JU Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet
Odsjek za bosanski jezik i književnost
Master studij: Bosanskohercegovačka književnost u književnohistorijskom
kontekstu
Dr. sc. Mirsad Kunić, docent

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA: Usmeno pamćenje- zaborav, čitanje

Parryeve zbirke – tema: FEMINISTIČKO ČITANJE EPSKIH NARODNIH
PJESAMA:
- Ženidba Đerzelez Alije,
- Ajka Hrnjičina Mustajbegov mejdandžija,
- Udaja Zlatija đevojke.

Kandidat: Mirsada Macanović Prof. dr. Mirsad Kunić

Tuzla, 22.08.2014.godine

1
 Sadržaj

Uvod.....................................................................................................................................
3
1. Interpretacija pjesme Ženidba Đerzelez Alije........................................................................6
2. Interpretacija pjesme Ajka Hrnjičina Mustaj-begov mejdandžija...................................10
3. Interpretacija pjesme Udaja Zlatija đevojke..................................................13
Zaključak...........................................................................................................16
Literatura..............................................................................................................................17

2
 Uvod

Usmena narodna književnost ima svoje korjene u dalekoj prošlosti svih naroda pa tako i
Bošnjaka. Ova književnost plod je narodnog kolektiva, nepismenog, koji je imao potrebu
za nekim vidom umjetničkog izražaja. Nastajala je uglavnom u seoskim sredinama, rjeđe
gradskim, a prenosila se od usta do usta, s koljeno na koljeno.
"U dugim zimskim večerima, na svečenim susretima (godišnje svečanosti, godovi i ostale
prilike) redovito su se sa pažnjom pratila izlaganja narodnih pjevača i pripovjedača. I u
tome je smislu narodna književnost bila - u punom smislu riječi - narodna, tj. narod ju je
prihvaćao, u njoj je nalazio dio svojih misli i snova, zalagao se za nju i tako stvarao pogodnu
(Čubelić 1990: 119)
atmosferu za njen život, za njeno održavanje i razvijanje."
Pjevači i stvaraoci narodnih pjesama su najčešće bili zemljoradnici ili pak sitne zanatlije,
a tek kasnije će se s vremenom pojaviti i prvi profesionalni pjevači i guslari. Osnovna
osobina usmene narodne književnosti jeste da je pri oblikovanju i prenošenju neke od
pjesama uglavnom učestvovalo više pojedinaca, stoga je ta pjesma poprimila drugačije
nijanse u odnosu na onu prvobitnu. Dakle, nikad nije mogla biti dosljedno prenešena. Na
taj način su pojedine pjesme ili dobijale ili gubile na kvaliteti. U okvirima usmene
narodne književnosti razvijale su se različite književne vrste poput: epskih i lirskih
pjesama, tužbalica, himni, oda bogovima, novela, anegdota, viceva i sl.. Prvu podjelu
naše usmene narodne književnosti uradio je Karadžić (Vuk Stefanović Karadžić). On je
sve naše pjesme podijelio u dvije skupine:
1. Epske (junačke) pjesme, koje su pjevali muškarci;
2. Lirske (ženske) pjesme koje su pjevali najčešće momci i djevojke.
Epska pjesma obično polazi od nekog historijskog događaja ili ličnosti. Prema tome
mogle su nastati neposredno iz samog događaja ili u toku života neke ličnosti o kojoj
pjeva. Postanak epske pjesme zavisio je od ti važna faktora i to:
1. Od samog događaja i njegovog značaja za okolinu;
2. Od ličnosti o kojoj pjeva;
3. Od sredine u kojoj je pjesma nastajala.
Epska pjesma je u davna vremena imala kako to kaže Tvrtko Čubelić „ ulogu kroničara i
ocjenjivača historijsko-političkih pojava i ličnosti u seoskoj i seljačkoj te malograđanskog
sredini.Ona je bila pozornica gdje se o svim društveno važnim pojavama govorilo jasno,
otvoreno i estradno, odnosno, da svi znaju i da svi čuju.“ (1990: 146)
Epska pjesma se ne može zamisliti bez likova (junaka) i fabule. Njena osnovna
karakteristika je narativni ton. Puna je narodnih junaka koji su redovno nosioci
kolektivnih vijednosti. Upravo u epskoj pjesmi najsnažnije izbija osjećaj kolektivne
pripadnosti. Dakle, ova pjesma je u principu imala borbeni „ton“. Junaci su glavni i
sporedni vršioci epske radnje. Junak je zastupnik junačkih pogleda na svijet, hrabar je i
borben ratnik sa naglašenom potrebom za dokazivanjem, a čast i ponos temelje mu se

