UVOD U TEFSIR

HISTORIJA KUR‘ANA
Prof. dr. Almir Fatić
 Kur’an nema povijesti/historiju jer je vječan, ali
u svom materijalnom obliku on ima historiju
kao i druge stvar u vremenu. Ni sa jednom
drugom knjigom nije slučaj kao sa Kur’anom.
• u vrijeme Poslanika, a.s.,
• u vrijeme Ebu Bekra, r.a.
• u vrijeme Osmana, r.a.
• rad Ebu l-Esveda ed-Du’elija (u. 69/688)
• rad Ebu Nasra Asima el-Lejsija (u. 89/707)
• rad Halila b. Ahmeda (u. 175 /791).
 Rana muslimanska zajednica na čelu sa
Omerom i Osmanom, r.a., poduzela je niz
idžtihadskih poteza u vezi sa:

• nastajanjem Mushafa,
• reformom kur’anskog pisma,
• prepisivanjem i umnožavanjem Kur’ana.
Pisanje Kur’ana u vrijeme Muhammeda, a.s.,

• Muhammed, a.s., je imao pisare (kuttabu l-

vahj ‫ – كتاب الوحي‬kojih je bilo četrdeset) koji su
po tewqifi rasporedu zapisivali Objavu.
• Prva četverica halifa su bili pismeni, zatim
Zejd b. Sabit, Muavija, Sabit b. Kajs i dr.
• Uporedo s tim, i još u većoj mjeri, bilo je
pamćenje Kur’ana.
• Dakle, Kur’an je bio pamćen ( ‫ ما في الصدور‬ma
fi s-sudur - Dža’fer ibn Ebi Talib pred Negusom
napamet citira odlomke iz Kur’ana u Abesiniji)
i zapisivan ( ‫ ما في السطور‬ma fi s-sutur).
• Nikada nije bila zabrana pisanja Kur’ana.

• ‫ االتلقي‬Et-Teleqqi – usmena predaja

• ‫ جمع القرآن‬Džem’u l-Kur’an – sabiranje i
pamćenje Kur’ana.
• Haris el-Muhasibi u knjizi Fehmu s-sunen kaže:
''Zapisivanje Kur'ana nije bilo nešto novo jer je
Poslanik, s.a.v.s., naređivao njegovo zapisivanje.
Međutim, u njegovo vrijeme Kur'an je bio
zapisan na različitim materijalima: na koži,
plećkama deva i palminim listovima. Ebu Bekr je
samo naredio da se on prepiše sa različitih
materijala na jedno mjesto. Isti je bio slučaj i sa
listovima pohranjenim u kući Vjerovjesnika,
s.a.v.s., na kojima je Kur'an bio razasut. Onda je
on sakupljen i povezan tako da se ništa od njega
nije zagubilo''.
 Od Zejda se prenosi da je on Kur'an zapisivao
na palminom lišću i kamenim plohama;
- u drugoj predaji stoji i na koži.
- Buharija i Muslim prenose da je Zejd b. Sabit
kazao:
''Pisasmo Kur'an kod Allahovoga Poslanika,
s.a.v.s., na kožu...'' (... ‫كنَّا عند رسول هللا صلى اله عليه‬
ِّ ‫نؤلف القرآن من‬
‫الرقاع‬ ِّ ‫;)وسلم‬
- u trećoj: na komadima uštavljene kože,
- u četvrtoj: na plećkama deva ili sitne stoke;
- u petoj: na rebrima stoke;
- šestoj: na drvenim plohama.

