PEDAGOŠKI FAKULTET

UNIVERZITETA U SARAJEVU
ODSJEK: RAZREDNA NASTAVA
GODINA: III GODINA (PETI SEMESTAR)
PREDMET: METODIKA LIKOVNE KULTURE I

KIPARSTVO -
ALBERTO GIACOMETTI

STUDENTICA: PROFESORICA:
BEHLIL DžENITA Prof. dr. MAJA ŽMUKIĆ
BROJ INDEXA: 2221

Januar, Sarajevo 2020.

Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

UMJESTO UVODA
Ako želimo upoznati svijet likovnih umjetnosti, onda moramo pručiti povijest likovnih
umjetnosti, estetiku likovnih umjetnosti, materijalne (fizičke) elemente likovnih umjetnosti.
Prije toga moramo naučiti kako treba gledati likovno djelo: sliku, kip, zgradu. Prvo trebamo
naučiti umjetnost gledanja. Glavni i osnovni instrument za gledanje likovnog djela jest
čovjekovo oko. Ali oko i gledanje mora, također, biti dovoljno likovno probuđeno i likovno
obrazovano. To znači da moramo poznavati likovni jezik. Kao što je pjesma umjetničko djelo
koje je stvoreno pomoću književnog osjećaja za jezik, tako su slika, kip i zgrada umjetnička
djela koja su stvorena pomoću likovnog osjećaja za jezik crte, boje i oblika. Biti čitalac znači
biti upućen u elemente pomoću kojih književnik pretvara riječi u pjesnički tekst. Biti gledalac
znači biti upućen u elemente s pomoću kojih likovni umjetnik pretvara crtu, boju i oblik u
likovni. Prema tome, gledati u likovnom smislu znači isto što u književnom smislu znači -
čitati. Svrha je učenja likovnog jezika da naučimo gledati - čitati likovno djelo.
Svijet likovnih umjetnosti jest dio općeg svijeta umjetnosti kojemu pripadaju još književnost,
muzika, gluma i ples. Književnosti je sredstvo izraza riječ, glazbi zvuk, glumi riječ i kretanje i
plesu pokret. Likovnim umjetnostima sredstvo izraza je lik ili oblik. Od toga svoga sredstva
izraza - lika ili oblika - te umjetnosti nose ime: likovne umjetnosti. Umjetnost kojoj je
sredstvo izražaja u liku (ili obliku) zove se likovna umjetnost. Tri su likovne umjetnosti, koje
se izražavaju preko lika (ili oblika): slikarstvo (ili pitura), kiparstvo (ili skulptura) i
graditeljstvo (ili arhitektura).
Kao što onaj koji želi naučiti strani jezik, mora svladati njegova pravila, tako likovni
umjetnik mora svladati osnovne elemente izražavanja slikarskog, kiparskog i arhitektonskog
jezika onaj koji se želi njime izražavali ili želi shvatiti što se tim jezikom izražava. Učenje
stranog jezika traži postupnost. Ta je postupnost u likovnom jeziku još sporija, jer se jezik
umjetnosti ne uči razumom, nego osjećajem. Za strane jezike postoje gramatike, to jest pravila
govora i pisanja. Ali za likovni jezik, kao i za bilo koji drugi umjetnički jezik, nema gramatike
ni pravila kako treba osjećati.
Likovno djelo: slika, kip ili zgrada jesu kao čovjek. Sastavljeni su od materijalnih ili
fizičkih likovnih elemenata i od psihičkih likovnih elemenata. Psihički likovni elementi u
slici, kipu, i zgradi jesu sve što nije materijal. To su, znači, elementi likovnog duha koje je
umjetnik unio u materiju i materijalizirao likovni duh u slici, kipu ili zgradi.
Likovni tekst (likovna forma) je umjetnički govor crte, boje i volumena. U likovnom
smislu gledati sliku, kip ili zgradu znači čitati likovni tekst. Likovni tekst je početak i