3
na njegovoj svijesti o junaštvu. Svoje junaštvo dokazivao je u brojnim dvobojima i
ratnim pohodima. Za razvoj epske pjesme bio je važan i kult predaka, odnosno, sjećanje
na minule događaje i pojedince. Najbitniji zadatak joj je bio, da uveliča napore davnih
predaka, da očuva spomen na njih, te da djeluje na mlađe generacije razvijajući u njima
sličan duh i raspoloženje. Tako je sačuvala sjećanje na junake kao što su: Đerzelez Alija,
Mustaj-beg Lički, Mujo i Halil Hrnjica, Budalina Tale i mnoge druge. Međutim, važno je
napomenuti da neke od ovih junaka historija ne pamti i da su oni proizvod potrebe
kolektiva tog vremena. Najčešće teme kojima se bavila epska pjesma bile su borbe i
ratovi. Prema Šmausovoj (Alois Schmaus) shemi koju je uradio u svojoj znamenitoj
Studiji o krajiškoj epici, teme u epskim pjesmama su sljedeće:

1. Sultanske i vezirske pjesme;

2. Opsada i osvajanje grada,
3. Borbe, četovanja, megdan i osveta;
4. Zarobljavanje, ropstvoi oslobađanje iz ropstva;
5. Prositbe, otmice, svatovi;
6. Varia (različite teme). (Schmaus 1953: 112-115)
Historijski put narodnih epskih pjesama morao je biti vrlo neujednačen zbog mnogih i
vrlo različitih okolnosti. To se konačno može vidjeti i u samim pjesmama u času kada su
zapisane. Neke su se očuvale u boljem, neke u slabijem stanju. Na život narodne pjesme
uticao je i guslar (pjevač narodne pjesme). Od njega je uveliko zavisila ljepota i
uvjerljivost pjesme, njeno djelovanje i uloga. Guslar je u principu bio istaknuta i
markantna ličnost u tadašnjim krugovima, svagdje dobro došla. Dobar guslar slušao se sa
velikim interesovanjem. Posjedovao je veliko pamćenje. Među poznatim guslarima su:
Avdo Međedović, Salko Vojinković Pezić, Ćor Huso Husović, Omer Ukić, Mehmed
Kolaković, Mura Kurtagić i mnogi drugi. Također, zna se da su postojale i neke žene koje
su pjevale epske narodne pjesme, najčešće u krugu porodice ali se njihova imena rijetko
spominju. Međutim, kao rani zapisivač važnih događaja koji će se koristiti za nastanak
pjesme spominje se izvjesna „blidolika Ajka“. „Ona je (...) taj neupitni i neprikosnoveni
izvor svih informacija, kako zbiljsko-historijskih tako i epsko-junačkih, za područje
Like.“ (Kunić 2012: 38) Iz ovog vidimo da je žena imala važno mjesto i pri samom
nastanku epskih narodnih pjesama. Nažalost, sva ova ljepota usmene narodne tradicije
počinje polahko padati u zaborav dolaskom pisane književnosti. Važnost usmene narodne
književnosti i narodne tradicije uvidjeli su mnogi sakupljači narodnog blaga kao što su:
Kosta Herman, Vuk Karadžić, Matija Murko, Luka Marjanović, Zlatan Čolaković, Albert
Lord, Millman Parry i mnogi drugi. Oni su zaslužni za njeno očuvanje. Kada sagledamo
razvojni put epske narodne pjesme, od njenog nastanka, načina prenošenja, pa sve do
tema kojima se bavila, čini nam se da je ova pjesma opjevala svijet iz muške perspektive.
Ili još bolje, da je opjevala svijet muškarca. U ovakvom kulturnom uređenju
(patrijarhalnom) profil muškarca je profil ratnika, branitelja ženske časti, dok je profil

4
žene isključivo pasivan i reproduktivan. Budući da se usmena narodna književnost
razvijala u okvirima tradicionalnog patrijarhalnog društva, odnosno, u vrijeme
neravnopravnosti između žene i muškarca, mogli bismo očekivati da je žena, shodno
tome, bila potpuno potisnuta iz javnog života tadašnjeg društva. Međutim, ono što je vrlo
interesantno, je činjenica, da je žena vrlo čest motiv u epskoj narodnoj pjesmi, bilo da se
javlja kao ljuba, sestra, majka, vila, krčmarica ili pak kao junak. Zanimljivo je to da naša
historija ne pamti ženu-junaka. Spominje se u nekim srednjevjekovnim evropskim
romanima. Sa druge strane, znamo da su vrlo često narodni pjevači kreirali junake prema
potrebama vlastitog kolektiva. Dakle, bilo bi interesantno posmatrati koja je uloga žene u
ovim pjesmama. Kakav je odnos između muško-ženskih likova? Kakav je položaj žene u
pjesmi? Da li je vezana isključivo za ognjište ili ima i neku drugu ulogu? Upravo to za
cilj ima interpretacija pjesama Ženidba Đerzelez Alije, Ajka Hrnjičina Mustaj-begov
mejdandžija, te pjesme Udaja Zlatija Đevojke.