• Riječ ‫سب‬ُ ‫ ال ُع‬el-'usub ( jed. ‫‘ عسيب‬asib) označava

plamino lišće;
• ‫ اللخاف‬el-lihaf (jed. ‫ لَ ْخفة‬lakhfe) su tanke kame
ne ploče (‫ ;)الحجارة الدقاق‬el-Hattabi veli: kamene
plohe (‫)صفائح الحجارة‬.
• ‫ الرقاع‬er-riqa' (jed. ‫ رقعة‬ruq'atun) može
označavati kožu, pergament ili papir ( ‫جم ُع‬
ْ ‫ وقد تكون من‬،‫)رقعة‬.
‫جلد أَو َرق أَو كاغَد‬
• ‫ االكتاف‬el-ektaf (jed. ‫ َك ِّتف‬ketifun) su kosti deve
ili ovce kada se osuše, na njima bi se
zapisivalo.
• ‫ االقتاب‬el-aqtab (pl. ‫ قتَب‬qatebun) su drvene
plohe koje se stavljaju na leđa deva da bi se
mogle jahati.
• U Muvetti Ibn Vehba stoji da je Salim b.
'Abdullah b. Omer rekao: ''Ebu Bekr je
sakupljao Kur'an na pergamentima, papirusu
(‫ ;)قراطيس‬upitao je o tome Zejda b. Sabita pa je
ovaj to odbio da čini sve dok mu Omer nije
pomogao te je onda pristao''.
• To su bili predmeti za zapisivanje Kur'ana. Oni
su bili pohranjeni kod Zejda b. Sabita. Neki,
poput Zerkanija, kažu da su bili pohranjivani u
Poslanikovoj, a.s., kući. Treća mogućnost je
najvjerovatnija: bili su pohranjivani kod
ashaba.
• Otuda imamo ‫ المصاحف الشخصية‬el-mesahifu š-
šahsijje npr. kod hz. Alije, Abdullaha b.
Mes'uda, Ubejja b. Ka'ba i dr.