2
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

završetak, jedini umjetnički smisao likovnog djela. Sve što je u slici, kipu, ili zgradi izvan
likovnog teksta, a to znači: svaki likovni sadržaj koji se ne nalazi u crti, boji i volumenu -
likovno ne postoji. Slika se ne slika, kip se ne modelira, zgrada se ne gradi radi motiv, nego
izključivo radi likovnog teksta (likovne forme). Stoga je likovno djelo samo onda kvalitetno
kada u njemu likovna forma (likovni tekst) nadvalada likovni motiv, a likovno je nekvalitetno
kada je likovni tekst ispod motiva.
Umjetnost (engl. = art; njem. = Kunst; franc. = art; tal. = arte, od lat = ars) je duhovno
čovjekovo stvaralaštvo koje se može iskazati na više načina: književnost (riječ sredstvo
izražaja), muzika (zvuk sredstvo izražaja), gluma (riječ i pokret sredstvo izražaja), ples
(pokret sredstvo izražaja) i tri likovne umjetnosti (slikarstvo, kiparstvo i arhitektura) kojima je
lik (ili oblik) sredstvo izražaja. Umijeće je duhvno čovjekovo stvaralaštvo koje se ne može
naučiti ni steći već se s njim treba roditi. Znači da jedan nešto umije što drugi ne umije stvoriti
(misli se na umjetničku stvaralačku moć čovjeka).

Umjetnost je duhovno stvaralaštvo pomoću kojega čovjek umije izraziti osobne osjećaje na
više načina.

3
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

KIPARSTVO

Za razliku od slike, koja ima samo dvije dimenzije (visinu i širinu), kip ima i treću –
dubinu pa se tako kiparsko djelo može osjetiti, odmjeriti, odnosno, "pročitati" dodirom ruke,
tj. opipati. Zato kiparsko djelo promatramo drugačije nego sliku. Da bismo ga sagledali u
cjelini, valja ga vidjeti sa svih strana. Za razliku od slike, koja ima samo jednu kompoziciju,
kiparsko djelo sadrži toliko kompozicija, koliko ima uglova gledanja (svakim pomakom
gledišta mijenja se odnos dijelova skulpture prema cjelini).

Kipar je umjetnik koji se bavi kiparstvom. Njegov zadatak je da oblikuje (modelira)

materijal s kojime radi, kao što su glina, kamen i sl. Kiparstvo je umjetnost
trodimenzionalnosti, zato se naziva i prostorno-plastično oblikovanje. Kakve će oblike kipar
stvarati ovisi o materijalu koji može biti savitljiv i rastezljiv – kao što su glina, plastelin,
vosak, koji dopuštaju da se obliku dodaje i oduzima, dok, naprimjer, drvo, kamen ili
bjelokost, zbog krutosti građe, omogućuju samo oduzimanje.

Javni kipovi, sakralni i profani, podizani su svecima i ljudima, pobjedama i porazima,

znanstvenicima i vojskovođama, umjetnicima i državnicima, običnim ljudima, u spomen na
različita događanja i pojave. Uz to, kiparstvo se služi nebrojenim materijalima, ali su sva
klasična kiparska djela oblikovana u drvu, kamenu, mramoru ili bronzi. Svakom materijalu
odgovara neka kiparska tehnika.

KIPARSKE TEHNIKE

Dva su osnovna načina kako nastaju kiparski oblici: modeliranjem i klesanjem

(tesanjem). Modeliranje je npr. kada kipar bezobličnu masu gline modelira (oblikuje) rukom,
pritiskivanjem ili razvlačenjem, dodavanjem ili oduzimanjem. Kada se glina osuši ili ispeče,
skulptura se stvrdne i dobija konačni oblik koji se može umnožiti (npr. u bronzi), ako po
njemu napravimo kalup. Modelirati kipar može i u nizu drugih tvari: papiru, kartonu,
metalnom limu, sintetičkim materijalima, staklu (lijevanjem), čeliku i dr.

Klesanje ili tesanje podrazumijeva da se iz većeg volumena građe – drva, kamena,

mramora, gipsa – odlamanjem, odsijecanjem, ili klesanjem oblikuje manja željena forma.

Aristotel: "… kao da je oblik bio zarobljen, utopljen u masu, a kipar ga je oslobodio
odstranjujući suvišnu, vanjsku oblogu …"

4
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

PODJELA SKULPTURA

Kiparska ili skulpturalna djela dijele se na:

 punu plastiku i
 reljef - visoki, niski, udubljeni.

