Srednja škola kneza Branimira Benkovac

Razredni odjel G3
Likovna umjetnost

DIEGO RODRIGUEZ DE SILVA Y

VELÁZQUEZ
Seminarski rad

Nastavnica: Marina Varivoda

Učenica: Petra Vrsaljko

Benkovac, ožujak, 2020.

 SADRŽAJ
1. UVOD.................................................................................................................................1
2. BAROKNO SLIKARSTVO I ZLATNO DOBA ŠPANJOLSKE UMJETNOSTI............1
3. RANI ŽIVOT I POČETAK RADA....................................................................................3
4. RANO RAZDOBLJE U MADRIDU.................................................................................6
5. ZRELE GODINE U ITALIJI I MADRIDU.......................................................................8
6. KASNI ŠPANJOLSKI PERIOD......................................................................................14
7. DOPRINOSI.....................................................................................................................21
8. ZAKLJUČAK...................................................................................................................22
9. POPIS LITERATURE......................................................................................................23

Benkovac, ožujak, 2020.

1. UVOD

U ovom seminaru govoriti ću o životu poznatog baroknog slikara Diega Velázqueza.

On je jedna od najvećih ličnosti baroknoga španjolskoga i europskoga slikarstva 17. stoljeća.
Bio je vrstan portretist, a njegove slike prikazuju scene od povijesnog i kulturnog značaja.
Smatra se jednim od ključnih začetnika modernog slikarstva , a njegova djela služe kao uzor
budućim umjetnicima. Čak velika imena umjetnosti 20. stoljeća poput Pabla Picassa,
Salvadora Dalija i Francisa Bacona odnose se prema njegovom radu s potpunim poštovanjem
što zapravo ukazuje na njegovu veliku važnost. To nas dovodi do pitanja: Tko je zapravo bio
Diego Velázquez? Zašto se upravo on smatra najboljim slikarom španjolskog baroka? Koji su
njegovi doprinosi umjetnosti? Koja su njegova najpoznatija djela?

Ovim radom ću pobliže istražiti njegov rani život, početak rada, ukratko analizirati
njegova najvažnija postignuća i umjetnička djela te naposljetku iznijeti svoje mišljenje o
njegovom slikarstvu i doprinosima.

2. BAROKNO SLIKARSTVO I ZLATNO DOBA ŠPANJOLSKE

UMJETNOSTI

Barok (tal. barocco, španj. i port. barroco/berrucco, engl., franc. baroque, njem.
Barock) razdoblje je u glazbi, književnosti i likovnoj umjetnosti koje se nastavlja na
renesansu, razvija u rokokou i traje do pojave klasicizma u drugoj polovici 18. stoljeća. U
katoličkim zemljama to je pokret katoličke obnove (protureformacija). Ime potječe od
portugalske riječi barocco koja označava golem biser nepravilna oblika, tvorevinu bolesne
školjke.1

Barok nastaje u Rimu koji je bio središte sakralnog slikarstva i arhitekture, ali ubrzo
postaje opći umjetnički pokret u svim europskim zemljama, utemeljen u različitim sustavima
društva, od apsolutističke monarhije(jačanje protureformacije) do protestantskih građanskih
društava. Matematika, astronomija i fizika dokazuju da u prirodi i u svemiru ne vladaju ni
slučaj ni neizvjesnost, nego strogi i vječiti zakoni, koji se mogu pročitati i jasno izraziti
matematičkim formulama (prije svega zahvaljujući Johannesu Kepleru i Isaacu Newtonu).
Svaki dan se otkriva kako je svijet veći i raznovrsniji; jedino pravilo koje važi je "stalna

1
https://www.scribd.com/doc/279519752/BAROK

Benkovac, ožujak, 2020.

promjena", sigurni dinamizam, za razliku od mirnoće renesanse i nesigurnosti manirizma.
Otkrivajući savršenstvo tog mehanizma svemira koji radi točno i nepogrešivo "kao sat" ljudi
se dive njegovom tvorcu – Bogu i odaju mu počast kroz blještavu, obilatu umjetnost punu
samopouzdanja.2

U baroknom slikarstvu su karakteristične jake boje, snažni svjetlosni kontrasti i iluzija

dubokog prostora koja se dobiva primjenom radikalnih perspektivnih rješenja. Tematski
prevladavaju sakralne i mitološke kompozicije u kojima se isprepliću religiozno patetični
zanos i senzualnost. Krajolici i mrtve prirode postaju samostalne slikarske teme, a u nekim se
grafikama postiže savršenstvo likovnog izraza. Barokni način izražavanja najlakše je
pojasniti u njegovoj suprotnosti s renesansom: za renesansu tipično jasno ocrtavanje linija
(linearnost) zamjenjuje barokno otapanje mekih obrisa (slikovito), renesansno plošno
oblikovanje zamjenjuje barokno dubinsko, zatvorene i mnogolike kompozicije zamjenjuju
otvorene i jedinstvene, a jasno oblikovanje postaje nejasno.3

U slikarstvu se barokne značajke najradikalnije pojavljuju u rimskom opusu slikara

M. M. da Caravaggia, koji u više slika sakralne tematike (»Pozivanje sv. Mateja«, 1598.,
»Obraćenje Pavlovo«, 1600) ostvaruje bitna obilježja novoga stilskog izraza, kao što su
intenzivna sjenovita rasvjeta (figure u polutami na koje pada svjetlost simbolična značenja),
smiona skraćenja, naglasak na dramatici događaja te prikazivanje nelijepog u suprotnosti s
uzvišenim – naturalizam.4

U baroku se osamostaljuju brojne slikarske teme, kao što su portret, akt, krajolik ili
mrtva priroda. Čak se neki slikari opredjeljuju i specijaliziraju za samo jednu od tih tema, ili
unutar njih još uže. U Baroku osobito postaje važan subjektivni dojam, tako se osobni stilovi
nekih umjetnika posve razlikuju i upravo je u tome bogatstvo barokne umjetnosti. To je
najočitije u slikama dvojice slikara koji su potekli iz istog područja i slikali u gotovo isto
vrijeme, ali potpuno različitim stilom. Tako je veliki Flamanski slikar Peter Paul Rubens
slikar barokne pokrenutosti, neumjerena obilja i raskoši, materijalnih bogatstava, jarkih boja,
usmjeren izvanjskom i površnom u često pretrpanim kompozicijama povijesnih, alegorijskih,
mitoloških ili religijskih tema. Dok Nizozemac Rembrandt van Rijn, najveći genij
Nizozemskog slikarstva, istražuje unutrašnje duhovno bogatstvo, vječitu ljudsku dramu,
podjednako u portretima i autoportretima, kao i u biblijskim prizorima, a njegovo glavno

2
https://www.scribd.com/doc/76414351/barok
3
https://hr.wikipedia.org/wiki/Barokno_slikarstvo
4
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6003

Benkovac, ožujak, 2020.

izražajno sredstvo su plemenite zlatno- smeđe boje i dramatičan odnos proboja zrake
svjetlosti u pretežito mračan prostor slike.5

