BISKUPSKA KONFERENCIJA

BOSNE I HERCEGOVINE

SLUŽBENO GLASILO

Godina X.

Sarajevo, 2019.

1
 Izdaje:
Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine

Uredilo:
Tajništvo Biskupske konferencije BiH

Tehnička priprema:
Katolička tiskovna agencija BK BiH – www.ktabkbih.net

Tisak:
TOPDOG d.o.o. Sarajevo

Naklada:
30 primjeraka

2
DOKUMENTI SVETE STOLICE

Poruka pape Franje za 52. Svjetski dan mira

Dobra politika je u službi mira

1. “Mir kući ovoj!”

Šaljući svoje učenike u misiju, Isus im reče: »U koju god kuću uđete, najprije
recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu
mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas« (Lk 10, 5-6).

Donošenje mira je u središtu poslanja Kristovih učenika. Taj mir se nudi

svim onim muškarcima i ženama koji gaje nadu u mir usred tragedija i nasilja
koji obilježavaju ljudsku povijest 1 . “Kuća” o kojoj Isus govori je svaka
obitelj, zajednica, zemlja i kontinent, u svojoj osobitosti i svojoj povijesti. To
je prije svega svaka pojedina osoba, bez razlika ili diskriminacije. Ali to je i
naš “zajednički dom”: svijet u koji nas je Bog postavio da u njemu živimo i
koji smo pozvani brižno čuvati.

Neka zato ovo bude moj pozdrav na početku nove godine: “Mir kući ovoj!”

2. Izazov dobre politike

Mir je poput nade o kojoj govori pjesnik Charles Péguy2 . Ona je je nalik
krhkom cvijetu koji se bori ne bi li procvao na kamenom tlu nasilja. Znamo
da žudnja za moći po svaku cijenu dovodi do zloupotreba i nepravdi.

Politika je temeljni način unaprjeđivanja društva i promicanja ljudskih

projekata, ali kada se politički život ne promatra kao oblik služenja društvu u
cjelini, može postati sredstvo ugnjetavanja, marginalizacije, pa čak i
uništenja.

»Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!«
(Mk 9, 35). Da se poslužimo riječima pape Pavla VI., »shvaćati ozbiljno
politiku na njezinim različitim razinama – lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i
svjetskoj – znači potvrditi dužnost svakog pojedinca da prepozna konkretnu

1
Usp. Lk 2, 14: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«.
2
Usp. Le Porche du mystère de la deuxième vertu, Pariz 1986.

3
 stvarnost i vrijednost slobode izbora koja mu se nudi da ostvaruje u isti mah
dobro grada, države i čitavoga čovječanstva«3.

Zapravo, uloga i odgovornost politike predstavljaju stalni izazov svima

onima kojima je povjerena zadaća služiti svojoj državi, štititi one koji u njoj
žive i stvoriti uvjete za budućnost u kojoj će se živjeti u dostojanstvu i pravdi.

Ako se ostvaruje u temeljnom poštivanju života, slobode i dostojanstva osoba,

politika doista može postati izvanredan oblik ljubavi.

3. Ljubav i ljudske vrline temelj su politike u službi ljudskih prava i mira

Papa Benedikt XVI. je podsjetio da »svaki je kršćanin pozvan na

odjelotvorenje te ljubavi, već prema svojemu zvanju i razmjerno svojim
mogućnostima utjecaja u polisu… Ako ga prodahnjuje ljubav, zauzimanje za
zajedničko dobro ima veću vrijednost nego ako je riječ o čisto svjetovnom i
političkom zalaganju… Djelovanje čovjeka na zemlji, kada je nadahnuto i
poduprto ljubavlju, pridonosi naziđivanju onoga univerzalnog nebeskoga
grada prema kojemu napreduje povijest ljudske obitelji«.4 To je program oko
kojeg se mogu složiti svi političari, bez obzira na njihovu kulturnu ili
religijsku pripadnost, koji žele zajedno raditi za dobrobit ljudske obitelji
odjelotvorujući one ljudske vrline na kojima počiva zdravo političko
djelovanje, a to su pravda, jednakost, uzajamno poštivanje, iskrenost,
poštenje, vjernost.

U vezi s tim vrijedi podsjetiti na “blaženstva političara” koje je predložio

vijetnamski kardinal François-Xavier Nguyễn Vãn Thuận, vjerni svjedok
Evanđelja, koji je umro 2002. godine:

Blažen političar kojeg resi uzvišeni osjećaj i duboka svijest o vlastitoj ulozi.
Blažen političar koji je oličenje vjerodostojnosti.
Blažen političar koji radi za opće dobro, a ne za vlastiti interes.
Blažen političar koji je vjeran i dosljedan.
Blažen političar koji se zalaže za jedinstvo.
Blažen političar koji se zalaže za radikalnu promjenu.
Blažen političar koji zna slušati.
Blažen političar koji nema straha.5

3
Ap. pismo. Octogesima adveniens (14. svibnja 1971.), 46.
4
Enc. Caritas in veritate (29. lipnja 2009), 7.
5
Usp. Govor na izložbi-skupu “Civitas” iz Padove: “30giorni”, br. 5 iz 2002.

4
Svaka obnova izbornih funkcija, svaki izlazak na nove izbore, kao i svaka
etapa javnog života predstavljaju priliku za povratak na izvore i referentne
točke koji služe kao nadahnuće za pravdu i pravo. Jedno je sigurno: dobra je
politika u službi mira. Ona poštuje i promiče temeljna ljudska prava, koja su
ujedno i međusobne obveze, omogućujući stvaranje veze povjerenja i
zahvalnosti između sadašnjih i budućih naraštaja.

4. Poroci politike

Nažalost, zajedno s vrlinama politika ima i svoje poroke, uvjetovane bilo

osobnom nesposobnošću bilo nepravilnostima u sustavu i njegovim
institucijama. Jasno je svima da poroci političkog života oduzimaju
vjerodostojnost političkom životu u cjelini, kao i ugledu, odlukama i
djelovanjima onih koji u njemu sudjeluju. Ti poroci, koji potkopavaju ideal
autentične demokracije, sramota su javnog života i dovode u opasnost
društveni mir. U te se poroke ubrajaju korupcija, u svojim mnogostrukim
oblicima zloupotrebe javnih dobara ili instrumentalizacije pojedinaca, zatim
nijekanje prava, nepoštivanje društvenih pravila, nezakonito bogaćenje,
opravdavanje vlasti silom ili proizvoljnom izlikom državnog razloga (raison
d’état) kao i težnja da se trajno zadrži vlast u rukama. Tome možemo dodati
ksenofobiju, rasizam, nebrigu za prirodni okoliš, neobuzdano iskorištavanje
prirodnih resursa radi brze zarade i prijezir onih koji su prisiljeni na
izgnanstvo.

5. Dobra politika promiče sudjelovanje mladih i povjerenje u drugoga

Kad vršenje političke vlasti ima isključivo za cilj zaštitu interesa nekolicine
privilegiranih pojedinaca, budućnost tada biva ugrožena, a mladi mogu
podleći napasti da izgube povjerenje jer su osuđeni na to da ostanu na
marginama društva bez mogućnosti da sudjeluju u izgradnji budućnosti. Kad
se politika, naprotiv, pretvori – da navedemo konkretan primjer – u poticanje
talenata kod mladih ljudi i zvanja koja traže da se ostvare, mir se širi u
njihovim srcima i zrcali na njihovim licima. Tada ona ulijeva snažnu
sigurnost koja poručuje: “vjerujem ti i vjerujem s tobom” u mogućnost da
možemo zajedno raditi za opće dobro.

Politika je u službi mira ako se, dakle, očituje u priznavanju darova i

sposobnosti svakog pojedinca.

»Ima li što ljepše od ispružene ruke? Bog ju je htio zato da darujemo i

primamo. Bog nije htio da ona ubija (usp. Post 4, 1) ili da nanosi patnju, već

5
 da pruža brigu i pomoć u životu. Zajedno s našim srcem i umom, naše ruke
također mogu postati sredstvo dijaloga«6.

Svatko može pridonijeti svojim kamenom izgradnji zajedničkog doma.

Autentični politički život, koji se temelji na pravu i iskrenom dijalogu među

pojedincima, obnavlja se kad postoji uvjerenje da svaka žena, svaki
muškarac i svaki naraštaj sadrže u sebi obećanje koje može osloboditi nove
relacijske, intelektualne, kulturne i duhovne energije.

Takvo povjerenje nikada nije lako postići, jer su ljudski odnosi složeni,
pogotovo u naše vrijeme koje je obilježeno ozračjem nepovjerenja iza kojeg
se krije strah od drugoga ili tuđinca, tjeskobna zabrinutost za osobne probitke
i koje se manifestira, nažalost, također na političkoj razini u stavovima
zatvaranja ili oblicima nacionalizma koji dovode u pitanje ono bratstvo koje
naš globalizirani svijet tako silno treba. Danas, više no ikada prije, naša
društva trebaju mirotvorce koji mogu biti glasnici i autentični svjedoci Boga
Oca, koji želi dobro i sreću ljudske obitelji.

6. “Ne” ratu i strategiji straha

Stotinu godina nakon završetka Prvog svjetskog rata, dok se sjećamo mladih
ljudi koji su poginuli u tim bitkama i rastrgane civilne populacije, danas smo
više no ikad prije naučili strašnu pouku bratoubilačkih ratova: mir se nikada
ne može svesti isključivo na ravnotežu između moći i straha. Držati drugoga
pod prijetnjom znači svesti ga na predmet i nijekati mu dostojanstvo. Zato još
jednom potvrđujemo kako su eskalacija u smislu zastrašivanja kao i
nekontrolirano širenje naoružanja suprotni moralnosti i traženju pravoga
sklada.

Teror koji se provodi nad najranjivijima pridonosi izgonu čitavih populacija

koje kreću u potragu za mjestom u kojem će živjeti u miru. Neprihvatljivi su
politički diskursi koji teže tome da krivnju za sva zla svale na migrante i
oduzmu siromašnima nadu. Potrebno je, naprotiv, ponovno potvrditi da se
mir temelji na poštivanju svake osobe, bez obzira na njezin background, na
poštivanju zakona i općeg dobra, na poštivanju stvorenoga svijeta povjerenog
našoj brizi i bogatstva moralnih tradicija baštinjenih od prethodnih naraštaja.

U mislima su nam, usto, poglavito sva ona djeca koja žive u današnjim
područjima sukoba i svi oni koji rade na zaštiti njihovih života i njihovih
prava. Svako šesto dijete u našem je svijetu pogođeno ratom ili njegovim

6
Benedikt XVI., Govor beninskim vlastima, Cotonou, 19. studenog 2011.

6
posljedicama, čak i kad nisu zavojničeni ili držani u zatočeništvu od oružanih
skupina. Svjedočanstvo onih koji su zauzeti u zaštiti dostojanstva i poštivanja
djece veoma je dragocjeno za budućnost ljudskog roda.

7. Veliki projekt mira

Ovih dana slavimo sedamdesetu obljetnicu Opće deklaracije o ljudskim

pravima, koja je usvojena nedugo nakon Drugog svjetskog rata. U tom
kontekstu, prisjetimo se i opažanja pape Ivana XXIII.: »Ako se pak u
čovjeku budi svijest njegovih prava, nužno je da se u njemu probudi i svijest
njegovih dužnosti: tako, tko ima stanovita prava ima u sebi jednako i dužnost
tražiti, kao izraz svoga dostojanstva, vlastita prava, a dužnost je ostalih ta
prava priznavati i poštovati«.7

Mir je, zapravo, plod velikog političkog projekta koji se temelji na

međusobnoj odgovornosti i međuovisnosti ljudskih bića. No, to je također
izazov s kojim se treba iz dana u dan hvatati u koštac.

Mir je obraćenje srca i duše i lako je uočiti tri neraskidivo povezane

dimenzije toga mira u čovjekovu srcu i mira u društvu:

- mir sa samim sobom, odbacujući nepopustljivost, srdžbu i nestrpljenje i,

kao što je rekao sv. Franje Saleški, biti “malo blaži prema samima sebi” kako
bi pokazali “malo blagosti prema drugima”;
- mir s drugima: članom svoje obitelji, prijateljem, strancem, siromahom,
patnikom…, odvažno i bez straha se susresti s njim i poslušati što mi ima za
reći;
- mir sa čitavim stvorenim svijetom, ponovno otkrivajući veličinu Božjeg
dara i dio odgovornosti koju ima svaki od nas kao stanovnik ovoga svijeta,
građanin i tvorac budućnosti.

Politika mira, koja dobro poznaje situacije ljudske ranjivosti i preuzima na

sebe brigu za njih, uvijek se može nadahnjivati na Veliča, himnu koji je
Marija, Majka Krista Spasitelja i Kraljica mira, pjevala u ime cijelog
čovječanstva: »Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se
njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s
prijestolja, a uzvisi neznatne. […] kako obeća ocima našim: spomenuti se
dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka« (Lk 1, 50-55).
Iz Vatikana, 8. prosinca 2018.
Papa Franjo

7
Enc. Pacem in terris (11. travnja 1963.), 24.

7
 Dokument o Ljudskom bratstvu za svjetski mir
i zajednički život

"Deklaraciju o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot"

Papa Franjo i veliki imam džamije Al-Azhar, Ahmad Al-Tayyib u

ponedjeljak, 4. veljače 2019. su u Abu Dhabiju potpisali 'Deklaraciju o
ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot'. Dokument nije
samo prekretnica u odnosima između kršćanstva i islama, nego je također
poruka s jakim utjecajem na međunarodnu scenu. Cjelovit prijevod
dokumenta na hrvatski jezik, donosimo u cijelosti:

UVOD

Vjera upućuje vjernika da u drugom vidi brata i sestru koje treba poduprijeti i
voljeti. Vjerom u Boga, koji je stvorio svemir, stvorenja i sva ljudska bića -
Njegovom Milošću jednake - vjernik je pozvan izraziti ovo ljudsko bratstvo,
čuvajući stvoreno i cijeli svemir, te podržavajući svaku osobu, osobito
najpotrebnije i najsiromašnije.
Ova transcendentna vrijednost bila je polazište u više susreta tijekom kojih
smo u bratskom i prijateljskom ozračju dijelili radosti, žalosti i probleme
suvremenog svijeta. Činili smo to uzimajući u obzir znanstveni i tehnički
napredak, terapijska postignuća, digitalno doba, medije i komunikacije, ali i
siromaštvo, ratove i nevolje mnogih braće i sestara u različitim dijelovima
svijeta, što su posljedice utrke u naoružanju, socijalne nepravde, korupcije,
nejednakosti, moralne degradacije, terorizma, diskriminacije, ekstremizma i
mnogih drugih razloga.
Iz naših bratskih i otvorenih rasprava te iz susreta punog nade u svijetlu
budućnost za sva ljudska bića rodila se ideja ovog “Dokumenta o ljudskom
bratstvu”. To je iskreno i ozbiljno osmišljeni dokument pripremljen kao
zajednička izjava dobrih i iskrenih težnji. Dokument poziva sve osobe koji u
svojim srcima imaju vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo da se ujedine i
rade zajedno kako bi ovaj Dokument novim generacijama postao vodič
prema kulturi uzajamnog poštovanja svjesnih velike božanske milosti koja
sva ljudska bića čini braćom i sestrama.

DOKUMENT

U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednakima u pravima, dužnostima
i dostojanstvu pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća, da nastanjuju
zemlju i pronose njome vrijednosti dobra, ljubavi i mira;
U ime nevine ljudske duše kojoj je Bog zabranio ubiti, tvrdeći da onaj tko
ubije osobu zapravo kao da je ubio cijelo čovječanstvo i tko god je spasi kao
da je spasio cijelo čovječanstvo;

8
U ime siromašnih, jadnih, potrebitih i marginaliziranih, za koje nam je Bog
zapovjedio da im pomažemo, obvezujući time sve ljude, osobito svakog
dobrostojećeg i bogatog čovjeka;
U ime siročadi, udovica, izbjeglica i onih koji su prognani iz svojih domova i
zemalja, u ime svih žrtava ratova, progona i nepravdi, u ime slabih, onih koji
žive u strahu, ratnih zarobljenika i zlostavljanih bilo gdje u svijetu, bez
razlike;
U ime naroda koji su izgubili sigurnost, mir i mogućnost zajedničkog života,
postajući žrtve razaranja, tragedija i ratova;
U ime ljudskog bratstva koje obuhvaća sve ljude, te ih ujedinjuje i čini
jednakima;
U ime ovog bratstva razorenog politikom ekstremizma i podjela, te
sustavima nezasitne zarade i tendencijama ideologija mržnje koje
manipuliraju djelovanjem i budućnošću ljudi;
U ime slobode koju je Bog dao svim ljudskim bićima, stvarajući ih
slobodnima i razlikujući ih po tom daru (od drugih stvorenja);
U ime pravde i milosrđa, temelja napretka i ugaonog kamena vjere;
U ime svih ljudi dobre volje prisutnih u svakom kutku zemlje;
U ime Boga i svega navedenoga, Al-Azhar al-Sharif s muslimanima na
Istoku i na Zapadu - zajedno s Katoličkom crkvom, katolicima na Istoku i na
Zapadu, proglašavaju usvajanje kulture dijaloga kao puta, zajedničke
suradnje kao kodeksa ponašanja, uzajamnog razumijevanja kao metode i
kriterija.
Mi - koji vjerujemo u Boga i u konačni susret s Njim i Njegov Sud -
temeljem naše vjerske i moralne odgovornosti i ovim Dokumentom tražimo
od nas samih, od svjetskih lidera, kao i od arhitekata međunarodne politike i
svjetske ekonomije, da ozbiljno radimo na promicanju kulture tolerancije,
zajedničkog života i mira, te da se čim prije intervenrira kako bi zaustavili
prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove, sukobe, propadanje okoliša, te
kulturni i moralni pad koji svijet trenutno proživljava.
Pozivamo intelektualce, filozofe, religiozne ljude, umjetnike, medijske
djelatnike i ljude kulture diljem svijeta da ponovno otkriju vrijednosti mira,
pravde, dobra, ljepote, ljudskog bratstva i zajedničkog života kako bi
potvrdili važnost tih vrijednosti kao sidra spasenja za sve trudeći se promicati
ih posvuda.
Polazeći od dubokog promišljanja o našoj suvremenoj stvarnosti, poštujući
njezine uspjehe i proživljavajući njene bolove, katastrofe i nesreće, ova
Deklaracija čvrsto vjeruje da je među najvažnijim uzrocima krize u
suvremenom svijetu anestezirana ljudska savijest i udaljavanje od vjerskih
vrijednosti, kao i dominacija individualizma i materijalističkih filozofija koje
diviniziraju čovjeka, te svjetovnim i materijalnim vrijednostima daju
prednost nad vrhovnim i transcendentnim načelima.
Dok priznajemo pozitivne korake koje je naša moderna civilizacija postigla
na području znanosti, tehnologije, medicine, industrije i dobrobiti, osobito u

9
 razvijenim zemljama, naglašavamo da istovremeno s tim velikim i cijenjenim
povijesnim napretkom dolazi do pogoršanja etike (tal. “deterioramento
dell’etica”; eng. “moral deterioration”) što utječe na međunarodno
djelovanje i slabljenje duhovnih vrijednosti i osjećaja odgovornosti. Sve to
pridonosi širenju općeg osjećaja frustracije, usamljenosti i očaja, navodeći
mnoge da padnu u vrtlog ateističkog i agnostičkog ekstremizma ili
religijskog fundamentalizma ili u slijepi i fanatični ekstremizam koji u
konačnici potiče oblike ovisnosti te individualno i kolektivno samouništenje.
Povijest potvrđuje da su vjerski i nacionalni ekstremizam i netolerancija
proizveli u svijetu, kako na Zapadu tako i na Istoku, ono što bi se moglo
nazvati znakovima “Trećeg svjetskog rata u komadima”, znakove koji su u
različitim dijelovima svijeta i u različitim tragičnim uvjetima počeli
pokazivati svoje okrutno lice: situacije u kojima se ne zna točno koliko je
žrtava, udovica i siročadi. Osim toga postoje i druga područja koja se
pripremaju da postanu poprište novih sukoba u kojima se rađaju napetosti i u
kojima se nakupljaju oružja i streljiva, a sve to u globalnom kontekstu
zasjenjenim neizvjesnošću, razočaranjem i strahom od budućnosti i pod
kontrolom kratkovidnih ekonomskih interesa.
Također potvrđujemo da su ozbiljne političke krize, nepravda i nedostatak
pravedne raspodjele prirodnih resursa - koje crpi samo manjina bogatih na
štetu većine narodâ na zemlji - uzrokuju i nastavljaju generirati ogroman broj
bolesnih, siromašnih i mrtvih, uzrokujući katostrofalne krize čije su žrtve
mnoge zemlje unatoč prirodnim bogatstvima i velikim sposobnostima mladih
generacija koje ih karakteriziraju. Pored takvih kriza koje dovode do
izgladnjivanja milijuna djece, zbog siromaštva i gladi svedenih čak na
ljudske kosture, vlada neprihvatljiva međunarodna tišina.
Očito je u ovom kontekstu kako je obitelj kao temeljna jezgra društva i
čovječanstva bitna za rađanje djece, njihov odgoj, obrazovanje, osiguravajući
im čvrstu moralnu formaciju i obiteljsku zaštitu. Napad na instituciju obitelji,
preziranje ili sumnja u važnost njene uloge jedno je od najopasnijih zala
našeg vremena.
Potvrđujemo, također, važnost ponovnog buđenja religioznog osjećaja i
potrebe da se isti, zdravim obrazovanjem i pridržavanjem moralnih
vrijednosti te ispravnih religijskih učenja, oživi u srcima novih naraštaja,
kako bi se suočili s individualističkim, sebičnim i proturječnim tendencijama,
te s radikalizmom i slijepim ekstremizmom u svim njegovim oblicima i
pojavama.
Prvi i najvažniji cilj religija je vjerovati u Boga, častiti Ga i pozivati sve ljude
da vjeruju da ovaj svemir ovisi o Bogu koji njime upravlja. On je Stvoritelj
koji nas je svojom Božanskom Mudrošću oblikovao darujući nam život da ga
zaštitimo. To je dar kojeg nitko nema pravo oduzimati, ugrožavati ili
manipulirati njime po vlastitom nahođenju, nego naprotiv svatko mora čuvati
taj dar života od njegova početka do prirodne smrti. Stoga osuđujemo sve
prakse koje ugrožavaju život, kao što su: genocid, teroristička djela, prisilno

10
raseljavanje, trgovina ljudima i ljudskim organima, pobačaj i eutanazija, te
politike koje promiču sve to.
Isto tako odlučno izjavljujemo da religije nikada ne smiju poticati rat,
stavove mržnje, neprijateljstvo i ekstremizam, niti pozivati na nasilje ili
krvoproliće. Ove tragične stvarnosti posljedica su odstupanja od religijskih
učenja. One su rezultat političke manipulacije religijama i tumačenjâ
religijskih skupina koje su tijekom povijesti zloupotrebljavali utjecaj vjerskih
osjećaja u srcima ljudi kako bi ih naveli da učine nešto što nema nikakve
veze s istinom o religiji, a sve kako bi postigli političke i ekonomski
ovosvjetske i kratkovidne ciljeve. Stoga pozivamo sve da prestanu koristiti
religije kako bi poticali mržnju, nasilje, ekstremizam i slijepi fanatizam i da
prestanu koristiti Božje ime kako bi opravdali ubojstvo, progonstvo,
terorizam i ugnjetavanje. To tražimo na temelju naše zajedničke vjere u Boga
koji nije stvorio žene i muškarce da budu ubijeni ni da se međusobno
sukobljavaju niti da budu zlostavljani ili ponižavani u njihovim životima i
okolnostima. Svemogući Bog zapravo nema potrebu da ga bilo tko brani i ne
želi da se Njegovo ime koristi za teroriziranje ljudi.
Ovaj Dokument, u skladu s prethodnim Međunarodnim Dokumentima koji
su naglasili važnost uloge religija u izgradnji svjetskog mira, potvrđuje
sljedeće:
· Čvrsto uvjerenje da nas istinska učenja religija pozivaju da ostanemo
usidreni u vrijednostima mira, da podržavamo vrijednosti uzajamnog
razumijevanja, ljudskog bratstva i skladnog suživota, da ponovno
uspostavimo mudrost, pravdu i ljubav, i opet probudimo vjerski osjećaj
mladih kako bi buduće generacije mogle biti zaštićene od dominacije
materijalističkog mišljenja, kao i od opasnosti politika neobuzdane pohlepe i
ravnodušnosti, utemeljenih na zakonu sile a ne na snazi zakona.
· Sloboda je pravo svake osobe: svatko uživa slobodu vjerovanja, misli,
izražavanja i djelovanja. Pluralizam i raznolikosti religija, boje, spola, rase i
jezika božanska su volja kojom je Bog u svojoj Mudrosti stvorio ljudska bića.
Ta božanska Mudrost je izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja
i pravo na slobodu da budemo različiti. Stoga se osuđuje činjenica da su ljudi
prisiljeni pridržavati se određene religije ili kulture, kao i nametanje
kulturnog načina života kojeg drugi ne prihvaćaju.
· Pravda utemeljena na milosrđu put je postizanja dostojanstvenog života na
kojeg svako ljudsko biće ima pravo.
· Dijalog, razumijevanje, te promicanje kulture tolerancije, prihvaćanja
drugoga i mirnog zajedničkog života bitno bi doprinijelo smanjenju mnogih
ekonomskih, društvenih, političkih i ekoloških problema koji opterećuju
veliki dio čovječanstva.
· Dijalog među vjernicima znači susresti se u ogromnom prostoru duhovnih,
zajedničkih ljudskih i društvenih vrijednosti, te ulagati u promicanje najviših
moralnih vrlina kojima religije teže, a to također znači izbjegavanje
beskorisnih rasprava.

11
 · Zaštita mjesta bogoslužja - hramova, crkava i džamija - je dužnost
zajamčena religijama, ljudskim vrijednostima, zakonima i međunarodnim
sporazumima. Svaki pokušaj napada na mjesta kulta ili prijetnje napadima,
eksplozijama ili razaranjima predstavlja odstupanje od učenja religije, kao i
jasno kršenje međunarodnog prava.
· Odvratni terorizam koji ugrožava sigurnost ljudi, kako na Istoku tako i na
Zapadu i na Sjeveru i na Jugu, šireći paniku, teror i pesimizam, nije
uzrokovan religijom - čak i kada je teroristi instrumentaliziraju - nego
nagomilanim pogrješnim tumačenjima religijskih tekstova, te politikama
gladi, siromaštva, nepravde, ugnjetavanja, arogancije. Stoga je potrebno
prestati podržavati terorističke pokrete novcem, oružjem, planovima ili
opravdanjima, kao i medijskim izvještavanjem te sve to treba smatrati
međunarodnim zločinima koji ugrožavaju globalnu sigurnost i mir. Takav
terorizam mora biti osuđen u svim njegovim oblicima i pojavama.
· Koncept državljanstva temelji se na jednakosti prava i dužnosti prema
kojemu svi uživaju pravdu. Stoga je neophodno u našim društvima
uspostaviti koncept punog državljanstva i odbaciti diskriminatorno korištenje
izraza manjine, koji izaziva osjećaje izoliranosti i inferiornosti. Njegova
zloupotreba utire put neprijateljstvu i neskladu, a diskriminirajući neke
građane poništavaju se dostignuća te njihova vjerska i građanska prava.
· Dobri odnosi između Zapada i Istoka neosporna je recipročna potreba. Oni
se ne mogu nadomjestiti ni zanemariti, tako da obje civilizacije mogu biti
obogaćene jedna drugom kroz razmjenu i dijalog kultura. Zapad bi u
civilizaciji Istoka mogao pronaći lijekove za neke od svojih duhovnih i
religioznih bolesti uzrokovane prevladavanjem materijalizma. Istok bi u
civilizaciji Zapada mogao pronaći mnogo elemenata koji mu mogu pomoći
da se spasi od slabosti, podjela, sukoba i znanstvenog, tehničkog i kulturnog
nazatka. Važno je obratiti pozornost na vjerske, kulturne i povijesne razlike
koje su bitna komponenta u formiranju osobnosti, kulture i istočne
civilizacije. Također je važno učvrstiti poštivanje općih i zajedničkih ljudska
prava, kako bi se osigurao dostojanstven život za sve ljude, žene i muškarce,
na Istoku i na Zapadu, izbjegavajući korištenje politika dvostrukih standarda.
· Neophodno je potrebno priznavanje prava žena na obrazovanje,
zapošljavanje i ostvarivanje njihovih vlastitih političkih prava. Nadalje,
moraju se uložiti snažni napori da se žene oslobode povijesnih i društvenih
pritisaka suprotnih načelima vlastite vjere i dostojanstva. Također je
potrebno zaštititi žene od seksualnog iskorištavanja i tretiranja kao da su roba
ili sredstvo užitka ili financijske dobiti. Sukladno tome moraju se okončati
sve neljudske prakse i vulgarni običaji koji ponižuju dostojanstvo žena.
Potrebno je raditi na tome da se promjene zakoni koji sprječavaju žene da u
potpunosti uživaju svoja prava.
· Zaštita temeljnih prava djece - kako bi ona rasla u obiteljskom okruženju,
imali prehranu, obrazovanje i podršku - dužnosti su obitelji i društva. Ta
prava moraju biti zajamčena i zaštićena, te ih se ne smije zanemariti niti

12
uskratiti bilo kojem djetetu u bilo kojem dijelu svijeta. Moraju se osuditi svi
postupci kojima se krše dostojanstvo i prava djece. Jednako je važno biti
oprezan s opasnostima kojima su ona izložena, osobito u digitalnom
okruženju, te zločinom smatrati trgovanje njihovom nevinošću i sve nasilne
povrede njihovog djetinjstva.
· Zaštita prava starijih, slabih, invalidnih i potlačenih osoba vjerska je i
društvena obveza koja mora biti zajamčena i zaštićena strogim
zakonodavstvom i primjenom relevantnih međunarodnih sporazuma.
U tu svrhu, uzajamnom suradnjom, Katolička crkva i al-Azhar objavljuju i
obećavaju da će ovaj dokument prenijeti vlastima, utjecajnim liderima,
ljudima vjere diljem svijeta, odgovarajućim regionalnim i međunarodnim
organizacijama, organizacijama civilnog društva, vjerskim institucijama i
vodećim misliocima. Nadalje, obvezuju se promicati načela sadržana u ovoj
Deklaraciji na svim regionalnim i međunarodnim razinama, tražeći istodobno
da se ta načela prevedu u politike, odluke, zakonodavne tekstove, nastavne
planove i programe i komunikacijske materijale.
Al-Azhar i Katolička crkva traže da ovaj Dokument postane predmetom
istraživanja i promišljanja u svim školama, sveučilištima i obrazovanim i
odgojnim ustanovama doprinoseći time stvaranju novih generacija koje će
donositi dobro i mir, te koji će posvuda braniti pravo potlačenih i posljednjih.
U zaključku očekujemo da ova Deklaracija:
bude poziv na pomirenje i bratstvo među svim vjernicima, čak i među
vjernicima i nevjernicima te među svim ljudima dobre volje;
bude poziv svakoj ispravnoj savjesti koja odbacuje abnormalno nasilje i
slijepi ekstremizam, poziv onima koji njeguju vrijednosti tolerancije i
bratstva koje religije promiču i potiču;
bude svjedočanstvo veličine vjere u Boga koja ujedinjuje podijeljena srca i
uzdiže ljudsku dušu;
bude simbol zagrljaja Istoka i Zapada, Sjevera i Juga i svih koji vjeruju da
nas je Bog stvorio da se upoznamo, međusobno surađujemo i da živimo kao
sestre i braća koji se vole.
To je ono čemu se nadamo i što nastojimo ostvariti kako bismo postigli
univerzalni mir kojeg će uživati svi ljudi.

Abu Dhabi, 4. veljače 2019.

Njegova Svetost
Papa Franjo

Veliki imam Al-Azhara

Ahmad Al-Tayyib
-------------
Prijevod: Branko Jurić

13
 Poruka pape Franje za 27. Svjetski dan bolesnika
[11. veljače 2019.]

»Besplatno primiste, besplatno dajte!« (Mt 10, 8)

Draga braćo i sestre,

»Besplatno primiste, besplatno dajte!« (Mt 10, 8), riječi su koje je Isus
izgovorio kad je slao svoje apostole naviještati Evanđelje, kako bi se njegovo
Kraljevstvo širilo djelima besplatne ljubavi.

U prigodi XXVII. Svjetskog dana bolesnika, koji će se svečano slaviti 11.

veljače 2019. u Kalkuti (Calcutta) u Indiji, Crkva, kao Majka sve svoje djece,
osobito bolesnih – podsjeća nas da su velikodušne geste, poput one dobrog
Samarijanca, najvjerodostojnije sredstvo evangelizacije. Briga za bolesnike
zahtijeva profesionalnost i nježnost, izravne i jednostavne geste koje se
slobodno daju, poput milovanja zbog kojeg se drugi osjećaju voljenima.

Život je Božji dar. Sveti Pavao opominje: »Što imaš da nisi primio?« (1
Kor 4, 7).

Upravo zato što je dar, život se ne može smatrati jednostavno svojinom ili
privatnim vlasništvom, posebice u svjetlu postignućâ na polju medicine i
biotehnologije koja bi u čovjeku mogla pobuditi napast da manipulira
“stablom života” (usp. Post 3, 24).

Usred današnje kulture rasipanja i ravnodušnosti htio bih istaknuti da je dar

kategorija koja najbolje odgovara izazovu današnjeg individualizma i
društvene fragmentacije, dok istodobno promiče nove odnose i načine
suradnje među narodima i kulturama. Dijalog, kao pretpostavka dara, otvara
prostore i stvara mogućnosti za ljudski rast i razvoj koji mogu razbiti
ustaljene sheme ostvarivanja moći u društvu.

Darivanje se ne smije poistovjećivati s davanjem poklona, jer se može

nazivati takvim samo ako uključuje sebedarje; ne smije ga se nipošto svoditi
ni na puki prijenos nekog vlasništva ili nekog predmeta.

Darivanje se razlikuje od poklanjanja darova jer uključuje slobodno

sebedarje i želju za izgradnjom odnosa. Dar je, dakle, prije svega uzajamno
priznavanje, koje je nezaobilazna značajka društvene veze. Dar je odraz
Božje ljubavi, koja ima svoj vrhunac u utjelovljenju Sina Isusa i izlijevanju
Duha Svetoga.

Svaki je čovjek siromašan i potrebit. Kad se rodimo trebamo brigu naših

roditelja da bismo preživjeli i tako u svakoj fazi i etapi života ostajemo na

14
neki način ovisni o pomoći drugih i nitko se od nas neće moći nikada
osloboditi toga da treba pomoć drugoga. Uvijek ćemo, kao “stvorenja”, biti
svjesni svojih ograničenja pred drugim pojedincima i situacijama. Iskreno
priznavanje te istine poziva nas da budemo ponizni i hrabro provodimo u
djelo solidarnost kao krjepost prijeko potrebnu za život.

Ta svijest nas potiče na odgovorno djelovanje te da preuzmemo na sebe naš

dio odgovornosti u promicanju dobra koje je i osobno i zajedničko.

Tek kad se čovjek ne smatra svijetom za sebe, nego pojedincem koji je po

svojoj naravi povezan sa svima drugima, koje na jedan iskonski način
doživljava kao “braću”, moguće je u društvu u djelo provoditi solidarnost
usmjerenu na opće dobro. Ne trebamo se bojati priznati da smo u potrebi i
nesposobni dati si sve ono što nam je potrebno, jer sami i svojim vlastitim
silama nećemo uspjeti nadvladati sve naše ograničenosti.

Ne bojmo se to priznati, jer se sâm Bog, u Isusu, prignuo (usp. Fil 2, 8) i

nastavlja se priginjati nad nas i nad naša siromaštva da nam pomogne i daruje
nam ona dobra koja ne možemo ni zamisliti.

U svjetlu svečane proslave u Indiji, s radošću i divljenjem želim podsjetiti na

lik svete Majke Terezije iz Kolkate (Calcutte), taj uzor ljubavi po kojem je
Božja ljubav prema siromašnima i bolesnima postala vidljiva. Kao što sam
rekao u prigodi njezine kanonizacije »Majka Terezija je čitav svoj život bila
velikodušna djeliteljica Božjega milosrđa, svima pristupačna kroz
prihvaćanje i obranu ljudskog života, onog nerođenog i onog napuštenog i
odbačenog […]. Priginjala se nad osobe na umoru, ostavljene da umru pokraj
ceste, prepoznavajući dostojanstvo koje im je Bog dao; potrudila se da
moćnici svijeta čuju njezin glas kako bi prepoznali svoju krivnju za zločin
[…] siromaštva koje su oni sami stvorili. Za Majku Terezu, milosrđe je bila
“sol” koja je davala okus njezinu radu; to je bila “svjetlost” koja je razgonila
tamu mnogih koji više nisu imali ni suza da oplakuju svoje siromaštvo i
patnju. Njezino poslanje u urbanim i egzistencijalnim periferijama ostaje i u
našim danima rječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima od
siromašnih« (Homilija, 4. rujna 2016.).

Sveta Majka Terezija pomaže nam shvatiti da jedino mjerilo za djelovanje

treba biti besplatna ljubav prema svima neovisno o jeziku, kulturi, etničkoj
pripadnosti ili religiji. Njezin primjer nas i dalje vodi u otvaranju obzorja
radosti i nade za sve one kojima je potrebno razumijevanje i nježna ljubav, a
posebno za one koji pate.

Ljudska besplatnost je kvasac djelovanja mnogobrojnih volonterâ koji su vrlo

važni na društveno-zdravstvenom području i koji na rječit način žive
duhovnost Dobroga Samarijanca.

15
 Izražavam svoju zahvalnost i ohrabrujem sve one volonterske udruge
posvećene prijevozu i pružanju pomoći pacijentima kao i svima onima koji
organiziraju darivanje krvi, tkiva i organa. Posebno područje u kojem vaša
prisutnost izražava brigu i pažnju Crkve je zaštita prava bolesnika, osobito
onih koji su pogođeni bolestima zbog kojih moraju uzimati posebne lijekove.
Želim također spomenuti velike napore uložene u podizanje svijesti i
poticanje prevencije. Vaš volonterski rad u zdravstvenim ustanovama i
domovima, koji se proteže od pružanja zdravstvene skrbi do pružanja
duhovne podrške, od temeljne je važnosti. Njihovu blagodat uživaju
bezbrojne osobe koje su bolesne, same, starije ili osobe krhke u tijelu ili duši.
Pozivam vas da i dalje budete znak prisutnosti Crkve u sekulariziranom
svijetu. Volonter je nesebični prijatelj s kojim se mogu dijeliti osobne misli i
emocije; svojim strpljivim slušanjem on omogućuje bolesniku da od
pasivnog primatelja skrbi postane aktivni sudionik i protagonist odnosa
uzajamnosti koji može obnoviti nadu i potaknuti otvorenost za daljnje
liječenje. Volonterski rad prenosi vrijednosti, ponašanja i načine života u
čijem je središtu želja za darivanjem. To je također način da se zdravstvenu
skrb učini humanijom.

Dimenzija besplatnosti trebala bi nadahnjivati poglavito katoličke

zdravstvene ustanove, jer njihov rad resi evanđeoska logika, kako u
razvijenijim tako i u najsiromašnijim dijelovima svijeta. Katoličke su
strukture pozvane izražavati smisao dara, besplatnosti i solidarnosti, i to kao
odgovor na logiku profita po svaku cijenu, davanja radi dobivanja i
iskorištavanja u kojem se ne mari za ljude.

Pozivam sve, na svim razinama, da promiču kulturu besplatnosti i dara, koja

je prijeko potrebna za prevladavanje kulture profita i odbacivanja.

Znamo da je zdravlje relacijsko, ovisno o interakciji s drugima i zahtijeva

povjerenje, prijateljstvo i solidarnost. To je blago koje se može u punini
uživati tek kad se dijeli s drugima. Radost velikodušnog darivanja je
indikator zdravlja kršćanina.

Sve vas povjeravam Mariji, Zdravlju bolesnih (Salus infirmorum). Neka nam
ona pomogne dijeliti darove koje smo primili u duhu dijaloga i uzajamnog
prihvaćanja, živjeti kao braća i sestre pozorni na potrebe drugih, znati
darivati velikodušna srca i naučiti radost nesebičnog služenja drugima.
Svima s velikom ljubavlju jamčim svoju blizinu u molitvi i svima od srca
upućujem svoj apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 25. studenog 2018.

Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja.

16
Poruka pape Franje za korizmu 2019.

»Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova

Božjih« (Rim 8, 19)

Draga braćo i sestre,

svake godine Bog nam, po Majci Crkvi, daje »da radosno čekamo vazmene
blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te
nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom«
(Predslovlje korizmeno, I). Na taj način možemo, od Uskrsa do Uskrsa,
kročiti prema dovršetku onog spasenja koje smo već primili kao plod
Kristovog vazmenog otajstva: »ta u nadi smo spašeni« (Rim 8, 24). Ovo
otajstvo spasenja, koje već djeluje u nama tijekom zemaljskog života,
dinamičan je proces u koji su uključeni također povijest i sve stvoreno.

Sveti Pavao ide tako daleko da tvrdi: »stvorenje sa svom žudnjom iščekuje
ovo objavljenje sinova Božjih« (Rim 8, 19). U vezi s tim želim ponuditi
nekoliko razmišljanja da nas prate na našem putu obraćenja u predstojećoj
korizmi.

1. Otkupljenje stvorenog svijeta

Proslava Vazmenog trodnevlja Kristove muke, smrti i uskrsnuća, taj vrhunac

liturgijske godine, svake nas godine poziva na put priprave, svjesni da je naše
suobličavanje Kristu (usp. Rim 8, 29) neprocjenjiv dar Božjeg milosrđa.

Ako čovjek živi kao Božje dijete, ako živi kao otkupljena osoba, koja
dopušta Duhu Svetom da je vodi (usp. Rim 8, 14) i zna spoznati i provoditi u
djelo Božji zakon, počevši od zakona upisanog u svom srcu i prirodi, on čini
dobro također svemu stvorenomsurađujući u njegovu otkupljenju.

Zato sveti Pavao kaže da stvorenje ima kao neku vrlo snažnu želju za
objavljenjem Božje djece; naime, da svi oni koji uživaju milost Isusova
vazmenog otajstva dočekaju njegove pune plodove koji će potpuno dozrjeti u
otkupljenju samoga ljudskog tijela. Kad Kristova ljubav preobrazi živote
svetih u duhu, tijelu i duši, oni daju slavu Bogu te svojom molitvom,
kontemplacijom i stvaralaštvom uključuju i druge stvorove u tu hvalu, kao
što to na divan način pokazuje “Pjesma brata Sunca” sv. Franje Asiškog (usp.
enc. Laudato si’, 87). Ali sklad nastao otkupljenjem u ovome je svijetu
neprestano izložen prijetnji negativne moći grijeha i smrti.

17
 2. Razorna moć grijeha

Naime, kad ne živimo kao djeca Božja često se ponašamo destruktivno

prema našim bližnjima i drugim stvorovima – pa i prema sebi samima –
budući da počinjemo, više ili manje svjesno, držati da možemo s njima činiti
sve što nam je volja.

U nama tad prevlada neumjerenost: počinjemo živjeti životom kojim se krše

granice koje naše ljudsko stanje i sama priroda traže da poštujemo i povoditi
se za onim neobuzdanim željama koje se u Knjizi Mudrosti pripisuju
bezbožnicima, to jest onima koji u svojim djelovanjima ne misle na Boga i
nemaju buduće nade (usp. 2, 1-11).

Ako nismo trajno usmjereni prema Uskrsu, prema obzoru uskrsnuća kao cilju,
jasno je da se na kraju počne nametati logika izražena u sloganima: želim sve
i to odmah i ma koliko imao to mi nije dosta.

Korijen je svakoga zla, kao što znamo, grijeh, koji je od prvog trenutka kad
se pojavio među ljudima prekinuo naše zajedništvo s Bogom, s drugima i sa
samim stvorenim svijetom, s kojim smo na određeni način povezani svojim
tijelom. Raskidanjem zajedništva s Bogom narušen je također naš skladni
odnos s okolinom u kojoj smo pozvani živjeti, tako da se vrt pretvorio u
pustinju (usp. Post 3, 17-18). Grijeh vodi čovjeka do toga da se počinje
smatrati bogom svih stvorova, da se doživljava njihovim apsolutnim
gospodarem i da ih ne koristi za onu svrhu koju je htio Stvoritelj, nego za
vlastite interese, na štetu stvorova i drugih ljudi.

Kad se napusti Božji zakon, zakon ljubavi, tada prevlada zakon jačega.
Grijeh koji prebiva u ljudskome srcu (usp. Mk 7, 20-23) i očituje se kao
pohlepnost i neobuzdana žudnja za životom u obilju, nebrige za dobro drugih,
a često i za vlastito, vodi do izrabljivanja stvorenoga svijeta, osoba i okoliša,
uslijed one nezasitne pohlepe u kojoj se svaku želju smatra právom i koja
prije ili kasnije uništava onoga kojim ovlada.

3. Ozdravljujuća moć pokajanja i opraštanja

Stvorenom je svijetu, stoga, prijeko potrebna objava djece Božje, onih koji su
postali “novi stvor”. »Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle,
nasta!« (2 Kor 5, 17). Naime, zahvaljujući njihovu objavljenju i sam stvoreni
svijet može “svetkovati Vazam”: otvoriti se, naime, novom nebu i novoj
zemlji (usp. Otk 21, 1). A hod prema Uskrsu upravo nas poziva da obnovimo
svoje kršćansko lice i srce pokajanjem, obraćenjem i opraštanjem kako bismo
mogli u punini doživjeti bogatstvo milosti vazmenog otajstva.

18
Ta “žudnja”, to iščekivanje svega stvorenoga ispunit će se o objavljenju
sinova Božjih, to jest kad se kršćani i svi ljudi sa svom odlučnošću prepuste
“porođajnim bolima” koje sa sobom nosi obraćenje. Svekoliko je stvorenje
pozvano, zajedno s nama, izbaviti se iz »robovanja pokvarljivosti da
sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21). Korizma je
sakramentalni znak ovog obraćenja. Ona poziva kršćane da dublje i
konkretnije otjelovljuju vazmeno otajstvo u svom osobnom, obiteljskom i
društvenom životu, i to prije svega postom, molitvom i milostinjom.

Post nas uči mijenjati naš stav prema drugima i svemu stvorenom. Moramo
se kloniti napasti da “proždiremo” sve kako bi zadovoljili svoju nezasitnost i
biti spremni trpjeti zbog ljubavi, koja može ispuniti prazninu naših
srca. Molitva nas uči odricati se idolopoklonstva i samodostatnosti našeg ega
i priznati da trebamo Gospodina i njegovu milost. Davanjem
milostinje izbjegavamo bezumno zgrtanje svega što nam padne pod ruku u
iluzornom uvjerenju da možemo osigurati budućnost koja nam ne pripada. I
tako ćemo ponovno otkriti radost nauma koji Bog ima za stvorenje i za
svakoga od nas, a to je da ljubimo Njega, našu braću i sestre i čitav svijet, i
da u toj ljubavi pronađemo našu pravu sreću.

Draga braćo i sestre, “korizmeno” razdoblje od četrdeset dana koje je Sin

Božji proveo u pustinji stvaranja imalo je za cilj ponovno tu pustinju
pretvoriti u onaj vrt zajedništva s Bogom koji je postojao prije istočnoga
grijeha (usp. Mk 1, 12-13, Iz 51, 3). Neka naša korizma ove godine bude
putovanje tim istim putem, donoseći Kristovu nadu također svemu
stvorenom, kako bi se »oslobodi[lo] robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u
slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21).

Ne dopustimo da to milosno vrijeme prođe uzalud! Molimo Boga da nam

pomogne krenuti na put istinskog obraćenja. Odbacimo svoju sebičnost i
zaokupljenost samima sobom i okrenimo se Isusovu Vazmu. Budimo blizu
našoj braći i sestrama u nevolji, dijeleći s njima naša duhovna i materijalna
dobra.

Na taj način, konkretnim prihvaćanjem Kristove pobjede nad grijehom i

smrću u svome životu, njezinu ćemo moć preobrazbe ižaravati na sve
stvoreno.

Iz Vatikana, 4 listopada 2018.,

Blagdan sv. Franje Asiškog

19
 Poruka Papinskog vijeća za međureligijski dijalog
muslimanima za mjesec Ramazan

Kršćani i muslimani: unaprjeđivati opće ljudsko bratstvo

U povodu mjeseca Ramazana i za proslavu ‘Id al-Fitr 1440. H. / 2019. A.D.

Papinsko vijeće za međureligijski dijalog uputilo je muslimanima cijeloga
svijeta poruku s naslovom: "Kršćani i muslimani: unaprjeđivati opće ljudsko
bratstvo". Objavljena je 29. ožujka 2019., a na hrvatski ju je preveo vojni
biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, član Papinskoga vijeća za međureligijski
dijalog.

Draga muslimanska braćo i sestre,

Mjesec Ramazan, posvećen postu, molitvi i milostinji, također je mjesec za

jačanje duhovnih veza koji su nam zajednički u prijateljstvu među kršćanima
i muslimanima. Radostan sam, dakle, što imam prigodu zaželjeti vam
smirenu i plodnu proslavu Ramazana.

Naše religije nas pozivaju „da ostanemo usidreni uz vrijednosti mira; da

podržavamo vrijednosti uzajamnoga poznavanja, ljudskoga bratstva i
zajedničkoga suživota; da uspostavljamo mudrost, pravdu i djelatnu
ljubav“ (usp. Dokument o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički
suživot, Abu Dhabi, 4. veljače 2019.).

Mi muslimani i kršćani pozvani smo otvoriti se drugima, upoznavajući ih i

priznajući ih kao braću i sestre. Na taj način možemo porušiti podignute
zidove straha i neznanja i zajedno nastojati sagraditi mostove prijateljstva
koji su fundamentalni za dobro cijeloga čovječanstva. Gajimo tako u svojim
obiteljima i u svojim političkim, civilnim i vjerskim ustanovama nov način
življenja u kojemu nasilje biva odbačeno i ljudska osoba poštovana.

Ohrabreni smo dakle nastaviti pronositi kulturu dijaloga kao sredstvo

suradnje i kao metodu za povećanje uzajamnoga poznavanja. U tom
kontekstu, podsjećam da je papa Franjo, za vrijeme svoga posjeta Kairu,
prepoznao tri osnovne linije vodilje za ustrajanje u dijalogu i poznavanju
među osobama različitih religija: „obvezu identiteta, hrabrost za drukčijnost i
iskrenost nakana“ (Govor sudionicima Međunarodne konferencije za mir, Al-
Azhar Conference Centre, 28. travnja 2017.).

Za poštovanje različitosti, dijalog treba nastojati promicati pravo na život

svake osobe, fizički integritet i temeljna prava, kao što ej sloboda savjesti,
mišljenja, izražavanja i vjere. To uključuje slobodu živjeti u skladu sa svojim

20
uvjerenjima bilo u privatnom području bilo u onom javnom. Na taj način,
kršćani i muslimani – kao braća i sestre – mogu raditi zajedno za opće dobro.

Želim da ova gesta i poruka o bratstvu odjeknu u srcima svih koji drže
položaje vlasti u područjima društvenoga i civilnoga života cijele ljudske
obitelji, i da sve nas dovedu da ostvarimo ne običan stav tolerancije nego
istinit i miran suživot.

Uz srdačne bratske pozdrave, ponovno izražavam poštovanje za naše

prijateljstvo i u ime Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog iskrene
čestitke za plodan mjesec Ramazana i radostan Id al-Fitr.

Iz Vatikana, 29. ožujka 2019.

Miguel Ángel Ayuso Guixot, M.C.C.J.

Segretario

Poruka pape Franje za 56. svjetski dan molitve za zvanja

(Nedjelja Dobrog Pastira, 12. svibnja 2019.)

Hrabrost da se preuzme rizik za Božje obećanje

Draga braćo i sestre,

nakon živog i plodnog iskustva sinode posvećene mladima u listopadu prošle
godine, nedavno smo proslavili 34. svjetski dan mladih u Panami. Ova dva
velika događaja omogućila su Crkvi da prigne svoje uho glasu Duha te životu
mladih, njihovim pitanjima i brigama, njihovim problemima i nadama.

Vraćajući se na ono što sam imao priliku podijeliti s mladima u Panami, na

ovaj Svjetski dan molitve za zvanja htio bih razmišljati o tome kako nas
Gospodinov poziv čini nositeljima jednog obećanja i, istodobno, od nas traži
hrabrost preuzeti na sebe rizik s Njim i za Njega. Htio bih se kratko zadržati
na ta dva aspekta – obećanju i riziku – razmišljajući zajedno s vama nad
evanđeoskim izvješćem o pozivu prvih učenikâ na Galilejskome jezeru (Mk 1,
16-20).

Braća Šimun i Andrija te Jakov i Ivan obavljaju svoj svakodnevni ribarski

posao. U ovom zahtjevnom zanimanju naučili su zakone prirode i katkad su,
kad su vjetrovi bili protivni i valovi se poigravali lađom, morali im prkositi.
U nekim bi danima uloženi trud i napor bio nagrađen obilnim ulovom, ali
ponekad bi cijelu noć ribarili a da ne bi napunili ni jednu mrežu te bi se
vraćali na obalu umorni i razočarani.

21
 To su uobičajene životne situacije. Svatko od nas ima želje koje nosi u
svome srcu, upušta se u aktivnosti za koje se nada da će uroditi plodom,
izlazi na “more” mnogih mogućnosti tražeći pravi smjer koji će zadovoljiti
našu žeđ za srećom.

Katkad uživamo u dobrom ulovu, a katkad se opet moramo hrabro boriti da

spriječimo da nam brod potope valovi ili se, pak, nositi s frustracijom kad
vidimo kako su nam mreže ostale prazne.

Kao u povijesti svakog poziva, tako se i u ovome događa susret. Isus prolazi,
vidi te ribare i prilazi im… To se isto nama dogodilo kad smo upoznali osobu
s kojom smo na kraju odlučili dijeliti život u braku ili kad smo prvi put
osjetili da nas privlači Bogu posvećeni život: bili smo iznenađeni susretom i
u tome smo trenutku nazreli obećanje o radosti koja može ispuniti naš život.
Tako se toga dana, kod Galilejskog jezera, Isus približio tim ribarima,
prekinuvši »stanje zakočenosti u kojem se čovjek nađe kad postane rob
navike« (Homilija za XXII. Svjetski dan posvećenog života, 2. veljače 2018.).
I odmah im je obećao: »Učinit ću vas ribarima ljudi« (Mk 1, 17).

Gospodinov poziv nije uplitanje Boga u našu slobodu; to nije “kavez” ili
teret koji nam se svaljuje na pleća. Naprotiv, to je inicijativa puna ljubavi
kojom nam Bog ide ususret i poziva nas da budemo dio velikog pothvata,
otvarajući pred našim očima horizont većeg mora i obilnog ulova.

Bog ne želi da naš život bude banalan i predvidljiv, ne želi da budemo robovi
svakodnevnih navika i inertni prema izborima koji bi mogli dati smisao
našemu životu. Gospodin ne želi da se mirimo s tim da živimo od danas do
sutra i mislimo da zapravo ne postoji ništa za što se isplati gorljivo zauzimati,
gaseći unutarnji nemir traženja novih putova na svojem putovanju.

Ako ponekad doživimo “čudesan ribolov”, to je zato što želi da otkrijemo da

je svatko od nas pozvan, na različit način, na nešto veliko i da nam životi ne
bi smjeli biti zarobljeni u mrežama učmalosti i besmisla koji otupljuju i
umrtvljuju srce. Ukratko, poziv je poticaj da se ne zaustavimo na obali s
mrežama u rukama, nego da slijedimo Isusa na putu koji nam je pripremio
radi naše sreće i za dobro onih koji su nam blizu.
Prihvaćanje tog obećanja svakako zahtijeva hrabrost donošenja odluke. Prvi
učenici, koje je Isus pozvao da budu dio nečeg većeg, »odmah ostaviše
mreže i pođoše za njim« (Mk 1, 18).

To znači da prihvaćanje Gospodinova poziva podrazumijeva usuditi se staviti

sve na kocku i uhvatiti se u koštac s velikim izazovom, ostavljajući sve što
nas drži vezane za našu malu lađu i sprječava nas da donesemo konačnu
odluku. Od nas se traži ona odvažnost koja nas snažno potiče na otkrivanje

22
Božjega nauma o našem životu. Ukratko, kad se nađemo pred širokim
morem poziva ne možemo nastaviti popravljati svoje mreže na lađi koja nam
daje sigurnost, nego se moramo pouzdati u Gospodinovo obećanje.

Tu mislim prvenstveno na poziv na kršćanski život koji svi primamo

krštenjem i koji nas uči da naš život nije plod slučajnosti, već dar: mi smo
ljubljena Gospodinova djeca, okupljena u velikoj obitelji Crkve.

Upravo se u crkvenoj zajednici kršćanski život rađa i razvija, osobito kroz

liturgiju koja nas uvodi u Božju riječ i milost sakramenata; tu se, od najranije
dobi, učimo umijeću molitve i bratskog dijeljenja. Upravo zato što nas rađa
na novi život i vodi nas Kristu, Crkva je naša majka. Stoga je moramo ljubiti
i kad na njenom licu vidimo bore krhkosti i grijeha te i mi sami moramo
pridonositi tome da bude još ljepša i blistavija, kako bi mogla svjedočiti
Božju ljubav u svijetu.

Kršćanski život, nadalje, nalazi svoj izraz u onim odlukama koje, dok daju
precizan smjer našoj »plovidbi« kroz život, također pridonose rastu Božjega
kraljevstva u društvu. Tu mislim na one koji odluče sklopiti kršćansku
ženidbu i zasnovati obitelj kao i na mnoga zvanja vezana uz svijet rada i
zanimanja, rad na karitativnom i polju solidarnosti, odgovorne društvene i
političke zadaće i tako dalje.

Ta nas zvanja čine nositeljima obećanja dobrote, ljubavi i pravde ne samo za

nas same, nego i za društva i kulture u kojima živimo, kojima su potrebni
hrabri kršćani i vjerodostojni svjedoci kraljevstva Božjega.

U susretu s Gospodinom neki mogu osjetiti oduševljenost za poziv na

posvećeni život ili svećeništvo. To otkriće može izazvati uzbuđenje i u isti
mah plašiti, jer se osjećamo pozvanima postati “ribarima ljudi” u lađi Crkve
kroz potpuno sebedarje i vjerno služenje evanđelju i braći. Ta odluka za
sobom povlači upuštanje u rizik da se ostavi sve kako bi se slijedilo
Gospodina i potpuno se posvetilo Njemu, te postalo suradnicima u Njegovom
djelu. Na putu donošenja ove odluke mogu stajati mnoge vrste unutarnjeg
otpora, jednako kao što se u sredinama u kojima je sekularizacija uzela
velikoga maha, u kojima se čini da nema mjesta za Boga i evanđelje, može
lako podleći obeshrabrenju i biti ophrvan »umorom nade« (Homilija na misi
sa svećenicima, Bogu posvećenim osobama i laičkim pokretima, Panamá, 26.
siječnja 2019.).

A ipak nema veće radosti od te da se riskira život za Gospodina! Želio bih

posebno vama mladima reći: ne budite gluhi na Gospodinov poziv! Ako vas
On zove na taj put, ne uvlačite vesla u barku nego se pouzdajte u Njega. Ne
dopustite da vas pred visokim vrhuncima na koje nas Gospodin zove obuzme

23
 strah koji nas paralizira. Uvijek imajte na umu da onima koji ostave svoje
mreže i lađu i pođu za njim Gospodin obećava radost novog života koji
ispunjava srce i daje životnost našem putovanju.

Predragi, nije uvijek lako razaznati vlastiti poziv i pravilno usmjeriti svoj
život. Zbog toga mora postojati obnovljena predanost čitave Crkve –
svećenikâ, redovnikâ, pastoralnih djelatnika i odgojiteljâ – da se, napose
mladima, pruže prilike za slušanje i razlučivanje. Postoji potreba za
pastoralom mladih i pastoralom zvanja koji pomaže u otkrivanju Božjeg
nauma, prije svega kroz molitvu, razmatranje Božje riječi, euharistijsko
klanjanje i duhovno praćenje.

Kao što je tijekom Svjetskog dana mladih u Panami u nekoliko navrata jasno
izašlo na vidjelo, naše bi oči uvijek trebale biti uprte u Mariju. I u životu te
mlade žene, poziv je bio ujedno i obećanje i rizik. Njezino poslanje nije bilo
lako, ali ona nije dopustila da strah prevagne. Njezin »“da”, bio je “da” onih
koji se žele uključiti i riskirati, staviti sve na kocku, bez ikakvog drugog
jamstva osim sigurnosti i svijesti da su nositelji jednoga obećanja. I zato
pitam svakog od vas: osjećate li se nositeljima jednoga obećanja? Kakvo
obećanje nosim u svome srcu da bih ga pronosio dalje? Marija je nesumnjivo
imala teško poslanje, ali teškoće i izazovi koji su bili pred njom nisu bili
razlog da kaže “ne”. Naravno da će naići na komplikacije, ali to ne bi bile
iste one komplikacije koje se javljaju kad nas kukavičluk paralizira zato što
nam sve nije unaprijed jasno ili sigurno« (Bdjenje s mladima, Panamá, 26.
siječnja 2019.).

Na ovaj se Dan ujedinimo molitvi i molimo Gospodina da nam pomogne

otkriti njegov plan ljubavi za naše živote i udijeli nam hrabrost da odvažno i
bez straha koračamo putem koji je od početka On izabrao za svakoga od nas.

Iz Vatikana, 31. siječnja 2019.,

Spomen svetog Ivana Bosca.

Franjo

24
Poruka pape Franje za 53. Svjetski dan
sredstava društvene komunikacije [2019.]

„'Udovi smo jedni drugima' (Ef 4, 25). Od social network comunities do

ljudskih zajednica“

Draga braćo i sestre!

Otkako je je internet prvi put postao dostupan, Crkva je redovito nastojala

promicati njegovo korištenje u službi susreta između osoba i solidarnosti
među svima. Ovom porukom želim vas još jednom pozvati da razmišljate o
temelju i važnosti činjenice da smo bića-u-odnosu i da ponovno otkrijete, u
velikom nizu izazova koje pred nas stavlja današnje komunikacijsko
okruženje, želju ljudske osobe koja ne žele biti odijeljena od drugih i sama.