5
1. Interpretacija pjesme Ženidba Đerzelez Alije

Ova pjesam nalazi se u on-line zbirci Millman Parryeve kolekcije pod rednim brojem PN
277. Zapisana je u Novom Pazaru, 26. januara 1934. godine. Ulazi u korpus epskih
junačkih pjesama sa temom borbe, četovanja, megdana i osvete. Pobliže bismo je mogli
odrediti kao pjesmu sa temom djevojačkog preoblačenja u muškarca i vojevanje. Ukupno
broji 1.340,00 stihova. Pjesma Ženidba Đerzelez Alije odvija se kroz dvije paralelne
radnje. Prva radnja nam govori o tome kako car Selim zarati sa bagdatskom Kraljicom u
želji da osvoji Bagdad. Ratovao je punih dvadeset godina ali ga nije uspio osvojiti.
Odluči poslati ferman Đerzelez Aliji u Bosnu, da mu sakupi vojsku i da krene u rat. Alija
prikuplja vojsku, sve redom krajiške junake: Mustaj-bega Ličkog, Bojičić Aliju, Muju i
Halila Hrnjice, Kunu Hasanagu, Tale Ličanina i mnoge druge. Drugi dio pjesme obilježit
će preoblačenje Budimke Fatime u muškarca, odnosno, u junaka Budimliju Muju. Radnja
se razvija tako što Fata odlazi sa Alijom u rat a on pritom ne zna da je ona žensko. Ono
što nas zanima (sa feminističkog aspekta) u ovoj pjesmi  su ženski likovi i njihov položaj
u odnosu na mušarca. Ovdje se javljaju dva važna ženska lika i to: Hanka, majka
Đerzelez Alije te Budimka Fatima, koja je zaručnica Đerzelez Alije. Naime, nakon što
Alija dobije ferman od sultana da sakupi vojsku i krene u rat za osvajanje Bagdata,
dešavaju se dvije vrlo interesantne stvari. Prva od njih je da Alija caru ne odgovara na
ferman sve dok se ne posavjetuje sa majkom. To vidimo iz sljedećih stihova:

„Lasno bih mu Bosnu prikupijo,

i lašnje mu Bagdat prifatijo,
imam staru majku u odaji,
ako majka meni izun dade,
ja ću caru hizmet učiniti.“

Iako ovakav postupak nije svojstven muškarcu odgojenom u duhu patrijarhata, iz ovih
stihova uviđamo da su epski pjevač i epski junak jako držali do majčinog mišljenja. Ona,
dakle, nije samo žena koja se brine o ognjištu, ona ovdje ima ulogu glave porodice i o
svemu se pita. Zanimljiv je fenomen, da u epskoj pjesmi nikad nemamo oca koji je glava
porodice. S druge strane, naš junak Alija, ne odgovara caru na ferman dok se ne
posavjetuje i sa ljubom, Budimkom Fatimom. Naime, on njoj piše pismo u kojem govori
da ga car zove u rat i pita Fatu hoće li ga čekati s rzom, na šta mu ona ovako odgovara:

„Čuj gazijo, Đerzelez Alijo,

kupi s Bosne stotine hiljada,
hajd devletu šljegni u hizmetu,
i prifati bijela Bagdata,

6
 a ne boj se rza ni Fatime,
branit ću se tri godine dana,
da me skolu svije sedam strana,
branit ću se od Budima grada,
da me biju topom i kuhvetom,
ne mogu mi kvara učiniti.“

Iz ovih stihova vidimo da se i buduća žena tretira sa poštovanjem. Ljuba je ona koja će
odgajati djecu junaku, i voditi brigu o njegovom domu, prema ustaljenoj muško-ženskoj
podjeli uloga. Međutim, iz postupka u kojem Alija šalje ljubi pismo uviđaju se
romantičarske crte i njegova naklonost prema Fatimi. Ovakav postupak je omiljen
narodnom pjevaču. Time se junaku daje crta osjećajnosti i na taj način se približava
narodu. Upravo ta osjećajnost se kosi sa patrijarhalnim mitom, prema kojem muškarac ne
treba osjećati, on samo treba biti jak i hrabar. Međutim, Alija ne zna kako njegova Fata
nije uobičajena žena u okvirima patrijarhalne kulture. Ona njemu nadalje ovako
odgovara:
„Ako nećeš tako uraditi,
spremi Fati konjajli dorata,
i spremi mi sablju s muhurima,
ja ću caru Bosnu pokupiti,
ja ću tebe đerđef i kudelju,
sedi predi s majkom u odaji.“