Tijekom 17. stoljeća povijest umjetnosti Španjolske dobiva novi tijek. Španjolsko
slikarstvo već tada otkriva slobodne, intenzivne vrijednosti, ali i vrijednosti potpuno suprotne
do tada, njegovanih renesansnih težnji. Umjetnici se okreću ljudskoj figuri, znatno
umanjujući značaj predmetima oko nje, a boja i svijetlost glavni predmeti zanimanja
španjolskih slikara, što doprinosi stvaranju vrhunskih dijela u području portreta. Zbog toga je
ovo stoljeće u Španjolskoj nazvano i „siglo de oro“ – zlatno stoljeće španjolskog slikarstva.
Inspiracija dolazi od Michelangela Caravaggia, talijanskog slikara, prvog velikana baroknog
slikarstva u svijetu, čiji se radovi odlikuju realizmom prikaza i korištenjem izrazitog
kontrasta svjetlosti i tame. Njegov utjecaj se osjetio i u djelima mladog umjetnika
Velázqueza, jednog od najvećih krivaca dostignuća zlatnog doba španjolskog slikarstva.
Predstavnici španjolskog baroknog slikarstva su: Diego Velazquez, Bartolomé Esteban
Murillo, Francisco de Zurbarán.6

3. RANI ŽIVOT I POČETAK RADA

Glavni izvor informacija o Velázquezovoj ranoj karijeri je rasprava Arte de la pintura

(“Umjetnost slikanja“), Koji je 1649. objavio njegov majstor i svekar Francisco Pacheco, koji
je važniji kao biograf i teoretičar nego kao slikar. Prva cjelovita biografija Velázqueza
pojavila se u trećem svesku (El Parnaso español; "Španjolski Parnas") od El museo pictórico
y escala óptica "Slikovni muzej i optička ljestvica", objavljen je 1724. godine od strane
dvorskog slikara i umjetničkog znanstvenika Antonia Palomina. Temelji se na biografskim
bilješkama koje je napravio Velázquezov učenik Juan de Alfaro, koji je bio zaštitnik
Palomina. Broj osobnih dokumenata je vrlo mali, a službena dokumentacija o njegovim
slikama relativno je rijetka. Budući da je rijetko potpisivao ili datirao svoja djela, njihova
identifikacija i kronologija često se temeljila samo na stilskim dokazima. Iako su brojni
njegovi portreti očigledno napravljeni u njegovom studiju od strane asistenata, njegova
vlastita produkcija nije bila velika, a broj njegovih preživjelih radova s autogramom je manji
od 150. Poznato je da je radio polako, a tijekom njegovih kasnijih godina veći dio vremena
bio je zauzet s dužnosti sudskog službenika u Madridu.7

5
https://www.slideshare.net/iskraclaudia/barokno-slikarstvo-panjolske
6
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6003
7
https://hr.newmediator.org/1602-diego-vel-zquez-baroque-era-painter.html

Benkovac, ožujak, 2020.

 Rođen je u Sevilji, Andaluzija, Španjolska 6. lipnja 1599. kod roditelja Juana
Rodrígueza de Silva (izvornog imena João Rodrigues da Silva), odvjetnika židovsko-
portugalskih korijena i Jerónime Velázquez, potomka španjolske plemićke klase Hidalgo,
reda manje aristokracije. Tada je bio običaj da najstariji sin, zbog dobivanja nasljedstva s
majčine strane, preuzme majčino prezime. Roditelji su ga odgojili da bude dobar vjernik, te
su ga naučili jezicima i filozofiji, ali je rano pokazao dar za umjetnost.8

Prilog 1: Autoportret Diega Velázqueza, oko 1645, ulje na platnu, Collezione degli.
Autoritratti - Firenze9

Prema Palominu, Velázquezov prvi majstor bio je seviljski slikar Francisco Herrera
Stariji (c. 1576-1656). Godine 1611. službeno je učen od Francisca Pacheca. Tu je pet godina
učio proporcije, perspektivu, ali i pratio umjetničke i književne trendove u Sevilji. Vezu s
Pachecom produbio je 23. travnja 1617., sklopivši brak s njegovom kćeri Juanom koja je u
miraz donijela nekoliko zgrada u Sevilli, što je Velázquezu osiguralo financijsku stabilnost i
učlanjenje u gradski ceh slikara nakon ispita koji je polagao pred slikarom Juanom de
Ucedom.10

8
https://www.wikiwand.com/sh/Diego_Vel%C3%A1zquez
9
https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
10
https://www.labin.com/lcplus/na-danasnji-dan-roden-spanjolski-slikar-diego-vel%C3%A1zquez-3118

Benkovac, ožujak, 2020.

 Nakon pet godina obrazovanja i osposobljavanja", Piše Pacheco,"Udao sam svoju
kćer za njega jer je bila potaknuta njegovom vrlinom, integritetom i dobrim djelima te
očekivanjima njegove karijere i velikim talentom”. Iako je Pacheco i sam bio osrednji
maneristički slikar, Velázquez je njegovim učenjem razvio svoj rani naturalistički stil. „Radi
pun života” piše Pacheco, “ čineći brojne studije o svom modelu u različitim pozama i time je
stekao sigurnost u svom portretiranju.”11

Juana Pacheco mu je rodila dvije kćeri, njegove jedine potomke. Mlađa - Ignacia de
Silva Velázquez y Pacheco, je umrla vrlo mlada, dok se starija - Francisca de Silva
Velázquez y Pacheco (1619.-1658.), udala za slikara Del Maza u Madridu 21. kolovoza 1633.
Velázquez stvara značajna djela u kojima započinje svoj izričaj pažljivog realizma.12

Prilog 2: Vodonoša iz Seville, 1618., ulje na platnu, Muzej Wellington, London.13

11
https://hr.newmediator.org/1602-diego-vel-zquez-baroque-era-painter.html
12
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
13
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/Datoteka:El_aguador_de_Sevilla,_por_Diego_Vel%C3%A1zquez.jpg

Benkovac, ožujak, 2020.

 Nije imao više od 20 godina kada je naslikao prodavača vode u Sevilli (c. 1619), u
kojima kontrola nad kompozicijom, bojom i svjetlošću, prirodnost figura i njihovih poza, kao
i realni mrtvi život već otkrivaju njegovo oštro oko i čudesne pokrete kistom. Snažno
modeliranje i oštri kontrasti svijetla i nijanse Velázquezovog ranog iluzionističkog stila vrlo
su slični tehnici dramatičnog osvjetljenja nazvanoj tenebrizam (tenebrizam je način slikanja
izrazito jakog kjaroskura, tj. velikih kontrasta svjetla i sjene), koja je bila jedna od inovacija
talijanskog slikara Caravaggia (1571-1610). Velázquezovi rani predmeti bili su uglavnom
religiozni ili žanrovski (scene svakodnevnog života). On je popularizirao novu vrstu
kompozicije u španjolskom slikarstvu, bodegónes, kuhinjsku scenu s istaknutom mrtvom
prirodom. Ponekad su bodegonesi imali vjerske prizore u pozadini, kao u Kristu u kući Marte
i Marije.14

