Professional Documents
Culture Documents
Povmat 3
Povmat 3
Povijest matematike
Tri klasična problema; Eudoks i Euklid
ak. g. 2014./15.
x 3 = 2.
Ako je a : x = x : y = y : b, znači da je
x 2 = ay , y 2 = bx, xy = ab.
z n = (z − 1)(z n−1 + . . . + z + 1) = 1,
z n−1 + . . . + z + 1 = 0/ : z bn/2c
1 1 1
z bn/2c + + z bn/2c−1 + + ... + z + + 1 = 0.
z bn/2c z bn/2c−1 z
n α
3 x +1=0 60◦
5 x2 + x − 1 = 0 72◦
7 x 3 + x 2 − 2x − 1 = 0 α7
√ √
F1 = Q[ x] = {a + b x : a, b ∈ Q}
Lako: konstrukcija svih prirodnih brojeva i njihovih drugih korijena.
√
Drugim riječima, lako konstruiramo sve brojeve oblika a + b x s
a, b, x ∈ Q (ako x nije u Q).
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
√
√
Kvadratne iracionalnosti: F2 = F2 [
x] = {a + b x : a, b ∈ F1 }
√ √ √
q
m; n m±k n m±k n
Propozicija
Normirani kubični polinom p iz F[x] koji ima nultočku u nekom
√
proširenju F[ c] (za neki c ∈ F) ima rješenje i u F.
√ √
Element iz F[ c] ima oblik a + b c s a, b, c ∈ F. Pretpostavimo
√
da je x1 = a + b c rješenje jednadžbe p(x) = 0, tj. da je
√
p(a + b c) = 0.
√
Imamo da je x1 − a = b c, tj.
(x1 − a)2 = b 2 c
x 2 + px + q = 0
s p = −2a ∈ F i q = a2 − b 2 c ∈ F.
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
p(x) = (x 2 + px + q)(x + d) + ex + f
0 = ex1 + f .
Propozicija
Racionalna rješenja normirane polinomijalne jednadžbe s
cjelobrojnim koeficijentima mogu biti samo djelitelji slobodnog
člana.
Neka je racionalno rješenje qp maksimalno skraćeno. Uvrstimo ga u
jednadžbu i pomnožimo s q n (gdje je n stupanj jednadžbe). Time
dobijemo izraz koji je zbroj cijelih brojeva. Svi osim zadnjeg su
sigurno djeljivi s p, pa to mora biti i zadnji (slobodni član puta
q n ), dakle (jer p/q maksimalno skraćen) p dijeli slobodni člna.
Slično, svi osim prvog (p n ) su sigurno djeljivi s q, pa mora biti
q|p n , dakle q = 1. 2
Doba helenizma
Museion
Aleksandrija je više od 600 godina zadržala poziciju glavnog
znanstvenog centra.
je vjerojatno bio prva državna znanstveno-nastavna institucija.
Njegova je biblioteka sadržavala više od 400000 svitaka papirusa.
U museionu dolazi do procvata egzaktnih znanosti, osobito
matematike.
Prvi šef” matematike u museionu bio je (?) Euklid (330. - 275.),
”
o čijem se životu malo zna. Najznačajnije Euklidovo djelo su
njegovi Elementi, u originalu Στ oιχεια. Od drugih Euklidovih
matematičkih djela vrijedi spomenuti Data (odredivanje elemenata
geometrijskih likova iz zadanih), Katoptriku (matematička teorija
zrcala, neki smatraju da joj je autor Teon Aleksandrijski) ,
Phaenomena (teorijska astronomija) i Porizme (stavke; izgubljeno)
te Pseudaria (o krivim zaključcima, takoder izgubljeno).
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
Euklidovi Elementi
Euklidovi Elementi
Euklidovi Elementi
Definicije
Euklidovi Elementi
Euklidovi Elementi
Aksiomi
Euklidovi Elementi
EEI
Euklidovi Elementi
EEI44,45
EEI44 modificira EEI42 tako da bude zadan ne samo kut, nego i
jedna stranica paralelograma: prvo se trokut pretvori u
paralelogram BCDE zadanog kuta putem EEI42, tako da jedna
njegova stranica BC bude na produljenju zadane stranice AB
traženog paralelograma; kroz A povučemo paralelu s drugom
stranicom paralelograma i nademo joj sjecište F s pravcem DE ;
povučemo pravac BF i presiječemo pravac CD, čime dobijemo G .
Nadopunimo FDG do paralelograma FDGH. Paralelogram ABIH
(I = BE ∩ GH) je traženi paralelogram.
EEI45 opisuje konstrukciju paralelograma zadanog kuta jednakog
zadanom mnogokutu: mnogokut se rastavi na trokute. Prvi se
temeljem EEI42 pretvori u paralelogram, a ostali temeljem EEI44 u
paralelograme kojima je jedna stranica jednaka jednoj od onih
prvog dobivenog paralelograma.
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
Euklidovi Elementi
EEII
EEII sadri 2 definicije i 14 propozicija geometrijske algebre.
EEII4
(x + y )2 = x 2 + 2xy + y 2 .
EEII14
Kvadratura proizvoljnog mnogokuta: mnogokut pomoću EEI45
pretvorimo u pravokutnik, a zatim pravokutnik u kvadrat.