Kip je cjelovit volumen, obrađen sa svih strana koji se promatra iz svih 360 stepeni, a
reljef je volumen koji je obrađen samo s prednje strane pa se promatra samo iz jednog
gledišta, kao sliku.

Reljef može biti plitak, dubok (tj. nizak ili visok) i udubljen (uleknuti). On je na pola puta
između slikarstva i kiparstva. Neki kažu da su to kipovi pritisnuti na plohu, dok drugi govore
kako su to zapravo slike koje izlaze u prostor.

POVIJEST KIPARSTVA

Početke kiparstva nalazimo u paleolitiku, ali velik napredak od običnog modeliranja

do klesanja dogodio se u 3. mileniju prije Krista u Mezopotamiji i Egiptu.

Prvu slobodnostojeću figuru ljudskog tijela stvorili su stari Grci koji su ustanovili i
pravila i tehnike kiparstva antike. Najbolja rimska ostvarenja su portreti. U srednjem vijeku se
rade pretežno dekorativni reljefi na crkvama. Renesansa oslobađa kip arhitektonskog okvira i
često prikazuje akt u punoj plastičnosti. Barok unosi u kiparstvo uzbuđenje, nemir i
patetičnost. U razdoblju rokokoa dolazi do razvoja male plastike u porculanu. Klasicizam se
vraća na antičke uzore, a impresionizam nastoji fiksirati trenutačne vizualne impresije
uzbuđenja i strasti. Ekspresionizam upotrebljava stilizaciju oblika kao izraz duševnih stanja.
Apstraktna skulptura se odriče konkretnih oblika.

U drugoj polovini 20. Stoljeća, kiparstvo poseže za figuralnim temama, često se

napuštaju klasični kiparski materijali i upotrebljavaju se sintetske mase, pleksiglas, željezo i
dr.

5
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

KIPARSKI ELEMENTI

Osnovni likovni elementi u kiparstvu su volumen (oblik) i prostor, obzirom da kipar

pri oblikovanju skulpture automatski oblikuje i prostor. Drugi likovni elementi koje kipar
može koristiti i različito kombinirati su crta, ploha (likovna umjetnost), boja i površina.

Oblikovanjem volumena, kiparstvo se služi svim izražajnim sredstvima likovnih umjetnosti:

kompozicijom, svjetlošću - sjenom, oblikovanjem i bojom.

Osnovno izražajno sredstvo kiparstva je volumen. Sve se može izraziti volumenom. Npr. kroz
jedan te isti motiv, ljudskog tijela, umjetnik može iskazati potpuno različite stvari. Primjeri
takvih kipova su: bronzani kip Kurosa (Atena) i mramorni kip božice pobjede Nike s otoka
Samotrake (Louvre).

 Kuros – uspravan, nepomičan, simetričan, ispružena noga – jedina pokrenutost lika.

 Nika – tijelo nagnuto naprijed, sve je u pokretu, lijeva noga zabačena unatrag, koso
položeno tijelo, krila se prostiru unatrag, haljina se pripija uz tijelo i vijori sa strana.

Kuros Nika sa Samotrake

6
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

Oba kipa su antički grčki kipovi, ali prvi pripada arhajskom razdoblju grčke kulture –
vrijeme smirenog i suzdržanog početka razvoja grčke kulture, a drugi odražava helenističko
razdoblje – vrhunac grčke kulture, njezin pokret i snagu, a u isto vrijeme, nemir i napetost
društva kojemu su dani odbrojani. Dakle, ova dva kipa pokazuju raznolikost i izražajnu snagu
koja se krije u kiparstvu, umjetnosti oblikovanja volumena, te nas uvode u govor oblika u
kojemu se svaka misao ili osjećaj mogu izreći oblikovanjem tvari.

U načinu oblikovanja volumena, moguć je velik raspon: od ponavljanja prirodnih oblika,

preko njihove stilizacije do sasvim novih, apstraktnih oblika. Pogledajmo samo proces
stilizacije ljudske glave od prethistorijske figurice, preko rimskog portreta, i Brancusijeve
"Usnule muze" do apstraktne forme. Način oblikovanja mijenja se i razvija vremenom: od
naturalizma (rimski portret), do idealizacije (gotička Bogorodica), zatvorenosti renesansne
skulpture ili uznemirenost barokne skulpture, do rastvorenih i pokrenutih oblika moderne
skulpture (Zadkine, "Razoreni grad") ili potpuno istanjenih skulptura koje se gibaju u prostoru
(A.Calder, Mobil).

