PSIHOLOŠKI PROFIL DJECE ŠKOLSKE DOBI

Živan Bezić

Budući da je govor o psihološkom p ro filu djece školske dobi, odmah

nam se nameću pitanja: K o ga sm atram o djetetom školske dobi? S kojom
godinom života dijete stupa u školski život? K ada prestaje biti d i j e t e ,
prem da i poslije ostaje školski polaznik?

O vd je ne mislimo ulaziti u pitan je kada je neko dijete zrelo za poha­

đanje škole. T o je pro'blem za sebe o kojem u se još u vijek živo rasp ra v­
lja u pedagoškim krugovim a. M i ćemo se ogran ičiti samo na konstati-
ra n je činjenice: početak školske obveze n ije u svim zem ljam a vezan za
istu godinu života. T a k o npr. u S A D i n ekim drugim državam a djeca
polaze u školu u šestoj godini života, a u nas istom u sedmoj. M eđutim ,
ispravno datiranje početka školovanja v rlo je važna stvar, je r duševne
sposobnosti i mogućnosti šestogodišnjaka nisu iste kao i sedm ogodišnja­
ka. No, kako nam n ije nam jera rješa va ti problem školske zrelosti, osta­
jem o pri činjenici: naša djeca polaze u školu u 7. godini života.

N aglašavam o još jednu stvar: n ije nam svrha proučavanje psih ologije
djeteta kao »školskog« djeteta, već samo kao djeteta k oje se nalazi u
životn oj dobi od 7. do 11. godine, što se inače podudara s vrem en om
pohađanja osnovne škole. Istina, d jetin jstvo teče već od rođenja (p rvo
ili rano djetin jstvo), ali se zbog opsežnosti m aterijala ograničavam o samo
na kasnije djetinjstvo, tj. školsko. K a o posljedn ju granicu d jetin jstva
uzimamo, opet bez teoretskog obrazlaganja, jedanaestu godinu, nakon
k o je se više nikoga ne m ože sm atrati djetetom . Doduše, i poslije te g o d i­
ne dječak ostaje »školsko b iće« i p rosljeđ u je svoje školovanje, ali više
n ije d ijete već dječak ili djevojčica.

P rizn a jem o da time nismo u klonili svaku poteškoću u stručnom nazivu

živo tn e dobi djece između 7. i 11. godine. Jer, zašto bi se to doba m oralo
n aziva ti upravo »školsko doba«? N a taj način se jednom vanjskom fa k ­
toru u životu djeteta daje prednost pred unutarnjim čim benicim a ra z­
voja, a ova se faza razvitka krsti po jed n o j nebitnoj činjenici. K tome,
fenom en skolarizacije još n ije faktičn o i potpuno obuhvatio svu djecu
svijeta, pa ni naše zem lje. S druge strane, opet, ne m ožemo p rih va titi
n aziv »dječačko doba«, je r onda činim o nepravdu djevojčicam a. N ek i
drugi pokušaji stručnog n azivlja za o vo ra zd o b lje života još m an je o d ­
gova ra ju punoj stvarnosti. U n ep rilici da nađemo b o lji ostajem o p ri
nazivu »školsko« dofoa djetinjstva.

N ik ak o ne možemo m im oići još jedan problem , a to je pitanje p e r i o-

d i z a e i j e . V rije m e od pet godina, tj. od sedme do jedanaeste, predug
je period u brzacu d jetin jstva da bismo ga m ogli obuhvatiti jed n im
potezom pera. Treba ga rastaviti na m an je jedinice, a li koje? H oćem o
li se zaustaviti na staroj klasičnoj diobi živo ta na septenare ili ćemo

136
u svojiti n ajn oviju teoriju o dekadama (Peck, Thom ae, L e h r 1)? Sigurno
je da su obje preširoke. Hoćemo li dati prednost p eriod iza ciji od 5 godi­
na, kako to čini C harlotte Bühler? U tom slučaju se upada u poteškoće
pri tretiran ju puberteta. M ožda bi nam dobro došla m etoda m odelizacije
(Stufenm odelle, M odellvorstellu n g), koju zastupaju neki n o v iji psiholozi,
da n ije dosta uopćena, tipizirana i često daleko od stvarnosti. Zgodna je
G öttlerova dioba na in diferetne i diferentne faze,2 ali n ije sama dovoljno
izdiferencirana i ne odgovara cilju što smo ga sebi postavili. V rlo nam
je bliza Cruchonova razdioba na »p etite enfance — m oyenne enfance —
grande en fan ce«,3 no u njoj ne možemo pronaći živo tn e p rilik e naše
djece. Na žalost, naši domaći pedagoški i psihološki pisci nisu p ro ve li
periodizaciju o ve dobi, nego su ostali pri općem n azivu »m la đ e školsko
doba«/1 K ad 'bismo u svo jili metodu am eričkog pediatra Gesella,5 koji
proučava i karakterizira svako godište života napose, m islim da ne bismo
pogriješili, ali bismo onda otišli predaleko i m orali zaći u b rojn e p oje­
dinosti. Zbog istog razloga skroz nam je nem oguće u laziti u još užu
periodizaciju djetin jstva , koja vodi računa čak i o n ajm an jim ra zd o b lji­
ma razvoja, tako da je još 1959. g. psiholog Höhn, osvrćući se na teorije
18 auktora, n ab rojio 61 razvojnu fazu u d jetin jstvu i m ladenaštvu.6

U toj prašumi razdiobnih mogućnosti op red jelju jem se za tročlanu perio­

dizaciju m lađega školskog doba, koju će om eđivati godine: sedam (I faza),
osam i devet ( I I faza), te deset i jedanaest ( I I I faza). Psih ološki i m eto­
dološki razlozi traže da lučimo psihologiju prvoškolaca od one koja je
svojstvena djeci osme i devete godine, a isto tako da poštujem o razlike
u odnosu na stariju djecu što se nalaze pred pubertetom .

Preskočivši neke druge m anje problem e, koje bi nam m ogao postaviti

predm et naših razm atranja, moramo se ipak zaustaviti na jedn oj dilem i:
Hoćem o li ostati samo i čisto na psihološkom p ro filu djece školske dobi
ili ćemo p rijeći također i na praktične zaključke pedagoške i katehetične
naravi? K ako p o sta vljen i naslov g o vo ri samo o psihološkom profilu , ostat
ćemo u n jego vim granicam a i nećemo ulaziti u podru čje pedagogije,
pastorala ili katehizacije. Ipak, da ne bismo ostali na pukoj teo riji i
opisivanju, osvrnut ćemo se barem na neke osnovne religiozn e, odgojne
i katehetske aspekte ra zvo ja naše djece.

Tako, dakle, o v i reci neće 'biti jedan suhi psihogram , nego — ako se
sm ijem tako izra ziti — i jedan kratki akciogram.

I. Prvoškolac (7. godina)

N a jp rije ćemo se zadržati na psih ologiji prvoškolca, tj. djeteta od 7 godi­

na, je r to je m e đ a š n a godina u životu djece.
•
1 Das neue L e x ik o n der Pädagogik, I sv. Herder, 1970, str. 33.
2 J. Göttler, System der Pädagogik, 12 izd., Kösel, München, 1964, str. 359.
3 G. Cruchon, P sych ologie pédagogique, I sv., Salvator, Mulhouse, 1966.
4 E ncikloped ijski R je čn ik Pedagogjie, Zagreb, 1963, str. 246. S. Pataki i dr.,
Opća pedagogija, 11 izd., Zagreb, 1967, st. 74, 87. J. Kuničić, Kršćanska peda­
gogija , Zagreb, 1970, str. 173.
5 A. Gesell i F. Ilg, L ’E nfant de 5 à 10 ans, Presses Univ., Paris, 1953.
ü Das neue L e x ik o n der Pädagogik, I sv., Herder, 1970, str. 364.

