Ego

Ono što se sada rađa nije novi sustav vjerovanja niti nova religija, duhovna
ideologija ili mitologija. Nova duhovnost, transformacija svijesti, rađa se u
najvećoj mjeri izvan struktura postojećih institucionalnih religija. To buđenje
će biti obilježeno i velikim sudarima sa starim obrascima, konceptima,
sustavima i užarenim dogmama.

RASPAD KRUTIH EGOISTIČKIH TVORBI

Dijelom kao rezultat duhovnih učenja koja su se pojavila izvan utemeljenih

religija, ali i zahvaljujući utjecaju starih istočnjačkih mudrih učenja, sve se
veći broj sljedbenika tradicionalnih religija može osloboditi identifikacije s
oblikom, dogmom i strogim sustavom vjerovanja, te otkriti prvobitnu dubinu,
skrivenu unutar njihove duhovne tradicije, dok u isto vrijeme otkrivaju dubinu
unutar sebe. Shvaćaju da njihova „duhovnost“ nema nikakve veze s onim u
što vjeruju, nego s njihovim stanjem svijesti. To pak zauzvrat određuje način
na koji će djelovati, u svijetu i postupati s drugim ljudima.
Oni koji ne mogu vidjeti izvan oblika, postaju robovi svojih uvjerenja, odnosno
svojih umova. Svjedoci smo ne samo utjecaja svijesti u suvremenom svijetu
nego i u porobljavanju od strane ega i njegovog jačanja.

Pojedine religiozne institucije bit će otvorene za novu svijest, druge će

učvrstiti svoje doktrine, i postati dio svih onih drugih ljudskih tvorevina
pomoću kojih će se kolektivni ego braniti, i „uzvraćati udarac“. Pojedine
crkve, sekte kultovi i religijski pokreti u osnovi su egoistični entiteti, toliko
strogo identificirani sa svojim zamišljenim pozicijama da sliče na sljedbenike
neke političke ideologije koja je bliska jednoj od alternativnih interpretacija
stvarnosti.

No, ego je osuđen na postupno raspadanje, kao i svi njegovi vanjski dijelovi,
bilo da su u pitanju religijske ili druge institucije, korporacije ili vlade:
raspast će se iznutra, bez obzira na to koliko se čine zaštićenima.
Najsnažnije strukture,“najnepodložnije promjenama“, bit će prve koje će se
razgraditi. Čekaju nas iznenađenja.

Na pitanje kako usklađuje ovo duhovno učenje sa svojim kršćanskim

uvjerenjima Oprah je rekla:

Ja sam slobodnomisleća kršćanka koja vjeruje tom učenju, koja vjeruje u

svoj put, ali ne vjerujem da je on jedini, ne vjerujem da postoji jedan jedini
put do duhovne slobode i mira za svih 6 milijarde stanovnika zemlje, a ne
vjerujem niti da je Isusov naum bio osnovati kršćanstvo. Ne postoji konflikt
između ovog učenja, koje je čisto duhovno, i bilo koje religije. Sudionici su se
složili da su religije postale sile razdvajanja, a ne spajanja.

Za učinkovitu promjenu svijesti Eckhard Tolle ne nudi ništa novo što on i

priznaje.

Zapravo cijelo bi se učenje i knjige Tollea u najkraćim crtama mogli opisati

kao amerikanizirani Tao, ili pak pozapdanjačena Vedanta s mnogo utjecaja
budizma islama i kršćanstva. Međutim, iza svih mogućih fenomenoloških
mentalnih konstrukcija stoji istinski doživljeno znanje, uobličeno na,
zapadnom čovjeku, razumljiv (na nivou srca) način.

ILUZORNO ,,JA“
 

Riječ "ja" u sebi sadrži najveću grešku i najdublju istinu, zavisno od toga
kako je upotrebljavate. U konvencionalnoj upotrebi, ne samo da je to jedna
od najčešće korištenih riječi u svakom jeziku ( zajedno sa srodnim riječima
poput "meni", "moje", "mene" i "ja osobno" ) nego je i jedna od onih koje
navode na pogrešno tumačenje.

U normalnoj svakodnevnoj upotrebi, "ja" sadrži iskonsku grešku, pogrešnu

percepciju onoga što vi jeste, iluzorni doživljaj identiteta. To je ego. Taj
iluzorni doživljaj o sebi je ono za što je Albert Einstein, osoba koja je imala
uvid ne samo u stvarnost prostora i vremena nego i u ljudsku prirodu, koristio
termin "optička iluzija svijesti". To iluzorno "ja" potom postaje osnova za

sve ostale interpretacije ili, točnije, za pogrešne interpretacije stvarnosti

( realiteta ), svih procesa razmišljanja, interakcija i međusobnih odnosa. Vaša
realnost postaje odraz prvobitne iluzije.