Volumen može biti jedinstven i zatvoren, ostavljajući prostor potpuno izvan skulpture, ali
opet može biti raščlanjen tako da prodire u prostor i stvara dinamičnu kompoziciju volumena i
prostora. Nekada je volumen, ipak, prožet prostorom, te tada prostor postaje sastavnim
dijelom kompozicije, on se uvlači u samu jezgru volumena. Volumen i prostor su izjednačeni
– oba i tvore i obavijaju skulpturu. U kiparstvu, naročito u modernoj umjetnosti, takve odnose
volumena i prostora nazivamo pozitivnom i negativnom formom. Pozitivna forma je onaj
prostor koji skulptura zauzima od cjeline prostora, a negativna forma je okolni prostor, zrak
koji se uvlači u skulpturu (skulptura u prostor, prostor u skulpturu).

Skulpture možemo promatrati i kao oblikovanje ploha volumena. Tako skulptura može
biti jedinstvena i statična, ako joj plohe lagano prelaze jedna u drugu, stvarajući jedva
primjetne sjene, a opet može biti jako dinamična ako se plohe lome i dopuštaju ulazak više
prostora između njih i samim time stvarajući tamnije sjene.

Sama površina skulpture može stvarati igru svjetlosti i sjena. Tako ona može biti:
savršeno uglačana, hrapava ili veoma neravna. Uglačana površina je oblikovana glatkim,
oblim plohama koje stvaraju blage i mekane prijelaze iz svjetla u sjenu, te se tako simulira
mekoća organičke, žive tvari. Na hrapavoj površini se svjetlost oštro kida stvarajući jak
kontrast svjetla i sjene, naglašavajući grubost i beživotnost materijala.

7
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

Linije na skulpturama prepoznajemo kao mjesto spajanja prostora i volumena. One mogu
biti čiste i jednostavne, ili pak izlomljene i isprekidane. Na nekim skulpturama, linije su toliko
osamostaljene da je isključivo linijama izvedena obrada površine, one postaju crteži u
volumenu. Ali pravi crteži u volumenu su skulpture linijski istanjene mase, tako da se zapravo
sastoji jedino od prostornih linija koje uokviruju prostor (kao crte koje uokviruju plohe u
klasičnom crtežu).

Boja skulpture najčešće je prirodna boja samog materijala, npr. Bjelina mramora, smeđe-
zeleni tonovi bronce i dr. Osim toga, boja može biti i nanesena nakon oblikovanja volumena,
bilo da naglasi pojedine dijelove skulpture (da ih raščlani) ili da ih ujedini jedinstvenom
bojom.

KIPARSTVO I GRADITELJSTVO

Kiparstvo je prije, sve do sredine 19. stoljeća, bilo više vezano za arhitekturu nego što
je postojalo kao slobodna skulptura. Kiparstvo je služilo da pobliže odredi namjenu i značenje
građevine. (Npr. biblioteka će imati iznad vrata sovu koja na glavi nosi globus – simbol i
zaštitnica mudrosti, a na sudnici će biti božica pravde s vagom i zavezanim očima). Tako su
na antičkim hramovima kipovi na zabatima prikazivali one bogove i božice kojima su bili
posvećeni, kao što na portalima kršćanskih crkvi prikazuju svece i svetice.

Graditeljstvo i kiparstvo svojim zajedničkim oblikovanjem izražavaju zajednički duh

razdoblja u kojem su nastale. Tako se u Mezopotamiji, gdje se gradilo opekom, pročelja
ukrašavala reljefnom ocakljenom i obojenom opekom. U Egiptu je svaka površina građevine
bila prekrivena plitkim reljefom, a monumentalnost građevina osiguravali su i divovski kipovi
faraona postavljeni ispred hramova. Kiparska djela su dopunjavala i dovršavala kompoziciju
arhitekture, ne kao ukras, nego kao njezin ravnopravan sastavni dio. Ponekad je kiparska
sastavnica građevine toliko značajna i naglašena da se zgrada doima tek kao podloga
skulpturi. Zapravo, postoje tri načina vrednovanja arhitekture i skulpture koja su se
smjenjivala tokom vremena:

1. skladan i uravnotežen odnos arhitekture i skulpture,

2. dominacija arhitekture gdje se skulptura prilagođava kompoziciji i oblikom prostora
kojeg nudi arhitektonski okvir,
3. skulptura koja se nameće arhitekturi i izlazi izvan njenih okvira.