137
Prem d a je psihološki razvoj usko povezan s tjelesnom kondicijom d je ­
teta, o n jo j nećemo (kratkoće radi) ništa go vo riti.
G la vn a karakterista ovoga doba jesu znatne ž iv o tn e p r o m je n e , k oje na­
staju pod uplivom endogenih i exogen ih čim benika.
Odlučujući v a n j s k i fa k tori jesu:

N o v i a m b ije n t u koji d ijete dolazi. D otada je ono poznavalo samo rodni

dom, dvorište, par obližnjih ulica i svo je susjedstvo. Sada je suočeno
s n ovom sredinom: školom, crkvom , poteškoćam a puta do škole i crkve,
opasnostima prom eta i vrem enskih nepogoda, često je za d ijete polazak
u školu p ra vi duševni š o k , osobito ako za nj n ije b ilo p rip ra vljen o ili
pak loše pripravljen o (zastrašivanje školom ). M noga djeca u velik o m
strahu dočekuju p rvi dan škole, a nekada b iva ju i silom vođena u školu.

N o v i a u k to r iie ti. Pohađanjem škole i vjeron au ka dijete se susreće s no­

vim auktoritetim a. P r ije je ono ž iv je lo okruženo toplom lju b a vi majke,
sigurno pod brižnom zaštitom oca, tetošeno popustljivošću djeda i bake.
Sada je suočeno s n ovim au ktoritetim a: učitelja, u čiteljice i svećenika.
K a k o će ono d o živjeti n ove auktoritete? T o zavisi od d v ije stvari: od
slike koju su mu ro d itelji o njim a stvorili, te od prihvaćanja i dočeka
d jeteta od strane učitelja i svećenika.

P r v a em ocionalna reakcija djeteta u susretu s n ovim od go jiteljim a jest

u glavn om s t r a h , ali poslije — ako u čitelji i svećenik budu na visini
svoga zadatka — dijete je sposobno za pravu lju bav, poštovanje i d iv lje ­
n je prem a svojim (vjero)u čiteljim a.

U laskom u šire društvo d ijete ulazi i u n ove lju d s k e odnose za k o je još

n ije spremno. Osim odnosa prem a u čiteljim a ono susreće nove i nepoz­
nate d ru gove u školi, a m noge m lađe i sta rije neznance na putu. Od
obiteljske socijalizacije d ijete prela zi u širu društvenu socijalizaciju.
Odsada će razred za njega biti važan ž ivo tn i problem . Položaj u raz­
redu, borba za uspjeh, prestiž i p rija te ljs tv o novih drugova, sustav nas­
tave, pažnja učitelja — sve su to v r lo va žn i m om enti u fo rm a c iji psihe
jed n o g prvoškolca (osobito jedinca ili razm azanca).

P ed ag ozi su opazili da d ijete od 7 godin a hoće da ima »s v o je « mjesto,

i to posvuda: u kući, za stolom, u autu, u školi. U porno gura sa »svo ga
m jesta « braću, sestre, drugove. Tako se stvaraju n ovi s u k o b i i nove
napetosti u životu prvoškolca.

Stupanjem u školu nastaje za dijete i n o v o s h v a ća n je ž iv o ta . Dotada je

za nj ž iv o t bio samo igra, a sada postaje rad i red, stega i dužnost. Dis-
cipulus i disciplina spadaju u istu etim ološku i stvarnu kategoriju . Iz d i­
daktičkog sustava »ludendo discim us« p rela zi se na sustav »laboran do dis-
cim us«. U lazak u školu sedm ogodišnje d ije te uzim a jako ozbiljno. Tom e
doprinose još d v ije psihološke pojave. Jedna n egativna: prvoškolac naim e
nema smisla za humor; druga pozitivn a: izjed a ga težnja za savršenstvom
(neprestano mu je guma u rukama, briše, p o p ra vlja i d otjeru je svoje
rad ove).7

7 A. Gesell i dr., L ’Enfant de 5 à 10 ans. Presses Univ., Paris, 1953, str. 152.

138
N o v e dužnosti djetetu donose i n ove b rige i zadatke. K a k o se snaći izvan
doma, kako izm aći svim prom etnim teškoćama, kako ne zakasniti u ško­
lu, koje m jesto zauzeti u novoj sredini, kako obraniti svoju malu ličnost,
kako steći sim patije novih drugova, osobito učitelja, kako polu čiti školski
uspjeh? T a k v i i slični problem i muče mališana. U z teškoće adaptacije i
socijalizacije n je g o v e brige povećava i prebrzo um aranje, je r dječje
umne i fizičk e snage još pišu dorasle n ovim zadaćama. D ije te na m ahove
sumnja u sebe, d o ž iv lja v a časove očaja i klonuća, lako plače, očekuje
pomoć starijih.
T o lik e ga n ovosti okružuju i tolik i n ovi zadaci pritisku ju da se dijete
plaši za svoj vla stiti id en titet (tako, npr., m ajke opažaju da djeca te
dobi ne vo le n ova odijela, u starima se osjećaju sigu rn ija ).8
S kakvim duševnim potencijalom d ijete ulazi u tu borbu za svoj
identitet?

U m n i kapacitet sedm ogodišnjaka potpom ognut je p rivrem en im zastojem

tjelesnog razvitka, tako da se može b o lje izvrš iti okoštavan je organizma
i n jegov pom ak u širinu, što om ogućuje nesmetani psih ički razvoj. U ži­
vaju ći re la tivn i Unutarnji mir, dijete se m ože lakše u hvatiti u koštac
s već spomenutim teškoćama što mu ih nameće va n jsk i svijet.
O sjetilno p ercep ira n je djeteta još je p reviše su bjektivno, površno i ne­
pouzdano. V eć je u 6. g. znalo ra zlik o va ti kod sebe desnu i lije v u ruku,
a sada to m ože ra zlik o va ti i u ostalih. U čvršću je svoju prostornu i geo­
grafsku o rijen taciju . Upućuje se u zakone m išljenja, k o je je zasada još
sasvim situaci ono, existencijalno, konkretno i subjektivno. S vladavši ta j­
ne čitanje i pisanja, z a vo li knjigu, naročito slikovnice, d ječ je novine,
stripove, bajke, basne i televiziju , ali ga film o vi, ako nisu podešeni za
djecu, još ne zanim aju. Pam ćenje mu je svježe, a li izrazito mehaničko.
D ijete v o li crta ti i u tom e n a jb olje izražava svoju psihu. D ječaci rado
crtaju avione, v la k o v e i brodove, a d jevojčice kuće i ljude. D jeca ove
dobi daju izgled ozbiljnosti i zam išljenosti. Nisu b r b lja v i kao u 6. g.,
p r ije govora počin ju razm išljati.
M akar je ču v s tv e n i ž iv o t sedmogodišnjaka lagano ustuknuo pred aktivi-
zacijom in teligen cije, em ocije i nadalje dom iniraju živo to m djeteta. G la v ­
nu ulogu igra ju čuvstva sim patije, lju bom ore i straha. Sedm ogodišnjak
je b o lji p rija te lj oca nego m ajke, d ivi se starijoj braći, nenavidan je na
malo mlađe od sebe, ali toplo v o li m aloga bracu i seku (ako ih nema,
onda ih žarko želi). P rem a m lađim a u kući zauzim a p ok ro viteljsk o drža­
nje, rado ih poučava i kara. Pom aže ro d iteljim a u čuvanju reda. Jako
je o sjetljiv, sklon sjeti i plaču, često d o življa va k rize duševnog i tjeles­
nog umora.
D ok je kao šestogodišnjak bio nemiran, živ, neobuzdan, žestok, razdraž­
ljiv , bučan i s v a d ljiv , sada je mnogo staloženiji, m irn iji i p ou čljiviji,
m ora ln o p o zitiv n iji. U dobi od 6 g. bio je nepostojan, neodlučan, sklon
extrem im a, neuljudan, o svetljiv i nedruževan, p ra v i egioist, a sada je više
usm jeren cilju, zna što hoće, izb jeg a v a extrem e, tru di se da hude u lju ­
dan, ima obzira i prem a drugima. Sedm ogodišnjak je uzor poslušnosti i
•
B A. Gesell, na istom mjestu.

