Čuvanje cjelovitosti i dostojanstva ljudske osobe –

izazovi znanosti

1. "Znanost i tehnika po vlastitom unutrašnjem značenju zahtijevaju

bezuvjetno poštivanje osnovnih mjerila ćudoređa, moraju služiti
ljudskoj osobi, njezinim neotuđivim pravima, njezinom istinskom
i cjelovitom dobru u skladu s Božjim naumom i njegovom
voljom."(Katekizam Katoličke Crkve, br. 2294). Genetički
inženjering u svojoj biti ima puno pozitivnosti i zato bi ga trebalo
cijeniti kao doprinos znanstvenika na usavršenju ljudskog
života i boljitak cijeloga društva. Kao takav može biti od velike
pomoći za uklanjanje teških bolesti i drugih anomalija, kao i
pridonijeti da se u budućnosti smanje različita degenerativna
stanja. Međutim, uz tu pozitivnu i plemenitu stranu, genetički
inženjering sa sobom donosi velike opasnosti i mogućnost
manipulacija, kao i odbacivanje Božje stvoriteljske rasporedbe
svega stvorenoga. Zato je važno da se uvijek vodi jasnim
moralnim kriterijima, a u tom svjetlu učenje Katoličke Crkve
postaje posebno važan korektiv i smjerokaz.
2. Učenje Crkve o znanstvenim istraživanjima pokazuje da treba
voditi računa o dostojanstvu osobe, pa u tom svjetlu jasno određuje
kada bi neki čini mogli, a kada ne bi mogli biti moralno prihvatljivi.
Načelno se može reći da su takvi postupci moralno prihvatljivi
onda kada u potpunosti vode računa o poštivanju ljudskog bića i
kada su usmjereni na dobro. S druge strane, oni su nemoralni i
nedopušteni ukoliko se pri tome ubijaju embriji ili se na druge
načine vrši nasilje nad ljudskim životom i njegovim identitetom.
Transplantacija je za Crkvu veliko moralno djelo, međutim i tu
ponekad može dođi do manipulacija zbog kojih ni ona neće biti
dopuštena. Opet vrijedi pravilo da je ona prihvatljiva ako se vodi računa
o dostojanstvu ljudske osobe, bilo da je riječ o davatelju, primatelju ili
kirurgu, a jednako se odnosi i na poštovanje prema mrtvom tijelu.