• Kao dokazi postojanja tih zapisa možemo

navesti Omerovo čitanje dijelova sure Ta Ha
kod svoje sestre, kada je primio islam.
• Ed-Dejr 'Akuli u svome djelu Feva'id navodi da
je Zejd b. Sabit rekao: ''Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
preselio je na Ahiret, a Kur'an nije bio
sakupljen (u jednu zbirku)''.
• Hattabi veli:
''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije sabrao Kur'an u
mushaf jer je očekivao da će možda doći do
derogacija nekih njegovih propisa ili učenja
(tilaveta).
A kada je Objava sa Poslanikovom smrću
prestala dolaziti, Uzvišeni Allah nadahnuo je
pravovjerne halife da ga saberu ispunjavajuću
tako Svoje iskreno obećanje da će Kur'an
pamćenjem (hifzom) biti zaštićen u ovome
ummetu...’’
• Najvažnija oblježja pisanja Kur'ana u vrijeme
Poslanika, a.s.:
• Cijeli Kur'an je evidentiran na način da pisana
forma sadrži sedam harfova:
• Ustanovljen je redoslijed ajeta putem Objave,
dok o pitanju načina ustanovljavanja
redoslijeda sura među islamskim učenjacima
postoje različita mišljenja
• Kur'an je ispisan na različitim predmetima, ali
nije spremljen u jedinstvenu zbirku (Šošić, 24).
 Sabiranje Kur'an u vrijeme Ebu Bekra
• Sa Ebu Bekrom nastaje Mushaf. Nabavljen je
papirus, Zejd je dobio fetvu od prvog halife i
on ga je zapisao samo na 14 harfova.
• Buhari u svome Sahihu prenosi da je Zejd b.
Sabit rekao: - U vrijeme bitke na Jemami Ebu
Bekr je poslao po mene, i kada sam došao, kod
njega je bio Omer b. el-Hattab. Ebu Bekr reče:
Došao mi je Omer i rekao: ''Bitka na Jemami -
Bitka na Jemami protiv odmetnika od islama
pod zastavom Musejlime Kezzaba odigrala se
12. god. po Hidžri u kojoj je poginulo 70 hafiza
Kur'ana - bijaše žestoka po učače Kur'ana i
ja se bojim da se ona rasplamsa po učače po
pokrajinama pa će se izgubiti mnogo Kur'ana.
Držim da treba da narediš sabiranje Kur'ana.’’
''Pitao sam Omera: ''Kako da uradim nešto što
nije uradio Božiji Poslanik, s.a.v.s.?'' Omer
odgovori: ''Tako mi Allaha, to je hajr!'' Omer nije
prestao da traži to od mene dok mi Allah nije
raširio grudi za to i dok o tome nisam imao
Omerov stav''.
Zejd reče: Ebu Bekr kaza: ''Ti (Zejde) mlad si i
pametan čovjek, i mi u tebe ne sumnjamo.
Pisao si Objavu Allahovome Poslaniku, s.a.v.s.,
rasporedi Kur'an i sakupi ga!''
‘’Tako mi Allaha - reče Zejd - da me je zadužio
da ponesem jedno od brda, ne bi mi bilo teže
od sakupljanja Kur'ana što mi ga je naredio!'‘
Pitah (Ebu Bekra): ''Kako da učinite nešto što
nije učinio Božiji Poslanik, s.a.v.s.?''
Ebu Bekr odgovori: ''Tako mi Allaha, to je
hajr!‘’
Ebu Bekr nije prestajao to od mene tražiti sve
dok Allah nije raširio moje grudi za ono za što
je raširio grudi Ebu Bekru i Omeru.
• Redom sam Kur'an rasporedio i sakupljao sa
palminih grana, kamenih pločica i iz pamćenja
ljudi dok nisam našao kraj sure Et-Tevbe kod
Ebu Huzejmea el-Ensarija, a ne nađoh ga i kod
ُ ‫ لَقَد َجآ َء ُك ْم َر‬Došao vam je Poslanik,
drugih – ‫سو ٌل‬
jedan od vas... - pa do kraja sure.
• Listovi su bili kod Ebu Bekra sve dok mu
Allah nije dao smrt, pa potom kod Omera za
njegovog života, zatim kod Hafse, Omerove
kćerke''.
• Ibn Ebi Davud prenosi da je Jahja b. Abdu r-
Rahman b. Hatim rekao:
''Došao je Omer, r.a., i rekao: Ko je šta zapisao od
Kur'ana od Allahovoga Poslanika, neka to
donese!'' Ashabi su zapisivali Kur'an na listove,
ploče i palmino lišće i ni od jednoga nije se ništa
prihvaćalo bez svjedočenja dvojice svjedoka.
Ovo upućuje na činjenicu da Zejdu nije bilo
dovoljno samo ono što je on zapisao sve dok to
ne posvjedoče dvojica svjedoka koji su to
usmenim putem čuli, premda je i sam bio hafiz
Kur'ana. On je to činio radi dodatnog opreza.
• Ibn Ebi Davud također prenosi od Hišama b.
'Urvea da je Ebu Bekr rekao Omeru i Zejdu:
''Sjedite kraj vrata džamije i ko vam dođe sa
dvojicom svjedoka za nešto napisano iz
Kur'ana, to zapišite!''
Prenosioci ove predaje su pouzdani mada je
sened prekinut (‫)رجاله ثقات مع انقطاعه‬.
• Ibn Hadžer veli da se pod dva svjedoka izgleda
razumijeva hifz i materijalni dokument ( ‫الحفظ‬
‫)والكتاب‬.
• Sehavi u djelu Džemalu l-qurra' smatra da je
riječ o dvojici svjedoka koji treba da
posvjedoče da je pisani trag nastao u
prisustvu Poslanika, s.a.v.s., ili da posvjedoče
da je to jedan od načina (vedžhova) na koji je
Kur'an objavljen.
• Ebu Šame veli da dva svjedoka, pored hifza,
treba da posvjedoče da je pisani materijal
nastao na osnovu pisanog traga koji je nastao
u prisustvu Poslanika, s.a.v.s.
• Zato je, smatra on, neko rekao da kraj sure Et-
Tevbe nije našao kod drugog svjedoka, tj. nije
našao zapisanim taj dio kod drugoga svjedoka,
jer se nije zadovoljio samo hifzom bez pisanog
traga.
• Sujuti: Smatram da se se ovdje radi o dvojici
svjedoka koji treba da posvjedoče da su
pisani fragmenti ono što je Poslaniku, s.a.v.s.,
proučio melek Džibril u posljednjoj godini
njegova života.
• U vrijeme Ebu Bekra ne postoji potreba da se
Kur'an prepisuje jer su ga ljudi znali namapet.
Osnovne značajke sakupljanja Kur'ana u prvu
zbirku za vrijeme Ebu Bekra su:
• Prihvaćeni su najpouzdaniji znanstveni i
iskusni kriteriji
• Uklonjeni su ajeti čije je citiranje derogirano
• Mushafski pravopis i dalje je sadržavao sedam
harfova
• Kur'anske sure kompletirane su prema
utvrđenom redoslijedu i broju ajeta (Šošić, 27)
 Kako je sakupljeni Kur’an nazvan mushaf
Muzafferi u svojoj Historiji pripovijeda:
‘’Kada je Ebu Bekr sakupio Kur’an, rekao je
ashabima da toj zbirci daju ime. Neko je rekao
da je nazovu imenom indžil (‫) ِّإنجيل‬, pa je taj
prijedlog odbijen. Drugi je predložio da je
nazovu imenom sifr (knjiga), pa je i taj
prijedlog odbačen zbog jevreja. Onda je Ibn
Mes’ud rekao: ‘Vidio sam u Abesiniji jednu
knjigu koju zovu Mushafom!’ – pa su
sakupljeni Kur’an tako nazvali’’
• Ibn Ešteh prenosi u Mesahifu predajnim nizom
od Musaa b. ‘Ukbea da je Ibn Šihab rekao:
‘’Kada su ashabi sakupili Kur’an i zapisali ga na
papiru, Ebu Bekr je rekao: Dajte mu ime!’’
Neko je predložio ime sifr, a drugi ime mushaf,
jer su ga Abesinci nazvali imenom mushaf.
Ebu Bekr je bio prvi ko je sakupio Allahovu
Knjigu i nazvao je mushafom’’.
Također, Ibn Ešteh navodi i drugi predajni niz od
Ibn Burejdea.
 Sabiranje Kur'ana u vrijeme Osmana, r.a.
Buhari prenosi od Enesa koji kaže:

- Huzejfe b. el-Jemani (u. 36/656.) došao je kod

Osmana, r.a., - a vojnici iz Šama - koji su učili
Kur'an prema kiraetu Ubejja b. Ka'ba (u.
19/640) - zajedno su se borili sa vojnicima uz
Iraka - učili Kur'an prema kiraetu Abdullaha b.
Mes'uda (u. 32/652.) - za osvajanja Armenije
i Azerbejdžana - pa se Huzejfe uplašio njihovih
razilaženja u učenju Kur'ana te reče Osmanu, r.
a.:
''Preduhitri ovaj ummet prije nego što se
počnu dijeliti u vezi sa Knjigom, kao što su se
podijelili jevreji i kršćani!'‘

Onda je Osman poslao po Hafsu da mu

pošalje mushaf kako bi ga umnožio u više
primjeraka, što je ona učinila.

Ibn Hadžer veli da je to bilo dvadeset pete

godine po Hidžri (25/645).
 Potom je Osman naredio:
1) Zejdu b. Sabitu (u. 45/665. ili 54/673.),
2) 'Abdullahu b. ez-Zubejru (u. 73/692.),
3) Se'idu b. el-'Asu (u. 59/678.) i
3) 'Abdurrahmanu b. el-Harisu (u. 43/663). – i
oni su ga umnožili u više mushafa''.
Ova posljednja trojica su Mekkelije iz plemena
Kurejš.
• Osman, r.a., rekao je trojici Kurejšija:
''Ako se vi i Zejd u nečemu ne složite, zapišite to
na jeziku Kurejšija jer je, doista, Kur'an
objavljen na njihovome jeziku''.
• Oni su tako i postupali sve dok nisu umnožili
više mushafa.
• Onaj mushaf Osman je vratio Hafsi, a u svaku
pokrajinu poslao je po jedan primjerak.
Naredio je da se svaki primjerak mimo ovih
primjeraka mushafa spali.
• U drugoj predaji: da se zakopa.
• Zejd je rekao:
''Kad smo umnožavali mushafe, izgubio se
jedan ajet iz sure El-Ahzab, kojeg sam ja
čuo da ga je učio Allahov Poslanik, a.s.
Tražili smo ga i kod Huzejmea b. el-
Ensarija pronašli taj ajet: ‫ين ِّر َجا ٌل‬ َ ِّ‫ِّم َن ْٱل ُم ْؤ ِّمن‬
َ َّ ْ‫ص َدقُواْ َما َعا َهدُوا‬
‫ٱَّلل َعلَ ْي ِّه‬ َ Međ' vjernicima ima
ljudi koji ispunjavaju zavjet dat Allahu!
(El-Ahzab, 23) – koga smo dopisali suri El-
Ahzab u Mushaf'‘.
• Ibn et-Tin i drugi govorili su o razlici u
sabiranju Kur'ana za vrijeme Ebu Bekra i za
vrijeme Osmana pa su kazali da je Ebu
Bekrovo sabiranje bilo motivirano strahom
da se štagod iz Kur'an ne izgubi time što će se
izgubiti njegovo prenošenje, jer tada Kur'an
nije bio sabran na jedno mjesto.
• On ga je sabrao u listove raspoređujući sure
njegovih ajeta onako kako ih je poredao
Vjerovjesnik, s.a.v.s.
• S druge strane, Osmanovo sabiranje Kur'ana,
budući da se u njegovo vrijeme pojavilo
mnoštvo razlika u načinima učenja Kur'ana s
obzirom da se on učio na različitim
dijalektima, a što je dovodilo do toga da učači
jednog kiraeta drugima kažu da je njihovo
učenje pogrešno, motivirano je strahom da se
to stanje ne pogorša, i zato je on naredio da
se listovi Kur'ana, s rasporedom sura, slože u
jedan mushaf ograničavajući se pri tom samo
na dijalekt plemena Kurejš, tvrdeći da je on
objavljen na tome dijalektu.
• Da se raširilo učenje Kur'ana na drugim
dijalektima, to bi predstavljalo poteškoću na
samom početku ove stvari.
• On je uvidio da je prestala potreba da se
Kur'an uči na drugim dijalektima
ograničavajući njegovo učenje samo na jedan
dijalekt.
Broj mushafa koje je Osman poslao u pokrajine

