitelji i at de mu osjedaj sigurnosti i opuštenosti.
Psi mogu učiti i kaa su stari; treba im samo nešto više vremena i još više strpljivosti. Ukoliko ste sa
svojim psom uspostavili obar onos, možete ga školovati u bilo kojoj životnoj obi, koristedi tehnike
koje sam izvojio za sporije pse. Neavno sam viio kernskog terijera Whistlera, spašenog iz prihvatilišta
za pse, koji je u obi o vanaest goina položio svoj prvi ispit iz poslušnosti, a gospoar ga je počeo
uvježbavati samo goinu ana ranije. Whistler je ponosno izašao iz r inga mašudi repom brzo poput bilo
kojeg šteneta. a je imao rep, siguran sam a bi i njegov gospodar isto tako sretno mahao.
Shotgun
Stari pas je još uvijek ono isto štene koje ste ogojili. On se još uvijek brine za vas, samo nema toliko
snage i pokazuje znakove istrošenosti. Kao objašnjenje ove tvrnje ozvolite mi a ispričam priču o
Shotgunu.
Shotgun je bio veliki labraor boje čokolae. Sa svojim gospoarom Freom, koji je uživao loviti
močvarice, živio je na istočnoj američkoj obali. Ubrzo su se preselili u prekrasni preio Britanske
Kolumbije, u zapadnoj Kanai i Fre je poskakivao o srdde što de u slobono vrijeme, zajeno sa svojim
ptičarom, modi loviti ivlje patke. Plan je izgleao iealno, ali se nikaa nije ostvario. Kaa je Shotgun
imao samo seam mjeseci, Frea su službene obveze ovele natrag u gra. Ubrzo potom, oženio se, a
kada je Shotgun bio star dvije go dine, Fred i njegova supruga Clara dobili su prvo dijete , Melissu. Zbog
nepreviljivog spleta okolnosti, Fre nikaa nije uspio školovati psa za lov i Shotgun je postao obiteljski
pas. Naučio se na graski život i u sljeedih je šest goina gleao kako, olaskom vaju ječaka, Stevena i
aniela, raste njegova obitelj. Iako nikaa nije bio školovan za lov, ipak je završio početnički tečaj koji se
oržavao u njihovoj župi i znao je sve osnovne naredbe. Njegov posao bio je igrati se s djecom, praviti
uštvo Freu i Clari te paziti na kudu.
Vrijeme je prolazilo i Shotgun je navršio jeanaest goina, štovanja vr ijenu starost jenog labraora.
Kretao se polaganije i odustao je od zahtjevnog skoka na privlačni ležaj u nevnom boravku. Volio je
spavati uže nego ranije, iako se još uvijek rao igrao s jecom, na koju je posebno pazio. No, nije više
tako brzo trčao i tako visoko skakao za frizbijem kao neka, a i brže se umarao. Slabije je čuo pa je
polakše i nesigurnije ogovarao na narebe koje je naučio prije toliko goina. Ipak, još mnogo toga
ostalo je isto. Znao je pravo vrijeme šetnje pa bi svako poslijepone u tri sata s iščekivanjem prilazio
vratima, očekujudi povratak jece iz škole. Kao čitavog života, i alje je nodu spavao usre nevne sobe,
uz staru navau a svakoga sata prošeta kudom, provjeri ječje sobe i znatiželjno gurne njušku u Freovu
i Clarinu spavaonicu prije nego se opet vrati na isto mjesto u dnevnoj sobi.
Jene ljetne nodi Shotguna je probuio osjedaj a nešto nije kako treba. Kudom se valjao zagušljiv im i
a slučajno prozori i unutarnja vrata nisu bili otvoreni, sve bi bilo puno otrovnih plinova. Počeo je glasno
lajati ne bi li probuio obitelj, ali ništa se nije ogađalo. Koliko go mu je to ozvoljavao njegov artritis,
brzo je otrčao u Freovu i Clarinu sobu. Nije ih uspijevao probuiti lajanjem pa je teškom mukom skočio
na krevet i prenjim šapama otakao Freove grui, glasno lajudi. Fre se prestrašen probuio i u trenu
shvatio što se ogađa. Probuio je Claru pa su oboje ojurili u sobe vaju ječaka, pograbili ih i ojurili
van kroz plamen koji se širio kudom. ozivali su i Melissu, najstariju evetogoišnju jevojč icu,
pretpostavljajudi kako de je buka i strka probuiti te de i sama pobjedi iz svoje sobe u stražnjem ijelu
kude. Kaa su stigli na travnjak pre kudom i okrenuli se, kuda je ved bila u velikom plamenu. Stigli su i
vatrogasci, ali Melisse nije bilo. Fre  se pokušao vratiti, no nije mogao bos kroz vatru i morao je oustati.
Shotgun je još uvijek bio unutra. Moža je negje u svojoj velikoj staroj glavi ipak znao brojiti i znao je a
netko neostaje. Polako se ogegao o Melissine sobe i našao je kako, u p anici i suzama, stoji usred
ima. Zalajao je i krenuo prema vratima, ali ga Melissa nije razumjela ili je bila previše zbunjena a bi ga
slijeila. Taa ju je nježno uhvatio za rukav spavadice i počeo je vudi prema vratima. Prenji izlaz bio je
ved sav u plamenu pa se stari pas uputio na stražnja vrata, vukudi i voedi za sobom preplašenu
jevojčicu. ok je okolo ved posvua bjesnila vatra, pre njima su se ispriječila stražnja zaštitna vrata,
zatvorena kukicom. aje bio mlađi i spretniji, Shotgun bi moža probio mrežu i izašao van, ali u tom je
trenutku žičana mreža prestavljala nepremostivu prepreku. Melissa je bila previše preplašena a mu
pomogne i samo je stajala u šoku. Shotgun je na trenutak pustio njezin rukav, ustao na stražnje noge i
otkvačio kukicu na vratima, potezom za koji je pre nekoliko goina bio strogo kažnjen. Taa je, kao
mlai pas, otvorio stražnja vrata ne bi li sa svojeg teritorija potjerao susjeovog foksterijera, napasnika
koji je običavao ulaziti u stražnje vorište i kopati po malom povrtnjaku.