139
urednosti, s tid ljiv je, prim a kritiku, čak je autokritičan. Sprem an je da
prizna krivicu (osim ako nema i sukrivca), ne želi žalostiti druge, rado
se prilagođuje, uslužan je i socijalan. Pokazu je interes za okolinu, oso­
bito za obiteljske događaje, za svoju školu i drugove. U čitelje i kateh ete
veom a poštuje. Im a v rlo ra zvijen smisao za pravdu.
Seđm ogodišnjak znade ra zlik o va ti dobro i zlo, iskreno se o p re d je lju je
za dobro, i sam želi biti bolji. L ju t i se na sebe kad pogriješi, ne trp i
vara n je u igri, osuđuje zloću i laž kod svakoga. Posjedu je osjećaj duž­
nosti (npr., nikako ne želi zakasniti u školu) i rado usvaja etičke norm e.
U o voj dobi d ijete stvara svoje p rv e ideale (građene na osobnim m o ­
delim a) i želi im biti vjeran. U strajn o je, točno, radišno i pokazuje p rv e
znakove karakternosti.
G la vn a mu je m a n a — ostala još iz ra n ijeg d jetin jstva — što rado
skuplja i svojata razne stvari. Još mu nisu dobro poznati zakoni v la s ­
ništva, posebno u odnosu prem a m lađoj braći i sestrama. U za sve to
n ije škrt, rado d ariva drugove. N ezgod n o je što u borbi za svoj id en titet
stalno traži »s v o je « mjesto, lako se vrijeđ a , p reo s jetljiv je, p la š ljiv i
p la čljiv, brzo se utječe oružju suza. B o ji se otvorene borbe, n jegov tip ičn i
način prosvjeda je bježan je s b ojn og polja uz plač i jecanje.

Popu t ostale djece i sedm ogodišnjak je religiozan. N em a poteškoća da

v je r u je u Boga, ako pripada kršćanskoj obitelji. Posjeću je crkvu, v o li
sv. obrede, rado moli. Zanim aju ga pitan ja smrti, s velik im strahopoči-
tanjem sudjeluje u sprovodu, s o čitim interesom posjećuje grob lje, za ­
p itku je za prekogrobni život. O du ševljen je rajem i, naravno, b o ji se
pakla. V jeru je u m agiju riječi, pism a i obreda. Uglavnom , djeca zam iš­
lja ju B oga na sliku svojih roditelja. K a d go vo re o Kristu, svoju pažnju
usredotočuju na n jegovo rođenje (jaslice) i sm rt (križ). Počin ju sum njati
u legendu o sv. N ik oli. K a o posljedicu nem arna vjersk o g odgoja u kući,
pojedina djeca mogu pokazivati ve lik o vjersko neznanje, dosta prazn o­
v je r ja i1predrasuda.
Presudna vjerska novost za prvoškolce je početak vjeronauka. V ećin a ga
iščekuje s radošću i zanim anjem . N aravn o, i odnos djeteta prem a v je r o ­
nauku najviše zavisi o stajalištu o b itelji. U gradu m nogi ro d ite lji ne
šalju djecu I razreda na vjeron au k zb og straha od prom eta ili zbog m iš­
lje n ja da je to za malo dijete prenaporno. Prva šići se župnika plaše i
sretn iji su ako im je v jero u čiteljica časna sestra. A k o im aju osnovno
vjersko predznanje i vla d a ju tem eljn im kršćanskim form ulam a, kateh eti
ostaje više vrem ena za rad u dubinu. Prik la d a n vjeronaučni učbenik
silno olakšava katehizaciju. K on cem I razreda dolazi u obzir i I sv. p ri-
čest s odnosnom pripravom . D o živ lja ju p rv e pričesti moramo, bez sum­
nje, posvetiti veliku pažnju.9

II. Dijete u 8. i 9. godini

O ve godine nisu p rijelom n e u živo tu djeteta, one samo usavršavaju te ­

kovin e 7. g-e. N a sta vlja se proces r a s t a i stabilizacije na somatskom
i psihološkom području.
•
ö II. Donat, Das heilige M ahl, Seelsorge Verlag, Freiburg, 1970.

140
U ovim godinam a dijete uživa m nogo b o lje zd ra vlje, rijetk o je bolesno
(najviše prehlade, othitis, ospice), često i obilato jed e i dobro spava. Oko
9. g. m ogu se p o ja v iti razni tik o v i ili pak o b n o viti ako ih je ! d ijete
p rije imalo. Z b og svoje živahnosti i nesm otrenosti djeca sada često stra­
daju u razn im nezgodam a (prom etne nesreće, utapanja, padovi, lom ovi
ruku, nogu i si.).

D u ševni ž iv o t osm ogodišnjaka i devetogodišnjaka psiholozi karakterizi­

raju kao »dob a n aivnog realizm a«. D ijete naime teži realnom i o b je k tiv ­
nom spoznavanju svijeta, ali n jegovo percepiranje i p ojm ova n je još odišu
đjetinjskom naivnošću. Opažanje je zorno, predočbe konkretne, sudovi
su pretežno su bjektivni, makar se opaža iskreno nastojanje oko O bjektiv­
nosti. U tom e mu mnogo pom aže školski rad. D ije te se rado izražava
crtanjem i sada već uočava zakone perspektive. Ig ra mu je još u vijek
glavna aktivnost. D ječaci se bave n a jra d ije konstruiranjem , a djevojčice
oblikovan jem i ukrasivanjem . S v i cijen e ručni rad.

N jih o va mašta još ž iv i od fantastičnog svijeta ran og djetin jstva, bujna

i fabulozna, ali sada dijete sve više zapaža razliku izm eđu mašte i zbilje.
Sposobnost je pam ćenja na svom e vrhuncu, je r nakon 10. g. pokazuje
tendenciju sla b ljen ja .10 U ovo doba d ijete nauči svake godine po prilici
1000 n ovih riječi. M išljen je n ije više onoliko situacijsko kao u prvoškol-
ca, rađa se slutnja o objektivn oj stvarnosti svijeta, počin je n ovi način
poim anja putem apstrakcije i generalizacije. D ijete o tk riv a veze u odnosu
uzrok-posljedica, usvaja p ravila lo gičk o g m išljen ja i pokazuje kritičko
stajalište prem a okolini. U 9. g, d ijete je već sposobno da p rije neke
zadaće ili rada ozbiljno prom išlja. Ž e li uspjeti, ima smisla za dnevni
red. Rado piše, prepisuje, crta, sastavlja i rješava zadatke. V rlo je zna­
tiželjno, ispunja ga otkrivalački zanos. Zanim aju ga ceste, pruge, putovi,
lutanja, prom etna sredstva, tehnika, istraživan je, izum i, nepoznate zem lje
i narodi, osobito oni exoticni. U istraživan ju prošlosti uči se ra zlik ova ti
povijest od p riče i legende.

Norm alno d ijete sada veselije pohađa školu, tamo se osjeća sigurnijim ,
stvara sebi svoj n ovi svijet, ra zličit od obiteljskoga. S v e više čita (naro­
čito d jevojčice), v o li uzbudljivo i komično štivo, putopise, krim iće i živo t
životinja, rado gleda ilustracije, strip ove i k ataloge; a o m iljeli su mu
predm eti crtanje, zem ljopis, p ovijest i poznavan je prirode. S ve radije
sluša radio, gled a televiziju i film o v e (n ajviše w esterne, akcione i detek­
tivske sadržaje, avanture, ratove, a d jevojčice: operete i balete). N i
dječake ni d jev o jčic e još ne zanim aju lju b a vn i film o v i. U školi su m anje
p a žljiv i i m a r ljiv i od prvoškolca, a li v o le u čenje u grupi. O rijen tira n i
su prem a praksi.

Č u vstven i ž iv o t učenika 11 i I I I razreda, u odnosu na prvoškolca, dobiva

na živosti i ved rin i. »K lin a c « n ije više onoliko sjetan i o sjetljiv, v o li
radost i svetk ovin e (npr. drago mu je sla viti im endane ili rođendane),
ispunja ga radost života i osjeća se sretnim. Ž ivah a n je i aktivan u
svemu, dobra apetita, veseo, brz, znatiželjan, odvažan. Duševno i tjelesno
•
10 A. Trstenjak, O ris sodobne psihologije, Založba Obzorja, Maribor, 1969, str. 377.
n Gesell, nav. dj., str. 464.