8
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

Skladan ili harmoničan odnos arhitekture i skulpture je npr. u zabatnom trokutu grčkog
hrama. Harmonija se iskazuje u tome što se ne nameću jedno drugome, nego svaka sastavnica
zadržava svoj smisao i razlog, a ipak se cjelina doima kao da jedno ne može bez drugog:
arhitektura savršeno uokviruje kiparsku kompoziciju, a ova se savršeno uklapa u okvir.

Podređenost kiparstva arhitekturi nalazimo u romanici. Ovdje je skulptura podređena jer

se zbog arhitektonskog okvira (npr. lunete iznad portala katedrale) neprirodno mijenjaju njeni
omjeri i proporcije, nastaju deformacije, izobličenja likova. Tako će prikaz "Posljednje
večere" imati ogromnog Krista u sredini i sve manje i manje apostole oko njega, iako se
nalaze za istim stolom. "Zakonom kadra" se naziva to kada arhitektonski okvir nameće
kompoziciju koju skulptura mora pratiti. Npr. istanjeni likovi koji podsjećaju na stupove na
gotičkim katedralama.

Ako psihološki objasnimo ove fenomene vidjet ćemo da je, skulptura koja predstavlja
čovjeka svoga vremena, npr. grčka skulptura, iste veličine i skladna, jer su ljudi živjeli u
svojevrsnoj demokratiji, gdje su bili svi jednaki, a u srednjem vijeku ljudi su bili
neravnopravni (bogati plemići, vlastela i siromašni kmetovi) i postojala je jaka hijerarhija. U
renesansi dolazi opet do oslobađanja pojedinca od društvenih stega i cijeni se pojedinac
(individua), i tada dolazi i do oslobađanja skulpture od arhitektonskih okvira – tj. sve je veća
uloga slobodno stojećih skulptura (javnih spomenika, konjanika …).

Podređenost arhitekture skulpturi se javlja u baroku. Skupine nadnaravno velikih kipova

izlaze izvan obrisa arhitekture i svjedoče o zamahu što ga čovjek svojim naporima postiže u
društvu i životu (npr. Fontana di Trevi u Rimu, P. Bracci, 1762.). Tako postoje i građevine
koje su se srodile s kiparskom formom, i ne može se reći pripadaju li skulpturi ili arhitekturi.
Takvi su "trijumfalni slavoluci" – arhitektura koja ima funkciju kipa, ili Eiffelov toranj, ili Kip
slobode koji je kip u kojeg se smjestila arhitektura, ili Meštrovićev Zdenac života koji je
skulptura fontana (obrnuto od skulpture koja je obično bila ukras za fontanu, ovdje je fontana
dodana skulpturi).