Shotgunovi pokreti nisu bili spretni kao neka pa je kukicom porezao njušku. Ustrajao je unatoč velike
boli i konačno je uspio otvoriti vrata. Ponovo je prihvatio Melissu za rukav i ovukao je u sigurno sreište
dvorišta. Tek taa ju je pustio i počeo si lizati opečene šape. Kaa su ih nekoliko trenutaka kasnije
pronašli vatrogasci, Melissa je plačudi grlila Shotguna, milujudi mu krvavu njušku.
m anje pouzdan nego prije, ali mu je ipak uspjelo uspješno oigrati ulogu
Shotgun je bio star, spor i manje
kudnog čuvara koju si je sam namijenio, potpuno posvetivši svoju sposobnost rješavanja
rješavanja problema i svoju
inteligenciju sigurnosti i blagostanju svojih gospoara. Biti star ne znači biti glup, nepotreban ili istrošen.
Shotgun je te nodi pokazao visoki stupanj inteligencije. Shvatio je a nešto nije u reu i, buedi uspavane
gospoare a ih upozori, riješio
r iješio je problem. Zapazio je a jeno ijete neostaje i pronašao je ogovor
na pitanje kako bi ga mogao izvesti iz kude. Suočen s vatrom koja je blokirala prenja vrata, našao je
alternativno rješenje, a kaa je napokon stigao o zaključanih stražnjih vrata, riješio je i taj posljenji
problem na putu o spasa. Petoro ljui koji su bili njegov čopor, njegova obitelj, njegovi gospoari,
dugovalo je svoje živote sposobnosti prerae informacija i rješavanja problema tog starog mozga.
251
Kazalo pojmova
adaptivna inteligencija
118, 119, 127, 159, 228
afganistanski hrt 166, 185, 237
agresivnost 10, 102, 108, 109, 135-138, 140, 194, 212-215, 220-228, 232, 234, 242, 250
akita 185
alfa vuk 123, 152, 153
aljaški malamut 135, 154, 173, 185
američki Kennel Club 14, 92, 179
američki lisičar 185
američki staforski terijer 184
američki voni španijel