141
eksplozivan, v o li pokazivati sv o je vještin e i snagu. O datle razne v r a to ­
lom ije, tučnjave, borba, n atjecan je, trčanje, penjanje, b icik liza m i druge
opasne igre.
D jeca su općenito ponosna na s v o je roditelje, osm ogodišnjak je osobito
privržen majci, odan je sv o jo j o b itelji, no želi upoznati fa m ilija rn i ž iv o t
svojih drugova i rado zalazi u n jih o ve kuće. P o sljed n ji a fe k tiv n i zn a k o vi
nježnosti pripadaju m ajci (u čem u psihoanalitičari naziru E d ip o v kom ­
pleks), ali već u 9. g -i djeca više stoje pod uplivom oca i drugova. P rem a
baki i djedu postaju grubi. Izva n svo je kuće se vladaju u lju d n ije. U č i­
te lje i dalje obožavaju, pa im je n ajdraže ako se o vi s njim a dru garski
poigraju. S ve više osjećaju potrebu društva, sve češće su na ulici i ria
igralištim a, vole se n atjecati in dividu alno i grupno. P rih va ća ju p ra v ila
igre, ali ako su oštećeni znadu b iti agresivn i i sva d ljivi. Na p rva še g le ­
daju s visoka i pokroviteljsk i. P rem a životin jam a su n erijetk o okrutni.
U školi i na vjeronauku, m eđutim , upoznavaju i viša čuvstva: religiozn a,
moralna, estetska i socijalna.

M o ra ln i ž iv o t učenika postaje sv je s n iji i stabilniji. On doduše rado opo­

naša starije, jako je sugestibilan i još u vijek prilično dobro sluša, a li se u
njemu pokazuje sve veća težn ja prem a em ancipaciji i samostalnosti. K a d
mu se nešto zapovijeda u kući, znade reći »sad ću« ili »zašto baš ja «, a
u školi ne pita više za svaku sitnicu: »D rugarice, mogu li o vo ili on o?«
N e v o li da ga sta riji prate na putu ili kore pred nepoznatim osobama.
Jako je zabrinut da ne ispadne sm iješan u očima drugih. Im a sm isla za
humor, ali samo na tuđi račun. S v o je p rija te lje voli, cijen i p r ija te ljs tv o
starijih dječaka, izlaže se p o g ib e lji da bude od njih iskorištavan na razne
načine, počinje tražiti svoju grupu k ojoj će se prikloniti. S u d jelu je u
tuđim em ocijam a ,m ilostiva je srca. U za sve to u živa drugoga »s tra š iti«
ili mu se rugati. D jevo jčice su m a n je postojane u svojim p rija teljstvim a .
Još se bez ustručavanja igra ju s dječacim a, ali iskazuju a fin ite t prem a
ženskim tipovim a igara (bebe, k rojen je, domaćinstvo i si.).

U čenikova v o l j a jest sve osobnija i sve bolje razumski m otiviran a.

Sad već počinje pitati za ra zlo ge naredbi, raspravlja s m ajkom , m lađe
sa svom ozbiljnošću kritizira. Sam opouzdan je, hvalisav, traži p r iv ile g ije ,
očekuje nagrade, starijim a se ž e li dopasti. Sklon je pretjeran ostim a,
osobito u govoru, neoprezan je ,n estrp ljiv, neustrajan i u v ije k m u se
nekamo »žu ri«. U 8. je g -i sklon srdžbi i osveti, zna bjesnjeti, baca k r iv ­
nju na drugoga, ali u 9. je nešto sm iren iji, au tokritičniji, s više osjećaja
odgovornosti. Tada već rasuđuje po svo jo j savjesti, poziva se na pravdu,
istinu i dobro, osjeća potrebu da se p o vjeri, ispovijed i i dade z a d o v o lj­
štinu za pogreške. S tidi se ako je lagao ili ukrao, cijen i pošten je i drago
mu je da se u nj ima p o vjeren ja . Shvaća da je grijeh u vreda B o ga i
roditelja.

Frem da ga nazivam o »k lin c em «, on je zreo za m oralni odgoj. M a k a r

je sklon da opravdava svo je čine (a zar to isto ne radim o i m i stariji?),
ipak posjeduje osjećaj k rivn je, stidi se za počinjene pogreške te zna p ro ­
cijen iti svoje i tuđe postupke. P rim a i kaznu kad ju je zaslužio i kad je
zadana »svim a jedn ako«. Sretan je ako mu se nešto oprosti ili ako je za
dobro djelo pohvaljen i nagrađen. Stara mana svojatan ja m jesta, stva ri

142
i novca tra je i dalje On rado ima svoju vlastitu kašicu, a džepovi su mu
u v ijek prepuni raznih predm eta. M ožda je n jeg o vo j gram zivosti k riva
sklonost za sakupljanjem , posjedovan jem i zbirkam a. V esele ga sve n ove
stvari, ukrasi, o d jevn i predm eti, igračke, značke, slike i knjige. K a d se
apelira na n jego vu plem enitost, pokazuje i zn akove darežljivosti, osobito
u 9. g-i. Rastresenost, za b ora vljivo st i neurednost red ovite su p o ja ve u
dječaka o v e dobi.

Ü nekoj p ra voj sexualnoj zn a tiželji u ovom razdoblju još se ne m ože

go vo riti. D ječaci i d]evojčico međusobno ig ra ju i odnose se sasvim p r i­
rodno i bezazleno, prem da pokazuju ra zličite naklonosti u vezi s igrom .
N o i jed n e i druge zanim aju počeci ljudske p o vijesti, nastanak čo vječje g
života i sasvim konkretna pitanja: kako sam se rodio, kako su došli na
svije t m oj braco i seka? S va djeca znaju da se odrasli žene ili udaju,
pa se u školi ili u susjedstvu m ogu stvo riti p rv e rom antične sim patije,
koje ne p rela ze o k vire čednosti. U v e z i s tim e nastaju i međusobna zadir-
k iva n ja o n ečijoj »c u ri« ili »m la d iću «.

R e lig io z n i ž iv o t nižeškolaca, ako pripadaju katoličkoj obitelji, o d vija se

u znaku pozitivnosti. D obro se snalaze u svije tu vjere, Boga ljube, s v e ­
ćenika poštuju, vjeronau k m a rljivo uče i crkvu re d o v ito pohađaju. A n tro -
pom orfn i i spacijalni p o jm o vi o Bogu, pom alo se raščišćavaju. N a jviš e ih
zanim aju b ib lijsk i događaji i prikazi neba. P o v ije s t spasenja im je z a ­
n im ljiva , iako nisu u stanju ra zlik o va ti p ojed in e historijske slojeve (G e ­
sell n avod i p rim jer jednog m alog Am erikanca, k o ji iz ja v lju je da je
W ashington lice iz B ib lije .11) U 9. je g -i d ije te već dosta kritično, ne
v je ru je više u legendu o sv. N ik oli, a vjersk e istine prim a pom alo racio-
nalistički.

Jedan 9-godišnji švicarski dječak dao je za n im ljiv u iz ja vu o svojoj vjeri.

