Bohrov model atoma

Linijski spektri
• Daćemo malo detaljniji opis linijskih spektara jer ih je Borov model
atoma uspio objasniti (za atom hidrogena)

• Užarena čvrsta tijela, tekućine i gasovi pri visokom pritisku i

temperaturi emitiraju svjetlost s kontinuiranim valnim duljinama

• Razrjeñeni plinovi (pri nešto nižem pritisku od atmosferskog) i pare

metala, ako su na odreñeni način potaknuti (npr. prolaskom struje
kroz njih) emitiraju diskretni - linijski spektar

• U cijevi za električno pražnjenje, spektar živine pare (koji smo

vidjeli) zbog prisustva intenzivnih linija plave (436 nm) i zelene (546
nm) daje čitavom pražnjenju karakterističan plavo-zeleni sjaj.

• Jaka crvena linija (u spektru neona) je karakteristična za taj gas

 Linijski spektri
• Dobivaju se tako što se iz gasnog pražnjenja pomoću procjepa
usmjeri snop svjetlosti na prizmu koja vrši razlaganje pa se na
zaklonu vide linije koje odgovaraju odreñenim talasnim dužinama.

Ovo je emisioni spektar

 Linijski spektri
• Drugi način dobivanja spektra

Apsorpcioni spektar nastaje kad kad se snop bijele svjetlosti propusti

kroz gas ili paru , a onda pomoću procjepa usmjeri na prizmu. Izvor bijele svjetlosti
daje kontinuiran spektar čiji jedan dio prolaskom kroz gas ili paru biva apsorbovan
tako da se pri izlasku iz prizme pojavljuju tamne linije na mjestima apsorbovanih
frekvencija (valnih dužina)
 Vrste spektara

kontinuirani

emisioni

apsorpcioni

Vidimo da su tamne linije u apsorpcionom spektru na istom mjestu gdje

su svijetle linije u emisionom spektru za isti element
 Linijski spektri
• Svjetlost koju zrači svaki element kad se nañe u gasovitom stanju
razložena pomoću prizme (spektrografa) pokazuje svoju sopstvenu,
samo tom elementu svojstvenu, raspodjelu frekvencija tj. svoj
spektar. To znači da je na osnovu spektra moguće izvršiti
identifikaciju (kao otisak prsta).

• Dio fizike koji istražuje apsorpciju ili emisiju EM zračenja zove se

spektroskopija.

• Ta mjerna tehnika je veoma zastupljena jer se frekvencija (talasna

dužina) može mjeriti sa tačnošću od milijarditog dijela osnovne
jedinice
Osnove praktične spektralne analize postavio je Kirhof 1859. godine. U
godinama nakon toga urañeni su mnogi eksperimenti i prikupljeno
mnoštvo podataka o linijskim spektrima raznih elemenata. Stvorene
su čitave „banke podataka“ za razne elemente.

Tako je i helijum prvo otkriven pomoću spektralne analize sunčeve

svjetlosti prije nego je izolovan na Zemlji.
 Linijski spektri

• Tražila se veza izmeñu atomskih spektara dobijenih iz usijanih

gasova i para i moguće strukture atoma jer po klasičnoj
elektrodinamici atomi emituju svjetlost, tj. imaju svojstvo električnih
oscilatora koji zrače energiju u obliku EM valova

• Prikupljen je veliki broj podataka o linijskim spektrima

• Uočeno je da se linije u linijskim spektrima rasporeñuju u odreñene

grupe. Takve linije su nazvane spektralne serije ili nizovi.

• Kako utvrditi odnose izmeñu linija pojedinih spektralnih grupa i da li

se pomoću njih može odrediti valna dužina svjetlosti koja tim
linijama odgovara?
 Balmerova serija
• Prvi je švajcarski fizičar Balmer 1885. godine otkrio da se vodikov spektar
može prikazati jednostavnom matematičkom formulom. Njemu su bile poznate
četiri vidljive vodikove linije sa njihovim valnim dužinama.
H-α

m2 m 2
λ = b 2 2 = 3645, 6 ⋅10−10 m 2 2
m −n m −2 m λ (nm)
λ : talasna dužina, b: konstanta (364.56 nm), n = 2 i 3 656.3
m : cijeli broj takav da je (m > n)=3,4,5,... 4 486.1
5 434.0
1 4 1 1  −1  1 1 
=  2 − 2  = 1, 097 ⋅10 m  2 − 2 
7
6 410.2
λ b2 m  2 m 
 Primjer
Naći najveću valnu dužinu u Balmerovoj seriji atoma vodika koja odgovara
Hα liniji.

