‫ِ‬

‫واإل ْحساَ ُن‬ ‫ث‪ :‬ا ِإل ْسالَ ُم ِْ‬

‫واإلمياَ ُن ْ‬ ‫اَ حْلَديِ ُ‬
‫ث الثّاَل ُ‬

‫‪TREĆI HADIS: ISLAM, IMAN I IHSAN‬‬

‫اَّللُ َعلَحي ِه‬ ‫ول هِ‬ ‫ب ر ِضي هللا َعحنه قاَ َل ‪:‬ب ي نَما َحَنن (جلوس) ِعحن َد رس ِ‬
‫صلهى ه‬ ‫اَّلل َ‬ ‫َُ‬ ‫َح َ ُ ُ ُ ٌ‬ ‫َع حن عُ َمَر بح ِن ا حْلَطّاَ ِ َ َ ُ ُ‬
‫اب َش ِد ُ ِ‬ ‫ٍ‬
‫هع ِر‪ََ ،‬ل يَُرى َعلَحي ِه أَثَ ُر‬ ‫يد َس َواد الش َ‬
‫اض الثِّي ِ‬
‫يد بَيَ ِ َ‬ ‫ات يَ حوم إِ حذ طَلَ َع َعلَحي نَا َر ُج ٌل َش ِد ُ‬ ‫َو َسله َم َذ َ‬
‫َسنَ َد ُرحكبَ تَ حي ِه إِ ََل ُرحكبَ تَ حي ِه‬ ‫هب صلهى ه ِ‬
‫اَّللُ َعلَحيه َو َسله َم‪ ،‬فَأ ح‬ ‫س إِ ََل النِ ِّ َ‬ ‫َح ٌد‪َ ،‬ح هَّت َجلَ َ‬
‫ِ‬
‫ال هس َف ِر َوََل يَ حع ِرفُهُ منها أ َ‬
‫اْل حس ََلِم‪.‬‬
‫َخِ حِبِِن َع ِن حِ‬ ‫ال‪ََ :‬ي ُُمَ هم ُد‪ ،‬أ ح‬ ‫ض َع َك هفحي ِه َعلَى فَ ِخ َذيحِه َوقَ َ‬ ‫َوَو َ‬
‫ول‬
‫َن ُُمَ َّم ًدا َر ُس ُ‬ ‫َن تَ ْش َه َد أَ ْن ََل إِلَهَ إََِّل َّ‬
‫اَّللُ َوأ َّ‬ ‫اَّللُ َعلَحي ِه َو َسلهم‪ِْ :‬‬
‫اإل ْس َال ُم أ َّ‬ ‫صلهى ه‬ ‫ول هِ‬
‫َ‬ ‫اَّلل َ‬ ‫ال َر ُس ُ‬‫فَ َق َ‬
‫ت إِل َْي ِه َسبِ ًيال‪.‬‬ ‫َِّ ِ‬
‫ت إِ ِن ْ‬
‫استَطَ ْع َ‬ ‫ضا َن َوََتُ َّج الْبَ ْي َ‬ ‫وم َرَم َ‬ ‫ص َ‬ ‫الزَكا َة َوتَ ُ‬ ‫الص َال َة َوتُ ْؤِِت َّ‬
‫َ‬ ‫يم َّ‬ ‫اَّلل َوتُق َ‬
‫ص ِّدقُهُ‪.‬‬ ‫ِ‬
‫ت‪ ،‬فَ َعجحب نَا لَهُ يَ حسأَلُهُ َويُ َ‬ ‫ص َدقح َ‬‫ال‪َ :‬‬ ‫قَ َ‬
‫ان‪.‬‬‫اْلميَ ِ‬
‫َخِ حِبِِن َع ِن حِ‬ ‫ال‪ :‬فَأ ح‬ ‫قَ َ‬
‫َّلل َوَم َالئِ َكتِ ِه َوُكتُبِ ِه َوُر ُسلِ ِه َوالْيَ ْوِم ْاْل ِخ ِر‪َ ،‬وتُ ْؤِم َن ِِبلْ َق َد ِر َخ ِْْيهِ َو َش ِرهِ‪.‬‬ ‫ال‪ :‬أَ ْن تُ ْؤِمن ِِب َِّ‬
‫َ‬ ‫قَ َ‬
‫اْلحس ِ‬ ‫ِ‬ ‫ت‪ ،‬فَأ ح ِ‬
‫ان‪.‬‬ ‫َخ ََِبِن َع ِن ح ح َ‬ ‫ص َدقح َ‬
‫ال‪َ :‬‬ ‫قَ َ‬
‫اك‪.‬‬‫ك تَ َراهُ‪ ،‬فَِإ ْن ََلْ تَ ُك ْن تَ َراهُ فَِإنَّهُ يَ َر َ‬ ‫اَّللَ َكأَنَّ َ‬
‫ال‪ :‬أَ ْن تَ ْعبُ َد َّ‬ ‫قَ َ‬
‫اع ِة‪.‬‬
‫َخِ حِبِِن َع ِن ال هس َ‬ ‫ال‪ :‬فَأ ح‬ ‫قَ َ‬
‫ول َع ْن َها ِِبَ ْعلَ َم ِم َن َّ‬
‫السائِ ِل‪.‬‬ ‫ال‪َ :‬ما ال َْم ْسئُ ُ‬ ‫قَ َ‬
‫َخِ حِبِِن َع حن أَماََرِِتاَ (أ ََم َار ِاِتَا)‪.‬‬‫ال‪ :‬فَأ ح‬ ‫قَ َ‬
‫الش ِاء ي تَطَاولُو َن ِِف الْب ْن ي ِ‬ ‫ِ‬
‫ان‪.‬‬ ‫َُ‬ ‫اء َّ َ َ‬ ‫ال‪ :‬أَ ْن تَل َد ْاْل ََمةُ َربَّتَ َها‪َ ،‬وأَ ْن تَ َرى ا ْْلَُفاةَ الْعُ َراةَ ال َْعالَةَ ِر َع َ‬ ‫قَ َ‬
‫اَّللُ َوَر ُسولُهُ أ حَعلَ ُم‬ ‫ت‪ :‬ه‬ ‫ال ِل‪َ :‬ي عُمر أَتَ ْد ِري م ِن َّ ِ‬
‫السائ ُل؟ قُلح ُ‬ ‫َ‬ ‫َ َُ‬ ‫ت َملِيًّا ُثُه قَ َ‬ ‫ال‪ُ :‬ثُه انحطَلَ َق فَلَبِثح ُ‬ ‫قَ َ‬
‫(رواَهُ ُم حسلِم)‬ ‫ِ ِ‬
‫يل أَ ََت ُك حم يُ َعلّ ُم ُك حم دينَ ُك حم‪َ .‬‬ ‫قَ َ ِ ِ ِ‬
‫ال ‪ :‬فَإنههُ ج حِب ُ‬
Od Omera b. El-Hattaba, r.a., se prenosi da je rekao: – Dok smo jednog
dana bili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s, pred nama se iznenada ukaza
neki čovjek izuzetno bijele odjeće, izrazito crne kose. Na njemu se nisu
vidjeli tragovi putovanja, niti ga je iko od nas poznavao. On sjede
naspram Vjerovjesnika, s.a.v.s., nasloni svoja koljena na njegova i stavi
svoje šake na njegova stegna i reče: „Muhammede, obavijesti me šta je
islam?“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: „Islam je da svjedočiš da nema
drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da
obavljaš namaz, da daješ zekat, postiš ramazan i da hodočastiš Kabu,
ako za to imaš mogućnosti.“