Iz najranijeg razdoblja Velázquzova stvaralaštva sačuvano je 20-ak djela, od kojih

devet slika pripada žanru bodegones, na kojima su prikazani ljudi tijekom jela, nekoliko
religioznih kompozicija i prvi portreti. Velázquez je u travnju 1622., uz preporuku Don Juana
de Fonsece podrijetlom iz Seville, a tada u kraljevoj službi, potražio sreću u Madridu. Potkraj
te iste godine umro je kraljev omiljeni dvorski slikar Rodrigo de Villandrado, što mu je
omogućilo da se, ponovno uz Fonsecinu intervenciju, već u kolovozu 1623. iskuša kao
kraljevski portretist.15

4. RANO RAZDOBLJE U MADRIDU

U prosincu 1622., Rodrigo de Villandrando, omiljeni slikar kralja Filipa IV. je

preminuo i Don Juan de Fonseca se zauzeo da ga naslijedi upravo Velázquez. Ponuđeno mu
je 50 dukata (175 g zlata—vrijedno oko 2000 € 2005. godine) za njegove troškove, te je
došao na dvor u pratnji svoga punca. U kolovozu 1623., kralj Filip IV. je prvi put pozirao za
Velázqueza. Iako je završio sliku za samo jedan dan (vjerojatno samo portretna skica), i kralj
i njegov tajnik Olivares su bili prezadovoljni. Olivares je naložio Velázquezu da se preseli u
Madrid, obećavši kako nitko nikada više, osim njega, neće slikati kralja . Sljedeće, 1624.
godine, primio je 300 dukata za troškove preseljenja obitelji u Madrid koji će mu postati
domom do kraja života.16

14
https://hr.newmediator.org/1602-diego-vel-zquez-baroque-era-painter.html
15
https://www.labin.com/lcplus/na-danasnji-dan-roden-spanjolski-slikar-diego-vel%C3%A1zquez-3118
16
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

Benkovac, ožujak, 2020.

 U rujnu 1628., Peter Paul Rubens je došao u Madrid kao veleposlanik princeze
Isabelle, i Velázquez mu je bio domaćin među Tizianovim slikama u Escorialu. Rubens je
tada bio na vrhuncu i tijekom sedam mjeseci diplomatske misije u Španjolskoj pokazao je
svoju veličinu kao slikar, ali i kao dvorjanin. Rubens je imao visoko mišljenje o Velázquezu,
ali nije imao veliki utjecaj na njegov način slikanja. No, učvrstio je njegovu želju da posjeti
Italiju i vidi djela starih majstora. Godine 1627., Filip je objavio natječaj za najbolje slikare
španjolske s temom progona Maura. Velázquez je pobijedio i dobio zavidnu plaću za sliku
koja je nažalost uništena u požaru u palači 1734. Pet godina nakon što ju je naslikao 1629.,
primio je dodatnih 100 dukata za sliku Bakhov trijumf. Duh ove slike bolje prenosi njen
španjolski naziv - Los borrachos ili Los bebedores (pijanice), koji podrugljivo oslikava ovo
veličanje polunagog lovorom okrunjenog čovjeka na bačvi vina. Slika je čvrsto naslikana, a
svjetlo i sjena su vještije tretirani nego na drugim slikama. Sve u svemu, ona predstavlja
primjer najnaprednijeg Velázquezovog stila.17

Prilog 3: Bakhov trijumf (Los borrachos), 1629., ulje na platnu, Prado, Madrid.18

Iako je nastavio slikati druge predmete, kao dvorski slikar uglavnom se bavio
prikazivanjem članova kraljevske obitelji i njihove pratnje, te je tijekom života slikao brojne

17
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
18
https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/File:Vel%C3%A1zquez_-
_El_Triunfo_de_Baco_o_Los_Borrachos_(Museo_del_Prado,_1628-29).jpg

Benkovac, ožujak, 2020.

portrete Filipa IV. „Nevjerojatna je liberalnost i ljubaznost s kojom se on ponaša prema tako
velikom vladaru“, Piše Pacheco. „U svojoj galeriji ima radionicu, a Njegovo Veličanstvo ima
ključ i stolicu kako bi ga gledao u slobodno vrijeme, gotovo svaki dan Velázquezov položaj
na dvoru omogućio mu je pristup kraljevskim zbirkama, bogatim slikama venecijanskog
renesansnog majstora Tiziana (c. 1490-1576), koji je trebao imati veći utjecaj od bilo kojeg
drugog umjetnika na razvoj njegovog stila. Cjeloviti portreti Filipa IV dio su tradicijie
španjolskih kraljevskih portreta koje je utemeljio Tizian i koji su do neke mjere utjecali na
Velázquezov stil. U tim je portretima vidljiv detaljan opis i tenebrizam Velázquezovih
seviljskih slika; samo su lica i ruke naglašeni, a tamne figure ističu se na svijetloj pozadini. U
svojim kasnijim portretima, Velázquez je usvojio nešto složenijeg i bogatijeg bojanja
flamanskog baroknog majstora Petera Pavla Rubensa (1577-1640). Pacheco govori kako je
Rubens vrlo visoko pohvalio Velázquezova djela zbog njihove jednostavnosti. Velázquezova
slika Baccha, poznata kao Los Borrachos (Pijanice ili El Triunfo de Baco) čini se inspirirana
Tizianom i Rubensom, ali je Velázquezov pristup toj temi realan i karakteristično
španjolski.19

5. ZRELE GODINE U ITALIJI I MADRIDU

Godine 1629. kralj mu je dao plaćeni dopust u Italiji u kojoj je Velázquez posjetio
Genovu, Milano i Veneciju, gdje je vidio radove Tintoretta i Tiziana koji će mu biti uzori.
Nastavio je prema Rimu i proveo godinu dana proučavajući Rafaela i Michelangela. U Italiji
je stvorio dvije male topografske studije i „Vulkanovu kovačnicu” – sliku u kojoj Bog vatre i
njegovi pomoćnici obrađuju crveni užareni komad metala, dok Apolon, bog svjetla – ulazi u
kovačnicu. Naslikani prizor pod jakim je utjecajem talijanskih majstora. Potaknut
proučavanjem Tiziana, omekšao je njegove linije na slici „Josipov krvavi ogrtač donose
Jakovu”. Psić na slici utjecaj je Tintoretta, a kompozicija portretira dramatičan vrhunac
biblijske priče kada je Josipova odjeća, kojeg su njegova braća prodala, umočena u kozju krv
pokazana ocu.20

Velázquez je rijetko potpisivao svoje slike i kraljevski arhiv daje datume samo
njegovih najvažnijih djela. Unutarnji dokazi iz njegovih portreta daju detaljnije informacije.
Velázquez je po povratku u Madrid naslikao prvi od mnogih portreta mladog princa
prijestolonasljednika - Don Baltasara Carlosa na propetom konju u maršalskoj odori, odišući

19
https://hr.newmediator.org/1602-diego-vel-zquez-baroque-era-painter.html
20
https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/

Benkovac, ožujak, 2020.

plemenitošću usprkos mladosti. Don Baltasar je umro 1646. napunivši tek sedam godina,
stoga iz ovog portreta možemo pretpostaviti da je naslikan oko 1641.21

Prilog 4: Princ Baltasar Carlos na konju, 1634.-35., ulje na platnu, Prado22

Velázquez je konstantno bio u Filipovoj blizini prateći ga na njegovim putovanjima u

Aragon 1642. i 1644., a zasigurno je bio prisutan kada je kralj ušao u Leridu kao osvajač.
Tada je naslikao slavnu konjaničku sliku na kojoj je kralj prikazan kao veliki vojskovođa
ispred svojih trupa. Sve je punom pokretu osim kraljeva lica. Ova slika visi pored
konjaničkog portreta Karla V. od Tiziana, koja je poslužila Velázquezu kao nadahnuće, ali i
slika koju je pokušao nadmašiti svojim srebrnim tonovima i punim osjećajem otvorenog
prostora.23

21
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
22
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/Datoteka:Principe_baltasar_carlos_caballo_Velazquez_lou.jpg
23
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

Benkovac, ožujak, 2020.

