PEDAGOŠKI FAKULTET

UNIVERZITETA U SARAJEVU
ODSJEK: RAZREDNA NASTAVA
PREDMET: LIKOVNA KULTURA
GODINA: II GODINA (ČETVRTI SEMESTAR)

RENESANSA U LIKOVNOJ
UMJETNOSTI

STUDENTICA: PROFESORICA:
BEHLIL DžENITA Prof. dr. MAJA ŽMUKIĆ
BROJ INDEXA: 2221

Maj, Sarajevo 2019. g.

Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Renesansa u likovnoj umjetnosti

Uvod

Dok se književnost izražava pomoću riječi, muzika pomoću zvuka, ples pokretom,
likovna umjetnost se izražava oblicima (crtom, bojom i volumenom). Oblikom,
odnosno, likom, pa je zato toj umjetnosti i ime likovna. Imaju i drugi naziv - plastične
umjetnosti (naglašava opipljivost ovih umjetnosti), a još ih zovu i prostorne umjetnosti (čime
se naglašava da se likovne umjetnosti izražavaju u prostoru, za razliku, npr. od muzike koja
se izražava u vremenu). Prema tome, gledati u likovnom smislu, znači isto što u književnom
smislu znači – čitati. A svrha likovne kulture je u tome da upućuje u likovno
čitanje slike, kipa ili građevine.

Likovni oblici imaju svoj smisao koji se može pročitati poznavanjem likovnog jezika.
Likovni jezik se može spoznati dijelom racionalno (umno), a dijelom likovnom intuicijom.
Može se govoriti samo o objektivnom i formalnom dijelu - racionalnom, dok drugi dio -
iracionalni, subjektivni, pripada svijetu pojedinca. Strukturu likovnog jezika ne čine slova,
riječi, kao u konvencionalnom jeziku, nego likovni elementi: tačka, linija, boja, volumen,
prostor, ploha, tekstura. Likovne umjetnosti prema sredstvima izražavanja dijele se
na: crtež, grafiku i slikarstvo (koje su vezane za plohu) i kiparstvo i arhitekturu (koje su u
prostoru).

2
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Pojam renesanse

Renesansa je prvo razdoblje u historiji umjetnosti koje je bilo svjesno svoga

postojanja. Ono je samo sebi 'iskovalo' ime. U ovom razdoblju, antika je smatrana vrhuncem
čovjekovih stvaralačkih snaga tako sa su sve umjetnosti i znanosti koje su cvjetale u antici,
ponovno bile oživljene.

Uporedo s materijalnom, razvijala se i duhovna kultura koja je svojim izrazom pokazala

interes za antičku umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su humanisti koji su kulturu
usmjerenu prema čovjeku suprotstavljali skolasičkoj nauci i teologiji. Za italijanske
humaniste, središte univerzuma više nije bio Bog, nego čovjek, univerzalno obrazovani
humanist, predstavnik novčane i intelektualne elite. Humanisti su skupljali i proučavali
antičke rukopise, učili grčki ilatinski jezik, istraživali ostatke antičke arhitekture i skulpture.

Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogućili su im da slobodno biraju uzore, koje

nalaze u antici i prirodi, donose zaključke i da ih analitički obrađuju. Stvoreno je racionalno i
znanstveno shvaćanje svijeta i ojačala je individualnost talijanskog i evropskog građanina.
Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i kritičkom odnosu prema autoritetima,
renesansa je oslobodila bujicu stvaralačke energije, prvo u Italiji i Nizozemskoj, a zatim u
Njemačkoj i Francuskoj.

Visoka renesansa

Visoka renesansa je vrijeme kada se prestaju utvrđivati gradovi, jer su nastali topovi s
eksplozivnim punjenjem i odbrambeni zidovi postaju suvišni. Vojska izlazi iz gradova i
okršaji se odvijaju na otvorenom prostoru. Jačaju monarsi koji postaju moćni, snažni, bogati i
sposobni braniti teritorijalni integritet cijele države. Grade
se kulturne i znanstvene institucije,biblioteke, galerije, muzeji. Razvija se nauka,
posebice matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Giordano Bruno
govore protiv geocentričnog sistema). Jačaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija koja
je trgovinom, ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, te zahvaljujući prevlasti
na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi. 1500. godine, na vrhuncu moći Venecije,

3
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

niko nije slutio da je to i početak njezinog kraja, jer se trgovina već prebacivala na relaciju
Evropa-Amerika (Kristofer Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine).

Društveno-socijalna decentralizacija vlasti započinje reformom rimokatoličke crkve poznatom

pod imenom protestantizam (Martin Luther 1517. godine – Wittenberg, 95 teza). Njemačka
aristokracija prihvaća protestantizam i stvara autonomne, apsolutističke kneževine i
vojvodstva. Svećenici mijenjaju način života, imaju svoje župe, ne grade se skupocjene crkve,
ukidaju se ceremonije i prestaje se trošiti na skupocjena umjetnička djela. Biblija se prevodi
na njemački jezik i postaje prva knjiga njemačke književnosti.