„Istinu govoriš“, reče, a mi smo se čudili što ga pita i potvrđuje njegov

odgovor. Zatim reče: „Obavijesti me o imanu.“ Poslanik, s.a.v.s., reče:
„Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike,
Posljednji (Sudnji) dan, i da vjeruješ u određenje, bilo ono dobro ili
loše.“

„Istinu govoriš“, reče, „a obavijesti me i o ihsanu.“ Poslanik, s.a.v.s.,

reče: „Da Allahu ibadet činiš kao da Ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš, On
tebe, zasigurno, vidi.“

„Obavijesti me i o Času (sudnjem)“, reče.

„Onaj ko je upitan ništa o tome ne zna više od onoga ko je upitao“,

odgovori.

„Onda me obavijesti o njegovom predznaku“, reče čovjek.

„Da robinja rodi sebi gospodaricu i da vidiš bose, gole i siromašne

pastire ovaca kako se nadmeću i izgradnji visokih zgrada“, odgovori.

Zatim sam ja – kaže Omer – ostao tako duže vremena, a zatim me

Poslanik, s.a.v.s., upita: „Znaš li, Omere, ko bijaše onaj čovjek?“

Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, odgovorih, a on doda: „To je bio

Džibril, došao je da vas poduči vjeri vašoj.“
Hadis bilježi Muslim
Prenosilac hadisa

Prenosilac ovog hadisa je Omer b. El-Hattab. O njemu je bilo govora prilikom

tumačenja prvog hadisa.