Euklidovi Elementi
EEIII
EEII sadrži 11 definicija i 37 propozicija iz planimetrije kružnice i kruga.
EEIII16
Kut izmedu kružnice i tangente/dijametra je manji/veći od svakog oštrog
(tj. pravocrtnog) kuta.
Euklidovi Elementi
Euklidovi Elementi
EEIV
EEIV opisuje konstrukcije konstrukcije pravilnih mnogokuta (7 definicija i
16 propozicija) upisanih i opisanih kružnicama. U prvoj propoziciji opisuje
upisivanje tetive zadane duljine u zadanu kružnicu, a zatim u četiri
propozicije opisuje konstrukcije trokuta sa zadanim kutovima u- i
opisanog zadanoj kružnici te upisivanje i opisivanje kružnice danom
trokutu. Slijede analogne četiri propozicije o kvadratima, te nakon jedne
propozicije koja opisuje konstrukciju jednakokračnog trokuta kojemu su
kutovi uz bazu dvostruki kut uz vrt nasuprot baze prethodnima analogne
četiri propozicije o pravilnim peterokutima. Za pravilni šesterokut navodi
se samo konstrukcija upisivanja u danu kružnicu. No, najzanimljivija je
EEIV16
Konstrukcija pravilnog petnaesterokuta.
Euklidovi Elementi
EEV i EEVI
EEV smo već opisali: ona sadrži 18 definicija i 23 propozicija
Eudoksove opće teorije omjera i razmjera, koja pak u EEVI
poprima geometrijski oblik. U EEVI obraduje se sličnost i
geometrijski omjeri (4 definicije i 33 propozicije).
EEVI, def. 1
Dva uglata lika zovemo sličnima ako su im odgovarajući kutovi
jednaki i odgovarajuće stranice razmjerne.
Primjerice, EEVI25 opisuje konstrukciju danom mnogokutu sličan
zadane površine, a EEVI31 je generalizirani Pitagorin teorem: Ako
su nad stranicama pravilnog trokuta konstruirani medusobno slični
pravilni poligoni, suma (površina) onih nad katetama jednaka je
(po površini) liku nad hipotenuzom.
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
Euklidovi Elementi
EEVI10–13
Radi se o četiri propozicije koje daju konstrukciju podjele dužine u
zadanom omjer, nalaženje treće geometrijske proporcionale dužina
a i b (dužine x tako da je a : b = b : x), četvrte geometrijske
proporcionale dužina a, b i c (dužine x tako da je a : b = c : x) te
srednje geometrijske proporcionale dužina a i b (dužina x tako da
je a : x = x : b).
Euklidovi Elementi
EEVII–IX
U ove se tri knjige nalazi, vjerojatno pitagorejska, teorija brojeva i
aritmetika. U EEVII (22 + 39) su elementarniji rezultati, EEVII (0
+ 2/) se bavi produženim razmjerima u teoriji brojeva, a EEIX
(0+36) daljni rezultati i teorije brojeva.
EEVII, (def. 11)
Prost broj je broj koji se može izmjeriti samo jedinicom.
EEVII2
Euklidov algoritam za dva broja.
EEIX14
Parcijalni OTA: Najmanji zajednički višekratnik nekih prostih
brojeva nije djeljiv nikojim drugim prostim brojem.
EEIX20
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
Euklidovi Elementi
EEX
Ova knjiga sadrži klasifikaciju kvadratnih iracionalnosti (16 +
115). Prva propozicija je temelj Eudoksove metode ekshaustije i ne
koristi se dalje u ovoj knjizi.
Ova knjiga započinje definicijom sumjerljivosti. Euklid uz
sumjerljivost (def. 1) definira i sumjerljivost u kvadratu”: dvije
”
duljine koje nisu sumjerljive su sumjerljive u kvadratu ako su njihovi
kvadrati sumjerljivi. Može se dokazati da postoji beskonačno
mnogo danoj duljini sumjerljivih i nesumjerljivih, obično i u
kvadratu, duljina. Euklid danoj duljini sumjerljive, bilo obično bilo
u kvadratu, duljine zove racionalnim, a ostale iracionalnim.
U EEX2 karakterizirane su nesumjerljive veličine: Ako dvije veličine
nisu sumjerljive, onda u Euklidovom algoritmu nijedan dobiveni
ostatak ne dijeli manju (tj. onu s kojom se u dotičnom koraku
dijeli).
Franka Miriam Brückler
Povijest matematike
Tri klasična problema Nemogućnost rješenja tri od četiri klasična problema Eudoks Euklid
Euklidovi Elementi
p √
Općenito je cilj ove knjige vidjeti kada se izraz oblika a + b c
√
može zapisati u obliku d + e. Uz zadanu osnovnu dužinu r
(recimo r = 1), kažemo da je neka dužina racionalna ako je
sumjerljiva kvadratu od r . Suma dvije racionalne dužine zove se
binomijal, a razlika
p√ apotom. Euklidovim iracionalnostima zovemo
√
brojeve oblika A + B.
Euklidovi Elementi
EEXI
Euklidovi Elementi
EEXII
Euklidovi Elementi
EEXIII
Euklidovi Elementi