Tokom 16. stoljeća "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike

umjetnike, ali središtem italijanske umjetnosti postao je Rim, gdje su ambiciozni pape Lav
X. i Julije II. slavili grad slaveći sebe. U Rimu djeluje Donato Bramante (1444.-1514.) koji
gradi Tempietto (mali hram) – građevina je malih dimenzija (visine 9 metara), kružnoga
tlocrta sa šesnaest stupova, dva sprata s kupolom i lanternom i apsolutno je simetrična. Po
skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom" novoga vijeka.

U vrijeme kada se izrazito poštovao subjektivizam i individualizam svakoga

umjetnika, toliko da se stvarao kult genija, umjetnici su se željeli izražavati na poseban način i
pri tome ostaviti poseban dojam na promatrače djela. To je vrijeme kada je vladala ideja
genijalnoga umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u različitim
vrstama umjetnosti – univerzalni čovjek (tal. uomo universale). Visoku renesansu
personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Rafael.

Na slici koja se nalazi na sljedećoj stranici, odnosno, na slici br. 1 nalazi se

Tempietto (mali hram). Objekat je mali (visina 9m), kružni sa šesnaest stupova, dva sprata s
kupolom, lanternom i apsolutno je simetričan. Po skladu i simetriji nazivaju ga "Partenonom"
novoga stoljeća..

4
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Slika br. 1, Donato Bramante, Tempietto, u Rimu, iz 1502.

Sjevernoevropska renesansna umjetnost

Sjevernoevropska renesansna umjetnost je umjetnička produkcija na sjeveru Europe u

15. st., kada u Italiji renesansa uzima maha i umjetnost se budi i vraća čovjeku. Na sjeveru se
razvija slikarstvo neslućena sjaja, prije svega u Nizozemskoj gdje se razvila silna trgovina,
nastanilo blagostanje i bogatstvo, a građanstvo želi produbiti i obogatiti svoje nazore i
predodžbe o svijetu.

Rano nizozemsko slikarstvo” je naziv za slikarsku produkciju Nizozemaca na

prostorima Flandrije u Belgiji i Nizozemske u 15. stoljeću. Ovi slikari su
u gotički naturalizamunijeli krajnji realizam pojedinosti, tako da su likovi na njihovim djelima
slikani s detaljnim osobinama naravi. To su uspjeli prije svega svojim otkrićem uljenih
boja koje će Leonardo raširiti na jugu. Najznačajniji su bili tzv. flamanski umjetnici:
braća Hubert i Jan van Eyck, Hans Memling i Rogier van der Weyden.

Braći van Eyck pridružuje se Rogier van der Weyden iz Tournaia. On zastupa
dramatsko-patetični smjer, naime, važnije mu je prikazivanje ljudskih osjećaja od lirkog.
5
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Utjecaj Rogiera van der Weydena je prevladavao u Europskom slikarstvu gotovo svuda osim
Italije do kraja stoljeća. Kao njegov učenik se spominje Hugo van der Goes.

Slika br. 2 Hugo van der Goes, Poklonstvo pastira, 1480., ulje na platnu, 97 x 245

Pieter Brueghel stariji bio je slikar koji se potpuno okrenuo prirodi, toliko da je i
likove (obično fladrijske seljake) na svojim slikama prilagođavao „ptičjoj perspektivi” da
bi krajolikdošao do potpunog izražaja. On je prvi pokazao osebujnost krajolika u različitim
obličjima, tako što je „portretirao” godišnja doba.

Slika br. 3, Pieter Brueghel stariji, Trijumf smrti, ulje na platnu

6
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Renesansno slikarstvo stiže u Francusku dolaskom talijanskih slikara u kraljevski

dvorac Franje I. – Fontainebleau, u tom renesansno-manirističkom dvoru razvijala se
francuska renesansa – tzv. „škola iz Fontainebleua”.

U Njemačkoj se renesansa osjeća već u djelima Matthiasa Grünewalda, ali jedan od

najsvestranijih umjetnika, čiji se genij i majstorstvo može mjeriti s Leonardom
i Michelangelom, bio slikar i grafičar Albrecht Dürer. On je nakon pripravništva u Nürnbergu,
studirao u Italiji i kao mnogi talijanski majstori bio je priznat kao genij još za svog života.
Poput Leonarda tražio je proniknuti u samo srce tajni života i ljepote, njegovi crteži poput npr.
busena trave, pokazuju izvanrednu radoznalost i čuđenje. Ali njegovi portreti (i mnogi
autoportreti) pokazuju tipičnu sjevernjačku introvertnost i naturalizam. Na njegovim
gravurama kao što je Četiri jahača Apokalipse, vizija života kao besmislenoga i prepuna
strahota, postoji emocionalna krajnost kakve nema u Mediteranskoj umjetnosti. Adam i Eva,
jedan drugi drvorez, pokazuje obje strane Dürera. Poze, proporcije i crtež figura je talijanski,
dok je prikaz drveća i izvedba detalja sjevernjačko (npr. miran život domaće mačke i miša, u
donjem dijelu slike, samo što nije završio jedenjem sudbonosne jabuke).

Slika br. 4, Albrecht Dürer, Adam i Eva

7
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Hans Holbein mlađi najbolji je i najslavniji portretist klasične renesanse u sjevernoj Europi;
djelovao je u Njemačkoj i Engleskoj, na dvoru Henrika VIII. U portretima postigao je
savršenu ravnotežu opisa lica i izraza naravi.