On v e li doslovce: »D ra g i je B o g jedan pobožan čovjek. On je n evid ljiv.
On je č o v je k kao i mi, ali m nogo pam etniji. Ja ne znam kako on izgleda,
ja ga još nikada nisam vidio. Ja ga ne m ogu točno sebi predstaviti kao
čovjeka, a li znam da on p o stoji«. V je ro u č ite ljica L o re Schm id kom entira
go rn je r ije č i ovako: U toj se iz ja v i jasno o čitu je vjerska psihologija d je-
čakove dobi.12

V id im o da još u vijek p revla d a va antropom orfno poim an je Boga (G ott ist

ein fro m m er Mann .. . ein Mensch w ie w ir ,. .). Za dječaka je gla vn a
oznaka B oga svetost, dobrota (ono »fro m m e r M a n n « sim bolizira svetost
i krepost). B og je ipak neko duhovno biće (er ist unsichtbar, reklo je
dijete). Ono nazire Božju veličinu, je r B o g je svakako veći od čovjeka
(v ie l g e s c h e ite r. . . ich kann ihn m ir nicht recht vo r stellen w ie ein
Mensch). Ipak dijete već pokazuje izv je s n i realizam i kriticizam (Ich
weiss nicht recht, w ie er aussieht, ali bi, dakako, želio to znati: Ich habe
ihn noch nie gesehen, što zvu či kao n eki p rigo vo r, pa se tu k rije već
jedna m ala vjerska sumnja). U za sve to d ijete još čvrsto vjeru je i odba­
cuje sum nju (aber ich weiss, dass er da ist).
•
12 L. Schmid, Religiöses E rleben unserer Jugend, Evangel. Verlag, Zollikon,
1960, str. 64.

143
T o je vrijem e kada d ijete obično prim a sakramente ispovijedi, p ričesti i
krizm e, kada rado m oli samo i u skupinama, kad odu ševljeno p osjeću je
d ječ je mise, kad je osvojeno litu rg ijo m (gradi kod kuće oltariće, » g o v o r i«
misu, inscenira procesije i si.) i revn o dolazi na vjeronauk. D ječa ci su
odlični ministranti, a d jev o jč ic e m arne pjevačice, čistačice i re v n ite ljic c
u crkvi.

HI. Svršetak djetinjstva (10. i 11. godina)

S IV . i V. razredom osn. škole norm alno d ijete završava svo je d jetin jstvo .
Nastupa novo p r e l a z n o do>ba, ovaj put u dječaštvo, odnosno d je v o -
jaštvo. N o značajka je toga p rijela za da se ne o d vija ni burno n i olujno,
kao što će biti npr. u pubertetu. P re la z u dječaštvo zb iva se b ez potresa
i erupcija, neprim jetno, postupno i skladno. To je v rije m e tjelesn e i
duševne ravnoteže d jetin jstva u n je g o v o j zreloći, bez naročitih problem a.
N a lič i « a tišinu pred oluju, na ono stanje m ora k oje T a lija n i z o v u
»bon accia« (ili, u dijalektu, »b on a zza «), dakle term inom k o ji im a k o rije n
u riječi »bu on o«. T o je p rivrem en a faza odm ora i m irovan ja, kada d ije te
priku plja snage za slijedeći v e lik i skok u životu, tj. zalet u d ječa štvo i
B'jladenaštvo. U tom svom zaokretu prem a mladenaštvu, d ije te je još
bezbrižno, sve mu ide lako, i ne sanja o vihorim a što se spremaju.
D jevo jčice p rije napuštaju d jetin jstvo nego dječaci. U 11. g-n i one n i u
k ojem slučaju nisu više djeca. N jih o v razvitak žuri barem 1 do 2 god in e
ispred ra zvoja dječaka,
S 10. g-om jedni i drugi ulaze u n o v u živo tn u sredinu, p rih va ća ju n ove
auktoritete, zauzim aju d ru k čiji stav prem a životu i okolini. N jih o v ž iv o t ­
ni am bijent n ije više samo rodna kuća, crkva i škola. D ob iva n o ve i šire
horizonte: d ijete sada že li um aknuti tjesnoći doma i škole, stalno je na
ulici, livadam a i polju (g d je ih ima, dakako). Požudno upoznaje svo ju
okolinu i okolicu, n ove k rajeve, daleke zem lje i h tjelo bi o tk riti čita v
svijet. U v ije k je u društvu svo jih vršn jaka te među n jim a odabire svoj
uski p rijateljsk i krug, fo rm ira društvanca, klape, klubove i m ale »b a n d e «.
M uškarci izražavaju svo je p r ija te ljs tv o skupnim lutanjem , bučnim ig r a ­
ma, utakmicama i tučnjavom , a ženske, više, m irnim zabavam a, z a je d ­
ničkom šetnjom i čavrljan jem . One se više interesiraju za dom aći ž iv o t i
u svojim igram a p ro ž iv lju ju sve odnose i situacije o b iteljsk o g kruga.
U ovo vrijem e nastupa i sm jena a uk toriteta, prem a onoj: »S ta ri sveci za
oltar, n ovi sveci na o lta r«. S ta ri sveci d jetin jstva —- ro d itelji, d je d o v i i
bake, učitelji, svećenik — ustupaju m jesto novim kum irim a: d ru govim a
i starijim dječacima. D ječa k o v id o l je sada šef n jego ve klape, »š v r ć o «
spreman na »hu n cu tarije« i sm ione p o d vig e što razdražuju starije. D r u -
g a r s t v o ■— i to lo jaln o i v je rn o drugarstvo — sada je vrh o v n i zakon
dječačkog života. Oni počinju sve k ritičn ije i oštrije suditi svo je ro d ite lje
i učitelje. Za njih su n a jveći au ktoritet starija braća i višeškolci, te n ikako
više ne žele biti »m am ina m aza«.

Razum ljivo, n ovi id o li su u v e z i i s n o v im idealima. D ječaci preziru svoj

dosadašnji status »d ob ro g i poslušnog djeteta «, više uopće neće da budu
djeca, žele da budu više cije n je n i nego n jih ova mlađa braća i sestre, da
se sm atraju velik im a i odraslim a. S nam jerom da istaknu svoju n ezavis-
riost dječaci se počinju vla d a ti drsko i prostački, a d jevojčice često » o b je ­
se nos« i protestiraju grcanjem i plačem . Sam opoštovanje im raste a
s n jim e i kritičnost prem a starijim a uz jaču sposobnost zapažanja n e­
pravdi. T im e započinje proces za tvara n ja u same sebe, otuđenja od o d ra ­
slih i fo rm ira n ja gangova. S v o je tajne drže za sebe, p o vjera v a ju ih samo
n a jv je rn ijim prijateljim a, stvaraju svoj posebni jezik, drugim a n era­
zu m ljiv.

N aravno, dječaci još ne znaju jasno fo rm u lira ti svo je ideale, ali bi se o v i

da li ozn ačiti kako slijedi: do 10. g. djetetu je ideal »d ob ro ta «, do 15.
»p ra v d a « ,a poslije 15. »istina i p ra vd a «, kojim a se još pridru žu je i
»lje p o ta «. Predpubescenti pom alo ulaze u ono svoje radikalsko raspolo­
žen je k o je će poslije u pubertetu i adolescenciji biti tako sim ptom atično.
Stoga oni cijene samo junake, b ilo one iz priča ili one iz života, te se i
sami zam išljaju u herojskim ulogam a. Od srca preziru lju b a vn e p riče i
m oraln e kukavice. V o le čitati h istorijske ili romansirane b io g ra fije i
napete pustolovine, gd je im im pon ira sm jelost, snaga i junaštvo.

Da bi se m ogli p rib ližiti svojim idealim a i da bi m ogli od go vo riti zadaci­

ma što im se nameću, dječaci i d je v o jč ic e pronalaze u sebi nove tjelesn e
i duševne snage. Nakon 10. g -e počinju nešto brže rasti, a žlijezd a n i su­
stav postaje a ktivn iji. T ije lo se izdu ži i om ršavi ,ali m išići postaju g ip ­
k iji i tvrđ i, u neprekidnom pokretu. M oždane fu n kcije jačaju, ra cio n al­
nost i logičnost m išljenja b iva ju izra zitije . Misaono apstrahiran je, siste-
m atiziran je i gen eraliziran je počin ju b iti re d o v iti način um ovanja 11-go-
dišnjaka. Pam ćenje je živo, fa n ta zija bujna, a li s tendencijom da se p r i­
lagodi stvarnosti. O datle iz v ire produ ktivn a snaga ove dobi, kada se
o tk riva ju umjetnički, pjesnički i prak tičn i talenti u n jih ovim p rvim k r e ­
ativn im pokušajima.