 La rendición de Breda (Predaja Brede) iz 1636. je inspirirana Velázquezovim prvim
putom u Italiju na kojemu ga je pratio Ambrogio Spinola koji je osvojio Nizozemski grad
Bredu nekoliko godina ranije. Ovo remek-djelo prikazuje darovanje ključeva grada
španjolskoj vojsci za vrijeme opsade Brede. Smatra se jednim od najboljih Velázquezovih
slika.24

Prilog 5: La rendición de Breda (Predaja Brede), 1634–35., ulje na platnu, Prado25

Na slici Velázquez stvara temeljni iskaz o ljudskom postupanju usred ratnih strahota.
Mnogobojni očevici bili su uvjereni da će dugotrajna borba za Nizozemsku odrediti buduću
poziciju Španjolske kao svjetske sile. Velázquez je naslikao impresivan i dramatičan prizor.
Promatrač ima pogled iz zraka na utihnulo ratno polje u daljini; dim se uzdiže iz vatre ispod
oblaka. Gledamo preko rovova, vodenih kanala i blokova kuća. Jedino Bredu ne možemo
vidjeti. Nizozemci se pojavljuju iz dubine slike, prolazeći zdesna ulijevo kroz dvostruki špalir
uspravljenih španjolskih kopalja. Sada su protagonisti okupljeni na uzvisini u prvom planu,

24
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
25
https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/File:Vel%C3%A1zquez_-
_de_Breda_o_Las_Lanzas_(Museo_del_Prado,_1634-35).jpg

Benkovac, ožujak, 2020.

što je glavni prizor zbivanja. Sa svake strane imamo devet likova. Nizozemce na lijevoj, a
Španjolce na desnoj strani slike. Skupina na lijevoj strani se otvara i nizozemski zapovjednik
istupa, klanjajući se dok predaje gradske ključeve. S izrazom dirnutosti, Spinola se naginje
prema njemu i polaže svoju ruku na neprijateljevo rame s ljubaznim osmijehom. Držanje i
pojava vojnika primjer su slikareve neiscrpne orkestracije njihovih osjećaja i stanja uma.
Slika „Predaja Brede” koja nema nikakve alegorijske niti mitološke namjere, neosporno je
prva prava povijesna slika u modernom europskom slikarstvu. Na jedan drugi način, uvijek
dojmljiv Velázquez, dočarava ljudsku prirodu kada prikazuje galeriju patuljaka i dvorskih
luda koji su živjeli na dvoru.26

Pored četrdesetak portreta kralja Filipa, Velázquez je naslikao i ostale članove

kraljevske obitelji: Filipovu prvu ženu – Isabellu Bourbonsku, njihovu djecu, osobito
najstarijeg sina Don Baltasara Carlosa. Za Velázqueza su pozirali i plemići, vojnici,
svećenici, pa i popularni pjesnik Francisco de Quevedo. Iako je tek nekolicina dama s
kraljevskog dvora poziralo Velázquezu, on je naslikao brojne slike dvorjana i patuljaka.
Velázquez ih prikazuje s otvorenim simpatijama i poštovanjem, kao što se može vidjeti na
slici El Primo (Omiljeni), čije inteligentno lice i velika bilježnica s tušem i perom koje stoje
pored njega, prikazuju ga kao mudra i bolje obrazovana čovjeka od mnogih uglađenih
dvorjana.27

26
https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/
27
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

Benkovac, ožujak, 2020.

 Prilog 6: El Primo (Omiljeni), 1644., ulje na platnu, Prado.28

Bilo je i neopasno poremećenih pojedinaca, a Velázquez je zabilježio svaku

pojedinost tjelesnih abnormalnosti na njima, ali ne ismijavajući ih. U tim se slikama osjeća
mirna ljudskost. Prvi portret dvorske lude, Juana Calabazasa, naslikao je 1628. godine.
Površina lica sastoji se od iznimno fine teksture boje i sjene, dok je bijeli čipkani okovratnik
glatko i fino tkanje. Male oči gledaju iz duplji. Motiv i osjećaj slikovite nestvarnosti iskazuje
ideju čudnog, posrednog svijeta.29

Najveća religijska slika Velázqueza - Cristo Crucificado (1632., Raspeti Krist),

također pripada ovom srednjem periodu. Ovo djelo iznimne originalnosti prikazuje Krista na
križu, samog, netom nakon smrti na križu. Spasiteljeva glava visi na njegovim prsima dok mu
busen guste crne kose prekriva dio lica. Mnogi vjeruju da je osoba prikazana kao Krist
umjetnikov stric.30

28
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/Datoteka:Vel%C3%A1zquez_-_El_buf
%C3%B3n_don_Diego_de_Acedo,_el_Primo_(Museo_del_Prado,_c._1644).jpg
29
https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/
30
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

Benkovac, ožujak, 2020.

 Filip je povjerio Velázquezu osnivanje španjolske umjetničke akademije. Iako bogata
slikama, španjolskoj je nedostajalo skulptura, te je Velázquez zadužen da otputuje u Italiju i
kupi brojna djela. Uz pratnju svojeg sluge Juana de Pareja, kojeg je učio slikarstvu,
Velázquez je 1649. otplovio iz Malage za Genovu, te je nastavio put Milana i Venecije
kupujući putem slike Tiziana, Tintoretta i Veronesea. U Modeni ga je s posebnim počastima
primio vojvoda Modene, te je naslikao njegov portret. Ovaj portret, skupa s onim pape
Inocenta X. kojeg je naslikao u Rimu, predstavljaju finalnu fazu njegovog portretnog stila.
Velázquez je postigao manera abreviada, pojam iz tog vremena koji objašnjava njegov
odvažni oštri stil slikanja. Portret pape ima nemilosrdan izraz lica za koji su službenici
Vatikana mislili kako se neće svidjeti Papi. No, on je toliko bio zadovoljan da ga je dao
postaviti u njegovoj službenoj čekaonici.31

31
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

Benkovac, ožujak, 2020.