U Balmerovoj seriji cijeli broj n=2, a m=3,4,5,,,,,,

Za m=3 dobivamo

1 4 1 1  −1  1 1
=  2 − 2 
= 1, 097 ⋅ 10 7
m  2 − 2 
= 1,525 ⋅106 m −1
λ b2 m  2 3 

1
λ= −1
= 6,56 ⋅ 10 −7
m = 656 nm
1,525 ⋅10 m
6

Ova linija je blizu kraja crvenog dijela vidljivog spektra

Uskoro su otkrivene i druge serije linija izvan vidljivog dijela spektra
Njihove talasne dužine se izračunavaju po slijedećim formulama:

1  1 1 
Lymanova serija: = R  2 − 2 , m = 2 , 3, 4 …
λ 1 m 
1  1 1 
Balmerova serija: = R  2 − 2 , m = 3, 4 , 5 …
λ 2 m 
1  1 1 
Paschenova serija: = R  2 − 2 , m = 4 , 5, 6 …
λ 3 m 
Brackettova serija: 1  1 1 
= R  2 − 2 , m = 5, 6 , 7 …
λ 4 m 

Sve se ove formule mogu objediniti u jednu u kojoj će broj n

imati vrijednosti 1, 2, 3, ... za razne serije, a m uzimati cijele
brojeve veće od n.
n=1,2,3,...
m=n+1,n+2,...
1  1 1 
= R 2 − 2 
λ n m 
 Rydberg’ova Formula
Johannes R. Rydberg je generalizirao Balmer’ovu formulu 1888.g.:

Rydberg’ova formula za vodonik :

1 4 1 1   1 1 
=  −  = RH  2 −  ( n < m, n = 3, 4,5,…)
λ b  n2 m2  n m2 
RH : Rydberg’ova konstanta (10973731.57 m−1)

Rydberg’ova formula za druge elemente slične vodiku ( He+, Li 2+, Be3+) :

1  1 1 
= RH Z 2  2 − 2  (n < m)
λvac n m 

λvac : talasna dužina svjetlosi koja se emituje,

Z : atomski broj, m i n : cijeli brojevi

* http://www.wikipedia.org/
Serije vodikovog spektra
(eksperimentalno)

Serija Područje Valni broj m

zračenja ν~
1 1 
Lymanova UV RH  2 − 2 
1 m 
2,3,4,…
 1 1 
Balmerova Vidljivo RH  2 − 2 
2 m 
3,4,5,…
1 1 
Paschenova IR RH  2 − 2 
 3 m 
4,5,6,…
 1 1 
Bracketova IR RH  2 − 2 
4 m 
5,6,7,…
1 1 
Pfundova IR RH  2 − 2 
5 m 
6,7,8,…
…. …. …. ….
 1 1 
Radiovalovi RH  2
− 2
 166 m 
167,168,…
 Serije vodikovog spektra
(opšta formula)

 1 1 
λ = RH ⋅  2 − 2  m = n + 1, n + 2, n + 3,…
n m 

n odreñuje seriju (n=1 – Lymanova serija; n=2 , Balmerova serija, etc.)