 U ovim stihovima se nazire osviještenost žene. Dakle, Fata Budimka ne samo da je

slobodna da kaže svoje mišljenje, nego je slobodna da prekori junaka pa je pritom čak
ironična i zajedljiva udarajući na njegovu hrabrost i junaštvo. Po svemu ovom
zaključujemo da nije riječ o klasičnom, pasivnom, letargičnom, ženskom liku. Riječ je o
ženi koja se svjesno pokušava oteti nametnutim pravilima. U nastavku pjesme radnja u
potpunosti prelazi sa Đerzelez Alije na Budimku Fatimu. Ona odluči krenuti u rat zajedno
sa Alijom a da on to ne zna. Fatima se prerušava u muškarca pritom uzimajući identitet
Budimlije Muje. Iz ovog postupka uviđamo da se žena u svijetu epskih junaka nije
mogla u potpunosti ostvariti prema svojim željama (u ovom slučaju kao junak), osim da
uzme identitet muškarca. Ali s druge strane, ne smijemo zaboraviti da je te iste likove,
unutar pjesme, postavio narodni kolektiv koji je svjesno ili nesvjesno imao potrebu da
ženu dovede u istu ravan sa muškarcem. To vidimo iz sljedećih stihova u kojima se Alija
obraća Fatimi:
„Brate mijo, Budimlija Mujo,
begenišem tebe i đogata,
da mi primiš careva sandžaka,
da mi vojsci bideš bajraktarom.
I Fatima zasede đogata,
i u ruke bajraktar dofatila.

7
 Sam naprijed, Đerzelez Alija,
a za njime Budimka Fatima.“

Iz ovih stihova vidimo da je Fatima stavljena ispred svih junaka koji su zajedno sa Alijom
krenuli u rat. Narodni pjevač je imao potrebu da joj da karakteristike poput hrabrosti,
domišljatosti, snalažljivosti, odnosno sve ono sto se smatralo da su karakteristike jednog
muškarca. Nakon što Alija bude prevaren i zatvoren, Fata daje caru riječ da će pronaći
vrata od Budima, da će mu donijeti ključeve od grada i da će ga povrh toga oženiti
bagdatskom Kraljicom. Dakle, Fatino junaštvo se hiperbolizira do te mjere da će joj poći
za rukom ono što careva vojska nije uspjela uraditi ratujući punih dvadest godina. Ona
oslobađa Bagdad:
„ Kad Fatima dođe pred sultana,
I za rukom vođaše Kraljicu,
pa iziđe caru na divana,
sultan skoći, na koljena stade:
'Đes* gazijo, Budimlija Mujo? '
'Evo sultan, ogrijalo sunce,
đaba tebi bagdatska Kraljica.' “

Međutim, bez obzira na sve njene podvige, Fata se u Budim vraća prije Alije, i nakon što
se i on vrati, upriličit će se svadba između njih dvoje. Kada se prvo veče sastanu u
đerđefu, Alija primijeti da je kod Fatima kosa ošišana, što je dovoljan razlog da ju on
povrati i da ju više ne želi za ženu. To vidimo iz stihova :

„Priđe Aljo do Fatime blizu,

Fata priđe u skut i u ruki,
sad hoćaše da joj duvak skida,
za glavu je upipa Alija,
kad nemaše kose na Fatimi,
Alija je natrag povratijo.“

Dakle, Alija ne želi ženu kojoj je kosa kratka. On prema patrijarhalnom odgoju,
automatizmom odlučuje o Fatinoj sudbini, a da pri tome ni ne zna o čemu je riječ.
Nadalje ga majka pita:
„Pita majka Đerzelez Aliju:
'Što se Aljo, sa đerdeka vrati? '
'Moja majko, Bog ti đenet dao,
Ta Fatima nije za Aliju.' “

Bez obzira što je riječ o pjesmi u kojoj je u prvi plan stavljena žena, možemo zaključiti da
je ona, nažalost, još uvijek podređena muškarcu. Iako se muški likovi prema ženskim
odnose sa respektom i poštovanjem, ne smijemo zanemarit činjenicu da Budimka Fatima
ne bi mogla krenuti u rat a da pritom nije uzela identitet muškarca, prosto iz razloga što je
dominantni muškarac smatrao da ženi nije mjesto na bojištu. Kada bismo pokušali

8
okarakterisati Fatimu rekli bismo da je hrabra, lukava, borbena, da se ne boji nikog, da ne
strahuje od muškrca, da svoje odluke donosi sama, da ju se pita za mišljenje, da ona sama
odlučuje o svojoj sudbini pa čak i kad je udaja u pitanju. Takav profil žene odudarao je
od normi koje je nametnuo patrijarhalni sistem i uostalom od normi koje su živjeli
tadašnji junaci i pjevači a i narodni kolektiv. Dakle, Budimka Fatima je sam svoj
gospodar. Potpuno samostalno donosi odluke. Prema tome, ovako okarakterisan lik žene
nije se mogao uklopiti u svijet u kojem je muškarac dominantan i u kojem je žena
inferiorna. Upravo iz tog razloga, čini se, narodni pjevač dosjeti se mogućnosti
preoblačenja žene u muškarca, te na taj način dobija mogućnost da pokaže sve kvalitete
jedne žene, njenu snagu i dovitljivost, njenu sposobnost da parira muškarcu, a da ipak pri
tome ne naruši patrijarhalne temelje unutar pjesme. Ustvari, to se čini kao idealno
rješenje. Ako to posmatramo na takav način, onda možemo zaključiti da narodni pjevač
nije naivno davao ženskom liku karakteristike koje posjeduje Fatima. Ona predstavlja
naznaku buđenja svijesti kod narodnog kolektiva za promjenom kada je u pitanju položaj
žene. Uostalom, Fatima Budimka se u pjesmi i dokazala kao neko ko nije manje vrijedan
u odnosu na muškarca, baš naprotiv. I još joj je pritom, pjevač pripisao nadnaravne
osobine, te ju izdigao po junaštvu iznad svih poznatih junaka tog vremena. Jer ipak, ona
se ne suprostavlja samo bagdatskoj Kraljici, ona se suprostvila pravilima koja su živjeli
narodi tog vremena.