 Prilog 7: Portret pape Innocenta X., 1650., ulje na platnu, Galerija Doria Pamphili, Rim32

Slika je pohranjena u Rimu, u galeriji Doria-Pamphili. Povjesničari umjetnosti ovo

djelo Velazqueza nazivaju jednim od najboljih primjera realističnih portreta. Papa Innocent X
prikazan je u ceremonijalnoj veličanstvenoj odjeći, sjedi u ukrašenoj fotelji - a istodobno, ovo
nije klasični svečani portret. Velazquez je odlučio na platnu prenijeti unutarnji svijet
pontifikata. Umjetnik uživo susreo se s Innocentom X dva puta tijekom njegova posjeta Rimu
1650. - i uspio je dojam oba susreta prevesti u portret. Innocent X bio je poznat po svojoj
dvoličnosti i osobnom interesu - jasno vješta i žilava osoba gleda neljubazno publiku s platna.

32
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/Datoteka:Retrato_del_Papa_Inocencio_X._Roma,_by_Diego_Vel%C3%A1zquez.jpg

Benkovac, ožujak, 2020.

No, depresija se čita u njegovim hladnim svijetlim očima, očito je da je on duboko
zaokupljen nečim - tako je Velazquez jednog dana vidio oca, kako bi mogao svjedočiti
njegovim osobnim iskustvima, skrivenim od znatiželjnih očiju. Nema sumnje da je riječ o
izuzetno inteligentnoj osobi. Kad je Innocent X vidio njegov portret, uzviknuo je: "Previše
istinito!" Za svoj je rad Velazquez dobio na poklon zlatni lanac s repom s minijaturnim
papom u medalju - a slava talentiranog španjolskog slikara proširila se cijelom Italijom, što je
stvorilo mnoge imitatore.33

Slika se smatra jednom od vrhunskih svjetskih remek-djela portreta, bez premca u

fascinantnom rukovanju bojom. Kromatsko jedinstvo ovog portreta, u kojoj su svi crveni
tonovi, crvena put, crvena odjeća i fotelja od crvenog baršuna ispred pozadine od crvenih
vrata, stvorilo je snažan dramatičan efekt krvavo crvene. Papa Inocent, u dobi od sedamdeset
i pet u to vrijeme, bio je čovjek izvanredne snage s velikom sposobnošću za rad, ali burne i
nasilne naravi. Velazquez je tako moćnog čovjeka prikazao uspravno sjedeći uglavnom
magentom, agresivnom i vitalnom bojom, koja zajedno s bijelom simbolizira stvaranje. Te sa
snažnim, gotovo rustikalnim obilježjima papina crvenkastog lica s mesnatim obrazima i
kritički prodornim sumnjičavim očima koje pršte živom inteligencijom. Fascinantna priroda
čovjeka svjesnog svoje vlastite moći izvrsno dolazi do izražaja u kontrastu između lica i finih
živčanih ruku, koje pak svjedoče o osjetljivosti ove moćne figure. Sam Velázquez je bio jako
zadovoljan portretom, te je njegovu repliku ponio sa sobom u Španjolsku.34

6. KASNI ŠPANJOLSKI PERIOD

Filip IV. je htio da njegov omiljeni slikar naslika njegovu drugu ženu, stoga je htio da
se vrati na dvor. Isabella Bourbonska je umrla 1644. i kralj se ponovno oženio s Marijanom
Austrijskom, koju je Velázquez rado slikao. Portret „Kraljica Marijana” nije bio dovršen sve
do 1653. godine. Kraljica je prikazana u prirodnoj veličini svojih 19 godina kako nosi crnu
haljinu sa srebrnim obrubima. Velázquez je, vjerojatno, svoj nepobitno visok ugled na dvoru
Filipa IV, dugovao više službenom položaju koji je postupno stjecao, nego umjetničkom
značenju. Mjesto dvorskog službenika vjerojatno je u manjoj mjeri značilo priznavanje
njegovih profesionalnih dostignuća kao slikara, a više je ondje bio zbog savjeta koji su se
ticali arhitekture koje je pružao.35

33
https://behappyhome.ru/hr/diego-velaskes-chem-proslavilsya-diego-velaskes-biografiya/
34
https://hr.wikipedia.org/wiki/Portret_pape_Inocenta_X.
35
https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/

Benkovac, ožujak, 2020.

 Velázquez je iz Italije sa sobom donio mnogo slika i oko 300 skulptura koje su
postupno nestale nakon Filipove smrti. Slikar je odabran osobno od kralja za titulu
aposentador mayor, koja pretpostavlja dužnost nadgledanja kraljevskih odaja. Ova dužnost je
ometala njegov slikarski rad, ali to se ne vidi na njegovim djelima koja su predstavljala sam
vrhunac njegove karijere. Da nije bilo ove titule, Velázquez ne bi mogao izbjeći progon
španjolske inkvizicije zbog svoje slike La Venus del espejo (Venera uz zrcalo) poznata i kao
Uspavana Venera. To je jedini ženski akt koji je naslikao Velázquez; uglavnom, jedini koji je
očuvan. U Španjolskoj su uglavnom bila dva promicatelja umjetnosti: Crkva i Dvor.
Bartolome Esteban Murillo je bio umjetnik kojeg je voljela crkva, dok su Velázqueza
sponzorirali blagonakloni prijestolonasljednici. Glavna razlika je na kraju bila u tome što je
Murillu, financiranom od bogate i moćne crkve, ostalo tek malo novaca za njegov pogreb,
dok je Velázquez živio u umro sa svim blagodatima dobre plaće i smještaja.36

Jedna od infanta (princeza), Margarita, najstarija kćer nove kraljice je glavni lik slike
Las Meninas (1656., Male dvorske dame), Velázquezovo remek djelo. Nastala četiri godine
prije njegove smrti, ovo je krunsko djelo europskog baroka. Začudo, gledajući brojne poglede
u slici, nije nam jasno što je zapravo tema slike. To je još uvijek temom dvojbi, a jedna od
interpretacija kaže da je slikar ubacivši blijedi portret kralja i kraljice na suprotni zid,
Velázquez pronicljivo prognozirao pad španjolskog carstva koje će nastupiti nakon njegove
smrti. Druga interpretacija (bliža istini) kaže da je to ogledalo, te da je slika tako organizirana
da su promatrači slike na mjestu kralja i kraljice, te se njihov odraz vidi u ogledalu na kraju
sobe.37

Las Meninas je prepoznata kao jedna od najvažnijih slika u Europskom slikarstvu.

Barokni slikar Luca Giordano ju je nazvao "teologijom slikarstva", a Sir Thomas Lawrence u
19. stoljeću "filozofijom umjetnosti", dok je danas opisuju kao "Velázquezovo najveće
dostignuće, iznimno samosvjesno i proračunato djelo koje pokazuje koji vrhunac se može
doseći štafelajnim slikarstvom".38

36
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
37
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez
38
https://hr.wikipedia.org/wiki/Las_Meninas

Benkovac, ožujak, 2020.