9
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

Zdenac života

ALBERTO GIACOMETTI

Stampa je mjestašce na 994 m nadmorske visine na rijeci Mairi i po posljednjem

popisu stanovništva ima 595 stanovnika. Giacomettijevi izvorno potječu iz Milana, ali u doba
protureformacije bijeg od religijskog progona pronašli su u obližnjem selu Vicosoprano, te se
jedan dio porodice naselio u Stampi, gdje su vodili hotel Piz Duan. Albertov djed, koji se
također, zvao Alberto, oženio je bogatu nasljednicu hotela Ottiliju Santi, s kojom je dobio
osmero djece, među njima i Giovannija Giacomettija, Albertova oca. Dolina Bergaglia inače
je poznata i po slastičarima koji su tradicionalno odlazili na rad u Italiju. Albertov djed je bio
jedan od tih slastičara. Iselio se u Bergamo, te se kao imućan čovjek vratio u Stampu, što mu
je omogućilo da izdržava sina Giovannija, koji se školovao u Münchenu, a s Ferdinandom
Hodlerom, Giovannijem Segantinijem i Cunom Amietom pripada velikoj generaciji
švicarskih slikara.
Giovanni se oženio Annettom Stampom, djevojkom iz jedne od najbogatijih porodica
u mjestu, a porodica Giacometti ispočetka je živjela u Borgonovu, gdje je Alberto i rođen
1901. , kao najstarije od četvero djece. U jesen 1905. otac je preselio porodicu u susjednu
Stampu, gdje je unajmio kuću i u drvenoj štali izgrađenoj 1795., uredio svoj atelje. Djeca
Giovannija Giacomettija odrastala su u okruženju u kojem je umjetnost imala glavnu ulogu:
"Dok su naši prijatelji morali čuvati ovce, mi smo morali pozirati ocu.", prisjetio se, u svojoj
knjizi sjećanja, Giacomettijev najmlađi brat, Bruno Giacometti. Alberto se već tada izdvajao:
najduže je ostajao u ateljeu i promatrao oca dok radi. I dok je otac na njega utjecao u
umjetničkom smislu, dominantna osoba bila je majka.

10
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

Stampu je Alberto napustio vrlo rano. Srednju školu pohađao je u Schiersu, a potom se
školovao u Ženevi. Nakon boravka u Italiji, 1922. odlazi u Pariz, na Académie de la Grande
Chaumière. Njegove radove prvi je otkrio kritičar Carl Einstein. André Breton bio je toliko
fasciniran njegovim skulpturama da je lično stupio s njim u kontakt kako bi, tada mladog
umjetnika, vrbovao za aktivnosti svojih nadrealista.

S BRATOM

Godine 1927. Giacometti useljava u maleni atelje u pariškoj Rue Hippolyte-Maindron.

Atelje mu je služio i kao životni prostor, a dijelio ga je s bratom Diegom, koji mu se
priključio u Parizu dvije godine ranije i osim što mu je često pozirao kao model, bio je i
njegov osobni asistent, a ponekad bi i spašavao radove koje je Alberto u naletu bijesa htio
uništiti . Poznato je, naime, da kipar nikada nije bio potpuno zadovoljan svojim radovima.
Diego je ostavio po strani svoje slikarske ambicije i u potpunosti se posvetio bratu, a tek
nakon Albertove smrti razvila se njegova karijera dizajnera. Najmlađi brat, Bruno, bio je
priznati arhitekt u Švicarskoj, dok je jedino žensko dijete u obitelji, sestra Ottilia, preminula
mlada, pri porodu.

Od 1942. do 1945. Alberto se nije mogao vratiti u Pariz koji su okupirali nacisti, pa
ostaje u Švicarskoj i 1943. i u Ženevi upoznaje svoju buduću suprugu Annette Arm. Po
završetku rata odlaze zajedno u Pariz gdje su se i vjenčali 1949., a Annette postaje njegov
glavni ženski model. Radio je noću, ustajao je tek iza podneva, živio je pretežno od kafe i
tvrdo kuhanih jaja, i često se družio s damama iz pariškog polusvijeta, što se nije promijenilo
ni nakon vjenčanja.

Ipak, Giacometti je jako držao do svoje porodice i prijatelja, a da su se porodice iz

Bergaglije morale držati zajedno u ovoj predivnoj, ali surovoj prirodi ne čudi, kao što ne čudi
ni da je njihov fokus morao sezati puno dalje od granica doline.

- Stanovnici Bergaglije nisu bili otvoreni prema svijetu, iako su u njemu bili snalažljivi -
karakterizira mentalitet svojih sunarodnjaka Marco Giacometti, predsjednik fondacije Centro
Giacometti i slikarov daljnji rođak. Svoju slavnu porodicu opisuje u nekoliko riječi: govorili
su talijanski, ali su bili protestanti, bili su ambiciozni, obrazovani i prilagodljivi. Pedeset
petogodišnji Marco Giacometti po zanimanju je veterinar i danas živi u rodnoj kući Albertova
oca Giovannija, nekadašnjem hotelu Piz Duan. On je zaslužan da je u Stampi otvoren Centro
Giacometti.