9
2. Interpretacija pjesme Ajka Hrnjičina Mustaj-begov mejdandžija

Ako već govorimo o naznakama emancipacije ženskih likova u usmenoj epskoj pjesmi,
onda je nezaobilazno da pritom spomenemo lik Ajke u pjesmi Ajka Hrnjičina Mustaj-
begov mejdandžija, koji je prosto revolucionaran sa aspekta feminističke kritike. Riječ je
o pjesmi u kojoj je tema također djevojka-junak. Međutim, ovaj put je to malo drugačije.
Ova pjesma govori o tome kako srpski junak, Vladikić Jovane, šalje knjigu Mustaj-begu
Ličkom u kojoj mu govori da mu pošalje Zlatiju, jedinicu kćerku ili da se sprema na
mejdan sa njim, a ako nije za mejdana onda da sebi traži zamjenu. Mustaj-beg, svjestan
svojih godina i Jovanove snage, odluči naći Jovanu dostojnog protivnika. Beg odluči da
se umjesto njega sa Jovanom u mejdanu odmjeri Mujo Hrnjica. Piše knjigu Hrnjici u
kojoj mu saopćava vijest. Međutim, kada telal donosi pismo u kulu braće Hrnjica, on
tamo samo zatiče njihovu sestru Ajku. Ovdje se radnja otvara. Ajka pročita knjigu i
saopćava Aliji telalu da će ona umjesto brata krenuti u dvoboj. Povod za ovakav razvoj
radnje mogu biti dvije stvari: s jedne strane, imamo prikaz djevojke koja ne može uraditi
ništa po pitanju svoje sudbine (Zlatija), a s druge strane, imamo Ajku koja se želi
oduprijeti volji muškarca i koja želi stati na kraj muškoj tiraniji nad ženama. Dakle, u oba
slučaja, jasno je da se radi o pobuni žene protiv položaja u kojem se našla. Prema tome,
iako se to iz pjesme jasno ne vidi, mogli bismo naslutiti kako Ajka suosjeća sa Zlatijom i
zato i ide u dvoboj umjesto brata, jer želi pokazati tiraninu Jovanu, ali i svim muškarcima
tog vremena, da žena može da se brani. Upravo zato, Ajka se preoblači u junaka  i izlazi
na mejdan sa Jovanom. Njena braća dolaze da ju spriječe u tome, ali se u zadnji čas
predomišljaju i puste Ajku da ostvari ono što je naumila. Ovaj momenat u pjesmi je vrlo
bitan, jer muškarci ipak prepoznaju njenu potrebu, i daju joj slobodu. Ajka će uspjeti da
porazi Jovana, i onda se dešava revolucionaran čin. Ona skida kapu s glave, te joj se
iznad očiju ukazuje dukat:
„Okreni se, Vladikić Jovane!
Pa ti viđaj kod Liskovca klanca,
ko te goni, ruka savezatih!
Znaš Jovane, da nji* muška glava,
ven te godni jedna ženska glava,
pod oružjem i svojom đeisijom.“

Dakle, Ajka, nakon što pobjedi u dvoboju, odbacuje identitet Stambolije Ale i pokazuje

se neprijatelju kao žena. Ona ne želi više da se skriva. Ona želi da pošalje poruku.
Nadalje iz pjesme saznajemo kako Jovan moli Ajku da ga ubije, da ne trpi takvu sramotu.
Za razliku od motiva preoblačenja djevojke u junaka kojeg nalazimo u pjesmi Ženidba
Đerzelez Alije, u kojem Budimka Fatima želi pomoći svom dragom, i zbog toga uzima
muški identitet kako ju ne bi prepoznali, motiv u ovoj pjesmi je potpuno drugačiji. Ajka,
u boj nije krenula zbog dokazivanja u junaštvu (mada bismo to mogli i tako čitati), već je

10
ustala protiv položaja žene u tom vremenu. Jer, žena je vrlo često u ovim pjesmama, kako
to kaže Buturović (Đenana Buturović) u knjizi Bošnjačka književnost u književnoj kritici,
"predstavljala samo dragocjen predmet." (1998: 141) Da je uistinu Ajka disidnt u svijetu
junaka (muškaraca) uvidjet ćemo kada se Ajka, nakon što pobjedi u mjedanu, obrati svim
onima koji su se divili njenom junaštvu i njenim podvizima u borbi, pritom misleći da je
muškarac:
„Čujete li, ličke nabodice?
Ovo nije Stambolija Ale,
neg' je Ajka, sestra Hrnjičina.“