Metafore “mreže” i “zajednice”

Današnje medijsko okružje ima toliku moć prožimanja da se više ne može

odijeliti od sfere svakodnevnog života. Internet je resurs našeg vremena. To
je izvor znanjâ i odnosâ koji su nekoć bili nezamislivi. Međutim, u smislu
dubokih promjena koje je tehnološki napredak donio procesu proizvodnje,
distribucije i korištenja sadržaja, mnogi stručnjaci ističu također opasnosti na
koje se nailazi u traženju i dijeljenju autentičnih informacija na globalnoj
razini.

Dok, s jedne strane, internet predstavlja izvanrednu mogućnost pristupa

znanju, također se pokazalo da je to jedno od područja koje je najviše
izloženo dezinformacijama i svjesnom i ciljanom iskrivljavanju činjenica i
međuljudskih odnosa, što često poprima oblik diskreditacije.

Moramo prepoznati da društvene mreže dok nam, s jedne strane, pomažu

bolje se povezati, iznova uspostaviti prekinute kontakte i jedni drugima
pomagati, s druge strane ih se koristi za manipuliranje osobnim podatcima,
koje ima za cilj stjecanje političkih ili ekonomskih koristi, bez dužnog
poštivanje osobe i njezinih prava. Statistike pokazuju da je svaka četvrta
mlada osoba žrtvom internetskog zlostavljanja (cyberbullying)1.

U ovom složenom scenariju moglo bi biti korisno ponovno razmisliti o

metafori mreže koja je bila ishodištem interneta, kako bi se ponovno otkrilo
njezin pozitivan potencijal. Slika mreže poziva nas da razmišljamo o
mnogostrukosti linija i sjecišta koja osiguravaju njezinu stabilnost u
1
Ne bi li se suzbilo tu pojavu bit će osnovan Međunarodni opservatoriji o
sprječavanju cyberbullyinga sa sjedištem u Vatikanu.

25
 odsutnosti središta, strukture hijerarhijskog tipa, organizacije vertikalnog tipa.
Mreža funkcionira zahvaljujući sudioništvu svih njezinih elemenata.

S antropološke točke gledišta, metafora mreže doziva u pamet drugu sliku

bremenitu značenjem: sliku zajednice. Zajednica je to snažnija što je
povezanija i čvršća, ako je nadahnuta osjećajima povjerenja i teži
zajedničkim ciljevima. Kao mreža solidarnosti, zajednica zahtijeva uzajamno
slušanje i dijalog, utemeljen na odgovornom korištenju jezika.

Svima je očito da u današnjim prilikama zajednica na društvenoj mreži

(social network community) nije sama po sebi sinonim istinske zajednice. U
najboljem slučaju te virtualne zajednice mogu očitovati povezanost i
solidarnost, ali ih često čine tek skupine pojedinaca čije međusobno
poznanstvo je vezano uz neki interes ili zanimanje za određenu temu, dok
među njima samima vlada slaba povezanost. Osim toga na društvenim se
mrežama identitet prečesto temelji na suprotstavljanju drugome, onome koji
je izvan skupine: pojedinci sebe definiraju polazeći od onoga što nas razdvaja,
a ne od onoga što nas ujedinjuje, stvarajući prostor za sumnje i izražavanje
svih vrsta predrasuda (etničkih, seksualnih, vjerskih i drugih). Ta tendencija
daje krila skupinama koje isključuju heterogenost, koje jačaju također u
digitalnom okruženju neobuzdani individualizam i koje, na kraju, katkad
raspiruju spirale mržnje.

Ono što bi trebalo predstavljati prozor u svijet postaje tako izlog gdje se
izlaže vlastitu narcisoidnost.

Internet pruža priliku za promicanje susreta s drugima, ali također može,

poput neke mreže koja zarobljava, povećati našu samoizolaciju. Mladi su
najviše izloženi iluziji da ih društvene mreže mogu potpuno zadovoljiti na
planu odnosa. To ide tako daleko da se javlja opasan fenomen gdje mladi
postaju “društveni pustinjaci” kojima prijeti opasnost da se potpuno otuđe od
društva. Ova dramatična situacija pokazuje ozbiljnu pukotinu u relacijskoj
strukturi društva, koju nipošto ne možemo ignorirati.

Ta raznolika i podmukla stvarnost pokreće razna etička, društvena, pravna,

politička i ekonomska pitanja i traži također od Crkve odgovore. Dok vlade
traže načine kako pravno regulirati internet kako bi se očuvalo izvornu viziju
slobodne, otvorene i sigurne mreže, svi mi imamo mogućnost i odgovornost
poticati njegovu pozitivnu primjenu.

Sasvim je jasno da nije dovoljno umnožiti veze kako bi ujedno poraslo

također međusobno razumijevanje. Kako, dakle, možemo pronaći naš istinski
zajednički identitet, svjesni odgovornosti koju imamo jedni prema drugima
na internetu?

26
“Udovi smo jedni drugima”

Mogući odgovor može se izvući iz treće metafore: slike tijela i udova, koju
sveti Pavao koristi da opiše odnos uzajamnosti među ljudima, utemeljen na
organizmu koji ih ujedinjuje. »Zato odložite laž i govorite istinu jedan
drugomu jer udovi smo jedni drugima« (Ef 4, 25). Biti udovi jedni drugima je
najdublji razlog kojim Apostol poziva odložiti laž i govoriti istinu: dužnost
čuvanja istine proizlazi iz potrebe da ne osporavamo uzajamni odnos
zajedništva.

Istina se, naime, očituje u zajedništvu, dok je laž egoistično odbijanje da se

prizna vlastitu pripadnost tijelu; laž znači odbacivati darovati se drugima,
gubeći na taj način jedini put za pronalaženje sebe samoga.

Metafora tijela i udova navodi nas na razmišljanje o našem identitetu, koji se

temelji na zajedništvu i drugosti. Kao kršćani svi se prepoznajemo kao udovi
jednog tijela čija je glava Krist. To nam pomaže da ne gledamo osobe kao
potencijalne konkurente, nego da čak i u našim neprijateljima vidimo ono
ljudsko. Više ne trebamo protivnika da bismo sebe definirali, jer
sveobuhvatni pogled kojim nas je naučio Krist vodi nas do toga da otkrivamo
drugost na nov način, kao sastavni dio i uvjet odnosa i bliskosti.

Takva sposobnost razumijevanja i komunikacije među ljudima ima svoj

temelj u zajedništvu ljubavi među božanskim Osobama. Bog nije Samoća,
nego Zajedništvo; on je Ljubav, i stoga komunikacija, jer ljubav uvijek
komunicira, štoviše, ona komunicira sebe samu kako bi se susrela s drugim.
Da bi komunicirao s nama i da bi nam se priopćio, Bog se prilagođava našem
jeziku, uspostavljajući istinski dijalog s čovječanstvom kroz povijest (usp.
Drugi vatikanski sabor, dogm. konst. Dei Verbum, 2).

Na temelju naše stvorenosti na sliku i priliku Boga koji je zajedništvo i

komunikacija samoga sebe, nosimo trajno u našim srcima čežnju za životom
u zajedništvu, pripadanju zajednici. »Ništa, naime, nije toliko prirođeno našoj
naravi kao stupiti u odnos jedni s drugima, imati potrebu jedni za drugima«,
kaže sveti Bazilije.2

Sadašnje okolnosti pozivaju sve nas da ulažemo u odnose i da na internetu i

preko interneta potvrdimo interpersonalni karakter našeg čovještva. Mi
kršćani smo na osobit način pozvani očitovati ono zajedništvo koje
obilježava naš identitet kao vjernika. Sama vjera je, naime, odnos, susret; i

2
Regole ampie, III, 1: PG 31, 917; usp. Benedikt XVI., Poruka za 43. Svjetski dan sredstava
društvene komunikacije (2009).

27
 pod poticajem Božje ljubavi možemo komunicirati, prihvaćati i razumjeti dar
drugoga i odgovoriti na njega.

Zajedništvo koje je vidljivo u slici Trojstva upravo je ono što razlikuje osobu
od pojedinca. Iz vjere u Boga koji je Trojstvo proizlazi to da trebam druge da
bih bio to što jesam. Ja sam doista čovjek, doista osoba, samo ako sam u
odnosu s drugima. Zapravo izraz “osoba” označava ljudsko biće kao “lice”
koje je okrenuto prema drugom, ima neko dioništvo s drugima.
Naš život raste u čovještvu tako da njegov značaj postaje manje individualan
a više osoban; ovaj autentični put očovječenja vodi od pojedinca koji
percipira drugog kao suparnika do osobe koja prepoznaje druge kao
suputnike.

Od “like” do “amen”

Slika tijela i udova podsjeća nas da je korištenje društvene mreže dopuna

stvarnom i opipljivom susretu koji oživljava kroz tijelo, srce, oči, pogled, dah
drugoga čovjeka.

Ako se internet koristi kao produženje ili očekivanje takvog susreta tada
koncept te mreže nije izdao samoga sebe i ostaje dobrobit za zajedništvo.
Ako obitelj internet koristi da bi bila više povezana, da bi se potom susrela za
stolom i pogledala u oči, tada je to resurs. Ako crkvena zajednica svoje
djelovanje koordinira internetom, a zatim zajedno slavi Euharistiju, tada je to
resurs. Ako predstavlja priliku da se pobliže upoznam s pričama i iskustvima
ljepote ili patnje koji su fizički daleko od mene, kako bi zajedno molili i
zajedno tražili dobro kroz ponovno otkrivanje onoga što nas ujedinjuje, tada
je to resurs.

Na taj način možemo prijeći s dijagnoze na liječenje: otvaranjem puta za

dijalog, susret, za osmjeh, izraze nježnosti…

To je mreža koju želimo: mreža koja nije načinjena kako bi hvatala u klopku,
nego da bi činila slobodnima, da bi čuvala zajednicu slobodnih osoba.
Sama Crkva je mreža satkana od euharistijskoga zajedništva u kojemu se
jedinstvo ne temelji na “like”, nego na istini, na “amen” kojim svatko prianja
uz Kristovo Tijelo, prihvaćajući druge.

Iz Vatikana, 24. siječnja 2019., spomen svetog Franje Saleškog.

Franciscus

28
Pismo pape Franje svećenicima prigodom 160. obljetnice
smrti župnika Arškog

Mojoj braći prezbiterima

Draga braćo,

Slavimo spomen 160. obljetnice smrti svetoga župnika arškog kojega je

Pijo XI. postavio za zaštitnika svim župnicima svijeta1. Želim vam o njegovu
blagdanu uputiti ovo pismo, ne samo župnicima nego i svima vama, braćo
prezbiteri, koji bez buke „ostavljate sve“ da se posvetite svagdanjem životu
svojih zajednica. Vama, koji poput župnika arškog radite „u rovu“, nosite na
svojim ramenima teret dana i žege (usp. Mt 20,12) te – izloženi bezbrojnim
situacijama – svakodnevno „postupate samosvjesno“, i bez pridavanja
prevelike važnosti samima sebi, da Božji narod bude zbrinut i praćen.
Obraćam se svakome od vas, koji u tolikim prigodama neopaženo i
požrtvovno, umorni i izmučeni, bolesni i tjeskobni obavljate poslanje kao
služenje Bogu i njegovu narodu te uza sve teškoće hoda pišete najljepše
stranice svećeničkog života.
Nedavno sam talijanskim biskupima iznio zabrinutost što se naši svećenici
u mnogim krajevima osjećaju izvrgnuti smijehu i „okrivljeni“ zbog zločina
koje nisu počinili. Govorio sam im da svećenici u svome biskupu trebaju naći
lik starijeg brata i oca koji ih bodri u ovim teškim vremenima te ih potiče i
podržava na putovanju2.
Kao stariji brat i otac želim i ja biti blizu, prvenstveno da vam zahvalim u
ime svetog i vjernog Božjeg naroda za sve što od vas prima te da vas sa svoje
strane obodrim u novom prihvaćanju onih riječi koje je tako nježno izgovorio
Gospodin na dan našega ređenja te koje su izvor naše radosti: „Više vas ne
zovem slugama… nazvao sam vas prijateljima“ (Iv 15,15)3.

BOL

„Vidio sam jade svoga naroda“ (Izl 3,7)

U posljednje vrijeme mogli smo slušati jasnije često tihi ili silom ušutkani
krik naše braće koji su žrtva zloporabe vlasti, savjesti i seksualnosti od strane
zaređenih služitelja. Ovo je bez sumnje vrijeme patnje u životu žrtava koje su

1
Usp. Apostolsko pismo Anno iubilari od 23. travnja 1929, u: AAS 21 (1929), 312-313.
2
Govor Talijanskoj biskupskoj konferenciji 20. svibnja 2019. Duhovno očinstvo koje
biskupa potiče da svoje svećenike ne ostavlja kao siročad može se pokazivati ne samo u
sposobnosti da biskup ima otvorena vrata za sve svoje svećenike nego i u traganju za njima
radi brige za njih i radi praćenja.
3
Usp. Sv. IVAN XXIII, Enciklika Sacerdotii nostri primordia o stotoj obljetnici blaženog
preminuća svetog župnika Arškog (1. kolovoza 1959.): AAS 51 (1959), 548.

29
 bile izvrgnute različitim oblicima zloporabe; također za njihove obitelji i za
cijeli narod Božji.
Kao što znadete, snažno poduzimamo provedbu nužnih reforma kako
bismo dali korjenit poticaj kulturi pastoralne brige, tako da kultura zloporabe
ne nađe prostor za razvijanje, a pogotovu da se ne ovjekovječi. To nije lagan
zadatak niti je kratkoročan, a traži zalaganje svih. Ako se u prošlosti propust
mogao pretvoriti u neku vrstu odgovora, danas želimo da obraćenje,
transparentnost, iskrenost i solidarnost sa žrtvama postanu naš način
povijenog djelovanja te da nam pomognu u posvećivanju veće pozornosti
svim žrtvama ljudske patnje4.
Ni svećenici ne mogu biti ravnodušni na ovu bol. To sam mogao
konstatirati u različitim pastoralnim pohodima, bilo u mojoj bilo u drugim
biskupijama, gdje sam imao priliku držati susrete i osobne razgovore sa
svećenicima. Mnogi od njih izrazili su mi svoje ogorčenje nad onim što se
događalo te neku vrstu nemoći, jer su „unatoč upornom zauzimanju
doživljavali štetu koja je nastajala iz sumnjičenja i dovođenja u pitanje koje
je neke ili mnoge moglo dovoditi u sumnjičenje, strah i nepovjerenje“ 5 .
Brojna su pisma svećenika koja izražavaju takav osjećaj. S druge strane,
utješno je što postoje pastiri koji se pokreću nakon što vide ili spoznaju
patnju žrtava i Božjega naroda, traže riječi nade i usmjerenja.
Ne niječući niti zataškavajući štetu koju su nanijela neka naša braća, bilo
bi nepravedno ne uočavati brojne svećenike koji sustavno i čestito pružaju
sve što jesu i imaju za dobro drugih (usp. 2 Kor 12,15). Oni očituju duhovno
očinstvo koje zna plakati s onima koji plaču; brojni su svećenici koji svojim
životom iskazuju milosrđe u često negostoljubivim krajevima i situacijama,
koji su udaljeni ili napušteni, i to uz opasnost po vlastiti život. Ističem i
zahvaljujem za vašu hrabrost i čvrst primjer kojim nam u trenutcima
smućenosti, sramote i boli pokazujete da se nastavljate zalagati s radošću za
evanđelje 6.
Uvjeren sam da će nas vrijeme crkvenog pročišćavanja koje
proživljavamo, u omjeru s našom vjernošću volji Božjoj, u skoroj budućnosti
učiniti radosnijim i jednostavnijim a naše poslanje veoma djelotvornim. „Ne
podliježimo malodušnosti! Gospodin pročišćava svoju Zaručnicu i sve nas
obraća k sebi. Provodi nas kroz kušnju kako bismo shvatili da smo bez njega
prah. Spašava nas od licemjerja, od duhovne prividnosti. Udahnjuje nam
svoga Duha da ponovno učini lijepom svoju Zaručnicu koja je zatečena u
očevidnom preljubu. Dobro je danas uzeti šesnaesto poglavlje Knjige
Ezekielove. Takva je povijest Crkve. Takva je moja povijest, može reći svaki
od nas. Konačno, upravo po svome stidu nastavit ćeš biti pastir. Naše
4
Usp. Pismo Božjem narodu od 20. kolovoza 2018.
5
Susret sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, osobama posvećenog života i
bogoslovima u Santiago del Cile 16. siječnja 2018.
6
Usp. Pismo Božjem narodu na proputovanju u Čileu od 31. kolovoza 2018.

30
ponizno kajanje koje ostaje šutljivo među suzama pred monstruoznošću
grijeha i nemjerljivom veličinom Božjeg oprosta; to ponizno kajanje je
početak naše svetosti“7.

ZAHVALNOST

„Ne prestajem zahvaljivati za vas“ (Ef 1,16)

Više od našega odabira, zvanje je odgovor na slobodan Gospodinov

poziv. Divno je neprestano se vraćati na one evanđeoske odlomke koji nam
pokazuju Isusa kako moli, odabire i poziva „da budu s njime i da ih šalje
propovijedati“ (Mk 3,14).
Ovdje bih želio podsjetiti na velikog učitelja svećeničkog života iz moje
rodne zemlje, oca Luku Geru koji je, obraćajući se skupini svećenika u
vremenu mnogih kušnja u Latinskoj Americi, govorio: „Uvijek, a osobito u
kušnjama, trebamo se vraćati onim svijetlim trenutcima u kojima smo
doživjeli Gospodinov poziv da cijeli svoj život posvetimo služenju njemu“.
Volim to nazivati „deuteronomističkim spomenom našega zvanja“ jer nam
dopušta vraćanje „onoj gorućoj točki kada me Božja Milost dodirnula na
početku hoda. Od te iskre mogu upaliti vatru za danas, za svaki dan, te
donositi toplinu i svjetlost mojoj braći i sestrama. Od te iskre pali se ponizna
radost, radost koju ne povređuju bol i očaj, dobra i blaga radost“8.
Jednoga dana izgovorili smo „da“ koje je nastalo i raslo u krilu kršćanske
zajednice zahvaljujući svetima „na sporednim vratima“ 9 koji su
jednostavnom vjerom pokazali kako je vrijedno sve dati za Gospodina i za
njegovo Kraljevstvo. To prihvaćeno „da“ imalo je i imat će neslućenu
prodornost tako da mnogo puta nismo u stanju dokučiti sve dobro koje je
sadržavalo i koje može donijeti. Divno je kada oronulog svećenika okružuju i
pohađaju oni maleni – koji su sada odrasli – koje je na početku krstio a oni sa
zahvalnošću dolaze da mu predstave svoju obitelj! Tu smo otkrili kako smo
bili pomazani da pomazujemo, a Božje pomazanje nikada ne obmanjuje i
omogućuje mi da s Apostolom reknem: „Ne prestajem zahvaljivati za
vas“ (Ef 1,16) i za sve dobro koje ste učinili.
U trenutcima teškoća, krhkosti, kao i u momentima slabosti u kojima se
pokazuju naša ograničenja, kada je najgora od svih napasti zaustaviti se
preživajući ojađenost10, lomeći pogled, sud i srce. U takvim trenutcima važno
je – usudio bih se reći presudno – ne samo zadržati puni spomen zahvalnosti
na Gospodinov prolaz u našem životu, spomen na njegov milosrdni pogled
koji nas je pozvao da se stavimo na raspolaganje Njemu i njegovu Narodu,
7
Susret s klerom Rima 7. ožujka 2019.
8
Homilija na Uskrsnoj vigiliji Svete noći 19. travnja 2019.
9
Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 7.
10
Jose Mario BEGOGLIO, Las cartas de la tribulación, Herder 2019, str. 21. Talijanski
prijevod Lettere della tribolazione, Milano 2019, str. 18.

31
 nego i osmjeliti se da ga provodimo u praksi te da s psalmistom možemo
skovati svoju pjesmu hvale jer „vječno je milosrđe njegovo“ (usp. Ps 136).
Zahvalnost je uvijek „moćno oružje“. Jedino ako smo u stanju motriti i
konkretno zahvaljivati za sve poteze ljubavi, velikodušnosti, solidarnosti i
povjerenja, kao i za geste opraštanja, strpljivosti, podnošenja i sućuti s
kakvom su drugi prema nama postupali, dopustit ćemo da nam Duh dadne
svjež zrak za obnovu našega života i poslanja (a da ne postavljamo flastere).
Poput Petra u jutro „čudesnog ribolova“, dopustimo da uočavanje svega
učinjenog dobra probudi u nama sposobnost čuđenja i zahvaljivanja tako da
mognemo reći: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (Lk 5,8), jer
je „vječno milosrđe njegovo“ (usp. Ps 136).
Braćo, zahvaljujem vam za vjernost zadatcima koje ste preuzeli. Zaista je
značajno što u društvu i kulturi koja prolazno preoblikuje u vrijednost postoje
osobe koje hrabro prihvaćaju doživotne zadaće. U srži želimo reći da
nastavljamo vjerovati u Boga koji nije nikada raskinuo svoj savez, a mi smo
ga prekršili bezbroj puta. To nas potiče da slavimo Boga koji nam ne
uskraćuje svoje povjerenje, koji vjeruje u nas i računa na nas, unatoč našim
ograničenjima i grijesima, te nas poziva da činimo isto. Svjesni da nosimo
blago u glinenim posudama (usp. 2 Kor 4,7), znamo da se Gospodin
pokazuje pobjednik u slabosti (usp. 2 Kor 12,2), neprestano nas podržava i
poziva dajući nam stostruko (usp. Mk 10,29-30), jer „vječno je milosrđe
njegovo“.
Hvala vam za radost kakvom ste davali svoj život, očitujući srce koje je
tokom godina kucalo i borilo se da ne postane tijesno i ogorčeno nego da
bude svakog dana proširivano ljubavlju prema Bogu i njegovu narodu, srce
koje se poput dobrog vina nije s vremenom ukiselilo nego mu je davalo sve
izvrsniju kakvoću, jer je „vječno milosrđe njegovo“.
Hvala vam što nastojite ojačati veze bratstva i prijateljstva u zboru
svećenika i sa svojim biskupom, tako što se međusobno podržavate, brinete
se za onoga koji se razbolio, tražite onoga koji se izolirao, podržavate stare i
učite od njihove mudrosti, dijelite materijalna dobra s drugima, smijete se i
plačete zajedno… Koliko nam je ovo potrebno! Hvala vam i za čvrstoću i
ustrajnost kada ste morali preuzeti kakvo teško poslanje ili potaknuti kojeg
subrata da bude odgovoran, jer „vječno je milosrđe njegovo“.
Hvala vam za svjedočanstvo ustrajnosti i „duranja“ (hypomonē) u
pastoralnoj službi koja nas ponekad usred pastirske smjelosti (parrēsía 11 )
tjera da se borimo s Gospodinom u molitvi, poput Mojsija u onom hrabrom i
riskantnom posredovanju za narod (usp. Br 14,13-19; Izl 32,30-32; Pnz 9,18-
21), jer je „vječno je milosrđe njegovo“.
Hvala vam što svakog dana slavite Euharistiju i što ste milosrdni pastiri u
sakramentu pomirenja, bez rigorizma i laksizma, zauzeti za osobe i prateći ih

11
Usp. Govor župnicima Rima, 6. ožujka 2014.

32
na putu obraćenja prema novom životu koji Gospodin dariva svima nama.
Znamo da po ljestvama milosrđa možemo sići do najniže točke naše ljudske
bijede –uključivši lomljivost i grijeh – te popeti se do najviše točke
božanskog savršenstva: „Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac“12.
Tako ćemo „moći ugrijati ljudska srca, putovati kroz noć s njima, voditi
dijalog i čak silaziti u njihovu noć, u njihov mrak a da se ne izgubimo“13, jer
„vječno je milosrđe njegovo“.Hvala vam što dijelite pomazanje i svima
gorljivo navješćujete Evanđelje Isusa Krista „bilo to zgodno ili nezgodno“ (2
Tim 4,2), ispitujući svoju zajednicu „da ustanovite gdje je njezina želja za
Bogom živa i žarka, kao i ondje gdje je takav dijalog, nekoć pun ljubavi,
zagušen ili nije mogao donijeti ploda“14, jer „vječno je milosrđe njegovo“.
Hvala vam za zgode kada ste, puni sućuti, prihvaćali posrnule, liječili
njihove rane, nudeći toplinu njihovim srcima, iskazujući nježnost i sućut kao
Samaritanac iz parabole (usp. Lk 10,25-37). Ništa nije hitnije od ovoga:
dostupnost, bliskost,spremnost na približavanje tijelu naše patničke braće i
sestara15. To odražava srce pastira koji je naučio duhovni okus suosjećanja sa
svojim narodom16, pastira koji nikada ne zaboravlja da je došao iz naroda te
da će samo služeći narodu naći i protumačiti svoj najdublji i potpuni identitet.
To će ga dovesti do toga da razvije jednostavan i strog stil života, bez
prihvaćanja povlastica koje ne mirišu na Evanđelje jer „vječno je milosrđe
njegovo“.
Zahvalimo, napokon, za svetost Božjega naroda koji smo pozvani pasti te
po kojemu Gospodin pase nas i vodi o nama brigu, dajući nam sposobnost da
taj narod promatramo „u roditeljima koji s neizmjernom ljubavlju odgajaju
svoju djecu, u muškarcima i ženama koje rade da bi kući donosile kruh, u
bolesnicima, u starijim redovnicama koje se i nadalje smiješe. U ovoj
spremnosti da idemo naprijed iz dana u dan vidim svetost borbene Crkve“17.
Zahvaljujmo za svakoga od njih i dopustimo da nam pomažu i ohrabruju nas
svojim svjedočenjem, jer „vječno je milosrđe njegovo“.

OHRABRENJE
„Htio bih da se ohrabre srca vaša“ (usp. Kol 2,2)

U duhu riječi sv. Pavla, moja druga želja je pratiti vas u obnovi naše
svećeničke hrabrosti koja je prije svega plod djelovanja Duha Svetoga u
našem životu. Pred bolnim doživljajima svima nam je potrebna utjeha i
12
Duhovne vježbe svećenicima, Prvo razmatranje, 2. lipnja 2016.
13
Antonio SPADARO, Intervju s Papom Franjom, La Civiltà Cattolica 3918 (19. rujna
2013.), str. 462.
14
Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 137.
15
Govor župnicima Rima, 6. ožujka 2014.
16
Usp. aposolsku pobudnicu Evangelii gaudium, 268.
17
Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 7.

33
 ohrabrenje. Poslanje na koje smo pozvani ne uključuje izuzetost od patnje,
boli i čak nerazumijevanja18. Ove nevolje traže da se s njima sučeljavamo
izravno te da ih prihvatimo, da bismo prepustili Gospodinu neka ih
preoblikuje te nas učini sličnijima sebi. „U konačnici, pomanjkanje iskrenog,
strpljivog i poniznog priznanja naših granica sprečava da milost uspješnije
djeluje u nama, jer joj ne dopušta prostor da donosi moguće dobro koje se
uklapa u iskren i realan hod rasta“19.
Dobar način da ispitamo svoje srce kao pastiri je da pogledamo kako se
sučeljavamo s patnjom. Moguće je da se puno puta ponašamo kao levit ili
svećenik iz parabole koji se okreću na drugu stranu te ne mare za čovjeka
koji leži na zemlji (usp. Lk 10,31-32). Drugi pristupaju loše,
mudruju navodeći uobičajene isprike: „takav je život“, „ne može se ništa
učiniti“. Time podliježu fatalizmu i obeshrabrenju, ili pristupaju s pogledom
selektivnih preferencija proizvodeći tako samo izolaciju i isključenje. „Poput
proroka Jone, uvijek u sebi nosimo napast bijega na sigurno mjesto koje
može imati različita imena: individualizam, spiritualizam, zatvaranje u
maleni svijet…“20. To nas ne ispunja zauzetom sućuti nego nas udaljuje od
vlastitih rana, rana drugih a time i od rana Isusovih21.
Na ovoj crti, želim naglasiti još jedan suptilni i opasni stav koji je
„najdragocjeniji napitak demona“, kako je volio govoriti Bernanos22. On je
veoma škodljiv za nas koji želimo služiti Gospodinu, jer sije obeshrabrenje,
utučenost i donosi očaj 23 . Razočarani nad stvarnošću, nad Crkvom i nad
samim sobom možemo podleći kušnji da budemo zapleteni u slatkastu
žalost koju istočni oci nazivaju mlohavost. Kardinal Tomáš Špidlík običavao
je govoriti: „Ako nas spopada žalost zbog života kao takvog, zbog društva
drugih, zbog činjenice što smo sami, tada uvijek postoji određeni manjak
vjere u Providnost Božju i u njegovo djelo. Žalost koči hrabrost da nastavimo
s radom, s molitvom te nas čini antipatičnima našim bližnjima. Monaški
autori koji na široko opisuju takvu manu nazivaju je najgorim neprijateljem
duhovnog života“24.
Poznamo tu žalost koja vodi u navikavanje i polagano prihvaća naravnost
zla i nepravde uz mirno uvjeravanje: „Tako se uvijek činilo!“ Takva
žalost čini neplodnima sve pokušaje preobrazbe i obraćenja šireći ogorčenje i
ozlojeđenost. „To nije odabir dostojnog i punog života, to nije Božja želja za
18
Usp. Apostolsku pobudnicu Misericordia et misera, 13.
19
Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 50.
20
Ondje, 134.
21
Usp. Jorge Mario BERGOGLIO, Reflexiones en esperanza, Città del Vaticano 2013, str.
14.
22
Journal d'un curé de campagne, Paris 1974, str. 135; usp. Apostolsku pobudnicu
Evangelii gaudium, 83.
23
Usp. BARSANUFIO,Epistolario, u: Vito CUTRO-Michał Tadeusz SZWEMIN, Bisogno
di Paternità ,Varsavia 2018, str. 47.
24
L'arte di purificare il cuore, Roma 1999, str. 47.

34
nas, to nije život u Duhu koji šiklja iz srca uskrslog Krista“25 i na koji smo
pozvani. Kada takva slatkasta žalost zaprijeti da zagospodari našim životom i
našom zajednicom, nemojmo se ustrašiti ni tjeskobno zabrinuti, nego
odlučno tražimo i činimo da drugi traže od Duha „neka dođe probuditi nas,
neka našoj obamrlosti dadne jak udarac, neka nas oslobodi od mlitavosti!
Oslobodimo se od robovanja navikama, otvorimo širom oči i uši, a iznad
svega srce, da ne budemo ravnodušni nad onim što se događa oko nas i nama
nego uznemireni živom i uspješnom Riječju Uskrsnuloga“26.
Dopustite mi da ponovim: svima nam je u teškim vremenima potrebna
utjeha i osnaženje od Boga ili od braće. Svih nas se tiču dirljive riječi svetoga
Pavla upravljene njegovim zajednicama: „Ne klonite, molim, s nevolja mojih
za vas“ (Ef 3,13); „Htio bih da se ohrabre srca vaša“ (Kol 2,2). Tako ćemo
moći izvršavati poslanje koje nam daje Gospodin svakoga jutra: prenositi
„veliku radost za sav narod“ (Lk 2,10). Međutim, ne kao teoriju ili
intelektualno i moralno znanje onoga što bi trebalo biti nego kao ljudi
uronjeni u patnju koje je Gospodin preoblikovao i promijenio te s Jobom
mogu uskliknuti: „Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje
vidješe“ (42,5). Bez toga temeljnog doživljaja svi naši napori dovest će nas
na put frustracije i razočaranosti.
Tokom svoga života mogli smo promatrati kako se „s Kristom Isusom
uvijek iznova rađa radost“ 27 . Makar i postojale različite faze toga
iskustva, znamo da nam iznad naših posrtaja i grijeha Bog „dopušta da
podignemo glavu i počnemo iznova, uz nježnost koja nikada ne razočarava i
koja nam uvijek može vratiti radost“ 28 . Ta se radost ne rađa iz našeg
voluntarističkog ili intelektualističkog zalaganja nego uz uvjerenja da
Isusove riječi Petru i dalje vrijede: u trenutku kada budeš „stavljen na rešeto“,
ne zaboravi da sam „ja molio za tebe da ne malaksa tvoja vjera“ (Lk 22,32).
Prvi Gospodin moli za tebe i za mene i bori se za nas. On nas poziva da
potpuno uronimo u njegovu molitvu. Istina, mogu nastati trenutci kada
trebamo uroniti „ u getsemansku molitvu koja je naljudskija i najdramatičnija
Isusova molitva (…). Nastaje prošnja, žalost, tjeskoba, skoro dezorijentacija
(Mk 14,33)“29.
Znamo da nije lagano ostati pred Gospodinom prepuštajući da njegov
pogled prožima naš život, ozdravlja naše ranjeno srce i opere nam noge
zaprljane svjetovnošću koja nam se zalijepila tokom puta i ometa nam
hodanje. U molitvi doživljavamo svoju blaženu nestalnost koja nas podsjeća
da smo učenici u potrebi Gospodinove pomoći i oslobađa nas prometejske

25
Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 2.
26
Apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 137.
27
Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 1.
28
Ondje, 3.
29
Jorge Mario BERGOGLIO, Reflexiones en esperanza, Città del Vaticano 2013, str. 26.

35
 težnje onih „koji se u konačnici pouzdavaju samo u svoje snage te se osjećaju
višima od drugih zato što drže određene norme“30.
Braćo, Isus pozna naša zalaganja i uspjehe više od bilo koga drugoga, ali i
promašaje i neuspjehe. On nam prvi govori: “Dođite k meni svi vi koji ste
izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, jer sam
krotka i ponizna srca i naći ćete pokoj dušama svojim“ (Mt 11,28-29).
Uz takvu molitvu znademo da nismo nikada sami. Pastirova molitva
obuhvaća Duha „koji kliče: 'Abba! Oče!'“ (Gal 4,6) kao i narod koji mu je
povjeren. Naše poslanje i identitet dobivaju svjetlost od ove dvostruke
povezanosti.
Pastirova molitva hrani se i utjelovljuje u srcu Božjega naroda. Nosi
znakove rana i radosti njegovih vjernika koje u tišini iznosi pred Gospodina,
kako bi bili pomazani darom Duha Svetoga. Pastirova nada pouzdano se bori
da Gospodin iscijeli našu krhkost, osobnu i krhkost naših zajednica. Međutim,
ne gubimo iz vida činjenicu da se srce pastira utjelovljuje i nalazi svoje
mjesto u molitvi Božjega naroda. To nas oslobađa od traženja ili zahtijevanja
laganih, brzih, gotovih odgovora, dopuštajući Gospodinu da nam put nade
pokaže On (a ne naši recepti i prioriteti). Ne gubimo iz vida činjenicu da je u
najtežim trenutcima prvotne zajednice molitva postala glavna stvar, kako
čitamo u knjizi Djela apostolskih.
Braćo, priznajmo spremno svoju krhkost, ali dopustimo da je Isus
preoblikuje te nas iznova upravi na naše poslanje. Ne gubimo radost da se
osjećamo „ovcama“, znajući da je on naš Gospodin i Pastir.
Da bismo trajno bili u srcu hrabri, potrebno je ne zanemariti ove dvije
sastojnice našega identiteta: prvo, odnos s Isusom. Kadgod se odvežemo od
Isusa ili zanemarimo svoj odnos s njime, malo pomalo hladi naše zalaganje i
svjetiljke nam ostaju bez ulja potrebnog za osvjetljavanje života (usp. Mt
25,1-13). „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda
sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni…
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,4-5). U tom smislu, želim
vas obodriti da ne zanemarujete duhovno vodstvo, po kojem odabirete
jednoga subrata s kojim ćete razgovarati, sučeljavati se, raspravljati te
razabirati svoj put u punom povjerenju i transparentnosti. On je mudar brat s
kojim doživljavamo da smo učenici. Tražite ga, nađite ga i uživajte radost
prihvaćanja lijeka, praćenja i savjetovanja. To je nezamjenjiva pomoć da
bismo živjeli svoj ministerij vršeći volju Očevu (usp. Heb 10,9) te
omogućavali da nam srce kuca „mišljenjem Krista Isusa“ (Fil 2,5). Divne su
riječi Koheleta: „Bolje je dvojici nego jednome… Padne li jedan, drugi će ga
podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne“ (Prop 4,9-
10).

30
Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 94.

36
Druga konstitutivna sastojnica: jačajte i hranite odnos sa svojim narodom. Ne
izolirajte se od svojih ljudi, od svećenika ni od zajednica. Još bi bilo gore da
se krijete u zatvorene i elitističke skupine. To u konačnici guši i truje duh.
Hrabar služitelj je onaj koji stalno izlazi. „Biti u izlaženju“ omogućuje nam
da hodamo „ponekad sprijeda, ponekad u sredini i ponekad pozadi: sprijeda
da bismo vodili zajednicu, u sredini da je bodrimo i podržavamo, pozadi da
je ujedinjujemo kako nitko ne bi previše zaostao. Ima još jedan razlog: jer
narod ,njuška'! Njuška da nađe nove putove za hodanje, ima sensus fidei (usp.
Lumen gentium, 12). Što ima ljepše?“ 31 . Sam Isus uzor je ovog
evangelizatorskog odabira koji nas uvodi u srce našega naroda. Kako nam je
divno gledati ga bliskog svima. Isusovo darivanje samoga sebe na križu
vrhunac je toga evangelizatorskog stila koji je oznaka cijele njegove
egzistencije.
Braćo, patnja tolikih žrtava, patnja Božjega naroda, patnja kakva je naša
ne može biti uzalud. Sam Isus nosi cijeli ovaj teret na svom križu i zove nas
da obnovimo svoje poslanje kako bismo bili bliski onima koji pate, kako
bismo bez stida bili bliski ljudskim nevoljama te ih usvajali kao euharistiju32.
Označeno starim i novim ranama, naše vrijeme traži da budemo graditelji
odnosa i zajedništva, otvoreni, puni pouzdanja te u očekivanju novosti koju
Božje kraljevstvo želi danas provoditi. To je kraljevstvo grešnika kojima je
oprošteno i koji su pozvani da stalno svjedoče Gospodinovu živu i aktivnu
sućut, „jer je vječno milosrđe njegovo“.

POHVALE

„Veliča duša moja Gospodina“ (Lk 1,46)

Ne možemo govoriti o zahvalnosti i obodrenju a da ne promatramo Mariju.

Ona kao žena probodenog srca (Lk 2,35) uči nas iskazivati hvalu kojom
otvaramo pogled u budućnost i vraćamo nadu u sadašnjosti. Cijeli njezin
život zgusnut je u njezinoj zahvalnoj pjesmi (usp. Lk 1,46-55) koju smo i mi
pozvani pjevati kao obećanje punine.
Kadgod pohodim neko marijansko svetište, volim „provoditi
vrijeme“ gledajući Majku i prepuštajući da ona mene gleda, proseći
povjerenje djeteta, siromaha i jednostavne osobe koja zna da je tu majka pa
da može prositi mjesto u njezinu krilu. Gledanjem nje kao da još jednom
čujem ono što je rekla Indijancu Juanu Diegu: „Što je, moj najmanji sine?
Što te u srcu žalosti? Zar nisam ovdje ja kojoj je čast biti tvoja majka?“33.

31
Susret s klerom, Bogu posvećenim osobama i članovima pastoralnih vijeća, Assisi 4.
listopada 2013.
32
Usp. Apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, 268-270.
33
Usp. Nican Mopuhua, 107, 118, 119.

37
 Promatrati Mariju znači vratiti se „vjerovanju u revolucionarnu
snagu nježnosti i ljubavi. Na njoj vidimo da poniznost i nježnost nisu vrline
slabih nego snažnih koji nemaju potrebu zlostavljati druge kako bi se osjećali
važni“34.
Ako nam se ponekad pogled počinje zamračivati ili osjećamo da
zavodljiva snaga apatije ili očaja želi pustiti korijenje i zagospodariti našim
srcem, ako nam osjećaj pripadnosti Božjemu narodu počinje biti mučan ili se
osjetimo gurnuti u elitistički stav… ne bojmo se promatrati Mariju i zapjevati
njezinu pohvalnu pjesmu.
Ako se ponekad osjetimo zavedeni na izolaciju i zatvaranje u sebe same ili
u naše projekte, štiteći se od uvijek prašnjavih putova povijesti, ili ako
jadikovke, protesti, kritike i ironije zavladaju našim djelovanjem bez volje za
borbom, očekivanjem i ljubavlju… tada promatrajmo Mariju da nam oči
očisti od svake „slamke“ koja bi nas mogla ometati u pažljivosti i budnosti za
promatranje Krista koji živi u svome narodu. Ako opazimo da ne uspijevamo
hodati pravo, da nam je dosadno držati odluke o obraćenju, obratimo se Njoj,
kao što je ponizno i skoro ortački činio veliki župnik moje prethodne
biskupije koji je ujedno pjesnik: „Gospođo, večeras je moje obećanje
ozbiljno. Međutim, za svaki slučaj, ne zaboravi ostaviti ključ vani“35. Ona je
„uvijek pažljiva prijateljica jer stalno proviđa vino u našem životu. Srce joj je
probodeno mačem i zato razumije sve muke. Kao majka svih, ona je znak
nade za narode koji podnose porođajne boli dok se ne rodi pravda… Kao
prava majka, putuje uz nas, dijeli s nama naše nevolje i neprestano nas
okružuje Božjom ljubavlju“36.
Braćo, još jednom, „Ne prestajem zahvaljivati za vas“ (Ef 1,16), za vašu
odanost i poslanje. Uvjeren sam da „Bog odstranjuje i najtvrđe kamenje o
koje se mrskaju nade i očekivanja: smrt, grijeh, strah, svjetovnost. Ljudska
povijest ne završava pred grobnim kamenom, jer otkriva „živi kamen“ ( 1Pt
2,4), uskrsnulog Isusa. Mi smo kao Crkva utemeljeni na Njemu pa i kad
postanemo obeshrabreni, kad smo skloni sve prosuđivati po našim
neuspjesima, On sve čini novim“37.
Dopustimo da zahvalnost nadahnjuje pohvale i još nas jednom obodri za
poslanje pomazivanja naše braće i sestara nadom. Kako bismo bili ljudi koji
svojim životom svjedoče sućut ili milosrđe kakvo nam može dati jedini Isus.
Neka vas blagoslovi Gospodin Isus i neka vas čuva Svet Djevica. Usrdno vas
molim da ne zaboravite moliti za mene.

34
Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 288.
35
Usp. Amelio Luis CALORI, Aula Fúlgida, Buenos Aires 1946.
36
Aposolska pobudnica Evangelii gaudium, 286.
37
Homilija na Uskrsnoj vigiliji u Svetoj noći, 20. travnja 2019.

38
Bratski odani vam

Franjo

Rim, iz sjedišta sv. Ivana Lateranskog, 4. kolovoza 2019, na liturgijski

spomen sv. Župnika arškog.

(Preveo mons. Mato Zovkić)

Poruka pape Franje za V. Svjetski dan molitve

za skrb o stvorenome svijetu

Izaberimo, dakle, život!

»I vidje Bog da je to dobro« (Post 1,25). Božji pogled, na početku Biblije,

ljupko počiva na njegovu stvaranju. Od zemlje pogodne za život do voda što
život daju, od stabala koja donose plod do životinja koje dijele naš zajednički
dom, sve je milo u očima Boga, koji nudi stvoreni svijet muškarcima i
ženama kao dragocjeni dar koji treba čuvati.

Tragično je da je ljudski odgovor na ovaj dar obilježen grijehom,

zatvaranjem u vlastitu autonomiju i pohlepnom željom za
posjedovanjem i iskorištavanjem. Egoizmi i interesi pretvorili su
stvoreni svijet, to mjesto susreta i zajedništva, u pozornicu suparništava
i sukoba. Na taj je način ugrožen i sam okoliš, ono dobro u Božjim očima
postalo je u čovjekovim rukama stvar koju treba iskoristiti. Srozavanje
okoliša se povećalo posljednjih desetljeća: stalno onečišćavanje,
neprestana upotreba fosilnih goriva, intenzivno iskorištavanje
poljoprivrednog zemljišta i iskrčivanje šuma uzrokuju porast globalnih
temperatura iznad sigurnih razina. Porast intenziteta i učestalosti
ekstremnih vremenskih pojava i desertifikacija (opustinjavanje) zadaju
silne teškoće najranjivijima među nama. Otapanje ledenjaka, nestašica
vode, zanemarivanje bazena pitke vode i znatna prisutnost plastike i
mikroplastike u oceanima podjednako su zabrinjavajući i svjedoče o
hitnoj potrebi intervencija koje se više ne mogu odgađati. Izazvali smo
klimatsko izvanredno stanje koje ozbiljno ugrožava prirodu i sam život,
uključujući i naš vlastiti.

U suštini smo zaboravili tko smo: stvorenja stvorena na sliku Božju

(usp. Post 1, 27) i pozvana stanovati kao braća i sestre u zajedničkom domu.

39
 Stvoreni smo ne zato da budemo individue koje samovoljno gospodare,
nego zato da budemo u središtu mreže života koju čine milijuni vrsta
koje nam je s ljubavlju pridružio naš Stvoritelj. Kucnuo je čas da
ponovno otkrijemo svoj poziv djece Božje, uzajamnog bratstva i čuvara
stvaranja. Kucnuo je čas da se pokajemo, da se obratimo i vratimo
korijenima: ljubljena smo stvorenja Božja, koji nas svojom dobrotom
poziva da ljubimo život i živimo ga u zajedništvu s ostalim stvorovima.

Stoga upućujem snažni poziv vjernicima da se posvete molitvi u ovome

vremenu koje se, kao rezultat korisne ekumenske inicijative, slavi
kao Vrijeme stvaranja. To je vrijeme intenzivnije molitve i djelovanja na
dobrobit našeg zajedničkog doma koje započinje danas, 1. rujna, Svjetskim
danom molitve za skrb o stvorenome svijetu, a završava 4. listopada, kada se
spominjemo svetog Franje Asiškog. To je prilika da se osjetimo još više
povezanima s našom braćom i sestrama različitih kršćanskih konfesija. Tu
mislim posebno na pravoslavne vjernike, koji ovaj Dan slave već trideset
godina.

U ovoj ekološkoj krizi koja pogađa sve trebamo oćutjeti duboku

povezanost s muškarcima i ženama dobre volje. Pozvani smo zajedno
promicati čuvanje mrežu životačiji smo dio.

To je vrijeme u kojem se trebamo ponovno naučiti moliti uronjeni u prirodu,

koja nas spontano navodi na to da uzdižemo hvalu Bogu Stvoritelju. Sveti
Bonaventura, poeta franjevačke mudrosti, rekao je da je stvoreni svijet prva
»knjiga« koju Bog otvara pred našim očima, tako da, diveći se njegovom
redu, njegovoj raznolikosti i ljepoti, budemo dovedeni do toga da ljubimo i
hvalimo Stvoritelja (usp. Breviloquium, II, 5, 11). U ovoj knjizi svako
stvorenje postaje za nas »Božja riječ« (usp.Commentarius in librum
Ecclesiastes, I,2). U tišini i molitvi možemo slušati simfoniju stvorenoga
svijeta koja nas poziva izaći iz naših autoreferencijalnih zatvorenosti kako
bismo ponovno iskusili zagrljaj Očeve nježnosti i radost dijeljenja darova
koje smo primili. U tome smislu možemo reći da je stvoreni svijet, ta mreža
života, mjesto susreta s Gospodinom i jednih s drugima, to je »Božja
društvena mreža« (Audijencija za vodiče i izviđače iz Europe, 3. kolovoza
2019.). Taj nas stvoreni svijet nadahnjuje na to da uzdignemo kozmičku
hvalu Stvoritelju kao što nas uči Sveto pismo: »Sve raslinstvo na zemlji,
blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!« (Dan 3, 76).

To je vrijeme za razmišljanje o našim stilovima života i o tome kako su

naše svakodnevne odluke o hrani, potrošnji, prijevozu, upotrebi vode,
energije i mnogim drugim materijalnim dobrima često nepromišljene i
štetne. Previše nas se ponaša prema stvorenome svijetu kao bezobzirni

40
gospodari. Odlučimo se za promjenu, odlučimo usvojiti jednostavnije i
smjernije načine života!

Kucnuo je čas da napustimo ovisnost o fosilnim gorivima i brzo i odlučno

okrenemo se oblicima čiste energije i održive i kružne ekonomije. I ne
zaboravimo slušati domorodačke narode čija nas vjekovna mudrost može
naučiti kako živjeti u boljem odnosu s okolišem.

To je vrijeme za poduzimanje proročkih djela. Mnogi mladi diljem svijeta

dižu svoj glas i pozivaju na hrabre odluke. Osjećaju se razočaranima zbog
previše neostvarenih obećanja, preuzetih obveza a zatim zanemarenih zbog
sebičnih interesa ili koristi.

Mladi nas podsjećaju da Zemlja nije dobro s kojim se treba rasipno

ophoditi, nego baština koju treba predati, da nada u budućnost nije tek
lijepi osjećaj, nego zadatak koji zahtijeva konkretna djelovanja ovdje i
sada. Dugujemo im stvarne odgovore, a ne prazne riječi; djela a ne
opsjene.

Naše molitve i apeli upućeni su prije svega na podizanje svijesti kod onih
koji su odgovorni na političkom i društvenom polju. Mislim posebno na
vlade koje će se u narednim mjesecima sastati kako bi obnovile odlučne
obveze za usmjeravanje planeta prema životu, a ne ususret smrti. U misli
nam dolaze riječi koje je Mojsije svečano uputio narodu kao neku vrstu
duhovne oporuke na pragu Obećane zemlje: »Život, dakle, biraj… da živiš ti
i tvoje potomstvo« (Pnz 30, 19-20).

Te proročke riječi možemo primijeniti na sebe i na situaciju na

Zemlji. Izaberimo, dakle, život! Recimo »ne« potrošačkoj pohlepi i
težnjama svemoći, jer to su putovi smrti. Otpočnimo dalekovidne
procese koji uključuju odgovorna odricanja danas kako bi se zajamčilo
perspektivu života za sutra. Ne podliježimo izopačenim logikama lake
zarade, nego mislimo na budućnost sviju!

U tome smislu ima poseban značaj predstojeći samit Ujedinjenih naroda o

klimatskim djelovanjima (United Nations Climate Action Summit). Na
njemu će vlade imati zadatak pokazati političku volju da poduzmu drastične
mjere kako bi se što prije neto emisiju stakleničkih plinova svelo na ništicu i
obuzdalo porast prosječne globalne temperature na 1,5°C u odnosu na razine
iz predindustrijskog doba, u skladu sa ciljevima Pariškog sporazuma. K tome,
u listopadu ove godine Amazonija, čija je cjelovitost ozbiljno ugrožena, bit
će u središtu posebne skupštine Biskupske sinode.

Iskoristimo te prilike da odgovorimo na vapaj siromašnih i Zemlje!

41
 Svaki kršćanski vjernik, svaki član ljudske obitelji, može pridonijeti tome da
istka tanku, ali jedinstvenu i nužnu, nît mreže života koja obuhvaća sve.
Osjetimo se potaknutima da uz molitvu i predanost preuzmemo svoj dio
odgovornosti za skrb o stvorenome svijetu. Neka nam Bog, »ljubitelj života«
(Mudr 11, 26), dadne hrabrosti činiti dobro ne čekajući da netko drugi
započne, ne čekajući da bude prekasno.

Iz Vatikana, 1. rujna 2019. godine.

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2019.

"Nije riječ samo o migrantima"

Draga braćo i sestre,

vjera nas uvjerava da je Kraljevstvo Božje već prisutno na tajanstven način

(usp. Gaudium et spes, 39). No, i u našem dobu moramo sa žalošću
konstatirati da ono nailazi na prepreke i protivštine.

Nasilni sukobi i pravi i istinski ratovi i dalje razdiru čovječanstvo; nepravde i

diskriminacije nižu se jedne za drugom; ekonomske i društvene neravnoteže
na lokalnoj ili globalnoj razini teško se mogu prevladati. A cijenu svega toga
plaćaju prije svega najsiromašniji i oni u najnepovoljnijem položaju.

U ekonomski najnaprednijim društva svjedoči se rastućem trendu naglašenog

individualizma koji, u sprezi s utilitarističkim mentalitetom i uz pomoć
medija, rađa “globalizaciju ravnodušnosti”. U takvim okolnostima, migranti,
izbjeglice, prognanici i žrtve trgovine ljudima postali su simbol isključenosti,
jer osim nadaća koje stanje u kojem se nalaze sa sobom nosi, često su
izvrgnuti negativnom sudu i mišljenju da su oni razlog društvenih nevolja.
Postupanje s njima često je zvono za uzbunu koje upozorava na moralno
srozavanje kojemu neminovno idemo u susret ako nastavimo davati prostora
kulturi odbacivanja. Naime, ako se nastavi tim putem, svaki onaj koji se ne
uklapa u prihvaćene norme tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja u
opasnosti je da bude marginaliziran i isključen.

To je razlog zbog kojeg prisutnost migranata i izbjeglica – i općenito ranjivih

i ugroženih ljudi – predstavlja danas poziv da se iznova vratimo nekim od
bitnih dimenzija našeg kršćanskog postojanja i naše čovječnosti kojima
prijeti opasnost da se zanemare u društvu u kojem vlada udobnost i lagodan
život. Eto zašto “ne radi se samo o migrantima”, to jest, zanimajući se za njih
zanimamo se također za nas; vodeći brigu o njima, svi rastemo; slušajući njih,

42
dajemo glas i onom dijelu nas koji možda skrivamo jer se danas na njega ne
gleda blagonaklono.

»Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« (Mt 14, 27). Ne radi se samo o
migrantima: radi se također o našim strahovima. Zloće i prljavštine našega
vremena povećavaju »naš strah od “drugih”, nepoznatih, marginaliziranih i
stranaca […]. I to se zamjećuje poglavito danas kad se suočavamo s
dolaskom migranata i izbjeglica koji kucaju na naša vrata u potrazi za
zaštitom, sigurnošću i boljom budućnošću. U stanovitoj mjeri taj strah je
opravdan, među ostalim i zato što nismo pripremljeni za taj susret« (Homilija,
Sacrofano, 15. veljače 2019.).

Ali problem nije u tome što imamo sumnje i strahove. Problem je kad ovi
uvjetuju naš način razmišljanja i djelovanja u tolikoj mjeri da postajemo
nesnošljivi, zatvoreni, te – a da toga nismo ni svjesni – možda čak i rasisti. I
tako nas strah lišava želje i sposobnosti za susret s drugim, osobom koja se
razlikuje od mene; lišava me mogućnosti susreta s Gospodinom (usp.
Homilija na misi za Svjetski dan selilaca i izbjeglica, 14. siječnja 2018.).

»Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i
carinici?« (Mt 5, 46). Ne radi se samo o migrantima: radi se o ljubavi.
Svojim djelima ljubavi očitujemo svoju vjeru (usp. Jak 2, 18). A
najuzvišenija ljubav je ona koju se iskazuje onima koji ne mogu uzvratiti, a
možda čak ni zahvaliti. »Radi se također o licu koje želimo dati društvu i
vrijednosti svakoga života […].

Napredak naših naroda […] ovisi nadasve o sposobnosti da dopustimo da nas

prene iz mrtvila i gane osoba koja kuca na vrata i svojim pogledom ogoljuje i
prikazuje u pravome svjetlu sve one lažne idole koji mogu zagospodariti
našim životom i pretvoriti ga u ropstvo; idole koji obećavaju iluzornu i
prolaznu sreću koja je slijepa za živote i patnje drugih« (Govor u
Biskupijskom Caritasu u Rabatu, 30. ožujka 2019.).

»Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se« (Lk 10, 33).
Ne radi se samo o migrantima: radi se o našem čovještvu. To što je potaknulo
toga Samarijanca – koji je u očima Židova bio stranac – da se zaustavi jest
suosjećanje, osjećaj koji se ne može objasniti na čisto racionalnoj razini.

Suosjećanje pogađa najosjetljivije strune naše ljudskosti, pobuđujući

neodgodiv poriv da “budemo bližnji” svima onima koje vidimo u teškoćama.
Kao što nas sâm Isus uči (usp. Mt 9, 35-36; 14, 13-14; 15, 32-37), biti
suosjećajan znači prepoznati patnju drugoga i odmah prijeći na djelovanje
kako bismo ublažili, liječili i spasili. Biti suosjećajan znači dati prostora
nježnosti koju današnje društvo često traži od nas da zatomljujemo.

43
 »Otvoriti se drugima ne osiromašuje, već obogaćuje, jer nam pomaže da
budemo humaniji: prepoznati sebe kao aktivni dio jedne veće cjeline i
tumačiti život kao dar za druge; gledati kao cilj ne vlastite interese, nego
dobrobit ljudskog roda« (Govor u džamiji Heydara Alijeva u Bakuu,
Azerbajdžan, 2. listopada 2016.).

»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli

njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima« (Mt 18,
10). Ne radi se samo o migrantima: radi se o tome da nikoga ne isključujemo.

Današnji je svijet sve više elitistički i okrutan prema isključenima. Zemlje u

razvoju nastavlja se osiromašivati za njihova najbolja prirodna i ljudska
dobra u korist nekolicine povlaštenih tržišta. Ratovi pogađaju samo neke
dijelove svijeta, ali oružje koje se koristi u tim ratovima proizvodi se i
prodaje u drugim dijelovima svijeta, koji potom ne žele preuzeti na sebe
brigu o izbjeglicama koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove upravo
zbog istih tih sukoba. Cijenu toga uvijek plaćaju najmanji, siromašni,
najranjiviji, kojima se zabranjuje sjesti za stol i ostavljaju im se samo mrvice
s gozbe.

»Crkva koja “izlazi” […] zna preuzeti inicijativu bez straha, ići ususret,
tražiti one koji su daleko i poći na raskrižja putova da pozove isključene«
(Apost. pob. Evangelii gaudium, 24). Ekskluzivistički razvoj bogatije čini
bogatijima a siromašne još siromašnijima. Istinski razvoj, s druge strane, teži
tome da uključi sve muškarce i žene svijeta, promičući njihov cjeloviti rast, i
pokazuje brigu također za buduće naraštaje.

»Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko
hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga« (Mk 10, 43-44).

Ne radi se samo o migrantima: radi se o tome da se posljednje stavi na prvo

mjesto. Isus Krist od nas traži da ne podlegnemo logici svijeta koja
opravdava pronevjeru na štetu drugih radi ostvarivanja vlastite ili koristi
moje grupe: “prvo ja, a zatim drugi”! Geslo je pravoga kršćanina naprotiv:
“najprije posljednji!”

»Individualistički duh je plodno tlo za rast te vrste ravnodušnosti prema

bližnjemu koja vodi tome da s njima postupamo kao s pukom stvari kojom se
trguje, koja potiče nezainteresiranost za njih kao ljude i na kraju kod
pojedinca pobuđuju strah i ciničnost. Nisu li možda upravo to stavovi koje
često zauzimamo prema siromašnima, marginaliziranima i posljednjima u
društvu? A koliko ovih potonjih imamo u našim društvima! Među njima
mislim prvenstveno na migrante, s njihovim bremenom teškoće i patnji, s
kojima se suočavaju svakodnevno u, često očajničkoj, potrazi za mjestom

44
gdje će živjeti u miru i dostojanstvu« (Govor Diplomatskom zboru, 11.
siječnja 2016.). U logici evanđelja posljednji dolazi na prvo mjesto, a mi se
moramo staviti u njihovu službu.

»Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju« (Iv 10, 10). Ne radi se
samo o migrantima: radi se o čitavoj osobi, svim ljudima. U ovim Isusovim
riječima nalazimo samu srž njegova poslanja: pobrinuti se da svi prime dar
života u punini, prema Očevoj volji.

U svakom političkom djelovanju, u svakom programu, u svakom

pastoralnom djelovanju uvijek moramo stavljati osobu u središte, u njezinim
mnogostrukim dimenzijama, uključujući i duhovnu. A to vrijedi za sve ljude,
kojima se treba priznati temeljnu jednakost.

Stoga, »razvoj se ne svodi na puki ekonomski rast. Da bi bio autentičan

razvoj, on mora biti integralan, a to znači okrenut promicanju svakog
čovjeka« (Sv. Pavao VI., Enc. Populorum progressio, 14).

»Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i
ukućani Božji« (Ef 2, 19). Ne radi se samo o migrantima: radi se o
izgrađivanju grada za Boga i čovjeka.

U ovom našem dobu, koje se može nazvati također dobom migracijâ, mnogo
je nedužnih osoba koje postaju žrtve “velike prijevare” neobuzdanoga
tehnološkog i konzumerističkog razvoja (usp. enc. Laudato si’, 34). I tako
kreću na put prema “raju” koji neizbježno iznevjeri njihova očekivanja.
Njihova prisutnost, koja katkad budi nelagodu, pridonosi razbijanju mita o
napretku pridržanom za malobrojne, ali izgrađenom na iskorištavanju
mnogih.

»Mi sami moramo prvi gledati i pomoći drugima vidjeti u seliocima i

izbjeglicama ne samo problem koji treba riješiti, već brata i sestru koje treba
prihvatiti, poštivati i ljubiti. Oni su prigoda koju nam pruža providnost da
pridonesemo izgradnji pravednijeg društva, savršenije demokracije,
solidarnije zemlje, svijeta u kojem će vladati veće bratstvo kao i otvorenije i
evanđeoske kršćanske zajednice« (Poruka za Svjetski dan selilaca i izbjeglica
2014.)

Draga braćo i sestre, odgovor na izazov koji postavljaju suvremene migracije

može se sažeti u četiri glagola: primiti, zaštititi, promicati i integrirati. Ali, te
riječi ne vrijede samo za migrante i izbjeglice. One izražavaju poslanje Crkve
prema svima onima koji se nalaze na periferijama života, koje treba primiti,
zaštititi, promicati i integrirati. Ako ta četiri glagola budemo provodili u djelo,
pridonosit ćemo izgrađivanju grada za Boga i čovjeka, promicati cjeloviti

45
 ljudski razvoj svih ljudi i pomoći također svjetskoj zajednici da se približi
ciljevima održivog razvoja koje je sama sebi postavila i koji će se, u
protivnom, teško postići.

