10.

veljače

BRODOLOM SVETOG PAVLA, APOSTOLA

Crkva na Malti zahvaljuje Gospodinu jer nas je pozvao iz tame grijeha i sjene smrti u kojoj smo živjeli, i
doveo nas u svoje nevjerojatno svjetlo kada nam je poslao svog apostola da nam naviješta radosnu vijest
o Evanđelje.

Kao na Zajedničkom slavlju apostola.

Služba čitanja

DRUGO ČITANJE
Iz Homilije o Djelima apostolskim, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(O Djelima apostolskim; Homilija 54)
Od njega su primili riječ koju im je propovijedao

Židovi su ga, unatoč brojnim čudima koja su vidjeli od Pavla, potpuno

progonili i protjerali. Ali ljudi na otoku nisu ga vidjeli da išta čini, a unatoč
tome, budući da su samo vidjeli gdje je pao, postupali su s njim pravedno.
Čovjek mora biti ubojica, rekli su. Nisu rekli samo da je on ubojica, nego da
je to sigurno bio, odnosno po onome što se vidi. I dodali: Pravda mu nije
dala da živi. Dakle, vjerovali su u providnost i bili više filozofi od istih
filozofa. Jer oni, što god se radi pod snagom mjeseca, ne žele da se stavi pod
vodstvo providnosti; ali oni su tvrdili da je Bog posvuda, i da, ako se može
pobjeći od njega mnogo puta, neće pobjeći od njega do kraja. A pogledajte
ove ljude: ne samo da se ne zauzimaju za Pavla, nego mu iskazuju svoje
poštovanje, zbog oluje koja ga je zahvatila. I misao koja im je došla nisu je
širili svima, nego su samo među sobom počeli govoriti jedan drugome. Ova
misao im je pala na pamet zbog vezivanja zarobljenika, jer su oni bili
zarobljenici. Kako ih je sram onih koji govore da ne treba činiti dobro onima
koji su u zatvoru! Stanovnici otoka nas uče kako se pravilno ponašati. Nisu
znali tko su oni koji su vidjeli utapanje, ali su dobro razumjeli da su i oni
ljudi. I tako su ih slatko dočekali.
Dugo su čekali, rekao je: to jest, dugo su čekali da umre. Ali on baci zvijer
u vatru i pokaza im svoju ruku, jer joj se ništa nije dogodilo. Kad su to
vidjeli, na kraju su se začudili. Ne zato što su odmah uhvatili znak, nego su
još neko vrijeme čekali, kako bi bili sigurni da razumiju da to nije pojava
nečega što nije od nje. Tako nije bilo prikazivanja jedne stvari drugom, niti
prijevare.
Pavao nije izliječio samo Publijeva oca od ognjice koju je imao, nego i mnoge
druge bolesnike; i nagradili su ga bogatstvom tako što su, kad je brod trebao
otići, ljudima na njemu dali skrb, kao što se kaže u knjizi: Mnogim
počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. Znači li to
da je Pavao nešto platio? Ne, nema plaćanja; samo ispuni što je napisano:
Radnik zaslužuje jesti. Jasno je da su oni koji su mu napravili takav susret
zauzvrat od njega primili riječ koju im je propovijedao. Ne bi s njima ostao
tri mjeseca ako stvarno ne vjeruju. Iz ovoga se vidi da je bilo mnogo onih
koji su povjerovali.

OTPJEV Usp. Iz 4,30-31; Dj 19,17

R. Činio je čudesna znamenja pred ljudima. * I narod povjerovaše, i čuše da

je Bog bacio oči na njih u njihovoj žalosti, pa padoše licem na zemlju da mu
se poklone.
O. Sve ih obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa. * I narod.
MOLITVA
O Bože u svojoj providnosti, ti si htio da sveti apostol Pavao doživi
brodolom na našim obalama i ostane među nama propovijedati vjeru.
Usrdno molimo da nikada ne prestanemo zahvaljivati za sve što je učinio i
za ljubav koju je pokazao prema nama. Neka uvijek besprijekorno čuvamo
nauk koji nam je dao riječju i djelom. Po Gospodinu.