španijel 185
šar-pej 185
australski govedar 184, 185
australski svilenasti terijer 184
australski terijer 173, 184

azijski vuk 35
basenči 13, 30, 31, 173, 182, 185 baset 86, 105, 152, 165, 168, 185, 236, 250
belgijski ovčar
Malinois 141, 172, 184
Tervuren 141, 172, 184 belgijski špic 184 bernarinac 6, 37, 135, 154, 185 bernski planinski pas 154, 155,
184 bigl 43, 55, 147, 172, 180, 182,
185, 217, 218, 239 biheviorističko gleište

gleište 66 bišon 185 bobtail 185
bokser 3, 37, 185, 239, 242 borzoj 145, 185 bostonski terijer 135, 185 braati škotski ovčar 153, 184
bretonski ptičar 184 briar 184 briselski grifon 185 bulmastif 141, 239
CIQ test, Vidi test inteligencije
čagalj 23, 26^ 27? 34, 35
cau-cau
23, 131, 141, 182, 185, 217 čiuaua
130, 135, 140, 173, 185, 217
dalmatinski pas 38, 125, 184 Dandi Dinmontov terijer 179, 185 Descartes
44, 45, 60-68, 90, 91, 93, 116 Dingo 30
dingo 19, 30, 31, 34, 35 doberman
37, 116, 126, 141, 172, 175,
179, 180, 184, 192, 195, 234,
243
engleski bulog 135 engleski

engleski hrt 13, 145, 185 engleski koker španijel 184 engleski lisičar 185 engleski
engleski
špringer španijel 184 engleski seter 184 erel terijer 151, 184
faraonski pas 34, 184
finski špic 185
flandrijski govedar 152, 173, 184
francuski buldog 185
glazbena inteligencija
inteligencija 85 gonič rakuna 146, 148, 185 goniči 144, 145, 146, 147, 218 goron seter 184
graničarski škotski ovčar
153, 173, 175, 179, 184, 193,
235, 241
graničarski terijer
terijer 184 grifon 185
hinduizam 54
ibičkihrt 185
interpersonalna inteligencija 84
intrapersonalna inteligencija 82, 83
irski modri terijer 184
irski seter 37, 38, 184
irski terijer 38, 135, 150, 173, 185
irski voni španijel 124, 184
irski vučji hrt
25, 135, 145, 146, 184 islam 53, 54
japanski čin 185 jazavčar 13, 38, 135, 176, 185 jezerski terijer 179, 185 jorkširski terijer 135, 150, 184
kavalirski španijel kralja Charlesa
97, 157, 185, 194, 246 kernski terijer

38, 82, 97, 101, 120, 135, 141, 150, 173, 184, 212, 246 kineski kukmasti goli pas 185 kinestetička
inteligencija 83 klamberski španijel 124, 135, 184 kojot 19, 23, 27, 34, 35, 154
-ioa tih
253
komonor 38, 141, 151, 179 kršdanstvo 47, 54 kratkolaki foksterijer 184 kristalizirana inteligencija
inteligencija
220, 221, 222, 226, 245 kuvasz 141, 185
labrador 88, 144, 173, 179, 184, 188, 189, 192, 214, 216, 234, 245, 248
lajanje 100, 132, 149
lhasa apso 185
lingvistička inteligencija 90, 91
lisice 13, 19, 21, 27-29, 33, 34, 148, 149
lovački psi 21, 141, 142
majmunski pinč 184 maltezer 64, 157, 185 mančesterski terijer
126, 127, 150, 184 mastif 23, 37, 138, 141, 239 matematička inteligencija 87 mekolaki pšeničnobojni
pšeničnobojni
184 mops 37, 135, 157, 185, 241
norfolški terijer 185 norveški sivi