Riječju, u igri nije samo nešto što se tiče migranata, ne radi se samo o njima,
nego o svima nama i o sadašnjosti i budućnosti ljudske obitelji. Migranti,
posebno oni koji su najranjiviji, pomažu nam da čitamo “znakove vremena”.
Po njima nas Gospodin poziva na obraćenje, oslobađanje od isključivostî,
ravnodušnosti i kulture odbacivanja. Po njima Gospodin nas poziva da u
potpunosti prihvatimo naš kršćanski život i pridonosimo, svaki prema svome
vlastitom pozivom, izgrađivanju svijeta koji sve više odgovara Božjem
naumu.

To je želja koju pratim molitvom zazivajući, po zagovoru Djevice Marije,

Gospe od Puta, obilje blagoslova na sve migrante i izbjeglice u svijetu i na
sve one koji ih prate na njihovu putu.

Iz Vatikana, 27. svibnja 2019.

Franjo

Poruka pape Franje za Svjetski dan misijâ 2019.

Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu

Draga braćo i sestre,

od čitave sam Crkve zatražio da u mjesecu listopadu 2019. živi izvanredno
razdoblje misijskog djelovanja u spomen na stotu godišnjicu apostolskog
pisma Maximum illud pape Benedikta XV. (30. studenog 1919.). Proročka
dalekovidnost njegova apostolskog prijedloga potvrdila mi je koliko je i
danas važno obnoviti misijsko djelovanje Crkve te podvrći sudu, kroz prizmu
evanđelja, njezino poslanje naviještanja evanđelja i donošenja svijetu
spasenje Isusa Krista, umrlog i uskrslog.

Naslov ove poruke glasi jednako kao i tema Misijskog mjeseca

listopada: Kršteni i poslani: Kristova Crkva u misiji u svijetu. Proslava ovog
mjeseca pomoći će nam ponovno otkriti misijsku dimenziju naše vjere u
Isusa Krista, vjere koja nam je besplatno dana kao dar na krštenju.

Naša sinovska pripadnost Bogu nije nikada pojedinačni, nego je uvijek

crkveni čin: iz zajedništva s Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim, mi smo,
zajedno s mnogom našom braćom i sestrama, rođeni na novi život. Ovaj
božanski život nije proizvod koji se prodaje – mi ne provodimo prozelitizam

46
– nego bogatstvo koje treba darivati, prenositi i naviještati: to je smisao
poslanja.

Taj smo dar besplatno primili i besplatno ga dijelimo s drugima (usp. Mt 10,
8), ne isključujući nikoga. Bog želi da se svi ljudi spase i prispiju spoznaji
istine te iskuse njegovo milosrđe zahvaljujući Crkvi, sveopćem sakramentu
spasenja (usp. 1 Tim 2, 4; DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogm.
konst. Lumen gentium, 48).

Crkva je u misiji u svijetu: vjera u Isusa Krista daje nam vidjeti sve stvari u
pravome svjetlu omogućujući nam da promatramo svijet Božjim očima i
srcem; nada nas otvara vječnim obzorima božanskog života kojeg smo
uistinu dionici; ljubav, čiji nam je predokus dan u sakramentima i bratskoj
ljubavi, potiče nas ići sve do nakraj svijeta (usp. Mih 5, 3; Mt 28, 19; Dj 1,
8; Rim 10, 18). Crkva u izlasku sve do nakraj svijeta zahtijeva stalno i trajno
misijsko obraćenje. Koliki nam svetci, koliki muškarci i žene vjere svjedoče,
pokazuju da je ta neograničena otvorenost, taj milosrdni izlazak moguć i
ostvariv, jer je vođen ljubavlju i njezinim najdubljim značenjem kao dar,
žrtva i besplatnost (usp. 2 Kor 5, 14-21)! Neka onaj koji propovijeda Boga
bude Božji čovjek (usp. apost. pis. Maksimum illud).

To je zapovijed koja nas se izravno tiče: ja sam uvijek misija; ti si uvijek

misija; svaki je krštenik i svaka krštenica misija. Onaj koji ljubi nikad ne
miruje, nešto ga tjera da izlazi iz samoga sebe, privučen je i privlači druge,
daruje se drugom i gradi odnose koji daju život. Za Božju ljubav nitko nije
beskoristan ili beznačajan. Svaki od nas je jedna misija u svijetu, jer je plod
Božje ljubavi.

Čak i ako moj otac i moja majka lažima, mržnjom i nevjernošću izdaju svoju
ljubav, Bog nikada ne opoziva dar života. Od vječnosti je predodredio da sva
njegova djeca budu dionici njegovoga božanskog i vječnog života (usp. Ef 1,
3-6).

Ovaj nam se život daruje u krštenju, koje nam daje dar vjere u Isusa Krista
pobjednika nad grijehom i smrću, preporađa nas na Božju sliku i sličnost i
ucjepljuje nas u Kristovo tijelo, koje je Crkva. U tome smislu krštenje je
dakle uistinu potrebno za spasenje jer nam jamči da smo, uvijek i svugdje,
sinovi i kćeri u Očevoj kući, a nikada siročad, stranci ili robovi. Ono što je u
kršćaninu sakramentalna stvarnost – čije je ispunjenje euharistija –, ostaje
poziv i određenje svakog muškarca i žene u očekivanju obraćenja i spasenja.
Krštenje je ispunjeno obećanje Božjeg dara koje čovjeka čini sinom u Sinu.
Mi smo djeca naših roditelja po tijelu, ali u krštenju nam je dano prvotno
očinstvo i istinsko majčinstvo: nitko ne može imati Boga za Oca ako nema

47
 Crkvu za majku (usp. sveti Ciprijan, De catholicae unitate Ecclesiae: PL 4,
503 A).

Tako je u Božjem očinstvu i majčinstvu Crkve ukorijenjeno naše poslanje,

jer je u krštenje utkano slanje koje je Isus izrazio u zapovijedi danoj nakon
uskrsnuća: kao što je Otac poslao mene, ja šaljem vas ispunjene Duhom
Svetim da pomirite svijet (Iv20, 19-23, Mt 28, 16-20). Ovo poslanje je
kršćaninova zadaća:

nikome se ne smije uskratiti navještaj da je pozvan biti posinovljeno dijete

Božje i prepoznati svoje osobno dostojanstvo i intrinsičnu vrijednost svakog
ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Rašireni sekularizam, u kojem
dolazi do agresivnog kulturalnog odbacivanja Božjeg očinstva u našoj
povijesti, sprječava svako istinsko sveopće bratstvo koje se izražava u
uzajamnom poštivanju život svakog ljudskog bića.

Bez Boga Isusa Krista svaka se razlika svodi na paklenu prijetnju koja
sprječava svako bratsko prihvaćanje i plodonosno jedinstvo ljudskog roda.

Sveopće određenje spasenja, koje je Bog ponudio u Isusu Kristu, navelo je

Benedikta XV. da pozove na nadilaženje svih nacionalističkih i
etnocentričkih zatvorenosti odnosno sprege propovijedanja evanđelja s
ekonomskim i vojnim interesima kolonijalnih sila.

U svome apostolskom pismu Maximum illud papa je podsjetio da sveopća

misija Crkve zahtijeva da se izađe iz okvira isključive pripadnosti vlastitoj
zemlji i vlastitome narodu. Otvaranje kulture i zajednice spasonosnoj novosti
Isusa Krista zahtijeva nadilaženje svake neprilične etničke i crkvene
introvertiranosti.

I danas su Crkvi potrebni muškarci i žene koji, po svojemu krštenju,

velikodušno odgovaraju na poziv da izađu iz vlastitoga doma, obitelji, zemlje,
jezika i mjesne Crkve. Oni su poslani narodima, u svijet koji još nije
preobražen sakramentima Isusa Krista i njegove svete Crkve. Naviještajući
Božju riječ, svjedočeći evanđelje i slaveći život Duha, oni pozivaju na
obraćenje, krste i nude kršćansko spasenje uz poštivanje slobode svake osobe,
u dijalogu s kulturama i religijama narodâ kojima su poslani. Missio ad
gentes, koji je uvijek prijeko potreban Crkvi, daje tako temeljni doprinos
procesu stalnog obraćenja sviju kršćana. Vjera u Isusovo uskrsnuće, poslanje
u Crkvi primljeno na krštenju, zemljopisno i kulturno izlaženje iz sebe
samoga i vlastitoga doma, potreba za spasenjem od grijeha i oslobođenjem
od osobnog i društvenog zla, sve to zahtijeva poslanje koje doseže do samih
krajeva zemlje.

48
Providonosna podudarnost s održavanjem Posebne sinode o Crkvama u
Amazoniji omogućuje mi da stavim naglasak na to kako je poslanje koje nam
je Isus povjerio darom svoga Duha još uvijek aktualno i prijeko potrebno za
te zemlje i njihove narode.

Obnovljena Pedesetnica širom otvara vrata Crkve kako nijedna kultura ne bi

ostala zatvorena u sebe samu i kako nijedan narod ne bi ostao izoliran, nego
otvoren sveopćem zajedništvu vjere. Nitko ne smije ostati zatvoren u vlastito
»ja«, u autoreferencijalnost svoje etničke i vjerske pripadnosti. Isusovo
uskrsnuće razbija uske granice svjetova, religijâ i kulturâ, pozivajući ih da
rastu u poštivanju dostojanstva muškaraca i žena, prema sve dubljem
obraćenju istini uskrsloga Gospodina koji svima daje istinski život.

U sjećanje mi dolaze riječi pape Benedikta XVI. izgovorene na početku

susreta južnoameričkih biskupa u Aparecidi u Brazilu 2007. godine koje
želim ovdje ponoviti kao da ih ja sam govorim: »Što je prihvaćanje
kršćanske vjere značilo za narode Latinske Amerike i Kariba? Za njih je to
značilo upoznati i prihvatiti Krista, nepoznatog Boga kojeg su njihovi preci, a
da toga nisu bili ni svjesni, tražili u svojim bogatim vjerskim tradicijama.
Krist je bio Spasitelj za kojim su tiho čeznuli. To je također značilo da su,
zajedno s vodama krštenja, primili božanski život koji ih je učinio Božjim
posinstvom i, k tome, da su primili Duha Svetoga koji je došao podariti
njihove kulture bogatim plodovima, čisteći ih i razvijajući brojne klice i
sjeme koje je utjelovljena Riječ stavila u njih, usmjeravajući ih putevima
Evanđelja. […] Božja Riječ, utjelovivši se u Isusu Kristu, postala je također
povijest i kultura. Utopija povratka tome da se oživljava pretkolumbovske
religije, odvajajući ih od Krista i sveopće Crkve, ne bi bio korak naprijed,
nego korak natrag. To bi zapravo bilo nazadovanje prema povijesnom
trenutku usidrenom u prošlosti« (Govor na otvorenju zasjedanja, 13. svibnja
2007.: Insegnamenti III, 1 [2007], 855-856).

Mariji našoj Majci povjeravamo poslanje Crkve. U jedinstvu sa svojim

Sinom, od samog časa utjelovljenja, Blažena Djevica bila je u pokretu,
pustila je da bude potpuno uključena u Isusovo poslanje, koje je podno križa
postalo njezino vlastito: poslanje suradnje, kao Majke Crkve, u rađanju novih
Božjih sinova i kćeri u Duhu i vjeri.

Želim zaključiti s nekoliko riječi o papinskim misijskim djelima, koja se već

u Maksimumu illudu predlaže kao pomoćno sredstvo u misijskom poslanju.
Papinska misijska djela izražavaju svoje služenje univerzalnosti Crkve kao
globalna mreža koja pruža podršku Papi u njegovoj misijskoj zadaći
molitvom, tom dušom misije, i dobrotvornošću kršćana iz cijeloga svijeta.
Oni svojim prilozima pomažu Papi u evangelizaciji partikularnih Crkava
(Papinsko djelo za širenje vjere), u odgoju i izobrazbi mjesnoga klera

49
 (Papinsko djelo svetoga Petra apostola), u odgajanju misijske svijesti kod
djece iz cijeloga svijeta (Djelo svetog djetinjstva) i oblikovanju misijske
dimenzije vjere kršćanâ (Papinska misijska unija). Ponovno izražavajući
svoju podršku ovim djelima nadam se da će izvanredni Misijski mjesec u
listopadu 2019. pridonijeti obnovi njihova misijskog služenja mojoj službi.

Misionarima i misionarkama, kao i svima onima koji, snagom svoga krštenja,

na bilo koji način sudjeluju u poslanju Crkve, od srca upućujem svoj
blagoslov.

Iz Vatikana, 9. lipnja 2019., svetkovina Duhova

Poruka pape Franje za 3. Svjetski dan siromaha

[33. nedjelja kroz godinu, 17. studenoga 2019.]

Ufanje ubogih neće biti zaludu

1. »Ufanje ubogih neće biti zaludu« (Ps 9, 19). Ove riječi psalma su silno
aktualne. One izražavaju duboku istinu koju vjera uspijeva prije svega
utisnuti u srca siromašnih: vratiti izgubljenu nadu usred nepravdi, trpljenja i
životnih neizvjesnosti.
Psalmist opisuje stanje siromaha i nadutost onih koji ih ugnjetavaju (usp. 10,
1-10). On zaziva Božji sud da uspostavi pravdu i pobijedi zlo (usp. 10, 14-
15). U njegovim riječima kao da čujemo odjek pitanja koje se provlači kroz
vjekove sve do naših dana: kako Bog može trpjeti tu nejednakost? Kako
može dopustiti da se siromaha ponižava, a da mu ne pritekne u pomoć? Zašto
dopušta da onaj koji ga tlači živi u blagostanju dočim njegovo ponašanje,
osobito u svjetlu patnji siromašnih, zavrjeđuje osudu?
U doba u kojem je sastavljen ovaj psalam svjedočilo se velikom
gospodarskom procvatu koji je, kako to često biva, izazvao velike društvene
neravnoteže. Uslijed nejednake raspodjele bogatstva došlo je do značajnog
porasta broja siromašnih, čije je stanje izgledalo još dramatičnije u usporedbi
s bogatstvom koje je stekla nekolicina privilegiranih. Sveti pisac,
promatrajući tu situaciju, opisuje sliku koja je koliko realistična toliko i
istinita.
Bilo je to doba kada su bahati i ljudi bez ikakvog osjećaja za Boga progonili
siromašne kako bi se dokopali i onoga malo što su imali te ih pretvorili u
roblje. Ni danas nije mnogo drugačije. Ekonomska kriza nije spriječila brojne
skupine osoba da gomilaju bogatstva koje se pokazuje to većom anomalijom
što više na ulicama naših gradova svakodnevno susrećemo veliki broj
siromašnih koji nemaju ono osnovno za život i koje se ponekad uznemirava i
iskorištava.

50
U misli nam se vraćaju riječi iz Knjige Otkrivenja: »Govoriš: Bogat sam,
obogatih se, ništa mi ne treba! A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep,
i gol« (Otk 3, 17). Stoljeća prolaze, ali stanje bogatih i siromašnih ostaje
nepromijenjeno, kao da nas povijest ničemu nije naučila. Dakle, riječi ovoga
psalma ne odnose se na prošlost, nego na našu sadašnjost stavljenu pred
Božji sud.

2. I danas možemo nabrojiti mnoge nove oblike ropstva kojima su izloženi

milijuni muškaraca, žena, mladih i djece.
Svakodnevno se susrećemo s obiteljima koje su prisiljene napustiti svoj
zavičaj i negdje drugdje potražiti mogućnost da prežive; siročad koja je
izgubila roditelje ili je nasilno odvojena od njih radi brutalnog
izrabljivanja; mladi ljudi koji traže ostvarenje u vlastitome zvanju, ali kojima
se priječi pristup zaposlenju zbog kratkovidnih ekonomskih
politika; žrtve različitih vrsta nasilja, od prostitucije do trgovine drogom, koje
su duboko ponižene. Zar možemo, također, zaboraviti
milijune imigranata koji su žrtve mnogobrojnih skrivenih interesa, koje se
često iskorištava u političke svrhe, kojima se niječe solidarnost i jednakost?
Kao i mnoge beskućnike i marginalizirane koji lutaju ulicama naših gradova?
Koliko puta vidimo siromašne ljude kako kopajući po smeću traže u otpadu i
stvarima koje su drugi odbacili kao suvišne nešto za pojesti ili u što će se
obući!
Postavši i sami dio društvenog otpada s njima se postupa kao s običnim
otpacima, a oni koji su vinovnici ovoga skandala u sebi nemaju nikakvoga
osjećaja krivnje.
Često etiketirani kao paraziti društva, siromašnima se ne oprašta čak ni
njihovo siromaštvo. Ljudi su kao napeta puška uvijek spremni na njihovu
osudu. Nije im dopušteno da budu plašljivi ili obeshrabreni, doživljava ih se
kao prijetnju ili nesposobne, samo zato što su siromašni.
Još je gore to što im je onemogućeno čak da vide i svjetlo na kraju tunela
krajnje bijede. Ide se čak tako daleko da se osmislilo i postavilo zidove
neprijateljstva kako bismo se oslobodili njihove prisutnosti čak i na ulicama,
posljednjih mjesta koja su im preostala. Lutaju s jednog kraja grada na drugi
u nadi da će naći posao, dom, znak pažnje… Svaka eventualna ponuđena
prilika postaje zraka svjetla; no čak i tamo gdje se može očekivati da će bar
biti pravde, često se na njih nasrće s nasiljem i zlostavljanjem. Prisiljeni su
nebrojene sate po najvećoj žezi obavljati sezonske poslove, a za to primaju
smiješno nisku plaću. Oni rade u nesigurnim i neljudskim uvjetima koji ih
sprečavaju da se osjećaju jednaki drugima. Za njih nema naknade za
nezaposlenost, olakšica, ne smiju se razboljeti.
Psalmist krutim realizmom opisuje stav bogatih koji plijene siromašne:
»vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu« (usp. Ps 10,9). Za njih je
to kao neki lov u kojem se siromahe lovi, hvata i porobljuje.

51
 U prilikama kao što su te srce se mnogih zatvara i počinje prevladavati želja
da siromašni postanu nevidljivi. Riječju, pred sobom vidimo mnoštvo
siromašnih ljudi o kojima se često govori čisto retorički i koje se jedva trpi.
Oni sami kao da su postali prozirni, a njihov glas nečujan i obesnažen u
društvu. Ti su muškarci i žene sve više stranci među našim kućama i
marginalizirani u našim četvrtima.

3. U spomenutome je psalmu opisana žalost zbog nepravde, trpljenje i

ogorčenost koji pogađaju siromašne. Ali, unatoč tomu, psalam daje i lijepi
opis siromaha. On je onaj “koji se uzda u Gospodina” (usp. r. 11), jer je
siguran da neće nikada biti napušten. Siromah, u Svetome pismu, je čovjek
vjere i pouzdanja! Sveti pisac nudi također razlog toga pouzdanja: on
“poznaje svoga Gospodina” (usp. ibid.), a u biblijskome jeziku to
“poznavati” označava osobni odnos privrženosti i ljubavi.
To je doista upečatljiv i opis koji nikada ne bismo očekivali. U njemu se
jednostavno opisuje Božju veličinu kad se nađe pred siromahom. Njegova
stvaralačka moć nadilazi sva ljudska očekivanja i postaje opipljiva u
“sjećanju” koje ima o toj određenoj osobi (usp. r. 13). Upravo to povjerenje u
Gospodina, ta sigurnost da neće biti napušten je ono što poziva na nadu.
Siromah zna da ga Bog ne može napustiti; stoga uvijek živi u prisutnosti
onoga Boga koji ga se spominje. Božja pomoć seže onkraj sadašnjeg stanja
patnje kako bi ukazala na put oslobođenja koji preobražava srce, jer ga
podupire u njegovoj najvećoj dubini.

4. U Svetome se pismu opetovano govori o Božjem djelovanju u korist

siromašnih. On je onaj koji “čuje” njihov vapaj i “pritječe im u pomoć
svojim zahvatom”; on ih “štiti” i “brani”; on ih “izbavlja” i “spašava”…
Ukratko, Bog neće nikada biti ravnodušan prema siromahu ili šutljiv na
njegovu molitvu. Bog je onaj koji daje pravdu i ne zaboravlja (usp. Ps 40,18;
70,6); štoviše, on je siromahu utočište i nikada neće propustiti priteći mu u
pomoć (usp. Ps 10, 14).
Možemo mi graditi mnoge zidove i zatvarati ulaze da bismo stvorili iluzorni
osjećaj sigurnosti okruženi vlastitim bogatstvom, na štetu onih koji su ostali
izvan toga. Međutim to neće vječno trajati. “Dan Gospodnji”, kako ga
opisuju proroci (usp. Am 5, 18; Iz 2-5; Jl1-3), uništit će barijere koje su
stvorene među narodima i zamijeniti nadutost malobrojnih sa solidarnošću
mnogih. Stanje marginaliziranosti u kojem se nalaze milijuni ljudi ne može
još dugo potrajati. Njihov vapaj postaje sve glasniji i razliježe se po čitavome
svijetu. Kao što je napisao otac Primo Mazzolari: »Siromašni su stalni protest
protiv naših nepravdi; siromašni su barutana. Ako je se zapali, svijet leti u
zrak«.

5. Nije nikada moguće izbjeći hitan poziv koji Pismo povjerava siromašnima.
Gdjegod da u njega zavirimo, Sveto pismo nam stavlja pred oči njega,

52
siromaha, onoga kojemu nedostaje ono osnovno za život jer ovisi o drugima.
Jadan je to čovjek, potlačen, ponižen, leži na tlu. Ipak, Isus, stojeći pred
bezbrojnim potrebitima, nije se bojao poistovjetiti sa svakim od njih: »što
god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25,
40).
Bježati od ovoga poistovjećivanja znači mistificirati evanđelje i razvodnjivati
objavu. Bog, kojega je Isus htio otkriti jest ovaj: velikodušan, milosrdni Otac,
neiscrpan u svojoj dobroti i milosti, koji daje nadu prije svega onima koji su
razočarani i kojima je oduzeta budućnost.
Kako ne primijetiti da blaženstva kojima je Isus počeo propovijedati o
Božjem kraljevstvu započinju ovim riječima: »Blago vama, siromasi« (Lk 6,
20)? Smisao ovog paradoksalnog navještaja jest taj da upravo siromašnima
pripada Kraljevstvo Božje, jer su u stanju primiti ga.
Koliko siromašnih ljudi susrećemo svaki dan! Čini se katkad da kako vrijeme
odmiče, a civilizacijska postignuća postaju sve veća njihov se broj povećava
a ne smanjuje. Stoljeća prolaze, a ovo blaženstvo se čini još paradoksalnijim:
siromašni su sve siromašniji, a danas su to više no ikad.
No, Isus koji je otpočeo svoje kraljevstvo stavljajući siromašne u središte,
htio nam je reći upravo to: On je otpočeo kraljevstvo, ali je povjerio nama,
svojim učenicima, zadatak da ga pronosimo dalje sa zadaćom da dajemo
nadu siromašnima.
Prijeko je potrebno, osobito u vremenima kao što je ovo naše, oživljavati
nadu i vraćati povjerenje. Taj program nije nešto što kršćanska zajednica
smije podcjenjivati. O tome ovisi vjerodostojnost našeg navještaja i
svjedočanstvo kršćanâ.

6. U bliskosti sa siromašnima, Crkva otkriva da je narod, raspršen među

mnogim narodima, koji je pozvan ne dopustiti da se itko osjeća strancem ili
isključenim, jer uključuje sve na zajednički put spasenja. Stanje u kojem su
siromašni obvezuje nas da se nimalo ne udaljavamo od tijela Gospodina koji
u njima pati. Pozvani smo, radije, doticati njegovo tijelo kako bismo se
osobno izložili u služenju koje je istinska evangelizacija.
Promicanje, pa i društveno, siromašnih nije neka obveza nepovezana s
evanđeljem; naprotiv, ono očituje zbiljnost kršćanske vjere i njezinu
povijesnu vrijednost.
Ljubav koja daje život vjeri u Isusa ne dopušta njegovim učenicima da se
zatvaraju u zagušljivi individualizam, skriven u zakucima duhovne intimnosti,
bez ikakvog utjecaja na društveni život (usp. apostolska pobudnica Evangelii
gaudium, 183).
Nedavno nas je rastužila smrt velikog apostola siromašnih, Jeana Vaniera,
koji je svojom predanošću utro nove putove promicanja zajedništva i
solidarnosti s marginaliziranima. Jean Vanier je primio od Boga dar da čitav
svoj život posveti našoj braći i sestrama s teškim invaliditetom koji su često
isključeni iz društva. On je bio jedan od onih svetaca “iz susjedstva”;

53
 zahvaljujući svome entuzijazmu okupio je oko sebe velik broj mladih ljudi,
muškaraca i žena, koji su svakodnevno radili na pružanju ljubavi i vraćali
osmijeh na lice mnogim slabim i ranjivim osobama, nudeći im istinsku
“arku” spasenja od marginaliziranosti i samoće. To njegovo svjedočanstvo je
promijenilo život nebrojenim osobama i pomoglo svijetu drugačijim očima
gledati na najkrhkije i najslabije među nama. Vapaj siromašnih se čuo i
probudio nepokolebljivu nadu, stvarajući vidljive i opipljive znakove
konkretne ljubavi koju dan-danas možemo dotaknuti rukama.

7. »Opredjeljenje za posljednje, za one koje društvo odbacuje i baca van«

(ibid., 195) prioritetni je izbor na koji su Kristovi učenici pozvani kako ne bi
izdali vjerodostojnost Crkve i dali djelatnu nadu onima koji su bespomoćni.
Kršćansko milosrđe u njima pronalazi konkretan izraz i ovjerovljenje, jer
onaj tko suosjeća s njima u njihovim patnjama s Kristovom ljubavlju prima
snagu i daje krepkost navještaju evanđelja.
Predano zalaganje kršćana, u prigodi ovog Svjetskog dana, a prije svega u
svakodnevnom životu, ne sastoji se samo u pratećim inicijativama pružanja
pomoći, koje, koliko god hvalevrijedne i potrebne bile, trebaju težiti tome da
u svakome od nas poraste puna pažnja koja se duguje onima koji su u nevolji.
»Ta pozornost puna ljubavi početak je prave brige za njegovu osobu« (ibid.,
199).
Nije lako biti svjedocima kršćanske nade usred kulture konzumerizma i
odbacivanja, koja je neprestano usmjerena na povećanje površnoga i
prolaznoga blagostanja. Potrebna je promjena mentaliteta kako bi se otkrilo
ono bitno i dalo sadržaj i plodonosnost navještaju Božjega kraljevstva.
Nada se prenosi također utjehom koja se postiže prateći siromašne ne samo u
nekom trenutku punom entuzijazma, nego i u dugotrajnoj predanosti.
Siromasi ne dobivaju istinsku nadu kad nas vide zadovoljne zato što smo
malo svojega vremena izdvojili za njih, nego kad u našoj žrtvi prepoznaju čin
besplatne ljubavi koja ne traži nagradu.

8. Molim mnoge volontere, koji često zaslužuju priznanje da su prvi otkrili

važnost ove pažnje prema siromašnima, da rastu u predanosti. Draga braćo i
sestre, pozivam vas da u svakom siromahu kojega susretnete tražite ono što
mu je doista potrebno; da se ne zaustavljate samo na zadovoljavanju
osnovnih materijalnih potreba, nego otkrivate dobrotu koja se krije u
njihovim srcima, da posvećujete pažnju njihovoj kulturi i načinima
izražavanja kako biste mogli s njima stupiti u bratski dijalog.
Ostavimo po strani podjele koje su plod ideoloških i političkih shvaćanja i
usmjerimo, umjesto toga, svoj pogled na ono bitno što ne zahtijeva mnogo
riječi, nego pogled ljubavi i pruženu ruku.
Nikada nemojte zaboraviti da je »najveća diskriminacija od koje trpe
siromašni nedostatak duhovne skrbi« (ibid., 200).

54
Siromašnima je prije svega potreban Bog, njegova ljubav koja postaje
vidljiva zahvaljujući svetim ljudima koji žive uz njih i koji u jednostavnosti
svog života izražavaju i pokazuju moć kršćanske ljubavi. Bog koristi mnoge
načine i nebrojena sredstva kako bi dopro do srca ljudi.
Naravno, siromasi nam pristupaju jer im dajemo hranu, ali ono što im je
stvarno potrebno je nešto više od toplog obroka ili sendviča koji im nudimo.
Siromasi trebaju naše ruke kako bi se podigli, naša srca kako bi ponovno
osjetili toplinu ljubavi, našu prisutnost kako bi pobijedili samoću.
Jednostavno, potrebna im je ljubav.

9. Katkada je za vraćanje nade potrebno tako malo: dovoljno je zaustaviti se,

uputiti osmjeh, saslušati. Zaboravimo na jedan dan statistike; siromasi nisu
brojevi koje se navodi kad se želimo pohvaliti svojim djelima i projektima.
Siromasi su osobe kojima treba ići u susret: to su usamljeni mladi i starije
osobe koje treba pozvati u svoj dom da s nama objeduju, to su žene,
muškarci i djeca koji čekaju prijateljsku riječ. Siromašni nas spašavaju jer
nam omogućuju susresti se s Kristovim licem.
U očima svijeta čini se nerazumnim misliti da siromaštvo i bijeda mogu imati
spasonosnu moć. A ipak, to je ono što uči Apostol kad kaže: »nema mnogo
(među vama) mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo
plemenitih. Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta
izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i
ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred
Bogom« (1 Kor 1, 26-29). Ako se gleda ljudskim očima ne uspijeva se vidjeti
spasenjsku moć, ali očima vjere vidimo je na djelu i doživljavamo je osobno.
U srcu Božjeg naroda koji je na putu kuca ta spasonosna snaga koja nikoga
ne isključuje i uključuje sve na stvarni put obraćenja da bi se prepoznalo
siromašne i iskazivalo im se ljubav.

10. Gospodin ne napušta one koji ga traže i zazivaju mu ime: on »siromaškog

jauka ne zaboravi« (Ps 9, 13), jer su njegove uši pozorne na njihov glas.
Nada siromašnih prkosi raznim smrtonosnim situacijama, jer oni znaju da ih
Bog posebno ljubi i tako pobjeđuje patnju i isključenost. Stanje siromaštva
ne oduzima im dostojanstvo koje su primili od Stvoritelja; oni žive u
sigurnosti da će im ga potpuno vratiti sam Bog, koji nije ravnodušan prema
sudbini svoje najslabije djece, nego, naprotiv, vidi njihove nevolje i boli te ih
uzima u svoje ruke i daje im snagu i hrabrost (usp. Ps 10, 14). Nada
siromašnih jača u uvjerenju da ih Gospodin prihvaća, da u njemu pronalaze
pravu pravednost i da su osnaženi u srcu da mogu nastaviti ljubiti (usp. Ps 10,
17).
Uvjet koji Gospodin Isus postavlja učenicima da bi bili pravi evangelizatori
jest taj da moraju sijati opipljivo sjeme nade. Molim sve kršćanske zajednice
i sve one koji se osjećaju potaknutima donositi nadu i utjehu siromašnima da
se zalažu da ovaj Svjetski dan siromaha potakne u mnogima spremnost na

55
 djelotvornu suradnju kako se nitko ne bi osjećao uskraćenim za bliskost i
solidarnost. Neka nas na tome putu prate riječi proroka koji naviješta
drugačiju budućnost: »A vama koji se imena moga bojite sunce pravde će
ogranuti sa zdravljem u zrakama« (Mal 3, 20).

Iz Vatikana, 13. lipnja 2019.

Liturgijski spomen sv. Antuna Padovanskog

"Aperuit illis" - Apostolsko pismo u obliku motu propria

pape Franje kojim se ustanovljuje Nedjelja Božje riječi

U Vatikanu je, 30. rujna 2019. objavljeno apostolsko pismo u obliku motu
propria „Aperuit illis“ kojim Papa određuje da „Treća nedjelja kroz godinu
bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi“. Nedjelja
Božje riječi slavit će se svečano kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko
značenje Božje riječi koja na uvijek novi način potiče izaći iz
individualizma i iznova se roditi za ljubav. U nastavku donosimo cjelovit
prijevod dokumenta na hrvatski jezik:

Aperuit illis - Apostolsko pismo u obliku motu propria Svetoga Oca

Franje kojim se ustanovljuje Nedjelja Božje riječi.

1. »Tada im otvori pamet da razumiju Pisma« (Lk 24, 45). To je bio jedan od
posljednjih čina uskrsloga Gospodina prije njegova uzašašća. Ukazao se
okupljenim učenicima, s njima je lomio kruh i otvorio im pamet da razumiju
sveta Pisma. Tim razočaranim i prestrašenim ljudima objavljuje smisao
pashalnoga otajstva, odnosno da je, prema vječnom Očevu naumu, Isus
morao podnijeti muku i uskrsnuti od mrtvih da donese obraćenje i oproštenje
grijeha (usp. Lk 24, 26.46-47). Obećava zatim Duha Svetoga koji će im dati
snage da budu svjedoci toga Otajstva spasenja (usp. Lk 24, 49).

Odnos između Uskrsloga Gospodina, zajednice vjernikâ i Svetoga pisma je

od krajnje važnosti za naš identitet kao kršćana. Bez Gospodina koji nam
otvara pamet nemoguće je duboko razumjeti Sveto pismo. No vrijedi i
suprotno: bez Svetoga pisma događaji Isusova poslanja i njegove Crkve na
ovome svijetu ostaju nerazumljivi. Sveti Jeronim je s pravom napisao: »Ne
poznavati Pisma znači ne poznavati Krista« (In Is., Proslov: PL 24,17).

2. Na završetku Izvanrednog jubileja milosrđa zatražio sam da se razmisli o

tome da jedna »nedjelja… bude u cijelosti posvećena Božjoj riječi, kako bi se
shvatilo neiscrpno bogatstvo sadržano u tom stalnom dijalogu između

56
Gospodina i njegova naroda« (Apost. pismo Misericordia et misera, 7).
Posvetiti jednu nedjelju liturgijske godine Božjoj riječi može omogućiti
Crkvi da iznova doživi kako uskrsli Gospodin otvara i za nas riznicu svoje
riječi da uzmognemo biti u svijetu navjestitelji toga nepresušnog bogatstvo.
U vezi s tim vraćaju nam se u misli učenja svetog Efrema: »Tko je uopće
kadar razumjeti, Gospodine, sve bogatstvo samo jedne od tvojih riječi?
Mnogo je više onoga što nam promiče od onoga što možemo razumjeti. Mi
smo poput žednih ljudi koji taže žeđ na nekom studencu. Tvoja riječ pruža
toliko različitih aspekata, jednako kao što su brojna motrišta onih koji je
proučavaju. Gospodin je obojio svoju riječ raznolikim ljepotama, tako da oni
koji je proučavaju mogu kontemplirati ono što im je draže. On je u svojoj
riječi sakrio sva blaga tako da svatko od nas može naći bogatstvo u onome
što kontemplira« (Komentari na Diatessaron, 1, 18).

Ovim Pismom želim odgovoriti na mnoge zamolbe koje su mi pristigle od

Božjeg naroda da se u čitavoj Crkvi u jedinstvu nakanâ slavi Nedjelja Božje
riječi. Već je postalo uvriježeno da kršćanska zajednica odvaja trenutke za
razmišljanje o važnosti koju Božja riječ zauzima u svakodnevnome životu. U
raznim mjesnim Crkvama poduzete su brojne inicijative kako bi Sveto pismo
postalo sve dostupnije vjernicima, tako da u njima poraste zahvalnost za tako
velik dar te se predano trude živjeti ga u svakodnevici i dosljedno ga i
odgovorno svjedočiti.

Drugi vatikanski sabor je dogmatskom konstitucijom Dei Verbum dao veliki

poticaj za ponovno otkrivanje riječi Božje i taj tekst zaslužuje da se stalno
nad njim razmišlja i da ga se živi. U toj je konstituciji jasno izložena narav
Svetoga pisma, njegovo prenošenje s naraštaja na naraštaj (Drugo poglavlje),
njegovo božansko nadahnuće (Treće poglavlje) koje obuhvaća Stari i Novi
zavjet (Četvrto i Peto poglavlje) i njegova važnost za život Crkve (Šesto
poglavlje). Ne bi li unaprijedio to učenje Benedikt XVI. je 2008. godine
sazvao sinodu na temu “Riječ Božja u životu i poslanju Crkve” nakon koje je
napisao apostolsku pobudnicu Verbum Domini koja je prijeko potrebna
pouka za naše zajednice 1 . U dokumentu se posebno produbljuje
performativnu narav Božje riječi, osobito u bogoslužju u kojem dolazi do
izražaja njezin izrazito sakramentalni značaj.2

1
Usp AAS 102 (2010), 692-787.
2
»Sakramentalnost Riječi može se tako razumjeti po analogiji Kristove stvarne prisutnosti
pod posvećenim prilikama kruha i vina. Pristupanjem oltaru i sudjelovanjem u euharistijskoj
gozbi mi stvarno primamo tijelo i krv Kristovu. Naviještanje Riječi Božje u liturgijskom
slavlju uključuje priznavanje da je sam Krist nazočan i da se obraća nama kako bi bio
prihvaćen« (Verbum Domini, 56).

57
 Dobro je stoga da u životu našega naroda nikada ne nestane tog odlučnog
odnosa sa živom riječi koju se Gospodin nikada ne umara upućivati svojoj
Zaručnici, kako bi ona mogla rasti u ljubavi i svjedočenju vjere.

3. Određujem stoga da III. nedjelja kroz godinu bude posvećena slavljenju,

razmišljanju i širenju Božje riječi. Nedjelji Božje riječi pripast će tako pravo
mjesto u razdoblju u godini u kojem smo pozvani na jačanje vezâ sa
Židovima te na molitvu za jedinstvo kršćana. Nije riječ o pukoj vremenskoj
podudarnosti: slavljenje Nedjelje Božje riječi očituje ekumensku vrijednost
zato što onima koji slušaju Sveto pismo pokazuje put kojim valja ići kako bi
se prispjelo istinskom i čvrstom jedinstvu.

Zajednice će iznaći način da tu Nedjelju proslave kao svečani dan. Bit će,
međutim, važno da se na euharistijskom slavlju Sveto pismo postavi na
vidljivo mjesto, kako bi se pred pukom očitovalo normativnu vrijednost koju
posjeduje Božja riječ. Bit će posebno prikladno na tu nedjelju jasno istaknuti
značaj navještaja Gospodnje riječi, a u homiliji naglasiti čast koju smo joj
dužni iskazivati. Biskupi mogu te nedjelje predsjedati slavljem uvođenja u
službu lektorata ili povjeravanja slične službe, kako bi se dozvalo u svijest
važnost naviještanja Božje riječi u liturgiji. Bitno je, naime, da se učini sve
kako bi se neke vjernike pripremilo da budu istinski navjestitelji riječi uz
odgovarajuću pripremu, što se već uvriježilo kod akolitata ili uvođenja u
službu izvanrednih djelitelja svete pričesti. Jednako tako, župnici će moći
pronaći načine da Bibliju, ili neku od biblijskih knjiga, razdijele čitavom
vjerničkom zboru, kako bi se time jasno pokazalo koliko je važno nastaviti u
svakodnevnom životu čitati Sveto pismo, temeljito ga proučavati i moliti uz
njega, s posebnim referiranjem na lectio divina.

4. Povratak Izraelskog naroda u domovinu nakon babilonskog izgnanstva

obilježeno je, i to je vrlo znakovito, javnim čitanjem knjige Zakona. Biblija
nam u Knjizi Nehemijinoj daje dirljivi opis toga trenutka. Narod se okupio u
Jeruzalemu na trgu pred Vodenim vratima da sluša Zakon. Taj je narod bio
rasut prilikom protjerivanja sa svoje zemlje, ali sada se okupio »kao jedan
čovjek« oko Svetoga pisma (Neh 8, 1). Narod je »pozorno slušao« dok se
sveta knjiga čitala (Neh 8, 3), znajući da će u tim riječima otkriti smisao svog
proživljenog iskustva. Reakcija na navještaj tih riječi bila je ganutost i plač:
»I [leviti] čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao
da narod može razumjeti što se čita. Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i
književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: “Ovo je
dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite! ” […] “Ne
žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost”« (Neh 8, 8-10).

U tim je riječima sadržano veliko učenje. Biblija ne može biti samo baština
nekih, a još manje zbirka knjiga za nekolicinu povlaštenih. Često se javljaju

58
tendencije u kojima se pokušava monopolizirati i ograničavati sveti tekst na
neke krugove ili odabrane skupina. Toga ne smije biti. Biblija je knjiga
naroda Gospodnjeg koji u njezinu slušanju prelazi s raspršenosti i podjele na
jedinstvo. Riječ Božja ujedinjuje vjernike i čini ih jednim narodom.

5. U tome jedinstvu, koje je plod slušanja, pastiri u prvom redu imaju veliku
odgovornost tumačenja i omogućavanja svima da shvate Sveto pismo.
Budući da je to knjiga naroda, oni koji su pozvani biti služitelji riječi moraju
osjetiti snažnu potrebu da je učine dostupnom svojoj zajednici.

Nadasve homilija ima sasvim posebnu ulogu, jer posjeduje »gotovo

sakramentalan karakter« (Evangelii gaudium, 142). Pomaganje ljudima
dublje proniknuti u Božju riječ jednostavnim i jezikom prilagođenim
slušateljima omogućuje svećeniku da im pomogne otkriti također »ljepotu
slikâ koje je Gospodin koristio da ljude potakne da čine dobro« (ibid.). Ovo
je pastoralna prilika koju se ne smije propustiti!

Za mnoge je naše vjernike to jedina prigoda koja im se pruža da vide ljepotu

Božje riječi, i to s obzirom na njihov svakodnevni život. Potrebno je, dakle,
posvetiti dovoljno vremena pripremi homilije. Tumačenje svetih čitanja ne
može se improvizirati. Od nas se propovjednika, radije, traži da ne držimo
preduge i premudre homilije ili govorimo o temama koje nemaju veze s
istima. Kad se izdvoji vremena za molitvu i meditiranje nad svetim tekstom,
može se govoriti iz srca i tako doprijeti do srca onih koji slušaju, tako da se
izrazi ono što je bitno i što može uroditi plodom. Ne smijemo se nikada
umoriti posvetiti vrijeme i molitvu Svetom pismu, tako da ono bude
primljeno »ne [kao] riječ ljudska, nego kakva uistinu jest, riječ Božja koja i
djeluje u vama, vjernicima« (1 Sol 2, 13).

Dobro je i da katehete, u svojoj službi pomaganja drugima rasti u vjeri, osjete

prijeku potrebu za osobnom obnovom kroz temeljito upoznavanje i
proučavanje Svetoga pisma, što će im omogućiti da potpomognu istinski
dijalog između onih koji ih slušaju i Božje riječi.

6. Prije nego će doći svojim učenicima, zaključanima u kući, i otvoriti im

pamet da razumiju Sveto pismo (usp. Lk 24, 44-45), Uskrsli se ukazao
dvojici od njih na putu iz Jeruzalema za Emaus (usp. Lk 24, 13-35). Izvješće
svetoga Luke bilježi da se to dogodilo na sam dan njegova uskrsnuća, to jest
u nedjelju. Ta dvojica učenika razgovaraju o posljednjim događajima Isusove
muke i smrti. Njihovo putovanje u znaku je tuge i razočaranja zbog Isusove
tragične smrti. Nadali su se da je On Mesija osloboditelj, ali umjesto toga
našli su se suočeni sa sablazni križa. Sâm se Uskrsli neprimjetno približava
učenicima i pridružuje im se na putu, ali oni ga ne prepoznaju (usp. r. 16). Na
putu im Gospodin postavlja pitanja i, shvativši da nisu shvatili smisao

59
 njegove muke i smrti, naziva ih »bezumnima i srca spora« (r. 25) i »počevši
tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o
njemu« (r. 27). Krist je prvi egzeget! Ne samo da je u Starome zavjetu
unaprijed nagoviješteno ono što će on ostvariti, nego je i On sâm želio biti
vjeran toj riječi kako bi očitovao jedinstvenu povijest spasenja koja u Kristu
ima svoje ispunjenje.

7. Biblija, kao Sveto pismo, govori, dakle, o Kristu i naviješta ga kao onoga
koji mora proći kroz patnju da bi ušao u slavu (usp. r. 26). Ne samo dio, nego
sve Pismo govori o Njemu. Bez Pisma njegova se smrt i uskrsnuće ne mogu
ispravno razumjeti. Zato se u jednoj od najstarijih ispovijesti vjere naglašava
da »Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan
po Pismima; ukaza se Kefi« (1 Kor 15, 3-5). Budući da Sveto pismo govori o
Kristu, omogućuje nam vjerovati da njegova smrt i uskrsnuće nisu nešto što
pripada mitologiji, nego povijesti i u središtu su vjere njegovih učenika.

Duboka je veza što povezuje Sveto pismo i vjeru vjernikâ. Budući da vjera
dolazi po slušanju, a slušanje je usredotočeno na Kristovu riječ (usp. Rim 10,
17), iz toga proizlazi neodložan i važan poziv: vjernici su dužni pažljivo
slušati riječ Gospodnju i u bogoslužnom činu i u osobnoj molitvi i
razmišljanjima.

8. “Putovanje” Uskrsloga s učenicima iz Emausa završava objedom.

Tajanstveni Putnik prihvaća ustrajnu zamolbu koju mu upućuju dvojica
učenika: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« (Lk 24, 29).
Sjedaju za stol, a Isus uzima kruh, blagoslivlja ga, lomi i pruža im. U tom
trenutku im se otvaraju ga oči i oni ga prepoznaju (usp. r. 31).

Iz toga prizora jasno razabiremo koliko je neraskidiva veza između Svetog

pisma i Euharistije. To je ono što uči Drugi vatikanski sabor: »Crkva je
uvijek častila božanska Pisma kao i sámo Gospodinovo Tijelo jer ona – iznad
svega u svetom bogoslužju – ne prestaje uzimati i vjernicima pružati kruh
života sa stola kako Božje riječi tako i Kristova Tijela« (Dei Verbum, 21).

Redovito čitanje Svetoga pisma i slavljenje Euharistije omogućuju nam da

sebe promatramo kao dio jedne cjeline. Kao kršćani jedan smo narod koji
putuje kroz povijest, snažen prisutnošću Gospodina u našoj sredini koji nam
govori i hrani nas. Dan posvećen Bibliji ne želi biti “jednom na godinu”,
nego jednom za čitavu godinu, jer nam je prijeko potrebno rasti u dobrom
poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i Uskrslome koji ne prestaje lomiti
riječ i kruh u zajednici vjernikâ. Zato nam je potrebno ući u prisni odnos sa
Svetim pismom; u suprotnom naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene,
pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće.

60
Sveto pismo i sakramenti neraskidivo su povezani. Kad se u sakramente
uvodi i kad ih se prikazuje u svjetlu Božje riječi, oni se sve zornije pokazuju
kao cilj hoda kojim sâm Krist otvara ljudima pamet i srce da prepoznaju
njegovo spasiteljsko djelovanje. Uvijek bismo, i u vezi s tim, trebali imati na
umu učenje iz Knjige Otkrivenja u kojoj se uči da Gospodin stoji na vratima i
kuca. Ako tko posluša njegov glas i otvori mu, On ulazi da večera s njim (usp.
3, 20). Krist Isus kuca na naša vrata riječima Svetoga pisma. Ako slušamo i
otvorimo vrata uma i srca, tada ulazi u naš život i ostaje s nama.

9. U Drugoj poslanici Timoteju, koja na stanoviti način predstavlja njegovu

duhovnu oporuku, sveti Pavao preporučuje svome vjernom suradniku da se
neprestano utječe Svetom pismu. Apostol je uvjeren da »sve Pismo
bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u
pravednosti« (3, 16). Ta Pavlova preporuka Timoteju predstavlja temeljno
polazište od kojeg koncilska konstitucija Dei Verbum pristupa velikoj temi
nadahnuća Svetoga pisma. Iz toga temelja izlaze napose na
vidjelo spasiteljska svrha, duhovna dimenzija i načelo utjelovljenja Svetoga
pisma.

Dozivajući prije svega Pavlovu preporuku Timoteju, u Dei Verbum se

naglašava da »mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pisma čvrsto, vjerno i
bez zablude naučavaju istinu za koju je Bog, htio da radi našega spasenja
bude zapisana u Svetim pismima« (br. 11). Budući da ova poučavaju s ciljem
spasenja po vjeri u Krista (usp. 2 Tim 3, 15), istine sadržane u njima služe za
naše spasenje. Biblija nije zbirka povijesnih knjiga ili vijesti, nego je u
potpunosti usmjerena na cjelovito spasenje osobe. Neosporna povijesna
ukorijenjenost knjiga sadržanih u svetome tekstu ne smije dovesti do toga da
se zaboravi tu prvobitnu svrhu: naše spasenje. Sve je usmjereno tom cilju
utkanom u samoj naravi Biblije koja je sastavljena kao povijest spasenja u
kojoj Bog govori i djeluje kako bi išao ususret svim ljudima i spasio ih od zla
i smrti.

Da bi postiglo tu spasenjsku svrhu, Sveto pismo po djelovanju Duha Svetoga

čini to da ljudske riječi napisane na ljudski način postaju Božja riječ
(usp. Dei Verbum, 12). Uloga Duha Svetoga u Svetome pismu od temeljne je
važnosti. Bez njegova djelovanja, uvijek bi vrebala opasnost da ostanemo
ograničeni isključivo na pisani tekst. Time bi se lako utrlo put
fundamentalističkom čitanju kojega se treba kloniti ako se ne želi izdati
nadahnuti, dinamički i duhovni značaj svetoga teksta. Kao što podsjeća
Apostol: »slovo ubija, a Duh oživljuje« (2 Kor 3, 6). Duh Sveti, dakle,
pretvara Sveto pismo u živu Božju riječ, koju se živi i prenosi u vjeri njegova
svetog naroda.

61
 10. Djelovanje Duha Svetoga ne odnosi se samo na oblikovanje Svetoga
pisma, nego djeluje i u onima koji Božju riječ slušaju. U tome su smislu
poučne riječi koncilskih otaca: Sveto pismo treba »čitati i tumačiti u istom
Duhu u kojem je napisano« (Dei Verbum, 12). Božja objava dostiže svoju
potpunost i puninu u Isusu Kristu; Duh Sveti, međutim, ne prestaje djelovati.
Djelovanje Duha ne smije se svoditi samo na božansko nadahnuće Svetoga
pisma i njegove različite pisce jer ga se time ograničava. Trebamo, dakle,
imati povjerenja u djelovanje Duha Svetoga koji nastavlja na svoj poseban
način pružati nadahnuće kad Crkva naučava Sveto pismo, kad ga učiteljstvo
autentično tumači (usp. ibid., 10) i kad ga svaki vjernik čini normom svog
duhovnog života. U tome smislu možemo razumjeti riječi koje je Isus uputio
svojim učenicima kad su mu potvrdili da sada razumiju značenje njegovih
prispodoba: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan
je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro« (Mt 13, 52).

11. U Dei Verbum, na kraju, precizira se da »Božje su riječi izrečene

ljudskim jezicima, postale slične ljudskom govoru, kao što je nekoć Riječ
vječnoga Oca, uzevši slabo ljudsko tijelo, postala slična ljudima« (br. 13).
Drugim riječima, utjelovljenje Božje Riječi daje oblik i značenje odnosu
između Božje riječi i ljudskog jezika s njegovim povijesnim i kulturnim
uvjetovanostima. U tome događaju se oblikuje predaja koja je također Božja
riječ (usp. ibid., 9). Često se javlja opasnost da se Sveto pismo dijeli od
predaje, ne shvaćajući da su oni zajedno jedan jedini izvor Objave. Pismeni
značaj ovog prvog nimalo ne umanjuje činjenicu da je to u potpunosti živa
riječ; jednako tako, živa predaja Crkva, koja neprestano prenosi tu riječ kroz
stoljeća iz naraštaja u naraštaj, posjeduje tu svetu knjigu kao »vrhovno
pravilo njezine vjere« (ibid., 21). Uostalom, prije nego što je postalo pisani
tekst, Sveto pismo je predavano usmeno i održavano živom vjerom naroda
koji ga je usred mnogih drugih naroda prepoznavao kao svoju povijest i izvor
svojega identiteta. Biblijska se vjera temelji dakle na živoj riječi, a ne na
knjizi.

12. Kad se Sveto pismo čita u istome Duhu u kojem je i napisano, ostaje
uvijek novo. Stari zavjet nikada ne stari kad postane dijelom Novoga jer je
sve preobraženo jednim Duhom koji ga nadahnjuje. Sveti tekst u cjelini ima
proročku ulogu: ona se ne odnosi na budućnost, nego na sadašnjost onoga
koji se hrani tom riječju. Sâm Isus to jasno kaže na početku svoje službe:
»Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima« (Lk 4, 21).
Onaj tko se hrani Božjom riječju svaki dan postaje, poput Isusa, suvremenik
ljudi koje susreće; nije u napasti da padne u besplodne nostalgije za
prošlošću niti u sablasne utopije u svezi s budućnošću.

Sveto pismo vrši svoje proročko djelovanje prije svega u odnosu na one koji
ga slušaju. Ono je ujedno i slatko i gorko. Vraćaju nam se u vezi s tim u misli

62
riječi proroka Ezekiela kad mu je Gospodin zapovjedio da pojede svitak:
»bijaše mi u ustima sladak kao med« (3, 3). Ivan evanđelist, također, na
otoku Patmosu, doživljava isto Ezekielovo iskustvo jedenja svitka, ali dodaje
još nešto podrobnije: »bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah,
zagorči mi utrobu« (Otk 10, 10).

Slatkoća Božje riječi potiče nas da je dijelimo sa svima onima s kojima se

susrećemo u svome životu kako bismo izrazili sigurnu nadu koju ona sadrži
(usp. 1 Pt 3, 15-16). Njegova gorčina, s druge strane, često je plod svijesti o
tome koliko nam je teško tu riječ dosljedno živjeti ili našeg osobnog iskustva
kad je vidimo odbačenu jer je se ne smatra vrijednom da dadne smisao životu.
Ne smijemo zato Božjoj riječi pristupati kao po navici, nego se moramo
njome hraniti kako bismo prepoznali i u potpunosti živjeli svoj odnos s
Bogom i s našom braćom i sestrama.

13. Još jedan izazov koji dolazi od Svetog pisma jest onaj koji se odnosi na
ljubav. Božja riječ neprestano doziva u svijest milosrdnu ljubav Oca koji od
svoje djece traži da žive u ljubavi. Isusov život je potpuni i savršeni izraz te
Božje ljubavi koja ništa ne zadržava za sebe, već samu sebe bespridržajno
svima pruža. U prispodobi o Lazaru nalazimo vrijednu uputu. Kad i Lazar i
bogataš umru, ovaj potonji, vidjevši siromaha u Abrahamovom krilu, moli da
se Lazara pošalje njegovoj braći da ih upozori da ljube svoga bližnjega kako
bi izbjegli da i njih snađu patnje koje on podnosi. Abrahamov odgovor glasi:
»Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka slušaju!« (Lk 16, 29). Slušati Sveto
pismo kako bi se u djelo provodilo milosrđe: to je veliki izazov koji se
postavlja pred nas u životu. Božja riječ je kadra otvoriti nam oči i omogućiti
nam otrgnuti se od individualizma koji vodi do obamrlosti i čini naš život
neplodnim. Ona širom otvara put dijeljenja i solidarnosti.

14. Jedna od najvažnijih zgoda vezanih uz Isusov odnos s njegovim

učenicima jest Preobraženje. Isus zajedno s Petrom, Jakovom i Ivanom uzlazi
na goru na molitvu. Evanđelisti nam govore kako su Isusovo lice i odjeća
postali blistavo bijeli dok su dva čovjeka s njim razgovarala: bili su to
Mojsije i Ilija, koji uosobljuju Zakon odnosno Proroke, to jest Sveto pismo.
Petrova reakcija na ovaj prizor bila je puna radosnog čuđenja: »Učitelju,
dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju,
jednu Iliji« (Lk 9, 33). U tome času zasjenjuje ih oblak i učenike obuzima
strah.

Preobraženje podsjeća na blagdan Sjenica, kada su Ezra i Nehemija čitali

sveti tekst narodu nakon povratka iz izgnanstva. Ono je istodobno predokus
Isusove slave gdje se učenike priprema za sablazan muke: Božju slavu
evocira također oblak koji obavija učenike kao simbol Gospodinove
prisutnosti. Slično se preobraženje događa i sa Svetim pismom koje nadilazi

63
 samo sebe kad hrani živote vjernikâ. Kao što se podsjeća u Verbum Domini:
»U ponovnom otkrivanju povezanosti između različitih pisamskih smislova
postaje ključno uočavanje prijelaza između slova i duha. Nije riječ o
automatskom i spontanom prijelazu; potrebno je, radije, nadilaženje slova«
(br. 38).

15. Na putu prihvaćanja Božje riječi u naša srca prati nas Gospodinova
Majka koja je nazvana blaženom jer je povjerovala da će se ispuniti ono što
joj je Gospodin rekao (usp. Lk 1, 45). Marijino blaženstvo prethodi svim
blaženstvima koje je Isus proglasio za siromašne, ožalošćene, krotke,
mirotvorce i one koji su progonjeni, jer je to prijeko potreban uvjet za svako
drugo blaženstvo. Nijedan siromah nije blažen zato što je siromašan; postaje
to ako poput Marije vjeruju u ispunjenje Božje riječi. Na to podsjeća veliki
učenik i učitelj Svetoga pisma, sveti Augustin: »Netko iz mnoštva, obuzet
oduševljenjem, povikao je: “Blažena utroba koja te nosila”, a Isus je
odgovorio: “Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!”. Kao da
želi reći: moja majka, koju nazivaš blaženom, blažena je upravo zato što
čuva Božju riječ. Ne zato što je u njoj Riječ postala tijelom i prebivala među
nama, nego zato što čuva tu istu Božju riječ po kojoj je stvorena i koja se u
njoj utjelovila« (Traktat o Ivanovom Evanđelju, 10, 3).

Neka Nedjelja Božje riječi pomogne Božjem narodu rasti u pobožnom i

revnom dubokom upoznavanju sa Svetim pismima kao što je sveti pisac
podučavao još od drevnih vremena: »Jer, riječ je posve blizu tebe, u tvojim
ustima i u tvome srcu da je vršiš« (Pnz 30, 14).

Dano u Rimu, pri Svetom Ivanu Lateranskom, 30. rujna 2019.

Liturgijski spomen svetoga Jeronima na početku 1600. godišnjice njegove

smrti.

Apostolsko pismo Svetoga Oca Franje o značenju i vrijednosti

jaslica

Admirabile signum

1. Čudesan znak jasala, tako drag kršćanskom puku oduvijek pobuđuje

divljenje i čuđenje. Prikaz Isusova rođenja po sebi je jednostavan i radostan
navještaj otajstva utjelovljenja Božjega Sina. Jaslice su poput živog
evanđelja koje izobilno teče sa stranica Svetoga pisma. Dok promatramo
prizor Isusova rođenja pozvani smo poduzeti hod u duhu privučeni
poniznošću Boga koji je postao čovjekom kako bi se susreo sa svakim

64
muškarcem i ženom. I otkrivamo da nas On toliko ljubi da je postao jedno s
nama kako bismo i mi mogli postati jedno s Njim.

Ovim pismom želim podržati lijepu obiteljsku tradiciju pripremanja jaslica u

danima prije Božića, ali i običaj njihova postavljanja na radnome mjestu, u
školama, bolnicama, zatvorima, na gradskim trgovima…

Tu uvijek dolazi do izražaja velika maštovitost i kreativnost u korištenju

najrazličitijih materijala za stvaranje malih remek-djela ljepote. To se uči još
od malih nogu kad majka i otac, zajedno s bakama i djedovima, prenose tu
radosnu tradiciju koja sadrži u sebi bogatstvo pučke pobožnosti. Nadam se da
taj običaj neće nikada nestati i da će se, tamo gdje je napušten, ponovno
otkriti i oživjeti.

2. Porijeklo jaslica nalazimo prije svega u pojedinim detaljima iz Isusova

rođenja u Betlehemu. Evanđelist Luka jednostavno kaže da Marija »porodi
sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u
svratištu« (2, 7). Isus je položen u jasle, što se na latinskom
kaže praesepium od čega dolazi talijanska riječ “presepe”, na hrvatskom
“jaslice”.

Došavši na ovaj svijet Božji Sin pronalazi mjesto gdje se hrane životinje.
Slama postaje prvom posteljom Onome koji će se objaviti kao »kruh koji je
sišao s neba« (Iv 6, 41). Tu je simboliku dokučio već sveti Augustin, zajedno
s ostalim crkvenim ocima, kad je napisao: »Ležeći u jaslama postao je našom
hranom« (Serm. 189,4). Jaslice, zapravo, sadrže različita otajstva iz Isusova
života i približavaju ih našem svakodnevnom životu.

No prijeđimo odmah na porijeklo jaslica kakvim ih mi poznajemo. Vratimo

se u mislima u talijanski gradić Greccio, nedaleko od Rietija. Ondje se sveti
Franjo navratio najvjerojatnije na povratku iz Rima, gdje je 29. studenoga
1223. od pape Honorija III. dobio potvrdu svoga Pravila. Franjo je prije toga
posjetio Svetu Zemlju i spilje u Grecciu su ga osobito podsjećale na krajolik
Betlehema. Moguće je da su se Asiškog siromaška u Rimu duboko dojmili
mozaici u rimskoj bazilici Svete Marije Velike na kojima je prikazano
Isusovo rođenje tik do mjesta gdje su se, prema drevnoj predaji, čuvale
drvene jasle.

U Franjevačkim izvorima detaljno je opisano što se tada zbilo u Grecciu.

Petnaest dana prije Božića Franjo je zamolio nekog mještanina koji se zvao
Ivan da mu pomogne ostvariti jednu želju: »Želio bih obnoviti uspomenu na
ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i

65
 neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u
nazočnosti vola i magarca« 1 . Tek što je to čuo njegov je vjerni prijatelj
odmah na naznačenome mjestu otišao pripremiti sve što je svetac poželio.
Dana 25. prosinca u Greccio su došla mnoga braća iz raznih krajeva, a
zajedno s njima i muškarci i žene iz ubogih kućica toga kraja, koji su donijeli
cvijeće i zublje koje su rasvjetljivale tu svetu noć. Kad je došao, Franjo je
našao jasle sa sijenom, vola i magarca. Pred prizorom Isusova rođenja svi
prisutni doživjeli su novu i neizrecivu radost, koju nikada ranije nisu iskusili.
Svećenik je zatim svečano slavio euharistiju na jaslama, pokazujući vezu
između utjelovljenja Sina Božjega i euharistije. U toj prigodi u Grecciu nije
bilo kipova: jaslice su realizirali i oživjeli svi prisutni.2

Tako je nastala naša tradicija: svi okupljeni oko spilje i puni radosti. Ono što
se ondje odigrava i oni koji postaju dionici toga otajstva stopljeni su u jedno.