Dobra vijest je da ako prepoznate iluziju kao takvu, ona se razgradi.

Prepoznavanje iluzije je istovremeno i njen kraj. Njen opstanak zavisi od

vašeg pogrešnog vjerovanja da ona predstavlja stvarnost. Razumijevanjem
onoga što niste, vaša prava

stvarnost izlazi na površinu. To je ono što će se desiti ako budete nastavili da

polako čitate ovo i naredno poglavlje, koja govore o mehanizmu lažnog "ja",
koje nazivamo egom.

Dakle, kakva je priroda tog iluzornog "ja"?

Ono na što obično mislite kada kažete ;,ja" nije ono što vi zaista jeste.
Monstruoznim činom redukcije, beskonačna dubina onoga što predstavljate,
u vašem umu je pogrešno zamijenjena zvukom koji proizvode glasne žice ili
mišlju o "ja" i o svemu ostalom s čim se "ja" identificiralo.

Na što se onda "ja" i srodne riječi ( "meni", "moje", "mene") zapravo odnose?

Kada nauči da niz glasova koje proizvode glasne žice njegovih roditelja
predstavljaju njegovo ili njeno ime, dijete počinje da izjednačava tu riječ,
koja u umu postaje misao, s onim što je on ili ona. U toj fazi pojedina djeca
na sebe ukazuju u trećem licu. "Johny je gladan". Ubrzo nauče čarobnu riječ
"ja" i izjednače je sa vlastitim imenom, koje su prije toga izjednačili sa
sobom. Potom i ostale misli dolaze i spajaju se s prvobitnom "ja-mišlju".
Sljedeći korak su misli o "meni" i "mojem", koje označavaju stvari koje su na
određeni način sastavni dio "ja".

To predstavlja identificiranje s objektima, što podrazumijeva da dajete

identitet stvarima, tj. mislima koje predstavljaju stvari, ispunjavate ih
doživljajem vlastitog "ja", i na taj način uzimate njihov identitet.

Kada se "moja" igračka polomi ili jeneko uzme, pojavi se duboka patnja. Ne
zbog očigledne vrijednostikoju ima ta igračka - dijete će ionako ubrzo izgubiti
interesza nju i zamijeniti će je drugim igračkama, drugim objektima negozbog
misli o "mojem".

Igračka je postala dio djetetovog doživljaja sebe, dio djetetovog "ja“. I kako
dijete raste, prvobitnoj "ja-misli" pridružuju se idruge misli; identificira se s
spolom, osobnim stvarima, tijelomdoživljenim čulima, nacionalnošću,
religijom, zanimanjem.

Drugi pojmovi s kojima se "ja" poistovjećuje su uloge: majka, otac, suprug,

supruga itd, koje predstavljaju akumulirano znanje ili mišljenja, ono što nam
se dopada i ne dopada, i stvari koje su se desile "meni" u prošlosti, sjećanja
o kojima su misli koje dalje definiraju moj doživljaj o sebi u vidu "mene i moje
priče". Ovo susamo neke od stvari iz kojih ljudi izvlače svoj doživljaj
identiteta.One ne predstavljaju ništa više do misli koje na okupu održava

činjenica da su zaodjenute doživljajem vlastitog "ja".

Ono na što obično mislite kada kažete "ja" jeste mentalna tvorevina.

Ili preciznije: veći dio vremena niste vi taj koji govori kada kažete ili mislite
"ja" - govori određeni dio te zamišljene tvorevine, egoično "ja". Čak i kad
dođe do buđenja,i dalje ćete koristiti "ja", ali će ono dolaziti iz mnogo dubljeg
mjesta unutar vas.

Većina ljudi se i dalje poistovjećuje s neprestanim tokom uma, s nagonskim

razmišljanjem od kojeg se većina ponavlja i koje je besmisleno.

Ne postoji "ja" koja je razdvojeno od njihovih procesa razmišljanja i emocija

koje ih prate. To znači biti duhovno nesvjestan. Kada im se skrene pažnja na
to da u njihovoj glavi postoji glas koji nikad ne prestaje govoriti, oni upitaju:
"Kakav glas?" ili ljutito poriču sve, što naravno i jest glas, jest onaj koji
razmišlja, jest neopaženi dio uma. Skoro da se na njega može gledati kao na
entitet koji ih je opsjeo.

Pojedini ljudi nikad ne zaborave trenutak kada su prvi put razdvojili sebe od
svojih misli i time nakratko doživjeli promjenu identiteta, od onog trenutka
kad su bili sadržaj svog uma do onoga kad su postali svijest u pozadini.
Nekima se to događa na tako suptilan način da jedva i primijete, ili samo
primijete upliv radosti u njihov unutrašnji prostor , a da nisu svjesni razloga.