Slika br. 5. Hans Holbein, Kristina od Danske

8
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Venecijanska renesansa

U 15. stoljeću jačaju gradovi kao što je Rim, a pogotovo Venecija koja je trgovinom,
ratovima, ali i demokratskim izborima među vlastelom, te zahvaljujući prevlasti
na Sredozemlju postala najjačom silom u Europi. 1500. godine, na vrhuncu moći Venecije,
niko nije slutio da je to i početak njezinog kraja, jer se trgovina već prebacivala na
relaciju Evropa - Amerika (Kristofer Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine).

Velika karakteristika venecijanske renesanse je odnos prema boji. Za razliku od

"intelektualnog" slikarstva Firence i Rima, u Veneciji je nastala umjetnost u kojoj
je boja važnija od linija. Predstavnici venecijanskog slikarstva: Giorgione, Giovanni
Bellini, Tizian, Tintoretto, Paolo Veronese.1

Slika br. 6, Giovani Bellini, Madona i dijete, ulje na platnu, 50 x 41, oko 1510.

1
https://www.slideshare.net/MarinaCoricZd/venecija-visoka-renesansa

9
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Leonardo Da Vinči

Renesansni ideal univerzalnog čovjeka utjelovio je Leonardo (1452.-1519.). U njemu

su naučna radoznalost i moćna inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi i
jasnim osjećajem za njene tajne. Inženjer, znanstvenik, muzičar, slikar i kipar - Leonardo je
studirao sve, od kretanja vode do unutrašnjeg sklopa ljudskog tijela,napravio je crteže letećih
mašina, brana, zgrada, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim sveskama.

Na slici Sv. Ana, Bogorodica i dijete možemo prepoznati sve karakteristike njegovog
slikarstva: likovi su uvijek raspoređeni u nekom geometrijskom odnosu - piramidalna
kompozicija, postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. sfumato),
valersko slikanje uz upotrebu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. chiaro-scuro).

Slika br. 7, Leonardo Da Vinci, S. Ana, Bogorodica i dijete, ulje na dasci, 168 x 130, između 1510. I 1513.

10
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu - Mona Lisa. To je čudesan portret

žene koja se tajanstveno smiješi (arhajski osmijeh) ispred rastaljenog pejzaža kamenja i rijeka.
Portret žene je jako idealizovan iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnoteži leži
tajanstvenost ove slike.

Smatra se da je riječ o portretu Lise del Giocondo, mlade žene firentinskog trgovca Francesca
del Gioconda, rađenom između 1503. i 1506.2

Slika br. 8, Leonardo Da Vinci, Mona Lisa, ulje na drvetu, 76,8 x 53cm, 1503.-1507.

2
https://hr.wikipedia.org/wiki/Mona_Lisa

11
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Leonardo je rođen 15. aprila 1452. u malenom gradiću Vinci, blizu Firence u Toskani.
Bio je sin bogatoga firentinskog bilježnika i seljačke žene. Sredinom 1460-tih porodica se
preselila u Firencu, najvažniji intelektualni i umjetnički centar Italije, gdje je Leonardo učio
kod najboljih učitelja u gradu. Brzo je napredovao, socijalno i intelektualno. Bio je naočit,
uvjerljiv u razgovoru te dobar muzičar i improvizator. Oko 1466. otišao je u nauk u
atelje Verrocchija, vodećeg firentinskog slikara i kipara toga vremena. U Verrocchiovoj
radionici, Leonardo se upoznao s mnogim aktivnostima, od slikanja oltarnih slika i slika na
platnu, do kreiranja velikih kiparskih projekata u mramoru i bronci. Godine 1472. primljen je
u ceh firentinskih slikara. U to vrijeme (oko 1473.) nastaje njegov prvi poznati crtež doline
Arna, a sve do 1476. je smatran Verrocchiovim pomoćnikom. Na Verrocchiovoj slici Krštenje
Kristovo (1470.-1475., Uffizi, Firenca), pozadinski pejzaž i klečećeg anđela na lijevoj strani
slike, najživotnije dijelove slike, naslikao je upravo Leonardo. Tu je po prvi put iskazao svoju
znanstvenu radoznalost i odvažnost upotrebom tada novih uljenih boja koje je Leonardo
upoznao sa slika sjevernjačkih umjetnika koje su došle u vlasništvo bogate firentinske
vlastele.

Od 1472. do 1475. slika slavno Navještenje, te portret Ginevre de' Benci (1474.,
Nacionalna galerija, Washington) i slika nedovršenog Sv.
Jeronima (oko 1478., Pinakoteka, Vatikan).

Godine 1478. Leonardo postaje samostalnim umjetnikom. Njegova prva narudžba da

naslika oltarnu sliku u kapeli Pallazo Vecchio, firentinskoj gradskoj vijećnici, nikada nije
ostvarena. Njegova prva značajna slika, Poklonstvo kraljeva , započeta 1481. godine, ali
nedovršena, naručena je za samostan San Donato a Scopeto u Firenci. Leonardov izraz bio je
još uvijek vrlo nalik Verrocchievom, ali se postupno odmaknuo od učiteljevog ukočenog,
tijesnog i ponekad rigidnog tretmana figura, do evokativnog i atmosferičnog odnosa prema
kompoziciji. Poklonstvo kraljeva uvelo je novi pristup kompoziciji, u kojem su glavni likovi
grupirani u prednjem planu, dok pozadina sadrži duboki prodor u prostor i pogled na
imaginarne ruševine i scene bitaka.