 Linijski spektri
• Ustanovljeno je da atomi emituju iste one frekvencije koje i
apsorbuju- vrijedi za vodik i za sve druge atome

• Postojanje pravilnosti u spektrima gasova u kojoj se pojavljuju cijeli

brojevi ukazivalo je na izvjesne diskretne osobine atoma kroz šta se
može naslutiti kvantiziranost nekih osobina atoma
 Borovi model atoma
Rutherfordov planeterni model atoma
Nedostaci modela:

• 1. linijski spektri: atom emitira samo odreñene diskretne karakteristične

frekvencije elektromegnetskog zračenja

• 2. stabilnost atoma:
zakoni klasične elektrodinamike:
Elektron bi zbog ubrzanja (promjene vektora brzine na kružnoj putanji) trebao
emitirati EM valove s frekvencijom koju ima elektron kao kružnu frekvenciju
na putanji oko jezgre.
Zbog emisije elektromagnetskog zračenja energija elektrona bi se trebala
smanjivati, te bi elektron trebao smanjiti radijus putanje i na kraju pasti na
jezgru.
To se ne dogaña u prirodi!
Zaključujemo: Na atom se ne mogu primijeniti zakoni klasične fizike.
 Borov model atoma

N. Bohr – Poznavao eksperimentalne rezultate o

linijskim spektrima, fotoelektričnom efektu,
raspršenju elektrona i alfa čestica na metalnim
folijama, i dr., te ideju kvanta energije i fotona
svjetlosti, kao i poteškoće u njihovoj
interpretaciji.

Proveo nekoliko mjeseci u Rutherfordovoj

laboratoriji 1912. godine.
Radeći tu Bohr se uvjerio da Rutherford-ov model
ima osnovu da bude opšte-prihvaćen. Samo je
trebalo na neki način prevazići manjkavosti
koje je stvarala klasična teorija
elektromagnetizma kada se primjenjivala u
kontekstu ovog modela.
 Bohrovi postulati
• Zato Bor uvodi neka pravila suprotna zakonima klasične fizike.

•Od Radeforda preuzima da se elektron u atomu

vodonika kreće po kružnoj putanji jednoliko pod
uticajem Kulonove privlačne sile izmeñu jezgra naboja
+e i elektrona, čiji je naboj –e

Sam dodaje dva postulata

 Borovi postulati
Prvi Borov postulat (govori o kvantiziranju staza)
Elektron ne može kružiti oko jezgre po bilo kojim već samo pod tačno
odreñenim kvanitziranim stanjima (orbitama). To su tzv. dopuštene ili
ℏ
stacionarne staze. Krećući se po njima elektron se nalazi u stacionarnom
stanju i ne emituje energiju. Za te orbite važi da je moment količine
kretanja jednak cijelom broju konstante h/2π, tj. dozvoljene su samo one
putanje za koje je

mvr = n x h/2π=n ℏ , n=1,2,3,...

Drugi Borov postulat

Kada se elektron nalazi na nekoj od ovih putanja, on ne emituje energiju. On
emituje (apsorbuje) energiju kada preskače sa jedne orbite na drugu
 Emisija i apsorbcija fotona
Ako se elektronu dovede energija, može doći do apsorpcije kvanta
energije i elektron prelazi u više, pobuñeno energijsko stanje ili na
dalju kvantiziranu stazu (s obzirom na jezgru).

Pri spontanom povratku u niže energijsko stanje elektron odašilje kvant

energije elektromagnetskog zračenja hν ili foton; energija je fotona
jednaka razlici energija dviju staza, ili dviju energijskih nivoa, tj.
m, n = cijeli brojevi; označavaju redni broj kvantne staze.
m > n => Emisija kvanta energije hν =Em-En
m < n => Apsorpcija kvanta energije hν =Em-En

Frekvencija emitiranog svijetla iz atoma odreñena je razlikom

energetskih nivoa pripadnog "skoka" elektrona; emitirane
frekvencije imaju diskretan spektar
 Bohr-ov model: emisija i apsorpcija kvanta
elektro-magnetnog zračenja

• Preskakanje elektrona sa jedne putanje na drugu je praćeno apsorpcijom ili

emeisijom kvanta elektro-magnetnog zračenja zavisno od toga sa koje na koju
orbitu u atomu elektron preskače
• Primjena Bohrovih postulata: Opravdanje za diskretnu
strukturu atomskih linijskih spektara. Mogu se izračunati
frekvencije ili valne dužine pojedinih serija za atom
vodika
 Linijski spektri i Bohr’ov model atoma

Brackett’ova ser
(1922)
Bliska infracrv.
Pfund’ova serija
(1924)
Daleka infracrvena