Poznato je da Francuzi dobro d ijete n aziva ju » l ’enfant sage«, što je znak

istaknutog vredn ovan ja k rite rija »la sagesse«. A k o je ikada taj k rite rij
na mjestu, onda je to u dobi od 7 do 10 godine. P o slije će ra zlozi srca
prevagnuti, ali za sada dječak hoće da bude razuman i da postupa ra ­
zumno. Škola ga je naučila racionalnom m išljenju i vladanju. Od m alog
prirodoznanca k o ji je u vijek pitao »š to «, nakon 10. g-e ra zv ija se m a li
mudroznanac k o ji će sve češće p ita ti »za -što «. G ovor mu n ije više samo
sredstvo komuniciranja, nego i oruđe m išljenja.

Duboka em ocionalnost pripada i o vo j dobi, ali je dječaci ne vo le očito­

vati, ne trpe sentimentalnost i n ježnost ih razdražuje. Zb og toga i dječaci
i d jev o jčic e pokazuju neku van jsku oporost u izražavanju čuvstva. S v o je
ro d itelje vo le kao i do sada, ali ih postupak roditelja sve više povređu je.
N aročito pate zbog nesloge oca i m ajke, što ima jakih reperkusija na n j i ­
hov unutarnji, školski i društveni živo t. Npr., Duško, 11-godišnji sin
liječn ik a i liječnice, otkad su se n je g o v i ro d itelji rastavili razapet je iz ­
među lju b a v i prem a ocu i m ajci, je r pošteno nastoji da bude prem a
obama pravedan i obama drag. K a d mu se m ajka preudala, ogorčen se
priklon io ocu. K a d mu se i otac nan ovo oženio, čaša je bila puna, Du.ško
se osvećuje maćehi i ocu p rog an ja ju ći maćehu paklenskom m ržnjom , i

145
napokon b je ž i iz kuće G. M enut tv rd i da preko 60% m a lo ljetn ih delin ­
kvenata potječe iz rastavljen ih o b itelji.13

Egocentrizam i egoizam , dominantne note djetin jstva, u ovom se raz­

doblju nalaze u povlačenju . D ječaci priznaju i p ra va drugih, stiču
s o c i j a l n i osjećaj, dapače su sprem ni na plem enitost i žrtvu . Pokazuju
v e lik i smisao za grupu i grupni život, priznaju važnost norini, poštuju
p ra vila igre i v rlo su o s je tljiv i za svaku nepravdu. U čuvstveno-m oral-
nom smislu n a jg o ri je položaj jedinaca, je r u n jih nem a norm alno ra z v i­
jen oga socijalnog osjećaja.

M ora l predpubescenta ra z v ija se u pravcu em ancipacije. N akon fa ze m o­

ralne anom ije (do 4. g.) i h eteronom ije (do 10. g.), nastupa fa za auto­
nom ije. U 7. g -i d ijete prihvaća strogost zakona, u 8. i 9. tra ži njihovu
pravednu prim jen u (a li u smislu form aln e pravednosti), u 10. pak oče­
ku je n jihovu hum anizaciju. U z tu pretpostavku p rih vaća i kaznu kao
odgojno sredstvo. S u b jektivn o shvaćanje m orala očitu je se i u nejedna­
kom držanju prem a drugim a: prem a roditeljim a i u čiteljim a dječak ove
dobi n ije iskren, prem a p rija teljim a više je nego lojalan, a u b o rb i s pro­
tivn icim a (npr. onim a iz suparničke bande) smatra da je sve dozvoljeno.
Posluh starijim a opada, autonom ija osvaja sve više prostora, nagon za
n ovim i nepoznatim tjera dječaka u razne pustolovine. Š kolske la zi su
na dnevnom redu, je r se laž smatra samoobranom od n asilja starijih.
Č itav razred je solidaran u obrani kolege k o ji se n alazi u škripcu. P o
n jihovu sudu n a jv eći su g rijesi preva ra druga i krađa (a li ne u kući),
a n ajveća krepost: vjern o st drugovim a.14

A m eričk i psih olog B ron fen brenn er razliku je pet gla vn ih tip o va među
pređpubescentim a: in tro v ertira n i egoist (self-oriented), dru garski (peer-
oriented), socijalni (collective-orien ted), poslušni (adu lt-orien ted ) i vrije d -
nostni tip (valu es-orien teđ),15 N ajčešći su ipak društveni tipovi, tj. I I i III.
D ife re n cija cija među spolovim a tek je na pomolu. U o vo j dobi se otk riva
samo preko n egativn ih znakova. Sexualnost je još u v ijek u latentnom
stanju, erotska nezainteresiranost je očita, a čednost je n jezin van jski
znak. Zasada se ra zlik o va n je spolova očituje samo u psihološkoj sferi:
nekom napetošću m eđu dječacim a i djevojčicam a, k o ja n aliči na hladni
rat. Prestaju ig ra ti zajedno, razdvajaju se u svim prigodam a, natječu se
i žele p o b ijed iti suprotni spol. D ječaci od srca preziru d jevojčice, a ove
im uzvraćaju jedn akom m jerom . D iferen cijacija je, dakle, u svo jo j počet­
noj i n egativn oj fa zi već tu (stoga pedagog G ö ttler n aziva to razdoblje
»d iferen tn om « fazom ). R ađan je sexualnosti o vd je sliči ig r i m orskih v a lo ­
va: m ore se n a jp rije duboko povlači, da zatim rukne jačom snagom u
obliku sljedećeg' va la (k o ji će se na psihološko-razvojnom podru čju zva ti
pubertet).
Međutim , 10- i 11-godišnjaci nisu sexualne neznalice. V eć u 4. g - i d ijete
pita odakle beba, u 7. g - i znade da je rađa majka, u 9. g - i n azire ulogu
•
13 G. Menut, La dissociation familiale et les troubles du caractère chez l’enfant,
Paris, 1944.
1/j N. J. Bull, M oral judgement from childhood to adolescence, Sage Pubi,
Beverly Hills, Calif., 1969.
15 V. Bronfenbrenner, u The American Psychologist, Aug. 1962, 550— 562.

146
oca, a u 11. hoće da znade sve. N a jv iš e toga dozna iz u lovljen ih razgo­
v o ra starijih, iz pričanja drugova, iz listanja lexikona i medicinskih
priručnika, iz pornografskih edicija, iz tzv. »p ro s v je tite ljs k e « literature, iz
kin a i magazina, a n ajviše iz m edicinskih rubrika u novinama.

U IV . i V. r. osn. škole antropom orfno shvaćanje Boga polako se spiritu-

a lizira ili gu bi u nekoj sim bolici. Još u v ije k im se od strane starijih —
tobože u pedagoške svrhe — B og prikazu je više u svojoj strogosti (kao
sudac), nego u svo jo j lju b a vi i m ilosrđu (kao otac). N a drugoj strani
službeno društvo i državna škola, barem do sada, nastojali su im is k o ri­
je n iti v je r u iz srca i prikazati religiozn ost kao p razn ovjerje. V e lik i dio
m ladeži ostaje zbunjen i dezorijen tiran , u procjepu izm eđu v je r e i ne­
v je re . R elig iozn e sumnje i napuštanje crkve, vjeron au ka i sakramenata
zahvaća n a jp rije gradsku djecu, osobito onu iz indiferentnih i areligioz-
nih o b itelji. K o leb a n je izm eđu crk ve i okoline obično završava prevagom
okoline.