Toma Čelanski, prvi životopisac svetoga Franje, podsjeća da je taj

jednostavan i dirljiv prizor bio popraćen darom čudesnog viđenja: netko od
prisutnih vidio je samo Djetešce Isusa kako leži u jaslama. S tih jaslica iz
Božića 1223. godine, »svi se radosni povratiše kući«.3

3. Jednostavnošću toga znaka sveti Franjo je ostvario veliko djelo

evangelizacije. Njegovo je učenje duboko prodrlo u srce kršćanâ i ostaje sve
do naših dana istinski način prikazivanja ljepote naše vjere u jednostavnosti
znakova. Uostalom, samo mjesto na kojem su izrađene prve jaslice izražava i
pobuđuje te osjećaje. Greccio postaje utočištem za dušu koja se skriva na
hridi kako bi utonula u tišinu.

Zašto jaslice pobuđuju takvo čuđenje i izazivaju takvo ganuće u srcu?

Ponajprije zato što očituju Božju nježnu ljubav. On, Stvoritelj univerzuma,
spušta se na našu malenost. Dar života, koji je svaki put iznova za nas
tajanstven, još nas više očarava kad vidimo da je Onaj koji je rođen od
Marije izvor svakoga života i svedržitelj. U Isusu nam je Otac dao brata koji
dolazi tražiti nas kad god smo zbunjeni ili odlutamo s pravoga puta, vjerni
prijatelj koji je uvijek uz nas. Dao nam je svoga Sina koji nam oprašta i
oslobađa nas grijeha.

Postavljanje jaslica u našim domovima pomaže nam ponovno oživjeti

povijest onoga što se zbilo u Betlehemu.

1
Toma Čelanski, Vita Prima, 84: Fonti francescane (FF), br. 468.
2
Usp. ibid., 85: FF, br. 469.
3
Ibid., 86: FF, br. 470.

66
Naravno, evanđeljâ ostaju trajni izvor koji omogućuje razumjeti i meditirati o
tome događaju. Ipak, njegovo prikazivanje u jaslicama pomaže nam dočarati
prizore, dotiče naša čuvstva i poziva nas da se osjetimo dijelom povijesti
spasenja kao suvremenici događaja koji je živ i stvaran u najrazličitijim
povijesnim i kulturnim okruženjima.

Na poseban način, još tamo od Franjina vremena u kojem su nastale, jaslice

su poziv da “doživimo” i “opipamo” siromaštvo koje je Božji Sin izabrao za
sebe u svome utjelovljenju i tako nas implicitno pozivaju da ga slijedimo na
putu poniznosti, siromaštva i samoodricanja koji vodi od betlehemskih jasli
do križa. To je poziv da ga upoznamo i milosrdno mu služimo u braći i
sestrama kojima je pomoć najpotrebnija (usp. Mt 25, 31-46).

Jaslice sa skulpturama izrađenim od soli u rudniku soli Wielicka u Poljskoj

4. Sada bih htio razmotriti razne znakove jaslica kako bi se dokučilo njihovo
dublje značenje. Promatramo ponajprije pozadinu, zvjezdano nebo obavijeno
tamom i tišinom noći. Činimo to ne samo zbog vjernosti evanđeoskim
izvješćima, nego također zbog značenja koje to ima.

Sjetimo se samo koliko smo puta u svome životu iskusili tamu noći. Pa ipak,
Bog nas ni u tim trenucima ne ostavlja same, nego ostaje s nama da odgovori
na naša odsudna pitanja o smislu života: tko sam? Odakle dolazim? Zašto
sam rođen u ovom povijesnom trenutku? Zašto ljubim? Zašto patim? Zašto
ću umrijeti? Da bi dao odgovor na ta pitanja, Bog je postao čovjekom.
Njegova blizina donosi svjetlo tamo gdje je tama i obasjava one što obitavaju
u tami patnje (usp. Lk 1, 17).

Vrijedi također obratiti pažnju na krajolike koji su sastavni dio jaslica i koji
često uključuju ruševine drevnih kuća ili građevina, koje u nekim
slučajevima zamjenjuju Betlehemsku spilju i postaju dom Svete obitelji. Čini
se da se te ruševine nadahnjuju na Legenda Aurea (Zlatna legenda)
dominikanca Jacobusa de Voraginea (Jakov iz Varazzea) (13. st.) gdje
čitamo o poganskom vjerovanju prema kojem se Hram mira u Rimu srušio u
trenutku kad je Djevica rodila. Te su ruševine prije svega vidljivi znak palog
čovječanstva, svega onoga što propada, što je raspadljivo i rastužuje. To
okruženje koje je uprizoreno kazuje nam da je Isus novost usred ostarjelog
svijeta, da je došao iscijeliti i ponovno sagraditi, vratiti svijetu i našemu
životu izvorni sjaj.

5. Kakvi nas tek osjećaji trebaju obuzeti dok u jaslice postavljamo planine,
potoke, ovce i pastire! Na taj se način spominjemo, kao što su proroci
navijestili, kako se sav stvoreni svijet raduje Mesijinu dolasku. Anđeli i

67
 zvijezda repatica znak su da smo i mi pozvani zaputiti se prema spilji i
pokloniti se Gospodinu.

»Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji

nam obznani Gospodin« (Lk 2, 15): tako govore pastiri jedan drugome nakon
navještaja koji začuše iz usta anđelâ. U tome jednostavnom opisu daje nam
se vrlo lijepa pouka. Za razliku od mnogih drugih ljudi koji su zaokupljeni
nebrojenim drugim stvarima, pastiri postaju prvi svjedoci onoga bitnog, to
jest dara spasenja koje se daje. Najponizniji i najsiromašniji su ti koji znaju
prihvatiti događaj utjelovljenja. Bogu koji nam dolazi u susret u Djetešcu
Isusu pastiri odgovaraju tako da kreću na put prema Njemu kako bi doživjeli
susret ispunjen ljubavlju i zahvalnim divljenjem.

Upravo je taj susret između Boga i njegove djece, zahvaljujući Isusu,

kolijevka naše vjere i predstavlja njenu jedinstvenu ljepotu, koja se zrcali na
osobit način u jaslicama.

6. U jaslice se obično stavlja mnogo simboličnih figura. Nalazimo u njima

prije svega prosjake i ljude koji ne poznaju drugog obilja doli obilja srca. Oni
su s punim pravom blizu Djetešcu Isusu, nitko ih ne može otjerati ili udaljiti
od te sklepane kolijevke od koje siromašni svojom pojavom nimalo ne
odudaraju. Siromašni su, štoviše, povlašteni dio tog otajstva i često su više i
bolje od drugih kadri prepoznati prisutnost Boga među nama.

Siromašni i jednostavni svojom prisutnošću u jaslicama podsjećaju da je Bog

postao čovjekom radi onih koji osjećaju najveću potrebu za njegovom
ljubavlju i traže njegovu blizinu. Isus, »krotka i ponizna srca« (Mt 11, 29),
rođen je siromašan, živio je jednostavnim životom kako bi nas naučio
razumjeti što je bitno i to svojim životom pokazati. Jaslice šalju jasnu poruku
da se ne smijemo dati zavarati bogatstvom i mnogobrojnim ponudama
površne i časovite sreće. Herodova je palača u pozadini, zatvorena, gluha za
navještaj radosti.

Rođenjem u jaslama sâm Bog pokreće jedinu istinsku revoluciju koja daje
nadu i dostojanstvo obespravljenima i marginaliziranima: revolucija je to
ljubavi, revolucija nježnosti. Isus iz jaslica krotko, ali u isti mah snažno
poziva na dijeljenje kao putu koji vodi prema humanijem i bratskijem svijetu
u kojem nitko nije isključen ili marginaliziran.

Djeca – ali i odrasli! – često vole dodavati u jaslice druge figurice koje
naizgled nemaju nikakve veze s evanđeoskim izvješćima. No, tom se
maštovitošću želi reći to da u tom novom svijetu u koji je Isus uveo ima
mjesta za sve što je doista ljudsko i za sva Božja stvorenja.

68
Od pastira do kovača, od pekara do glazbenikâ, od žena koje nose vrčeve
vode do djece koja se igraju… sve to progovara o svakodnevnoj svetosti,
radosti obavljanja običnih, svakodnevnih stvari na izvanredan način kad Isus
dijeli svoj božanski život s nama.

7. Malo-pomalo i stigli smo do spilje gdje nalazimo likove Marije i Josipa.

Marija je majka koja promatra svoje djetešce i pokazuje ga onima koji ga
dolaze posjetiti. Njezin nas lik potiče da razmišljamo o velikome otajstvu
kojim je zahvaćena ta djevojka kad je Bog pokucao na vrata njenog
bezgrešnog srca. Marija je s punom poslušnošću odgovorila na anđelov
navještaj kojim se od nje traži da postane Majkom Božjom. Njezine riječi:
»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38), za
sve nas su svjedočanstvo kako se u vjeri prepustiti Božjoj volji. Tim svojim
“da” Marija je postala majka Sina Božjega ne izgubivši, nego, zahvaljujući
Njemu, posvetivši svoje djevičanstvo. U njoj vidimo Majku Božju koja svog
Sina ne drži samo za sebe, nego poziva sve da poslušaju njegovu riječ i
provode je u djelo (usp. Iv 2, 5).

Uz Mariju stoji sveti Josip koji zauzima stav onoga koji štiti Dijete i njegovu
majku. Obično je prikazan sa štapom u ruci, a ponekad i kako drži svjetiljku.
Sveti Josip igra važnu ulogu u životu Isusa i Marije. On je čuvar koji
neumorno štiti svoju obitelj. Kad ga je Bog upozorio na Herodovu prijetnju,
bez oklijevanja je krenuo na put i pobjegao u Egipat (usp. Mt 2, 13-15). A
kad je opasnost prošla s obitelji se vratio u Nazaret, gdje će biti prvi
odgajatelj Isusa dok je bio dječak, a kasnije mladić. Josip je u svome srcu
nosio veliko otajstvo kojim je bio obavijen Isus i njegova zaručnica Marija i
kao pravednik uvijek se pouzdavao u Božju volju i vršio je.

8. Kad na Božić u jaslice stavimo kipić Djetešca Isusa u njima zaiskri život.
Bog se predstavlja tako, u djetetu, da bismo ga primili u naručje.

U slabosti i krhkosti skriva svoju moć koja sve stvara i preobražava. Čini se
nemogućim, ali je tako: u Isusu je Bog bio dijete i kao takav je želio otkriti
veličinu svoje ljubavi koja se očituje u osmijehu i rukama koje se pružaju
prema svima.

Rođenje djeteta budi radost i čuđenje, jer nam pred oči stavlja veliki misterij
života. Promatrajući mlade bračne parove kako im u očima blista sjaj dok
gledaju svoje novorođeno dijete možemo shvatiti Marijine i Josipove
osjećaje koji su, gledajući dijete Isusa, osjetili Božju prisutnost u svom životu.

»Život se očitova« (1 Iv 1, 2). Tim riječima apostol Ivan sažima otajstvo

utjelovljenja. Jaslice nam omogućuje vidjeti i dotaći taj jedinstveni i

69
 izvanredni događaj koji je promijenio tijek povijesti i prema kojem se
određuje računanje godina prije i nakon Kristova rođenja.

Način na koji Bog djeluje ostavlja nas malne bez daha, jer se čini nemogućim
da će se On lišiti svoje slave da postane čovjekom poput nas. Kakvog li
iznenađenja vidjeti Boga koji radi sve isto što i mi: spava, hrani se majčinim
mlijekom, plače i igra se kao i sva druga djeca!

Bog nas, kao i uvijek, zbunjuje. On je nepredvidiv, neprestano je izvan naših

shema. Dakle, jaslice, dok nam prikazuju Boga onakvim kakav je ušao u naš
svijet, potiču nas da razmišljamo o tome kako je naš život dio Božjeg života;
pozivaju nas da postanemo njegovi učenici ako želimo postići konačni
smisao života.

9. Kad se približi svetkovina Bogojavljenja u jaslice se stavljaju figure triju

mudraca. Motreći zvijezdu, ti mudri i bogati ljudi s Istoka zaputili su se
prema Betlehemu kako bi upoznali Isusa i prinijeli mu svoje darove: zlato,
tamjan i smirnu. I ti skupi darovi imaju alegorijsko značenje: zlatom se
iskazuje počast Isusovu kraljevskom dostojanstvu, tamjanom njegovu
božanstvu, a smirnom njegovu svetom čovještvu koje će iskusiti smrt i ukop.

Dok u jaslicama promatramo taj prizor pozvani smo razmišljati o tome kako
je zadaća svakog kršćanina biti vjerovjesnikom (evangelizatorom). Svaki je
od nas pozvan biti blagovjesnikom svjedočeći konkretnim djelima milosrđa
radost što je susreo Isusa i njegovu ljubav.

Mudraci nas uče da katkad, da bi se prispjelo Kristu, treba prijeći jako dalek
put. To su imućni ljudi, mudraci iz daleka, koji u sebi nose čežnju za
beskonačnim i kreću na dugo i opasno putovanje koje će ih dovesti čak do
Betlehema (usp. Mt 2, 1-12). Kad su se našli pred Djetetom Kraljem obuzela
ih je velika radost. Ne daju se sablazniti siromašnim ambijentom, ne
oklijevaju pasti ničice pred njim i pokloniti mu se. Klečeći pred njim
shvaćaju da Bog, kao što suverenom mudrošću upravlja zvijezdama, tako
vodi tijek povijesti, zbacujući silne s prijestolja i uzvisujući ponizne. Po
povratku u svoj kraj sigurno su drugima govorili o tom čudesnom susretu s
Mesijom čime su započeli putovanje evanđelja među narodima.

10. Pred jaslicama misli nam se rado vraćaju u vrijeme dok smo bili djeca i
nestrpljivo iščekivali kad će se one početi postavljati. Ta nas sjećanja vode
do toga da uvijek iznova postajemo svjesni velikoga dara kojeg smo primili
od onih koji su nam prenijeli vjeru i ujedno nam daju osjetiti dužnost i radost
da se i djeci i unucima omogući da dožive isto iskustvo. Nije važno u kojem
se obliku jaslice postavlja, mogu uvijek biti iste ili ih se može mijenjati svake
godine; ono što je važno jest to da govore našemu životu.

70
Posvuda i u svakom obliku jaslice govore o Božjoj ljubavi, ljubavi Boga koji
je postao djetetom da nam poruči koliko je bliz svakom ljudskom biću, u
kojem god da se stanju nalazilo.

Draga braćo i sestre, jaslice su dio lijepog i zahtjevnog procesa prenošenja

vjere. Počevši od djetinjstva, a zatim u svakoj životnoj dobi, one nas uče
kontemplirati Isusa, oćutjeti Božju ljubav prema nama, osjetiti i vjerovati da
je Bog s nama, a mi s Njim, svi kao djeca i braća zahvaljujući tom Djetetu
Sinu Božjem i Djevici Mariji. I osjetiti da se u tome krije sreća. U školi
svetog Franje otvorimo srce toj jednostavnoj milosti, pustimo da to čuđenje
iznjedri poniznu molitvu: naše “hvala” Bogu koji je želio s nama podijeliti
sve kako nas nikada ne bi ostavio same.

Dano u Grecciu, u Svetištu jaslica, 1. prosinca 2019. godine, sedme

pontifikata.

Franjo

Poruka pape Franje za

Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Tiskovni ured Svete Stolice objavio je Poruku pape Franje povodom
Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji se obilježava u utorak, 3.
prosinca a ove godine ima za temu “Budućnost je dostupna”. Donosimo
cjeloviti prijevod Poruke.
Na Međunarodni dan osoba s invaliditetom obnavljamo pogled vjere koji u
svakom bratu i sestri vidi prisutnost samog Krista, koji smatra da je svako
djelo ljubavi prema jednom od najmanje braće učinjeno njemu samom
(usp. Evanđelje po Mateju 25, 40). Ovom prigodom želim podsjetiti da danas
promicanje pravâ na sudioništvo ima središnju ulogu u borbi protiv
diskriminacije i promicanju kulture susreta i kvalitetnog života. U pogledu
osoba s invaliditetom veliki je napredak postignut u području zdravstva i
skrbi, ali i danas se primjećuje prisutnost kulture odbacivanja i mnogi od njih
smatraju da su u svome životu i postojanju lišeni pripadnosti i sudioništva.
Sve to iziskuje ne samo zaštitu prava osoba s invaliditetom i njihovih obitelji,
nego nas i potiče da svijet učinimo humanijim uklanjajući sve što sprječava
njihovo punopravno građanstvo, prepreke predrasudâ, i promičući
pristupačnost mjestâ i kvalitete života gdje će se voditi računa o svim
čovjekovim dimenzijama.

71
 Potrebno je voditi brigu o osobama s invaliditetom i pratiti ih u svakom
životnom stanju, služeći se pritom također današnjim tehnologijama, ali ne
tako da ih se apsolutizira; potrebno je snagom i nježnošću preuzeti na sebe
brigu za one koji žive na rubu društva, biti im suputnicima na njihovu
životnom putu i “oplemeniti ih” dostojanstvom u cilju aktivnog sudjelovanja
u građanskoj i crkvenoj zajednici. To je zahtjevan pa i naporan hod koji će
sve više pridonositi oblikovanju savjestî sposobnih svakoga pojedinca
prepoznati kao jedinstvenu i neponovljivu osobu.
Ne smijemo zaboraviti ni brojne “skrivene izgnanike” koji žive u našim
domovima, našim obiteljima, našim društvima (usp. Angelus, 29. prosinca
2013.; Obraćanje Diplomatskom zboru, 12. siječnja 2015.). Tu mislim na
osobe svih dobnih skupina, posebno starije koji se, također zbog invaliditeta,
ponekad smatraju teretom drugima i da samo smetaju te su u opasnosti da
budu odbačeni, da im se uskrate konkretne perspektive zaposlenja kako bi
mogli sudjelovati u izgradnji vlastite budućnosti.
Pozvani smo u svakoj invalidnoj osobi, pa i u onoj sa složenim i ozbiljnim
invaliditetom, prepoznati jedinstveni doprinos općem dobru kroz vlastitu
originalnu biografiju. Pozvani smo jednako tako prepoznati dostojanstvo
svakog pojedinca, itekako svjesni da to ne ovisi o funkcionalnosti pet osjetila
(usp. Colloquio con i partecipanti al Convegno della CEI sulla disabilità, 11.
lipnja 2016.). Tome obraćenju nas uči evanđelje.
Potrebno je razviti antitijela protiv kulture koja jedne živote smatra “prvom
ligom”, a druge “drugom ligom”: to je socijalni grijeh! Treba imati hrabrosti
dati glas onima koji su diskriminirani zbog stanja invalidnosti, jer ih se,
nažalost, u nekim zemljama, i dan-danas teškom mukom prepoznaje kao
osobe jednakog dostojanstva, kao braću i sestre u čovještvu.
Donošenje dobrih zakona i rušenje fizičkih barijera je važno, ali nedovoljno
ako se ne promjeni također mentalitet, ako se ne prevlada raširenu kulturu
koja nastavlja rađati nejednakosti, sprječavajući osobama s invaliditetom
aktivno sudjelovanje u svakodnevnom životu.
Ovih su se godina poduzeli i provodili inkluzivni procesi, ali to još uvijek
nije dovoljno, jer predrasude, osim fizičkih barijera, stvaraju također
ograničenja pristupu obrazovanju za sve, zapošljavanju i sudioništvu. Osoba
s invaliditetom, da bi se izgradila, ne treba samo živjeti nego također
pripadati nekoj zajednici.
Potičem sve one koji rade s osobama s invaliditetom da nastave to važno
služenje i zalaganje koje određuje stupanj civilizacije nekog naroda. Molim
se ujedno da svaka osoba osjeti na sebi Božji očinski pogled koji afirmira
njezino puno dostojanstvo i bezuvjetnu vrijednost njezina života.

Iz Vatikana, 3. prosinca 2019. godine

72
Nova Redakcija br. 2267 Katekizma Katoličke Crkve
o smrtnoj kazni – Reskript „Ex Audientia SS.MI“
Vrhovni svećenik Franjo, u audijenciji na dan 11. svibnja 2018. potpisanom
prefektu Kongregacije za nauk vjere, odobrio je sljedeću novu redakciju br.
2267 Katekizma Katoličke Crkve, određujući da bude prevedena na razne
jezike i uvrštena u sva izdanja gore spomenutoga Katekizma:

Smrtna kazna

2267. Kroz mnogo vremena je pribjegavanje smrtnoj kazni sa strane zakonite

vlasti, nakon zakonitoga postupka, smatrana prikladnim odgovorom za težinu
nekih zločina i prihvatljivo sredstvo, iako krajnje, za zaštitu općega dobra.
Danas je sve više živa svijest da se dostojanstvo osobe ne gubi ni nakon što
se počinilo vrlo teške zločine. Osim toga, proširilo se novo razumijevanje
smisla kaznenih sankcija sa strane države. Na kraju, uspostavljeni su
učinkovitiji zatvorski sustavi, koji osiguravaju obvezatnu obranu građana a, u
isto vrijeme, ne oduzimaju okrivljeniku na konačan način mogućnost da se
popravi.
Stoga Crkva naučava, u svjetlu Evanđelja, da „smrtna kazna je nedopustiva
jer vrši atentat na nepovredivost i dostojanstvo osobe“4 i odlučno se zauzima
za njezino dokidanje u cijelom svijetu.
Ovaj reskript bit će obznanjen objavljivanjem u L'Osservatore Romano,
stupajući na snagu istoga dana, a zatim objavljen u Acta Apostolicae Sedis.

Kard. Luis F. Ladaria, S.I.

Prefekt Kongregacije za nauk vjere

Iz Vatikana, 1. kolovoza 2018., na spomendan svetoga Alfonza de Liguorija

„Responsum“ Kongregacije za nauk vjere na dvojbu

o dopuštenosti histerektomije u određenim slučajevima

Dana 31. srpnja 1993. Kongregacija za nauk vjere objavila je “Odgovore na

predložene dvojbe o “odstranjenju maternice” i drugim pitanjima”. Ti
odgovori, koji zadržavaju svu svoju valjanost, smatraju moralno dopuštenim
odstranjenje maternice (histerektomija) kad ona predstavlja tešku aktualnu
opasnost za život ili zdravlje majke, i smatraju nezakonitim, budući da su
4
Franjo, „Discorso ai partecipanti all’incontro promosso dal Pontificio Consiglio per la
Promozione della Nuova Evangelizzazione“ (11. listopada 2017.): L’Osservatore
Romano (13. listopada 2017.), 5.(http://press.vatican.va, preuzeto 11. travnja 2019.)

73
 načini izravne sterilizacije, odstranjenje maternice i podvezivanje jajovoda
(izolacija maternice) s nakanom da učini nemogućom eventualnu trudnoću
koja može predstavljati neki rizik za majku.
Posljednjih godina podneseni su Svetoj Stolici neki slučajevi, dobro
obrazloženi, što se odnose na histerektomiju, koji se pak pojavljuju kao vrsta
različita od one koja je ispitivana 1993. godine, jer se tiču situacija u kojima
prokreacija nije nikako moguća. Dvojba i odgovor, koje prati „Tumačenje“,
koji se sada objavljuju, odnose se na ovu novu vrstu i dopunjavaju odgovore
date 1993. godine.
Dvojba: Kad se maternica nepovratno nalazi u takvu stanju, da ne može više
biti sposobna za prokreaciju, i stručni liječnici postigli sigurnost da će
eventualna trudnoća završiti spontanim pobačajem prije negoli plod može
postići stanje sposobnosti života izvan majčine utrobe, je li zakonito
odstraniti ga (histerektomija)?
Odgovor: Dȁ, jer se ne radi o sterilizaciji.
Tumačenje
Dvojba se odnosi na neke ekstremne slučajeve, nedavno predstavljene
Kongregaciji za nauk vjere, koji čine različitu vrstu od one na koju je dat
negativan odgovor 31. srpnja 1993. Element koji čini bitno različitim ovaj
upit je sigurnost, koju su postigli stručni liječnici, da bi se, u slučaju trudnoće,
ona spontano prekinula prije negoli plod dođe u stanje sposobnosti života
izvan majčine utrobe. Ovdje se ne radi o poteškoći ili rizicima veće ili manje
važnosti, nego o bračnom paru kojemu nije moguće roditi.
Vlastit objekt sterilizacije je zapreka funkcije reproduktivnih organa i zloća
sterilizacije sastoji se u odbacivanju potomstva: ona je čin protiv bonum
prolis. U slučaju razmatranom u upitu, naprotiv, zna se da reproduktivni
organi nisu u stanju očuvati začeto do sposobnosti života izvan majčine
utrobe, to jest nisu u stanju obavljati svoju prirodnu prokreativnu funkciju.
Svrha prokreativnoga procesa je donijeti na svijet stvorenje, a ovdje rođenje
živoga ploda nije biološki moguće. Stoga se je ne pred nesavršenim ili
rizičnim funkcioniranjem reproduktivnih organa, nego u situaciji u kojoj
prirodna svrha da se na svijet donese živ plod nije ostvariva.
Medicinska intervencija ne može biti smatrana anti-prokreativnom, jer se
nalazi u objektivnom kontekstu u kojemu nisu mogući ni prokreacija ni anti-
prokreativno djelo kao posljedica. Odstranjenje reproduktivnog organa,
nesposobnoga da privede kraju trudnoću, ne može dakle biti kvalificirano
kao izravna sterilizacija, koja jest i ostaje u sebi nezakonita kao cilj i kao
sredstvo.
Problem kriterija za procjenjivanje trudnoće, bilo da se može ili ne može
produljiti do stanja sposobnosti života izvan majčine utrobe, je medicinsko
pitanje. S moralne točke gledišta, mora se tražiti da bude postignut potpun

74
stupanj sigurnosti koji je u medicini moguće postići i, u tom smislu, odgovor
koji je dat je valjan za upit tako kako je u njemu u dobroj vjeri bio postavljen.
Osim toga, odgovor na dvojbu ne kaže da je odluka izvršenja histerektomije
uvijek najbolja, ali samo u gore spomenutim uvjetima ona je moralno
zakonita odluka, no bez isključenja drugih opcija (na primjer, pribjegavanje
neplodnim razdobljima ili potpunoj apstinenciji). Pripada na zaručnike, u
dijalogu s liječnicima i sa svojim duhovnim voditeljem izabrati put koji će
slijediti, primjenjujući na svoj slučaj i na svoje okolnosti normalne kriterije
postupnosti medicinske intervencije.
Vrhovni svećenik Franjo, na audijenciji dopuštenoj potpisanom prefektu
Kongregacije za nauk vjere, odobrio je prije spomenuti odgovor i naredio
njegovo objavljivanje.

Rim, iz sjedišta Kongregacije za nauk vjere, 10. prosinca 2018.

Kard. Luis F. Ladaria, S.I.

prefekt

+ Giacomo Morandi
naslovni nadbiskup Cerveteriija
tajnik

75
 BISKUPSKA KONFERENCIJA
BOSNE I HERCEGOVINE

APELI, IZJAVE I PORUKE

Poruka biskupa Semrena za Dan života 2019.

Zaštita života i pravo na život od samog začeća

Na prijedlog Svetog Oca i prema odluci Biskupske konferencije Bosne i

Hercegovine svake je godine prva nedjelja veljače posvećena razmišljanju i
molitvi za dar života. Biskupi pozivaju na odgajanje savjesti i svijesti o
ljubavi te na prihvaćanje i poštivanje istinskog života od samoga začeća.
Stoga je predsjednik Vijeća za obitelj Biskupske konferencije BiH mons. dr.
Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki, uputio Poruku za Dan života,
koji se obilježava u nedjelju, 3. veljače 2019. pod naslovom „Zaštita života i
pravo na život od samog začeća“

Razmišljajući o Danu života, razmišljamo o obitelji u kojoj se rađa život, o

dostojanstvu obitelji, o dostojanstvu roditelja i djece. Današnji svijet zapadne
kulture, koju smo dobrim dijelom i mi u Bosni i Hercegovini usvojili, svijet
je potrošnje i nezasitnog uživanja. Potisnute su ili nestale kršćanske
vrijednosti na kojima je izgrađivana kultura i civilizacija. Danas se propagira
i popularno je ponašanje po vlastitom izboru. Svaki je čovjek sam sebi
mjerilo i sam sebe vodi. Ne prihvaća nikakve savjete i svaki pokušaj
korekcije svojega načina ponašanja proglašava nasiljem i napadom na
osobnu slobodu. Ne zamjećuje kako je sa širokog puta slobode prešao na uski
put ropstva. Protestira protiv svega što mu se dobronamjerno predlaže i nudi
uime vjere, Boga i Crkve, a prihvaća sve ono što mu se nasilno gura i nameće
preko svijeta reklame, filma, televizije, kazališta, tiska i glazbe.

Bez djece nema budućnosti. Civilizacija koja nema ispravan odnos prema
djeci i koja se boji djece bolesna je civilizacija. Majke koje rađaju djecu šire i
promiču vrijednosti koje Europa proglašava ali ih često u svagdanjem životu
ne provodi. Ne zaboravimo da je Europa srce humanizma, gdje se
proglašavaju prava i jednakosti, nadahnuti na općoj Povelji ljudskih prava,
ali i gdje je očita proturječnost glede začete i nikad rođene djece. Bez života
nema ni prava. Kao što je Europi, tako je i našoj Domovini potreban život,
ako želi biti luč čovječanstva i prava u svijetu.

Od trenutka začeća počinje novi život koji nije ni očev ni majčin nego život
novoga ljudskog bića koje se samo razvija. Suvremena genetika je utvrdila

76
da je od prvog časa utvrđen program onoga što će začeto biće biti – čovjek.
To biće nikada neće postati ljudsko ako to nije već od tada. Prema tome, od
prvog časa svoga postojanja ljudsko biće u svojoj cjelokupnosti zahtijeva
bezuvjetno poštovanje koje dugujemo svakom čovjeku. Ljudski je život svet
i nepovrediv od samoga časa začeća. A čovjek se vrednuje kao osoba i ljubi
se kao osoba bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i
bez obzira na njegove osobine. Stoga zapamtimoda je život uvijek, u svim
svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i uvijek vrijedan. To nas i vjera uči,
to nam i znanost potvrđuje. Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga;
jednako tako ne postoji ljudski život koji je po vrijednosti važniji od drugoga.
Vjerodostojnost se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po
djelotvornosti, nego iznad svega po pažnji i ljubavi prema ljudima, čiji je
život uvijek svet i nepovrediv.

Obitelj kao relaciju između muškarca i žene, roditelja i djece, ne valja

miješati s drugim oblicima suživota, koji pak nastaju po drugoj logici, koji,
primjerice, počivaju na nekom dogovoru ili interesu, i kao takvi mogu biti i
nesigurni, kraće ili duže trajni. Bog međutim želi da ljudi budu slobodni
pojedinci – članovi međusobnog zajedništva – obitelji, kao obitelj božanskih
osoba: obitelj je prva slika Trojstva.Stvarateljski čin je počeo od obitelji,
također i otkupljenje koje Isus donosi u svijet počinje od obitelji. Neće se
živjeti ni ljudske ni kršćanske kreposti ako se za njih ne odgaja u obitelji.
Djeca po roditeljima upoznaju ljubav i po toj ljubavi upoznaju Boga koji je
sama Ljubav. Neka s Božjom pomoći i posebnom zaštitom Presvete Marije,
Kraljice obitelji, iskustvo stečeno u obitelji donese obilne plodove na putu
Crkve i neka bude zalogom sve veće pozornosti prema obitelji, koja je samo
izvorište čovjeka i društva.

Moramo se suočiti s činjenicom opadanja nataliteta, što je velika opasnost

za gospodarsku, društvenu i kulturnu budućnost našeg naroda u BiH. Obitelj
je slika Trojstva, svetosti Boga i kao takvu treba je neprestance posvećivati.
Obitelj se ne može dokidati, ona nije ponuđena za eksperiment. Stoga je
neprimjereno brkati obitelj s drugim oblicima zajedničkoga života.

Međunarodna nevladina organizacija Save the Children (Spasi djecu), koja se

već stotinu godina bori kako bi djecu sačuvala od opasnosti te im bolju
osigurala budućnost, objavila je najnovije statistike koje pokazuju da je u
svijetu svako šesto dijete pogođeno ratom ili njegovim posljedicama, prenosi
Vatican News.

Djeca koja žive u područjima sukoba ili su prisiljena bježati u druge zemlje
sama ili sa svojim obiteljima trpe teške posljedice zbog nedostatka
medicinske skrbi ili zbog gladi. Budućnost te djece također je ugrožena zbog
nemogućnosti obrazovanja te zbog trauma uzrokovanih nasiljem,

77
 iskorištavanjem i, u slučaju djevojčica, preranom udajom, ističe se u
izvještaju.

„Svaki rat je rat protiv djece”, rekla je 1919. godine osnivačica organizacije
Save the Children Eglantyne Jebb.

Dvoje od troje djece koja pate od kronične pothranjenosti nalazi se u

zemljama u kojima traje rat, dok je na 10 područja koja su najteže pogođena
sukobima, odnosno u Demokratskoj Republici Kongu, Sudanu, Afganistanu,
Jemenu, Somaliji, Južnom Sudanu, Siriji, Nigeriji, Srednjoafričkoj Republici
i Iraku, više od 4,5 milijuna djece mlađe od pet godina (za 20% više u
odnosu na 2016. godinu) pogođeno teškom akutnom pothranjenošću. U
Jemenu se oko 120.000 djece trenutačno nalazi u katastrofalnim uvjetima, uz
veliki rizik od smrti zbog prehrambene krize koja je rezultat ratnog sukoba u
toj zemlji.

Oko 27 milijuna djece nema mogućnost obrazovanja zato što su njihove

škole meta napada ili su ih okupirale naoružane skupine, ili pak zato što
roditelji strahuju za njihov život te ih ne žele poslati u školu. Nemogućnost
obrazovanja povećava rizik od povećanja udjela dječjega rada, što u
područjima sukoba premašuje svjetski prosjek za 77%.

Djevojčice u zemljama pogođenima ratom prisiljene su na preranu udaju

kako bi izbjegle zlostavljanje i nasilje. U Jemenu je udio dječjih nevjesta veći
od 2/3 ukupnog broja mladih u zemlji, što je za otprilike 15% više u odnosu
na razdoblje prije eskalacije sukoba. Među sirijskim se izbjeglicama u
Jordanu pak postotak djevojaka udanih prije navršene 18. godine u razdoblju
od 2011. do 2014. gotovo utrostručio.

Ovom prigodom u ime katoličkih biskupa Bosne i Hercegovine upućujem

vapaj za obnovu obitelji – za rađanje djece, za obnovu Crkve i naroda.
Zahvaljujem svima vama, svećenicima, redovnicima i drugima koji se na
razne načine trudite oko stvaranja kulture i civilizacije života, a suzbijate
kulturu smrti.

Posebno zahvaljujem i izražavam veliko poštovanje svima onima u našoj

Domovini koji s velikom odgovornošću prema Bogu, prema svojoj savjesti i
prema svome narodu štite ljudski život i visoko cijene dostojanstvo braka i
obitelji.

Zahvaljujem svim pomagačima zaklade Da životu, koju smo ustanovili prije

više godina, a koja hrabre naše bračne drugove da budu spremni imati više
djece.

78
Zahvaljujem i karitativnim i molitvenim skupinama koje se veoma trude oko
pružanja pomoći mladim bračnim parovima, kao i siromašnijim obiteljima.

Zahvaljujem također svim liječnicima i bolničkom osoblju, kao i članovima

obitelji koji su se istaknuli u spašavanju nerođenih života.

Sve Vas molim: bdijte i dalje nad svakim ljudskim životom! Branite i štitite i
ubuduće ljudski život u njegovoj cjelovitosti! To je velika zadaća i veliko
poslanje za sve nas koje nam je povjerio sam Bog Životvorac! Neka Vas On
nagradi svojim blagoslovom i svojim mirom!

Banja Luka, 13. siječnja 2019.

Dr. Marko Semren,

pomoćni biskup banjolučki i
predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH

Stav Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u vezi

s budućim pravnim položajem Crkve sv. Marije
sa Zvonikom sv. Luke u Jajcu

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, u svom priopćenju za javnost

od 31. srpnja 2019. u Sarajevu iznijela je svoj stav u vezi s budućim
pravnim položajem krunidbene i oprosne samostanske Crkve sv. Marije sa
Zvonikom sv. Luke u Jajcu. Priopćenje je potpisao nadbiskup metropolit
vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, a donosimo ga u
cijelosti:

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine sa zabrinutošću prati situaciju u

Jajcu oko budućega pravnog položaja krunidbene i oprosne samostanske
Crkve sv. Marije sa Zvonikom sv. Luke, koja je padom Jajačke banovine
1528. godine oduzeta Katoličkoj Crkvi i bila pretvorena u džamiju.

Godine 1832. cijeli objekt je izgorio u požaru i nikada poslije toga nije bio
obnavljan niti korišten u sakralne svrhe od strane bilo koje vjerske zajednice.

Austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini proglasile su Crkvu sv. Marije

sa Zvonikom sv. Luke nacionalnim spomenikom i predale je na upravljanje
Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Od tada pa do dana današnjeg, Crkva sv.
Marije uživa najvišu zaštitu države kao nacionalni spomenik.

79
 Od 2007. godine brigu o ovom nacionalnom spomeniku vodi Javna ustanova
„Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih
potencijala grada Jajca“, uz nadzor nadležnih federalnih i državnih institucija.

Stoga smo iznenađeni zahtjevom Islamske zajednice BiH da se Crkva sv.

Marije sa Zvonikom sv. Luke preda u legitimni posjed Islamskoj zajednici,
koja se legitimira kao vlasnik Crkve i zemljišta. Prisiljeni smo takvu zahtjevu
se usprotiviti jer, Zakonik crkvenoga prava ne ostavlja mogućnost mjesnim
biskupima niti biskupskim konferencijama pristajati na otuđenje crkvene
imovine, napose sakralnih objekata nasilnim putem (kan. 125, par.1) nego ih
obvezuje na povrat tako otuđenih objekata i sudskim putem, kada i ako je to
nužno (kan. 1297).

S obzirom na nepobitne povijesne činjenice, kao i povijesnu nepravdu

učinjenu prema Katoličkoj Crkvi u ovom i nizu drugih slučajeva, Katolička
Crkva u Bosni i Hercegovini ne odriče se svoga prava na povrat nasilno
oduzete krunidbene Crkve sv. Marije sa Zvonikom sv. Luke u Jajcu koju
katolički puk u Bosni i Hercegovini doživljava kao dio svoga identiteta.

S druge strane, svjesni smo da ovaj slučaj u Jajcu može izazvati neželjene
posljedice i narušiti ionako krhke međuvjerske i međunacionalne odnose, ne
samo u Jajcu nego i u cijeloj ovoj državi.

Zbog toga se Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine u ovom slučaju

opredjeljuje za dogovor na dobro svih vjernika i građana ove zemlje, te
ističemo svoj zahtjev za priznavanje statusa sudionika u sudskom postupku
koji se vodi pred Općinskim sudom u Jajcu (Broj predmeta: 128 0 P 028330
19 P, od 09.07.2019. godine) sa sljedećim stavom Biskupske konferencije u
ovom pitanju:

„Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine smatra neprimjerenim zahtjev

Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini - Medžlis Islamske zajednice Jajce
- Sjedinjeni vakuf u Jajcu, za predaju u posjed Crkve sv. Marije sa Zvonikom
sv. Luke u Jajcu na upravljanje Islamskoj zajednici BiH, jer je nepobitna
povijesna činjenica da je ta Crkva nasilno oduzeta od njena izvornog vlasnika,
Katoličke Crkve.

Naša je želja da u domovini Bosni i Hercegovini izgrađujemo suživot

utemeljen na razumijevanju i uvažavanju, na dobrobit svih njezinih građana,
bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Zbog toga životno važnoga
duhovnog dobra, unatoč gore iznesenih povijesnih činjenica i obvezujućih
odredbi crkvenoga prava, pristajemo da Crkva sv. Marije (pretvorena u
Fethija odnosno sultan Sulejmanovu džamiju 1528. godine) sa Zvonikom sv.
Luke, i dalje ostane pod najvišom zaštitom države i pod izravnim

80
upravljanjem Javne ustanove 'Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu
baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca', a uz strogi monitoring
Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, da se restaurira i uredi po
najvišim standardima i učini dostupnom svim građanima kao jedan od
najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

K tome, Crkva sv. Marije, odnosno džamija Fethija ne koristi se u vjerske

svrhe skoro 200 godina. Proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine prije više od 120 godina i kao takva pripada svim građanima
Bosne i Hercegovine.

Naše je mišljenje da tako treba i ostati, jer bi svaka druga odluka mogla
izazvati goleme posljedice na međuvjerske i međunacionalne odnose u Bosni
i Hercegovini, kao i na opću sigurnost.“ (kta)

Izjava Komisije Iustitia et pax Biskupske konferencije BiH

prigodom Međunarodnog dana ljudskih prava

"Mir je djelo pravde"

Održavajući u sjedištu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Sarajevu svoju redovitu sjednicu, 10. prosinca 2019., kada se u svijetu
obilježava Međunarodni dan ljudskih prava, Komisija Iustitia et pax
(Pravda i mir) BK BiH smatra svojom obvezom iz aktualne perspektive
življenja u Bosni i Hercegovini, upozoriti na neke od osobito aktualnih
kršenja ljudskih prava – osobnih i kolektivnih - u našoj zemlji.

Ozbiljno i odgovorno rješavati aktualnu migrantsku krizu

Aktualna migrantska kriza, u sve većim i težim oblicima pogađa, Bosnu i

Hercegovinu te osobito sada u nadolazećem zimskom razdoblju predstavlja
ispit čovjekoljublja, ali i političke (ne)uređenosti ove zemlje. Stoga, Komisija
poziva sve političke i državne strukture, uključujući i najodgovornije
strukture oba entiteta, da zajedničkim snagama ozbiljnije i odgovornije
pristupe humanom rješavanju ove vrlo ozbiljne problematike koja se odnosi
na mnoge tisuće aktualnih migranata iz azijskih i afričkih zemalja prispjelih u
našu zemlju.

Komisija podsjeća na riječi apela članova Biskupske konferencije BiH od 5.

studenog 2019. i ponovno potiče domaće dužnosnike da, zajedno sa
svjetskim moćnicima, traže rješenje ovoga sve aktualnijeg i dramatičnijeg
međunarodnog problema prvenstveno u njegovim uzrocima, to jest u

81
 zemljama njegovog nastanka odakle dolaze migranti. Komisija sa
zadovoljstvom konstatira napore karitativnih organizacija Katoličke Crkve i
drugih humanitarnih organizacija u zemlji oko pružanja konkretne pomoći u
njihovim dosadašnjim privremenim mjestima boravka. Potiču ih da to
nastave i ubuduće, a očekuje od mjerodavnih da im to omoguće.

Protiv ozakonjenja otimačine

Komisija sa zabrinutošću konstatira da se Zakon o premjeru i katastru

Republike Srpske (Sl. glasnik RS, br. 6/12; 110/16; 22/18 i odluka US 62/18)
u praksi pokazuje kao perfidan. Tim se Zakonom uvodi novi sistem
evidentiranja nekretnina i prava na nekretnine, ali se ujedno omogućuje
„pravo“ na otuđenje imovine zakonitim vlasnicima.

To iskustvo, uz poznavanje brojnih pojedinačnih slučajeva, Katolička Crkva

ima i kroz najnoviji primjer Banjolučke biskupije, kojoj je u Katastarskoj
općini Mahovljani (općina Laktaši) nedavno uzurpirano zemljište te
uknjiženo na entitet Republika Srpska.

Cjelokupan proces koji ovo omogućuje odvija se na način da Komisija, koju

ustanovljuje Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove
RS-a, u katastarskoj općini, u kojoj kani osnovati katastar nepokretnosti,
nakon prikupljanja dokumentacije, objavljuje javni oglas 30 dana prije
početka izlaganja podataka.

Osobama kojih se to tiče i koje se ne jave na ovaj oglas, a čije je prebivalište

odnosno boravište „nepoznato“ – jer su najčešće žrtve ratnog etničkog
čišćenja - kao i onima koji budu pozvani radi sudjelovanja u postupku
izlaganja podataka, a ne odazovu se niti opravdaju svoj izostanak, Komisija
postavlja privremenog zastupnika.

U aktualnoj situaciji i kako pokazuju iskustva brojnih fizičkih i pravnih

osoba, taj posao se ne radi dovoljno transparentno i stručno, jer stranke kojih
se to tiče uglavnom ne budu obaviještene o ovim postupcima. Rezultat
takvog postupanja je da dotični vlasnici gube svoju imovinu. Tako se
zapravo daje legitimitet bezakonju i samovolji aktualnoj entitetskoj vlasti.
Ujedno se krši jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na privatno
vlasništvo. S obzirom na bolna sjećanja tijekom ratnih stradanja i
protjerivanja stotina tisuća građana BiH, Komisija izražava utemeljenu
bojazan da bi nastavak dosadašnjeg načina provedbe spomenutog entitetskog
Zakona mogao biti završni čin - za budućnost naše zemlje - fatalnog
„etničkog čišćenja“ i definitivnog iskorjenjivanja mnogih stanovnika Bosne i
Hercegovine.

82
Ovaj Zakon je nepravedan te protivan i Ustavu BiH i Europskoj konvenciji o
ljudskim pravima jer se imovina države BiH nastoji utvrđivanjem faktičkog
stanja upisati na entitet Republika Srpska prije nego se donese zakon o
državnoj imovini na razini cijele BiH. Njime su najviše pogođeni brojni
građani BiH koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, svoju imovinu i
svoju domovinu.

Žalosna je činjenica da ovakav način otuđenja privatne imovine do sada

prolazi „ispod radara“ gotovo svih relevantnih političkih i društvenih
institucija u BiH kao i bez odlučne i učinkovite reakcije međunarodnih
predstavnika u našoj zemlji.

Komisije Iustitia et pax BK BiH,u ime vlastite vjerodostojnosti i u ime

obrane i promoviranja svih temeljnih ljudskih prava, poziva sve domaće i
međunarodne političke strukture i institucije u našoj zemlji da se počnu
zauzetije zanimati za postojanje navedenoga entitetskog Zakona te porade na
ispravljanju dosadašnjih nepravdi i sprječavanju novih.

Potpora inicijativi Klubu Hrvata u Vijeću naroda RS-a

Komisija sa zadovoljstvom prima na znanje odluku Kluba Hrvata u Vijeću

naroda RS-a od 4. prosinca 2019. o pokretanju postupka zaštite vitalnog
interesa na Zakon o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama, koji je
Narodna skupština Republike Srpske usvojila na svojoj redovitoj sjednici, 28.
studenog 2019. Riječ je o Zakonu kojim se uređuje pravo na posjed i
korištenje zemljišta dodijeljenoga srpskim i crnogorskim dobrovoljcima iz
balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, kao i na zemljište koje su vlasti iz
prve i druge Jugoslavije oduzimale privatnim osobama i Katoličkoj Crkvi u
ovoj zemlji. Provedbom ovoga Zakona bila bi trajno oteta imovine koju su
otuđile državne vlasti između dva Svjetska rata pa sve do 1955. godine.
Komisija se slaže sa „Obrazloženjem“ Kluba Hrvata da je dotični Zakon
„protivan temeljnim pravnim načelima i normama i tekovinama
međunarodnog i domaćeg prava“. Slaže se sa zahtjevom Kluba Hrvata da je
potrebno što prije donijeti „Zakon kojim će se urediti pravo vlasnika
zemljišta na način da im se omogući naturalna restitucija ili adekvatno
novčano obeštećenje“.

"Mir je djelo pravde"

Komisija Iustitia et pax BK BiH podsjeća na nadvremenske svetopisamske

riječi: „Mir će biti djelo pravde“ (usp. Iz 32,17). U tom duhu potiče sve
dobronamjerne stanovnike i prijatelje ove napaćene zemlje da se odlučnije
zalažu za obranu i promicanje temeljnih ljudskih prava - pojedinačnih i

83
 kolektivnih svih stanovnika BiH - i tako više i učinkovitije doprinose
izgradnji pravne države na koju oni imaju neupitno pravo.

Sarajevo, 10. prosinca 2019.

Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki

predsjednik Komisije

Poruka predsjednika Caritasa BiH kardinala Vinka Puljića

uz Nedjelju Caritasa u BiH

Treća nedjelja došašća: Dan Caritasa, 15. prosinca 2019.

Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro! (2 Sol 3,13)

Dragi prijatelji i dobročinitelji Caritasa!

Živimo vrijeme koje u javnom ozračju ima mnogo negativnog naboja, te

stvara krivo shvaćanje da je sve zaraženo zlim. Sumorno ozračje se nameće u
javnosti, te ljude zamara i u osobnom življenju i u komunikaciji s ljudima.
Najgore je ako čovjek posumnja u svoje srce da više nije sposoban zračiti
dobrotom ili se uvjeri kako je uzaludno biti dobar. Posebno je to osjetljivo u
obiteljskom životu, odgoju djece i formiranju mladih.

Sveti Pavao u poslanici Solunjanima daje ohrabrenje da se ne umore dobro

činiti unatoč ozračja u kojemu žive. Ta ista rečenica danas je nama i poticaj i
ohrabrenje kako ne bismo posumnjali u pobjedu dobra i kako nikada nije
uzaludno činiti dobro i biti dobar, te dobrotom odgajati za dobrotu srca onih
koji stasaju za život.

Nedjelja Caritasa

Već je ustaljeno da Treću nedjelju došašća obilježavamo kao Nedjelju

Caritasa. To je divno ozračje priprave za Božić. Bog nam dolazi kao malo
dijete, da se čovjeku približi i očituje Božju dobrotu. Dolazi nam da nas
zahvati tom dobrotom. U toj pripravi i mi želimo otvoriti svoja srca Božjoj
ljubavi i zračiti dobrotom kako bi na najbolji način dočekali i susreli
Božansko dijete. To je dan izazova da se ne umorimo čineći dobro, kako
bismo postali svjesni svoga identiteta i kako bismo djelima svjedočili svoju
vjeru, provjeravajući osobnu sposobnost prepoznavanja potrebe drugih i
svladavajući svoju sebičnost. To je divan ispit savjesti nakon kojega ne

84
bismo dozvolili bolesnom javnom mnijenju da zatruje naše srce. Posebno
smo pozvani očuvati dječja srca od zatrovanosti koja vodi u agresivnost.

Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo! (Rim 12,21)

Živeći ovo ozračje, u opasnosti smo da se ogorčimo ili zatrujemo mislima

koje nas iznutra nagrizaju uz opasnost da postanemo slijepi za stvarnost
života s ljudima. Zato je poruka sv. Pavla Rimljanima divna poruka i nama
danas kako bismo se uporno borili i kako bismo dobrotom nadvladavali
svako zlo u prvom redu u našem srcu, a onda u konkretnom životnom
okruženju. Zato je Nedjelja Caritasa poticaj da očistimo svoja srca od svake
ogorčenosti, svake zle misli i zatrovanosti kako bismo rasli u ljudskosti i u
dobroti. Primjer je najjače sredstvo odgoja za dobrotu. Stara poslovica kaže:
„Iz malena se trn oštri!“ Bez obzira koliko djeca i mladi ne uspijevaju pratiti
sve što živimo i radimo, ali ozračje dobrote i ljubavi će pomoći da ih ne
zagorči ozračje u kojem žive.

Humanitarna i karitativna djelatnost

Mnogi ljudi otvoreni su za življenje i činjenje dobra. To nazivamo

karitativno-humanitarnom djelatnošću kada jedni drugima pomažemo i
ublažavamo teškoće života. Hvala Bogu da ima dobrih ljudi koji zrače
dobrotom i dobrim namjerama. Ali kršćanin svojim karitativnim djelovanjem
čini nešto više. Isus nam sam svjedoči zašto kršćanin čini dobro djelo
sljedećim riječima: „... Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće,
meni učiniste! (Mt 25,40)“ Onaj koji čini dobro djelo potrebnima, čini to iz
ljubavi prema Bogu i čovjeku. Isus se izjednačuje s onima koji trebaju nas,
našu pozornost i blizinu, naše suosjećanje, našu lijepu riječ, darežljivu ruku i
rame za plakanje.

Karitativna djelatnost je čin vjere i puno više od humanitarne djelatnosti.

Zato želimo potaknuti i pozvati svakog kršćanina da u ovom vremenu
obnovimo svoje srce u dobroti, oplemenimo svoje srce kako bi bilo dovoljno
osjetljivo za potrebe bližnjih, kako bismo Isusu za rođendan pripremili ne
samo božićne jaslice, nego srce ispunjeno ljubavlju. Ne smetnimo s uma
Isusovu riječ: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih
je kraljevstvo Božje! (Mk 10,14)“

Što mogu učiniti?

U prvom redu provjeriti što prevladava u mom srcu. Isus nam poručuje:
„Dobar čovjek iz dobra blaga srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zla iznosi zlo.
Ta iz obilja srca usta mu govore. (Lk 6,45)“ Da bi mogao karitativno misliti i
djelovati, valja srce pročistiti i biti svjestan da sve što činimo iz ljubavi

85
 ostvarujemo Isusovu najveću zapovijed: Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega
kao samog sebe! (usp. Mk 12,30-32). Čineći dobro ostvarujemo sebe kao
vjernici rastući u vjeri i svjedočeći svoju vjeru. Tom snagom mijenjamo ovaj
svijet i unosimo svjetlo u ovo sumorno ozračje. Vrjednije je i najmanje
svjetlo zapaliti, nego proklinjati tamu. Naš vjernički život dobrote svjetiljka
je koja ukazuje na Utjelovljenog Boga. Sveti Marko zapisa: „... Unosi li se
svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na
svijećnjak? (Mk 4,21)“; te nastavlja: „... Mjerom kojom mjerite mjerit će
vam se. I nadodat će vam se ...! (Mk 4,24)“

Božićna svjetiljka

U došašću palimo svijeće na vijencu, te tako ukazujemo na približavanje

Božića kojom je najveća svjetlost obasjala čovječanstvo. Tim svjetlom neka
se zapale naša vjernička srca kako bi se ispunila Isusova poruka: „Vi ste
svjetlost svijeta ...! (Mt 5,14)“ „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima
da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima. (Mt 5,16)“

Neka ovogodišnja Nedjelja Caritasa bude istinsko paljenje tog kršćanskog

svjetla ljubavi kako bismo ozarili ovo podneblje na ovim prostorima i tako
još snažnije svjedočili ono što jesmo i što trebamo biti.

Poput Marije pohitimo u Gorje (usp. Lk 1,39) kako bismo unijeli više radosti
u naše susrete. Potražimo one koji nas trebaju kako bi se Božićna radost još
više umnožila kroz našu svjedočku kršćansku ljubav. Imajmo vremena
posebno za najmlađe, a u tom vremenu srcem im se približimo kako bismo ih
sačuvali od zatrovanosti duha i stasali kao čvrsto stablo vjere. U tom duhu
želim da Nedjelja Caritasa pripravi svakoga od nas na rođenje Isusa Krista
kako bi nam bilo sretno i blagoslovljeno slavljenje blagdana rođenja Isusa
Krista.

Sve Vas iskreno pozdravljam i zazivam Božji blagoslov!

Sarajevo, o bl. Garciji Kotorskom, 8. studenog 2019.

Vinko kardinal Puljić,

nadbiskup metropolit vrhbosanski
i predsjednik Caritasa BiH

86
PRIOPĆENJA
Priopćenje s XXI. Zajedničkog zasjedanja HBK i BK BiH

Članovi Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i

Hercegovine održali su svoje XXI. redovito godišnje zajedničko zasjedanje,
21. siječnja 2019. u prostorima Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu.
Zasjedanju su predsjedali predsjednici dviju Biskupskih konferencija
zadarski nadbiskup Želimir Puljić i nadbiskup metropolit vrhbosanski
kardinal Vinko Puljić.

U uvodnom dijelu zasjedanja sudjelovao je i apostolski nuncij u Republici

Hrvatskoj nadbiskup Giuseppe Pinto koji je u svom obraćanju istaknuo
važnost zajedničkog zasjedanja i duh kolegijalnosti koji je duša suradnje
među biskupima na različitim razinama.

Pozdravljajući nazočne predsjednik HBK nadbiskup Puljić podsjetio je da su

dvije konferencije povezane, ne samo poslovima pastoralne i poslovne naravi,
već nadasve pastirske, ljudske i duhovne. Dodao je da biskupi, kao članovi
krovnih crkvenih institucija istoga naroda, imaju zajedničku odgovornost i
potrebu redovito se godišnje sastajati i bratski raspravljati o zajedničkim
temama i poslovima.

Kardinal Puljić je u svojoj pozdravnoj riječi zahvalio biskupima iz Hrvatske

na blizini, solidarnosti i zanimanju za Crkvu i hrvatski narod u BiH. Istaknuo
je da su zajednička zasjedanja vjerničkom narodu u BiH, koji u ovom
trenutku proživljava brojne teške izazove, snažan znak nade, zajedništva i
potpore.

Nakon što su se osvrnuli na djelovanje Papinskog hrvatskog zavoda sv.

Jeronima u Rimu biskupi su dali potrebne smjernice za budući rad zajedničke
Komisije za spomenuti Zavod.

Biskupima je predstavljeno godišnje izvješće o radu Vijeća HBK i BK BiH

za hrvatsku inozemnu pastvu i Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u
inozemstvu. Predsjednik spomenutog Vijeća pomoćni biskup vrhbosanski
Pero Sudar zahvalio je, u ime svih hrvatskih svećenika i pastoralnih
djelatnika i djelatnica u župma, misijama i zajednicama u inozemstvu te
posebno u ime iseljenika, svim biskupima i redovničkim poglavarima i
poglavaricama za podršku i potporu koju pružaju radu hrvatske inozemne
pastve. Biskupi su razmotrili pojedina konkretna pitanja u svezi s
djelovanjem u hrvatskoj inozemnoj pastvi te se osvrnuli na ovogodišnju
komemoraciju u Bleiburgu. Svjesni činjenice o nastavku iseljavanja Hrvata

87
 katolika iz Hrvatske i BiH, biskupi potiču sve njih da njeguju povezanost s
hrvatskim katoličkim misijama i župama kamo su došli te da, ujedno, održe
povezanost sa svojim rodnim krajem i župama iz kojih su otišli. Na poseban
način zahvaljuju svim djelatnicima u hrvatskoj inozemnoj pastvi za njihov ne
mali trud i pastoralnu brigu za one koji su, iz raznih razloga, odselili u
inozemstvo. Pošto su saslušali iscrpno izvješće o radu Ravnateljstva, biskupi
su odlučili povjeriti novi petogodišnji mandat dosadašnjem ravnatelju vlč.
Tomislavu Markiću.

Na zasjedanju su biskupi informirani i o akciji pod nazivom Tjedan

solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH o čemu su ih izvjestili predsjednici
Hrvatskoga Caritasa i Caritasa BiH. Spomenuta je i inicijativa „Nedjelja
solidarnosti“ koju je pokrenula BK BiH s ciljem pomoći župama s malim
brojem vjernika. Ponovno je istaknuta želja da svi članovi Crkve u Hrvata
njeguju zajedništvo i povezanost što bi na osobit način trebalo biti
prepoznatljivo u konkretnim akcijama pomoći potrebitima.

Tema zasjedanja bilo je i djelovanje Komisije HBK i BK BiH za hrvatski

martirologij. Konstatirano je da je posljednjih godina veći broj biskupija i
redovničkih zajednica Crkve u Hrvata poslao u Rim na tečaj za postulatore
svećenike, redovnike ili redovnice kako bi mogli voditi postupke za
proglašenje blaženima i svetima onih koji su, između velikog broja nevinih
žrtava u ratovima i poraćima u 20. stoljeću, podnijeli mučeništvo ustrajni u
svojoj vjeri. Svjesni brojnih inicijativa za obilježavanje komemoracija raznih
stradanja, biskupi potiču, da se poštuje crkveni ustroj, a to znači da treba
uvažiti mjerodavnost mjesnoga župnika i dijecezanskog biskupa.

Biskupi iz BiH upoznali su članove HBK s pojedinim aktualnostima iz

crkvenog i društvenog života u BiH. U tom duhu bilo je riječi o nekim
važnim društvenim pitanjima, o demografskom stanju katolika u BiH te o
uzajamnoj unutarcrkvenoj solidarnosti. Posebno je istaknuta potreba da
darovana sredstva iz Republike Hrvatske budu najviše ulagana u stvaranje
radnih mjesta i gospodarski razvitak, jer je to jedan od najvažnijih preduvjeta
za ostanak Hrvata katolika u BiH. Biskupi također smatraju važnim dati
potporu onima koji pokreću inicijative na planu povratka u krajeve iz kojih
su izbjegli ili su iz njih prognani. Posebno su zahvalili svim biskupijskim
zajednicama u Republici Hrvatskoj na čelu s njihovim biskupima za brojne
molitve i znakove solidarnosti. Biskupi HBK izrazili su potporu svojoj
subraći u njihovim pravednim nastojanjima oko opstanka Katoličke crkve i
hrvatskoga naroda u BiH.

Zagreb, 21. siječnja 2019.

Tajništvo HBK
Tajništvo BK BiH

88
Priopćenje sa 75. redovitog zasjedanja
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, 20. i 21. ožujka 2019. u

prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru održala je svoje 75. redovito
zasjedanje pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog
kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Sudjelovali su svi članovi
Biskupske konferencije BiH te delegati Hrvatske i Talijanske biskupske
konferencije mons. Petar Palić, biskup hvarski, i mons. Giuseppe Merisi,
umirovljeni biskup biskupije Lodi pokraj Milana.

Pošto su biskupi mons. Palić i mons. Merisi prenijeli pozdrave predsjednika i

članova svojih Konferencija te iznijeli kratki prikaz najvažnijih događanja u
Crkvama u svojim zemljama, članovi Biskupske konferencije BiH zamolili
su ih da Hrvatskoj i Talijanskoj biskupskoj konferenciji, a preko njih i svim
katolicima i brojnim dobročiniteljima, prenesu izraze zahvalnosti za
molitveno i duhovno zajedništvo te za konkretnu materijalnu potporu
biskupijskim zajednicama i ljudima u potrebi u Bosni i Hercegovini.