12
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Slika br. 9, Poklonstvo kraljeva, ulje na drvetu, 246,7 x 243,5 cm, mart 1481.

Godine u Milanu

Oko 1482. godine Leonardo je ušao u službu kod Ludovika

Sforze, milanskog vojvode. Napisao je vojvodi zadivljujuće pismo u kojem je tvrdio da može
sagraditi viseće mostove; da zna tehnike konstruiranja artiljerije i topova; da može izgraditi
brodove tako dobro kao i oklopna vozila, katapulte i ostale vojne strojeve; da zna izrađivati
skulpture u mramoru, bronci i glini. Služio je kao istaknuti graditelj strojeva (inženjer) u
vojvodinim brojnim vojnim pothvatima, a bio je aktivan i kao arhitekt. Oko 1496. upoznao je
talijanskog matematičara Lucu Paciolia s kojim proučava Euklida. Leonardo mu je asistirao u
njegovu slavnom djelu "Divina Proportione" (1509.), raspravi o estetskom centriranju pravila

13
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

(koncepta) zlatnog reza. Već tada se nazire Leonardova izuzetna nadarenost i zainteresiranost
za široki spektar djelatnosti, od arhitekture, dizajna i mehanike, preko matematike i fizike, sve
do kiparstva i slikarstva.

Izvori ukazuju na to da je Leonardo imao asistente i učenike u Milanu, za koje je

vjerojatno napisao različite tekstove kasnije izdane pod naslovom Rasprava (monografija) o
slikanju (1651.; prevedeno 1956.). Najvažnija od njegovih slika iz ranog Milanskog perioda
je Bogorodica u pećini i to u dvije verzije (1483. – 1485., Louvre, Pariz; 1490-te do 1506. –
1508., Nacionalna galerija, London). Radio je na kompoziciji dugo vremena, a naoko mu se
nije dalo dovršiti započeto, što mu je bio običaj (do kraja života dovršio je tek nekoliko djela).
Leonardo je među prvima uveo atmosfersku perspektivu (efekt atmosfere koji bojom i
definicijom dočarava udaljeni krajolik); pozadinski krajolik oslikan na ovaj način posebno je
uočljiva karakteristika Leonardovih slika. Najveći majstori kasne renesanse u Firenci –
Rafael, Andrea del Sarto i Fra Bartolomeo, učili su od Leonarda. Potpuno je preobličio
milansku školu, a Parmu, umjetnički centar Correggia, usmjerio je Leonardov rad.3

Od 1495. do 1497. Godine, Leonardo je radio na svom remekdjelu, Posljednjoj večeri,

zidnoj fresci u blagovaonici samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu. Nažalost, njegovo
eksperimentalno korištenje ulja na suhoj žbuci (tanak vanjski zid prostora konstruiranog za
serviranje hrane) dovelo je do tehničkih problema, pa je do godine 1500. zidna freska počela
propadati. Do 1726. pokušavalo se, bezuspješno, restaurirati fresku; zajednički konzervacijski
i restauracijski program, temeljen na najmodernijoj tehnologiji, započet 1977. godine uspio je
sanirati dio oštećenja. Iako je mnogo izvorne plohe propalo, veličanstvenost kompozicije i
prodorna karakterizacija figura daju prolaznu viziju svoje iščezle raskoši.

Leonardove stilističke inovacije u slikarstvu još su uočljivije u Posljednjoj večeri u

kojoj je rekreirao tradicionalnu temu na potpuno nov način. Umjesto prikaza
dvanaestorice apostola kao individualnih figura, grupirao ih je po troje u dinamičnu
kompoziciju oko lika Isusa Krista, koji je izoliran u sredini slike. Posjednut ispred blijedog,
udaljenog krajolika gledanog kroz pravougaoni otvor na zidu, Krist – koji naslućuje da će ga
jedan od prisutnih izdati – predstavlja mirno i spokojno središte, dok ostali likovi reagiraju
živahnim gestama. U veličanstvenosti scene i ozbiljnosti figura, Leonardo nam ponovno
predstavlja stil kojeg je utvrdio više od jedne generacije prije Masaccio. Leonardova
originalnost i inventivnost bila je, a i danas je primjer fantastične kreativnosti i upornosti.

3
https://hr.wikipedia.org/wiki/Leonardo_da_Vinci

14
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Slika br. 10, Posljednja večera, 1498., Santa Maria delle Grazie, Milano

Za vrijeme svog dugotrajnog boravka u Milanu, Leonardo je, također, izveo druge
slike i crteže (od kojih je većina danas izgubljena), nacrta pozorišta, arhitektonske crteže,
modele za kupolu Milanske katedrale, te čak dizajnirao stroj za letenje. Njegova najveća
narudžba bila je za kolosalnu brončanu konjaničku statuu Francesca Sforze, Ludovikova oca,
za dvorište Castella Sforzesca.