Komentar hadisa

Ovo je veoma važan hadis, a ta važnost se ogleda u sljedećem:

a) On u sebi obuhvata i vanjska (zahir) i unutarnja (batin) djela;

b) Sve šerijatske znanosti potječu iz njega;
c) On je sunnetu poput onoga što majka predstavlja djetetu. On je „Ummus-
sunne“, kao što je Fatiha Ummul-Kur'an, a znamo da Fatiha obuhvata sve
smislove Kur'ana.

U ovom hadisu, Omer b. El-Hattab nam kazuje kako su ashabi jedne prilike bili
kod Poslanika, s.a.v.s., – u drugoj predaji se jasno kaže da su sjedili kod njega –
kada se iznenada pojavio neki čovjek. Na njemu nije bilo tragova putovanja, što
je u pustinjskom predjelu, bilo skoro nemoguće. Osim toga, njegova odjeća je bila
izuzuzetno bijela, a kosa izrazito crna. Čovjek je sjeo naspram Poslanika, s.a.v.s.,
naslonio svoja koljena na njegova, stavio svoje šake na njegova stegna (ili svoja
po jednom tumačenju hadisa) i počeo da postavlja Poslaniku, s.a.v.s., neka
pitanja. U ovoj verziji hadisa ne spominje se da je taj čovjek, tj. melek Džibril,
nazvao selam, ali se to u nekim drugim verzijama navodi. Dakle, on je nakon
nazivanja selama, sjeo i počeo s postavljanjem nekih pitanja.

Prvo pitanje bilo je o tome šta je to islam. Kada mu je Poslanik, s.a.v.s.,

odgovorio, spomenuvši da se islam sastoji od onoga što nam je poznato kao
islamski šarti, čovjek je potvrdio tačnost Poslanikovog, s.a.v.s., odgovora. To je
bio uzrok začuđenosti ashaba: a) čovjek stranac, kojeg niko ne zna, postavlja
pitanja, a onda potvrđuje ispravnost Poslanikovih, odgovora; b) nikome taj
čovjek nije bio poznat i nije se prije toga sreo s Poslanika, s.a.v.s., pa od njega nije
mogao ništa čuti, niti naučiti; i c) ono s čim je došao Poslanik, s.a.v.s., nije se
moglo saznati ni od koga drugog.

Drugo pitanje koje je čovjek postavio bilo je o tome šta je to iman. Poslanik,
s.a.v.s., mu je odgovorio navodeći ono što nam je poznato kao imanski šarti.

Vjerovanje u Allaha je prvi imanski šart, a to ukratko znači uvjerenje i

potvrđivanje da Allah ima i postoji, da posjeduje svojstva uzvišenosti i
savršenstva, da nema nikakvih nedostataka, da je Jedan, Jedincat, da je Istina, da
je Onaj Kome se sve obraća, da je Stvoritelj svih stvorenja, da radi šta hoće,
upravlja kako hoće...

Vjerovanje u meleke podrazumijeva uvjerenje i potvrđivanje da su oni Allahovi

časni robovi, da Mu ne proturiječe i da rade samo ono što im On naredi, da su
stvoreni od nura itd.

Vjerovanje u knjige znači potvrđivanje i uvjerenje da je i prije Kur'ana bilo

Objava koje je Allah slao prethodnim poslanicima, ali da su te knjige iskrivljene.

Vjerovanje u poslanike je uvjerenje da su to bili ljudi koji su istinu govorili u vezi

s onim što su od Allaha dostavljali ljudima, da su imali mudžize koje su
potvrđivale njihovu iskrenost, da su vjerno saopćili poslanice, da su vjerno
objasnili ljudima koje su im dužnosti, a koja prava, da ih moramo poštovati i ne
smijemo praviti razliku među njima.

Vjerovanje u Posljednji ili Sudnji dan je uvjerenje da postoji Kijametski dan,

proživljenje poslije smrti, okupljanje na Mahšeru, polaganje računa, vaganje
djela, Sirat-ćuprija, Džennet i Džehennem, kao nagrada za dobročinitelje,
odnosno kazna za nevjernike...