Na početku zasjedanja s biskupima se susreo i apostolski nuncij u Bosni i

Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto koji je, razmišljajući o Crkvi u
današnjem vremenu s posebnim naglaskom na Crkvu u BiH, istaknuo
važnost obilježavanja Izvanrednoga misijskog mjeseca listopada 2019.
godine pod geslom „Kršteni i poslani - Crkva Kristova u misiji svijeta“ i
buđenja novog misionarskog zanosa za evangelizacijsko djelovanje u
misijskim zemljama, na što su biskupi pozvali još prošle jeseni otvarajući
Godinu misija.

Članovi Biskupske konferencije BiH prikazali su izvješća za 2018. godinu o

radu Komisija i Vijeća kojima predsjedaju.

Biskupi su dogovorili da Šesti međudekanski susret Bosne i Hercegovine

bude održan, 9. svibnja 2019. u prostorijama Nadbiskupijskog sjemeništa
„Petar Barbarić“ u Travniku na temu misijskog poslanja Crkve.

Prihvatili su prijedlog Vijeća za kler da Četvrti susret svećenika Bosne i

Hercegovine bude održan, 5. lipnja 2019. u župi Svete Obitelji u Kupresu.
Mole sve svećenike, dijecezanske i redovničke, koji žive i djeluju na
teritoriju biskupija u Bosni i Hercegovini, da se odazovu na ovaj susret, a
dobrodošlicu izražavaju i svim svećenicima koji su podrijetlom iz BiH, a
sada djeluju u Hrvatskoj, Crnoj Gori ili drugim zemljama.

Također su dogovorili da Vijeće za obitelj BK BiH u nedjelju, 28. srpnja

2019. u župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu organizira Drugi obiteljski dan

89
 u Bosni i Hercegovini s ciljem promicanja obiteljskog života i
sakramentalnog braka.

S posebnim zanimanjem biskupi su saslušali godišnje izvješće o radu

Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine te
pohvalili brojne aktivnosti poduzete u Godini misija pod geslom „Donijeti
evanđelje svima“ započetoj u listopadu 2018. godine. Odlučili su da na
predstojećim susretima i događanjima svih razina na crkvenom planu do
Izvanrednog misijskog mjeseca listopada 2019. prevladava misijska tematika
s ciljem posvješćivanja temeljnog poslanja Crkve da „svim ljudima i svim
narodima objavi i priopći Božju ljubav“ (Drugi vatikanski sabor, Dekret o
misijskoj djelatnosti Crkve Ad gentes 10). Raduje ih porast broja misionarki i
misionara iz Bosne i Hercegovine u 2018. godini. Potiču sve članove svojih
biskupijskih zajednica, a na osobit način svećenike, redovnike i redovnice
koji djeluju u pastoralu, da u središte svoga rada u predstojećim mjesecima
stave misijsko zauzimanje, buđenje novih zvanja za misije i trajnu duhovnu i
materijalnu potporu misijama i misionarima.

Biskupi su saslušali opširno izvješće predsjednika BK BiH o susretu pod

naslovom „Zaštita maloljetnika u Crkvi“ koji je održan od 21. do 24. veljače
2019. u Vatikanu pod predsjedanjem Svetog Oca i razmišljali o konkretnoj
provedbi crkvenih smjernica o tome.

Razmišljajući o evangelizacijskom poslanju svih članova Crkve, a na osobit

način biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, članovi BK BiH potiču sve
također na čitanje i širenje katoličkog tiska. Želja im je da i u vremenu
interneta i brojnih sredstava društvenih komunikacija vjernici prepoznaju
evangelizacijsku snagu pisane riječi koja je „propovjednik u kući“ i trajni
poticaj vjerskog življenja u obitelji. Posebno potiču svećenike u pastoralu da
prepoznaju važnost širenja katoličkog tiska jer se u njemu nalaze brojni
poticaji za svakodnevno kršćansko življenje.

Biskupi su sa žaljenjem primili na znanje uskraćivanje pristanka

dijecezanskog upravitelja biskupije Gurk-Klagenfurt mons. Guggenbergera u
Austriji u vezi s Euharistijskim slavljem na Bleiburgu. Podržavajući
priopćenje Hrvatske biskupske konferencije u vezi s tim, ističu potrebu da se,
na dostojanstven način i uz poštivanje svih zakona države domaćina, nastavi
moliti za tisuće nevino stradalih ljudi.

Biskupi su se osvrnuli su na pojedine aktualne društvene probleme i izazove.

Pridružili su se mnogima koji s tugom i bolju konstatiraju odlazak sve većeg
broja ljudi iz Bosne i Hercegovine, a napose Hrvata katolika jer su
najmalobrojniji narod u BiH. Potiču sve razine vlasti kao i sve institucije i
sve ljude da rade na stvaranju uvjeta za ostanak na ovim prostorima. Iako su

90
svjesni da u dogledno vrijeme vjerojatno neće biti masovnijeg povratka,
potiču da se zajedničkim snagama podrži one koji žele ostati na svojoj
očevini ili se na nju žele vratiti. Imajući u vidu brojna zla počinjena tijekom
nedavnoga rata, biskupi potiču odgovorne u svim strukturama da istinski
porade na pronalaženju smrtnih ostataka nestalih tijekom nedavnoga rata
među kojima je i nestali župnik u Novoj Topoli vlč. Ratko Grgić.

Razmatrajući činjenicu da brojni tržni centri i druge trgovine rade nedjeljom

čak i u županijama u kojima su katolici većina, biskupi smatraju štetnom i
neprihvatljivom takvu sve učestaliju praksu kojom se razbija i nedjeljno
obiteljsko zajedništvo te onemogućuje vjernicima sudjelovanje na nedjeljnoj
Svetoj misi.

Osim toga, ne mire se s činjenicom da još uvijek nije pokrenut proces

denacionalizacije oduzete imovine čime se onemogućuje nesmetano
raspolaganje čak i onom crkvenom imovinom koja je vraćena na korištenje
pojedinim crkvenim institucijama kao vlasnicima.

Biskupi su, 19. ožujka 2019., na svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-
duvanjske biskupije, sudjelovali na zajedničkom Euharistijskom slavlju u
mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve. Predsjedao je kardinal Puljić, a
prigodnu propovijed izrekao je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski
upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić.

Mostar, 21. ožujka 2019.

Tajništvo BK BiH

Šesti Međudekanski susret u Bosni i Hercegovini

Šesti Međudekanski susret u Bosni i Hercegovini održan je, 9. svibnja 2019.
u prostorijama Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku.
Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić,
predsjednik BK BiH, a sudjelovalo je pet od šest članova BK BiH, zatim
franjevački provincijali i generalni vikari iz Sarajeva i Mostara te biskupski
vikar iz Banje Luke, članovi Vijeća za kler BK BiH i 24 od 28 dekana koliko
ih ukupno ima u sve četiri biskupije u Bosni i Hercegovini: Banjolučkoj,
Mostarskoj-duvanjskoj, Trebinjsko-mrkanskoj i Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Sudionici su upoznati da je u Nedjelju solidarnosti u BiH, 24. ožujka 2019.

prikupljeno ukupno 170.325,17 KM te da će ta sredstva biti podijeljena na 94
župe koje imaju manje od po 200 vjernika u svim biskupijama u Bosni
Hercegovini. Biskupi i ovom prigodom izražavaju iskrenu zahvalnost svim

91
 vjernicima ponajprije za međusobnu molitvenu potporu i duhovno
zajedništvo. Posebno zahvaljuju onim vjernicima koji su, sudjelovanjem u
ovoj akciji solidarnosti, svojim materijalnim darom na konkretan način
pokazali svoju kršćansku ljubav i potporu onima koji, zbog progona tijekom
nedavnog rata i izostanka potpore za povratak u vrijeme poraća sve do danas,
žive u župama s malim brojem vjernika. Također zahvaljuju svim
svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su animirali vjernike za ovu
akciju i osobno dali svoj dar. Unatoč tužnoj činjenici da u BiH ove godine
ima devet župa više u odnosu na 2018. godinu kojima će biti dodijeljena
potpora, istaknuta je radosna činjenica da je prikupljena veća svota nego lani
što je pokazatelj kršćanske osjetljivosti vjernika. Biskupi i ovom prigodom
hrabre sve članove svojih biskupijskih zajednica, a posebno mlade, koji s
pouzdanjem u Boga vjernički žive svoju svagdašnjicu u ovoj zemlji Bosni i
Hercegovini.

Tijekom diskusije konstatirano je da nije došlo do značajnije odlučene

povezanosti između pojedinih dekanata te dogovoreno da dekani s kolegama
svećenicima u svojim dekanatima porade na konkretnim akcijama
povezanosti između pojedinih dekanata i to: Kreševskog s Trebinjskim,
Ramskog s Bihaćkim, Sarajevskog s Mostarskim, Sutješkog s Ljubuškim,
Bugojanskog s Grudskim, Travničkog sa Stolačkim, Žepačkog s Bosansko-
gradiškim i Prnjavorskim dekanatom, Tuzlanskog s Čapljinskim, Jajačkog s
Brčanskim, Usorskog s Duvanjskim, Derventskog s Posuškim, Doborskog sa
Širokobriješkim, Šamačkog s Livanjskim te Broćanskog s Banjolučkim
dekanatom.

Budući da je u tijeku Misijska godina (listopad 2018.-2019.), koju su 18.

rujna 2018. proglasili biskupi BK BiH, sudionici su saslušali prigodno
izlaganje dugogodišnjeg misionara u afričkim zemljama u Ruandi, Ugandi i
Keniji fra Pere Vrebca, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene, o
misijskom poslanju Crkve o svijesti klera i puka u BiH o misijama. Predavač
je napravio teološku usporedbu između tradicionalnog misionarskog
djelovanja u Africi i novog pristupa u misijama poslije Drugoga vatikanskog
sabora ističući da je misijsko djelovanje paradigma svakog djelovanja Crkve.
Govoreći o novostima misijskog poslanja Crkve, između ostalog, istaknuo je:
novo poimanje domorodačkog iskustva ljudskih i religioznih vrjednota,
izgradnju misionarskih crkvenih zajednica i suradnju na misionarskom planu,
iskustvo inkulturacije, proučavanja domorodačkih jezika i tradicionalnih
vrjednota te potrebu dijaloga i suradnje. Govoreći o misijskoj svijesti klera i
puka, spomenuo je da Crkva u Hrvata u misijama ima 60 misionarki i 28
misionara u 27 država svijeta na svim kontinentima, a najviše u Africi.
Podsjetio je da je papa Franjo proglasio Izvanredan misijski mjesec u
listopadu 2019. i da su biskupi BK BiH proglasili Misijsku godinu s ciljem
buđenja svijesti o misiji ad gentes (među nekršćanske narode) i misionarske

92
preobrazbe života i pastorala. Fra Pero je svoje izlaganje potkrijepio brojnim
primjerima iz vlastitoga misionarskog djelovanja te u vidu ispita savjesti
postavio neka pitanja za razmišljanje i djelovanje svih članova Crkve.

Pojedini sudionici susreta, koji su i osobno bili misionari, kao i sadašnji i

bivši nacionalni ravnatelji Papinskih misijskih djela te pojedini biskupi i
provincijali, koji su ove i prošlih godina pohađali afričke misije, iznijeli su
pojedina osobna iskustva, primjedbe i prijedloge. Tijekom diskusije
zaključeno je da se brojni svećenici sa svojim župnim zajednicama, kao i
velik broj redovnika i redovnica uključuju u razne misijske akcije te rade na
pojačanju misijske svijesti i daju potporu misijama i misionarima molitvom i
konkretnom pomoći. Biskupi potiču sve župnike i voditelje crkvenih
ustanova da tijekom ove Misijske godine pozovu u svoje župne i druge
zajednice bivše i sadašnje misionare te im dadnu prigodu da iznesu konkretna
iskustva s ciljem većega misijskog posvješćenja, a na osobit način novih
misionarskih zvanja. Također potiču na promicanje i čitanje jedinoga
misijskog mjesečnika na hrvatskom jeziku, „Radosna vijest“.

Biskupi su podsjetili da su u svojoj Poslanici o proglašenju Misijske godine,

koja završava Izvanrednim misijskim mjesecom listopadom 2019., između
ostalog, pozvali i predložili: da župnici iskoriste prisutnost misionara i
misionarki radi animiranja misijskoga djela Crkve, da se preporuči
zajednička molitvu za misije u župama na kraju Misnih slavlja na sve
nedjelje i svetkovine, da se prikupi materijalna pomoć za misionare i njihove
suradnike te za gradnju molitvenih i pastoralnih prostora i školovanje
svećeničkih i redovničkih pripravnika u misijskim zemljama kao i da se moli
misijska krunica svakoga dana tijekom mjeseca listopada 2019. u obiteljima i
zajednička u župnim zajednicama.
Susret je završen svečanim Euharistijskim slavljem u sjemenišnoj crkvi sv.
Alojzija Gonzage uza sudjelovanje brojnih hodočasnika koji su molili pokraj
groba časnog sluge Božjega Petra Barbarića. Euharistijsko slavlje prevodio je
kardinal Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem
Pezzutom, a prigodnu propovijed izrekao je biskup banjolučki mons. Franjo
Komarica.
Uprava i cijela sjemenišna zajednica s rektorom vlč. Željkom Marićem, koja
je tom prigodom proslavila i svoj Dan, bila je i ovaj put gostoljubiv domaćin
susreta.
Dijecezanski biskupi također su imali prigodu susreli se sa sjemeništarcima
svojih biskupija.
Travnik, 9. svibnja 2019.
Tajništvo BK BiH

93
 Deveti susret biskupa BK BiH
s franjevačkim provincijalima u BiH
Deveti susret biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine s
franjevačkim provincijalima u BiH održan je, 9. svibnja 2019. u prostorijama
Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku. Predsjedao je
nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK
BiH.
Nakon osvrta na prošli zajednički susret, održan 25. travnja 2018. u Sarajevu,
biskupi i provincijali razgovarali su o izradi zajedničkog programa za šestu
pastoralnu godinu teološkoga studija i o prijedlogu višednevnoga godišnjeg
susreta u duhu trajne izgradnje svećenika na razini BK BiH. Saslušali su i
prigodno izlaganje na dvije spomenute teme koje je utemeljeno na
dokumentima Kongregacije za kler „Direktorij za službu i život prezbitera“ i
„Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i obrazovanju“. Nakon prikaza
početne formacije svećeničkih kandidata i trajne izgradnje svećenika,
istaknuta je potreba zajedničkoga rada i suradnje što uključuje i organiziranje
pastoralne godine za kandidate za sveti red, kao i trajne svećeničke izgradnje.
Također je rečeno da biskupskoj konferenciji pripada odrediti formacijski
tijek pripravnicima za đakonsko i prezbitersko ređenje, posebice onima koji
će, kao pastoralni kler, djelovati u dušobrižništvu na području partikularnih
Crkava u Bosni i Hercegovini pri čemu je važna uloga ponajprije samih
svećenika, a zatim odgojitelja, pojedinih biskupa, odgojnih ustanova i
redovnički zajednica.
Budući da će obje bogoslovije i pripadajuća teološka učilišta u Sarajevu, na
kojima se pripremaju biskupijski i redovnički kandidati za sveti red,
početkom nove 2019./2020. akademske godine imati završen proces
bolonjske reforme svojih programa, izražena je potreba i otvorenost
organiziranja zajedničkog programa šeste godina. Takva zajednička
neposredna priprava olakšala bi suradnju budućim svećenicima biskupija i
redovničkih zajednica u BiH koji će u najvećem broju djelovati na
zajedničkom pastoralnom području i biti u svakodnevnoj situaciji suradnje
radi dobra vjernika. Budući da u biskupijama u BiH žive i u dušobrižništvu
rade također brojni redovnički svećenici, biskupi su istaknuli da, sa
zahvalnošću za sve što čine na pastoralnom planu, žele poštovati posebnosti
njihove duhovnosti i karizme te njima samima, njihovim zajednicama i
poglavarima prepustiti trajnu izgradnju svećenika u onomu što se ne odnosi
izravno na dušobrižništvo.
Biskupi i franjevački provincijali također su kratko razmijenili mišljenje i o
nekim aktualnim pitanjima.
Sarajevo, 9. svibnja 2019.
Tajništvo BK BiH

94
Priopćenje sa XIV. susreta biskupa Biskupske konferencije
BiH s članovima redovničke Konferencije BiH

Četrnaesti susret biskupa Biskupske konferencije BiH s članovima

Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH održan je, 29.
svibnja 2019. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u
Sarajevu pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala
Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Sudjelovali su i ostali članovi BK BiH,
osim jednog koji je bio spriječen, te dva franjevačka provincijala, tri
provincijske poglavarice i jedna zamjenica kao i osmero predstavnika
redovničkih zajednica koje djeluju u BiH, a svoje provincijsko sjedište imaju
izvan BiH.

Nakon osvrta na prošlogodišnji takav susret, koji je održan na istom mjestu

25. travnja 2018. na temu duhovnih zvanja, sudionici su razmatrali središnju
temu posvećenu misijama, misionarima i misijskom djelovanju u duhu
Misijske godine za krajevnu Crkvu u BiH koja traje od početka listopada
2018. te završava Izvanrednim misijskim mjesecom listopadom 2019. godine.

Iskustvo svoga sedmogodišnjeg misionarskog djelovanja u zapadnoafričkoj

državi Gvineja Bisau iznijela je Klanjateljica Krvi Kistove s. Magdalena
Šokić, djelatnica u Tajništvu BK BiH. Prisjetila se 1984. godine kada je,
nakon kraće medicinske priprave na Sveučilišnoj bolnici Agostino Gemelli u
Rimu i učenja portugalskog jezika kao službenog jezika u toj zemlji, otišla u
Gvineju Bisau zajedno sa susestrom Zrinkom Ravnjak kao prve misionarke
iz Crkve u Hrvata. Kazala je da ju je u misionarskom djelovanju nosio
mladenački evangelizacijski žar te da je zahvalna mnogima koji su misijski
rad njezine sestarske zajednice pratili molitvom i žrtvom. Istaknula je vrlo
dobru suradnju i zajedništvo među svim misijskim djelatnicima u toj zemlji
na čelu s domaćim mjesnim biskupom u toj biskupiji. Spomenula je da su
sestre u svom evangelizacijskom poslanju i djelovanju, osim govora o Bogu
koji očinskom ljubavlju bdije nad svakim, također pomagale tim siromašnim
ljudima liječeći djecu, gubavce i druge bolesnike u ambulanti i pomažući na
razne načine u zemlji u kojoj je vladala velika nestašica hrane, lijekova,
sanitetskog materijala, pitke vode, prijevoznih sredstava, škola… Spomenula
je brojne radosne trenutke i važnu ulogu domaćih vjernika laika i potrebu
prihvaćanja tamošnjih ljudi uz duboko poštovanje prema njihovoj tradiciji i
kulturi.

Svi sudionici zasjedanja iznijeli su kratka izvješća o misionarskom

djelovanjem i misijskim aktivnostima na razini svojih biskupija i provincija:
Vrhbosanske nadbiskupije te Banjolučke, Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko
mrkanske biskupije, zatim Franjevačke provincije sv. Križa – Bosna
Srebrena, Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM, Školskih

95
 sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina,
sestara Služavki Malog Isusa Provincije Bezgrješnog začeća BDM
(Sarajevo), Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Svete Obitelji
(Mostar) i sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog Provincije Majke
Divne (Sarajevo). O misijskom djelovanju izvijestile su i prisutne
predstavnice redovnika i redovnica koje imaju svoje provincijsko sjedište u
Republici Hrvatskoj: Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, Kćeri Božje
ljubavi Hrvatske provincije Božje providnosti, Hrvatske provincije uršulinki
Rimske unije u BiH, Kćeri milosrđa Provincije Krista Kralja, Hrvatske
salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, Hrvatske dominikanske provincije
Navještenja BDM, Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa i Hrvatske
pokrajine Družbe Isusove.

Biskupi i ovom prigodom ponavljaju svoj poziv upućen svim članovima

svojih biskupijskih zajednica u zajedničkoj Poslanici od 21. rujna 2018. u
povodu proglašenja Misijske godine da se: organiziraju predavanja i
promidžba misija po župama i crkvenim institucijama u suradnji s
Nacionalnom upravom Papinskih misijskih djela i dijecezanskih misijskih
ureda; da župnici iskoriste prisutnost misionara i misionarki radi animiranja
misijskoga djela Crkve; da se preporučuje zajednička molitva za misije u
župama na kraju Misa na sve nedjelje i svetkovine; da se prikuplja
materijalna pomoć za misionare i njihove suradnike, gradnju molitvenih i
pastoralnih prostora i školovanje svećeničkih i redovničkih pripravnika u
misijskim zemljama; da se moli misijska krunica svakoga dana tijekom
mjeseca listopada 2019. u obiteljima i zajednička u župnim zajednicama te
da župnici za vjernike priprave dovoljan broj „misijskih krunica“, koje sa
svojih pet boja simboliziraju Crkvu na svih pet kontinenata: zelena boja
predstavlja Afriku, crvena Ameriku, bijela Europu, plava Oceaniju i žuta
Aziju.

Sudionici susreta upoznati su i s obilježavanjem značajnog jubileja 150-te

obljetnice osnivanja čuvenoga trapističkog samostana - opatije „Marija
Zvijezda“ koje će biti, 21. i 22. lipnja 2019. u Banjoj Luci.

Sarajevo, 29. svibnja 2019.

Tajništvo BK BiH

96
Priopćenje sa 76. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije
Bosne i Hercegovine

U zgradi Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, 16. i 17. srpnja 2019.

održano je 76. redovito zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovinom pod vodstvom nadbiskupa metropolita vrhbosanskog
kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Sudjelovali su svi članovi
Biskupske konferencije BiH te predsjednik Slovenske biskupske konferencije
mons. Stanislav Zore, nadbiskup metropolit ljubljanski, i delegat Hrvatske
biskupske konferencije mons. Milan Stipić, apostolski upravitelj Križevačke
eparhije.

Na početku zasjedanja s biskupima se susreo apostolski nuncij u Bosni i

Hercegovini mons. Luigi Pezzuto koji im je prenio pojedine smjernice Svete
Stolice te razgovarao o nekim aktualnim pitanjima. Sa žaljenjem je
konstatirano da, zbog neformiranja vlasti, nije moguće osnovati novo
Mješovito povjerenstvo, koje bi, između ostalog nastavilo raditi na primjeni
Temeljnog ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine iz 2006.
godine.

Biskupi su upoznati da su provedeni ili su u fazi provedbe svi zaključci sa 75.

redovitog zasjedanja BK BiH održanog, 20. i 21. ožujka 2019. u Mostaru te
da su organizirani predviđeni susreti na razini Bosne i Hercegovine: sa
svećenicima, s dekanima, s franjevačkim provincijalima i s redovničkom
Konferencijom. I ovom prigodom potiču dekane i sve pastoralne djelatnike
da porade na povezanosti između pojedinih dekanata i to: Kreševskog s
Trebinjskim, Ramskog s Bihaćkim, Sarajevskog s Mostarskim, Sutješkog s
Ljubuškim, Bugojanskog s Grudskim, Travničkog sa Stolačkim, Žepačkog s
Bosansko-gradiškim i Prnjavorskim dekanatom, Tuzlanskog s Čapljinskim,
Jajačkog s Brčanskim, Usorskog s Duvanjskim, Derventskog s Posuškim,
Doborskog sa Širokobriješkim, Šamačkog s Livanjskim te Broćanskog s
Banjolučkim.

Biskupi su saslušali i prihvatili izvješće Nadzornog vijeća Caritasa Bosne i

Hercegovine.

Pošto su saslušali opširno izvješće o djelovanju Caritasa Bosne i

Hercegovine i provedbi brojnih projekata u 2018. godini, biskupi su dali
potrebne smjernice za buduće karitativno djelovanje. Izrazili su zahvalnost
svim karitativnim djelatnicima, a na osobit način brojnim dobročiniteljima u
zemlji i u inozemstvu. Također zahvaljuju svim predstavnicima državnih i
svih drugih institucija koji, kroz suradnju s Caritasom, udružuju snage da
pomognu brojnim ljudima u potrebi. Sve članove svojih biskupijskih

97
 zajednica potiču da se, prema svojim mogućnostima, uključuju u karitativne
akcije i projekte i trajno pomažu onima koji su u potrebi.

U vezi sa zabrinjavajućom situacijom priliva sve većeg broja migranata u

BiH, osobito u bihaćkom kraju, pozivaju državne vlasti i međunarodne
političke i humanitarne strukture da se odgovorno i pravedno sučele s ovom
humanitarnom i sigurnosnom problematikom koja ponegdje poprima
dramatične razmjere. Podupiru karitativne djelatnike i sve crkvene institucije
da, u evanđeoskom duhu, pomognu svima u nevolji.

Biskupi su dogovorili sastave Vijeća i Komisija za novi petogodišnji mandat

kao i da ostanu isti predsjedatelji ovih tijela u novom mandatu. Sadašnjeg
generalnog tajnika mons. Ivu Tomaševića izabrali su na novi petogodišnji
mandat.

U okviru razmatranja tematike pastorala obitelji, biskupi su saslušali

izlaganje na temu međugeneracijske suradnje s naglaskom na poslanje baka i
djedova. Pozivaju mlađe naraštaje, ali i sve institucije uključujući i
pastoralne djelatnike da ispravno vrjednuju djedove i bake i omoguće im
ispuniti ulogu koju im je Bog dao u odgoju i podizanju djece te prenošenju
vjere. Podsjećaju da djedovi i bake, s jedne strane, omogućuju unucima
vidjeti budućnost, a s druge strane, oni su istinske riznice sjećanja i pravo
bogatstvo obitelji i društva te blago novim naraštajima kroz svjedočenje vjere
i čvrste nade u vječni život u posljednjoj zemaljskoj životnoj dobi
približavajući se trenutku kada će napokon moći gledati svoga Gospodina
licem u lice. Potiču na osobit način mlađe članove šire obitelji da otvore
vrata svoga srca i doma za zajednički život s djedovima i bakama te da ih,
ako se nalaze u domovima, što češće posjećuju i kontaktiraju putem
društvenih mreža. Pozivaju sve pastoralne djelatnike, ali i sve druge
svećenika, redovnike i redovnice, da na župnoj i drugim crkvenim razinama
pokreću inicijative što češćeg posjećivanja i druženja s osamljenim starim
osobama. Zahvaljuju na osobit način onim radiopostajama koje tim osobama
prijenosom misnih slavlja i na druge načine omogućuju da se, unatoč
osamljenosti i bolesti, osjećaju povezanim s cijelom crkvenom zajednicom.

Biskupi pozivaju sve obitelji, kojima je to moguće, da sudjeluju na II.

Obiteljskom danu u Bosni i Hercegovini, u nedjelju, 28. srpnja u 11 sati u
župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu na središnjem Misnom slavlju koje će,
u zajedništvu s drugim biskupima iz BiH, predvoditi kardinal Puljić.
Obiteljski dan započet će Misom uočnicom 27. srpnja u 18 sati koju će u
župnoj crkvi u Kupresu predvoditi predsjednik Vijeća za obitelj BK BiH
mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki.

98
Saslušavši izvješća o većem broju kršenja prava katoličkih zajednica, koja im
jamči Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica
u BiH, biskupi izražavaju svoje negodovanje zbog samovolje općinskih vlasti
u Drvaru, Novom Gradu (Bosanskom Novom), Zvorniku i Goraždu i traže
poštivanje zajamčenih prava i katoličkim zajednicama na području cijele
Bosne i Hercegovine. Također potiču sve mjerodavne društveno-političke
institucije – domaće i međunarodne – da uvaže nove odredbe europskih
mjerodavnih institucija i konačno pristupe procesu donošenja pravednog
zakona o povratu oduzete imovine Katoličkoj Crkvi i svim drugim vjerskim
zajednicama i svim drugim pravnim osobama i pojedincima kojih se to tiče.
Biskupe napose zabrinjava vijesti da je u nekim općinama u tijeku proces
kojim se brišu stvarni vlasnici oduzete imovine.

Na svetkovinu sv. Bonaventure, nebeskog zaštitnika Banjolučke biskupije i

naslovnik katedrale, 15. srpnja 2019. biskupi su sudjelovali na Misnom
slavlju u banjolučkoj katedrali kojim je biskup banjolučki mons. Franjo
Komarica obilježio 30. godišnjicu upravljanja Banjolučkom biskupijom.
Euharistiju je predslavio kardinal Puljić, a prigodnu propovijed uputio je
biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons.
Ratko Perić.

Banja Luka, 17. srpnja 2019.

Tajništvo BK BiH

Priopćenje sa 77. redovitog zasjedanja

Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine održala je, 4. i 5. studenog

2019. u prostorijama nove Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu, svoje 77.
redovito zasjedanje. Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal
Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, a sudjelovali su članovi Biskupske
konferencije BiH te apostolski administrator Križevačke eparhije mons.
Milan Stipić koji na teritoriju Bosne i Hercegovine ima 11 župa i sedam
svećenika. Na zasjedanju također su sudjelovali delegati: Hrvatske biskupske
konferencije mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački; Međunarodne
biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. Kiro Stojanov, biskup
skopski i eparh strumičko-skopski, te Austrijske biskupske konferencije
mons. Maximilian Aichern, umirovljeni biskup iz Linza. Pošto su prenijeli
pozdrave članova svojih Konferencija i izvijestili o najvažnijim događanjima
u krajevnim Crkvama koje predstavljaju, aktivno su sudjelovali u radu
plenarnog zasjedanja. Biskupima se na početku zasjedanja pridružio i

99
 umirovljeni varšavsko-praški nadbiskup mons. Henryk Hoser, apostolski
vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, te ukratko upoznao
biskupe s aktivnostima koje poduzima u skladu sa svojim poslanjem.

Prvog dana zasjedanja s biskupima se susreo apostolski nuncij u Bosni i

Hercegovini mons. Luigi Pezzuto te uputio svoju poruku nadahnutu životom
i djelovanjem nedavno proglašenog sveca Katoličke Crkve kardinala Johna
Henrya Newmana.

Biskupi su razmotrili Uputu koju je u prosincu 2018. godine donijelo

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH o provedbi Zakona o slobodi
vjere i pravnome položaju crkava i vjerskih zajednica (2004. godine). Sa
žaljenjem su konstatirali da je, za razliku od prethodne, ova Uputa donesena
bez konzultacije s crkvenim predstavnicima. Izražavaju očekivanje i nadu da
će, u skladu sa člankom 7 ove Upute, Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice BiH, „u suradnji s mjerodavnim institucijama za ovu oblast i
predstavnicima crkava i vjerskih zajednica, sačiniti i podnijeti inicijativu s
konkretnim prijedlozima za rješavanja“ pitanja „koja se odnose na
mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje vjerskih službenika... i
uputiti je na postupanje prema mjerodavnim razinama vlasti u Bosni i
Hercegovini“.

Biskupi su također razmotrili Okvirni prijedlog zajedničkog programa šeste

pastoralne godine za dijecezanske i redovničke svećeničke kandidate u Bosni
i Hercegovini nakon što završe petogodišnji filozofsko-teološki studij te budu
zaređeni za đakone. Dali su potrebne smjernice za doradu ovog prijedloga,
nakon čega će o spomenutom programu ponovo razgovarati i s franjevačkim
provincijalima u BiH.

Na prijedlog Upravnog vijeća Caritasa Bosne i Hercegovine, biskupi su

odobrili kodeks u vezi s ponašanjem osoblja Caritasa.

Biskupi su saslušali izvješća: s plenarne skupštine Vijeća europskih

biskupskih konferencija (CCEE) održane od 3. do 6. listopada 2019. u
španjolskom svetištu Santiago de Compostela, te Redovničkog dana i
Izvanredne izborne skupštine Konferencije viših poglavara i poglavarica
Bosne i Hercegovine održanih 24. kolovoza 2019. u Banjoj Luci na temu:
„Redovnici i redovnice u misijskom poslanju“. Saslušali su Izvješće o
Drugom Obiteljskom danu u BiH, koji je održan 27. i 28. srpnja 2019. u
Kupresu, i o redovitom godišnjem edukacijsko-formativnom programu u
okviru početne i trajne formacije održanom od 28. do 30. rujna 2019. u
Sarajevu.

100
U vezi s predstojećim ročištem na kojem će se razmatrati tužba Islamske
zajednice za povrat u posjed crkve sv. Marije u Jajcu, biskupi i ovom
prigodom podsjećaju na svoj Stav iznesen u priopćenju za javnost od 31.
srpnja 2019. u Sarajevu u kojem, između ostalog, stoji: „Biskupska
konferencija Bosne i Hercegovine smatra neprimjerenim zahtjev Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini - Medžlis Islamske zajednice Jajce -
Sjedinjeni vakuf u Jajcu, za predaju u posjed Crkve sv. Marije sa Zvonikom
sv. Luke u Jajcu na upravljanje Islamskoj zajednici BiH, jer je nepobitna
povijesna činjenica da je ta Crkva nasilno oduzeta od njena izvornog vlasnika,
Katoličke Crkve. Naša je želja da u domovini Bosni i Hercegovini
izgrađujemo suživot utemeljen na razumijevanju i uvažavanju, na dobrobit
svih njezinih građana, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Zbog
toga životno važnoga duhovnog dobra, unatoč gore iznesenim povijesnim
činjenicama i obvezujućim odredbama crkvenoga prava, pristajemo da Crkva
sv. Marije (pretvorena u Fethija odnosno sultan Sulejmanovu džamiju 1528.
godine) sa Zvonikom sv. Luke, i dalje ostane pod najvišom zaštitom države i
pod izravnim upravljanjem Javne ustanove 'Agencije za kulturno-povijesnu i
prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca', a uz strogi
monitoring Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, da se restaurira i
uredi po najvišim standardima i učini dostupnom svim građanima kao jedan
od najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine“.

Nakon što je Sveti Otac uvažio odreknuće od službe pomoćnog biskupa

vrhbosanskog mons. Pere Sudara, on je napismeno obavijestio članove
Biskupske konferencije da će u skoro vrijeme privesti kraju službe koje je do
sada obnašao. Biskupi izražavaju zahvalnost mons. Sudaru na njegovom 25-
godišnjem sudjelovanju i dragocjenom doprinosu u radu Biskupske
konferencije od njezina početka. Biskupi su odlučili da, u skladu s
Poslovnikom Pedagoškog vijeća BK BiH, dopredsjednik mons. Ivica
Božinović do daljnjega predsjeda spomenutim Vijećem. Također su odlučili
da vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić preuzme službu Nadzora nad
blagajnom BK BiH na čijem je čelu do sada bio biskup Sudar.

Nakon što su raspravljali o vrlo aktualnoj temi sve većeg broja migranata na
svjetskoj razini, ali i sve većeg njihova priliva na područje Bosne i
Hercegovine, biskupi pozivaju da svjetski moćnici rješenje ovog pitanja traže
u uzrocima u zemljama njegova nastanka koji se, između ostalog, nalaze u
ratovima i teškim gospodarskim situacijama. Također ih pozivaju da
milijunima prognanih pomognu u ostvarenju njihova prava na povratak što
uključuje i mogućnost povratka onima iz BiH koji su prognani, a ni danas
nisu odustali od želje da se vrate u mjesta svoga prebivališta. Potiču i sve
državne strukture u Bosni i Hercegovini da se ozbiljno zauzmu za rješavanje
ovog pitanja. Svjesni da Crkva nije kadra niti pozvana politički rješavati ovo

101
 pitanje, mole sve mjerodavne da omoguće crkvenim karitativnim
organizacijama da pomognu ljudima u potrebi.

Biskupi su razgovarali i o pitanju provođenja postupka usuglašavanja

podataka o nekretninama prema kojem bi prestao važiti stari premjer
odnosno gruntovnica, a stupio bi na snagu novi katastar. Na temelju njima
dostupnih informacija, brojni vlasnici nisu riješili pitanje svojih nekretnina, a
nije donesen ni zakon o povratu oduzete imovine. Izražavaju bojazan da bi
ovakvim postupkom moglo doći do legaliziranja nepravednog oduzimanja
imovine nakon Drugog svjetskog rata i etničkog čišćenja tijekom nedavnoga
rata.

Dogovoreni su sljedeći termini zasjedanja Biskupske konferencije BiH

tijekom 2020. godine: 20. i 21. ožujka u Mostaru koje će započeti večernjim
Misnim slavljem na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka u katedrali Marije
Majke Crkve; 13. i 14. srpnja u Banjoj Luci koje će završiti 15. srpnja
Euharistijskim slavljem u katedrali sv. Bonaventure te 4. i 5. studenog u
Sarajevu koje će započeti 3. studenog zajedničkom Euharistijom u katedrali
Srca Isusova.

U nedjelju, 3. studenog 2019. biskupi su slavili Svetu misu u katedrali Srca

Isusova. Predsjedao je kardinal Puljić, a propovijedao je biskup Stojanov. U
ponedjeljak, 4. studenog biskupi su slavili Euharistiju u kapeli Vrhbosanskog
bogoslovnog sjemeništa i susreli se s bogoslovnom zajednicom. Predsjedao
je kardinal Puljić, a prigodnu propovijed uputio je biskup Uzinić.

Sarajevo, 5. studenog 2019.

Tajništvo BK BiH

102
SUSRETI UZ SUDJELOVANJE DELEGATA
BISKUPSKE KONFERENCIJE BIH

Kardinal Puljić sudjelovao u Vatikanu na susretu

pod nazivom: „Zaštita maloljetnika u Crkvi“

U Novoj dvorani Sinode u Vatikanu 21. veljače je 2019. započeo susret

„Zaštita maloljetnika u Crkvi“, koji se na poziv pape Franje održava od 21.
do 24. veljače i na kojem sudjeluju predsjednici svih biskupskih konferencija
svijeta. Na susretu sudjeluje i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Tijekom
Susreta sudionici će imati priliku čuti i svjedočanstva onih koji su pretrpjeli
spolna zlostavljanja kao maloljetnici.

Papa će biti prisutan tijekom cijelog trajanja Susreta na kojem sudjeluje

ukupno 114 predsjednika biskupskih konferencija: 36 iz Afrike, 24 iz
Sjeverne i Južne Amerike, 18 iz Azije, 32 iz Europe, 4 iz Oceanije. Na
sastanku na vrhu u Vatikanu sudjeluje i predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Osim predsjednika
biskupskih konferencija na Susretu sudjeluje i 14 poglavara Istočnih
katoličkih Crkava, 15 ordinarija koji ne pripadaju biskupskoj konferenciji, 12
vrhovnih poglavara muških redovničkih zajednica, 10 vrhovnih poglavarica
ženskih redovničkih zajednica, 10 prefektâ vatikanskih dikasterijâ, 4 člana
Rimske kurije, 5 članova Vijeća kardinalâ, 5 organizatora, moderatora i
govornika. Na susretu dakle sudjeluje ukupno 190 sudionika. Moderator
skupa je o. Federico Lombardi, SJ.

Ovaj sastanaka na vrhu najavio je Papa na sastanku Vijeća kardinala 12.

rujna. Papa je krajem studenog imenovao Organizacijski odbor koji čine
kardinal Blase Cupich, kardinal Oswald Gracias, nadbiskup Charles Scicluna,
otac Hans Zollner SJ, u suradnji s Gabriellom Gambino i Lindom Ghisoni iz
Dikasterija za laike, obitelj i život.

Susret se sastoji od molitve i slušanja; izlaganja i pitanja; rada u skupinama

te Papinog zaključka. Svaki radni dan započinje i završava molitvom. U
subotu 23. veljače poslijepodne održat će se pokorničko bogoslužje a u
nedjelju 24. veljače završno euharistijsko slavlje tijekom kojeg će Papa
zaključiti skup. Na Susretu će biti održano ukupno devet izlaganja, po tri
svakoga dana.

Predviđen je i rad u skupinama dva puta dnevno, ujutro i poslijepodne.

103
 Papa Franjo će govoriti na početku te, ako to bude htio, i na kraju svakog
dana. U nedjelju ujutro održat će zaključni govor.

Glavne teme trodnevno Susreta su slijedeće: odgovornost, posvješćivanje

zajedničke odgovornosti, transparentnost (Responsibility, Accountability,
Transparency). Svaka od ovih tema bit će razrađena u po tri izlaganja. Svako
će od izlaganja biti usredotočeno na temu koja se odnosi na: osobu biskupa i
njegove odgovornosti; odnos biskupa s drugim biskupima; odnos biskupa s
narodom Božjim i društvom. Predavače se biralo tako da budu predstavljeni
različiti kontinenti, kulture i situacije u Crkvi. Izlaganja će održati: kard. Luis
Antonio Tagle, mons. Charles Jude Scicluna, kard. Rubén Salazar Gómez,
kard. Oswald Gracias, kard. Blase Joseph Cupich, dr. Linda Ghison, s.
Veronica Openibo, kard. Reinhard Marx te dr. Valentina Alazraki. Na kraju
svakog izlaganja bit će kratko vrijeme za pitanja i odgovore. Zatim će se
sudionici sastati u svojim jezičnim skupinama kako bi razgovarali o izlaganju.
Svaka grupa će formulirati kratak sažetak svoje rasprave koji će biti
predstavljen u popodnevnim satima na zajedničkoj skupštini.

Polazeći od svijesti da je patnja nužna polazna točka za bilo kakvu ozbiljnu

zauzetost u borbi protiv seksualnog zlostavljanja tijekom Susreta sudionici će
imati priliku čuti i svjedočanstva onih koji su pretrpjeli seksualna
zlostavljanja kao maloljetnici.

Prva dva dana Susreta bit će predstavljena po dva svjedočenja žrtava /

preživjelih: na početku sastanka će biti prikazan video koji sadrži
svjedočenja žrtava / preživjelih; a tijekom večernje molitve, jedna žrtva /
preživjela osoba će iznijeti svoje svjedočanstvo. Susret usto namjerava
promicati svijest da je potrebna stalna potreba za slušanjem žrtava.

Osim toga, od predsjednika biskupskih konferencija se zatražilo da se u

pripremi za Susret susretnu sa žrtvama / preživjelima i saslušaju njihovo
svjedočanstvo kako bi postali svjesni ozbiljnosti problema koji postoji na
njihovim teritorijima.

Završni dokument nije predviđen. Zaključak, u kontekstu sastanka na vrhu,

bit će govor Svetoga Oca nakon završnog euharistijskog slavlja u nedjelju
ujutro.

Papa je svoju namjeru da sazove ovaj susret objasnio na povratnom letu iz

Paname. Time, kako je rekao, želi pomoći biskupima da jasno razumiju što
moraju učiniti. U tom je smislu govorio o “katehezi”. Ova
„kateheza“ započet će od predsjednika biskupskih konferencija. Papa
ponajprije želi da postanu svjesni tragedije, patnje žrtava te da shvate što
trebaju učiniti: kakvi su postupci, koje zadaće treba izvršiti na različitim

104
razinama (dijecezanski biskup, nadbiskup, biskupska konferencija, vatikanski
dikasteriji). To će dovesti do međusobnog posvješćivanja odgovornosti i
zadataka koje svaki pojedini biskup ima u odnosu na druge biskupe u Crkvi i
društvu.

To podrazumijeva „transparentnost“ u pogledu zadataka, postupaka i načina

na koji se oni postižu. Na taj se način može obnoviti vjerodostojnost Crkve i
sposobnost ljudi da vjeruju Crkvi, objasnio je Sveti Otac. (ika)

Biskup Semren sudjelovao na Skupštini Konferencije

viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH
Sedamnaesta skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i
poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 10. svibnja 2019.
u samostanu “Egipat” sestara Služavki Malog Isusa na Bjelavama u Sarajevu.
Skupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije dr. fra Miljenko Šteko.
Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice
zajednica sa sjedištem u BiH, 4 predstavnika redovničkih zajednica čiji
članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH,
kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, delegat Biskupske
konferencije BiH pomoćni biskup Marko Semren i potpredsjednik Hrvatske
redovničke konferencije fr. Slavko Slišković, stoji u Priopćenju sa
spomenutog susreta.

Nakon uvodnih riječi i dobrodošlice predsjednika Konferencije fra Miljenka

Šteke, redovnički skup su pozdravili biskup Semren i potpredsjednik HRK-a
fr. Slišković.

Predavanje „Od redovničkog do evanđeoskoga života” održao je gospićko-

senjski biskup mons. Zdenko Križić. U svom predavanju je istaknuo da je
redovničko bratstvo i sestrinstvo uz siromaštvo bitni i najvažniji element
redovničkog života. „Osobe imaju sve manje potrebu argumentirano
diskutirati u zajednici, pa i prepirati se, oko nekih važnih stvari koje treba
činiti ili promijeniti. Uočljiva je nedovoljna povezanost sa zajednicom,
distanciranost od drugih, zajednici se duhovno sve manje pripada. Ovome
doprinosi i kriza ili nemoć autoriteta koja je sve prisutnija u redovničkim
zajednicama.” Očituje se u dvije krajnosti: bijeg od autoriteta i čežnja za
autoritetom.

U nastavku predavanja, mons. Križić kazao je: “Možda je danas u navještaju

evanđelja i svjedočenju najveći naglasak stavljen na estetiku: lijepe ideje,
lijepe organizacije, lijepe propovijedi, lijepo pjevanje, lijepe procesije, itd.
Sve je to dobro, ali ostaje uvijek ono glavno pitanje, a to je svjedočanstvo

105
 života, bratstva? Toga nema bez finoće ophođenja, velikodušnosti, služenja,
žrtve. U mnogim redovničkim Institutima je često puta stavljen veliki
naglasak na 'djelovati', ali se ne stavi dovoljan naglasak na 'djelovati u skladu
sa karizmom, sa evanđeljem'. Ambicije na planu studija, zaposlenja, prestiža,
vlasti, karijere postale su teške bolesti redovničkog života. One su i poželjne,
ali prečesto nisu u službi zajednice. Nužno je raditi posao tako da se osoba
preko njega posvećuje, a ne da se osoba preko tog rada dokazuje. Kada se
netko približava redovničkoj zajednici očekuje da u njoj susretnu osobe koje
žive privlačno zajedništvo – ne prvenstveno na planu aktivnosti, djelovanja –
nego nečega višeg: na planu srca, uma, duhovnosti. Najveća zapreka našem
svjedočenju i našem navještaju nisu naše slabosti, nego naša indiferentnost,
naše lice na kojem se ne vidi dovoljno vjere i pouzdanja, radosti i
gorljivosti.”

Na koncu svoga predavanja, biskup Križić je istaknuo da su krize

najprikladnije vrijeme za nova postignuća na planu svetosti, vjernosti i
životne preobrazbe te sudionike Skupštine pozvao da se trude dobrim i
uzornim primjerom poticati i oduševljavati druge. Uslijedila je rasprava.

Zatim se sudionicima obratio nuncij Pezzuto svojom porukom u kojoj je

naglasio da u posvećenom životu treba promicati „zajednički život”.
„Bratsko zajedništvo u posvećenom životu nije plod jednostavnog
organiziranja i programiranja.

Ono se temelji i mora se hraniti Evanđeljem, Svetom liturgijom a nadasve

Euharistijom. Samo na taj način se može obnoviti i ustrajati u onom jedinstvu
duha, kao i u iskustvu prve Crkve, gdje je mnoštvo vjernika bilo jedno srce i
jedna duša (Dj 4, 32).”

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio mons. Semren, a homiliju

je izrekao predsjednik Konferencije fra Miljenko.

U popodnevnom radu predsjednik Konferencije i pročelnici povjerenstava

koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća.

U završnom dijelu, s. Maria-Ana Kustura, provincijska glavarica i domaćin

susreta uputila je svoje prigodne riječi zahvale. Predsjednik Konferencije je
zatvorio rad Skupštine te najavio je da će se nakon Redovničkog dana 24.
kolovoza 2019. godine u Banjoj Luci održati Izvanredna skupština na kojoj
će biti izabrano novo vodstvo Konferencije. (kvrpp bih)

106
Biskup Perić sudjelovao na 58. plenarnom zasjedanju
Sabora HBK

Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 58. u nizu, održano je

pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa mons. Želimira
Puljića u Zagrebu od 14. do 16. svibnja 2019. Na zasjedanju su uz članove
HBK sudjelovali delegat Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj Trebinjsko-Mrkanske biskupije
mons. Ratko Perić, delegat Slovenske biskupske konferencije biskup Novoga
Mesta mons. Andrej Glavan i subotički biskup mons. Ivan Penzeš, stoji u
Priopćenju Tajništva HBK s ovog zasjedanja.

U svojem pozdravnom govoru na početku zasjedanja nadbiskup Puljić

podsjetio je na događanja od prošlog zasjedanja te ukratko prikazao glavne
teme zasjedanja. Posebni pozdrav i dobrodošlicu uputio je dvojici novih
članova Hrvatske biskupske konferencije apostolskom administratoru
Križevačke eparhije mons. Milanu Stipiću i pomoćnom đakovačko-osječkom
biskupu mons. Ivanu Ćuriću.

U radnom dijelu zasjedanja biskupi su upoznati s pojedinostima i glavnim

porukama sa susreta pape Franje s predsjednicima biskupskih konferencija,
poglavarima Istočnih katoličkih Crkava, poglavarima muških i ženskih
redovničkih zajednica i pročelnicima dikasterijâ Svete Stolice o temi „Zaštita
maloljetnika u Crkvi“, koji je od 21. do 24. veljače 2019. održan u Vatikanu.
Na tome susretu, koji je okupio 190 sudionika, raspravljalo se i promišljalo o
odgovornosti, suodgovornosti i transparentnosti u svezi zaštite maloljetnika u
Crkvi uz nazočnost žrtava koje su iznijele svoja svjedočanstva. Na kraju
susreta papa je održao zapažen govor pod naslovom „Pretvorimo zlo u
pročišćenje“ u kojem je pozvao sve vlasti i pojedince na bezrezervnu borbu
protiv zlostavljanja maloljetnika, seksualnog i svakog drugog, istaknuvši
kako je riječ o odvratnim zločinima koje treba izbrisati s lica zemlje. Kao
rezultat tog susreta je papin motu proprij „Vi ste svjetlo svijeta“, objavljen 7.
svibnja 2019., s konkretnim odredbama i smjernicama za sprječavanje
zlostavljanja djece i nasilja u Crkvi, a njih će se ugraditi u već postojeće
smjernice HBK.

Analizirajući pohod „Ad limina apostolorum“, koji je ostvaren od 12. do 17.

studenoga 2018., biskupi su se osvrnuli na susrete koje su tom prigodom
imali sa Svetim Ocem i odgovornima u pojedinim dikasterijima Svete Stolice.

Na zasjedanju su biskupi promišljali o aktualnoj temi „čišćenja pamćenja i

spomena mučenika“ o čemu je govorio i pisao sveti Ivan Pavao II. uoči
proslave Velikog jubileja Crkve 2000. potičući vjernike da na kršćanski
način prevladaju zlo koje se dogodilo u prošlosti. On se u više navrata

107
 tijekom pastirskih putovanja ispričavao za sablazni i loša djela koja su
počinili sinovi Crkve i poučavao da „čišćenje pamćenja“ ne znači
zaboravljati prošlost, već je „pamtiti na očišćen način“; kajući se za zlo koje
su nanijeli članovi vlastitog naroda ili Crkve, te moliti oproštenje od onih
kojima je zlo naneseno i oprostiti onima koji su nam nanijeli zlo. U
protivnom ako s osjećajima mržnje pamtimo naneseno zlo, mi smo
zarobljenici zla. Dostojanstvo žrtve, naime, „traži da svoje pamćenje
očistimo praštanjem i kajanjem“. Istaknuto je kako je taj papin poticaj na
osobit način zaživio u jasenovačkoj župnoj crkvi, gdje svake godine na
‘žalosni petak’ uoči Cvjetnice požeški biskup predvodi misu zadušnicu za
sve žrtve uz nazočnost episkopa. Uz to pozitivno je vrednovan ekumenski
susret predstavnika HBK s mitropolitom i episkopima SPC-a koji djeluju na
području u Republike Hrvatske, koji je održan u siječnju u Požegi. Naglašena
je važnost takvih susreta u duhu međusobnog poštovanja i evanđeoske
dobrohotnosti kako bi se prevladali nesporazumi i predrasude te gradili
odnosi kako dolikuje onima koji nasljeduju Isusa Krista.

Biskupi su upoznati i s radom Biskupske sinode za mlade koja je pod

naslovom „Mladi, vjera i razlikovanje zvanja/poziva“ održana od 3. do 28.
listopada 2018. u Vatikanu. U radu sinode sudjelovalo je 267 sinodskih otaca,
49 »slušača i slušačica«, među kojima 34 mlade osobe sa svih kontinenata,
23 »stručnjaka« te osam bratskih delegata, pripadnika nekatoličkih
kršćanskih konfesija. Sinoda je pripremana dvije godine tijekom kojih su
prikupljana iskustva o radu s mladima iz svih dijelova svijeta. Nakon
intenzivnog rada na generalnim zasjedanjima gdje su iznošena promišljanja
sinodalnih otaca i rada u radnim grupama po jezičnim skupinama, priređen je
završni dokument koji je predan papi Franji na potvrđivanje. Istaknuto je
kako je sinoda pokazala otvorenost Crkve prema mladima što se pokazalo i
kroz sudjelovanje pedesetak mladih na svim generalnim zasjedanjima i po
radnim grupama što do sada nije bio slučaj. Papa Franjo bio je nazočan na
svim zasjedanjima te je tijekom sinode kroz svoje propovijedi i intervente
stalno naglašavao kako mlade treba slušati, imati povjerenje u njih te se
otvarati novim modelima pastoralnog djelovanja i voditi mlade u susret
Kristu čemu trebaju smjerati sve kateheze i svi drugi modeli i susreti. Kao
plod sinode je apostolska pobudnica pape Franje „Christus vivit“ koja je
objavljena 2. travnja 2019. Biskupi su istaknuli kako taj dokument treba
dobro proučiti i papine poticaje primijeniti u konkretnom pastoralnom
djelovanju.

Na zasjedanju su obrađena i neka vjeronaučna i katehetska pitanja. Biskupi

su odobrili udžbenike i metodičke priručnike za redovitu upotrebu u nastavi
katoličkog vjeronauka za prvi i peti razred osnovne škole i prvi razred
srednje škole kao i izradu eksperimentalnih nastavnih materijala za drugi i
šesti razred osnovne, te za drugi razred srednje škole koji će biti korišteni od

108
sljedeće školske godine 2019/2020. Odlučeno je da se Deveti pastoralno-
katehetski kolokvij za svećenike održi 3. i 4. ožujka 2020. na temu
„Katekumenat – nadahnuće za katehezu i evangelizaciju odraslih“.

Iduće godine bit će obilježena 50. obljetnica kanonizacije prvog hrvatskoga

sveca sv. Nikole Tavelića te će domovinska proslava toga velikog jubileja
biti upriličena u Šibeniku 21. lipnja 2020. Bilo je govora i o obilježavanju
400. obljetnice mučeničke smrti sv. Marka Križevčanina (2019.) i 1600.
obljetnice smrti sv. Jeronima (2020.).

Predsjednici pojedinih tijela, Komisija, Vijeća i Odbora HBK podnijeli su

redovita godišnja izvješća. Biskupi su usvojili statute Hrvatskog katoličkog
radija i Informativne katoličke agencije.

Sedmi susret katolika iz Hrvatske i Slovenije bit će održan u Krašiću 19.

listopada 2019. Misno slavlje predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal
Josip Bozanić.

Na zasjedanju su donesene i odluke o pojedinim mandatima u tijelima HBK.

Hvarski biskup Petar Palić imenovan je za predsjednika Odbora HBK za
sredstva društvenih komunikacija, a apostolski administrator Križevačke
eparhije Milan Stipić imenovan je za predsjednika Odbora HBK za pastoral
osoba lišenih slobode. Pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić
imenovan je za predsjednika Vijeća HBK za kler. Za pročelnika Centra za
promicanje socijalnog nauka Crkve HBK imenovan je prof. dr. Stjepan
Baloban, pročelnik katedre Socijalnog nauka Crkve na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Kalendar događanja Hrvatske biskupske konferencije u idućem razdoblju

uključuje susret članova HBK s redovničkim poglavarima i poglavaricama
koji će biti upriličen 17. lipnja 2019., a izvanredno zasjedanje Sabora HBK
održat će se 18. lipnja 2019. Jesensko, 59. zasjedanje Sabora HBK, održat će
se od 16. do 18. listopada 2019. u Zagrebu.

Biskup Sudar sudjelovao na Plenarnom zasjedanju

Talijanske biskupske konferencije

Na poziv predsjednika BK Italije (BKI), kardinala Gualtiera Bassetti-a koji je

uputio predsjedniku BK BiH, uzoritom Vinku kard. Puljiću, sudjelovao sam,
kao delegat, na 73. Plenarnom zasjedanju spomenute Konferencije.
Zasjedanje je održano u Rimu od 20.-23. svibnja 2019., stoji u izvješću
pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara sa ovog zasjedanja.

109
 Uz redovne članove Talijanske biskupske konferencije i nekolicinu
umirovljenih biskupa, na zasjedanju su sudjelovali apostolski nuncij u Italiji,
mons. Emil Paul Tscherringi i petnaestak delegata BK, uglavnom iz Europe
te predstavnika redovnika i laičkih ustanova. Kako je uobičajeno, predao sam
svoj pozdrav u pismenom obliku kako bi ga Tajništvo još istoga dana
podijelilo svim sudionicima zasjedanja.

Zasjedanje je počelo zazivom Duha Svetoga i susretom s Papom Franjom.

Nakon kratkog pozdrava koji mu je uputio kardinal Bassetti, Papa je pročitao
svoj govor od četiri gusto tiskane stranice u kojem se osvrnuo na tri, za opću
Crkvu i onu u Italiji, važne stvarnosti. U prvoj je progovorio o važnosti
ispravnoga shvaćanja sinodalnosti, kao načina življenja i djelovanja Crkve i
kolegijalnosti, kao posebnog oblika očitovanja crkvene sinodalnosti
biskupskoga služenja narodu Božjemu. U drugoj točci je naglasio kako ga
iznenađuje i žalosti da u nekim biskupijama njegova reforma ženidbenih
procesa nije našla potrebne spremnosti biskupa da je provode...

Drugi dan zasjedanja je počeo govorom Predsjednika Konferencija kojim je

uveo u njezin rad, podvlačeći važnost središnje teme o: Načinu i pomagalima
za novu misionarsku nazočnost. Uvod u ovu glavnu temu zasjedanja je iznio
mons. Francesco Beschi, biskup Bergama. Između ostaloga, iznio je podatak
da je devedesetih godina u misijama djelovalo oko 28.000 talijanskih
misionara i misionarki, a da ih danas ima oko 7.000. Međutim, na župama u
Italiji djeluje oko 1.500 svećenika ina stotine, ako ne tisuće, redovnika i
redovnica. Uvodničar je svoje razmišljanje usko povezao sa Pobudnicom
pape Franje Radost Evanđelja, naglasivši potrebu traženja novoga oblika
misijske djelatnosti i nove misijske nazočnosti. Završio je tvrdnjom da misije
uzvraćaju životom onima koji u njima sudjeluju.

Druga tema čiju je važnost u svome uvodu naglasio Predsjednik, a obradio je

mons. Frano Giulio Brambilla, biskup Novare, naslovljena je: Pastoralne
smjernice Crkve u Italiji a ukazuje na potrebu novoga načina navještaja,
pastoralnih prioriteta i društveno-kulturalnih, što valja prožeti poniznošću,
besplatnošću i radošću, na što je papa Franjo, na Skupu u Firenzi pozivao i
potaknuo.

Kardinal Bassetti je s gorčinom iznio podatak kako, zbog sporosti u obnovi

potresom porušenih domova i cijelih naselja, njihovi stanovnici ne mogu
vratiti, ni nekoliko godina nakon potresa. Rekao je da je u potresu srušeno ili
oštećeno oko 3.000 crkava od kojih je i za liturgijske potrebe, nužno obnoviti
njih 600. Talijanska politika je jako podijeljena u pitanju Europske Unije, a
iz rasprave se jasno dalo zaključiti kako ni biskupi nisu jednodušni, dok su
Papa i Predsjednik Konferencije snažno založili za njezino očuvanje i

110
osnaženje, jer ona nema alternative, rekao je Papa a Kardinal naglasio da
potrebu više Italije u Europi kako bi Europa bila više talijanska.

Generalni tajnik, mons. Stefano Russo je izložio temu: Crkva i sredstva

priopćavanja u kojoj je prikazao stanje i učinkovitost medija u vlasništvu BK
(Sir, Avvenire, Tv2000 i Radio inBiu). Neke točke, poput one o financijskom
poslovanju Talijanske BK, su bile rezervirane samo za članove Konferencije.

Zadnjega dana zasjedanja biskupi su slavili Euharistiju u Bazilici sv. Petra a

predsjedao je kard. Filoni, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda.
Kardinal Bassetti, ali i neki drugi kardinali i biskupi su se i osobno zanimali
za stanje Crkve u Bosni i Hercegovini i pozdravili Predsjednika i članove
naše BK, stoji u izvješću biskupa Sudara.

Biskup Semren sudjelovao na

XXII. Redovničkom danu u Banjoj Luci
Dvadeset drugi “Redovnički dan” s temom Redovnici i redovnice u
misijskom poslanju” održan je u subotu 24. kolovoza 2019. u franjevačkom
samostanu Presvetog Trojstva na Petrićevcu u Banjoj Luci u organizaciji
Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
(KVRPP BiH). Na susretu je sudjelovalo oko 200 redovnika i redovnica, stoji
u Priopćenju s ovog susreta.

Moderator susreta, don Milan Ivančević, SDB, ravnatelj KŠC-a Don Bosco u
Žepču, susret je započeo prigodnom molitvom. Nakon zaziva Božjeg
blagoslova na sve sudionike, pozdravne riječi uime KVRPP BiH uputio je fra
Miljenko Šteko, predsjednik Konferencije. Nazočne je pozdravio, uime
biskupa Bosne i Hercegovine banjolučki pomoćni biskup mons. Marko
Semren.

Uime domaćina, sudionicima se obratio gvardijan fra Domagoj Šimić,

upoznavši ih s poviješću petrićevačkog samostana i župe sv. Antuna
Padovanskog.