Zbog činjenice da ni jedan Leonardov skulpturalni projekt nije dovršen, njegov pristup
trodimenzionalnoj umjetnosti može se prosuditi samo po njegovim crtežima (nacrtima).
Slična se zamjerka može uputiti njegovim arhitektonskim projektima; ni jedan od njegovih
građevinskih projekata nije zapravo ostvario njegove naume. U svojim arhitektonskim
nacrtima, ipak, demonstrirao je veličanstvenost u upotrebi masivnih formi, čistoću izraza i
posebno duboko shvatanje starovjekovnih Rimskih izvora i antike općenito.

U decembru 1499. godine, ipak, porodicu Sforzu odvele su iz Milana francuske snage.
Leonardo je napravio glineni model, ali igrom slučaja odlučeno je da se metal namijenjen za
statuu utroši za proizvodnju topova. Model su uništili francuski strijelci, koji su ga koristili
kao metu. Leonardo 1499. napušta Milano da bi se vratio u Firencu, ali ostaje neko vrijeme
u Mantovi i Veneciji.

15
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Povratak u Firencu

Godine 1502. Leonardo je ušao u službu kod Cesara Borgia, vojvode od Romagne i
sina vrhovnog generala pape Aleksandra VI. U okviru svojih mogućnosti, kao glavni vojvodin
arhitekt i inženjer, Leonardo je nadzirao radove na gradnji utvrda papinske vojske u centralnoj
Italiji, te dizajnirao ratne strojeve i crtao topografske mape.

Godine 1503. postaje član komisije umjetnika koji su trebali odrediti prikladnu
lokaciju za smještaj Michelangelovog Davida (1501. – 1504., Akademija, Firenca), a također,
služio je kao inženjer u ratu protiv Pise. Pred kraj godine, Leonardo je počeo dizajnirati
dekoraciju za veličanstvenu dvoranu Pallazzo Vecchio. Tema je bila Bitka kod Anghiaria,
firentinska pobjeda u ratu protiv Pise. Tokom 1505. godine napravio je mnoštvo crteža i
završio predložak u punoj veličini, ali nikada nije dovršio zidnu sliku. Čini se da je Leonardo
bio vičniji skiciranju i pravljenju nacrta od konstruiranja pravih modela i slikanja pravih djela.
Predložak je uništen u 17. stoljeću, a kompozicija je sačuvana samo u kopijama, od kojih je
najznačajniju (1615., Louvre) napravio Peter Paul Rubens.

Za vrijeme drugog firentinskog perioda, Leonardo je naslikao nekoliko portreta, ali

samo jedan je sačuvan do dana današnjeg – čuvena Mona Lisa (1503. – 1506., Louvre, Pariz),
i jedan od najslavnijih portreta ikada naslikanih. Portret je, također poznat kao "La
Gioconda". Leonardo je, čini se, imao posebnu sklonost tom portretu, jer ga je nosio na sva
svoja kasnija putovanja. Ovaj Leonardov najslavniji rad je poznat, kako po veličanstvenosti
tehničkih inovacija, tako i po misterioznosti legendarnog osmijeha. Taj rad je savršen primjer
dvije tehnike – sfumata i kjaroskura (rasporeda svjetla i sjene, svijetlih i tamnih dijelova na
slici) – koje je Leonardo primijenio među prvima. Sfumato (začađeno) je delikatan
atmosferični "magloviti" ili "dimni" efekt načinjen finim, vrlo malenim prijelazima između
područja boje. To je posebno uočljivo na nježnoj prozračnoj odjeći i zagonetnom osmijehu.
Kjaroskuro (talijanski: Chiaroscuro, svjetlo i sjena) je tehnika modeliranja i definiranja forme
pomoću omjera kontrasta između svjetlosti i sjene. Senzitivne ruke modela su portretirane
jasnom modulacijom svjetlosti i sjene, dok je kontrast boja oskudno upotrebljavan.4

U isto vrijeme, Leonardo proučava let ptica, dizajnira stroj za letenje, i pokušava
riješiti kvadraturu kruga, te proučava fluidne elemente: vodu, zrak i vatru. Do danas sačuvani
Leonardovi crteži, koji otkrivaju njegovu briljantnu nadarenost za sastavljanje nacrta i

4
https://hr.wikipedia.org/wiki/Leonardo_da_Vinci

16
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

njegovu veličanstvenost u otkrivanju anatomije ljudi, životinja i biljaka, mogu se pronaći u

najvažnijim evropskim zbirkama. Najveći dio nalazi se u dvorcu Windsor u Engleskoj.
Zanimanje za ljudsku anatomiju svojstveno je mnogim znanstvenicima renesanse, uzevši u
obzir da je znanje o anatomiji tijela u to vrijeme bilo vrlo oskudno.

Starost i smrt

1506. godine, Leonardo se vratio u Milano, na poziv francuskog guvernera, Charlesa

d'Amboisea. Sljedeće je godine imenovan dvorskim slikarom Luja XII., koji je tada prebivao
u Milanu. Sljedećih šest godina Leonardo je dio vremena provodio u Milanu, a dio u Firenci,
gdje je često posjećivao svoju polubraću i polusestre i vodio brigu o svom nasljedstvu. Tada
je nastala i slika Sv. Ana, Bogorodica i dijete (slika br. 7), a poduzima i detaljna anatomska
istraživanja.