P o s lije 10. g-e i vjern a djeca m an je m ole (napuštaju n a jp rije in dividu ­

alnu m olitvu ) ,ali vo le litu rg iju i crk ven e svečanosti, u kojim a rado i
ak tivn o sudjeluju. Oni k o ji ostaju na vjeron au ku ne v o le da im se svake
godin e nanovo i stalno počinje lek cijom kako je B og stvorio svijet. U
p rvom redu n jih zanim aju n jih o vi ex isten cija ln i problem i. Sada zapravo
oni u tem elju ju svoju vjersk u orijen taciju i usm jeruju svoju životnu
aktivnost. U glavn om izjednačuju v je r u i m oral, osjećaju potrebu ispovi-
je d i i oproštenja. C ijene sve što je velik o, sveto i plem enito i odlučno su
na strani dobra. O vo je doba kad se najčešće ra zvija sjem e duhovnog
zvanja. T o pokazuju sve brojidbe. Čak i tzv. »kasna z v a n ja « priznaju da
su p rv e poticaje na službu Bogu o s je tili već p rije 13. g-e.16

IV . Prak tičn e sm jernice

N akon svih go rn jih konstatacija, k o je pružaju — prizn ajem — samo

pokušaj oslikavanja pravoga lik a naše djece ranoga školskog doba, i koje
im aju samo teoretsku vrijednost, nam eće nam se pitan je: Što od svega
toga im am o za praxu? K a k o ćemo to p rim ijen iti na v je rs k i odgoj i kate­
hetsku evan gelizaciju naše m ladeži?

M islim da bi se iz ocrtanog psihogram a dalo povu ći više praktičnih

zaključaka, ali u pojedinosti ne m ogu ulaziti. Z a d o vo ljit ću se samo
n ekim općim smjernicama.

a) Iz činjenice em otivnosti, koja je bitna karakteristika djetin jstva, iz v o ­

dim veom a važn i pedagoški zadatak — poštiva n je d je tin jih osjećaja i
n jih o v p o zitiv n i odgoj. T r i gla vn a ču vstva u glavnom dom iniraju d je tin j­
stvom : lju bav, ljubom ora i strah. S toga iz naših odgojnih postupaka m o­
ram o potpuno ukloniti sve zastrašujuće m jere, a ljubom oru sublim irati
u pravu kršćansku ljubav. K a k o je kršćanstvo re lig ija lju bavi, sm atram
da je katolički odgoj n ajk om peten tn iji za fo rm ira n je mladeži. Samo se
taj pedagoški eros mora ostva riti ne samo u našim teorijam a i planovim a,
v eć p rije svega u dnevnoj odgojn oj praxi.
•
lü G. Cruchon — Psychologie pédagogique, sv. I, str. 368.

147
b) č it a v odgoj n ije ništa drugo do jedan du gotrajni proces socijalizacije.
D ijete se naim e rađa u društvu, u njem u se i po njem u od ga ja te pripre­
ma za punu društvenu odgovornost. U tom procesu igra ju gla vn u ulogu:
obitelj, okolina, grupa, škola i Crkva.

Prim arn a uloga u o d goju pripada obitelji. Stoga je naša dužnost — kao
svećenika i kateheta — da pom ažem o rod iteljim a da dobro izvrše svoju
odgojnu dužnost. Tada će obitelj postati naš n a jb o lji savezn ik u kristija­
nizaciji. Polazn a točka našega rada jest odgoj samih ro d ite lja .

I sociolozi nas i psih olozi u vjera va ju da je društvena sredina (m ilieu ),

u kojoj d ijete živi, jedan od najpresudnijih fa k to ra u odgoju. R ije tk i i
samo veom a ja k i pojedin ci m ogu o d oljeti utjecaju okoline. Z ato moramo
započeti preobrazbom am bijenta, i to u p rvom redu k a teh iza cijom od­
raslih.

Jedan naročiti elem en at d ječje okoline zaslužuje našu pažnju. To je

drugarstvo i pripadnost nekoj d ječjoj grupi. V eć od rane dobi d ijete želi
im ati druga u igri, ta težn ja raste s godinama, a osobito je izražena u
predpubertetu, pubertetu i mladenaštvu. U p livu grupe, k o jo j d ije te p r i­
pada, m oderni ped agozi pridaju velik u važnost. M i smo se do sada služili
n ajviše n egativn im sredstvom odvraćanja od zlih drugova. U n a p rijed se
poslužimo p ozitivn om m etodom : stvarajm o m ale d ječ je gru pe (litu rgijske,
vjeronaučne, literarn e, sportske ,skautske i si.), p ovezu jm o i sprijate-
lju jm o djecu međusobno. G rupni odgoj daje odlične rezu ltate.

c) Sjetim o se da se preja k om socijalizacijom d ijete m ože o sjetiti ugro­

ženo u svom e identitetu. D jeteto va težnja za samostalnošću, odraslošću
i autonom ijom potpuno je opravdana. N je g o v a borba za m jesto u društvu
zaslužuje naše potpuno priznanje. Sukobi i teškoće k o je se rađaju u toj
borbi za a firm aciju doprinose dozrijevan ju d ječje ličnosti. O d gojn o opasni
postaju tek onda, kad k o n flik ti nastaju od strane odraslih i kada odgo
jit e lji (obitelj, C rkva, škola) sami, u međusobnim sukobima, upropašćuju
svoj auktoritet. Od svih sablazni djeca n ajteže podnose neslogu oca i
majke.

d) U bitne fa k to re odgoja, osobito danas, spada i sk ola riza cija m ladeži.17

Ten den cija je da se n jezin e granice prošire p rije i p o slije osnovne škole.
Predškolske ustanove za djecu već su opća pojava, a obavezno 10-godišnje
školovanje također je na vratim a. Još k tome, u n ekim zem lja m a žele
zadržati djecu u školskim prostorijam a po čitav dan. Jasno je da ne m o­
žem o odobriti p retjera n u skolarizaciju, ali se samom šk olova n ju ne sm i­
jem o odupirati je r je potrebno. M oram o se tru d iti da m u dadnemo
kršćanske i humane oblike.

Zb og toga upozorim o ro d ite lje da djecu nikada ne plaše ni crk vom ni

školom. N aprotiv, neka svoju djecu prip ra ve na radostan d od ir sa ško­
lom prikazujući je kao nešto lije p o i korisno. T a k o isto in zistira jm o da
ro d ite lji nikada ne plaše djecu svećenikom ili B ogom . T o o stavlja u
duši kobne traum e i donosi teške posljedice u obliku razn ih kom plexa.
• il
17 Premda se protiv nje uporno bori naš zemljak Ivan Illich (u svojoj knjizi
Deschooling society, nedavno prevedenoj pod naslovom Dole škole).