 Prilog 8: Las Meninas (Male dvorske dame), 1656., ulje na platnu, Prado39

Slika se naziva "Las Meninas " jer je to ime sluškinje koja je s djetinjstvom služila s
princezama. U sceni koju prikazuje Velazquez sudjeluju dvije sluškinje - to su ujedno i
stvarni likovi čija su imena poznata. Dama koja infanti daje vrč u dubokoj krizi je Dona
Maria Sarmiento, iza infante je Dona Iabella de Velasco. Na slici je bilo mjesta i za dvorske
patuljke - Maria Barbole i Nicholas Petrusato. Činjenica da su prikazani u istoj sastavnoj
skupini s psom podsjeća na status tih ljudi. Ljudi s fizičkim deformitetima smatrani su

39
https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/File:Las_Meninas,_by_Diego_Vel
%C3%A1zquez,_from_Prado_in_Google_Earth.jpg

Benkovac, ožujak, 2020.

"priborom", služili su da zabave plemstvo i pomognu im da se osjećaju ljepše i
samouvjerenije. Istodobno, očito je da je Velazquez prema patuljcima postupao s velikim
poštovanjem - nije slučajno da su Maria Barbola i infante na istoj paraleli i da se njihove slike
jasno presijecaju. Da, jedno je lijepo, a drugo izaziva drhtanje, ali oboje imaju vrlo pametna
lica.40

Iako je princeza smještena u središte slike, Velázquez, slikajući svoj portret u

prirodnoj veličini iza štafelaja, a umanjujući prikaz kraljevske obitelji na odraz u (udaljenom)
ogledalu, krši sva dotad uobičajena pravila dvorskog slikarstva. To je izazvalo brojna
tumačenja, uključujući i opsežnu analizu glasovitoga francuskog filozofa Michela Foucaulta
u kojoj, na temelju toga slikarskog remek-djela, upozorava na važnost ogledala, zaslona i
odraza u likovnoj umjetnosti. Možda je najčudnije bilo to što je ovo remek-djelo naišlo i na
oduševljenu reakciju kraljevske obitelji, koja slikara 1659. promiče u viteza, pa je naknadno
na njegovim prsima dodano viteško odličje.41

Na detalju koji prikazuje infantu Margeritu može se vidjeti da umjetnik svjetlost

prevodi u tonove, dajući impresiju boje, teksture i oblika. Ne mogu se opisati detalji
predmeta, doživljava se samo realnost udaljenosti koja svodi predmet na mrlje boja.42

Kompozicija ove slike je kružna sa djevojčicom u središtu, a kontrast svjetlosti i tame

pridodaje dinamičnosti na ovoj slici. Slika je asimetrična. Perspektiva je geometrijska ili
linearna što se vidi po smanjenju udaljenih likova te po zidu. Na zidu se također nalazi i otvor
kroz koji dolazi svjetlost izvana te prirodno obasjava likove u prvom planu, a i likove iz čije
perspektive je vjerojatno gledana cijela situacija. Njihovi obrisi nalaze se u ogledalu.
Uspoređivanjem njih te udaljenog lika na stubištu sa ostalim likovima vidi se jasna razlika.
Stražnji likovi oblikovani su nejasno i bez vidljivih detalja, dok su prednji likovi oblikovani
vrlo realistično. Veći dio slike zauzima dio u sjeni, a meki prijelaz iz svjetla u sjenu daje
dojam trodimenzionalnosti i dubine što je jedna od karakteristike baroknog slikarstva. Slika
je vrlo zanimljiva i tajanstvena i mislim da je upravo to ono što je čini posebnom.

Slika ima još jedno simbolično značenje. S obzirom da se slikarstvo u Španjolskoj još
uvijek nije smatralo umjetnošću, kao u Italiji, nego samo vještim zanatom, smještajući sebe
na kraljevski portret Velázquez je istaknuo kako je tu mjesto umjetniku, a slikarstvu uz
najveće djelatnosti. Da je umjetnik bio ponosan na ovu sliku, ali i na sebe kao člana

40
https://behappyhome.ru/hr/diego-velaskes-chem-proslavilsya-diego-velaskes-biografiya/
41
https://www.labin.com/lcplus/na-danasnji-dan-roden-spanjolski-slikar-diego-vel%C3%A1zquez-3118
42
https://hr.wikipedia.org/wiki/Las_Meninas

Benkovac, ožujak, 2020.

kraljevskog kruga s nadimkom “božanskog umjetnika”, vidi se i po čvrstoj pozi, uzdignutom
kistu i ordenu na grudima. Na stražnjem zidu sobe vise velike slike, a dvije od njih naslikao
je slikarev zet Mazo prema Rubensu.43

U vrijeme kada ta umjetnost još nije podjednako cijenjena poput glazbe i poezije, Las
Meninas, sa svim svojim sjajnim efektima, snažan je argument za umijeće slikanja, dolazilo
ono s nebesa ili od dugogodišnjeg prakticiranja zanata. Velázquez poručuje svom
promatraču, „Pogledaj što moja umjetnost može učiniti“, a svojem kralju i kraljici govori da
ne tragaju za prikazom sebe u vlastitoj refleksiji u ogledalu, nego da dožive njegovo platno,
taj pravi intelektualni pothvat u kojem on cijelu njihovu stvarnost gradi nanosima boje, u
sitnim potezima kista. Ova enigmatična konfiguracija vizualnih iluzija, igre svjetlosti i
odsjaja nevjerojatno je postignuće za svoje vrijeme, ali njezin je učinak bezvremenski.
Nadišavši prostor i trenutak u kojem je nastala, Las Meninas konstantno otvara nove
interpretacije, inspirirajući umjetnike svih razdoblja, od kubističkog Picassa, preko
nadrealnog Dalija, do ekspresionističkog Bacona.44

Kažu da je sam kralj naslikao medalju Cruz Roja (Crveni križ) Reda Svetog Jakova
(Santiago) na slikarevim grudima kako se danas može vidjeti na slici. Svojevremeno,
Velázquez nije primio ovo odličje viteštva do tri godine nakon što je nastala slika.
Velazquezovi posljednji portreti, oni kraljeve djece, su među njegovim ponajboljim djelima.
Oni uključuju princezu Margaritu u plavoj haljini i jedini očuvani portret boležljivog princa
Filipa Prospera. Na njima je vidljiva kombinacija nježnih linija karaktera s suptilnim
osjećajem isijavanja. Umjetnikove kasne slike su osobite zbog neobično vještog i životnog
baratanja bojom i svjetlošću.45

Jedno od najslavnijih njegovih djela je i slika „Priča o Arachni”. U kompoziciji slike,

slikar se vraća svojim bodegonesima na kojima dva različita područja i dvije razine čine
ravnotežu. Prizor iz svakodnevice prikazuje jednostavno namještenu sobu u kojoj su žene
zaposlene tkanjem. Sunčevo svjetlo koje dopire stvara kompleksnu paletu boja. Na lijevoj
strani slike starija žena sjedi za predilicom, dok mlada žena desno namotava pređu.

43
https://hr.wikipedia.org/wiki/Las_Meninas
44
https://gimnazija-fgalovic.hr/2020/05/13/kriticki-osvrt-las-meninas/
45
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

Benkovac, ožujak, 2020.