Lyman’ova serija
(1906) Paschen’ova serija
Ultra violetna (1908)
Infracrvena
Humphrey’eva serija
(1953)
Balmer’ova serija Daleka infracrvena
(1885)
Vidljiva serija

1913. Niels Bohr je rekao: “Čim sam vidio 1 1 1

Balmerovu formulu, sve mi je bilo jasno” = R 2 − 2 , n = 3,4,5…
λ 2 n 
* http://www.bigs.de/en/shop/htm/termsch01.html
•Po Bohrovom modelu atoma elektron ne može kružiti oko jezgre po bilo
kojim već samo po odreñenim kvantiziranim stazama.

•To su stacionarne staze/putanje; krećući se po njima elektron ne gubi

energiju i ne emituje elektromagnetne talase.

• Emisija svjetlosti se dogaña samo pri skoku elektrona s više na nižu

stacionarnu stazu. Dopuštene su samo one staze kojima je orbitalni
moment količine kretanja cjelobrojni višekratnik reducirane Planckove
konstante.

h
ℏ=
2π
L = rn me vn = nℏ
Bohr je kvantizirao kretanje elektrona; n=1,2,3... naziva se glavni
kvantni broj.

Em − En
hν = E m − E n ⇒ ν =
h
Poluprečnici stacionarnih orbita se računaju na slijedeći način:

me vn2 1 e2
=
rn 4πε 0 rn2
e2 h
rn = rn me vn = n
4πε 0 me vn2 2π
ց
տ vn = n
h
2π me rn
e2 4π 2 rn2 me2
rn = / : rn
4πε 0 me n 2 h 2
ε 0 n 2 h 2 = e 2π rn me
ε h 2
rn = n 2 0 2 n = 1, 2…
π me e
n-redni broj staze
Za n=1 gornja jednačina daje vrijednost radijusa prve staze vodikovog atoma
(tzv. Borovog radijusa atoma) r1=5,3·10-11 m (često se označava sa a0)
• Radijusi viših staza takoñe su kvantizirani

rn = n 2 r1
tako je r2=4r1,r3=9r1 itd.
E = Ek + E p
1 Energetska stanja vodikovog atoma
Ek = m e v n2
2
e2
rn =
4 πε 0 m e v n2
1 e2
Ek = me
2 4 π ε 0 m e rn
ε 0h2
rn = n 2

π mee2
mee4
Ek =
8 ε o2 n 2 h 2
∞ ∞
 e2  e2
Ep = ∫ Fdr = ∫  − dr  = −
r r 
4 πε 0 r 2
 4 πε 0 rn
mee4
Ep = −
4 ε 02 n 2 h 2
 Energetska stanja vodikovog atoma

E = Ek + E p
1 me e4
En = − 2 2 2 ukupna energija elektrona u atomu vodika
n 8ε 0 h
n = 1, 2…

E1 = −2.173 ⋅10−18 J = −13.6 eV E1

En = 2
E2 = −3.4 eV n
E3 = −1.5 eV
⋮
Energetski nivoi u atomu su kvantizirani: ukupna energija elektrona u
atomu je negativna (elektron je vezan za atom) i poprima vrijednost nula za n=∞

Elektron izvan atoma ima pozitivnu kinetičku energiju koju on može kontinuirano (bilo
kako) mijenjati
 Grafički prikaz energetskih nivoa
Kako n raste, energetski nivoi su sve bliži;

Vezani elektron u atomu može imati samo diskretne, negativne energije;

U višim stanjima elektron je pobuñen

Da bi prešao u više stanje,
elektronu treba dovesti energiju
ekscitacije

n=1- osnovno stanje (nepobuñeno ili

neekscitovano stanje), najniža energija

Energetski spektar za vodikov atom

L označava skokove elektrona za Lymanovu seriju
B za Balmerovu itd.
Najveća energija ekscitacije je kad se elektron odvodi na energetski nivo u
beskonačnosti i zove se energija jonizacije
Za atom vodika Ejonizacije= 13,6 eV
• Ekscitovana energetska stanja su kratkotrajna za razliku od
osnovnog (traju 10-6 s nakon čega se elektron vraća u osnovno
stanje bilo direktno bilo kroz neko drugo niže energetsko stanje)

Takvi skokovi rezultiraju u emisiji kvanta EM zračenja karakteristične

frekvencije

Tako nastaju linije u linijskom spektru atoma

 Kolika je energija fotona koji se emituje pri
prelasku iz višeg energetskog stanja n u niže k?