Nakon uvodnog dijela, uslijedilo je predavanje nadbiskupa Henryka Hosera,

apostolskog vizitatora za župu Međugorje i nekadašnjeg predsjednika
Papinskih misijskih djela. Svoje predavanje pod nazivom “Redovnici i
redovnice u misijskom poslanju”, biskup Hoser održao je na francuskom
jeziku, a za njegovo prevođenje bio je zaslužan fra Ivan Nujić, profesor
Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Na samom početku svoga
predavanju, nadbiskup Hoser izrazio je radost zbog sudjelovanja na susretu s
redovnicima jer je i sam redovnik palotinac. Istaknuvši individualnost i

111
 originalnost svačije osobnosti u vremenu i prostoru, naglasio je važnost
prepoznavanja i ispunjenja vlastitoga poslanja. Tu činjenicu potkrijepio je i
navođenjem brojnih starozavjetnih i novozavjetnih, proročkih i apostolskih
zvanja koji u sebi kriju neponovljivost. Uzevši primjer Navještenja
Gospodinova Blaženoj Djevici Mariji, pokazao je da je inicijator poziva
uvijek Bog, a u trenutku našega pristajanja na njega, postupno se otkriva i
naša životna misija. Otkrivanje misijskog poslanja svakog redovnika
uključuje tri točke: Božji poziv, naš odaziv i potvrdu autentičnosti poziva
unutar redovničke zajednice, te promišljanje o trenutku u kojem smo izrekli
Gospodinu svoj Evo me! Posljednja točka je od iznimne važnosti za svakog
redovnika i redovnicu jer je ona početak ostvarivanja njezinog misijskog
poslanja. Postupnost u njegovom otkrivanju počiva na dinamici psiho-
socijalnog rasta i sazrijevanja svake osobe u kome izuzetnu važnost ima i
osobna duhovnost jer je naš vanjski izgled ikona, ogledalo unutarnje
stvarnosti. Predavač je istaknuo primjer Bl. Dj. Marije kao privlačan lik
nasljedovanja i življenja evanđeoskih vrednota, vjere, poniznosti i
poslušnosti u svom misijskom poslanju.

Nakon predavanja, uslijedila je rasprava, a zatim stanka i prigoda za

sakrament ispovijedi, a potom i euharistijsko slavlje koje je predslavio mons.
Semren u koncelebraciji mons. Hosera, mons. Luigia Pezzuta, apostolskog
nuncija u Bosni i Hercegovini, prezbitera članova KVRPP BiH i 20-ak
svećenika. Homiliju je izrekao biskup Semren. Liturgijsko slavlje animirao je
zbor bogoslova “Fra Nenad Dujić” pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Nakon euharistijskog slavlja zajedništvo je nastavljeno u kripti crkve sv.

Antuna Padovanskog u radosnom ozračju uz okrjepu i bratsko-sestrinsko
druženje.

Uslijedio je posjet i razgledavanje banjolučke katedrale sv. Bonaventure i

trapističke opatije “Marija Zvijezda”. O povijesti katedrale i banjolučke
biskupije sudionicima je govorio domaćin, biskup Franjo Komarica, a o
povijesti trapističkog samostana mons. Ivica Božinović.

Tim pohodima, redovnički skup koji je okupio redovnike i redovnice iz

različitih zajednica u Bosni i Hercegovini je službeno i završen. (kvrpp bih)

Biskup Vukšić sudjelovao na 59. zasjedanju

Sabora Hrvatske biskupske konferencije

Plenarno, 59. zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije održano je

pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa mons. Želimira
Puljića u Zagrebu od 16. do 18. listopada 2019. Na zasjedanju su uz članove

112
HBK sudjelovali delegat Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vojni
ordinarij Tomo Vukšić, srijemski biskup Đuro Gašparović i subotički biskup
Ivan Penzeš, stoji u Priopćenju Tajništva HBK s ovog zasjedanja.

Pozdravljajući nazočne na početku zasjedanja nadbiskup Puljić posebno je

pozdravio i izrazio dobrodošlicu novom apostolskom nunciju u Republici
Hrvatskoj nadbiskupu Giorgiu Lingui poželjevši mu plodnu i uspješnu misiju
u našoj zemlji. Zaželio je dobrodošlicu i novom članu Hrvatske biskupske
konferencije imenovanom varaždinskom biskupu mons. Boži Radošu sa
željom da njegov rad bude plodan i blagoslovljen. Predsjednik HBK ujedno
je zahvalio dosadašnjem varaždinskom biskupu Josipu Mrzljaku za sve dobro
što je učinio u biskupiji i u konferenciji napose za višegodišnje vodstvo
Hrvatskog Caritasa.

Nakon prihvaćanja zapisnika s prošlog zasjedanja biskupi su upoznati s

prijedlogom Kurikula katoličkih škola i odobrili su njegovu provedbu. Naime,
predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje požeški biskup
Antun Škvorčević potaknuo je uključivanje katoličkih škola u reformu
kurikula kako bi se definirale posebnosti i istaknuo identitet katoličkih škola.
U tome smislu prošle godine osnovano je Povjerenstvo za izradu plana i
programa u katoličkim školama koje je priredilo dva dokumenta. Jedan
sadrži opće dopune kurikula za potrebe katoličkih škola, a drugi dopune
kurikula za svaki pojedini nastavni predmet u čijoj su izradi sudjelovali
učitelji i nastavnici katoličkih škola. Probna provedba dopunjenih kurikula u
svim katoličkim osnovnim i srednjim školama započela je u ovoj školskoj
godini 2019./2020. Istaknuta je potreba nastavka jačanja autentičnosti
katoličkih škola i njihovih standarda obrazovanja kako bi se u njima održao
katolički identitet.

Na zasjedanju je razmotren nacrt poruke HBK o ekumenizmu koja bi trebala

dati smjernice i nove poticaje za promicanje ekumenizma u našoj stvarnosti.
U raspravi su biskupi istaknuli važnost objavljivanja takvog dokumenta te su
ga uz pojedine prijedloge uputili na daljnju doradu.

Budući da je imenovanjem mons. Bože Radoša varaždinskim biskupom

upražnjeno mjesto rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu,
biskupi su na zasjedanju razmatrali pitanje njegovog nasljednika.

Jedna od tema zasjedanja bilo je funkcioniranje i djelovanje crkvenih medija

napose onih koji su u mjerodavnosti Hrvatske biskupske konferencije.
Istaknute su pozitivne strane objedinjavanja medija HBK u Hrvatsku
katoličku mrežu (HKM) koja je zaživjela prošle godine u novim prostorima u
sjedištu HBK. Biskupi su izrazili zahvalnost svim djelatnicima na trudu koji
svakodnevno ulažu u zahtjevnu zadaću stvaranja bogatog medijskoga

113
 sadržaja u svim sastavnicama HKM-a: Hrvatskom katoličkom radiju,
Informativnoj katoličkoj agenciji te novim medijima. Ujedno su istaknuti i
izazovi s kojima se ta medijska kuća suočava napose u smislu svojeg
specifičnog poslanja na hrvatskoj medijskoj sceni kao i u sklopu
evangelizacijskog poslanja Crkve u našem vremenu. U tome smislu biskupi
su dali poticaje da se u našim crkvenim medijima još više poradi na
evangelizaciji, apostolatu, duhovnosti, promicanju kršćanske umjetnosti,
kulture, kao i društvenoj dimenziji vjere i odgoju. Isto tako istaknuto je kako
iskustvo stečeno od uspostave HKM-a može biti dragocjeno za ozbiljniju
analizu radi daljnjega razvoja i unaprjeđenja cijeloga sustava.

Biskupi su zatim podrobnije upoznati sa sadržajem dokumenta „Muško i

žensko stvori ih“ koje je u lipnju ove godine objavila Kongregacija za
katolički odgoj. Podnaslov toga dokumenta sažima razlog njegova nastanka a
glasi „Prema putu dijaloga o pitanjima roda (gender) u obrazovanju“.
Dokument ima za cilj pomoći onima koji djeluju na području odgoja i
obrazovanja novih naraštaja u odnosu na pitanja ljudske afektivnosti i
seksualnosti, jer se nalazimo u vremenu, kako stoji u dokumentu, ,,kulturne
dezorijentacije“ koju je donijela sa sobom pojava rodne ideologije.
Kongregacija za katolički odgoj željela je jasno iznijeti crkveni nauk te
donijeti odgojne smjernice u odnosu na tu pojavu, ali i predstaviti
metodologiju dijaloga s obzirom na pitanja ljudske spolnosti koja su u
središtu diskusije.

Članovi HBK podržali su prijedlog Upravnog vijeća Centra za promicanje

socijalnog nauka Crkve da se od 23. do 25. listopada 2020. održi Šesti
hrvatski socijalni tjedan. Glavna tema toga skupa bit će „Demografija –
iseljavanje – migracije“. Prihvaćen je i prijedlog da za predsjednika
Programskog odbora tjedna bude imenovan prof. dr. Gordan Črpić, a za
dopredsjednika mr. Zvonimir Ancić.

Na kraju drugog dana zasjedanja u četvrtak, 17. listopada, hrvatski su biskupi

slavili svečanu euharistiju u zagrebačkoj prvostolnici s novim apostolskim
nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Giorgiom Linguom na
početku njegove službe u našoj zemlji.

Između ostaloga na ovom je zasjedanju odlučeno da Odbor za mlade HBK

više neće biti glavni organizator Festivala duhovne glazbe Uskrsfest. Naime,
u organizaciju toga festivala koji se održava od 1979. godine Odbor za mlade
HBK uključio se 2004. godine.

Predsjednici pojedinih tijela, Komisija, Vijeća i Odbora HBK podnijeli su

redovita godišnja izvješća.

114
Na zasjedanju su donesene i odluke o pojedinim mandatima u tijelima HBK.
Za novog delegata HBK pri Komisiji biskupskih konferencija zemalja
Europske Unije – COMECE izabran je bjelovarsko križevački biskup
Vjekoslav Huzjak, a za zamjenika porečki i pulski biskup Dražen Kutleša.
Pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško ponovno je izabran za nacionalnog
delegata za međunarodne euharistijske kongrese.

Kalendar događanja Hrvatske biskupske konferencije u idućem razdoblju

uključuje izvanredna zasjedanja 27. siječnja i 9. lipnja 2020. Redovita
plenarna zasjedanja Sabora HBK održat će se od 21. do 23. travnja 2020. te
20. do 22. listopada u Zagrebu. Susret članova HBK s redovničkim
poglavarima i poglavaricama bit će upriličen 8. lipnja 2020. Deveti
pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike održat će se 3. i 4. ožujka 2020.
u Zagrebu. Susret hrvatske katoličke mladeži održat će se u Zagrebu 9. i 10.
svibnja 2010. U Šibeniku će 21. lipnja 2020. biti proslavljena 50. obljetnica
proglašenja svetim Nikole Tavelića. Šesti hrvatski socijalni tjedan održat će
se od 23. do 25. listopada 2020. u Zagrebu. Međunarodni znanstveni
simpozij u povodu 100. obljetnici smrti biskupa Antuna Mahnića bit će
upriličen 12. prosinca 2020., a svečana misa u krčkoj katedrali sutradan, 13.
prosinca 2020.

Biskupi pozivaju da se i ove godine 18. studenog u 18.11 sati oglase crkvena
zvona u znak sjećanja na žrtvu Vukovara i na sve žrtve Domovinskoga rata.

Kardinal Puljić sudjelovao na plenarnom zasjedanju

Slovenske biskupske konferencije

Od ponedjeljka, 25. studenog, do utorka, 26. studenog 2019. u Ljubljani

održano je plenarno zasjedanje Slovenske biskupske konferencije (SŠK), na
kojem su, uz slovenske biskupe, sudjelovali i gosti, delegati susjednih
biskupskih konferencija, stoji u Priopćenju nakon zasjedanja koje je
generalni tajnika SŠK dr. Tadej Strehovec.

Biskupsku konferenciju Bosne i Hercegovine predstavljao je njezin

predsjednik kardinal Vinko Puljić; u ime Talijanske biskupske konferencije
sudjelovao je mons. Ignazio Sanna, umirovljeni nadbiskup iz Oristana na
Sardiniji; u ime Hrvatske biskupske konferencije sudjelovao je mons. Milan
Stipić, apostolski upravitelj Križevačke eparhije; a u ime Mađarske
biskupske konferencije biskup iz Szombathelya mons. János Székely. Na
zasjedanju bili su također nazočni apostolski nuncij u Republici Sloveniji
mons. Jean-Marie Speich i umirovljeni ljubljanski nadbiskup mons. Alojz
Uran.

115
 Slovenski biskupi izrazili su potporu pregovorima na međudržavnoj razini za
daljnje reguliranje odnosa između Svete Stolice i Republike Slovenije,
razgovarali su o „godini mladih“ koja bi trajala od rujna 2020. do rujna 2021.,
te o predstojećem posjetu kardinala Giuseppea Versaldija, prefekta
Kongregacije za katolički odgoj koji će sudjelovati na proslavi 100.
obljetnice osnutka Teološkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Također su
potvrdili obrednik za ekumensko vjenčanje kojeg će, u slučaju braka između
katolika i evangelika, koristiti prvenstveno u Prekomurju. Biskupi su odlučili
da će Mariborska nadbiskupija objaviti na internetu matične knjige koje
sadrže podatke starije od stotinu godina. Na zasjedanju gosti su predstavili
djelovanje i život u susjednim biskupskim konferencijama te načine na koji
brinu o socijalnoj i ekonomskoj sigurnosti vjerskih djelatnika (svećenika,
kateheta itd.) i kako se financira pastoralna djelatnost.

Tijekom dvodnevnog zasjedanja biskupi su upoznati i s Godišnjim izvješćem

Katoličke Crkve u Sloveniji 2019. koje će biti objavljeno u prosincu. Na
kraju zasjedanja usvojili su posebnu izjavu kojom potiču vjernike za vrijeme
Došašća 2019.

Predavanje biskupa Vukšića na međunarodnom skupu

u Rimu: "Put nenasilja: prema kulturi mira"
Na poziv kardinala Petera Turksona, prefekta papinskoga Dikasterija za
cjeloviti ljudskom razvoj ljudske osobe, vojni biskup u Bosni i Hercegovini
mons. Tomo Vukšić sudjelovao je i održao izlaganje na početku
dvodnevnoga međunarodnog skupa, koji održan u Rimu 4. i 5. travnja 2019. i
posvećen temi: „Put nenasilja: prema kulturi mira“. Dominirala su pitanja
razumijevanja postojećih konfliktnih i nasilnih situacija kroz prijedlog puta
nenasilja; zatim teologija mira i nenasilja, etika pravednoga mira i moral u
kontekstu nasilnoga svijeta; nenasilje i integralni ljudski razvitak, kultura
mira i dušobrižništvo u nasilnom kontekstu; te što Crkva može doprinijeti
kulturi mira i nenasilja. Na susret su sudjelovali predavači s raznih strana
svijeta.

U prvom dijelu svog izlaganja biskup Vukšić progovorio je o iskustvu

različitih vrsta nasilja. “Crkva Kristova i drugi muškarci i žene, koji žive u
Bosni i Hercegovini, na osobnoj i kolektivnoj razini, doživjeli su različite
vrste nasilja. U ovoj zemlji, vjerski vrlo složenoj i stoljećima sastavljenoj od
jake katoličke, pravoslavne i muslimanske prisutnosti, i s malom židovskom
zajednicom, tradicionalno se susreću također različite kulture i tradicije:
srednjoeuropska katolička, mediteranska katolička, pravoslavna bizantska i
bizantsko otomanska. U njoj također postoje povijesno tri velike etničke

116
skupine pri čemu pripadnost gotovo uvijek slijedi onu konfesionalnu: Srbi
(pravoslavci), Hrvati (katolici) i Bošnjaci (muslimani)“, kazao je biskup
Vukšić ističući da su se na ovom području događale različite vrste nasilja,
uvijek s teškim posljedicama. Kazao je da će o tome ukratko govoriti u pet
točaka: nasilje režimā iz prošlosti, rata, nesposobnosti sadašnjeg stanja,
ponašanje međunarodne moći i, konačno, neki prijedlozi za mirnu budućnost.

“Tijekom posljednjih nešto više od stotinu godina, samo da kratko podsjetim,

ovo područje živjelo je pod nevjerojatno različitim režimima: počevši od
teokratskog otomanskog, da bi se zatim prešlo na tri monarhistička režima:
austrougarski, jugoslavenski i komunističku ‘monarhiju’”, kazao je biskup
Vukšić dodajući da u Bosni i Hercegovini ljudi sada žive u nekoj vrsti
demokracije, više izvanjske nego stvarne, koju kontrolira visoki predstavnik
međunarodne zajednice. “Politički gledano, trenutno je Bosna i Hercegovina
podijeljena na dva teritorijalna entiteta. U jednom su apsolutna većina Srbi-
pravoslavni, a u drugom Bošnjaci-muslimani. To olakšava mnoge i česte
manipulacije protiv hrvatsko-katoličke manjine. U potrazi za rješenjem ove
situacije, Hrvati predlažu federalizaciju cijele zemlje, uz potporu i Europskog
parlamenta”, rekao je biskup Vukšić pojašnjavajući da kod Bošnjaka
prevladava unitarizam te da Srbima nije strano ni odcjepljenje. Kazao je i da
u Bosni i Hercegovini postoji poneka radikalna skupina na islamskoj matrici
te da je također bilo nekoliko atentata sa smrtonosnim posljedicama, ali u
manjoj mjeri nego što se to događa negdje drugdje.

U drugom dijelu svog izlaganja biskup Vukšić govorio je o ratnom nasilju i

njegovim posljedicama te podsjetio da je koncem dvadesetog stoljeća Bosna
i Hercegovina doživjela rat. “To jest, cijela ova zemlja i svi njezini muškarci
i žene, u razdoblju od 1991. do 1995. godine, doživjeli su razorno ratno
nasilje. Sasvim je istinito da se još snažno osjećaju duboke posljedice rana i
uništenja. Ali posljedice i promjene osjećaju se duboko također na razini
demografske prisutnosti. Zapravo, registrirano je smanjenja populacije u
apsolutnom smislu za sve etničke skupine. U relativnom smislu, s druge
strane, vidljiv je rast muslimanskog elementa i pad kršćanske prisutnosti.
Katolici su, prema rezultatima popisa iz 2013. godine, pali na oko 15%
stanovništva, pravoslavci na oko 31%, dok je muslimanska prisutnost, po
prvi put, prema istom popisu stanovništva, porasla na nešto više od oko 50%.
Time je Bosna i Hercegovina, nakon Albanije i Kosova, postala treća zemlja
u Europi s apsolutnom muslimanskom većinom. To je činjenica od nemale
važnosti. Tijekom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini ubijeno je 95.940
ljudi, uključujući vojnike i civile (Istražni i dokumentacijski centar, Sarajevo
2013.). U istom razdoblju, prema izvješću Caritasa Biskupske konferencije
Bosne i Hercegovine (1999.), 61,24% Hrvata-katolika, prisutnih na početku
rata, protjerano je u inozemstvo ili su se morali preseliti u druga područja u
Bosni i Hercegovini kao i 47,36% Bošnjaka muslimana, 44,24%

117
 pravoslavnih Srba i 44,94% ostalih”, kazao je biskup Vukšić te istaknuo da
ratni progoni i kasnije prepreke nisu dopustile povratak izbjeglica i ponovno
oživljavanje iseljenih područja što to je prouzročilo i tešku ekonomsku
situaciju kao i nedostatak radnih mjesta, društvenu nesigurnost, političku
manipulaciju, korupciju, nepravedne zakone, među kojima, prije svega
izborni, sve veću frustraciju koje su na kumulativnom principu uzrokovali
novu emigraciju i sve manju stopu nataliteta. Iznio je podatak da se u ovom
trenutku hrvatska (katolička) populacija više nego prepolovila podsjećajući
da je, prema državnom popisu stanovništva iz 1991. godine Hrvata u BiH,
koji su gotovo svi katolici, bilo oko 760.852, a krajem 2018. prema
biskupijskim procjenama njihov broj se smanjio na 365.688 u četiri biskupije
(Banja Luka 28.616, Sarajevo 147.139, Mostar, 171.453, Trebinje 18.480).

Biskup Vukšić potom je progovorio o odnosu između države i vjerskih

zajednica. „Godine 2004. država je donijela Zakon o slobodi vjere i pravnom
položaju Crkava i vjerskih zajednica, od kojeg je, međutim, zbog nedostatka
volje s državne strane vidljivo malo plodova“, kazao je biskup Vukšić te
podsjetio da je 2006. godine potpisan i Temeljni ugovor sa Svetom Stolicom
i 2010. godine Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika
Oružanih snaga, ali se čeka na njihovu provedbu, uključujući i vrlo
jednostavna pitanja kao što je npr. legalizacija vjerskih blagdana. Dodao je
da je situacija više ili manje ista kao i s Temeljnim ugovorom potpisanim s
pravoslavnim Patrijarhatom u Beogradu koji je kopija onoga sa Svetom
Stolicom. Pojasnio je da je Ugovor s Islamskom zajednicom još uvijek u
izradi i nije potpisan jer ga, prema onome što se čuje, ova Zajednica prije nije
željela, a sada bih htjela više od onoga što je priznato drugim dvjema. Biskup
Vukšić kazao je da bi u intenzivnija i povjerljivija suradnja između različitih
vjerskih zajednica također bi bila korisna u promicanju i obrani vlastitih
prava u odnosu na političke snage. „Neka od tih prava često se ne poštuju u
potpunosti: na primjer, poštivanje vjerskih sloboda i autonomije vjerske
zajednice, poučavanje vjeronauka u obrazovnim ustanovama, napredak u
duhovnoj skrbi vojnika, duhovnoj skrbi u bolnicama i u zatvorima,
ostvarenje zdravstvenog osiguranja vjerskih službenika, način dobivanja
dozvola za izgradnju sakralnih prostora itd“, kazao je biskup Vukšić te dodao
da se nerijetko negiraju i ostala prava: na primjer, djelomično prava učenika i
nastavnika u školama i fakultetima u vlasništvu vjerskih zajednica, primjena
zakona o vjerskim zajednicama i ugovori sa Svetom Stolicom i s drugim
vjerskim zajednicama, povrat nacionalizirane imovine iz vremena
komunističkog režima, itd.

Biskup Vukšić potom je kratko progovorio na temu: Društveni sklad i pravo

na mir je zadaća svih. Napomenuo je da se na područjima Jadrana oduvijek
križaju mnogi međunarodni interesi: strateški, politički, vojni, financijski,
gospodarski itd. dodajući da je ta pojava i danas prepoznatljiva. Rekao je da

118
se na lokalnoj razini, kao apsolutni prioritet, javlja obveza države poticati
stvaranje pravnih, socijalnih, političkih, kulturnih, vjerskih i ekonomskih
uvjeta za izgradnju pravednog i trajnog mira na temelju pravedne raspodjele
socijalnih dobara, pravodobno donošenje i primjena pravednih zakona,
promicanje dijaloga i puno poštivanje prava pojedinaca i triju konstitutivnih
naroda. Smatra da je za postizanje takvog cilja neophodna konkretna
suradnja između svih sastavnica društva uključujući i vjerske kako bi ojačali
povjerenje i postigli društveni sklad, gospodarski razvoj i materijalni
napredak, a prije svega na razini liječenja psihičkih rana i dubokih trauma.

U posljednjem dijelu biskup Vukšić govorio je pod podnaslovom: Doprinos

Crkve: evangelizacija i dijalog. Istaknuo je da je iz katoličke perspektive
prakticiranje evanđeoskih načela privilegirani put s obzirom na izgradnju
pravednog mira i jačanje društvenog sklada. Kazao je i da su ekumenizam i
međureligijski dijalog, koji su koncilski teološki koncepti, u pastoralnom
smislu in situ, egzistencijalni i moralni zahtjev svakodnevnog života, jer je
riječ o zemlji sastavljenoj od stanovništva podijeljenog u tri velike vjerske
skupine i tri različita naroda s brojnim kulturama. Kazao je i da postoji
dijalog između predstavnika različitih religija kao i Međureligijsko vijeće
koje se sastoji od predstavnika već spomenutih četiriju konfesija. Spomenuo
je i da se, najčešće na inicijativu katoličke strane, organiziraju: susreti,
studijski dani i programi, suradnja između karitativnih organizacija, posjeti
studenata i mladih, itd. Smatra poželjnim proširiti suradnju oko teoloških i
istinski vjerskih aktivnosti na svim razinama. „Katolička Crkva u Bosni i
Hercegovini, koju je netko nazvao raspetom Crkvom, uvjerena je da bi
evangelizacija, ekumenizam, iskreni međureligijski dijalog, iskrena
otvorenost i suradnja među društvenim sastavnicama pomogli uspostavi
društvenog sklada i ozdravljenju rana teške prošlosti. S tim ciljem također
treba ojačati savjest i vlastiti poziv vjerskih zajednica da moraju biti moralna
vertikala“, zaključio je biskup Vukšić.

Tajnik Tomašević sudjelovao na godišnjem susretu

generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija

U gradu Birminghamu u Velikoj Britaniji, od 1. do 4. srpnja 2019. održan je

47. godišnji susret generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija
(CCEE) na temu: „Odnos između hijerarhijske i karizmatske dimenzije u
Crkvi“. Na susretu u nadbiskupskoj bogosloviji – Koledžu sv. Marije u
Oscottu (St Marry's College Oscott) u predgrađu Birminghama, u kojemu se
za svećeništvo pripremaju bogoslovi šest engleskih biskupija, učešće je uzelo
40 sudionika iz 27 europskih biskupskih konferencija među kojima i sedam
biskupa. Sudjelovao je i generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević.

119
 Riječi pozdrava i dobrodošlice na otvaranju susreta uputili su: mons. Edward
Joseph Adams, apostolski nuncij u Velikoj Britaniji, kardinal Vincent
Nichols, nadbiskup Westminstera i potpredsjednik Vijeća europskih
biskupskih konferencija (CCEE), i mons. Bernard Longley, nadbiskup
Birminghama. Nuncij Adams u svom obraćanju istaknuo je da su poslani
služiti svima na europskom kontinentu i pomagati ljudima da u istini i ljubavi
otkriju tragove Božje prisutnosti i blizine. Nadbiskup Longley izrazio je
radost što se ovaj susret održava upravo u Koledžu u Oscottu i to na dan kad
je objavljeno da će blaženi kardinal John Henry Newman biti proglašen
svetim. Istaknuo je da je kardinal John Henry Newman preminuo upravo u
Birminghamu i da je upravo u ovom koledžu krizman nakon obraćenja na
katoličanstvo.

Kardinal Nichols zahvalio je generalnim tajnicima za njihov doprinos u radu

biskupskih konferencija u Europi. Kazao je da su pozvani i poslani biti u
ovom svijetu znak nade te se ukratko osvrnuo na aktualnu društveno-
političku situaciju. Izrazio je radost zbog najavljenog proglašenja svetim bl.
kardinala Newmana te podsjetio da je upravo ovom koledžu u Oscottu, u
kapeli gdje se može osjetiti „kucanje srca“ katolicizma u Engleskoj, bl.
kardinal Newman održao svoj poznati govor o „drugom proljeću“ na početku
Prvog pokrajinskog sabora u Westminsteru 1852. godine, nakon što je papa
Pijo IX. odlučio obnoviti katoličku hijerarhiju u Engleskoj.

Nakon što je generalni tajnik CCEE-a vlč. Martin Mihaliček u uvodnoj riječi
pojasnio da je tema susreta nadahnuta dokumentom Kongregacije za nauk
vjere Iuvenescit Ecclesia iz 2016. godine, generalni tajnik Biskupske
konferencije Engleske i Velsa vlč. Christopher Paul Tomas ukratko je
upoznao sudionike s poviješću katoličanstva u Engleskoj i s izazovima s
kojima su se tijekom povijesti susretali katolici na ovim prostorima. Kazao je
da u Engleskoj postoje 22 biskupije s oko 5,2 milijuna katolika. Istaknuo je
da je Katolička crkva u Engleskoj posebno prepoznatljiva po školstvu
napominjući da postoji 2236 škola koje pohađa oko 850.000 učenika.

U priopćenju CCEE-a, objavljenog po završetku susreta, stoji da je

predsjednica pokreta Fokolara dr. Maria Voce održala predavanje o
karizmatskoj dimenziji Crkve pod naslovom: Petrovski i marijanski profil:
zajedno za novu Pedesetnicu (Duhove). Kazala je da postoji „su-
bitnost“ između hijerarhijskih i karizmatičnih darova u Crkvi jer, nadahnuti
istim Duhom, i jedni i drugi imaju isto podrijetlo i isti cilj, iako u raznolikosti
uloga i zadataka. Smatra da je nužno pronaći konkretne način spajanja ovih
dviju dimenzija u praksi. Rekla je da, s jedne strane, pokreti i općenito
zajednice koje nastaju iz karizme, moraju živjeti dobro uklopljene u cijelu
crkvenu strukturu kojoj pripadaju i kultivirati plodnu razmjenu sa svim
drugim stvarnostima, ali i da, s druge strane, mjesna Crkva, biskupije i župe

120
trebaju biti otvorene za bogatstvo i raznolikost karizmi koje ovi pokreti i
zajednice u sebi nose. Gospođa Voce istaknula je da su-bitnost, ali i
sinodalnost i uzajamnost, koje nužno vode izlaženju, vanjskoj projekciji,
trebaju nadvladati napast samo-očuvanja te da „osiguravanje crkvenosti
karizmi ne bi trebalo značiti odvođenje u unutrašnjost Crkve, nego radije
guranje prema vani, svako prema vlastitoj specifičnosti“. Smatra da nije riječ
o tome da svi zajedno rade istu stvar, stojeći „kod kuće“, nego da se kreću „u
najrazličitijim smjerovima, potaknuti zajedničkom tjeskobom da dođemo do
krajeva zemlje“. Na kraju je govorila o perspektivi koja je bila posebno draga
Chiari Lubich te istaknula marijanski profil Crkve kao dimenziju koja „uči
kako dati život autentičnom generativnom pastoralu“.

Mons. Kevin McdDonald, umirovljeni nadbiskup Southwarka i bivši tajnik

Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, održao je predavanje na
temu: Karizma i institucija: pitanje i horizonti. Podsjetio je na ono što je papa
Franjo rekao o katoličkoj karizmatskoj obnovi, u statutima Charisa, jer otvara
neke vrlo relevantne teološke i kulturne perspektive o toj temi. „Papa Franjo
imao je osobno i izravno iskustvo karizmatske obnove od vremena kada je
bio nadbiskup Buenos Airesa i taj je kontekst značajno utjecao na njegovu
percepciju obnove. Obnovu je opisao kao 'struju ekumenske milosti'. To je
ključno. Za njega karizmatska obnova je stvarnost i istinski ekumenski dar, a
ja to kažem kako bih istaknuo od početka da naša tema ima jasnu ekumensku
dimenziju“, kazao je nadbiskup McdDonald. Istaknuo je da je karizmatska
obnova stoga ekumenska milost i dar izliven na sve kršćane i stoga milost
koja bi trebala ujediniti kršćane, koja bi trebala potaknuti pomirenje između
odvojenih kršćanskih zajednica. Rekao je da se „cjelovita dimenzija
karizmatske obnove sastoji u prepoznavanju darova jednih drugih i upravo
zato to je dimenzija napretka prema svjetskom miru“.

Tajnici četiri Komisije CCEE-a (evangelizacija i kultura, obitelj i život,

mladi, socijalni pastoral) podnijeli su svoja godišnja izvješća, a bilo je riječi i
o djelovanju COMECE-a.

Tajnici europskih biskupskih konferencija ukratko su predstavili najvažnija

događanja na području pojedine biskupske konferencije.

Sudionici susreta posjetili su crkvu i svetište blaženog kardinala Newmana u

Birminghamu. Također su posjetili jednu zgradu bivšeg bogatijeg
zemljoposjednika nedaleko od Birminghama (Harvington Hall), koja je
pretvorena u muzej, a u kojoj je bilo tajno skrovište katoličkih svećenika koji
su djelovali u vrijeme progona Katoličke Crkve u Engleskoj.

121
 Sljedeći susret generalnih tajnika Europskih biskupskih konferencija održat
će se od 1. do 4. srpnja 2020. u St. Gallenu u Švicarskoj, gdje se nalazi i
sjedište CCEE-a.

Tajnik Tomašević sudjelovao na godišnjem susretu osoba

zaduženih za medije i glasnogovornika
europskih biskupskih konferencija

U rezidenciji Malteške biskupije u malteškom gradu Floriana, koji s glavnim

gradom Malte Vallettom čini jednu cjelinu, u organizaciji Vijeća europskih
biskupskih konferencija (CCEE), od 17. do 19. lipnja 2019. održan je
redoviti godišnji susret osoba zaduženih za medije i glasnogovornika
europskih biskupskih konferencija na temu: Komunikacija u kriznim
situacijama. Predsjedao je kardinal Angelo Bagnasco, predsjednik CCEE-a,
a domaćin je bio mjesni biskup i predsjednik Malteške biskupske konferencije
mons. Charles J. Scicluna. Sudjelovali su predstavnici biskupskih
konferencija iz 27 europskih zemalja među kojima i glasnogovornik
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i urednik Katoličke tiskovne
agencije BK BiH mons. Ivo Tomašević. Osim radnog dijela, sudionici susreta
imali su prigodu upoznati se s bogatom poviješću ovog otoka i države s
posebnim naglaskom na malteške vitezove, zatim razgledati glavni grad
Vallettu i sudjelovati na Svetoj misi u konkatedrali sv. Ivana koju je
predvodio kardinal Bagnasco. Također su sudjelovali na Euharistijskom
slavlju u katedrali sv. Pavla u drevnom gradu Mdini, koje je predvodio
mjesni biskup Scicluna, te molili u spilji u kojoj je, nakon brodoloma, jedno
vrijeme živio i djelovao sv. Pavao apostol, a iznad koje je napravljena vrlo
lijepa crkva. Na mrežnoj stranici CCEE-a objavljeno je i priopćenje o
radnom dijelu susreta koje prenosimo u cijelosti:

Komunikacija u kriznim situacijama

Kako se sučeliti i komunicirati u kriznoj situaciji? Postoje li standardne

strategije? Koja je uloga tiskovnog ureda? Ovo su neka od pitanja kojim je
otvoren godišnji susret osoba zaduženih za medije i glasnogovornika
europskih biskupskih konferencija (CCEE).

53 sudionika iz 27 europskih zemalja okupili su se na Malti da bi od 17. do

19. lipnja 2019. razgovarali o važnim pitanjima u vezi s komunikacijom i
medijima.

Susret pod nazivom „Komunikacija u kriznim situacijama“ započeo je u

kuriji Malteške nadbiskupije pozdravnim govorima pomoćnog biskupa mons.

122
Josepha Galea-Curmia i generalnog tajnika CCEE-a vlč. Martina
Michaliceka.

Radni dio susreta otvorio je kardinal Angelo Bagnasco, predsjednik CCEE-a,

koji se u svom izlaganju usredotočio na izazove i mogućnosti koje nude novi
mediji te podsjetio sudionike da je „potrebno živjeti kao protagonisti;
poznavati mrežne rječnike i rizike, dati motivaciju, ali iznad svega biti
vjerodostojan izvor koji djeluje iz transparentnosti i služenja Istini, ali uvijek
i u svakom slučaju, vlastitim načinom života i vlastitim načinom djelovanja“.

Profesor na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu Yago De la Cierva

održao je glavno predavanje o tome kako se sučeliti i komunicirati kriznu
situaciju, o ulozi tiskovnog ureda u službi Katoličke Crkve. Ukazao je na
najbolje prakse u crkvenoj komunikaciji na području u prevenciji, pripreme i
komunikacije tijekom kritičnih razdoblja.

Drugi dan susreta otvoren je razmjenom iskustava, a pojedine osobe

zadužene za medije u biskupskim konferencijama govorile su kako su se
sučelili s kriznim situacijama vezanim uz pitanja ekonomije i
transparentnosti, seksualnog zlostavljanja maloljetnika, dolaska izbjeglica i
odnosa s institucijama.

Nadbiskup Charles J. Scicluna, predsjednik Malteške biskupske konferencije

i pomoćnik tajnika Kongregacije za nauk vjere, osvrnuo se na susret o zaštiti
maloljetnika u Crkvi, koji je u veljači 2019. održan u Vatikanu i objasnio
nova proceduralna pravila Crkve u borbi protiv seksualnog zlostavljanja, a ta
pravila utvrđena su u apostolskom pismu pape Franje Vos estis lux mundi (Vi
ste svjetlo svijeta).

Mons. Scicluna također se prisjetio dirljivih iskustava susreta sa žrtvama

seksualnog zlostavljanja sa strane članova klera; istaknuo je patnje tih žrtava
i potrebu da se prema njima postupa sa suosjećanjem i poštovanjem.

Dragocjen je bio susret s dr. Paolom Ruffinijem, prefektom Dikasterija za

komunikaciju Svete Stolice, koji je objasnio dokle se došlo u procesu
reforme komunikacije u Vatikanu. U dijalogu sa sudionicima predložio je
sredstva i prihvatio prijedloge za zajednički rad u službi poslanja Crkve.

Osobe zadužene za medije i glasnogovornici na kraju svoga susreta kao

zaključak istaknuli su da tema komunikacije u kriznim situacijama nije samo
jedna od brojnih tema u njihovom programu rada nego u ovom vremenu ta
tema postaje sve više tema par excellance njihovoga poslanja. Međutim,
svjesni smo da ne smijemo dopustiti da nas slomi paralizirajuća zauzetost i

123
 strah, nego moramo nastojati da to bude pogodan trenutak za obnovljeno
nastojanje.

Evo nekih riječi koje su često ponavljane na susretu, a koje mogu biti temelj
budućeg djelovanja:

- Povjerenje
To je ono što daje okus našem radu. Bez povjerenja naša misija nema smisla.
Povjerenje za primanje, ali i za davanje.

- Promjena
To nije element okvira, konteksta, vanjskog izgleda, kao što se do sada
možda moglo shvatiti. Promjena se mora dogoditi u samom središtu
čovječanstva. Da bi promjena bila duboka, mora dotaknuti prethodno
neistražene subjektivne dubine.

- Slušanje
Temeljno je za komunikaciju i izvor istinskih odnosa, gdje se razvija
autentična informacija koja nije jednostavan prijenos vijesti, nego prije svega
raspoloživost, obogaćivanje, odnos.

- Suosjećanje
Prisjećamo se riječi Svetog Oca upućenih biskupima Centralne Amerike
tijekom Svjetskog dana mladih u Panami: „Također i u katoličkim
sredstvima društvene komunikacije nema suosjećanja. Ima raskola, osuda,
zloće, bijesa, precijenjenosti sebe, prijave krivovjerja ... Neka se ne izgubi u
našoj Crkvi suosjećanje (…) Kristova Crkva je Crkva suosjećanja“.

- Služenje
Naše djelovanje ima jedinstvenu osobitost: biti u služenju… „Ljubav –
podsjeća često papa Franjo - jest konkretno služenje koje činimo jedni
drugima. Ljubav nisu riječi, to su djela i služenje; ponizno služenje“.
Komuniciranje je također čin ljubavi iskazan drugome; zato ne može nego
biti služenje.

- Istina
„Istina će vas osloboditi“ je hod, horizont prema kojem treba težiti. To je
odgovornost koja zahtijeva odgoj sebe i odgajanje drugih u razlučivanju,
istinitosti i produbljivanju.

Svjesni su da krize sve više postaju dio zajedničkog dnevnog reda i da

zahtijevaju sučeljavanje svih zajedno s tim krizama.

124
Tajnik Tomašević sudjelovao na susretu
generalnih tajnika biskupskih konferencije Srednje Europe

U Zagrebu je 19. i 20. rujna 2019. održan susret generalnih tajnika

biskupskih konferencija Srednje Europe. Na susretu je sudjelovalo desetak
generalnih tajnika biskupskih konferencija Srednje Europe, među kojima i
generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo
Tomašević, te generalni tajnik Vijeća europskih biskupskih konferencija
(CCEE) don Martin Michalíček.

Na početku susreta generalne tajnike je pozdravio predsjednik Hrvatske

biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Generalnim je
tajnicima poželio dobar rad i izrazio nadu da će ovaj susret pridonijeti
konstruktivnom jačanju kolegijaliteta. „Srednja Europa je srce Europe. Taj je
prostor oduvijek bio važan za Europu i vjerujem da će i ubuduće imati važnu
ulogu posebno s obzirom na ulogu Crkve koju vršimo u ovome vremenu“,
rekao je nadbiskup Puljić.

U ime Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj okupljene je pozdravio

mons. Janusz Stanisław Błachowiak koji je podsjetio kako Crkva u Hrvatskoj
trenutno očekuje dolazak novog nuncija te sudionicima poželio dobar te
dobar „ljudski susret“ među njima. Sudionicima susreta obratio se zatim
domaćin, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije hvarski biskup
Petar Palić koji je okupljenim generalnim tajnicima izrazio dobrodošlicu.

Tim se susretom, kako je u svojem obraćanju na otvorenju susreta istaknuo

generalni tajnik Austrijske biskupske konferencije dr. Peter Schipka, želi
pokazati da treba njegovati zajedništvo među biskupskim konferencijama
Europe da se ne dogodi da pojedine Crkve i pojedine zemlje još uvijek ostaju
iza nekadašnje Željezne zavjese. “Na tome što možemo biti u Zagrebu i
gostoljubivosti zahvaljujemo biskupu Paliću i Hrvatskoj biskupskoj
konferenciji. Nakon dva susreta u Beču, ovaj je susret korak dalje u uspostavi
prijateljstva i uzajamnog povjerenja, da bismo bili snažno sredstvo mira u
našim zemljama, u Europi i Crkvi”, rekao je generalni tajnik Austrijske BK.

U izjavi nakon otvorenja susreta nadbiskup Puljić je rekao kako je to treći

takav susret generalnih tajnika Srednje Europe po uzoru na europske biskupe
koji također imaju svoje zajedničke susrete i zasjedanja. Susret je, kako je
rekao, posvećen razmišljanju o zajedničkim nadama, problemima i
planovima jer Srednja Europa je važna za cijelu Europu. Podsjetio je i na
riječi generalnog tajnika Petera Schipke da je još uvijek ostala u glavama
podijeljenost na Istok i Zapad. „Mi kao Crkva prelazimo te granice i zapravo
prva „povreda“ one stroge podijele Europe nakon Drugoga svjetskog rata
bila je 1978. kad su kardinali izabrali za papu Ivana Pavla II. iz istočne

125
 Europe. I on je zaista zanesenjak, bio je zaljubljenik u ujedinjenu Europu i
sanjao je Europu od Urala do Portugala i na nama je sada zadaća da tu
podjelu koja je postojala pola stoljeća prevladavamo, jer ona je još uvijek u
glavama, dok u stvarnosti ona ne postoji. Europa je sad postala bez granica
ali treba pomoći a to može samo Crkva i zato je uloga Crkve neobično važna
u budućem vremenu za Europu“, rekao je nadbiskup Puljić.

Primijetio je kako u Crkvi postoji sve veća svijest o važnoj ulozi i zadaći
Crkve u Europi i ta svijest dolazi do posebnog izražaja na plenarnim
zasjedanjima Vijeća europskih biskupskih konferencija koja se održavaju
svake godine a ove će se godine održati u Santiago de Composteli. „Crkva
nema nekog političkog ili ekonomskog ili drugog utjecaja ali smo svjesni da
smo jedna Crkva, da Crkva može izvršiti jedan pozitivan utjecaj i mislim da
se to osjeti. To je Ivan Pavao II. započeo nakon pada Berlinskog zida kad je
sazvao biskupe iz cijele Europe da daju vlastiti doprinos izgradnji Europe bez
granica. I mi nastavljamo tu ideju okupljanja biskupa jednom godišnje i to
ciljano u smislu da se sve više povezujemo, da dijelimo muke i probleme,
radosti i nade“, rekao je nadbiskup Puljić.

Na kraju svoga susreta generalni tajnici posjetili su, 20. rujna 2019. prostorije
i djelatnike Hrvatske katoličke mreže koji djeluju u zgradi Hrvatske
biskupske konferencije. (kta/ika)

Ravnatelj Katehetskog ureda BK BiH Mlakić sudjelovao

na Međunarodnom susretu u Rimu

Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije organiziralo je

međunarodni susret u Rimu od 28. do 30. studenog 2029. godine s temom
Crkva koja izlazi – prihvat i perspektive apostolske pobudnice Evangelii
Gaudium objavljene prije šest godina. Trodnevni susret na kojem su
sudjelovali predstavnici iz 63 zemlje (1300 sudionika) bio je posvećen
plodovima apostolske pobudnice pape Franje u kojoj je papa, u svjetlu
Biskupske sinode o novoj evangelizaciji (2012.) iznio svoj pastoralni
program. Biskupsku konferenciju Bosne i Hercegovine predstavljao je
ravnatelj Katehetskog ureda BK BiH dr. Tomislav Mlakić.

Susret je započeo u Dvorani Pavla VI. svjedočanstvom Chiare Amirante

Radost Evanđelja, utemeljiteljice i predsjednice pokreta Nuovi Orizzonti iz
Italije. Nakon tog svjedočanstva sudionike susreta pozdravio je predsjednik
Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije nadbiskup Rino
Fisichella. Prvo predavanje održao je tajnik spomenutog vijeća nadbiskup
Octavio Ruiz Arenas s temom Evangelii Gaudium pet godina nakon prvog

126
međunarodnog susreta. Uslijedila su dva predavanja/svjedočanstva: Duh
Sveti – protagonist evangelizacije dominikanca Timothya Radcliffea i
Kerigma – središte evangelizacije isusovca Marka Ivana Rupnika.

Drugi dan susreta započeo je svjedočanstvom kanadske obitelji Regnier koja

je 1988. godine na nekoliko kanadskih sveučilišta utemeljila studentske
misionarske zajednice pod nazivom Catholic Christian Outreach. Uslijedilo
je predavanje kardinala Luisa Antonia Taglea, koji je nakon ovog susreta
imenovan prefektom Kongregacije za evangelizaciju naroda, Narod Božji –
hodočasnici i evangelizatori. Posljednje predavanje drugoga dana susreta
imao je pomoćni biskup Bogoge (Kolumbia) mons. Pedro Salamanca
Mantilla – Obnova župnih struktura. Poslijepodnevni sati bili su rezervirani
za četiri radionice: 1. Revolucija suosjećanja, 2. Mladi, kao ulični
propovjednici, 3. Obitelj – srce evangelizacije i 4. Župnici koji mirišu po
stadu

Zadnji dan susreta bio je rezerviran za još tri svjedočanstva. Prvi je govorio o
Socijalnim odjecima naviještanja Evanđelja Luigi Ciotti, utemeljitelj Gruppo
Abele i predsjednik Libera iz Italije. Na temu Radost Evanđelja – glasovi s
raznih strana svijeta, govorili su maronitski nadbiskup Alepa (Sirija),
Mathew Kelly, utemeljitelj Dynamic Catholic iz Amerike i Antonio Ramirez
Marquez iz Meksika.

Susret je završen susretom s papom Franjom koji je u svom nagovoru

ponovno naglasio da radost Evanđelja izvire iz osobnog susreta s Isusom
podsjećajući na osobni susret Magdalene s Isusom na uskrsno jutro. Sveti
otac je zahvali svima na svjedočanstvu vjere u današnjem svijetu i ohrabrio
one koji se susreću s trpljenjima i poteškoćama u naviještanju Evanđelja
stavljajući za uzor prve kršćane koji su bili progonjeni.

Docent Ilija Marković sudjelovao na IV. Susretu pravnih

savjetnika europskih biskupskih konferencija u Bratislavi
Vijeće biskupskih konferencija Europe (CCEE) organiziralo je u periodu od
2. do 5. prosinca ove godine susret pravnih savjetnika biskupskih
konferencija Europe. Ovo je bio četvrti po redu susret, a održan je u
Bratislavi. Na susretu je prisustvovalo ukupno 22 pravna savjetnika uz
sudjelovanje Angela kard. Bagnasca, predsjednika CCEE, generalnog
tajnika vlč. Martina Mihalíčeka, njegovih zamjenika, te tajnice CCEE. U ime
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sudjelovao je docent na Docent
na Katedri kanonskog prava Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u

127
 Sarajevu vlč. dr. sc. Ilija Marković čije izvješće prenosimo u skraćenom
obliku.
Program susreta je predviđao okupljanje svih sudionika do večernjih sati u
hotelu Devín u kojem su se i održavali sastanci i predavanja. Prvi radni dan
susreta (utorak, 3. prosinca) započeo je s uvodnim pozdravima predsjednika
CCEE-a kard. Bagnasca, te nadbiskupa Bratislave mons. Stanislava
Zvolenskog kao domaćina susreta. Nakon uvodnih pozdrava i tehničkih
smjernica uslijedila su dva izlaganja Miguela Á. Ortíza, redovitog profesora
ženidbenog prava na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu.
Drugoga dana susreta (srijeda, 4. prosinca), u prijepodnevnom terminu
uslijedila su dva predavanja. Prvo predavanje je bilo na temu prigovora
savjesti, tema koja je sve više prisutna u europskim društvima, posebno na
području medicine i kod zdravstvenih djelatnika. Izlagač je bio Venerando
Marano, redoviti profesor na Fakultetu kanonskog i crkvenog prava rimskog
sveučilišta Tor Vergata. Drugo predavanje je bilo na temu govora mržnje
koje je sve više prisutno u medijima i društvu... .
Posljednji radni dan susreta (četvrtak, 5. prosinca) započeo je sv. Misom u
katedrali sv. Martina koju je predvodio kard. Bagnasco. U prijepodnevnom
terminu uslijedilo je predavanje glede novih pravnih odredbi na području
zemalja Europske unije koje je imao Alessandro Calcagno, zamjenik
generalnog tajnika i pravnog savjetnika Vijeća biskupskih konferencija
Europske unije (COMECE).
Dogovoreno je da sljedeći susret bude za dvije godine, a o točnom mjestu
i terminu će naknadno biti više informacija.

Voditelj Ureda za mlade BK BiH vlč. Maršić sudjelovao

na Susretu izaslanika za pastoral mladih u Rimu

Voditelj Ureda za mlade BK BiH vlč. Maršić sudjelovao na Susretu

odgovornih za rad sveučilištaraca i mladih koji je održan od 7. do 9. ožujka
2019. u sjedištu Talijanske biskupske konferencije Rimu. Riječ je o
zajedničkom sastanku nacionalnih izaslanika za pastoral mladih i sveučilišta
Europskog biskupskog vijeća. U organizaciji Tajništva i Komisije za mlade
CCEE-a, na ovom sastanku sudjelovalo je više od 50 delegata gdje su
imenovani predstavnici dvaju odjeljenja ove komisije koji dolaze iz cijele
Europe kako bi razmotrili i podijelili svoja gledišta o pastoralu mladih u
svjetlu Biskupske sinode o mladima, nakon nedavnog Svjetskog dana mladih
u Panami, stoji u izvješću vlč. Maršića s ovog susreta.
Sastanak je započeo pozdravom kardinala Angela Bagnasca, nadbiskupa
Genove i predsjednika CCEE-a; zatim je uslijedio pozdrav mons. Jean-
Claudea Hollericha, luksemburškog nadbiskupa i predsjednika Komisije za
mlade, kao i pozdrav mons. Mareka Jedraszewskog, nadbiskupa Krakova i
voditelja Odjela sveučilišta. Otac Michele Falabretti, voditelj Sluzbe

128
talijanskog pastorala mladih, ponovno je podsjetio i govorio na temu
„Pripreme i dani Sinode. Novost ovog sastanka“. Doktor Paul Metzlaff,
izaslanik Odjela za njemački pastoral mladih, govorio je na temu „Mladi
protagonisti Sinode. Njihova sudjelovanje u djelima“. Otac Giacamo Costa S.
I., posebni tajnik Sinode o mladima, predstavio je: „Završni dokument.
Analiza i perspektive budućnosti“. Otac Joao Chagas, voditelj Ureda za
mlade i Dikasterija za laike, obitelj i život, pratio je put ujedinjenja velikih
događaja i običnog života govoreći na temu „Nakon Svjetskog dana mladih.
Pastoral mladih i svakodnevni život“.
Na kraju sastanka najavljeno je da ce se novi Europski simpozij o
mladima održati u Krakovu od 20. do 23. listopada 2020., u stogodišnjici
rođenja i na dan liturgijskog blagdana svetog Ivana Pavla. II. - 22. listopada.

Mladi iz Bosne i Hercegovine

na Internacionalnom forumu mladih u Rimu
Od 19. do 22. lipnja 2019.. u Rimu je održan 11. Međunarodni forum
mladih kojemu je tema Sinodalno putovanje mladih i odraslih u Crkvi. Ovo
je posljednja etapa procesa čiji je središnji dio bila Biskupska sinoda u
listopadu 2018. godine. Više od 200 mladih kroz nekoliko dana iznosilo je
svoja mišljenja, iskustva i prijedloge na temu mladih u akciji u sinodalnoj
Crkvi.
Na otvaranju programa kardinal Kevin Farrell naglasio je da svi dolazimo
iz različitih zemalja i različitih okolnosti te drugima predstavljamo svoje
Crkve. Kroz zajedničke aktivnosti - radove po skupinama, panele, predavanja
i druženja – mladi su dijelili svoja iskustva i mišljenja o posljednjem
objavljenom dokumentu, te ideje za provedbu tih riječi u djelo. Krist živi! To
je naslov Papine pobudnice koju je potpisao 25. ožujka i na kojoj se temelji
ovaj susret. „Naš Gospodin živi, on nas voli i naš je prijatelj. To nikada ne
smijemo zaboraviti“, istaknuo je papa u navedenoj pobudnici te naglasio
kako ovim dokumentom želi prenijeti poruku da su mladi sadašnjost Crkve -
ne prošlost, ne budućnost, nego sadašnjost! To nam jasno naglašava
napisanim redcima u Christus vivit.
To su mladi ispunjeni radošću u čijim srcima Krist živi. U subotu, na
posljednji dan Foruma, susreli smo se s Papom na trgu svetoga Petra. Cijelo
ovo putovanje zaključio je ohrabrujućim riječima. Sinoda nikada ne završava,
ona predstavlja naš zajednički hod, dijalog, proces koji traje. Mi nismo važan
dio Crkve, mi jesmo Crkva! Bosnu i Hercegovinu na ovom značajnom
susretu kao predstavnici Biskupske konferencije BIH, predstavljali su
Nikolina Zovko i Josip Milanović.

129
 IMENOVANJA, RAZRJEŠENJA I ODOBRENJA
Imenovanje Vlč. Šime Maršića na službu ravnatelja Ureda za mlade
Biskupske konferencije BiH na 5 godina. Dekret br. 88/2019., 24. travnja
2019.

Praesentibus litteris za P. Marka Hrgotu, OFM, za pastoralnu brigu Hrvata

katolika u Wollongongu, Australija. Dekret: br. 89/2019., 24. travnja 2019.

Imenovanje članova Organizacijskog odbora za proslavu IV. susreta

svećenika BiH: mons. Anto Orlovac, mons. Luka Tunjić, fra Damir Pezer,
preč. Franjo Tomić, vlč. Tomislav Mlakić, fra Stipan Klarić, don
Tomislav Ljuban i mons. Ivo Tomašević. Dekret br. 89/2019., 25. travnja
2019.

Imenovanje članova Organizacijskog odbora za proslavu Obiteljskog dana u

BiH u Kupresu: fra Stjepan Ćurčić, don Ivan Štironja, vlč. Davor Klečina,
fra Ivica Matišić, vlč. Tomislav Mlakić i mons. Ivo Tomašević. Dekret br.
119/2019., 4. lipnja 2019.

Praesentibus litteris za vlč. Vinka Puljića za pastoralnu brigu Hrvata

katolika u Göttingenu-Braunschweigu, Njemačka. Dekret br. 128/19., 17.
lipnja 2019.

Praesentibus litteris za P. Ivicu Radića, OFM za pastoralnu brigu Hrvata

katolika u Aachenu, Njemačka. Dekret br. 234/19., 31. listopada 2019.

Praesentibus litteris za P. Pavu Filipovića, OFM za pastoralnu brigu Hrvata

katolika u Göpping-Geislingen-u, Njemačka. Dekret br. 235/19., 31.
listopada 2019.

Praesentibus litteris za P. Ivicu Jurišića, OFM za pastoralnu brigu Hrvata

katolika u Krefeldu, Njemačka. Dekret br. 236/19. 31. listopada 2019.

Praesentibus litteris za vlč. Miodraga Brkana za pastoralnu brigu Hrvata

katolika u Melbourneu –Sunshine, Australija. Dekret br. 258/19., 11.
prosinca 2019.

Imenovanje članova u Vijeće za katehezu i novu evangelizaciju BK BiH:

don Ante Pavlović, vlč. Tomislav Mlakić, vlč. Marko Vidović, fra Stipe
Biško, s. Mirjam Ramljak i gosp. Viktor Zubac. Dekreti: br. 210 (1-7), 30.
rujna 2019.

130
Imenovanje članova na novi mandat u Vijeće za kler BK BiH: vlč. Ivan
Štironja,Fra Stipan Klarić, mons. Slađan Ćosić, vlč. Zlatko Matić i fra
Danimir Pezer. Dekret br. 211(1-5)/2019., 30 rujna 2019.

Imenovanje članova na novi mandat u Vijeće za liturgiju BK BiH: mons.

Tomo Knežević, vlč. Marko Stanušić, vlč. Niko Luburić, gosp. Mario
Glibić, fra Anthony Burnside i s. Vinka Bešlić. Dekret br 212 (1-6)/2019.,
30 rujna 2019.

Imenovanje članova na novi mandat u Komisiju „Justitia et Pax“ BK BiH:

vlč. Josip Vajdner, vlč. Oliver Jurišić, mons. Franjo Topić i fra Franjo
Radman. Dekret br 213(1-4)/2019., 30 rujna 2019.

Imenovanje članova na novi mandat u Vijeće za ekumenizam i dijalog među

religijama i kulturama BK BiH: mons. Mato Zovkić, fra Marijan Karaula,
vlč. Niko Ikić, vlč. Marijan Stojanović, don Ivo Šutalo i fra Iko Skoko.
Dekret br. 214(1-6) /2019., 30. studenog 2019.

Imenovanje članova u Stručno tijelo za prijenos liturgijskih slavlja BK BiH:

mons. Ivica Božinović, fra Damir Pavić, p. Mato Anić, vlč. Josip Vajdner,
gosp. Mario Glibić, gđica Marina Knežević i mons. Ivo Tomašević.
Dekret br. 215(1-7)/2019., 30. rujna 2019.

Imenovanje članova na novi mandat u Nadzorno vijeće za Caritas BiH: gosp.

Anton Martinović, gosp. Stiepo Andrijić, vlč. Nikola Lovrić, preč. Pero
Ivan Grgić i don Ivan Štironja. Dekret br. 216(1-5)/2019. 30. rujna 2019.

Imenovanje članova na novi mandat u Vijeće za sredstva društvenog

priopćivanja BK BiH: mons. Ivo Tomašević, gosp. Brane Vrbić, fra
Gabrijel Mioč, fra Iko Skoko, vlč. Josip Vajdner, vlč. Žarko Vladislav
Ošap, fra Janko Ćuro i p. Mato Anić: Dekret br. 217(1-8)/2019., 30. rujna
2019.

Imenovanje članova u Vijeće za bogoslovna sjemeništa BK BiH: vlč.

Zdenko Spajić, vlč. Oliver Jurišić, don Milenko Krešić, vlč. Žarko
Vladislav Ošap, Don Ivo Šutalo, fra Miro Relota, fra Danijel Nikolić, fra
Emanuel Josić, preč. Michele Capasso i vlč. Jošt Mezeg. Dekret br. 218
(1-10)/2019., 30. rujna 2019.

Imenovanje članova u Vijeće za mala sjemeništa BK BiH: vlč. Željko Marić,

vlč. Predrag Ivandić, vlč. Jakov Kajinić, don Ivan Štironja, fra Ivan
Nujić, fra Josip Ikić, fra Marinko Štrbac, vlč. Žarko Ladislav Ošap.
Dekret br. 219(1-8)/2019., 30. rujna 2019.

131
 Imenovanje članova u Vijeće za laike BK BiH: vlč. Šimo Maršić, vlč. Boris
Ljevak, don Mladen Šutalo, gđa Dragana Mišanović, gđa Ivana Vidović,
gosp. Siniša Skočibušić, gosp. Dinko Periša, fra Marin Karačić, gosp.
Mirko Puđa i fra Davor Petrović. Dekret br. 221(1-10)/2019., 30. rujna
2019.
Imenovanje članova na novi mandat u Vijeće za obitelj BK BiH: vlč.
Tomislav Mlakić, don Ivan Štironja, gđa Ana Huml Žontar, gđa Verica
Mišanović, gđa Sanda Smoljo, gosp. Josip Gelo, fra Sretan Ćurčić, vlč.
Marko Crnjak. Dekret br. 222(1-8)/2019., 30. rujna 2019.
Imenovanje mons. Ivice Božinovića kao dopredsjednika Pedagoškog vijeća
za vršitelja dužnosti predsjednika Pedagoškog Vijeća „Katoličkih škola za
Europu“ do izbora novoga predsjednika. Dekret br. 271/2019., 26. studenog
2019.