 Prilog 9: Las Hilanderas ili " Priča o Arachni", 1657., ulje na platnu, Prado46

Tradicionalno se vjerovalo da slika prikazuje radnice u tapiserijskoj radionici Santa

Isabel. Međutim, 1948. Diego Angula primijetio je da ikonografija sugerira Ovidijevu Priču o
Arachni, priču o smrtnici koja se usudila izazvati božicu Atenu na natjecanju u tkanju i, kad
je pobijedila u natjecanju, ljubomorna božica pretvorila je u pauka. To je općenito prihvaćeno
kao ispravno tumačenje slike.47

U stražnjem planu slike vidimo još jednu prostoriju također okupanu svjetlom u kojoj
se nalazi nekoliko otmjenih žena. Žena na lijevoj strani slike nosi antičku kacigu i predstavlja
lik Atene. Nasuprot njoj stoji mlada Arachna koja je počinila bogohulno djelo jer je
usporedila svoje umijeće tkanja s umijećem božice. Ona je počela natjecanje izradom
tapiserije na kojoj je prikazana jedna od Jupiterovih ljubavnih afera, otmica Europe. Legenda
o Arachni potječe iz Ovidijevih „Metamorfoza” i Rubens je načinio inačicu priče, prikazujući
kažnjavanje manje sposobne tkalje koja je pretvorena u pauka. Velázquez izostavlja detalj i
umjesto toga postupa sa suparnicama kao da su ravnopravne. U usporedbi s težinom
simboličkog prikaza prizora u stražnjem dijelu, u prvom planu s dostojanstvom prikazuje

46
https://www.pubhist.com/w15533
47
https://en.wikipedia.org/wiki/Las_Hilanderas_(Vel%C3%A1zquez)

Benkovac, ožujak, 2020.

jednostavni rad žena; ono je osnova za tehniku bez koje ni jedna božica ne bi mogla
prakticirati umjetnost. Postoji još uvijek cijeli niz značenja koja na slici nisu odgonetnuta.48

Slika je napravljena za don Pedra de Arcea, lovca kralja Filipa IV. Ušla je u
kraljevsku kolekciju u osamnaestom stoljeću, a vjerojatno je oštećena požarom 1734. Dodani
su novi odjeljci sa strana (ukupno 37 cm) i preko 50 cm na vrhu platna. Slika ostaje u
povećanoj veličini, ali je trenutno prikazana iza zaslona s okvirom dodanim preko odsječenog
dijela koji otkriva samo izvorne dimenzije.49

Slikar gotovo i sam postaje druga Arachna po sposobnosti isprepletanja svjetlosti i

sjene, forme i boje u natjecanju s bogovima umjetnosti, dok prikriva tajanstvene znakove i
značenja u teksturi svojih djela. Dvorski slikar Filipa IV. očito je bio vrlo obrazovana osoba
čije se znanje može vidjeti u mnogim njegovim djelima u šifriranom obliku složenih
zatvorenih struktura. Velázquez razmišlja o mogućnostima slikanja, rabeći metode samog
slikanja, smještajući ga negdje između stvarnosti i sjajne pojave, ukratko, njegovo
razmišljanje o mediju za prikazivanje lika i o procesu njegova stvaranja je intelektualno i
senzualno.50

Godine 1660. potpisan je sporazum između Francuske i španjolske koji je potvrđen

brakom Marije Terezije i Luja XIV.. Svatovi su održani na malenom močvarnom otoku na
Bidassoa otočju. Velázquez je bio unajmljen za dekoraciju španjolskog paviljona i privukao
je strašnu pozornost plemića svojim scenskim kostimima i ukupnim dekorom. Po povratku u
Madrid, u rujnu, pogodila ga je groznica i naslutivši svoj kraj on je potpisao svoju oporuku u
kojoj sve ostavlja u rukama svoje žene i svog prijatelja Fuensalida, čuvara kraljevskog arhiva.
Preminuo je 6. kolovoza, 1660. Sahranjen je u kripti Fuensalida u crkvi San Juan Bautista, a u
roku samo osam dana njegova je žena Juana sahranjena pored njega. Nažalost ova je crkva
uništena u francuskom bombardiranju 1811., tako da njegovo posljednje počivalište nije
poznato.51

Velázquez umire kao cijenjen i bogat čovjek, a na njegovu su sprovodu bili i članovi
kraljevske obitelji. Mnogo detalja iz njegova života saznajemo nakon objavljivanja njegova
životopisa iz pera Antonija Palomina 1724., no u tom je razdoblju znatno više cijenjen u
Španjolskoj. Situacija se drastično mijenja nakon što ga Manet i impresionisti prepoznaju kao

48
https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/
49
https://en.wikipedia.org/wiki/Las_Hilanderas_(Vel%C3%A1zquez)
50
https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/
51
https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#Kasni_%C5%A1panjolski_period

Benkovac, ožujak, 2020.

jednog od ključnih začetnika modernog slikarstva, a iduće stoljeće obrade njegovih djela
potpisali su i velikani poput Picassa, Dalija i Bacona.52

7. DOPRINOSI

Diego Velazquez preminuo je 6. kolovoza 1660. godine, ostavljajući za sobom

kolosalnu kreativnu baštinu, u kojoj su inspiraciju crpile mnoge generacije slikara,
predstavnika romantizma i impresionizma.53

Stvaranje Diega Rodrigueza de Silva Velazqueza s dobrim razlogom se može nazvati

jednim od najviših vrhova svjetskog slikarstva. Ovaj realistički umjetnik proširio je temu i
uveo mnogo novog u tradicionalne žanrove koji već postoje u Europi i koji su osobito
vrijedni za nacionalnu umjetnost Španjolske, živopisno se odražavaju na njegovim platnima
originalnost zemlje i njezina naroda.54

U procjeni stvaralačke baštine postoji jedno pitanje na koje još uvijek nema
definitivnog odgovora. Mišljenja stručnjaka o broju slika koje je Velazquez naslikao vrlo su
pomiješana. Stručnjaci često manje sumnjaju u portrete, jer su naslikani po narudžbi
plemenitih ljudi, nakon dovršetka posla postali su vlasništvo osoba koje su ih naručile, a
kasnije i njihovih obitelji. U 80-ima XIX stoljeća smatralo se da je autor imao 228 slika, a
onda stotinu godina kasnije riječ je o svega 123 slike. To se objašnjava činjenicom da su
eminentni umjetnici, kojima Velazquez nesumnjivo pripadao, imali studente i nepoznate
imitatore koji su pravili brojne kopije originala. Samo 11 svjetskih muzeja u svojim zbirkama
ima slike Velazqueza, čiji autorstvo nije dvojbeno. Madridski muzej Prado ima najveću, 48
slika smještenih tamo nikada nije napustilo svoju domovinu, kao što su nekada bile u zbirci
španjolskih monarha. U Rusiji, Državni pustinjački muzej također ima dva rana djela velikog
Španjolca - "Doručak" i "Portret Olivaresa". U Pradu je slika "Las Meninas", koja se smatra
jednom od najpoznatijih na svijetu. Ona se može smatrati i svojevrsnim grupnim portretom,
jer prikazuje cijelu kraljevsku obitelj: u središtu stoji petogodišnja infanta Margarita, u
ogledalu su vidljivi kralj Filip IV i njegova supruga Marijana. Također, ovo je jedino platno
na kojem su oni zajedno prikazani.55