Vidimo da se Ajka nakon mjedana svima jasno pokazuje kao žena, ali ne samo to, ona
ovim riječima poručuje muškarcima tog vremena, da žena nije bespomoćna, da nije
manje vrijedna u odnosu na njih i da može sve ono što mogu i oni. Pa čak i bolje. Nadalje
slijede stihovi u kojima vidimo negodavanje junaka:

"To je mrsko svakoj nabodici,

gdje j' djevojka na mejdan izašla,
kod toliko Ličkih nabodica.“

Iz ovih stohova vidimo, da Ajka nije porazila samo Jovana, ona je porazila sve muškarce
tog vremena i uzdrmala temelje patrijarhalnom ustrojstvu i mitu da je muškarac branitelj
ženske časti. Bilo bi zanimljivo posmatrati sve pjesme unutar muslimanske narodne epike
sa temom preoblačenja žene u muškarca, pogotovo ako bi smo znali približno vrijeme
njihovog nastanka, te bi smo mogli pratiti kontinuitet "otimanja" partijarhalnom
uticaju. Dakle, u ovoj pjesmi nam se pruža široka lepeza ženske osamosviještenosti:
- Žena uzima stvari u svoje ruke i samostalno donosi odluke;
- Uspješno prevari sve muškarce oko sebe svojom lukavošću, dakle, pametna je;
- Uspijeva pobijediti muškarca, dakle, ravna mu je po junaštvu;
- Šalje jasnu poruku svima, osviještena je i zna kako doći do cilja.
U postupcima Ajke, čitamo poterbu narodnog kolekiva da se žena osmostali i da uzme
stvari u svoje ruke, te da se konačno suprostavi muškarcu. Zanimljivo je međutim, da su
ove pjesme vrlo stare a da se u njima susreću i danas aktuelne teme. Kada ne bismo znali
da je ova pjesam nastala kao usmena tvorevina nepismenog kolektiva i da je prenošena
od strane nepismenog pjevača, mogli bismo reći da je neko vrlo pažljivo i planski
prikazao lik žene koja želi ostvariti svoja prava i tako poslati poruku sredini u kojoj živi.
Vjerujemo, da je ova pjesma u periodu svog nastanka, bila vrlo omiljena zbog teme
kojom se bavila, zbog ljepote i hrabrosti žene koja ratuje i pobjeđuje muškarca, i da joj je
to bila primarna uloga, ali nenametljivo i znalački ova pjesma šalje jasnu poruku. Pitanje
koje pri tom ostaje otvoreno, jeste, da li je to narodni pjevač svjesno i namjerno
uradio. Bilo kako bilo, Ajka je definitivno lik sa izrazitim feminističkim karakteristikama,
koji se u pisanoj književnosti pojavio tek početkom dvadesetog stoljeća. Ona se u ovoj

11
pjesmi izborila za ravnopravnost sa muškarcem tog vremena. Ova pjesma preuzeta iz
Antologije krajiške epike, a sadrži 1.077,00 stihova. 

12
3. Interpretacija pjesme Udaja Zlatija đevojke
 
Ovu pjesmu smo također pronašli u on-line Millman Perryevoj zbirci. Pjesmu je ispjevao
Vojičić Milan u Nevesinju, 1934. Godine. Sastoji od 646 stihova i to klasičnog epskog
deseterca. S obzirom na temu, možemo ju svrstati u korpus pjesama sa temom prositbe,
otmice, svatovi. Žena se u bošnjačkoj epici pojavljuje kao lik i kao tema. Pjesma Udaja
Zlatije Đevojke je klasični primjer pjesme o djevojci neviđene ljepote. U ovom slučaju
imamo pjesmu u kojoj je žena pokretač epske radnje, ali ona se ne ostvaruje kao
konkretan lik. Dakle, pjesmom dominira muškarac kao vršilac radnje te se osjeti snažni
patrijarhalni poredak. Naime, ova pjesma govori o tome kako je travnički vezir imao
kćerku Zlatiju nadaleko i naširoko čuvenu po ljepoti. Nju dolaze prositi sa svih strana, ali
ona odbija sve prosce, na šta se njen otac naljuti i zaprijeti joj da će ju udati za onog ko
pobjedi u utrci :
„A taka mi turske vjere tvrde,
slaću knjige na četiri strane,
sakupiću mnoge konjanike,
đe god znadem boljega junaka,
isturiću tebe na kočiju,
ko dobije trku i kočiju,
da te ljubi da drugu ne žudi.“