Vjerovanje u „kada i kader“ ukratko znači uvjerenje da Allah od praiskona zna

šta će ljudi raditi, te vjerovanje da je Allah stvorio i nas i naša djela i da je sve
stvorio po određenje. On kaže: „Allah je stvorio i vas i vaša djela.“ ( َ ‫َوهللاُ َخلَقَ ُك ْم َوما‬
َ ‫ ) ِإنا َّ ُك َّل‬Vjerovanje
َ‫„ ;)تَ ْع َم ُلون‬Mi smo, zaista, sve stvorili po određenju.“ (‫شي ٍْئ َخلَ ْقناَهُ ِبقَ َد ٍر‬
u kada i kader je izvanredno objašnjeno u hadisu u kojem Poslanik, s.a.v.s, kaže
Abdullahu ibn Abbasu: „Znaj, da kada bi se cijeli ummet (svijet) udružio da ti
donesu neku korist, ne bi bili od koristi, osim onoliko koliko ti je Allah propisao.
A kada bi se udružili da ti učine neku štetu, ne bi to mogli učiniti, osim onoliko
koliko je to Allah odredio. Pera su podignuta, a stranice osušene.“

Islamski učenjaci iz prvih i potonjih generacija su saglasni da onaj ko čvrsto

vjeruje u sve što je nabrojano, ne sumnjajući nimalo, taj je istinski vjernik
(mu'min). Pri tome, nije važno da li on vjeruje na osnovu očiglednih i jasnih
dokaza ili samo na osnovu svog čvrstog uvjerenja.

Treće pitanje odnosilo se na ihsan, kao najviši stupanj vjere. On znači

„obožavati Allaha kao da Ga vidimo, a ako mi Njega ne vidimo, On zasigurno vidi
nas. Ibadet je pojam koji znači poniznost, pokornost i obožavanje Uzvišenog
Allaha. Rezultat ovakvog obožavanja Allaha jeste: a) predano i precizno
izvršavanje ibadeta; b) stalna briga prema obavezama (dužnostima) koje imamo
prema Allahu; c) stalno imati na umu Allaha, Njegovu veličinu i uzvišenost,
naročito rilikom obavljanja ibadeta.

Četvrto pitanje bilo je o predznacima Sudnjeg dana. Poslanik, s.a.v.s., je u ovom

hadisu spomenuo dva predznaka: kada robinja (žena) rodi sebi gospodaricu (a
drugim verzijama spomenut je: gospodar), te nadmetanje bosih, golih i
siromašnih pastira u izgradnji visokih građevina. O tome šta znači „kada robinja
rodi se bi gospodaricu“ postoji više tumačenja, a evo nekih:

a) to će biti kada se pogoršaju odnosi među ljudima, tako da će ljudi prodavati

majke svoje djece i to preprodavanje će biti učestalo, pa će dijete možda kupiti
svoju majku a da neće ni znati da mu je to majka. Dakle, vladat će potpuno
neznanje o zabrani prodavanja majki (žena) kao roblje, što će biti jedan
predznak Sudnjeg dana. A ako se radi o tome da će majka sebi roditi
gospodaricu, bit će zarobljena kćerka, potom oslobođena, a onda će biti
zarobljena njena majka, pa će je kupiti njena kćerka, a da to neće ni znati;

b) neposlušnost prema roditeljima bit će toliko raširena da će djeca postupati

prema majci kao gospodar prema robinji: ponižavat će ih, grditi, biti
neposlušna...

Što se tiče nadmetanja bosih, goli i siromašnih pastira, to je još jedan od

predznaka Sudnjeg dana. Ovdje su spomenuti pastiri ovaca koji su još
siromašniji u odnosu na pastire deva, pa je mogućnost da će takvi ljudi graditi
visoke građevine još čudnija.

Na kraju je Omer, r.a., rekao da je i on u stanju začuđenosti ostao duže vremena,

a neki komentatori hadisa spominju da je to bilo čak tri dana. Nakon toga,
Poslanik, s.a.v.s., mu je otklonio začuđenost, rekavši da se radilo o Džibrilu koji je
došao da poduči ashabe vjeri, tj. temeljima, pravilima ili općim principima vjere.

Pouke iz hadisa

1) Ovaj hadis je temelj ponašanja prilikom podučavanja, obrazovanja i

izučavanja nauke. Treba biti lijepo i pristojno obučen, čist, lijepo se
ponašati, lijepo sjediti, na lijep način postavljati pitanja i odgovarati na
njih, pažljivo slušati, i dr.;
2) Riječi islam i iman mogu biti sinonimi ako se spomene samo jedna od njih
u nekom kontekstu. Kada se u jednom kontekstu spomenu obje, onda
svaka od njih ima posebno značenje. Svaki mu'min (vjernik) je i musliman,
dok svaki musliman nije nužno i vjernik;
3) Pretjerana gradnja je pokuđena ako nema potreba za njom. U jednom
hadisu Poslanik, s.a.v.s, je rekao: „Čovjek će imati nagradu za sve, osim za
ono što stavi u zemlju.“ Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s., umro a da nije
stavio kamen na kamen, nit ciglu na ciglu, tj. nije ništa gradio;
4) U hadisu se pojašnjavaju pojmovi islam, iman i ihsan.