• Postoji razilaženje u vezi sa brojem Mushafa

koje je Osman, r.a., poslao u pokrajine ( ‫امصار‬
emsar ili ‫ آفاق‬afaq), a najraširenije mišljenje
kaže da ih je bilo pet.
• Ibn Ebi Davud prenosi da je Hamza ez-Zejjat
rekao: ''Osman je posalo četiri mushafa''.
• Ibn Ebi Davud dalje veli da je čuo Ebu Hatima
es-Sidžistanija da je napisano sedam mushafa,
koji su poslani u Mekku, Šam, Jemen, Bahrejn,
Basru i Kufu, a jedan je zadržan u Medini.
 ‫( استنساخ المصحف‬istinsahu l-Mushaf) –
Umnožavanje Mushafa
• Umnožavanje, odn. prepisivanje se odvijalo
veoma brzo, tako da je u Bitki na Siffinu
Mu'avijina vojka digla oko 500 mushafa.

• Između Bitke na Siffinu (ar. ‫ )صفين‬i prepisivanja

mushafa za vrijeme Osmana bilo je te nekih
sedam godina. Bitka na Siffinu se odigrala jula
37/657.
 Osnovne karakteristike Osmanove redakcije
Kur'ana
• Ostvarena je jedinstvena ortografija Kur'ana u
kojoj su različite kiraetske verzije pisane
jednom ortografskom formom. Tamo gdje to
nije bilo moguće, kiraeti su pisani različitim
ortografskim formama raspodijeljenim u
Mushafima;
• Sedam harfova, na kojima je pisan Kur'an,
reducirani su na jedan harf, budući da
muslimani više nisu imali potrebu za tom
olakšicom. Zapravo, oni su sve više postajali
otežavajuća okolnost;
• Zvanično su prihvaćeni samo poznati i
provjereni kiraeti, dok su ostali kiraeti ovom
redakcijom stavljeni van upotrebe i po njima
se Kur'an nije mogao učiti, ali su se mogli
koristiti u tefsirske svrhe;
• Mushaf je konačno sistematiziran prema
redoslijedu sura kakav nam je danas poznat
(Šošić, 32-33).
• Ibn Ešteh u Mesahifu i Ibn Ebi Šejbe u Feda'ilu,
predajnim nizom od Ibn Sirina, prenose da je
'Ubejde es-Selmani rekao: ''Kiraet kojim je
Kur'an proučen pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., u
godini u kojoj će on umrijeti jeste kiraet kojim
muslimani danas uče''.
• Ibn Ešteh prenosi da je Ibn Sirin rekao: ''Džibril
bi jedanput proučio Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
Kur'an svake godine u mjesecu ramazanu, a u
godini u kojoj je umru proučio ga je dva puta.
Muslimani su prenijeli da je naš kiraet onaj
koji je proučen posljednji puta Vjerovjesniku,
s.a.v.s.''
• Begavi u djelu Šerhu s-sunne navodi:
''Veli se da je Zejd b. Sabit prisustvovao
posljednjem učenju Kur'ana, kojim se
objasnilo koje je učenje derogirano a koje
ostalo važeće. To učenje je Zejd b. Sabit
zapisao pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i
pred njim proučio, kao što ga je učio i pred
ljudima sve do svoje smrti. Zato su se Ebu Bekr
i Omer oslanjali na njegovo učenje prilikom
sabiranja Kur'ana, a Osman ga zadužio da
napiše mushafe''.
POBOLJŠANJA I STANDARDIZACIJA KUR'ANSKE
ORTOGRAFIJE
• Osmanovi mushafi nisu posjedovali