148
M i sa sv o je strane nastojm o djecu dočekati i susretati s najvećom lju b a v ­
lju i veseljem . N adasve je važan p r v i kontakt!
K a k o je sposob n ost m e m o rira n ja n ajveća u ranoj školskoj dobi, iskori­
stim o to v r ije m e da ih naučimo gla vn e m o litve i bitne kršćanske form u le
(slu žeći se p ri tom e poznatom tehnikom pam ćenja: buđenjem interesa,
svestranim opažanjem , tj. s više osjetila, logičnom povezanošću gradiva,
učeći u strukturiranim cjelinam a, opetu jući više puta u m anjim odlom ­
cim a i dužim razmacim a). A k o to ne učinim o sada, poslije ćemo se uza­
lu d truditi. A li, dakako, učenje vjeron a u k a ne sm ijem o svesti na »bu -
b a n je«. N a vjeronau ku djecu okružim o m irom i tišinom, je r toga nemaju
n i u kući n i u školi.18
V eć sitno dojenče opaža n a jp rije ono što se giba. Sklonost dinam ici i
zornosti p ra ti ga kroz čitavo d jetin jstvo. Od 7. do 10. g-e d ijete se n aj­
više zanim a za akcije i pokrete, u 11. i 12. g -i za rela cije i događaje, a
p o slije za k va litete i ljudske odnose. Proces kon k retizacije prevladava do
7. g-e, a zatim mu se pridružuju op era cije uspoređivanja, apstrahiranja
i. gen eraliziran ja. Stoga naša pouka m ora b iti in d u k tiv n a , zorn a i a k tiv n a .
N a jd je lo tv o rn ija didaktička sredstva za djecu jesu: zorovi, slike, opisi,
p rim jeri, crtanje, m odeliranje, d o ž iv lja ji, pokus i rad. Za prvoškolce je
n a jb o lji katekizam ski učbenik sama zgrad a crk ve i ono što se u n joj
n ala zi i događa.19
e) U pozn ali smo tipične d ječje m oraln e nedostatke. N a jte ž i su svakako
egocentrizam i egoizam. Srećom nam sâm ra zvo j dolazi u pomoć, je r se
s godinam a polako ra zvija ju altru ističke i socijalne sklonosti. Naša je
dužnost u m oralnom odgoju m ladeži da svjesno i trajn o n je g u je m o
a ltru iz a m . A socija ln o d ijete je sebi g o to v a propast, a društvu ozb iljn a
sm etnja. C rk ven i odgoj u zajedn ici i za zajednicu m ora b iti naše radno
načelo.
K a to lič k i o d g o jite lji su skloni isticati posluh kao najveću dječju krepost.
N e niječem o potrebu i korist posluha, no on zapravo u djetin jstvu i n ije
p roblem za sposobne od go jitelje. Ja bih ra d ije naglasio jednu drugu
opasnost, a ta je što m i sta riji idem o lin ijo m m anjeg truda, pa se često
pozivam o na dužnost pokoravan ja i z lo r a b im o d je č ju p oslušnost. Tako
se ne odgaja, to je put k razaranju buduće ličnosti.
V elik u brigu moram o posvetiti o d g o ju s a v je s ti i usvajanju ljudskih i
kršćanskih vrednota od strane djece. S v ije s t se odgovorn osti budi osjeća­
jim a zasluge i krivn je, ali se ipak služim o u m jereno sredstvim a n agrađi-
vn a ja i kažnjavanja. B it će veom a dobro da naučimo djecu neka pitaju
oprošten je kad su p o griješili (i to će im b iti n ajb olja priprava za buduću
ispovijed).
D jetin js tv o je n ajzgodn ije v rije m e za stican je dobrih navika, higijenskih,
intelektualnih, moralnih, društvenih i religiozn ih . Samo, dakako, ne
•
18 Evo jednog primjera: neki otac u Njemačkoj šalje učitelju cedulju oprav­
danja za svoga sina, koja glasi: »M olim da opravdate moga maloga Fritza što
nije naučio lekciju, jer je naš radio juče bio pokvaren« (Heinz Dirks, Psychologie,
Bertelsmann, Gütersloh 1960, str. 33).
10 Tako misli i iskusna vjeroučiteljica M arie Fargues (L u m e n vitae, juil.— sept.
1953, str. 411).

149
putem dresure, već u vjeravan ja, računajući na zakone lju dske potsvijesti.
Unutar m oraln og odgoja posebno m jesto pripada s e x u a ln o j p o u c i djece,
N a jva žn iji p red u vjet za nju je zd ra vi obiteljski am bijent, i ništa bolje
ne možemo u čin iti nego da prom ičem o ob iteljsk i m oral. S tim u vezi
Gesell zapaža dobro: » L ’attitude reservée et la sécurité d ’une v ie de
fam ille saine sont les m eilleures garanties à lon g term e d ’un dévelop­
pem ent norm al du m oi et du sex e.«20 V rlo je važno da n a jp rije spremimo
roditelje na dava n je p rv e sexualne pouke djeci. U slučaju potrebe, mo­
ramo i sami biti sposobni da pružim o odgovarajuću pouku, u p ravo v r i­
jem e, postupno, taktično, ni p reviše ni prem alo najedam put. D ječak i
djevojčica m oraju dočekati svoj pubertet psihološki i m oraln o spremni.

f) M islim da pet n aravnih faktora igra bitnu ulogu u v je r s k o m o d g o ju

djece: ob iteljsk i život, litu rgijsk i život, vjeronauk, v je r a kršćanske za­
jednice i osoba vjerou čitelja .

O tome kako zapravo o b ite ljs k a sred in a stvara v je ru d jetetovu , suvišno

jc i govoriti. A l i n ije suvišno naglasiti dužnost p rezb itera da p rip ra vi
ro d itelje na n jih ovu odgojnu funkciju. O vd je ističem važnost zaručničke
pouke i roditeljsk ih tečajeva. Sazrelo je v rije m e da C rk va vjen čava
samo psihološki z rele i pedagoški poučene parove. D ije te stvarn o živi
od v je re svojih ro d itelja

L it u r g ijs k i ž iv o t d jeteta počin je p rije polaska na vjeron au k. O biteljska

kateheza m ora b iti usredotočena na zdravo poim an je B o ga i uvođenje
u individualnu i zajedničku m olitvu. U anketi koju je izvršio IF O P među
djecom od 8 do 31 g. — m oli samo 78°/o francuske djece. A za što ona
mole? Za uspjeh u školi 82%, za oproštenje grijeh a 81%, za svo ju obitelj
75%, da budu dobri 71% .2J Posebno je značajan ova j p o sljed n ji podatak.
Litu rgijsk i ž iv o t djece m ora b iti centriran oko sakram enta sv. euharistije.
O važnosti p rv e pričesti i d ječjih misa nadam se da n ije n i potrebno
govoriti. N apom in jem samo to da francuska djeca učestvu ju na misi
s postotkom od 77, a li od toga 14% ih dolazi u crkvu veo m a rijetko.
58% ih je iz ja v ilo da se na m isi dosađuju. Od svega n ajviše v o le pjesmu.
M islim da je tako i u nas, ali, na žalost, m i nem am o o tom e općih
statistika.

U vezi s prim an jem sakram enata spomenuo bih da b i b ilo n a jb o lje da

djeca pristupaju sv. k rizm i u pubertetu ili još kasnije. R a zlog e za to naveo
sam u svojoj k n jiz i P a s to ra ln i rad, pa se o vd je neću p on a vlja ti.

U čisto k a teh etsk a p ita n ja o v d je se ne želim upuštati. Sam o bih htio na­
glasiti golem u važnost vjeron au ka i s tim u v e z i silnu odgovorn ost kate­
hete za uspješno o b a vlja n je n jego va posla. Za n jego vu u tjehu bih napo­
menuo da, po spom enutoj anketi IF O P -a , 74% francuske djece pohađa
vjeronauk, i od n jih je 78% iz ja v ilo da se na vjeron au ku ne dosađuju.

M islim da m oram istaknuti i jednu poraznu činjenicu: s ateizacijom

Odraslih napreduje i a te iz a c ija d jece. U Francuskoj se ne k rsti oko 18%
djece, a b ojim se da je u nas još i gore, barem u većim gradovim a. Iz
•
20 A. Gesell, nav. dj., 327.
21 In form a tion s catholiques internationales, br. 383, 1. V. 1971, str. 11
toga iz v ire naša dužnost da kateh iziram o ne «am o krštenu djecu i onu
k o ja nam dolaze u crkvu, nego i da m eđu nekrštenom djecom ra zvija m o
m isionarski rad. O tom e bismo u naprijed m orali m alo više razm išljati.

M n ogo b i se toga m oglo reći o ž iv o tu kršćanske zajednice kao fa k to ru

v jersk o g odgoja, je r ona podržava ili ruši v je ru u m ladeži. N o iz čita ve
te problem atike htio bih istaknuti samo pitanje z v a n j a , koje je danas
tako akutno. N e zaboravim o da z va n je stvaraju ne samo obitelj, župa i
sjem enište, već isto tako i župnik i v je ro u čitelj!

V rije m e je da završim . Još samo jedna, i to posljednja napomena. U nas

se sada u običajilo da katehezu m an je djece uglavnom obavljaju časne
sestre. T o n ije loše, a li ne zaboravim o da u odgoju uopće, posebno pak u
vjersk o m odgoju, m ora su djelovati i muškarac. Da se izbjegn e opasnost
fem in iza cije Crkve, u eva n geliza ciji djece ne sm ije nikako nedostajati
svećenik, odnosno župnik.

I što je n ajvažn ije, ma tko bio kateheta — žena ili muškarac — v je r o ­

u čitelj m ora iskreno i stvarno d o ž iv lja v a ti istinu svoje vjere. I u svom e
srcu i u svom e životu ! Ukratko, dakle, m ora b iti svjedok K ris to v , rije č ju
i djelom .

151