Stranica iz Leonardovog dnevnika koja pokazuje studiju fetusa u maternici, oko 1510.,
Kraljevska knjižnica u palači Windsor

17
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

U Milanu je nastavio svoje inženjerske projekte, a radio je i na konjaničkoj statui za

spomenik Giana Giacoma Trivulzia, komandanta francuskih snaga u gradu; iako projekt nije
dovršen, crteži i studije su očuvani. Njegov najpoznatiji crtež vjerojatno je
veličanstveni Autoportret u staroj dobi (1510. – 1513., Knjižnica Reale, Torino).

Od 1514. do 1516. Leonardo je živio u Rimu pod patronatom Pape Lava X. Bio je
udomljen u Palazzo Belvedere u Vatikanu i izgledalo je da je zaokupljen prvenstveno
znanstvenim eksperimentima. Godine 1515. konstruira mehaničkog lava za krunidbu Franje
I., kralja Francuske, a već sljedeće godine je otputovao u Francusku s ciljem da uđe u njegovu
službu. Proveo je svoje zadnje godine u Château de Clouxu, u blizini Amboisea, gdje je
dizajnirao palaču u Romorantinu. Preminuo je u Amboiseu, 2. maja 1519. u 67 godini života.

Zanimljivosti

Autoportret 1515.

Jedan od najzanimljivijih crteža koje nam je ostavio Leonardo je upravo starački lik
genija iz Vincija. Ne znamo kako je izgledao kad je bio mlad ili zrele dobi, o tome imamo
svjedočanstva koja su poistovjećena s nekim likovima na njegovim djelima. Razni pisani
izvori nam govore neprecizno o njegovom fizičkom izgledu, ali hvale njegovo držanje i
iznimnu ljepotu. Navodno je imao lijepo tijelo, izgled mu je bio skladan i nježan, nosio je
ružičasti ogrtač do koljena, iako su se tada nosile duge haljine. Imao je kosu do pola grudi,
valovitu i lijepo uređenu.5

Jako dugo se ustvari smatralo da je slika autoportreta dugokosog starca ustvari

Leonardo da Vinci u starijoj dobi, no prema najnovijim istraživanjima, tome nije bilo tako.
Ma crtežu je prikazan starac u dobi od oko 75 do 80 godina, a Leonardo nije doživio toliko
duboku starost. Autor smatra da crtež vjerojatno prikazuje ili Leonardovog oca, ili voljenog
strica Francesca da Vincija, jer su obojica umrli u dobi od oko 80 godina. U prilog ide i
činjenica da Leonardovi suvremenici nigdje nisu spomenuli nekakav detaljan opis o tome
kako je Leonardo izgledao kad je ostario. Portret se nalazi u knjižnici Reale u Torinu.6

5
M. Magnano, Velikani umjetnosti, Leonardo, str. 134.
6
B. Puceković, , Leonardo da Vinci and his retributions to cartography, str. 43.

18
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Slika br. 11, Autoportret, oko 1515. godine, crvena kreda na papiru, Torino, Kraljevska biblioteka

Leonardovo naopako pisanje

Opće je poznato da je Leonardo imao kriptičan način pisanja, pisao je naopako, s

desna na lijevo, bez kompozicije. Zabavljalo ga je smišljanje šifriranih sintagmi, na primjer
rebusa i anagrama, pa se tu automatski vežu razne teorije o njegovim skrivenim porukama u
vlastitim djelima i najpoznatijoj teoriji u povijesti kršćanstva, a to je Kristova ljudskost i

19
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

njegov brak s Marijom Magdalenom.149 Tu ulazi i teorija Kristovog potomstva, zaštićenog sa

strane tajnog društva Sionskog priorata, kojem je navodno i sam Leonardo bio Veliki meštar.
Leonardo je bio ljevak, a upotrebljavao je tehniku ''pisanja u zrcalu'', a navodno je rođen kao
dešnjak, no u ranoj dobi je povrijedio istu ruku, pa je počeo pisati lijevom, ali od desne, prema
lijevoj strani, što je za dijete u njegovoj dobi bilo posve prirodno. Tako imamo njegove
bilješke koje se mogu čitati tako da se gledaju u ogledalo.7

Karakter Leonarda

Leonardo ostavlja dojam spokojnog samopouzdanja, pa je tako prebrodio sve

privremene profesionalne neuspjehe i razočaranja, pa mu se omogućilo da se na miru bavi
svojim istraživanjima, čak i u uvjetima gdje su vladali politički nemiri. Nije se hvalisao zbog
izuma, niti se razmetao nadmoćnošću svojih misli. Autor spominje da Leonardo nije bio
nimalo ohol. Volio je život i sva živa bića, čak se posvećivao proučavanju životinja na
emocionalan način. Posebnu ljubav je gajio prema konjima i pticama.8

Budući da je jako volio životinje, bio je vegetarijanac, što je objašnjavao mišljenjem

da životinje, budući da imaju moć kretanja osjećaju bol, pa im nije htio nanijeti bol i patnju
ubijajući ih radi hrane.9