- dijakritičke tačke (‫ – نقط اإلعجام‬nuqatu l-i’džam)

niti
- znakove za vokale (‫ – الشكل‬eš-šekl).
 The Samarkand Kufic Quran is an 8th or 9th century manuscript Quran written in the
territory of modern Iraq in the Kufic script. Today it is kept in the Hast Imam library, in
Tashkent, Uzbekistan
 ‫‪El-E’araf‬‬
‫عن‬ ‫ون َ‬ ‫ص ُّد َ‬
‫ُون َوت َ ُ‬ ‫اط ت ُو ِّعد َ‬ ‫ص َر ٍ‬ ‫• َو ََل ت َ ْقعُدُوا ِّبكُ ِّل ِّ‬
‫س ِّبي ِّل اللَّـ ِّه َم ْن آ َم َن ِّب ِّه َوت َ ْبغُونَ َها ِّع َو ًجا ۚ َوا ْذكُ ُروا‬ ‫َ‬
‫عاقِّ َبةُ‬
‫ان َ‬ ‫ْف َك َ‬ ‫يًل فَ َكث َّ َركُ ْم ۚ َوانظُ ُروا َكي َ‬ ‫ِّإ ْذ كُنت ُ ْم قَ ِّل ً‬
‫طائِّفَةٌ ِّمنكُ ْم آ َمنُوا ِّبالَّ ِّذي‬
‫ان َ‬‫ين ﴿‪َ ﴾٨٦‬و ِّإن َك َ‬ ‫ْال ُم ْف ِّس ِّد َ‬
‫ص ِّب ُروا َحت َّ ٰى َي ْحكُ َم‬ ‫طائِّفَةٌ لَّ ْم يُ ْؤ ِّمنُوا فَا ْ‬
‫ت ِّب ِّه َو َ‬ ‫أ ُ ْر ِّس ْل ُ‬
‫اللَّـهُ َب ْينَنَا ۚ‬
The oldest Quran in the world – in Tashkent
Source: Bbc
• Prema mnogima, prvi izumitelj znakova za
vokale (putem sistema tačaka koji su pisani
drugačijom tintom u odnosu na konsonante)
bio je Ebu l-Esved ed-Du'eli (69/688), na
molbu tadašnjeg basranskg namjesnika Zijada.
• Zapravo, on ne uvodi ništa svoje, to već postoji
u mushafu i on to samo naznačava.
• Jedna tačka iznad harfa označavala je vokal
‘’fethu’’
• Jedna tačka sa lijeve strane slova označaval je
vokal ‘’damme’’
• Jedna tačka ispod harfa označavala je vokal
‘’kesre’’
 ‫‪El-Beqare‬‬
‫علَ ْي ُك ْم َوأَنِّي‬‫ت َ‬ ‫ي الَّتِّي أَ ْن َع ْم ُ‬ ‫َ‬ ‫ت‬
‫ِّ‬ ‫م‬
‫َ‬ ‫ع‬
‫ْ‬ ‫ن‬
‫ِّ‬ ‫وا‬ ‫ر‬‫ُ‬ ‫ك‬‫ُ‬ ‫ْ‬
‫ذ‬ ‫• يَا َبنِّي ِّإ ْس َرائِّي َل ا‬
‫عن‬ ‫س َ‬ ‫ين ﴿‪َ ﴾ ١٢٢‬واتَّقُوا َي ْو ًما ََّل تَ ْج ِّزي نَ ْف ٌ‬ ‫علَى ْال َعالَ ِّم َ‬ ‫ض ْلتُ ُك ْم َ‬
‫فَ َّ‬
‫عةٌ َو ََل ُه ْم‬ ‫شفَا َ‬ ‫ع ْد ٌل َو ََل تَنفَ ُع َها َ‬ ‫ش ْيئًا َو ََل يُ ْق َب ُل ِّم ْن َها َ‬ ‫نَّ ْف ٍس َ‬
‫ت فَأَتَ َّم ُه َّن ۚ‬ ‫يم َربُّهُ ِّب َك ِّل َما ٍ‬ ‫ون ﴿‪َ ﴾ ١٢٣‬و ِّإ ِّذ ا ْبتَلَ ٰى ِّإب َْرا ِّه َ‬ ‫ص ُر َ‬ ‫يُن َ‬
‫اس ِّإ َما ًما ۚ قَا َل َو ِّمن ذُ ِّريَّ ِّتي ۚ قَا َل ََل َينَا ُل‬ ‫قَا َل ِّإ ِّني َجا ِّعلُ َك ِّللنَّ ِّ‬
‫اس َوأَ ْمنًا‬ ‫ْت َمثَا َبةً ِّللنَّ ِّ‬ ‫ين ﴿‪َ ﴾١٢٤‬و ِّإ ْذ َج َع ْلنَا ْال َبي َ‬ ‫ع ْه ِّدي َّ‬
‫الظا ِّل ِّم َ‬ ‫َ‬
‫ع ِّه ْدنَا ِّإلَ ٰى ِّإب َْرا ِّه َ‬
‫يم‬ ‫صلى ۚ َو َ‬ ‫يم ُم َ‬ ‫َواتَّ ِّخذُوا ِّمن َّمقَ ِّام ِّإب َْرا ِّه َ‬
‫َو ِّإ ْس َما ِّعي َل أَن َ‬
‫ط ِّه َرا‬
Kufi Manuscripts from second
century AH
• Učenik Ed-Du'elija, Nasr b. Asim el-Lejsi (u.
89.), po nalogu Hadždžadža b. Jusufa (u. 95),
namjesnika u Iraku (za vrijeme halife
Abdulmelika b. Mervana, u. 86), reformira
konsonante i unosi dijakritičke tačke.