Iz ovih stihova uviđamo da je otac odlučivao o sudbini svoje kćerke, te da se ona pri tome
ništa nije pitala. Dakle, riječ je o klasičnom patrijarhalnom principu prema kojem je otac
bio vlasnik i gospodar ženskog djeteta sve do udaje a nakon toga, ta uloga je pripadala
njenom suprugu, što će se iskristalizirati do kraja pjesme. Nadalje ćemo kroz lik Zlatije
djevojke uvidjeti višestruku diskriminaciju nad ženom. Pjesma se gradi tako što Zlatija
"odluči" da se uda za bihaćkog pašu. Paša pokupi svatove po Krajini i dolazi po djevojku.
Među svatovima je i kršćanin Jajčanin Vuk, pašin ratni pobratim. Vuk će u svatovskoj
povorci ka bijeloj bihaćkoj kuli vidjeti Zlatija djevojku i zaljubiti se u nju. Zbog toga će
je jedno večer obljubiti protiv njene volje. Iako ona želi vrištati, Vuk joj zaprijeti smrću,
te ovaj put Zlatija trpi nasilje preko tijela:

„A kad Vuče do kočija dođe,

kad ga viđe Zlatija đevojka,
ćeše davat aber u svatove,
ali reče, Jajčanine Vuče:
'Čuješ mene ,Zlatija đevojko?
Ako dadeš u svatove glasa,
Obje ću ti oči izvaditi.' “

13
Ovdje se jasno vidi da žena trpi nasilje i pri tome ne može uraditi ništa, jer bi mogla biti
ubijena. Dakle, prikazan je klasičan primjer silovanja. Nakon što osvane dan, Zlatija
djevojka nikom ništa ne govori. Svatovi nastavljaju povorku sve do Bihaća. Tu je
upriličena svadba. U ponoć, paša odlazi djevojci u đerđef te nakon što joj primakne lice
svijeći uoči da djevojka ima ranu na licu, te joj se ovako obraća:

„Kučko jedna, Zlatija djevojko!

Kad sam tebe mladu isprosijo,
Nis' imala ranu na obrazu.
Otkud rana tebi na obrazu?
A djevojka stidno progovara: (...)“ 

Iz ovih stihova vidimo da paša krivi djevojku za ranu na obrazu, on je naziva pogrdnim
imenom i ne mari za to kako se ona pri tome osjeća. On je njen suprug i samim tim dano
mu je pravo da se prema njoj odnosi kako želi. Žena je u ovom slučaju podređena
muškarcu i primorana da trpi njegovu volju. Ali da bi stvar bila još gora, ona je naučena
da misli kako to tako treba da bude. Sa druge strane tu je i stid. Opet jedan od
patrijarhalnih mehanizama i mit o tome kako žena treba da bude povučena, tiha i pri tome
"poslušna" svome mužu/ocu/bratu. Prisjetimo se kakve je rezultate polučio elemenat stida
u baladi Hasanaginica. I u ovom slučaju djevojka je stidna, te odgovara svom budućem
suprugu ovako:
„Dragi pašo, dragi gospodare.
otkud meni rana na obrazu,
a ti pitaj mladu dajinicu,
dainicu Beđir-pašinicu,
što me sinoć izda kaurima.
Kaur mi je obljubio lice,
na obraz mi ranu napravijo.“

Iz ovih stihova vidimo da se žena, obraća muškarcu kako svome gospodaru, onom koji
ima apsolutnu moć nad njenim životom. Nakon što paša napadne Vulka Jajčanina za
izdaju, Vuk ubije pašu, otima Zlatiju djevojku i odovodi je u svoje dvore. Tamo će Zlatija
biti prisilno pokrštena:
„A kad Jajcu Vuče dolazijo,
on dobavi i popa i kuma,
te pokrsti Zlatija djevojku,
pokrsti je i vjenča je za se,
pa je ljubi kad god se probudi.“ 

Vidimo, dakle, da je u ovoj pjesmi prikazan profil žene koja je potpuno nemoćna.
Podređena je muškarcu u svakom pogledu, te nema načina da mu se suprostavi niti
odupre njegovoj volji. Ona bespogovorno trpi posljedice njegovih odluka. To uviđamo na
osnovu toga što ni u jednom dijelu ove pjesme nisamo naišli na stih u kojem se Zlatija

14
požalila nekom, pa čak ni onda kad ju Vuk prisilno obljubi. Prema tome, možemo
zaključiti da je Zlatija klasičan primjer žene starog patrijarhalnog uređenja. Ona tiraniju
doživljava kao sudbinu i kao takvu ju prihvata. Tretirana je kao dragocjen
predmet nadnaravne ljepote koja pri tom ne predstavlja njenu blagodat već usud.