Što se tiče rata, on ga je prezirao i smatrao ga je ''najzvjerskijom ludosti'' ,ali je ipak

nudio svoja inženjerska znanja raznim talijanskim vladarima, jer je pokušavao osigurati si
novčanu neovisnost. Bio je očaran razornim ratnim strojevima, pa je u svojim ''Bilježnicama''
crtao razarajuće strojeve kao što su minobacači, katapulti, divovski samostreli, eksplozivne
topovske kule, itd.10

Leonardo je bio čovjek od krvi i mesa, rječit i šarmantan, ali je volio samovati u svojoj
mašti i alegoriji, iako je bio vrstan praktični um. On je odavao tjelesnu snagu i muževnu
energiju, ali i eleganciju sa ženstvenom gracioznosti, što pokazuje njegovu životnu očaranost
suprotnostima.11

7
L. Doeser, Život i djelo, Leonardo da Vinci, str. 69.
8
F.Capra, Leonardova znanost, str. 44.
9
F.Capra, Leonardova znanost, str. 49.
10
Isto, str. 44-45.
11
Isto, str. 48.

20
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Leonardo kao umjetnik

Iako je svoje znanstvene misli volio zadržati privatno, Leonardo je dijelom svoje
poglede na umjetnost i slikarstvo ipak dijelio sa svojim učenicima i kolegama umjetnicima.
Nakon njegove smrti, ostavio je stotine stranica detaljnih uputa za buduće slikare, pokrivajući
sve vidove slikarstva. Ta obilna zbirka sadrži 18 ''Bilježnica'', od kojih je većina pogubljena.
Tako je nastalo djelo Trattato della pittura (Traktat o slikarstvu), objavljeno 1651. godine,
koju je sastavio Leonardov učenik, Francesco Melzi.12

Prvi dio istoimenog Traktata zove se Paragone, što znači usporedba, što je duga
polemika u kojoj je Leonardo usporedio slikarstvo s pjesništvom, kiparstvom i glazbenom
umjetnosti. Ovakve polemike su u doba renesanse bile vrlo popularne. Dubokoumni rezultat
koji se pokušao postići ovom polemikom je taj da je Leonardo iznio uvjerljive razloge zbog
kojih se slikanje treba uzeti kao umna djelatnost, pa čak i znanost, da se ne smatra samo
obrtničkim zanatom. ''Glazbu bismo trebali zvati mlađom sestrom slikarstva.''13

Leonardova najpoznatija tehnika slikanja je uporaba svjetlosti i sjene, kojom je

likovima davao veliku snagu i reljefnost, pa je tako nastao sfumato; stapanje sjena. Leonardo
je stekao to znanje zahvaljujući nizu pokusa sa svjetiljkama koje su bacale svjetlo na razna
geometrijska tijela koje je koristio u svrhu eksperimenta. Razvitku njegovog sfumata
doprinosi i korištenje uljanih boja, koju nalazimo u renesansnom slikarstvu.14

12
Isto, str. 66.
13
Isto, str. 67.
14
Isto, str. 69-70.

21
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Zaključak o renesansi

Renesansa je razdoblje koje obuhvaća početak petnaestog i kraj šesnaestog stoljeća, a

može se gledati kao prijelazno razdoblje između srednjeg vijeka i suvremenog svijeta.
Leonardo da Vinci postaje slikar, kipar i inženjer 1460. godine, kad znanost još nije ni
postojala u smislu današnjeg poimanja znanosti. Vlasti i Katolička Crkva su gledali na
znanstvene pokuse kao na nešto što može podjarmiti njihovu vlast i moć. Leonardo da Vinci
je odlučio prekinuti tu tradiciju, pa je sam razvio novi način promatranja znanosti kao
opažanje prirode, logično razmišljanje i formule matematike; on je doprinio razvitku današnje
znanstvene metode. Sebe je nazivao ''Omo sanza lettere'', neukim čovjekom, ali je uz ponos
smatrao da je ipak on ''tumač između prirode i ljudi''.15

Renesansa nosi mladenački duh u sebi, a njezini su zagovornici pisali povijest kako bi
objasnili da je prvi puta izašlo jutro njihova novog zlatnog doba, a njihova predodžba je bila
poprilično jednostavna. Postojao je vrt Eden, koji je predstavljao Grčku ili Rim, zatim istočni
grijeh i progonstvo, koje je trajalo devetsto mračnih godina, a napokon se tada dogodilo
buđenje, ili preporod, koji je započeo na jednom određenom mjestu u Toskani, u jedan
određeni dan, kad je slikar Cimabue otkrio nadarenog mladića po imenu Giotto.16

Ono što je ošamućene ljude probudilo iz tog tisućljetnog spavanja, bilo je otkriće i
oponašanje savršene umjetnosti antike, iskonskih oblika što ih je Bog postavio kao idol i uzor
ostalim umjetnicima i općenito kreativnim individuama.17

Rimsko- grčki antički svijet koji je od XIV. stoljeća snažno posegao u talijanski život
kao vrelo kulture, oslonac i ideal života, taj je stari svijet odavno mjestimice utjecao i na
izvanitalski srednji vijek. Ta obrazovanost je u renesansi bila nasuprot barbarstvu i nije mogla
predstavljati nešto drugo. Na Zapadu je bilo drugačije nego na Sjeveru, pa je tako antika u
Italiji počela svoje buđenje.18

Tu prestaje barbarstvo, javlja se spoznaja prošlosti antike i želi je se oponašati. Izvan

Italije se radi o učenoj upotrebi pojedinih elemenata antike. Kako se javlja antika u likovnoj

15
Fritjof Capra, Leonardova znanost, Planetopija, biblioteka OSOBA, Zagreb, 2009, str. 21.
16
Robert E. Wolf, Roland Millen, Renesansa, Otokar Keršovani, Rijeka, 1969., str. 5.
17
Isto, str. 5.
18
Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji, Prosvjeta, Zagreb, 1997., str. 166.