• Da bi se tačno razlikovalo slovo ‫ ق‬od slova ‫ ف‬,

Lejsi ih npr. označava posebnim tačkama.
Negdje je to bila tačka iznad slova, a negdje
dvije ili tri tačke.
Page of the Quran dating back as far as the 8th century.
• I konačno, Halil b. Ahmed (u. 175/791) uvodi
kur'anskom pismo kako je uglavnom kod nas
sad. Uvodi male crtice za fethu, dammu i
tenvin. Izumio je osam novih znakova
ُ‫ي ْالقَيُّو ُم ۚ ََل تَأ ْ ُخذُ ُه ِّسنَةٌ َو ََل ن َْو ٌم ۚ لَّه‬ ُّ ‫ح‬ َ ْ
‫ال‬ ‫و‬ َ ُ
‫ه‬ ‫َل‬ َّ ‫إ‬
ِّ ‫ه‬
َ ‫ـ‬ٰ َ ‫ل‬‫إ‬
ِّ َ
‫َل‬ ُ ‫ه‬ ‫ـ‬َّ ‫• لل‬
ُ‫ض ۚ َمن ذَا الَّ ِّذي يَ ْشفَ ُع ِّعن َده‬ ِّ ‫ت َو َما فِّي ْاْل َ ْر‬ ِّ ‫س َم َاوا‬ َّ ‫َما فِّي ال‬
‫ون‬
َ ‫يط‬ُ ‫ِّإ ََّل ِّبإِّ ْذ ِّن ِّه ۚ َي ْعلَ ُم َما َبي َْن أَ ْي ِّدي ِّه ْم َو َما خ َْلفَ ُه ْم ۚ َو ََل يُ ِّح‬
‫ت‬ِّ ‫س َما َوا‬ َّ ‫شا َء ۚ َو ِّس َع ُك ْر ِّسيُّهُ ال‬ َ ‫ش ْي ٍء ِّم ْن ِّع ْل ِّم ِّه ِّإ ََّل ِّب َما‬ َ ‫ِّب‬
‫ي ْال َع ِّظي ُم‬ ْ
ُّ َ ‫ظ ُه َما ۚ َو ُه َو‬
‫ل‬
ِّ ‫ع‬ ‫ال‬ ُ ‫ض ۚ َو ََل َيئُو ُد ُه ِّح ْف‬ َ ‫َو ْاْل َ ْر‬
• Kasnije se ortografija Kur'ana utemeljuje kao
posebna naučna disciplina.