Papa Franjo prihvatio odreknuće od službe pomoćnog

biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara
Tiskovni ured Svete Stolice, 18. listopada 2019. objavio je da je Sveti Otac
papa Franjo prihvatio odreknuće od službe koje je zamolio pomoćni biskup
vrhbosanski mons. Pero Sudar.
Mons. Pero Sudar rođen je 3. srpnja 1951. u Barama, općina Konjic, župa
Solakova Kula u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Osnovnu školu pohađa u
Barama i Seonici, a gimnaziju kod Isusovaca u Zagrebu i Dubrovniku.
Filozofsko-teološki studij završava u Sarajevu, gdje je 29. lipnja 1977.
zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon jednogodišnjega
pastoralnog iskustva u župi Komušini upućen je na studij kanonskoga prava
u. Rim. Tijekom šestogodišnjeg studija u Rimu na Papinskim sveučilištima
Gregorijana i Urbanijana doktorirao je iz kanonskog prava na temu Pojam
fizičke osobe u zakonodavstvu Crkve te završio studij ateizma i Rimske Rote.
Po povratku u Sarajevo, u jesen 1985., povjerena mu je služba sudskog
vikara i člana Ordinarijata. U ljetnome semestru 1986. počinje predavati na
Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji, a u jesen 1989. izabran je za dekana i
rektora Vrhbosanske katoličke bogoslovije.
Za naslovnog biskupa Selje i pomoćnog biskupa Vrhbosanske nadbiskupije
imenovan je 10. svibnja 1993., a posvećen je u tijekom rata u katedrali u
opkoljenom Sarajevu 6. siječnja 1994. U Biskupskoj konferenciji BiH vršio
je službu generalnog tajnika, predsjednika komisije "Pravda i mir" i Komisije
za odnose s državom BiH, a bio je i predsjednik Katehetskoga vijeća i
Nadzornoga vijeća Caritasa BiH. Predsjednik je Vijeća HBK i BK BiH za
inozemnu pastvu i Pedagoškog vijeća Sustava katoličkih škola za Europu BK
BiH. (kta)

132
VIJEĆA I KOMISIJE BISKUPSKE
KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE

SASTAV

Stalno vijeće BK BiH

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi:
Biskup Tomo Vukšić, dopredsjednik
Biskup Pero Sudar, član

Komisija za nauk vjere BK BiH

Biskup Tomo Vukšić, predsjednik

Članovi:
Biskup Ratko Perić, Mostar
Biskup Marko Semren, Banja Luka

Vijeće za bogoslovna sjemeništa BK BiH

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi:
Preč. Zdenko Spajić, Sarajevo
Vlč. Oliver Jurišić, Sarajevo
Don Milenko Krešić, Mostar
Fra Miro Relota, Sarajevo
Fra Danijel Nikolić, Sarajevo
Fra Emanuel Josić, Sarajevo
Don Michele Capasso, Sarajevo
Vlč. Jošt Mezeg, Sarajevo
Don Ivo Šutalo, Mostar
Preč. Žarko Vladislav Ošap, Banja Luka

133
 Vijeće za mala sjemeništa BK BiH

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi:
Preč. Željko Marić, Sarajevo
Vlč. Predrag Ivandić, Banja Luka
Vlč. Jakov Kajinić, Sarajevo
Fra Ivan Nujić, Sarajevo
Fra Josip Ikić, Sarajevo
Fra Marinko Štrbac, Sarajevo
Don Ivan Štironja, Mostar
Preč. Žarko Vladislav Ošap, Banja Luka

Vijeće za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama

Kardinal Vinko Puljić, predsjednik

Članovi:
Mons. Mato Zovkić, Sarajevo,
Fra Marijan Karaula, Sarajevo
Mons. Niko Ikić, Sarajevo
Vlč. Marijan Stojanović, Banja Luka
Don Ivo Šutalo, Mostar
Fra Iko Skoko, Mostar

Vijeće za liturgiju BK BiH

Biskup Franjo Komarica, predsjednik

Članovi:
Mons. Tomo Knežević, Sarajevo
Vlč. Marko Stanušić, Sarajevo
Don Niko Luburić, Mostar
Fra Anthony Burnside, Mostar
Gosp. Mario Glibić, Mostar
S. Vinka Bešlić, Mostar

134
Vijeće za katehezu BK BiH

Biskup Ratko Perić, predsjednik

Članovi:
Vlč. Tomislav Mlakić, Sarajevo
Don Ante Pavlović, Mostar
Vlč. Marko Vidović, Banja Luka
Fra Stipe Biško, Mostar
Don Marko Šutalo, Mostar
S. Mirjam Ramljak, Sarajevo
Gosp. Viktor Zubac, Mostar

Vijeće za kler BK BiH

Biskup Ratko Perić, predsjednik

Članovi:
Mons. Slađan Ćosić, Sarajevo
Don Ivan Štironja, Mostar
Fra Stipan Klarić, Mostar
Fra Danimir Pezer, Sarajevo
Vlč. Zlatko Matić, Banja Luka
Vlč. Ilija Orkić, Sarajevo

Vijeće za obitelj BK BiH

Biskup Marko Semren, predsjednik

Članovi:
Don Ivan Štironja, Mostar
Gđa Ana Huml Žontar, Sarajevo
Gđa Verica Mišanović, Sarajevo
Vlč. Tomislav Mlakić, Sarajevo
Gđa Sanda Smoljo, Sarajevo
Gosp. Josip Gelo, Banja Luka
Fra Sretan Ćurčić, Mostar
Vlč. Marko Crnjak, Banja Luka

135
 Vijeće za laike BK BiH

Biskup Marko Semren, predsjednik

Članovi:
Vlč. Šimo Maršić, Sarajevo
Vlč. Boris Ljevak, Banja Luka
Don Mladen Šutalo, Mostar
Gđa Dragana Mišanović, Sarajevo
Gospođa Ivana Vidović, Sarajevo
Gospodin Siniša Skočibušić, Mostar
Gospodin Dinko Periša, Banja Luka
Fra Marin Karačić, Mostar
Fra Davor Petrović, Sarajevo
Gosp. Mirko Puđa, Banja Luka

Vijeće za laike - Odbor za mlade BK BiH

Biskup Marko Semren, predsjednik

Članovi:
Vlč. Šimo Maršić, Sarajevo
Vlč. Boris Ljevak, Banja Luka
Don Mladen Šutalo, Mostar
Fra Davor Petrović, Sarajevo
Fra Marin Karačić, Mostar
Don Branko Bendra, Sarajevo
S. Ana Marija Kesten, Sarajevo

Vijeće za sredstva društvenoga priopćavanja

Biskup Tomo Vukšić, predsjednik

Članovi:
Gosp. Brane Vrbić, Sarajevo
Fra Gabrijel Mioč, Mostar
Fra Iko Skoko, Mostar
Vlč. Josip Vajdner, Sarajevo
Preč. Žarko Vladislav Ošap, Banja Luka
Fra Janko Ćuro, Sarajevo
P. Mato Anić, Sarajevo
Mons. Ivo Tomašević, Sarajevo

136
Stručno tijelo za prijenos liturgijskih slavlja

Biskup Tomo Vukšić, predsjednik

Članovi
Mons. Ivica Božinović, Banja Luka
Vlč. Josip Vajdner, Sarajevo
Fra Damir Pavić, Sarajevo
P. Mato Anić, Sarajevo
Gđica Marina Knežević, Sarajevo
Gosp. Mario Glibić, Mostar
Mons. Ivo Tomašević, Sarajevo

Nadzorno vijeće Caritasa BiH

Biskup Tomo Vukšić, predsjednik

Članovi:
Gosp. Anton Martinović, Sarajevo
Gosp. Stiepo Andrijić, Sarajevo
Vlč. Nikola Lovrić, Sarajevo
Preč. Pero Ivan Grgić, Banja Luka
Don Ivan Štironja, Mostar

Pedagoško vijeće katoličkih “Škola za Europu”

Mons. mr. Ivica Božinović, Banja Luka, predsjednik v.d.

Članovi:
Don Milan Ivančević, Žepče
S. Terezija Antunović, Sarajevo
Dr. Mirjana Mavrak, Sarajevo
Mr. Sandra Bjelan - Guska, Sarajevo
Mr. Jelena Brkić Šmigoc, Sarajevo
Prof. Žana Altumbabić, Tuzla
Prof. Dragana Livančić, Zenica
Mr. Svjetlana Pregernik, Sarajevo
Prof. Anto Rajić, Travnik
Dipl. ekon. Matea Sović, Žepče

137
 Komisija Justitia et pax

Biskup Franjo Komarica, predsjednik

Članovi:
Vlč. Oliver Jurišić, Sarajevo
Mons. Franjo Topić, Sarajevo
Vlč. Josip Vajdner, Sarajevo
Fra Franjo Radman, Sarajevo

Nadzor nad upravljanjem jedinstvenom blagajnom BK BiH

Biskup Tomo Vukšić

Vijeće HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu

Biskup Pero Sudar, predsjednik

Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Vlč. dr. Tomislav Markić, ravnatelj

Biskupska komisija HBK i BK BiH za

Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu
Članovi:
Mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački
Mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH
Mons. Antun Škvorčević, biskup požeški
Mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački
Mons. Ivica Petanjak, biskup krčki

Caritas BiH
Kardinal Vinko Puljić, predsjednik Caritasa BiH
Mons. Tomo Knežević, ravnatelj

138
Djelatnici:
Gđa Adela Kolorici, računovotkinja
Gdin Kristijan Hrgić, voditelj projektnih financija
S. Fidelis Lučić, blagajnica
Gđa Kristina Bičvić, administrativna službenica
Gdin Zlatko Malić, voditelj projekta
Gdin Miroslav Valenta, voditelj projekta
Gđa Ivona Vidačković, voditeljica projekta
Gđa Dijana Muzička, voditeljica projekta
Gđa Sanja Horvat, voditeljica projekta
Gđa Jelena Marković, voditeljica projekta
Gdin Siniša Sajević, voditelj projekta
Gđa Tatjana Grujo, voditeljica projekta

Katolička tiskovna agencija BK BiH

Mons. Ivo Tomašević, glavni urednik

Djelatnici:
Gospodin Dražen Oberan
Gospodin Marin Oberan

Vanjski suradnik
Gospodin Davor Herceg

Tajništvo BK BiH

Mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik

S. Magdalena Šokić, djelatnica

Katehetski ured BK BiH

Vlč. Tomislav Mlakić, ravnatelj

Ured za mlade BK BiH

Vlč. Šimo Maršić, ravnatelj

139
 VIJESTI O SJEDNICAMA I AKTIVNOSTIMA
VIJEĆA I KOMISIJA BK BIH

Održana sjednica Vijeća za obitelj

Biskupske konferencije BiH
Redovita sjednica Vijeća za obitelj Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine održana je, 27. veljače 2019. u prostorijama BK BiH u Sarajevu
pod predsjedanjem pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Marka Semrena,
predsjednika Vijeća.

U uvodnoj riječi biskup Semren pozdravio je prisutne vijećnike i pročitao

izvješće o Obiteljskom danu BiH, održanom 29. srpnja 2018. u Kupresu, i
Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji upriličenom 15. i
16. rujna 2018. u Splitu i Solinu.

Biskup Semren uveo je i u raspravu o glavnoj temi sjednice u vezi s

pastoralom starijih osoba pod naslovom: Uloga starijih osoba u obitelji,
Crkvi i društvu. Naglasak je stavljen na proces starenja te na činjenicu da je
upućena riječ namijenjena, ne toliko onima koji su već stari, nego onima koji
su na putu da to postanu. „Dobra starost se ne improvizira, nego se zaslužuje
i priprema kroz cijeli život... Znati ostarjeti jedno je od najtežih životnih
umijeća“, kazao je biskup Semren koji je svoje izlaganje podijelio u tri
cjeline: Pozitivna gledišta „treće i četvrte dobi“, Negativna gledišta „treće i
četvrte dobi“ i Odgojne orijentacije. „Starost ne treba smatrati kao dob
zalaza i propadanja, nego je treba gledati kao dob potpunosti – savršenosti...
Pounutrašnjenjem vlastite vjere može se ovo vrijeme doživjeti kao vrijeme
Dolaska: najljepša dob čitavog života jer ovdje počinje vječna mladost“,
kazao je biskup Semren te zaključio da „prošlost pripada Božjem milosrđu,
sadašnjost pripada čovjeku i odgovor je život kao žrtva Bogu koji stoji tu
pored nas, a budućnost je nada umrlog i uskrslog Krista“.

Vijećnici su također imali plodnu raspravu o načinu provođenja obiteljskog

pastorala kao i o povezivanju i daljnjem razvoju postojećih pozitivnih
pokreta, aktivnosti i sadržaja na razini pojedine biskupije i na razini
Biskupske konferencije BiH.

Vijećnici su upoznati i da će se od 26. do 28. travnja 2019. u Šibeniku održati

Nacionalni studijski dani za djelatnike u pastoralu braka i obitelji pod geslom
„Starije osobe i međugeneracijska solidarnost – poslanje baka i djedova“ na
kojima će učestvovati i predstavnici iz Bosne i Hercegovine. (kta)

140
Održana 21. sjednica Stalnog vijeća
Biskupske konferencije BiH

Pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka

Puljića, predsjednika BK BiH, 5. ožujka 2019. u prostorijama
Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu održana je 21. sjednica
Stalnog vijeća Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Na sjednici su
sudjelovali dopredsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH,
i član Vijeća mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, te generalni
tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević.

Biskupi su upoznati s provedbom zaključaka sa 74. redovitog zasjedanja BK

BiH, održanog 5. i 6. studenog 2018. u Sarajevu, i sa XXI. redovitog
godišnjeg zajedničkog zasjedanja BK BiH i HBK održanog, 21. siječnja
2019. u Zagrebu.

Biskupi su također razmotrili i pristigle dopise i dali potrebne smjernice.

Dogovoren je dnevni red 75. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije

BiH koje će se održati, 20. i 21. ožujka 2019. Mostaru, a započet će
Euharistijskim slavljem u katedrali Marije Majke Crkve u čast sv. Josipa,
zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, u utorak, 19. ožujka u 18 sati. (kta)

Priopćenje s godišnje sjednice Vijeća HBK i BK BiH

za hrvatsku inozemnu pastvu
U sjedištu Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru
održana je pod predsjedanjem mons. Pere Sudara, pomoćnog biskupa
vrhbosanskog i predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu,
24. travnja 2019., tradicionalno u srijedu po Uskrsu, godišnja sjednica Vijeća
HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu.

Na sjednici Vijeća sudjelovali su, uz biskupa Sudara, nacionalni ravnatelj

Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, koji je ujedno i
tajnik Vijeća, fra Miljenko Šteko, predsjednik Konferencije viših redovničkih
poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine i provincijal Hercegovačke
franjevačke provincije, s. Ana Marija Antolović ASC, predsjednica Hrvatske
redovničke konferencije, područni delegati hrvatske inozemne pastve: za
Sloveniju fra Marko Prpa, za Austriju fra Ilija Mijatović, za Njemačku don
Ivica Komadina, za Švicarsku fra Branko Radoš, za Zapadnu Europu vlč.
Stjepan Čukman, za Skandinaviju mons. Stjepan Biletić, za Kanadu mons.

141
 Ivan Vukšić, za Sjedinjene Američke Države fra Nikola Pašalić, za Južnu
Ameriku mons. Drago Balvanović, za Oceaniju fra Ivo Tadić, te predstavnik
pastoralnih suradnika iz Njemačke gospodin Ivan Ivanković kao i
predstavnica redovnica iz Njemačke s. Verica Grabovac.

Otvarajući sjednicu biskup Sudar posebno je zahvalio Ravnatelju na

njegovom dosadašnjem predanom petogodišnjem radu u Ravnateljstvu
dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu te čestitao na ponovnom
petogodišnjem mandatu za koji je potvrđen na zajedničkoj sjednici obiju
biskupskih konferencija u siječnju o. g., također je izrazio zahvalnost i
čestitke mons. Dragi Balvanoviću na njegovu 60-godišnjem služenju u
svećeničkom pozivu Crkvi u domovini i inozemstvu. Predsjednik je potom
vijećnike izvijestio o zaključcima zajedničkoga godišnjeg zasjedanja biskupa
glede hrvatske inozemne pastve, posebno im prenijevši priznanje biskupa za
predani pastoralni rad među našim iseljenicima i njihovim potomcima.
Potom je ravnatelj Markić podnio godišnje izvješće o djelovanju
Ravnateljstva u 2018. godini, govoreći posebice o aktualnom stanju i
personalnim pitanjima, fondu solidarnosti, najvažnijim događanjima protekle
godine kao i predstojećim događajima u ovoj godini, a progovorio je i o
otvorenim pitanjima i izazovima naše inozemne pastve, među kojima osobito
o novom valu iseljavanja. Posebno je istaknuo 50. obljetnicu utemeljenja
Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu koja će biti obilježena tijekom tekuće
godine.

U nastavku sjednice izvješća o povjerenim im područjima podnijeli su

delegati hrvatske inozemne pastve, podijelivši jedni s drugima poteškoće i
izazove s kojima se susreću, osobito u situaciji pojačanoga iseljavanja
hrvatskih katolika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, posebice u
zapadnoeuropske zemlje.

Sudionici su raspravljali o relevantnim dokumentima za djelovanje hrvatske

inozemne pastve: Statutu Vijeća, Pravilniku Ravnateljstva te Pravilniku
delegatske službe za koje su predložene određene izmjene koje će se
dostaviti za sljedeće zajedničko zasjedanje obiju konferencija.

Nazočne je pozdravio i biskup domaćin, generalni tajnik HBK mons. Petar

Palić koji je nazočio kraćem dijelu sjednice čestitavši uskrsne blagdane i
zaželjevši plodan rad. (kta)

142
Održana XXII. sjednica Stalnog vijeća
Biskupske konferencije BiH

U prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu, 25.

lipnja 2019. održana je 22. sjednica Stalnog vijeća Biskupske konferencije
Bosne i Hercegovine pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita
vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Na sjednici su
sudjelovali dopredsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH,
i član Vijeća mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, te generalni
tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević.

Biskupi su primili na znanje da su provedeni svi zaključci doneseni na 75.

redovitom zasjedanju BK BiH, održanom 20. i 21. ožujka 2019. u Mostaru.
Također su upoznati sa zaključcima donesenim na drugim susretima u
organizaciji Biskupske konferencije BiH u razdoblju nakon spomenutog
zasjedanja.

Biskupi su razmotrili i dopise pristigle na adresu Biskupske konferencije BiH

nakon posljednjeg zasjedanja te dali potrebne smjernice.

Članovi Stalnog vijeća dogovorili su i dnevni red 76. redovitog zasjedanja

Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koje će se održati od 16. i 17.
srpnja 2019. u Banjoj Luci. (kta)

Sjednica Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja

Biskupske konferencije BiH

U prostorijama Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, 26.

lipnja 2019. održana je sjednica Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na kojoj se razgovaralo o
organiziranju ovogodišnjeg Dana medija. Pod predsjedanjem vojnog biskupa
u BiH mons. Tome Vukšića, predsjednika Vijeća za medije Biskupske
konferencije Bosne i Hercegovine, na sjednici su sudjelovali: generalni tajnik
BK BiH mons. Ivo Tomašević, ravnatelj Naših ognjišta fra Gabrijel Mioč,
novinar Brane Vrbić i urednik Katoličkog tjednika vlč. Josip Vajdner,
prenosi nedjelja.ba.

Nakon usvajanja dnevnoga reda i iščitavanja zapisnika, nazočni su

promišljali o organizaciji predstojećega Dana sredstava društvenih
komunikacija koji se na prostoru BK BiH upriličuje na posljednju nedjelju u
mjesecu rujnu.

143
 Biskup Vukšić se osvrnuo na prošlogodišnju Nedjelju medija kada je na
razini ovoga Vijeća, uz slavlje svete mise i druženje s novinarima,
obilježavanje organizirano u Žepču.

Kao i do sada određeno je da bude otisnuta prigodna brošura u kojoj će, uz

poruku pape Franje za Svjetski dan medija, biti: uvodne poticajne misli
biskupa Vukšića, prijedlog za homiliju i molitvu vjernika te prigodna
razmišljanja o Papinskom vijeću za sredstva društvenih priopćavanja i
evangelizaciji putem medija masovne komunikacije.

Budući je ove godine na redu organiziranje Dana medija na području

Banjolučke biskupije dogovoreno je da to bude 29. rujna u župi Drvar. (kta)

Stalno vijeće Biskupske konferencije BiH održalo svoju

23. sjednicu

Stalno vijeće Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 16. rujna 2019. u

prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu održalo je
svoju 23. sjednicu. Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal
Vinko Puljić, predsjednik BK BiH, a sudjelovali dopredsjednik BK BiH
mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, i član Vijeća mons. Pero Sudar,
pomoćni biskup vrhbosanski, te generalni tajnik BK BiH mons. Ivo
Tomašević

Biskupi su upoznati s provedbom zaključaka sa 76. redovitog zasjedanja BK

BiH, održanog 16. i 17. srpnja 2019. u Banjoj Luci.

Biskupi su razmotrili važne dopise pristigle nakon spomenutog zasjedanja

među kojima su i pozivi na pojedine međunarodne susrete te dali potrebne
smjernice Tajništvu BK BiH.

Također su dogovorili dnevni red predstojećeg 77. redovitog zasjedanja

Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koje će se održati, 4. i 5.
studenog 2019. u Sarajevu.

Budući da se bliži početak izvanrednoga misionarskog mjeseca listopada

2019., biskupi i ovom prigodom podsjećaju da je Biskupska konferencija
Bosne i Hercegovine, u svojoj Poslanici od 21. rujna 2018. u povodu
proglašenja Misijske godine, pozvala „sve vjernike, svećenike, redovnike i
redovnice da se pridruže, posebice molitvom i dobrim djelima, ovim
nastojanjima Crkve - koja je po naravi misijska - da se misionarsko poslanje
ojača u životu i pastoralu svih naših zajednica“. Na biskupijskim i drugim

144
razinama provode se broje inicijative preporučene u spomenutoj Poslanici, a
ovom prigodom biskupi ističu sljedeću preporuku koja se posebno odnosi na
predstojeći mjesec listopad: „Moliti misijsku krunicu svakoga dana tijekom
mjeseca listopada 2019. u obiteljima i zajedničku u župnim zajednicama, a
bilo bi poželjno da župnici tada za vjernike priprave dovoljan broj 'misijskih
krunica', koje sa svojih pet boja simboliziraju Crkvu na svih pet kontinenata:
zelena boja predstavlja Afriku, crvena Ameriku, bijela Europu, plava
Oceaniju i žuta Aziju“.

Biskupi također podsjećaju na poziv da se svake nedjelje i svetkovine na

Misama s narodom moli sljedeća Molitva za misije:

Otkupio si, Gospodine, krvlju svojom ljude iz svakoga plemena i jezika,

puka i naroda, i postali smo kraljevstvo Boga našega!

- Kličite Gospodinu svi narodi!

- I služite mu u veselju!

Pomolimo se: Pogledaj, Bože, naš stvoritelju, i obazri se na zasluge Krista

svoga, koji je samoga sebe dao kao otkupninu za sve ljude, te učini da od
istoka sunčanoga do zapada svi narodi, po djelovanju misionara, veličaju
tvoje Ime i da se na svakome mjestu prinosi i prikazuje čista žrtva Tvom
Imenu! Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen. (kta)

Održan seminar za bogoslove i sjemeništarce

u Bosni i Hercegovini
Redoviti godišnji seminar za bogoslove i sjemeništarce iz bogoslovnih i
malih sjemeništa u Bosni i Hercegovini u okviru trajne formacije
dijecezanskih i redovničkih kandidata za svećeništvo održan je, 28. rujna
2019. u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i Vrhbosanskom
bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. Seminar je vodio talijanski svećenik i
profesor na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije u Milanu dr. sc. Stefano
Guarinelli, teolog, psiholog i psihoterapeut, a tema je bila: Hod prema
unutarnjoj integraciji. Organizatori seminara bili su: Vijeće za bogoslovna i
Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije. Na seminaru, koji je
moderirala voditeljica Centra dr. sc. Sanda D. Smoljo, sudjelovali su
bogoslovi i sjemeništarci iz BiH: 35 bogoslova s Franjevačke teologije, 23
bogoslova iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, 12 bogoslova iz
Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u

145
 Sarajevu te 8 sjemeništaraca iz Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić u
Travniku i trojica od četvorice sjemeništaraca iz Franjevačkog sjemeništa u
Visokom te 1 postulant.

Dobrodošlicu svima uputio je predsjednik spomenutih Vijeća kardinal Vinko

Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, te prenio pozdrave članova
Biskupske konferencije. „Milost pretpostavlja narav. Zato je prevažno to
dvoje uskladiti odnosno odgojiti zdravu narav kako bi što bolje surađivala s
Božjom milošću. Želim da nam ovaj dan protekne u ljudskoj i duhovnoj
formaciji“, kazao je kardinal Puljić.

Dr. Sanda ukratko je predstavila predavača te spomenula da je dr. Guarinelli

svećenik Milanske nadbiskupije, rođen u Milanu 1960. godina. Stekao je
licencijat iz teologije i psihologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana, a
specijalizaciju iz psihoterapije završio u Adlerovoj školi u Torinu. Nadalje,
dodala je kako je dr. Guarinelli stalni izvanredni profesor psihologije na
Teološkom fakultetu sjeverne Italije, klinički psiholog u Nadbiskupijskom
sjemeništu u Milanu, gost predavač psihologije na Školi za djelatnike u
formaciji u Salamanci (Španjolska), na Višem institutu religijskih znanosti u
Milanu te na Salezijanskom sveučilištu u Torinu.

Dr. Guarinelli u uvodnom dijelu kazao je da sa svećeničkim kandidatima želi

razmišljati o nekoliko temeljnih pitanja koja se tiču afektivnog života
posvećene osobe: sjemeništarca, bogoslova, redovnika i redovnice. Temu
seminara obradio je kroz tri predavanja. U prvom izlaganju naglasio je
važnost cjelovitog proučavanju osobe u njezinoj tjelesnoj, psihološkoj i
duhovnoj dimenziji. Ističući kako se psihološka i duhovna dimenzija u
iskustvu isprepliću, ukazao je na opasnosti i posljedice koje nastaju kada se
razdvaja naravno i nadnaravno u čovjeku. Kako bi pomogao mladim
osobama u formaciji da sebe bolje upoznaju i da se ne plaše pogledati u svoju
nutrinu, ranjivosti, prikazao je život značajnih biblijskih figura, njihove
psihološke, ali i duhovne nedostatke, te objasnio kako „stara“ biografija,
prošlost, koja je ponekada bila i moralno upitna, nakon poziva, iskustva
odnosa s Bogom biva transformirana. Zapravo, novost zvanja je
transformacija osobe, od starog čovjeka učiniti novog. Ovo je posebno
vidljivo u životu Petra koji od običnog ribara postaje ribar ljudi.

U drugom dijelu dr. Guarinelli govorio je o afektivnoj zrelosti referirajući se

na Ratio Fundamentalis Institutionis Sacerdotalis, ali i na biološke datosti,
kao i na obiteljsko okruženje koje potiče ili blokira afektivni rast. Pored
afektivne zrelosti istakao je važnost evolucijskih zadataka, relacijske i
kršćanke zrelosti koju kandidat stječe kroz formacijske etape. Put
sazrijevanja je postepen, nema skokova, i sastoji se, između ostalog, u
prihvaćanju slabosti, ranjivosti, koja može postati mjesto rasta i susreta s

146
Bogom. Ranjivost je dio normalnog razvoja, a prava anomalija je
perfekcionizam, podsjetio je dr. Guarinelli. U trećem, završnom dijelu
govorio je o pitanju identiteta, traženju i krizi identiteta, te o mogućim
načinima nadvladavanja kriznih situacija u početnoj i trajnoj formaciji. Pored
stručne elaboracije spomenutih tematskih cjelina, dr. Guarinelli je svoje
izlaganje obogatio prikazom primjera iz pastoralne prakse, te time
konkretizirao izrečeni sadržaj. Nakon predavanja uslijedila je plodna
diskusija u kojoj su bogoslovi postavljali pitanja te dali svoju refleksiju na
prethodna izlaganja.

Susret je završen Misnim slavljem koje je predvodio kardinal Puljić uz

koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana
Ćosića, profesora Guarinellija i drugih svećenika te sudjelovanje bogoslova i
sjemeništaraca. U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je da su
svećenici, o čemu govori i prorok Zaharija u misnom čitanju toga dana,
pozvani izgrađivati živi Božji hram. Dodao je da oni koje Bog poziva u svoju
službu često ne razumiju ono što im Isus govori poput apostola koji ne
razumiju kada im Krist govori da će biti predan ljudima i da će podnijeti
muku i smrt. Istaknuo je da, unatoč propovijedanju, evanđelje teško osvaja
čovjekov mentalitet jer se teško mijenja na bolje. „Ima nešto divno kod Isusa.
On ne poziva savršene ljude. U tome možemo pronaći divnu utjehu jer nitko
od nas nije savršen. On nas nije pozvao zato što smo savršeni nego zato što s
nama ima svoj plan. Potrebno je biti raspoloživ za njegovo djelo. Prevažno je
shvatiti da nas On usavršava kroz molitvu, sakramente, svoju riječ... Oblikuje
nas“, kazao je kardinal Puljić podsjećajući na pobožni zaziv: „Isuse blaga i
ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome!“. Potaknuo je bogoslove i
sjemeništarce da otvore svoje srce volji Božjoj ističući da je, osim
intelektualne izobrazbe, posebno važna formacija srca kako bi imali duha
ljubavi kojeg je Isus imao. (kta)

Održan prvi Studijski dan za redovnice Bosne i Hercegovine

U organizaciji Vijeća za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske

konferencije Bosne i Hercegovine te Centra za savjetovanje Vrhbosanske
nadbiskupije, 29. rujna 2019. u prostorijama Svećeničkog doma Vrhbosanske
nadbiskupije i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu organiziran
je Studijski dan za redovnice koje djeluju u Bosni i Hercegovini. Na susret su
se odazvale 52 časne sestre iz različitih zajednica. Između ostalih,
sudjelovale su: Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji iz Mostara,
Sarajeva, Širokog Brijega, Kočerina i Konjica, Služavke Malog Isusa,
Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije iz Bugojna i Sarajeva,
Kćeri Božje Ljubavi iz Sarajeva i Tuzle, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog i
Klanjateljice Krvi Kristove.

147
 Na početku programa riječi pozdrava uputio je generalni vikar Vrhbosanske
nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, zahvalivši sestrama na odazivu te poželio
plodan rad. Potom je moderatorica programa dr. sc. Sanda D. Smoljo
predstavila predavača i program.

Tema prvog Studijskog dana za redovnice BiH bila je „Hod prema nutarnjoj
zrelosti s posebnim naglaskom na afektivno sazrijevanje u redovničkom
životu“. Predavač je bio dr. sc. Stefano Guarinelli, svećenik Milanske
nadbiskupije te profesor na Teološkom fakultetu Sjeverne Italije u Milanu. Iz
svog bogatog radnog iskustva kao svećenik, klinički psiholog i terapeut u
formaciji dr. Stefano je iz teološko-duhovne i psihološko-terapijske
perspektive, kroz tri tematske cjeline, analizirao i interpretirao što znači
afektivno sazrijevanje, kako se odvija, koje su etape, izazovi i poteškoće. Cilj
sazrijevanje, kako ističe dr. Guarinelli, postati bolja osoba, autentičnija u
zajedničkom suživotu, te znati istinski služiti drugima i uspostaviti intiman
odnos s Bogom. Hoditi prema zrelosti je kontinuiran proces, zahtijeva
spoznaju vlastite nutrine kako bi se moglo druge upoznati i služiti im.
Govoreći o emocijama, posebnu pažnju privuklo je izlaganje o agresiji, koja
se u ženskom redovničkom životu teže kanalizira i češće se uočava kroz
oblik pasivne agresije. U muškim redovničkim/svećeničkim redovima postoji
više modaliteta za izražavanje agresije, koji su s jedne strane i kulturološki
prihvatljiviji, odnosno kao da je dozvoljeno muškarcima pokazati agresiju, a
za redovnice to često kulturološki nije prihvatljivo. Mnoge poteškoće i na
interpersonalnoj razini, odnosno u relacijskoj dinamici uvjetovane su
pasivnom i potisnutom agresijom koja može destabilizirati dinamiku
zajednice. Nadalje, dr. Guarinelli prikazao je što znači identitet, koje su
karakteristike te kako se identitet konstruira, odnosno kada i kako dolazi do
krize identiteta u redovničkom životu. U interaktivnom dijelu programa
pojedine sestre su dale osobnu refleksiju na predavanje, izrazile zadovoljstvo
redovničkim životom u vlastitoj zajednici, ali i smjelo identificirale slabe
točke vlastite zajednice.

Susret je završen Euharistijskim slavljem u bogoslovijskoj crkvi sv. Ćirila i

Metoda koje je predvodio mons. Slađan Ćosić. Na Svetoj misi sudjelovali su
i bogoslovi koji su animirali liturgijsko pjevanje. U prigodnoj propovijedi
mons. Ćosić istaknuo je da biti dobar katolik i vjernik, posvećena osoba,
redovnik ili svećenik, ne znači samo ne činiti zlo, nego prije svega i činiti
dobro, posebno onima čiji život ovisi o djelatnoj kršćanskoj ljubavi. „Čvrsto
vjerujem da je u srcu i u duši Bogu posvećenih osoba Isus našao mjesto. Ipak,
želim vas pitati – kao i sve nas ovdje prisutne: Da li je Isus u tvom srcu i duši,
u tvom posvećenju i djelovanju, našao mjesto koje mu pripada i koje
zaslužuje zbog svega onoga što je za tebe učinio? Ili, još više: Može li Isus
sudjelovati u tvojim djelima i tako usmjeriti tvoje životno posvećenje prema
ljubavi, a samim tim i prema Bogu? Ili je, ne daj Bože, Isus samo na tvojim

148
usnama, a u tvom je srcu živ samo kad i onoliko koliko mu ti to dopustiš?“,
riječi su mons. Ćosića koji je potaknuo nazočne Bogu posvećene osobe da
ova i slična pitanja postavljaju i na njih traže odgovor, bilo osobno, bilo kao
zajednica. Podsjetio je da svog učenika Timoteja sv. Pavao poziva
izbjegavati sve ono što ne obogaćuje njegov život i djelovanje, kao i da teži
"za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću" (1
Tim 6,11). Kazao je da je uz te odlike, vrline, kvalitete, kreposti moguće
postati i biti "Božji ljudi", odnosno Bogu posvećene osobe.

„Bogu posvećena osoba je redovnica koja smjerno za svojim Bogom hodi,

radosno vrši Božje zapovijedi, ne živi za stvari ovoga svijeta nego za Božje
stvari, drage volje služi Bogu u svemu i svom svojom snagom, i rado trpi
zbog vjernosti svom posvećenju. Bogu posvećena osoba je redovnica koja ne
trati svoje vrijeme ogovarajući druge, nego svoje oči i uši čuva čistim od
nečistoća ovoga svijeta, jer dobro zna da se iste ne sviđaju Bogu, a ni
drugima. Konačno, Bogu posvećena osoba je redovnica koja se svojski i
iskreno trudi oko svetosti, znajući daju može dostići jer joj je darovan Duh
Sveti koji, ako mu se dopusti djelovati, mijenja život do te mjere da bude bez
mane, ispunja ga svjetlošću i daje mu bolji pravac koji vodi prema Bogu,
izvoru i počelu svetosti (usp. Ef 1,4)“, posvijestio je mons. Ćosić te potom
naglasio da „Bogu posvećena osoba može dobro poznavati sv. Pismo, nauk
Crkve, Odredbe svoje Kongregacije ili Reda, ali nikad ne smije zaboraviti
ono što Bog od nje traži – a to je 'činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno za
svojim Bogom hoditi' (Mih 6,8)“. (kta)

Odgojitelji u bogoslovnim i malim sjemeništima sudjelovali

na redovitom godišnjem seminaru
Odgojitelji svih bogoslovnih i malih sjemeništa u Bosni Hercegovini i
dijecezanski referenti za zvanja, 30. rujna 2019. u Svećeničkom domu
Vrhbosanske nadbiskupije i Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u
Sarajevu sudjelovali su na redovitom godišnjem seminaru u organizaciji
Vijeća za bogoslovna i Vijeće za mala sjemeništa Biskupske konferencije
Bosne i Hercegovine i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije.
Prigodna predavanja slušali su te sudjelovali u diskusiji poglavari: s
Franjevačke teologije, Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i
Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u
Sarajevu te Nadbiskupijskog sjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku i
Franjevačkog sjemeništa u Visokom.

Riječi pozdrava svim nazočnima uputio je predsjednik spomenutih Vijeća

kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, ističući važnost

149
 trajne formacije svih svećenika, a osobito onih kojima je povjerena
odgojiteljska služba mladih kandidata za svećeništvo. Kratko pozdrav uputila
je i voditeljica Centra dr. sc. Sanda D. Smoljo.

Gost predavač na ovogodišnjem Studijskom danu za odgojitelje u velikim i

malim sjemeništima bio je dr. Stefano Guarinelli, svećenik Milanske
nadbiskupije, klinički psiholog i psihoterapeut koji više od dvadeset godina
prati sjemeništarce, kandidate, kandidatice, svećenike, redovnike i redovnice
na putu sazrijevanja u ljudskoj i kršćanskoj zrelosti. Dr. Guarinelli je autor
nekoliko stručnih i znanstvenih knjiga koje se bave pitanjima afektivnog
sazrijevanja u formaciji, pastoralnog djelovanja Bogu posvećenih osobe,
analizom i interpretacijom formacijske dinamike.

Glavna tema Studijskog dana bila je: „Hod prema nutarnjoj zrelosti s
naglaskom na analizu dinamika u formacijskom kontekstu“. Kroz tri stručna
predavanja predavač Guarinelli obradio je nekoliko cjelina analizirajući
intrapersonalne i interpersonalne dinamike te karakteristike kako samoga
odgojitelja tako i odgajanika. Analizirajući mnoge varijable koje čine
dinamiku formacijskog rada ukazao je na jake ali i slabe točke, propuste koji
se mogu dogoditi u odgojnom radu. Napomenuo je važnost razlikovanja
strukture i procesa, odnosno biološko-psihološke datosti koju kandidat
donosi u odgojnu kuću i samog procesa koji se aktivira u formaciji, odnosno
ambijenta koji se na interpersonalnoj razini stvara između odgajanika i
odgojitelja, kao i među samim odgajanicima. Proces nije odgovornost jedino
odgajanika već i odgojnih figura. Slijedeći naznake pape Franje koji potiče
aktiviranje procesa u odgojnim kućama, dr. Guarinelli u svom izlaganju nije
davao „recepte“ već je potaknuo osobnu refleksiju sudionika, stimulirao na
razmišljanje i revidiranje odgojnih procesa svakog odgojnog tima. U
diskusiji se raspravljalo o nekoliko važnih tema kao što su: pitanje
dvostrukog života/morala, utjecaj društvenih mreža i virtualnog svijeta,
pitanje uloge žene u odgoju i praćenju kandidata, potrebi supervizijskog rada
s odgojiteljima, fenomenu homoseksualnosti i sl.

Seminar je završen Misnim slavljem koje je predvodio kardinal Puljić i

zajedničkim druženjem u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog
sjemeništa. (kta)

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH u Banjoj Luci

i Susret s Liturgijskom komisijom HBK u Zagrebu
Vijeće za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 23.
studenog 2019. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci održalo

150
su svoju prvu sjednicu u novom sastavu. Predsjedao je biskup banjolučki
mons. Franjo Komarica, predsjednik Vijeća, a sudjelovali su svi članovi:
gospodin Mario Glibić, članica školskih sestara franjevki Provincije Svete
obitelji s. Vinka Bešlić, zatim profesori liturgike i liturgijske glazbe na
Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu mons. Tomo
Knežević i vlč. Marko Stanušić, maestro Katedralnog mješovitog zbora
„Marija“ iz Mostara don Niko Luburić i župnik u Šuici fra Anthony Burnside.
Na sjednici sudjelovao je i generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević

Biskup Komarica upoznao je članove Vijeća s tijekom svoga susreta s

članovima Liturgijske komisije Hrvatske biskupske konferencije održanog,
16. svibnja 2019. u Zagrebu. Prenio je informacije o radu na prevođenju
Rimskog misala i drugih liturgijskih tekstova te završnim pripremama za
tiskanje Graduala i Božanskog časoslova za puk. Najviše vremena posvećeno
je diskusiji o tiskanju Kantuala.

Nakon radnog dijela sjednice i pošto je biskup Komarica sa suradnicima sve

vijećnike ugostio ručkom, članovi Vijeća otputovali su u Zagreb gdje je
održan susret Liturgijske komisije HBK i Vijeća za liturgiju BK BiH pod
predsjedanjem gospićkog biskupa mons. Zdenka Križića, predsjednika
spomenute Komisije. Također su sudjelovali član Komisije mons. Tomislav
Rogić, biskup šibenski, i tajnik Komsije fra Ivan Crnčević, profesor na KBF-
u Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom susreta vođena je diskusija o dinamici prevođenja Rimskog misala i

pripremi liturgijskih tekstova za pojedine hrvatske blaženike. Imajući na umu
da je prevođenje liturgijskih tekstova vrlo zahtjevan posao, razmišljalo se o
načinima da se posao ubrza uvijek brinući o kvaliteti prevedenih tekstova. U
tom duhu predloženo je da i pojedini prevoditelji s prostora BiH budu
uključeni u ovaj projekt.

Prisutni su informirani i o tijeku završnih priprema za tiskanje Kantuala.

Članovi Vijeća za liturgiju BK BiH predložili su da HBK i BK BiH otisne
jedan zajednički Kantual vodeći računa ne samo o članovima biskupijskih
zajednica na području HBK i BK BiH nego i o Hrvatima katolicima koji su
autohtoni u pojedinim biskupijama u Srbiji i Crnoj Gori te o hrvatskoj
inozemnoj pastvi. Podsjetivši da su dostavili broj primjeraka Kantuala koji je
potrebno otisnuti za biskupije u BiH, izrazili su očekivanje da što hitnije
Kantual ugleda svjetlo dana na radost svih kojima će biti od pomoći u
animiranju liturgijskih slavlja. (kta)

151
 Održana sjednica Komisije Justitia et Pax BK BiH

Pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, u

prostorijama Biskupske konferencije BiH u Sarajevu, održana je 10. prosinca
2019. sjednica Komisije Justitia et pax BK BiH. Uz generalnog tajnika BK
BiH mons. Ivu Tomaševića i urednika Katoličkog tjednika vlč. Josipa
Vajdnera, na sjednici su sudjelovali novoimenovani članovi Komisije:
profesor filozofije na Katoličkom bogoslovni fakultetu vlč. Oliver Jurišić i
umirovljeni profesor mons. Franjo Topić, dok je opravdano bio odsutan fra
Franjo Radman, prenosi nedjelja.ba.

Nakon uvodne riječi biskupa Komarice u kojoj je pojasnio ulogu Komisije

Justitia et pax te ukazao da je potrebno uskladiti njezin Pravilnik sa Statutom
vatikanskog Dikasterija o cjelovitom ljudskom razvoju, pristupilo se
razmatranju aktualnih tema vezanih uz Svjetski dan ljudskih prava.

U prvom redu razgovarali su o Zakonu o premjeru zemljišta i katastru

Republike Srpske te, na primjeru otimanja imovine Banjolučkoj biskupiji,
konstatirali njegovu pogubnost koja prijeti postati završnim činom etničkoga
čišćenja provedenoga u posljednjem ratu.

Također, izrazili su podršku Klubu Hrvata u Narodnoj skupštini RS-a koji su

ustali protiv Zakona o uzurpaciji i dobrovoljačkim kompetencijama u RS-u.
Istaknuli su da je riječ o Zakonu koji govori o novoj fazi nepravdi koje su
uglavnom Hrvati doživjeli u razdoblju nakon I. svjetskog rata do 1955.

Završno su se osvrnuli na aktualnu migrantsku krizu koja pogađa Bosnu i

Hercegovinu te su konstatirati da se ovim izazovom moraju pozabaviti ne
samo domaće nego i međunarodne vlasti i kompetentne institucije
uvažavajući prava svakog čovjeka.

Sjednica je završena molitvom nakon koje je razgovor nastavljen za

obiteljskim stolom. (kta)

Svečanom Misom u Drvaru obilježen

Dan medija u Bosni i Hercegovini

U nedjelju, 29. rujna 2019., kada je cijela Katolička Crkva u Bosni i

Hercegovini pozvana molitvom i na druge načine obilježiti 53. Svjetski dan
društvenih komunikacija u Bosni i Hercegovini, u privremenom liturgijskom
prostoru u župi Banjolučke biskupije sv. Josipa u Drvaru svečano
Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Vijeća za sredstva društvenog

152
priopćivanja Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić, vojni biskup
u BiH. Koncelebrirala su šestorica svećenika među kojima: ravnatelj
mjesečnika Hercegovačke franjevačke provincije „Naša ognjišta“ fra
Gabrijel Mioč, ravnatelj Radio Marije BiH p. Mato Anić iz zajednice Družbe
Isusove u Sarajevu, bivši dugogodišnji ravnatelj mjesečnika Franjevačke
provincije Bosne Srebrene „Svjetlo riječi“ fra Marijan Karaula i generalni
tajnik BK BiH i glavni urednik Katoličke tiskovne agencije BK BIH mons.
Ivo Tomašević. U koncelebraciji je bio i fra Stanko Mabić, odgojitelj novaka
i postulanata Hercegovačke franjevačke provincije, koji su skladno animirali
liturgijsko pjevanje i čitali misna čitanja i molitvu vjernika.

Liturgijsko slavlje izravno je prenosila Radio Marija Bosne i Hercegovine

čiji su signal preuzeli Radio Livno, Radio Herceg Bosne i Radio Mir
Međugorje. Svetu misu popratila je i ekipa Federalne televizije predvođena
urednicom religijskog programa Marinom Knežević. Iz Sarajeva je došla i
ekipa Katoličkog tjednika i mrežne stranice Nedjelja.ba poznata po svojoj
ažurnosti.

Biskupa Vukšića, svećenike, časnu sestru Kristinu iz. Školskih sestara

franjevki Bosansko-hrvatske provincije i cijelu vjerničku zajednicu
pozdravio je župnik don Davor Klečina koji je izrazio radost „da je Vijeće za
medije BK BiH odlučilo ove godine obilježiti Dan medija upravo u Drvaru, u
molitvenom zajedništvu s našom župnom zajednicom“. „Iz Drvara zadnjih
godina putem medija u svijet odlaze uglavnom loše vijesti – o vrlo teškom
životu svih ljudi u jednoj od najsiromašnijih općina u BiH, o pomanjkanju
perspektive za mlade što za posljedicu ima njihov odlazak iz ove sredine, o
teretu prošlosti (bliže i dalje) kojeg svi mi osjećamo u sadašnjosti, o
političkim zavrzlamama i ono što nas katolike najviše boli – o gaženju
jednog od temeljnih ljudskih prava a to je pravo na slobodu ispovijedanje
vjere“, kazao je župnik Klečina koji je pojasnio da, „unatoč deklarativnom
postojanju slobode vjere u BiH i unatoč državnom zakonu o položaju crkava
i vjerskih zajednica koji jamči to pravo svim građanima i vjerskim
zajednicama, Katoličkoj Crkvi u Drvaru (tj. župi Drvar) lokalna vlast u – iz
čisto ideoloških razloga - već više od 20 godina osporava izgradnju vlastitih
bogoštovnih objekata (tj. župne crkve i pastoralnog centra)“.

„A ako tome dodamo da katolici u Drvaru nemaju ni svoga groblja gdje bi

pokapali svoje mrtve, jasno nam je da je na djelu brutalno gaženje prava
jedne vjerske zajednice (u ovom slučaju Katoličke Crkve) što je u ovom
trenutku presedan ne samo u cijeloj BiH, nego – rekao bih i šire – u regiji, pa
i u cijeloj Europi. Osim što nikako ne možemo razumjeti takav stav lokalnih
vlasti u Drvaru, još više nas pogađa potpuna nezainteresiranost i pasivnost
svih razina vlasti hrvatskog naroda u BiH da se ovaj problem riješi, što tu
'našu' vlast čini suodgovornom u nijekanju slobode vjere Katoličkoj Crkvi u

153
 Drvaru. Zato je ovogodišnji odabir Drvara kao mjesta gdje će se obilježiti
Dan medija jasna poruka BK BiH da Crkva u BiH nije zaboravila župu Drvar
i njezine probleme, i ovim putem koristimo priliku zahvaliti našim biskupima,
ali i cijeloj Crkvi u BiH na zajedništvu i solidarnosti s našim nevoljama.
Čvrsto vjerujemo da će danas, putem medija, iz Drvara biti poslana poruka
mira i zajedništva, ali i poziv svima na izgradnju društva u kojem će se
poštivati Bog i čovjek sa svim svojim pravima“, kazao je župnik Klečina.
U prigodnoj propovijedi biskup Vukšić podsjetio je da već dulje od pola
stoljeća svake godine rimski biskupi, u povodu Svjetskoga dana društvenih
komunikacija, posebnom porukom izravno se obraćaju cijeloj Katoličkoj
Crkvi, kao i svakom njezinu članu ponaosob, a neizravno također cijelomu
svijetu i svim ljudima. „I ne može biti drukčije, jer katolički vjernici žive
posvuda kao odgovorni članovi i graditelji konkretnih društava. Pozvani su u
svom životnom prostoru, i u suradnji sa svima drugima, biti odgovorni,
aktivni i konstruktivni, te stalno davati svoj doprinos za pozitivan razvitak i
napredak. U te papinske poruke uključeni su posebice vlasnici sredstava
društvenih komunikacija suvremenoga svijeta, njihovi urednici i djelatnici“,
kazao je biskup Vukšić koji je podsjetio da ove godine na Dan društvenih
komunikacija u BiH slavi Svetu misu u Drvaru „zahvaljujući blagoslovu
biskupa Franje i gostoprimstvu župnika don Davora“. „Molimo za izgradnju
zdravoga zajedništva, učvršćivanje pravednoga mira, za povećanje suradnje,
širenje dobrote i jačanje povjerenja među ljudima, narodima, državama,
Crkvama i vjerskim zajednicama. I da te naše nakane, koje su nas okupile u
molitvi, djelatnici sredstava društvenih komunikacija preuzmu kao svoju
časnu zadaću te ovim moćnim sredstvima i svojim umom, s Božjim
blagoslovom i uz našu stvarnu pomoć, pomognu pretočiti plemenite nakane u
sretnu svakodnevicu ljudskoga roda. Posebice molimo za poštivanje osobnih
i kolektivnih ljudskih prava, sreću, blagostanje, slogu, sklad, napredak,
povjerenje i pravedan mir u BiH“, rekao je biskup Vukšić koji se potom
osvrnuo na ovogodišnju Poruku pape Franje za Dan sredstava društvenih
komunikacija pod naslovom: „Od zajednice na društvenoj mreži do ljudskih
zajednica“.

„Slika mreže kao prispodoba doziva u pamet i ljudsku zajednicu koja je, kao
i mreža, to snažnija što su njezini pojedini dijelovi čvršće međusobno
povezani na način povjerenja, suradnje, ostvarenja zajedničkih ciljeva i
solidarnosti. Međutim, zajednica, koja se uspostavlja na društvenim mrežama,
nije isto što i prava ljudska zajednica, jer internetska povezanost ne može na
pravi način zadovoljiti čovjekove potrebe na planu odnosa. Tako je poznata
opasna pojava pojedinaca, koji kažu da imaju na stotine 'prijatelja' s kojima
su u vezi, a istovremeno su postali društveni 'pustinjaci', izolirali se od ljudi,
jer ih je mreža zarobila i odvela u stanje samoizolacije od stvarnoga svijeta i
pravih prijatelja. Prema tomu nije dovoljno umnožiti sȁmo veze, da bi se
gradilo međusobno razumijevanje i rasla uzajamnost. Naspram takvoj

154
opasnosti samodostatnosti i izostanka odgovornosti za druge, još apostol
Pavao je predložio sliku ljudskoga tijela i njegovih udova radi opisa
kršćanskih odnosa među ljudima i tumačenja njihove svrhe“, rekao je biskup
Vukšić koji se potom osvrnuo i na aktualnu situaciju u Drvaru.
„Kad o slici mreže, ili o slici tijela i udova, razmišljamo ovdje u Drvaru,
moralna je obveza podsjetiti, da je zajednica katolika u ovomu gradu
prisiljena okupljati se na molitvu u iznajmljenom podrumu. Voljeli bismo, da
njihovu nekadašnju crkvu nije srušila ideološka mržnja ondašnjega režima. I
još bi nam draže bilo, da im sadašnja vlast dopusti sagraditi novu. U tom
smislu Pavlova slika jednoga tijela i solidarnosti njegovih udova postaje još
aktualnija. Ona opominje i čak proziva! Naime, kršćanskim imenom se
ponose i katolici ovoga grada, koji žele imati svoju crkvu, kao i oni u čijim je
rukama dopuštenje njezine gradnje. Udovi su istoga tijela – Crkve Kristove –
i jedni i drugi. Isus Krist je glava i jednima i drugima. Odnosno, taj nauk
apostola Pavla u primijenjenom obliku glasi: Ako igdje trpe pravoslavci, trpi
Krist njihova glava. A ako igdje trpe katolici, pa i u Drvaru, opet trpi Isus
Krist. Odnosno, ako igdje trpe pravoslavci, trpe i katolici. I obratno, i uvijek i
posvuda, jer su udovi istoga tijela. I ne samo katolici i pravoslavci, nego ako
trpi bilo koji čovjek, trpi Isus kao što nas je on poučio u prispodobi o
posljednjem sudu (usp. Mt 25,31-46). 'Udovi smo jedni drugima!' (Ef 4,25).
To je kršćanski nauk i moral. I razlog što Isusove riječi: 'Što god učiniste
jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' (Mt 25,40), vrijede
također u Drvaru. One poučavaju i obvezuju svakoga kršćanina, svakoga
čovjeka i svaku vlast. I zato nikada ne može biti interes jednoga dijela
Kristova tijela, da drugi dio istoga tijela nema gdje Bogu se moliti i slaviti
istoga Krista, svoju zajedničku glavu“, poručio je biskup Vukšić koji je na
kraju pozvao sve na molitvu:

„Na kraju molimo: Po zagovoru svetoga Franje Saleškoga, zaštitnika

novinara, i po zagovoru svetoga Josipa, zaručnika Bogorodičina i zaštitnika
župe Drvar, neka dragi Bog učini te u cijelomu svijetu svi djelatnici u
sredstvima društvenih komunikacija, svi kršćani, svi ljudi i svaka vlast dadu
svoj doprinos za izgradnju i učvršćenje stvarnoga zajedništva i sloge među
ljudima. Neka promiču dostojanstvo i prava ljudske osobe, opće dobro i šire
istinu. U njihov zagovor preporučujemo također opravdana očekivanja
drvarskih katolika te živote i plemenita nastojanja svih javnih djelatnika“,
kazao je na kraju biskup Vukšić.

Župnik Klečina bio je gostoljubiv domaćin također nakon Svete mise svim
medijskim djelatnicima koji su sudjelovali na Euharistijskom slavlju, a imali
su prigodu susresti se i razgovarati s biskupom Vukšićem. (kta)

155
 ČESTITKE - SUĆUTI - ZAHVALNICE
UPUĆENE U IME BK BIH

Pismo solidarnosti i blizine Predsjednika BK BiH

pariškom Nadbiskupu
Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko
Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, 16. travnja 2019. uputio je pismo
solidarnosti i blizine pariškom nadbiskupu mons. Michelu Aupetitu povodom
požara u katedrali Notre Dame.

„Vrlo smo potreseni gledajući kako gori katedrala u Parizu. Mi koji smo
iskusili strahotu rata i tolike popaljene crkve, posebno smo dirnuti tim
događajem, jer nas to podsjeća na preživljene strahote. Zato u ime biskupa,
kao i cijele Crkve u Bosni i Hercegovini, a posebno u svoje ime, izražavam
svoju solidarnost i blizinu s tom bolju. Zajedno s vama ujedinjujemo se u
molitvi da u slavlju Uskrsa budemo živo kamenje Kristove Crkve.
Izražavajući svoju solidarnost s Vama i cijelom Crkvom u Francuskoj
upućujemo želje da nam svima Uskrsli Krist bude utjeha i snaga vjere u
nošenju našega svagdanjeg križa“, stoji pismu kardinala Puljića upućenom
pariškom nadbiskupu Aupetitu. (kta)

Božićna čestitka Predsjednika BK BiH papi Franji

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine karidnal Vinko
Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, 12. prosinca 2019. uputio je
božićnu čestitku Svetom Ocu papi Franji koju prenosimo u cijelosti:

„Sveti Oče! U ovoj čestitki za Božić želim Vam iznijeti nekoliko stvari. U
prvom redu iskreno zahvaljujem na onom lijepom pismu svećenicima od 4.
kolovoza 2019. Tim pismom ohrabrili ste svećenike nakon nemilih napada
radi skandala iz naših redova. Previše se pričalo samo o skandalima, a
zaboravili smo one koji na terenu izgaraju za Kraljevstvo Božje. Ovo pismo
ohrabruje. Hvala Vam, Sveti Oče!

Koristim priliku čestitati vam Zlatni Jubilej svećeništva te zajedno s Vama

zahvaljujem Bogu za sve milosti koje je dijelio po Vašoj svećeničkoj službi i
posvećenju.

156
Znam da ćete dobiti brojne čestitke za Božić, pa neka se pridruži i ova
čestitka iz 'raspete Crkve' u Bosni i Hercegovini. Zato u ime biskupa,
svećenika, redovnika i redovnica, svih duhovnih zvanja i njihovih kandidata,
a posebno u ime našeg vjernog puka upućujem najsrdačnije čestitke za Božić.
Neka Vam Mali Isus bude utjeha, izvor snage i prosvjetljenje kao i radost
vjere u svagdašnjici. U novoj godini 2020. neka Vas prati Božji blagoslov u
dobru zdravlju i u modrom vodstvu 'Petrove lađe'. Jamčim u ime svih njih a
posebno u svoje ime molitve i izraze zajedništva u Gospodinu, moleći Vaš
apostolski blagoslov!“, napisao je kardinal Puljić u svojoj božićnoj čestitci
papi Franji. (kta)

Predsjednik BK BiH uputio Predsjedniku Albanske BK

pismo solidarnosti nakon razornog potresa

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko

Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, uputio je predsjedniku Albanske
biskupske konferencije mons. Georgu Frendu, nadbiskupu tiransko-
dračkom, pismo s izrazima bratske blizine nakon što je razorni potres
magnitude 6,4 po Richterovoj ljestvici pogodio Albaniju u ranim jutarnjim
satima, 26. studenog 2019. Pismo kardinala Puljića donosimo u cijelosti:

Vijesti o potresu i o poginulim i stradalim osobama te grozne slike srušenih i

oštećenih zgrada tijekom potresa posljednjih dana duboko su potresle mene
osobno i sve članove naših biskupijskih zajednica i sve ljude dobre volje u
Bosni i Hercegovini. Ovim Vama, svima članovima Vaše Tiransko-dračke
nadbiskupije, svim katolicima i svim ljudima u Albaniji želim izraziti svoju
bratsku blizinu i molitveno zajedništvo svih članova Biskupske konferencije i
svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernika naše mjesne Crkve. Molim
Božje milosrđe svima koji su poginuli u ovom potresu, brz oporavak onima
koji su psihički i tjelesno stradali. Također molim Božju utjehu svima koji su
izgubili nekoga od svojih najbližih. Molim i za brojne dobre ljude koji
priskaču u pomoć u tako teškim trenucima za Vašu Tiransko-dračku
nadbiskupiju i sve katolike i sve ljude u Albaniji.

Budući da sam i osobno 1969. godine preživio vrlo jak potres koji je pogodio
moj rodni grad Banju Luku te uzrokovao smrt i povrede mnogim ljudima i
rušenje brojnih zgrada, dobro mi je poznat taj teški osjećaj nemoći. U isto
vrijeme poznata mi je i utjeha koju Gospodin daje preko blizine mnogih
dobrih ljudi te, po teškim stradanjima, izvodi svoja divna djela bratskog
zajedništva. Vama osobno, svim biskupima, svim članovima Vaše
Nadbiskupije i cijele Crkve i svih ljudi u Albaniji izražavam još svoju blizinu
i blizinu cijele naše Biskupske konferencije te najiskrenije pozdravljam.

157
 ČETVRTI SUSRET SVEĆENIKA U BIH

Održana sjednica Organizacijskog odbora

za IV. Susret svećenika u Bosni i Hercegovini

Prva sjednica Organizacijskog odbora za Četvrti Susret svećenika u Bosni i

Hercegovini, koji će se održati 5. lipnja 2019. u Kupresu, održana je u
župnom centru u Otinovcima pokraj Kupresa, 20 svibnja 2019. pod
predsjedanjem mons. Ratka Perića, biskupa mostarsko-duvanjskog i
apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog i predsjednika Vijeća za kler
Biskupske konferencije BiH.

Dogovoreno je da susret svećenika u Bosni i Hercegovini bude održan u

duhu Godine misija koju su proglasili biskupi Biskupske konferencije Bosne
i Hercegovine. Susret će započeti, 5. lipnja 2019. u 10 sati u župnoj crkvi
Svete Obitelji u Kupresu molitvom Trećeg časa iz Božanskog časoslova.
Nakon toga prigodno izlaganje o misijama, misionarima i misijskom
djelovanju imat će župnik u čuvar svetišta u Studencima pokraj Ljubuškog
don Ivan Štironja, bivši misionar i bivši ravnatelj Papinskih misijskih djela u
BiH. Potom će član Hercegovačke franjevačke provincije fra Filip Sučić,
bivši misionar, prigodnim razmišljanjem pomoći svećenicima u pripravi za
pristup sakramentu pomirenja. Za ovu prigodu bit će pozvani i misionari
milosrđa u BiH. U 12 sati započet će svečano Euharistijsko slavlje koje će, u
zajedništvu svih biskupa u BiH i uz koncelebraciju franjevačkih provincijala
u BiH i svih okupljenih svećenika, predvoditi predsjednik Biskupske
konferencije kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski.
Nakon Svete mise bit će prigoda za nastavak svećeničkog druženja i objed u
kripti župne crkve.

Tijekom sjednice Odbora preuzete su povjerene zadaće za pripremu Susreta

svećenika u BiH. (kta)

158
Otisnuta knjižica za Četvrti susret svećenika
u Bosni i Hercegovini

Četvrti susret svećenika u Bosni i Hercegovini održat će se u srijedu, 5. lipnja

2019. u Kupresu s početkom u 10 sati. Susret se događa u Misijskoj godini, a
Organizacijski odbor za pripremu ovog susreta priredio je prigodnu knjižicu
u kojoj se može naći:

- uvodna riječ biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja

trebinjsko-mrkanskog mons. Ratka Perića pod naslovom "Svećenički odnos
prema misijama";
- prigodan informativni tekst o Misijskoj godini u Bosni i Hercegovini, koji
su pripremili mons. Luka Tunjić i don Ivan Štironja;
- Statistički podaci u ukupnom broju svećenika u BiH, a poimence su
navedena imena umrlih i zaređenih svećenika od 2016. do 2019. godine;
- Poslanica biskupa BK BiH o proglašenju Misijske godine;
- Pismo Svega Oca Franje u povodu stote obljetnice proglašenja apostolskog
pisma Maximum illud o djelovanju koje vrše misionari u svijetu.

Susret će započeti u srijedu. 5. lipnja u 10.00 sati u župnoj crkvi Svete

Obitelji u Kupresu molitvom Srednjega časa nakon čega će župnik i čuvar
svetišta Isusova u Studencima don Ivan Štironja održati izlaganje na temu
misija. Potom će član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM
fra Filip Sučić, dugogodišnji misionar u afričkoj državi Kongo, održati
prigodnu pripravu za sakrament pomirenja. Potom će misnici imati prigodu
za svetu ispovijed, a na raspolaganju će biti i misionari milosrđa. U 12.00 sati
kardinal Puljić, u zajedništvu sa svim biskupima i uz koncelebraciju nazočnih
svećenika te sudjelovanje kupreške vjerničke zajednice, predvodit će
Euharistijsko slavlje. Poslije Svete mise uslijedit će zajednički objed i
druženje.