22
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

umjetnosti, prestaje barbarstvo i to se vidi u primjerima toskanskih građevina i njihovoj

kulturi. 19

Talijani su živjeli dva ili tri stoljeća s osjećajem da je talijanska renesansa ponovno
pronašla izgubljeni put antike, a da su prije Renesanse i izvan nje vladali samo barbarstvo i
zbrka.20

Zaključak o Leonardu Da Vinčiju kao predstavniku visoke renesanse

Leonardo da Vinči je umjetnik koji nadilazi vlastito, pa i moderno doba. Neshvaćenost

okoline za takav genij, takvu različitost, talentiranost i obazrivost prema prirodi, sve su to
boljke koje je Leonardo čitav život morao osjećati. On je svoja djela slikao godinama, nekada
desetljećima, ali je u njih uložio takav trud i takvu preciznost, da u najpoznatijim djelima
gotovo i ne možemo primijetiti poteze kista. Obazrivost, iznadprosječna inteligencija,
umjetnički talent, opažanje i shvaćanje prirode kao toka života koji upravlja čitavim svijetom
su bile odlike koje je pokušavao prenijeti na svoje najbliže učenike. Nježna i nenasilna osoba,
koja je ipak bila primorana pomagati u ratnim vježbama da ima od čega živjeti, raditi za
kraljeve i vladare koji su bili sebični i krvoločni, bili su za njega jako veliki izazovi, jer se to
protivilo njegovoj temeljnoj prirodi. Uvijek je vapio za prirodnim, držeći do onoga što zbilja
jesmo, što svaki čovjek mora prihvatiti, a to je on sam kakav doista je, dovelo ga je i u
konflikt s još jednim genijalnim umjetnikom, Michelangelom. I do dan danas nije sigurno
kako je on točno izgledao, vjerodostojnost njegova autoportreta je upitna, ali kako je osmijeh
Mona Lise ostao zagonetan i misteriozan, tako nam čitav karakter i lik Leonarda da Vinčija
ostaje tajna, koju vrlo vjerojatno nećemo nikada u potpunosti odgonetnuti.

19
Isto, str. 167.
20
Elie Faure, Povijest umjetnosti, Umjetnost renesanse, Kultura, Zagreb,1955., str. 7

23
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Literatura

Bajrić, A. (2018). ff.unsa.ba. Preuzeto 27.. 1. 2019. iz ff.unsa.ba:

http://ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/ped/Amina-Bajric-PED.pdf

Buljan Flander, G. (2003.). Dijete na internetu. Hrabri telefon , 5.

Đorđe, N. (2006.). hrčak. Preuzeto 27.. 1. 2019. iz hrčak.srce:

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14157

(2013.). U N. Kar, Plitko (str. 113). Smederevo: Heliks.

Ladan, K. (24. lipanj 2004). SCRIBD. Preuzeto od SCRIBD:

https://www.scribd.com/document/19542016/Internet-u-Obrazovanju

Pilaš, I., & Peradenić-Kotur, B. (1998.). Novi mediji i izvori informacija; pomoć nastavnicima
i učenicima. U I. Pilaš, & B. Peradenić-Kotur. Rijeka: Ministarstvo prosvjete i športa.

Selwyn, N. (bez datuma). Open Mind. Preuzeto 27. 1. 2019. iz OpenMind:

https://www.bbvaopenmind.com/en/articles/the-internet-and-
education/?fbclid=IwAR2NI5mD9jmpoIKlZ_WQqC831FcKuZ1kpQjDTQzyvqplaH_cpNqk
P6aOZ4w

studenti.rs. (11.. 4. 2016.). Preuzeto 27.. 1. 2019. iz studenti.rs:

https://studenti.rs/skripte/obrazovanje/internet-u-obrazovanju/

24
Renesansa u likovnoj umjetnosti
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................... 2

Pojam renesanse ......................................................................................................................... 3

Visoka renesansa .................................................................................................................... 3

Sjevernoevropska renesansna umjetnost ................................................................................ 5

Venecijanska renesansa .......................................................................................................... 9

Leonardo Da Vinči ................................................................................................................... 10

Godine u Milanu ................................................................................................................... 13

Povratak u Firencu ................................................................................................................ 16

Starost i smrt ......................................................................................................................... 17

Zanimljivosti ............................................................................................................................ 18

Autoportret 1515................................................................................................................... 18

Leonardovo naopako pisanje ................................................................................................ 19

Karakter Leonarda ................................................................................................................ 20

Leonardo kao umjetnik ......................................................................................................... 21

Zaključak o renesansi ............................................................................................................... 22

Zaključak o Leonardu Da Vinčiju kao predstavniku visoke renesanse.................................... 23

Literatura .................................................................................................................................. 24

25