11
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

VELIKA KUĆA

Ciäsa Granda, etnografski muzej u Stampi u kojem je otvorena izložba, na dijalektu

znači velika kuća, a riječ je o patricijskoj kući iz 16. stoljeća na čijem su dekoriranom
pročelju i grbovi porodice Stampa, po kojoj je mjesto i dobilo ime. Muzej je otvoren samo
tokom ljetnih mjeseci, jer je u dolini zima puna tri mjeseca, hladna i bez sunca pa u to doba
godine malo ko tu zalazi.

Atelje u Stampi bio je dvostruko veći i mnogo svjetliji od onoga u Parizu, a u njemu se
moglo i prespavati, obzirom na to da je unutra bio i veliki bračni krevet iz 1647., koji je
nekada pripadao Albertovim roditeljima. U ateljeu se još uvijek može vidjeti i njegova
originalna paleta i kistovi, kao i stolice Carla Bugattija na kojima su sjedili on i njegovi
modeli. Alberto je bio strastveni pušač, pušio je četiri kutije cigareta Gauloises na dan, o
čemu svjedoče i tragovi izgorjelih cigareta na drvenom podu.

Giacometti je preminuo 11. januara 1966. u bolnici u Churu od posljedica hroničnog

bronhitisa, a njegov sprovod bio je pravi spektakl, koji je na svojim fotografijama
ovjekovječio Ernst Scheidegger. Njegov lijes prijatelji su nosili od njegove kuće pa sve do
obližnjeg mjesta Borgonovo gdje je pokopan na groblju San Giorgio. Uz rodbinu, prijatelje i
kolege, sprovodu su prisustvovali brojni direktori muzeja i trgovci umjetninama iz cijeloga
svijeta, kao i predstavnici švicarske i francuske vlade. Temperatura je taj dan bila 22 stepena
ispod nule, prepuna crkva nije imala grijanje, a strani gosti, nenavikli na oštre zimske uvjete u
dolini, nisu bili adekvatno odjeveni. Na grobu je i danas friško zasađeno cvijeće, a
posjetiteljičesto ostavljaju kamenčiće i školjke.

GIACOMETTIJEVA DJELA

Ljudi su fragilna i ranjiva bića i potrebna je strašna energija da bi ostali na nogama.

Nije to rečenica nekog filozofa ili psihologa, nego kipara i slikara Alberta Giacomettija.
Švicarac koji se proslavio izduljenim, manirističkim skuplturama, više nalik šibicama, nego
ljudima, znao je o čemu govori, jer je svoje figure nerijetko rezbario do iznemoglosti, sve dok
od njih nije ostala tanka linija u prostoru, a glava im se pretvorila tek u – pogled.

Skulpture, poznatije kao Giacomettijevi “tanki ljudi”, po kojima je ujedno i globalno

prepoznatljiv, karakterizira hrapava, gotovo hrđava površina, a njihova izdužena torza, glave,
ruke i noge, reducirani su na najstriktnije prikaze, te na taj način gotovo dovedene do
12
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

lomljivosti. Već na prvi pogled u “tankim ljudima” iščitava se snažna metaforika – uviđa se
kako se kipar koristio prikazom ljudske egzistencije bez radosti i značenja. Krajnji je rezultat
kiparovog prijateljstvo sa filozofom Jean-Paulom Sartreom i povezanost Giacomettijevih
skulptura sa temama Sartreove egzistencijalističke filozofije. Iako je sam Giacometti tvrdio da
nije vodio računa o filozofskim implikacijama svojih djela, te skulpture, možda više nego
ikada, korespondiraju sa savremenošću u kojoj se ljudi bore za egzistenciju – često i za goli
život. Riječ je o skulpturama “Žene iz Venecije” – ciklus od devet monumentalnih skulptura
kojima se umjetnik 1956. proslavio na Bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji te skulpturi
“Čovjek koji hoda” – amblematskom remek-djelu koje do danas drži prvo mjesto na ljestvici
najskupljih skulptura.