sivi gonič 154, 184 norvički terijer 184
NJ
njemačka oga 185
njemački kratkolaki ptičar

ptičar 184
njemački mali špic 184
njemački ovčar 7, 134, 141, 153, 172, 179, 184, 234, 242, 243 njufaunlen 64, 184
olfaktorna adaptacija 146, 147
opda inteligencija 79
OPT test, Vidi test osobnosti i
poslušnosti
oštrolaki foksterijer
foksterijer 185 oštrolaki venenski baset 185
parija psi 46, 53
pas sv. Huberta 125, 135, 139, 146, 148, 185, 218
pastirski psi 53, 151, 153, 182, 193
patuljasti šnaucer 134, 135, 184
patuljasti španijel
157, 179, 184, 185, 194
patuljasti pinč 184
pekinezer 37, 157, 185, 241
perzijski hrt 145, 185
pirinejski ovčar 185
podrijetlo pasa 19
pointer 81, 142, 143-145, 185, 219
poljski (fiel) španijel 184
portugalski vodni pas 184
prostorna inteligencija 82
prvi psi 17, 157
psi čuvari i stražari 220
psi za pratnju 125, 157, 210
psi za vuču 6, 154
ptičari 142, 144, 145
pudl 38, 103, 116, 126, 130, 135, 141, 172, 179, 182, 184, 188, 219, 233, 234, 240-243, 246
puli 38,40, 116, 141, 151, 172, 184

R
radna inteligencija 121, 123, 175 ratni psi 138, 139 ravnodlaki retriver 184 rezanje 101
retriver zaljeva Chesapeake

Chesapeake 184 roezijski gonič 31, 141, 185 rotvajler 87, 134, 141, 179, 184, 195, 236,
243
samoje 23, 130, 154, 173, 184 sibirski haški
23, 135, 154, 173, 185 silihemski terijer 185, 202 Sky terijer 185 specifična inteligencija
inteligencija 78 staforski
bulterijer 185 staforski terijer 141 stanarni šnaucer 184
tibetski terijer 179, 185
utjecaj osobnosti 191, 192
vajmarski ptičar 184
veliki šnaucer 141, 184
velškikorgi 184
velški špringer španijel 184
velški terijer 185
viraš 185
višestruke inteligencije 83
vižla 184
vučji špic 184
zapanoškotski bijeli terijer
38, 104, 134, 140, 150, 173, 185
zlatni retriver
88, 173, 179, 184, 193, 217
šetlanski ovčar
153, 172, 179, 184, 193 ši-cu 135, 185 škotski jelenski hrt 185 škotski ovčar
6, 8, 153, 173, 175, 179, 184, 193 škotski terijer
terijer 134, 140, 150, 185
žiovstvo 46, 54
tekuda inteligencija
inteligencija 221, 222, 245 test inteligencije
inteligencije
161, 162, 163, 170, 172, 196 test osobnosti i poslušnosti
196, 197, 198, 205 tibetski šnaniiel

šnaniiel 185 .........,..._.
.........,..._. ...
255
Saržaj
I. Da li psi misle?..................
misle?............................
......................
.......................
...............1
....1
II. Povijesni razvoj pasa.................

pasa.............................
......................
................17
......17
III. Povijesni poglei na pasje mišljenje............

mišljenje.....................41
.........41
IV . Suvremeni poglei
poglei na pasje mišljenje.......
mišljenje................
...........59
..59
V Priroda pasje inteligencije...................

inteligencije...............................
................77
....77
VI. Lingvistička inteligencija pasa...............

pasa............... ..............91
VII. Različite vrste pasje inteligencije..........

inteligencije.....................
...........117
117
VIII. Instinktivna inteligencija.................

inteligencija............................
..................129
.......129
IX. Adaptivna inteligencija.................

inteligencija.............................
....................159
........159
X. Radna inteligencija ili
inteligencija poslušnosti............
poslušnosti........................
......................
............175
..175
XI. Utjecaj osobnosti................