Budući da će Euharistijsko slavlje na Susretu svećenika biti u duhu Godine

misija: za evangelizaciju naroda, svi svećenici zamoljeni su da ponesu albu,
štolu i misnicu bijele boje, a svi svećenici mogu slobodno doći na Susret bez
prethodne najave svog sudjelovanja. (kta)

159
 Broj svećenika koji djeluju u Bosni i Hercegovini 2019. godine

U četiri nad/biskupije u Bosni i Hercegovini (Vrhbosanska, Banjolučka,

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska), prema statističkim podatcima
od 1. lipnja 2019. živi i djeluje ukupno 586 katolička svećenika i 8
grkokatoličkih svećenika.

Biskupija/ Ukupno Živi na terenu

Provincija svećenika biskupije/provincije
Vrhbosanska
221 147
nadbiskupija
Banjolučka
31 20
biskupija
Mostarsko –
duvanjska 66 49
biskupija
Trebinjsko –
mrkanska 28 23
biskupija
Franjevačka
provincija
268 220
Bosna
Srebrena
Hercegovačka
franjevačka 181 111
provincija
Ukupno 795 570
Osim spomenutih, na teritoriju Bosne i Hercegovine
djeluju svećenici: Karmelićani - 4; Salezijanci - 4;
Isusovci - 4; Trapisti – 2; Dominikanci – 1; svećenici
Neokatekumenskog puta inkardinirani u biskupije izvan
BiH – 1.
Ukupan broj svećenika koji žive i djeluju na teritoriju
Bosne i Hercegovine jest 586 i 8 grkokatoličkih svećenika
odnosno 6 katoličkih svećenika manje nego 2016. godine.

Križevačka eparhija ima u Bosni i Hercegovini 10 župa i 8 svećenika.

160
Biskupi pozvali na susret svećenika u Kupresu
i misnike podrijetlom iz Bosne i Hercegovine

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko

Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, uputio je preko biskupskih
ordinarijata i franjevačkih provincijalata u BiH poziv svećenicima u BiH kao
i svim svećenicima podrijetlom iz Bosne i Hercegovine da sudjeluju na
Četvrtom susretu svećenika u Bosni i Hercegovini u srijedu, 5. lipnja 2019. u
Kupresu s početkom u 10 sati.

„U ime svih biskupa, članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine,

rado pozivam svakoga od vas svećenika koji živite s pastoralnim pravima i
obvezama na teritoriju biskupijskih zajednica u Bosni i Hercegovini,
dijecezanske i redovničke, da sudjelujete na Četvrtom susretu svećenika iz
cijele naše partikularne Crkve. Susret se održava u srijedu, 5. lipnja 2019. u
Kupresu. Putem Katoličke tiskovne agencije BK BiH i drugih crkvenih
medija također pozivam i sve biskupe i svećenike, dijecezanske i redovničke,
rodom iz Bosne i Hercegovine koji sada žive i djeluju u nekoj drugoj zemlji
da nam se, prema mogućnostima, pridruže toga dana kao što su se na
dosadašnjim susretima, prema mogućnostima, uključivali i pojedini svećenici
Kotorske biskupije na čelu sa svojim biskupom mons. Ilijom Janjićem koji je
također rodom iz BiH“, napisao je kardinal Puljić.

„Susret se održava u skladu s prethodnom odlukom Biskupske konferencije

da se svake tri godine upriliči ovakvo okupljanje svih svećenika u Bosni i
Hercegovini koje osmišljava Vijeće za kler naše Biskupske konferencije.
Ovo naše okupljanje događa se upravo u Godini misija koja će završiti
Izvanrednim misionarskim mjesecom listopadom 2019. godine. Susret
svećenika iz svih biskupija u Bosni i Hercegovini i šire bit će blagoslovljena
prigoda da zajednički molimo posebno za misionare i sve misijske djelatnike
iz Bosne i Hercegovine i iz cijelog hrvatskog naroda kao i za sve one koji su
otišli naviještati Krista Gospodina u zemlje u kojima njezini stanovnici
velikim dijelom nisu upoznali radosnu vijest spasenja. U isto vrijeme,
prigoda je to da svatko u sebi iznova probudi žar i zauzetost za misijsku
suradnju počevši od osobne i zajedničke molitve, pokretanja raznih akcija na
planu misija do konkretne materijalne potpore misijama i misionarima.
Također će to biti prigoda za pristup sakramentu pomirenja pa ću i za ovu
prigodu zamoliti, između ostalih, četvoricu naših misionara milosrđa da
tijekom susreta budu na raspolaganju za svetu ispovijed“, stoji u pozivu
kardinala Puljića.

„Vrhunac našega zajedništva, kao i svaki put, bit će Euharistijsko slavlje koje
je i nama biskupima prigoda da svi zajedno budemo u molitvi s vama
svećenicima iz svih naših biskupija. Ujedinit ćemo se u molitvi da mognemo

161
 biti istinski navjestitelji Isusa Krista u ovom vremenu kada duh sekularizma i
otuđenost od Božje riječi zahvaća sve veći broj članova naših crkvenih
zajednica i obitelji. Misno i misničko zajedništvo blagoslovljena je prigoda
za molitvu Gospodinu da svojim Svetim Duhom uvijek iznova ispunja
navjestitelje Božje riječi kako bi uvijek bili Kristovi svjedoci. Ovakvi susreti
u isto su vrijeme vidljivi znak zajedništva biskupa i svećenika, dijecezanskih
i redovničkih, u Isusu Kristu na prostorima ove zemlje Bosne i Hercegovine
gdje nas je Bog pozvao i poslao naviještati Njegovu svetu riječ i svjedočiti
Njegovo sveto Ime. U tom duhu na kraju Svete mise obnovit ćemo
svećenička obećanja, koja smo dali na ređenju, i moliti da nas Gospodin
uvijek iznova ispunja navjestiteljskim i svjedočkim zanosom u istinskoj
ucijepljenosti u živi organizam Katoličke Crkve. Biskupi i članovi
Organizacijskog odbora, koji je imenovan za tu prigodu, pozivaju sve
svećenike da se nakon Euharistijskog slavlja zadrže na zajedničkom objedu
koji je prigoda za međusobne susrete i druženje misnika iz raznih dijelova
naše domovinske Crkve“, stoji u pozivu kardinala Puljića koji je napomenuo
da će Susret započeti 5. lipnja u 10.00 sati u župnoj crkvi Svete Obitelji u
Kupresu molitvom Srednjega časa nakon čega će uslijediti izlaganje na temu
misija te priprava i pristup sakramentu pomirenja. U 12.00 sati kardinal
Puljić, u zajedništvu sa svim biskupima i uz koncelebraciju nazočnih
svećenika te sudjelovanje kupreške vjerničke zajednice, predvodit će
Euharistijsko slavlje nakon kojeg će uslijediti zajednički objed i druženje.

Budući da u Bosni i Hercegovini djeluju i svećenici Grkokatoličkog

vikarijata Križevačke eparhije u BiH, svoje sudjelovanje na Susretu
svećenika u Kupresu potvrdio je i apostolski administrator Križevačke
eparhije mons. Milan Stipić koji je također rodom iz BiH.

Budući da će Euharistijsko slavlje na Susretu svećenika biti u duhu Godine

misija: za evangelizaciju naroda, svi svećenici zamoljeni su da ponesu albu,
štolu i misnicu bijele boje, a svećenici podrijetlom iz BiH mogu slobodno
doći na Susret bez prethodne najave svog sudjelovanja. (kta)

162
Poruka pape Franje sudionicima IV. Susreta svećenika u BiH

Preko apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini mons. Luigija Pezzuta, 21.

svibnja 2019. stigla je kardinalu Vinku Puljiću Poruka pape Franje koju je
potpisao državni tajnik Pietro Parolin. Poruka u cijelosti glasi:

Uzoriti gospodin
Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski
Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Njegova Svetost Papa Franjo srdačno uručuje svoje molitvene pozdrave

Vama i svim svećenicima okupljenim na četvrtom Nacionalnom susretu u
Kupresu, 5. lipnja 2019. Dok mole i razmišljaju o svom plemenitom pozivu,
Njegova Svetost hrabri svećenike Bosne i Hercegovine da uvijek vjeruju u
milosrđe Gospodnje tako da budu službenici velikoga dara pomirenja, jer
„nama nije dana nikakva druga tajna veličina, osim davanja svoga života
kako bi čovječanstvo moglo upoznati Njegovu ljubav“ (usp. Obraćanje
svećenicima Rimske biskupije, 7. ožujka 2019.). Povjeravajući sve vas
zagovoru Marije, Majke Crkve, Sveti Otac dobrohotno podjeljuje svoj
Apostolski blagoslov kao zalog radosti i snage u Uskrslom Gospodinu.

Kardinal Pietro Parolin

državni tajnik

Održan Četvrti susret svećenika u Bosni i Hercegovini

Četvrti susret svećenika u Bosni i Hercegovini održan je u srijedu, 5. lipnja
2019. u crkvi Svete Obitelji u Kupresu.

Na početku Susreta riječi dobrodošlice uputio je župnik vlč. Tomislav Mlakić

koji je istaknuo da su došli jedni druge ohrabrili i jedni drugima posvjedočili
da su „braća, sinovi istog dobrog Oca, na istoj njivi njegovoj i sinovi dragog
nam hrvatskog naroda“. Potom su svi prisutni zajedno izmolili Treći čas iz
Božanskog časoslova uz pjevanje psalama. Bivši misionar u afričkoj državi
Tanzaniji i bivši ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH don Ivan Štironja,
župnik i čuvar svetišta u Studencima, održao je prigodno izlaganje na temu
misija te ukratko prikazao misijsko djelovanje Crkve kroz povijest
oslanjajući se na crkvene dokumente. Progovorio je i o papinskim misijskim
djelima te iznio neke poticaje svećenicima za konkretne akcije na misijskom
planu. Potom je pripravu za sakrament pomirenja predvodio dugogodišnji
misionar u afričkoj državi Kongo fra Filip Sučić, član Hercegovačke
franjevačke provincije, koji je u ispit savjesti posebno utkao zauzimanje

163
 svećenika na misijskom planu. Svi nazočni imali su prigodu pristupiti
sakramentu pomirenja, a na raspolaganju bili su i misionari milosrđa.

Vrhunac susreta bilo je svečano Euharistijsko slavlje koje je predvodio

nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u zajedništvu sa svim
članovima BK BiH i apostolskim administratorom Križevačke eparhije mons.
Milanom Stipićem te uz koncelebraciju franjevačkih provincijala iz Sarajeva
i Mostara, generalnih vikara i više od 200 svećenika iz svih krajeva Bosne i
Hercegovine, ali i onih koji nisu podrijetlom iz BiH, a sada žive i djeluju u
nekoj drugoj zemlji. Na Svetoj misi asistiralo je nekoliko đakona, a
sudjelovali su i vjernici župne zajednice u Kupresu.

Nakon što su djevojke iz Kupresa, obučene u narodne nošnje, pročitale

čitanja, a đakon bosanskim napjevom otpjevao evanđeoski misni odlomak,
kardinal Puljić uputio je prigodnu propovijed: „Evo nas i četvrti put na ovoj
tromeđi naših biskupija okupljeni kao braća po svetom redu. Naš susret se
održava po odluci Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da se
nađemo zajedno svake treće godine. Na ovoj visoravni ujedinjujemo svoje
molitve, prepoznajemo svoj identitet i svoje poslanje. Posebno molimo za
misije i misionare. Ali to je i prigoda da svatko u sebi prepozna svoje
poslanje i probudi žar i zauzetost za Isusovo djelo. Isusova je poruka
njegovim učenicima prije nego je uzašao na nebo: 'Zato idite i učinite sve
narode mojim učenicima! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite
ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!' (Mt 28, 19 – 20). U ovoj misijskoj
godini želimo prepoznati svoje poslanje. To poslanje nije od ljudi nego Bog
preko ljudi nas izabra, posveti i posla u ovim vremenima na ovim
prostorima“ kazao je kardinal Puljić.

„Osjećamo kao da su noge mnogih od nas počele klecati, kao da su umorne

ili nemarne te bi rado stale jer se boje budućnosti. Postavljamo brojna pitanja
opterećeni javnim mnijenjem i politizacijom koja sve radi vođena uskim
interesima. Ne dajmo se zaustaviti na putu Isusovu, ne dajmo se zaplašiti
crnim slutnjama. Mi smo poslani ići, nositi i svjedočiti Krista živoga koji je
trajno s nama; On je Radosna vijest. Odjekuje Isusova riječ: Idite, ne bježite,
ne preplašite se nego idite, jer ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
U ovom zajedništvu želimo se ohrabriti da Božja riječ zasja i pred našim
očima i u našim srcu. Neka se svatko od nas s ove visoravni vrati svomu
domu ispunjen onim osjećajima kojim su bila ispunjena dvojica učenika
nakon što su u Emausu prepoznali Krista uskrsloga i jedan drugoga zapitali:
„Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao
Pisma?“ (Lk 24, 32). Idite….“, poručio je kardinal Puljić ističući da su
pozvani smo svakog dana otvarati svoja srca da ih Božja riječ takne i
oblikuje.

164
Kardinal Puljić kazao je i da svećenike treba biti: čovjek samodiscipline,
čovjek vjere, čovjek svetoga, čovjek mudrosti, čovjek molitve, čovjek koji
gaji kvalitetan duhovni život, čovjek odlučan za Božju stvar, čovjek hrabar –
koji kroči prema cilju, čovjek poniznosti, čovjek vedrog duha, čovjek
strpljenja, čovjek radikalan – dosljedan, čovjek koji zrači čovjekoljubljem,
čovjek intuicije te čovjek praktičnosti i spremnosti (razlučivanje duhova).
„Molimo Uskrslog Krista u ovom vremenu priprave za svetkovinu Duhova
da nas Gospodin ispuni darovima Duha Svetoga kako bi, praćeni zagovorom
nebeske Majke, mogli ispuniti Kristovo poslanje naviještanja i svjedočenja
radosne vijesti“, zaključio je kardinal Puljić.

Na kraju Svete mise predsjednik Vijeća za kler BK BiH mons. Ratko Perić,
biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski,
pročitao je Poruku pape Franje sudionicima IV. Susreta svećenika u Bosni i
Hercegovini koja je upućena preko apostolskog nuncija u Bosni i
Hercegovini mons. Luigija Pezzuta, 21. svibnja 2019., a potpisao ju je
državni tajnik Pietro Parolin. Poruka je naslovljena na kardinala Puljića, a
u cijelosti glasi: „Njegova Svetost Papa Franjo srdačno uručuje svoje
molitvene pozdrave Vama i svim svećenicima okupljenim na četvrtom
Nacionalnom susretu u Kupresu, 5. lipnja 2019. Dok mole i razmišljaju o
svom plemenitom pozivu, Njegova Svetost hrabri svećenike Bosne i
Hercegovine da uvijek vjeruju u milosrđe Gospodnje tako da budu službenici
velikoga dara pomirenja, jer „nama nije dana nikakva druga tajna veličina,
osim davanja svoga života kako bi čovječanstvo moglo upoznati Njegovu
ljubav“ (usp. Obraćanje svećenicima Rimske biskupije, 7. ožujka 2019.).
Povjeravajući sve vas zagovoru Marije, Majke Crkve, Sveti Otac dobrohotno
podjeljuje svoj Apostolski blagoslov kao zalog radosti i snage u Uskrslom
Gospodinu“.

Potom je savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Henryk M.

Jagodzinski pročitao je poruku apostolskog nuncija mons. Luigija Pezzuta
koji je napisao da se u Bosni i Hercegovini „već učvrstila tradicija
Nacionalnog susreta svećenika, koji se održava svake tri godine“ i da je „i
ove godine je potvrđena tradicija da Sveti Otac tom prigodom uputi svoju
poruku i apostolski blagoslov“. „Obradovala me tema, misije, koju ste
izabrali za susret, u okviru priprema za Izvanredni mjesec misija, kojega je –
kao što znamo – proglasio Papa, a čija proslava je predviđena za listopad ove
godine...Izvanredni mjesec misija je trenutak milosti, gdje osoba odgovorna
za kršćansku zajednicu razabire sadržaje, metode i vrijeme kateheze za
različite kategorije katoličke populacije, kako bi joj mogla ponuditi
obnovljenu i učinkovitiju vjersku hranu, također boljim odabirom i
temeljitijom pripremom vjeroučitelja i vjeroučiteljica“, poručio je nuncij
Pezzuto.

165
 Na kraju je kardinal Puljić uputio svima riječi zahvale. „U ime svih članova
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, svoje braće u biskupstvu:
mons. Tome, mons. Franje, mons. Ratka, mons. Pere i mons. Marka, kao i u
svoje osobno ime zahvaljujem na poseban način svima vama koji ste svojim
dolaskom pokazali da vam je stalo do našeg međusobnog zajedništva. To
zajedništvo ima duboku simboliku jer je ono, osim našeg zajedništva, također
poziv svima kojima propovijedamo i s kojima živimo da vole ove zemlju i u
njoj nastoje vidjeti svoju sadašnjoj i svoju budućnost. Ako budemo voljeli
ovu zemlju i Crkvu u njoj, onda ćemo biti spremni darivati se“, kazao je
kardinal Puljić te, između ostalih, zahvalio Organizacijskom
odboru, Tajništvu i djelatnicima Katoličke tiskovne agencije BK
BiH, ceremonijaru fra Danimiru Pezeru, đakonima i bogoslovima
Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog
međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu za sudjelovanje u
asistenciji kao i bogoslovima Franjevačke teologije u Sarajevu na čelu s fra
Emanuelom Josićem za vrlo lijepo i skladno pjevanje. Posebno je
zahvalio župniku župe Svete Obitelji u Kupresu vlč. Tomislavu
Mlakiću, njegovom prvom suradniku vlč. Marku Sliškoviću i cijeloj župnoj
zajednici za gostoljubivost.

Nakon što su napravili zajedničku fotografiju, biskupi i svećenici nastavili su

druženje u kripti župne crkve Svete Obitelji uz prigodni domjenak. (kta)

Zahvala kardinala Puljića na kraju

IV. Susreta svećenika u BiH
Na kraju Četvrtog susreta svećenika u Bosni i Hercegovini, koji je održan je
u srijedu, 5. lipnja 2019. u crkvi Svete Obitelji u Kupresu, predsjednik
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić,
nadbiskup metropolit vrhbosanski, uputio je riječi zahvale koje prenosimo u
cijelosti:

Na kraju ovog lijepog Euharistijskog slavlja svi zajedno još jednom

zahvaljujemo Bogu što nas je, u svojoj providnosti, sabrao ovdje i podario
nam milost zajedništva u vjeri. Zahvaljujemo mu za zajedničku molitvu, za
svaki oblik crkvenog zajedništvo u ovoj našoj zemlji Bosni i Hercegovini, od
obiteljskog, preko župnog do biskupijskog zajedništva uključujući
redovničku karizmu u svemu onom čime ona obogaćuje i snaži ovu Crkvu.
Zahvaljujemo Bogu što smo imali prigodu moliti i za cijelu Crkvu u
hrvatskom narodu svjesni da i brojni naši svećenici, redovnici, redovnice i
drugi vjernici obogaćuju brojne crkvene zajednice širom svijeta. Uzdižemo
hvalu Bogu i za milost da možemo moliti također za druge narode i ljude koji

166
s nama dijele ovo podneblje i ove divne krajeve. Želimo u njima prepoznati
svoju braću i sestre s kojima svom pozvani u suradnji i poštivanju graditi
bolju i ljepšu budućnost za sve koji ovdje žive i koji nam budu dolazili u
pohode.

Zahvalni smo Svetom Ocu papi Franji za Poruku koju je, preko Apostolske
nuncijature u BiH, uputio državni tajnik kardinal Pietro Parolin. I ovom
prigodom izražavamo Petru naših dana svoju odanost. Zahvaljujem mons.
Henryku M. Jagodzinskom, savjetniku Apostolske nuncijature u Bosni i
Hercegovini za poruku apostolskog nuncija mons. Luigija Pezzuta koji nije
mogao danas biti s nama.

U ime svih članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, svoje braće

u biskupstvu: mons. Tome, mons. Franje, mons. Ratka, mons. Pere i mons.
Marka, kao i u svoje osobno ime zahvaljujem na poseban način svima vama
koji ste svojim dolaskom pokazali da vam je stalo do našeg međusobnog
zajedništva. To zajedništvo ima duboku simboliku jer je ono, osim našeg
zajedništva, također poziv svima kojima propovijedamo i s kojima živimo da
vole ove zemlju i u njoj nastoje vidjeti svoju sadašnjoj i svoju budućnost.
Ako budemo voljeli ovu zemlju i Crkvu u njoj, onda ćemo biti spremni
darivati se. Ako se darujemo Bogu, Crkvi i bližnjima, onda ćemo i stvarno
biti dar. A daru se svatko raduje. Poticaj je to i na izgradnju povezanosti
između nas na ovim prostorima i onih koji sada žive u nekoj drugoj zemlji.
Prigoda je to i da ne zaboravimo ni one koji su manje brojni poput
grkokatoličke zajednice koju ovdje predstavlja administrator Križevačke
eparhije mons. Milan Stipić koji je također podrijetlom s ovih prostora.

Također zahvaljujem Organizacijskom odboru za pripravu ovog susreta na

čelu s bratom u biskupstvu mons. Ratkom. Oni su, u suradnji s Tajništvom i
djelatnicima Katoličke tiskovne agencije naše Biskupske konferencije, lijepo
pripremili ovaj susret. Želim posebno zahvaliti franjevačkim provincijalima
fra Jozi i fra Miljenku za vrlo lijepo suradnju koju su pokazali i ovom
prigodom. Zahvaljujem don Ivanu Štironji i fra Filipu Sučiću što su nas
obogatili svojim razmišljanjima utemeljenim na vlastitom misionarskom
životu i djelovanju. Riječi zahvale upućujem misionarima milosrđa koji su
bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Zahvaljujem ceremonijaru fra
Danimiru Pezeru, đakonima i bogoslovima Vrhbosanskog bogoslovnog
sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa
Redemptoris Mater u Sarajevu za sudjelovanje u asistenciji. Iskreno
zahvaljujem i bogoslovima Franjevačke teologije u Sarajevu na čelu s fra
Emanuelom Josićem za vrlo lijepo i skladno pjevanje.

Na kraju od srca zahvaljujem župniku ove župe Svete Obitelji u Kupresu,

njegovom prvom suradniku vlč. Marku Sliškoviću i cijeloj župnoj zajednici.

167
 Oni su se, između ostaloga, istinski potrudili da i nakon Svete mise možemo
nastaviti lijepo zajedništvo za bratskim stolom. I ovom prigodom su pokazali
da je gostoljubivost i gostoprimstvo uvijek bila i ostala lijepa karakteristika
ljudi koji žive na svim našim prostorima. Neka Gospodin svojim
blagoslovom nagradi trud svih koji su na bilo koji način dali doprinos ovom
našem zajedništvu. (kta)

168
OBITELJSKI DAN U BIH

Misno slavlje uoči Drugog Obiteljskog dana na Kupresu

U večernjim satima u subotu, 27. srpnja 2019. u župnoj crkvi Svete Obitelji u
Kupresu Svečano Euharistijsko slavlje uoči II. Obiteljskog dana u Bosni i
Hercegovini predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u
zajedništvu s dopredsjednikom BK BiH mons. Tomom Vukšićem, vojnim
biskupom u BiH, i predsjednikom Vijeća za obitelj BK BiH mons. Markom
Semrenom, pomoćnim biskupom banjolučkim. Drugi Obiteljski dan u
Kupresu organizira Vijeće za obitelj Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine uz suorganizaciju župe Svete Obitelji u Kupresu i Udruge
Kupreški kosci, a središnje Misno slavlje bit će u nedjelju, 28. srpnja u 11
sati u župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu.

Kupreški župnik vlč. Tomislav Mlakić izrazio je srdačnu dobrodošlicu

kardinalu Puljiću i biskupima Vukšiću i Semrenu te dvanaestorici
koncelebranata među kojima je bilo nekoliko svećenika rodom iz Kupresa te
svećenici franjevci iz Tomislavgrada kao i generalni tajnik BK BiH mons.
Ivo Tomašević. Pozdravio je i sve okupljene vjernike među kojima i
voditelja Ureda Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj gospodina
Petra Krešimira Hodžića. Zahvalio je i Zboru župe Svih Svetih iz Livna na
čelu sa s. Blankom Jeličić za animiranje liturgijskog pjevanja tijekom Svete
mise.

Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić zahvalio je župniku Mlakiću na

pozdravu kao domaćinu ovog događanja zajedno s novim župnim vikarom
vlč. Andanom Petrom Mihaelom Jašarevićem. Pozdravio je i nazočne
biskupe, svećenike, časne sestre, bogoslove i sve vjernike iz župe Kupres i iz
drugih župa. „Večeras smo ovdje da započnemo moliti za naše obitelji, na
poseban način za obitelji iz kojih smo nikli, ali i za sve one koje će nastati da
ih Bog ispuni svojim Duhom i upravi putem sloge, vjernosti i ljubavi“, kazao
je kardinal Puljić koji je potaknuo sve nazočne da u svoje molitve također
uključe dušu bosanskog franjevca fra Slavka Topića koji je preminuo toga
popodneva.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Semren koji je podsjetio da ovim

Misnim slavljem započinju proslavu II. Obiteljskog dana u BiH. „Obitelj je
najvažnija ljudska zajednica na ovoj zemlji. Mi ljudi živimo u različitim
zajednicama, u zajednicama ove ili one vrste, u političkim zajednicama, u
vjerskim zajednicama i slično. Obitelj je osnovna zajednica na kojoj se

169
 temelje sve ostale zajednice. Crkva i država kao dvije najmoćnije zajednice
također se temelje na obitelji. Kako nastaje obitelj? Obitelj ili brak nastaje
onda kada nastane ljubav između muškarca i žene. A kako nastaje ljubav?
Ljubav nastaje iz slobode. Prema tome, ljubav se ne može silom iznuditi niti
novcem kupiti“, kazao je biskup Semren.

„Srce je u Svetom pismu središte ljudske osobe. Iz srca mogu proizaći dobre
i zle misli, dobra i zla djela. Izraelci su htjeli da njihova djeca u svom srcu
nose riječi Svetoga pisma. Oni su, dakle, učili Sveto pismo srcem. Englezi to
danas kažu to learn by heart (učiti srcem). Isus je mnoge dijelove Pisma znao
napamet i molio se Bogu napamet. O tim riječima je razmišljao i po tim je
riječima živio. Kod njega se poklapaju riječi i djela. Isus je dobro poznavao
povijest izraelskog naroda, dobre i zle strane svoga naroda. Svojim
Izraelcima Isus navješćuje Božje kraljevstvo. Bog treba vladati, kraljevati
među ljudima, a to znači da pravda, istina, sloboda i ljubav trebaju vladati
među ljudima, a ne čovjek nad čovjekom. Najveća predrasuda među našim
ljudima u BiH sastoji se u tome da oni misle da netko treba vladati nad nekim.
Ne smije nitko ni nad kim vladati. Ljudi moraju biti jednaki, ravnopravni, ne
smije nitko biti iznad drugih, nitko nije nad-čovjek, i nitko ne smije biti ispod
drugih, nitko nije pod-čovjek. Pravedni zakoni trebaju vladati među ljudima,
a ne čovjek nad čovjekom. Prema tome, svi veliki politički filozofi i teolozi
slažu se u tome, od velikoga Platona pa do Habermasa, da pravda treba
vladati u svakoj zajednici. U vjerskoj, političkoj i svakoj drugoj ljudskoj
zajednici“, kazao je biskup Semren koji je, tumačeći evanđeoski misni
odlomak o dvanaestogodišnjem Isusu kojeg pronalaze u hramu pa ga majka
Marija pita: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te
tražili.“ Pošto je podsjetio na Isusov odgovor: „Niste li znali da mi je biti u
onome što je Oca mojega?“, biskup Semren potaknuo je sve roditelje da
zapamte posljednju rečenicu u tom odlomku kada evanđelist Luka napisa da
„oni ne razumješe riječi koju im reče“ (Lk 2,49-50).

„Tu stoji da Isusovi roditelji nisu razumjeli Isusa. Nisu ga razumjeli, ali su ga
voljeli. To je najvažnija pouka za današnje obitelji. Molimo Boga, dragi
roditelji, da vas vaša djeca nadmaše u dobru, u pameti, u mudrosti, u svemu
onome što je dobro i pozitivno. I da budete sretni kad vas nadmaše! Koliko
se rodi genijalne i nadarene djece, ali mi stariji nemamo oči za njihove
darove. I tako škodimo i njima i sebi. Najveća je čast za našu djecu da im
bezuvjetno vjerujemo i da ih bezuvjetno ljubimo. Ljubav omogućuje
roditeljima da s povjerenjem mogu prihvatiti kod djece one darove i one
sposobnosti koje sami ne mogu razumjeti. To uključuje otvorenost prema
budućnosti, prema boljem budućem životu. U kršćanstvu primat ima
budućnost, i mora je imati, pred sadašnjošću i prošlošću. To je taj proces
obraćenja: stalne promjene nabolje, od rođenja do smrti. To je put za sve
kršćane i za cijelo čovječanstvo. Pri tom dajmo prostora u našim obiteljima

170
djedovima i bakama i omogućimo im ispuniti ulogu koju im je Bog dao u
odgoju i podizanju djece te prenošenju vjere jer oni s jedne strane,
omogućuju unucima vidjeti budućnost, a s druge strane, oni su istinske
riznice sjećanja i pravo bogatstvo obitelji i društva“, rekao je na kraju
propovijedi biskup Semren.

Nakon Svete mise Etno skupina Čuvarice iz Rame održale su koncert u punoj
dvorani Javne ustanove za kulturu „Hrvatski dom” u Kupresu. Na kraju
koncerta biskup Semren zahvalio je članovima Etno grupe „Čuvarice“ na
lijepom koncertu i njegovanju glazbe u narodnom duhu.

Svečano proslavljen Drugi Obiteljski dan

u Bosni i Hercegovini
Drugi Obiteljski dan u Bosni i Hercegovini, koji je organiziralo Vijeće za
obitelj Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uz suorganizaciju župe
Svete Obitelji u Kupresu i Udruge Kupreški kosci, svečano je proslavljen u
nedjelju, 28. srpnja 2019. u prepunoj župnoj crkvi Svete Obitelji u Kupresu.
Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Biskupske konferencije BiH
kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Ovim Misnim
slavljem obilježena je i obljetnica posvete župne crkve Svete Obitelji koju je
28. srpnja 2013. posvetio kardinal Puljić i u oltar ugradio relikvije bl.
kardinala Alojzija Stepinca. Sudjelovale su brojne obitelji iz Bosne i
Hercegovine i Republike Hrvatske, ali i mnogi drugi koji su došli u Kupres
za ovu prigodu. Proslavu nije pokvarilo ni kišno vrijeme.

Riječi dobrodošlice kardinalu Puljiću, biskupima, svećenicima i brojnim

obiteljima i svemu vjernom puku uputio je kupreški župnik vlč. Tomislav
Mlakić. „Pozdravljam sve vas koji, s tromeđe naših biskupija, preko tv i
radio valova Radio televizije Herceg Bosne, Laudato TV, Radio Kupresa i
Radio Marije, pratite ovo sveto Euharistijsko slavlje – osobito vas koji ste
prikovani za svoje bolesničke postelje. Pozdravljam svu braću svećenike,
osobito vas koji ste sa svojim vjernicima danas hodočastili na kuprešku
visoravan a na osobit način generalnog tajnika naše Biskupske konferencije
mons. Ivu Tomaševića. Pozdravljam mons. Tomu Vukšića, vojnog ordinarija
u Bosni i Hercegovini koji rado dolazi na Kupres i koji će, akobogda,
predvoditi sv. Misu na 25. obljetnicu oslobođenja naše visoravni 3. studenog
ove godine. Pozdravljam mons. Marka Semrena, pomoćnog biskupa
banjolučkog i predsjednika Vijeća za obitelj BK BiH, koji je propovijedao na
sinoćnjoj sv. Misi uočnici i koji će nastaviti biti pokretač svih naših
nastojanja na području obiteljskog pastorala. Na koncu, u ime ovog
okupljenog puka katoličkog i hrvatskog, pozdravljam vas dragi oče

171
 nadbiskupe, kardinale Vinko. Hvala vam što nas ne prestajete ohrabrivati u
nastojanju da ova naša crkva, providnošću smještena na raskrižju mnogih
putova, postane hram u kojem će obitelji pronalaziti okrjepu i prositi
blagoslov neba. Dok vas pozivam da otpočnete ovo sveto misno slavlje,
molim vas da blagoslovite ovaj narod – da ohrabrite naše obitelji kako bi u
njima izrastale generacije vjerne Bogu i rodu“, kazao je u svom pozdravu
župnik Tomislav Mlakić.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić istaknuo je „u ovoj crkvi posvećenoj

u čast Svete Obitelji mi želimo doživjeti posvetu naših obitelji“. „U
evanđelju smo čuli da je za postizanje unutarnjeg mira potrebno, poput sv.
Petra, ispovjediti Krista: 'Ti si Krist, Sin Boga živoga! U tom smislu, da bi
čovjek doživio mir i sreću obitelji, uz priznavanje Isusa Krista, smatram
važnim iznijeti vam vama nekoliko načela za praktični život. Neću
teoretizirati. Bog mi je da kroz brojne godine svećeništva dao da, radeći s
ljudima, doživim iskustvo i spoznaju, koje je poticaje važno dati ljudima kao
načela da sačuvaju vjernost i izgrade sreću u obitelji“, kazao je kardinal
Puljić.

„Znate, brak je božanska ustanova! 'Muško i žensko stvori ih' i dade im

zapovijed da s Bogom surađuju u rađanju i odgajanju djece. Za tu zapovijed
često kažemo da je to naravni zakon. Jasno, naravno zakon je Božji zakon.
Narodna poslovica kaže: Tko prirodu remeti, priroda mu se osveti!'. Tko
Božji zakon remeti, nema sreće. Tko naravni zakon urušava, unosi nered, a
nered nikad ne može voditi k sreći. Zato želim na prvom mjestu prisvijestiti
nam: brak nije izmišljotina politike, ni gospodarstva niti umnih ljudi. Brak je
tvorevina Božja: Bog stvori muško i žensko i dade im poslanje surađivati s
Bogom! Zato želim probuditi svijest o svetosti hrama obiteljskog
zajedništva“, rekao je kardinal Puljić ističući potrebu da se uklone predrasude
i prihvati drugu osobu kakva jest.

„Želim na poseban način poručiti mladima koji se spremaju za brak, da

shvate: nije dovoljna tjelesna ili osjećajna privlačnost nego ljubav koja je
spremna na žrtvu. Ta ljubav prihvaća drugu osobu kakva jest. Drugo načelo
je: bračna zajednica utemeljena je na ljubavi. U tom duhu govore prigodom
vjenčanja: 'Ljubit ću te i poštivati u sve dane života svojega'. A u ljubavi je
bitno služiti jedno drugome… Važno je shvatiti: temelj zajedništva je ljubav.
Danas živimo u društvo u kojem je često ljubav pretvorena u računicu. Ne
može se ljubiti s računicom; ljubi se bez računice. Kompletnu se osobu voli u
onom što jest; život s računicom ubija ljude, a predrasuda udaljuje jedne od
drugih. Zato je prevažno da ljubav uvijek uključuje poštivanje. Poštivanje
treba biti obostrano. Mi trebamo jedni druge. Bog nas je stvorio kao socijalna
bića. Zato je potrebno shvatiti: bračni drugovi trebaju jedno drugo; u društvu
trebamo jedni druge. Društvo je zdravo ako postoji poštivanje počevši od

172
bračne zajednice u kojoj jedno drugo poštuje“, kazao je kardinal Puljić te
istaknuo da se ništa se ne smije staviti ispred bračne veze: ni roditelje, ni
djecu, ni prijatelje niti posao.

„Svi mi smo krhki ljudi. Zato je važno ne dati ljutnji da zamagli ljubav jer
ljutnja je prostor u kojem se događaju uvrede, a uvrede ostavljaju rane.
Narod kaže: Kad u srcu gori, u glavi se dimi! Ako je dim u glavi, onda se
svašta rekne, a 'jezik bez kosti bode do kosti'… Nikad ne vičite jedno na
drugo jer je i sama vika vrijeđanje! Pogotovo nemojte to činiti pred djecom
jer djeca vole oba roditelja. Njih jako smeta kad vide da jedno na drugo viču.
Važno je znati sačuvati kontrolu svoje ljutnje i svojih osjećaja odnosno
čuvati zajedništvo. Potrebno je vježbati se u samodisciplini i
samosvladavanju te kontrolirati svoj jezik, svoje geste i svoju narav... Ako
upućujete kritiku jedno drugome, učinite to s ljubavlju, a ne napadajući jedno
drugo!... Nikad ne završite dan u ljutnji! Ne idi u krevet ljut! Učite se praštati!
Čuli ste kako je Isus učio učenike da praštaju. Praštanje je oslobođenje
nutrine srca“, rekao je kardinal Puljić.

„Na kraju, da bi sačuvali sreću u obitelji,molite jedno s drugim i molite jedno

za drugo. Sudjelujte na Misi zajedno nedjeljom kad god to možete jer nema
ljepšeg zajedništva od zajedništva oko oltara! To je izvor zajedništva Crkve,
a tako i obiteljskog zajedništva: i hram, i pričest i slušanje Svetog Pisma. To
hrani obiteljsko zajedništvo. Ako želimo obitelj spasiti, sačuvati je i u nju
unijeti radost i mir, prevažno je dozvoliti Isusu da dođe u nju kao što je došao
na svadbu u Kani Galilejskoj, kao što je ulazio u kuću Lazara, Marte i
Marije… A naše obitelji imaju tako lijep običaj moliti se Majci nebeskoj koja
je Svetu Obitelj majčinski svijala. Neka i naše obitelji svija u radosti vjere, u
zajedništvu i slozi. Danas, slaveći Dan obitelji, želimo postati branitelji
svetosti braka i obitelji braneći ih molitvom, vjerom, Misom, Svetim Pismom,
krunicom... Branimo to svetište! Naš hrvatski narod će opstati ako bude imao
zdravih obitelji. Dan obitelji treba u nama obnoviti hrabrost da volimo ono
što je Božje. Ako budemo voljeli ono što je Božje, bit će blagoslova za svaki
dan“, kazao je kardinal Puljić na kraju propovijedi.

Na kraju Svete mise riječi zahvale svima uputio je biskup Semren. „Radostan
sam što dijelimo Duha Božjeg, duha ljubavi koji je ujedinio naše obitelji i
koji ih drži na okupu da ustraju u onom naumu koji Gospodin ima s njima.
Taj duh obitelji očituje se u duhu slobode i duhu ljubavi. Iz ovoga proizlazi i
obitelj i brak“, kazao je biskup Semren potičući na molitvu „za hrvatske
katoličke obitelji i za obitelji u čitavom svijetu kako bi bili prenosili Božju
ljubav i ljubav Presvetog Trojstva“.

173
 Prije Svete mise moljena je misijska krunica u duhu Misijske godine u BiH.
Predmolio ju je Kuprešak Elvir Tabaković, regularni kanonik u Njemačkoj,
student na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog u Rimu.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti crkveni zbor

„Sv. Nikola Tavelić“ iz Tomislavgrada pod ravnanjem mladog voditelja Pere
Tokića

U popodnevnim satima proslava je nastavljena prigodnim koncertom u

Kupresu. (kta)

174
RAZNO

Prigodni program i izložba u okviru obilježavanja 150.

obljetnice trapističkog samostana Marija Zvijezda

Pod geslom „Marija Zvijezda u Banjoj Luci, Europa u Bosni i Hercegovini“,

u kripti trapističke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci,
21. lipnja 2019. priređen je prigodni program i otvorena izložba u povodu
150. obljetnice opatije i samostana redovnika trapista Marija Zvijezda pokraj
Banje Luke.

Na programu i otvaranju izložbe bili nazočni brojni ugledni gosti iz crkvenog

i društveno-političkog života te pojedini predstavnici drugih vjerskih
zajednica.

Riječi pozdrava i dobrodošlice svima uputio je biskup banjolučki mons.

Franjo Komarica te, između ostalih, poimence pozdravio: nadbiskupa
metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjedniku Biskupske
konferencije BiH „i rodnog sina ove župe i kraja u njemu drage nam Marije
Zvijezde“, zatim Dom Armanda, opata i izaslanika generalnog poglavara
Trapističkog reda iz Rima, mons. Henryka Jagodzinskog, savjetnika
Apostolske nuncijature u Sarajevu, oca Thamsanqa Njiyela, predstavnika
redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike koju je također, kao i trapiste u
Banjoj Luci, osnovao opat Franz Pfanner, zatim suorganizatora ove
svečanosti prof. dr. Franju Topiću, predsjednika HKD Napredak iz Sarajeva
kao i sve svećenike, redovnike i redovnice među kojima je bio i velik broj
sestara Klanjateljica Krvi Kristove ne čelu s njihovom poglavaricom s. Anom
Marijom Antolović. Pozdravio je i Murisa efendiju, izaslanika odsutnog
banjolučkog muftije Nusreta Abdibegovića

Biskup Komarica uputio je i srdačan pozdrav i brojnim drugim

predstavnicima među kojima su bili: gospodin Valentin Inzko, visoki
predstavnik u BiH, gospodin Ivica Poljičko, državni tajnik i izaslanik
ministrice kulture u Vladi RH, gospođa Rašeljka Bilić, voditeljice službe za
muzejsku djelatnost u Upravi za arhive, knjižnice i muzeje u Vladi RH,
gospođa Valentina Šarčević, vršiteljice dužnosti otpravnika poslova u
veleposlanstvu RH, gospodin Marin Gregorović, vojni izaslanik u
veleposlanstvu RH, gospođa Sabina, zamjenice veleposlanice Republike
Austrije u BiH, gospodin Zlatko Kramarić, generani konzul RH u Banjoj
Luci, gospodin Igor Radojčić, gradonačelnik Banje Luke, gospodin Josip
Jerković, dopredsjednik RS, gospođa Matea Brstilo Rašetar, ravnateljica
Hrvatskog povijesnog muzeja; gospođa Drina Ćavar, predsjednice udruge

175
 „Kristov stol“ i predstavnica biciklista koji su vozočastili svojim biciklima iz
hrvatskih gradova do trapističkog samostana Marija Zvijezda i drugi.

„Danas sam - vjerujem kao i svaki od Vas radostan i Bogu zahvalan, što smo
se u ovom lijepom crkvenom zdanju okupili na ovoj prigodnoj svečanosti u
povodu velikog, jedinstvenog Jubileja - 150-te obljetnice dolaska pionira
europske kulture i civilizacije u ovaj kraj i zemlju. Ima i nas, dragi i
poštovani prijatelji i ovdje nazočnih iz više europskih zemalja pa čak i
predstavnika afričkog kontinenta, iz Južno-afričke unije, s neuništivih
tragova, velikog Europljanina i ujedno velikog Afrikanca Sluge Božjega
Franza Pfannera“, kazao je biskup Komarica te podsjetio da cistercitski red
strožeg opsluživanja trapisti vuče porijeklo iz monaške tradicije evanđeoskog
života, koja se nalazi u Pravilu samostana svetog Benedikta iz Nursije (Italija)
osnivača velezaslužnog reda Benediktinaca, koji je živio pod kraj 5. i u prvoj
polovici šestog stoljeća. Kazao je da mu je glavno geslo: Ora et labora - Moli
i radi. Dodao je da je Red reformiranih cistercita osnovan u Francuskoj pol.
17. stoljeću te da im je sve zajedničko kao i da žive isposničkim životom.

„Izuzetna i mnogostruka kulturna i civilizacijska baština rada sluga Božjeg

Franza Franje Pfannera, člana cistercitskog reda strožeg opsluživanja
trapističkog reda, i njegove redovničke braće u ovom samostanu - kasnije
opatiji Marija Zvijezda osnovana prije 150 godina a u kojoj su djelovale
desetine i stotine samostanske braće, iz 16 europskih zemalja, zadužuju i ovu
našu - a i buduće generacije ne samo članova Banjolučke biskupije, nego i
drugih stanovnika ovog grada i regije da - ne samo odamo priznanje i
zahvalnost ovim izuzetno požrtvovnim, nesebičnim i samozatajnim ljudima,
našoj braći u vjeri Bogu i istomišljenici u zauzimanju za potrebe ljudi, nego
da i u duhu te dragocjene baštine i sami danas i sutra živimo i djelujemo -
moleći i radeći za opće dobro ovog grada, kraja, zemlje i regije“, rekao je
biskup Komarica.

Program je moderirao mons. Ivica Božinović, a započet je pjesmom Alma

Redemptoris Mater koju je otpjevao zbor sestara Klanjateljica Krvi Kristove.

Uslijedile su brojne čestitke, a prvu je uputio kardinal Puljić koji je istaknuo

da je opat Franz Pfanner doveo Europu u BiH i da je po njemu i trapistima
Bosna i Hercegovina davno ušla u Europu. Kazao je da je i on odrastao uz
trapiste jer se njegova rodna kuća nalazi nedaleko od samostana Marija
Zvijezda dodajući da trapisti jesu izabrali siromaštvo, ali da su bili bogati
srcem. Rekao je da i danas trebaju nastaviti tamo gdje su oni stali. „Danas je
šteta što Banja Luka ne zna cijeniti kako je prva žarulja u BiH ovdje zasjala,
a da ne govorimo o drugome... Dovoljno je da ne zaboravimo prošlost – tko
zaboravi prošlost gubi svoju budućnost“, kazao je kardinal Puljić.

176
Prigodnu riječ uputio je i Dom Armand Veilleux u ime cistercitskog i
trapističkog Reda ističući da su trapisti mogli živjeti bratstvo i učiniti brojna
velika djela upravo zato jer su bili nadahnuti Božjom riječju i živjeli u skladu
s redovničkim pravilima. Mons. Henryk Jagodzinski u svojoj čestitci rekao je
da se apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto „rado pridružuje u
zahvaljivanju na ovom djelu, rođenom iz vjere i ljubavi prema ovoj
zemlji“ te dodao da je otac Pfanner bio „čovjek nepokolebljive vjere“. „Iako
je, čini se, došlo vrijeme da monasi trapisti više ne prebivaju u samostanu
Marija Zvijezda, sama crkva i samostan ipak ostaju ovdje. I nadamo se, kao
što se već događalo u povijesti, da će se redovnici jednog dana i vratiti“,
rekao je mons. Jagodzinski. Visoki predstavnik Inzko izrazio je radost što
opat Pfanner kao i on dolazi iz Austrije te čestitao ovu veliku obljetnicu.
Riječi čestitke uputio je i gradonačelnik Radojičić te ukazao na važnost koju
redovnici trapisti imaju za ovaj grad.

Čestitke je uputio i gospodin Poljičak koji je otvorio izložbu raznih vrijednih

predmeta otaca trapista i zapisa koji govore o njihovoj bogatoj prošlosti.

Direktor Caritasa Banjolučke biskupije mons. Miljenko Aničić u svom je

izlaganju donio kratki prikaz bogate prošlosti opatije Marije Zvijezda i
redovnika trapista pojašnjavajući da su oni težili za jednostavnošću i životu u
osobnom siromaštvu i askezi. „Bit monaškog puta do Boga je uravnotežen
odnos molitve i rada kao temeljni odnos prema Bogu, prema drugim ljudima
i prema samom sebi“, kazao je mons. Aničić te podsjetio da se „na današnji
dan prije 150 godina Wendelin, redovničkim imenom Franz Pfanner, trapist,
u svojoj 44. godini života, sa šestoricom braće naselio u drvenu kolibu u
Delibašinom selu kod Banje Luke, na posjedu kojeg je kupio od Tome
Radulovića“. Spomenuo je da je otac Pfanner otvorio 1872. godine sušaru za
šljive, prvu siranu, a tri godine kasnije i pivovaru, zatim kovačnicu s
radionicom za plugove i žitnicu, kamenolom, mlin, sušaru za voće, klaonicu,
proizvodnju cigle i crijepa, suknaru s predionicom i tkaonicom, voćni i
šumski rasadnik itd. Kratko se osvrnuo i na teško vrijeme nakon Drugog
svjetskog rata kao i na protjerivanje ili hapšenje određenog broja trapista kao
i na oduzimanje 4.670 dunuma njihove zemlje. (kta)

Biskup Perić proslavio 50. obljetnicu svećeništva

Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons.

Ratko Perić u subotu, 14. rujna 2019. proslavio je svoj Zlatni misnički jubilej.
Proslava je započela Svečanom akademijom s pozdravnim govorima,
izlaganjem biskupa Tome Vukšića o zajedničkom djelu "Ljubav koja ne
prestaje" (2019.), tj. o osvrtima na biskupovu knjigu "Nada koja ne
postiđuje" (2018.), i zahvalnicom biskupa Perića. Uslijedila je svečana sv.

177
 Misa u katedrali Marije Majke Crkve koju je predvodio biskup slavljenik u
koncelebraciji s biskupima i svećenicima, a sudjelovali brojni vjernici.
Propovijedao je biskup banjolučki Franjo Komarica.

Na blagdan Uzvišenja Sv. Križa, kada se slavi i obljetnica posvete mostarske

katedrale Marije Majke Crkve, prigodom 50 godina svećeničkog ređenja
mons. Ratka Perića, u katedralnoj dvorani upriličena je svečana akademija i
predstavljanje knjige “Ljubav koja ne prestaje”, koju je priredio don Željko
Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija, a nakon nje uslijedilo je
svčano Misno slavlje u mostarskoj katedrali.

Među mnogobrojnim gostima nazočili su kardinal Vinko Puljić, nadbiskup

metropolit vrhbosanski, mons. Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH;
nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu
Međugorje, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić,
đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, zadarski
nadbiskup i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, porečko-pulski biskup
Dražen Kutleša, hvarski biskup i generalni tajnik HBK mons. Petar Palić, a
slavlju se pridružio i poljski kardinal Stanislaw Dziwisz te veliki broj
svećenika i redovnica, kao i osoba iz političkog, društvenog i kulturnog
života.

“Stepinac je bio osuđen i zato što se hrabro suprotstavio pokušajima, da se u

Katoličkoj crkvi među Hrvatima izazove neposluh prema svetom Ocu Papi i
tako naruši crkveno jedinstvo. Naspram tomu, on ne samo nije prihvaćao
takve pokušaje već je, nastojeći da sveta, apostolska i katolička Crkva zaista
bude također jedna, postao svijetao primjer mučenika jedinstva Crkve. Stoga
Stepinac, kao graditelj jedinstva Crkve oko njezinih zakonitih poglavara i
Petrova nasljednika, jest primjer za svako doba, pa i za naše vrijeme, kad je
Stepinac ponovno postao na neki način mučenik za jedinstvo”, rekao je
predstavljajući knjigu mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH.

Riječ je o djelu koje je tiskano kao 157. po redu u Biblioteci Crkve na

kamenu. Njezin naslov prerečena je misao iz Hvalospjeva ljubavi, koji je
napisao apostol Pavao u svojoj Prvoj poslanici vjernicima u gradu Korintu (1
Kor 13,8), a glasi: „Ljubav nikada ne prestaje.“ Knjiga je nastala kao osvrt na
djelo biskupa Ratka Perića, “Nada koja ne postiđuje”, a sastoji se tekstova
različitih autora te opisuje važne teme iz života i duhovnosti bl. Alojzija
Stepinca.

“Zahvalni smo na svakom danu vašega nesebična služenja ovoj mjesnoj

Crkvi u koju ste se životno ugradili i u koju ste utisnuli vlastiti biljeg”,
istaknuo je u svom pozdravnom govoru priređivač knjige „Ljubav koja ne

178
prestaje“ don Željko Majić čestitajući biskupu Periću 50. obljetnicu
misničkoga života.

“Mi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici danas na ovaj svečani dan –

blagdan Uzvišenja sv. Križa, kada obljetnički slavimo dan posvete Gospine
katedrale i Vašega biskupskog ređenja, dok Trojednom Bogu zahvaljujemo
za Vaše blagoslovljeno služenje ovoj Crkvi, upućujemo i molitvu da Vas po
zagovoru Blažene Djevice Marije i Svih Svetih, u Vašim svećeničkim i
biskupskim molitvama i potrebama usliši, da na Vas i na Vašu službu izlije
obilje svoga blagoslova očitovana u dobru zdravlju i pronicljivosti duha kako
biste i dalje do Božje volje i Papine odluke, crkveno i hrabro vodili vjernike,
a u svećenicima i redovnicima imali izvrsne suradnike u djelu spasenja duša i
proslavi Boga na ovim našim prostorima”, istaknuo je don Majić.

Na Akademiji je Zbor sestara franjevaka pod ravnanjem s. Mire Majić

otpjevao tri skladbe, a program je vodila Ana Maria Dedić, novinarka s
Radija Herceg-Bosne.

Nakon programa u dvorani, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve

slavilo se svečano Euharistijsko slavlje koje je predvodio mons. Perić, u
suslavlju 10-ak nad/biskupa i većeg broja svećenika. (kta/ika)

179
 SADRŽAJ
DOKUMENTI SVETE STOLICE
Poruka pape Franje za 52. Svjetski dan mira .........................................3
Dokument o Ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život .........8
Poruka pape Franje za 27. Svjetski dan bolesnika
[11. veljače 2019.] ..............................................................................14
Poruka pape Franje za korizmu 2019. .................................................17
Poruka Papinskog vijeća za međureligijski dijalog
muslimanima za mjesec Ramazan.......................................................20
Poruka pape Franje za 56. svjetski dan molitve za zvanja
(Nedjelja Dobrog Pastira, 12. svibnja 2019.) .......................................21
Poruka pape Franje za 53. Svjetski dan
sredstava društvene komunikacije [2019.]...........................................25
Pismo pape Franje svećenicima
prigodom 160. obljetnice smrti župnika Arškog ..................................29
Poruka pape Franje za V. Svjetski dan molitve
za skrb o stvorenome svijetu ...............................................................39
Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2019. .............42
Poruka pape Franje za Svjetski dan misijâ 2019. .................................46
Poruka pape Franje za 3. Svjetski dan siromaha
[33. nedjelja kroz godinu, 17. studenoga 2019.] ..................................50
"Aperuit illis" - Apostolsko pismo u obliku motu propria
pape Franje kojim se ustanovljuje Nedjelja Božje riječi ......................56
Apostolsko pismo Svetoga Oca Franje
o značenju i vrijednosti jaslica ............................................................64
Poruka pape Franje za Međunarodni dan osoba s invaliditetom..........71
Nova Redakcija br. 2267 Katekizma Katoličke Crkve
o smrtnoj kazni – Reskript „Ex Audientia SS.MI“...............................73
„Responsum“ Kongregacije za nauk vjere na dvojbu
o dopuštenosti histerektomije u određenim slučajevima ......................73

BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I HERCEGOVINE

APELI, IZJAVE I PORUKE
Poruka biskupa Semrena za Dan života 2019. .....................................76
Stav BK BiH u vezi s budućim pravnim položajem
Crkve sv. Marije sa Zvonikom sv. Luke u Jajcu .................................79
Izjava Komisije Iustitia et pax BK BiH
prigodom Međunarodnog dana ljudskih prava.....................................81
Poruka predsjednika Caritasa BiH kardinala Vinka Puljića
uz Nedjelju Caritasa u BiH .................................................................84

180
 PRIOPĆENJA
Priopćenje s XXI. Zajedničkog zasjedanja HBK i BK BiH ................. 87
Priopćenje sa 75. redovitog zasjedanja BK BiH ................................. 89
Šesti Međudekanski susret u Bosni i Hercegovini ............................... 91
Deveti susret biskupa BK BiH s franjevačkim provincijalima u BiH ... 94
Priopćenje sa XIV. susreta biskupa BK BiH
s članovima redovničke Konferencije BiH .......................................... 95
Priopćenje sa 76. redovitog zasjedanja BK BiH .................................. 97
Priopćenje sa 77. redovitog zasjedanja BK BiH .................................. 99

SUSRETI UZ SUDJELOVANJE DELEGATA BK BIH

Kardinal Puljić sudjelovao u Vatikanu
na susretu pod nazivom: „Zaštita maloljetnika u Crkvi“ .................... 103
Biskup Semren sudjelovao na Skupštini
Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH............. 105
Biskup Perić sudjelovao na 58. plenarnom zasjedanju Sabora HBK.. 107
Biskup Sudar sudjelovao na Plenarnom zasjedanju Talijanske BK... 109
Biskup Semren sudjelovao na
XXII. Redovničkom danu u Banjoj Luci........................................... 111
Biskup Vukšić sudjelovao na 59. zasjedanju
Sabora Hrvatske biskupske konferencije ........................................... 112
Kardinal Puljić sudjelovao na plenarnom zasjedanju
Slovenske biskupske konferencije..................................................... 115
Predavanje biskupa Vukšića na međunarodnom
skupu u Rimu: "Put nenasilja: prema kulturi mira"............................ 116
Tajnik Tomašević sudjelovao na godišnjem susretu
generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija ....................... 119
Tajnik Tomašević sudjelovao na godišnjem susretu
osoba zaduženih za medije i glasnogovornika
europskih biskupskih konferencija .................................................... 122
Tajnik Tomašević sudjelovao na susretu
generalnih tajnika biskupskih konferencije Srednje Europe............... 125
Ravnatelj Katehetskog ureda BK BiH Mlakić sudjelovao
na Međunarodnom susretu u Rimu.................................................... 126
Docent Ilija Marković sudjelovao na IV. Susretu pravnih
savjetnika europskih biskupskih konferencija u Bratislavi................. 127
Voditelj Ureda za mlade BK BiH vlč. Maršić sudjelovao
na Susretu izaslanika za pastoral mladih u Rimu ............................... 128
Mladi iz Bosne i Hercegovine na Internacionalnom
forumu mladih u Rimu...................................................................... 129

181
 IMENOVANJA, RAZRJEŠENJA I ODOBRENJA
Papa Franjo prihvatio odreknuće od službe
pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara........................ 132

VIJEĆA I KOMISIJE BK BIH

SASTAV
Stalno vijeće BK BiH ....................................................................... 133
Komisija za nauk vjere BK BiH........................................................ 133
Vijeće za bogoslovna sjemeništa BK BiH ......................................... 133
Vijeće za mala sjemeništa BK BiH ................................................... 134
Vijeće za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama............ 134
Vijeće za liturgiju BK BiH................................................................ 134
Vijeće za katehezu BK BiH .............................................................. 135
Vijeće za kler BK BiH ...................................................................... 135
Vijeće za obitelj BK BiH .................................................................. 135
Vijeće za laike BK BiH..................................................................... 136
Vijeće za laike - Odbor za mlade BK BiH......................................... 136
Vijeće za sredstva društvenoga priopćavanja..................................... 136
Stručno tijelo za prijenos liturgijskih slavlja...................................... 137
Nadzorno vijeće Caritasa BiH........................................................... 137
Pedagoško vijeće katoličkih “Škola za Europu” ................................ 137
Komisija Justitia et pax..................................................................... 138
Nadzor nad upravljanjem jedinstvenom blagajnom BK BiH ............. 138
Vijeće HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu......................... 138
Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu ....................... 138
Biskupska komisija HBK i BK BiH
za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu ............................... 138
Caritas BiH....................................................................................... 139
Katolička tiskovna agencija BK BiH................................................. 139
Tajništvo BK BiH............................................................................. 139
Katehetski ured BK BiH ................................................................... 139
Ured za mlade BK BiH ..................................................................... 139
VIJESTI O SJEDNICAMA I AKTIVNOSTIMA
VIJEĆA I KOMISIJA BK BIH
Održana sjednica Vijeća za obitelj BK BiH...................................... 140
Održana 21. sjednica Stalnog vijeća BK BiH ................................... 141
Priopćenje s godišnje sjednice Vijeća HBK i BK BiH
za hrvatsku inozemnu pastvu ............................................................ 141
Održana XXII. sjednica Stalnog vijeća BK BiH ................................ 143
Sjednica Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH ........... 143
Stalno vijeće BK BiH održalo svoju 23. sjednicu ............................. 144
Održan seminar za bogoslove i sjemeništarce u BiH ......................... 145
Održan prvi Studijski dan za redovnice Bosne i Hercegovine............ 147

182
 Odgojitelji u bogoslovnim i malim sjemeništima
sudjelovali na redovitom godišnjem seminaru.................................. 149
Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH u Banjoj Luci
i Susret s Liturgijskom komisijom HBK u Zagrebu........................... 150
Održana sjednica Komisije Justitia et Pax BK BiH........................... 152
Svečanom Misom u Drvaru obilježen Dan medija BiH .................... 152

ČESTITKE - SUĆUTI - ZAHVALNICE UPUĆENE U IME BK BIH

Pismo solidarnosti i blizine Predsjednika BK BiH
pariškom Nadbiskupu ....................................................................... 156
Božićna čestitka Predsjednika BK BiH papi Franji ........................... 156
Predsjednik BK BiH uputio Predsjedniku Albanske BK
pismo solidarnosti nakon razornog potresa........................................ 157

ČETVRTI SUSRET SVEĆENIKA U BIH

Održana sjednica Organizacijskog odbora
za IV. Susret svećenika u BiH........................................................... 158
Otisnuta knjižica za Četvrti susret svećenika u BiH........................... 159
Broj svećenika koji djeluju u BiH 2019. godine ................................ 160
Biskupi pozvali na susret svećenika u Kupresu
i misnike podrijetlom iz BiJ .............................................................. 161
Poruka pape Franje sudionicima IV. Susreta svećenika u BiH........... 163
Održan Četvrti susret svećenika u BiH.............................................. 163
Zahvala kardinala Puljića na kraju IV. Susreta svećenika u BiH........ 166

OBITELJSKI DAN U BIH

Misno slavlje uoči Drugog Obiteljskog dana na Kupresu .................. 169
Svečano proslavljen Drugi Obiteljski dan u BiH ............................... 171

RAZNO
Prigodni program i izložba u okviru obilježavanja
150. obljetnice trapističkog samostana Marija Zvijezda .................... 175
Biskup Perić proslavio 50. obljetnicu svećeništva ............................. 177

183