Velázquez nije vodio školu niti je imao učenika, osim zeta J. B. M. del Maza, koji je
nakon njegove smrti dovršio neka slikarova djela, a ostali su mu sljedbenici bili slabi
52
https://www.labin.com/lcplus/na-danasnji-dan-roden-spanjolski-slikar-diego-vel%C3%A1zquez-3118
53
https://behappyhome.ru/hr/diego-velaskes-chem-proslavilsya-diego-velaskes-biografiya/
54
https://www.labin.com/lcplus/na-danasnji-dan-roden-spanjolski-slikar-diego-vel%C3%A1zquez-3118
55
https://behappyhome.ru/hr/diego-velaskes-chem-proslavilsya-diego-velaskes-biografiya/

Benkovac, ožujak, 2020.

imitatori. Nakon Velázqueza u španjolskom slikarstvu nastupilo je slabljenje umjetničke
kakvoće, koje je trajalo gotovo stotinu godina, sve do pojave F. Goye.56

8. ZAKLJUČAK

Diego Rodríguez de Silva y Velázquez je jedan od najvažnijih umjetnika španjolskog

baroka, ali i svjetskog slikarstva 17. stoljeća. Imao je posebni talent za prikazivanje istine u
svojim djelima, a posebno se ističu njegovi portreti s kojima je uspio uhvatiti osobine i
psihološka stanja likova koje je prikazivao. Primjer je portret pape Innocenta X. na kojem
možemo vidjeti papinu dvoličnosti i prepredenost, a papa Innocent X. je i sam rekao: "È
troppo vero! È troppo vero!" - "Previše istinito! Previše istinito!"

Rođen je u Sevilji, Andaluzija, Španjolska 6. lipnja 1599. kod roditelja Juana

Rodrígueza de Silva, odvjetnika židovsko-portugalskih korijena i Jerónime Velázquez,
potomka španjolske aristokracije. Njegov prvi učitelj bio je seviljski slikar Francisco Herrera
Stariji, a drugi Francisco Pacheca pod kojim Velázquez stvara svoj stil. U tom razdoblju
nastaje 20-tak slika među kojima je najpoznatija Vodonoša iz Seville. 1622. godine odlazi u
Madrid gdje postaje umjetnik na dvoru kralja Filipa IV. Godine 1629. odlazi u Italiju kako bi
se upoznao s djelima starih majstora. 1631. godine vraća se u Madrid i tom razdoblju nastaju
mnogi portreti članova kraljevske obitelji i dvorskih sluga, neka poznatija djela su Princ
Baltasar Carlos na konju, Predaja Brede i Raspeti Krist. 1649. godine odlazi po drugi put u
Italiju po zapovjedi Filipa IV. Najpoznatije djelo tog razdoblja je portret pape Innocenta X.
Velázquez se 1651. godine vraća u Madrid i sa sobom donosi brojne skulpture i umjetnička
djela. U zadnjem razdoblju Velázquezova života nastaje njegovo najpoznatije djelo Las
Meninas (Male dvorske dame), ali i brojna druga veličanstvena djela kao što su Las
Hilanderas ili " Priča o Arachni" i Venera uz ogledalo. Velazquez umire 6. kolovoza 1660.
godine, ostavljajući za sobom brojne veličanstvene slike koje se ubrajaju među najbolja djela
svjetske umjetnosti, a od njih će mnogi budući umjetnici crpiti inspiraciju.

Slikarstvo Diega Velázqueza mi se sviđa zbog toga što on u svojim djelima nj

prikazuje nešto više od samog prostora i izgleda likova, on nastoji prikazati dušu i osobnost
ljudi u čemu u potpunosti uspijeva. U svom prikazu potpuno je iskren, ljudi su naslikani
kakvi stvarno jesu bez obzira na njihov značaj ili položaj, što je za to vrijeme bilo prilično
opasno i za što je trebalo mnogo hrabrosti. Slike Velázqueza su mi zanimljive jer u njima
nailazimo na mnogo simbolike i bez obzira koliko puta smo ih vidjeli uvijek nailazimo na
56
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64101

Benkovac, ožujak, 2020.

nešto novo, neki skriveni detalj koji ima svoje posebno značenje. Velázquez slika u skladu s
baroknim slikarstvom, u njegovim djelima prevladava kontrast svjetla i sjene, slike su
dinamične i likovi su uvijek nemirni, u pokretu, čak i u njegovim portretima gdje osobe stoje
u različitim pozama možemo vidjeti neki određeni nemir. Smatram da je Velázquez zaista
jedan od najvećih slikara ne samo u razdoblju baroka, već u umjetnosti općenito.

9. POPIS LITERATURE

1.https://www.scribd.com/doc/279519752/BAROK

2.https://www.scribd.com/doc/76414351/barok

3.https://hr.wikipedia.org/wiki/Barokno_slikarstvo

4.https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6003

5.https://www.slideshare.net/iskraclaudia/barokno-slikarstvo-panjolske

6.https://hr.newmediator.org/1602-diego-vel-zquez-baroque-era-painter.html

7.https://www.wikiwand.com/sh/Diego_Vel%C3%A1zquez

8.https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez

9.https://www.labin.com/lcplus/na-danasnji-dan-roden-spanjolski-slikar-diego-vel%C3%A1zquez-
3118

10.https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/Datoteka:El_aguador_de_Sevilla,_por_Diego_Vel%C3%A1zquez.jpg

11.https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/File:Vel%C3%A1zquez_-
_El_Triunfo_de_Baco_o_Los_Borrachos_(Museo_del_Prado,_1628-29).jpg

12.https://7dnevno.hr/vijesti/kultura/spanjolski-genij-diega-velazqueza-na-dvoru-kralja-filipa-iv/

13.https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/Datoteka:Principe_baltasar_carlos_caballo_Velazquez_lou.jpg

14.https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/File:Vel%C3%A1zquez_-
_de_Breda_o_Las_Lanzas_(Museo_del_Prado,_1634-35).jpg

15.https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel%C3%A1zquez#/media/Datoteka:Vel
%C3%A1zquez__El_buf
%C3%B3n_don_Diego_de_Acedo,_el_Primo_(Museo_del_Prado,_c._1644).jpg

16.https://hr.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/Datoteka:Retrato_del_Papa_Inocencio_X._Roma,_by_Diego_Vel
%C3%A1zquez.jpg

17.https://behappyhome.ru/hr/diego-velaskes-chem-proslavilsya-diego-velaskes-biografiya/

Benkovac, ožujak, 2020.

18.https://hr.wikipedia.org/wiki/Portret_pape_Inocenta_X.

19.https://en.wikipedia.org/wiki/Diego_Vel
%C3%A1zquez#/media/File:Las_Meninas,_by_Diego_Vel
%C3%A1zquez,_from_Prado_in_Google_Earth.jpg

20.https://hr.wikipedia.org/wiki/Las_Meninas

21.https://gimnazija-fgalovic.hr/2020/05/13/kriticki-osvrt-las-meninas/

22.https://www.pubhist.com/w15533

23.https://en.wikipedia.org/wiki/Las_Hilanderas_(Vel%C3%A1zquez)

24.https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64101

Benkovac, ožujak, 2020.