osobnosti............................
.......................
...................191
........191
XII. Kako povedati inteligenciju

inteligenciju psa?.................
psa?.....................209
....209
XIII. Razuman pas - sretan vlasnik..............,..

vlasnik..............,............231
..........231
Kazalo pojmova.................
pojmova...........................
......................
......................
..........251
251

Inteligencija-Pasa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Inteligencija-Pasa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Stanley Coren

Svijest i umne sposobnosti pasa

Prijevod djela: The intelligence of dogs. ISBN 953 -96603-1-9

The Intelligence of Dogs

Copvright © 1994 by Stanley Coren

Copyright © 1996 za hrvatsko izanje PRIMULA .o.o. Ičidi

u suradnji s EWO Ljubljana

Palmina ujmešid, prof.

Boris Cecid Karuzid

PRIMULA .o.o. Ičidi

Za fotografije na koricama knjige, strpljivo

voitelj izgubljenih uša ili čak sam bog. ruge kulture

Ukoliko misle, imaju li svijest kao čov jek?

Sjedaju li se prošlosti ili mogu zamisliti i previjeti ogađaje koji olaze?

Razumiju li ljudski jezik?

Razlikuju li se psi različitih pasmina po svojoj inteligenciji?

itr\ tam \rpr

primljen na Stanfor Universitv

"Idemo u moju sobu a ne stojiš

Pisci ovakvih jela ne pokušavaju sakriti a psi govore

junak mnogih poznatih nijemih

I tada je stigla Lassie.

Kroz sve ovo vrijeme

Jean o učitelja poslušnosti ovako je opisao svoje iskustvo:

Povijesni razvoj pasa

IrnVr* Cll nr\ trarrr«7a NTa rr a i r»Vi/-rt 71'Vi ctnnala 11 r^Ii

Povijesni razvoj pasa 19

anas postoji barem trieset i evet različitih

Cynoititis, prva životinja evolucijske grane koja se o mačaka ovojila prije

Tomarctus, zajenički preak svih kania - tjelesno jako sličan anašnjem

Povijesni razvoj pasa 23

Povijesni razvoj pasa 25

Movvat personificira i Angelinu, nazivajudi je Georgovom "suprugom" i opisujudi je kao "prekrasnu,

Uvriježeno je mišljenje a se cagljevi, koji pretežno žive u Sjevernoj

A vr'ii Viran/=- ctnn'rama i ntnafima T inrli 1V1 7ami51iain

Povijesni razvoj pasa 27

Povijesni razvoj pasa 29

Ovi eksperimenti izazvali su brojna

Dingo psi, divlji psi i parije

Povijesni razvoj pasa 31

pasa Konga i Suana. Njegove ženke ne tjeraju

ZAJENIČKA OBILJEŽJA PASA I NJIHOVIH

Moja snaha Kari ima krasnu

Povijesni razvoj pasa 33

Tipično za sve kanie je i označavanje teritorija mokradom, pomiješanom sa sekretom iz prepucijske

Povijesni razvoj pasa 35

STVARNO PORIJETLO OMADEG PSA

UTJECAJ PRIPITOMLJAVANJA NA PSA

Povijesni razvoj pasa 39

Povijesni poglei na pasje mišljenje

Povijesni poglei na pasje mišljenj e 43

Povijesni poglei na pasje mišljenje 45

Izraelci su svaki oir s truplom oživljavali kao nešto ritualno

Povijesni poglei na pasje mišljenje 47

Povijesni poglei na pasje mišljenje 49

Margareta iz Cortone, jena o mnogih kršdanskih svetica čija je životna priča

povezana s viernim nsom.

Povijesni poglei na pasje mišljenje 51

Garibaldijeva vlada vremenom je ozvolila salezijancima

Povijesni poglei na pasje mišljenje 53

Narodna vjerovanja i pas

Vjerojatno stoga mnogi ljudi zavi janje

Povijesni poglei na pasje mišljenje 5 5