Čovjek koji hoda. To je svakako najpoznatija, amblematska skulptura koja prikazuje

tankoga čovjeka koji žuri, sigurnim korakom grabi naprijed, gleda pred sebe u smjeru
kretanja. Otežala, zadebljala stopala slijepljena su s podlogom. Te ljudske noge s teškim i
velikim stopalima prelaze u vrpčastu tanku modulaciju iznimno tankih nogu i abdomena s
glavom ponešto nagnutom prema naprijed, dok su ruke blago spuštene uz tijelo. Skulptura je
nastala u zreloj umjetnikovoj fazi 1960, a zabilježile su je sve svjetske enciklopedije,
umjetničke knjige, retrospektivne i tematske izložbe, kao i internetski preglednici.
Sveprisutno marketinško informiranje i ovaj put, uz zagrebačku izložbu, ne zaboravlja
istaknuti podatak kako je Čovjek koji hoda najskuplja skulptura uopće, jer je u aukcijskoj kući
Sotheby’s postigla cijenu od rekordnih 104 milijuna dolara za jedno umjetničko djelo.

Žena s prerezanim grkljanom

13
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

Čovjek koji hoda Viseća kugla

Žene iz Venecije Nos

14
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

VJEŽBA
Za vježbu sam koristila lako savitljivu žicu, aluminijsku foliju, te makaze. Odlučila
sam praviti Giacomettijeve tanke ljude. Rezultati su interesantni, bar za mene. Nadam se da
sam uspjela u svojoj namjeri.

15
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

16
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

17
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

ZAKLJUČAK
Najznačajniji kipar poslijeratnog razdoblja je Alberto Giacometti.. Od 1935. počinje
raditi studije modela,te dolazi do zaključka da "prirodna veličina ne postoji" i smanjuje figure
na dimenzije šibice. Pronašao je "stil" kojim oblikuje uspravljene ženske figure i izdužene
muškarce u raskoraku, potpuno ih istanjuje dok ne postanu čiste vertikale, a likovi pokazuju
frontalnu ukočenost. Tamo gdje nekoliko figura stoji na okupu bez međusobne komunikacije
(npr. "Trg" ili "Šuma") ne znači samo izolaciju ili otuđenje, već konstelaciju različitih mjera i
egzaktno odmjerenog međuprostora. U takvim kompozicijama Giacometti je razvio
majstorsko prikazivanje blizine i daljine.U kasnijoj fazi radi poprsja (Glava Diega, Annette,
Elie Lotar) u kojima više ne sažima volumene onako ekstremno kao ranije. Postavio je
temelje novom načinu gledanja skulpture, suprotstavlja se kubizmu i snažno utječe na
minimalističko i postminimalističko kiparstvo.

Trg

Tri čovjeka koračaju Glava Diega

18
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

LITERATURA

https://akademija-art.hr/2016/09/14/izlozba-alberta-giacomettija-skulpture-crtezi-litografije-
portreti-sadasnjosti/

https://www.umjetnicki-paviljon.hr/portfolios/alberto-giacometti-skulpture-crtezi-litografije-
portreti-sadasnjosti/

https://www.moma.org/artists/2141?=undefined&page=&direction=

https://hr.wikipedia.org/wiki/Alberto_Giacometti

https://www.jutarnji.hr/kultura/art/kako-su-planinski-krajolik-i-umjetnicka-obitelj-odredili-
zivot-velikog-kipara/4719239/

http://www.matica.hr/vijenac/589/covjek-koji-hoda-u-tminama-sutrasnjice-25998/

19
Kiparstvo - Alberto Giacometti
_________________________________________________________________________________________

SADRŽAJ

UMJESTO UVODA .................................................................................................................. 2

KIPARSTVO ............................................................................................................................. 4

KIPARSKE TEHNIKE .......................................................................................................... 4

PODJELA SKULPTURA ...................................................................................................... 5

POVIJEST KIPARSTVA .......................................................................................................... 5

KIPARSKI ELEMENTI ............................................................................................................ 6

KIPARSTVO I GRADITELJSTVO .......................................................................................... 8

ALBERTO GIACOMETTI...................................................................................................... 10

S BRATOM .......................................................................................................................... 11

VELIKA KUĆA ................................................................................................................... 12

GIACOMETTIJEVA DJELA .............................................................................................. 12

VJEŽBA ................................................................................................................................... 15

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 18

LITERATURA ......................................................................................................................... 19

20