15
 Zaključak

Budući da smo za temu ovog rada imali feminističko čitanje epskih pjesama: Ženidba
Đerzelez Alije, Ajka Hrnjičina Mustaj-begov mejdandžija, te Udaja Zlatija đevojke, došli
smo do zanimljivih zaključaka. Naime, kada sagledamo historijski put razvoja epske
pjesme, jasno je da ne možemo govoriti o nekoj muško-ženskoj ravnopravnosti unutar
pjesme. Bar ne onakvoj kako ju mi danas shvatamo. Društveno uređenje u okviru kojeg
se razvijala epska pjesma je patrijarhalno, dakle, otac je glava porodice, pitao se o svemu
i imao je apsolutno pravo nad ostalim članovima porodice. Pogotovo onim ženskim.
Profil žene je u takvom društvenom uređenju bio je pasivan, uglavnom vezan za dom i
porodicu. Međutim, uprkos tome žena se u epskim pjesmama vrlo često javlja i kao tema
i kao motiv. U pjesmama Ženidba Đerzelez Alije te Ajka Hrnjičina Mustaj-begov
mejdanžija, žena se javlja kao junak. To je vrlo zanimljiva činjenica, ako imamo u vidu
patrijarhalno uređenje u okvirima kojeg su nastale ove pjesme. Djevojka-junak je vrlo
specifična tema. Ženi se daje mjesto glavnog lika, onog koji je u stanju da nadmudri i
pobjedi junake tog vremena. Također, te iste žene unutar ovih pjesama nisu nimalo
zavisile od muškaraca, one su samostalno donosile odluke, bez muškog odobrenja.
Nadalje, važno je primjetiti, da se muškarci unutar ovih pjesama savjetuju sa ženama, kao
što je slučaj sa Alijom Đerzelezom, koji, prvo traži od majke odobrenje za pohod u rat,
zatim od zaručnice Fatime saglasnost, pa tek onda odgovara potvrdno caru na poziv.
Dakle, žena igra značajnu ulogu, njeno mišljenje je itekako bitno. Važno je napomenuti i
to, da se unutar epske pjesme kao glava porodice gotovo redovno javlja žena (majka). Lik
majke je jako poštovan od strane junaka. Kada je u pitanju treća pjesma koju smo u ovom
radu interpretirali Udaja Zlatije đevojke, tu nam se otvara slika žene koja je u potpunosti
podređena muškarcu. Čisti kontrast prethodnim dvjema pjesmama. Dakle, ona nema ni
jednu od osobina koje su dodjeljene likovima kao što su Ajka (Ajka Hrnjičina Mustaj-
begov mejdandžija), te Budimka Fatima (Ženidba Đerzelez Alije). Žena u ovoj pjesmi,
trpi višestruku diskriminaciju i nasilje. Oduzima joj se pravo da govori a prema
ocu/suprugu se odnosi kao prema gospodaru. Na osnovu toga uviđamo, da položaj žene
zavisi od pjesme do pjesme. Na pjesmu se odrazila okolina u kojoj je nastala kao i
vrijeme nastanka. Bilo bi zanimljivo kada bismo znali približno vrijeme nastanka ovih
pjesama te da hronološki pratimo postupnost razvoja ženskih likova. Dakle, na osnovu
svega ovog možemo zaključiti, da je narodni kolektiv imao potrebu da stvori lik žene-
junaka. Imao je potrebu da ukaže na potencijal ženskih likova, da ukaže na sposobnost
žene da se suprostavi muškarcu, da ga pobjedi, da ravnopravno s njim, rame uz rame ide
u rat. Prema tome, možemo zaključiti, da je epski pjevač u pjesmu unio elemente života
tog vremena. Samim tim žena je bila u podređenom položaju. Isto tako, sa druge strane,
taj isti narodni pjevač stvorio je i lik žene/junaka/borca za žensku ravnoprvnost. Lik Ajke,
koji će biti uzorom mnogim pjevačima tog vremena a što je još važnije, mnogim ženama
koje uviđaju potrebu da mijenjaju stanje u kojem su se našle.

16
 Literatura

Primarna literatura

Durić, Rašid (1998): Antologija krajiške epike, Bihać: NIP Unsko-Sanske novine.

Parry, Millman: “Ženidba Đerzelez Alije.” Dostupno 22.08.2014. na

http://chs119.chs.harvard.edu/mpc/songs/mp_songs3.html

Parry, Millman: “Udaja Zlatija đevojke.” Dostupno 22.08.2014. na

http://chs119.chs.harvard.edu/mpc/songs/mp_songs1.html

Sekundarna literatura

Čubelić, Tvrtko (1990): Povijest i historija usmene naroden književnosti, Zagreb: Dr.Ante
Pelivan i Danica Pelivan.

Kunić, Mirsad (2012): Usmeno pamćenje i zaborav. Krajiška epika I njeni junaci, Tešanj:
Planjax Tešanj.

Schmaus, Alois (1953): Studije o krajiškoj epici, Zagreb: Jugoslovenska akademija

znanosti I umjetnosti.

Nazečić, Salko (1998): “O nekim pitanjima muslimanskih epskih pjesama.” U: Đenana

Buturović / Munib Maglajlić (ur.) Bošnjačka književnost u književnoj kritici. Usmena
književnost, Knjiga II, Sarajevo: Alef.

Bećirbašić, Belma (2011): Tijelo, ženstvenost i moć. Upisivanje patrijarhalnog diskursa u

tijelo, Zagreb – Sarajevo: Synopsis.
Burzynska, Anna / Markowski, Michal Pawel (2009): Književne teorije XX vijeka,
Beograd: Službeni glasnik.
Zaharijević, Adrijana: Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI
vijeka, Beograd: Artprint.

17