A=h/2π

=RH
 Primjena Borove teorije na atome
slične vodiku
• Važi samo za vodik i njemu slične
ε h 2
jone kao He+, Li++ koji sadrže
rn = n 2 0
jedan elektron Z π me e 2
• Ovde treba napomenuti da za ove
Ze 2 1
jone vrijede svi izrazi kao i za vn =
atom vodika, samo što u izrazima 2ε 0 h n
za r, v i E treba staviti za naboj
jezgre Ze umjesto e, gdje je Z 1 me Z 2 e 4
atomski broj En = − 2
n 8ε 02 h 2
 Princip korespondencije
• Kako bi našao vezu izmeñu zračenja zbog prelaza izmeñu stacionarnih
stanja i elektrodinamike, Bor je postavio teorme poznat pod nazivom
princip korespondecije:

• Kvantna teorija mora se slagati sa klasičnom teorijom u limitu velikih

kvantnih brojeva

• Klasična frekvencija zračenja emitiranog iz atoma vodika data je sa:

ω v(brzina) e
ν ( frekvencija ) = = =
2π 2π r 2π 4πε 0 mr 3

n 2 h 2ε 0
rn =
π me 2

me 4  2  2E
ν = 2 3  3  = − 31
8ε 0 h  n  hn
 Princip korespondencije
• Prema Borovoj teoriji frekvencija zračenja zbog prelaza iz kvantnog stanja n
u stanje n-1 je data sa:

En − En −1 E1  1 1  E ( n − 1)2 − n 2
ν= =  − = 1
h h  n ( n − 1)2
 2
 h n 2 ( n − 1)2


E1 −2n + 1 E1 2n 2 E1
ν= ≈ − ≈ − n>>1
h n 2 ( n − 1) 2
h n 4
hn3

Dobili smo isti rezultat kao ranije koji dakle vrijedi za velike brojeve n
 Klasično ponašanje Borovog atoma?
• Kad bi se atom ponašao klasično?

• Kad bi elektronska orbita bila tako velika da bismo je mogli direktno

izmjeriti mogli bismo zanemariti kvantne efekte (npr. za orbitu 0,01
mm). Tada bi kvantni broj bio n=435 (izračunati za vježbu!!!).

• Ovakvo stanje se nikad ne pojavljuje u prirodi iako je teoretski

moguće
 Značaj Borove teorije
1. Riješena stabilnost atoma

2. Objašnjeni linijski spektri na atomu vodika

3. Tačno je proračunata energija jonizacije

 Nedostaci Bohr-ove teorije atoma
• Bohr-ov model atoma nam je dao izvjesnu sliku o izgledu atoma. Ali
Bohr-ova teorija je imala bitna ograničenja.
• 1. Ne daje metod za proračun intenziteta spektralnih linija

• 2. Ne daje objašnjenje za spektre atoma sa više od jednog elektrona

(važi samo za vodik i njemu slične jone kao He+, Li++)

• 3. Ne može da objasni zašto se atomi spajaju u molekule, tečnosti ili

čvrsta tijela

• 4. Ne može da objasni tzv. “finu strikturu linijskog spektra” tj. pojavu

više linija u linijskom spektru
 Nedostaci Borove teorije
• 5. Kvatnizacija momenta količine kretanja je jako pojednostavljena
što ne odgovara stvarnom stanju u atomu

• Bohrov model je takoñe bio neodrživ sa teoretskog stanovišta : on

je, naime, bio čudna mješavina klasičnog i kvantnog pristupa, a
talasno-čestična dualnost u to doba još uvijek nije bila razriješena.
• Ranih 20-tih godina postalo je jasno da je za objašnjenje atoma
potrebna nova, kompletnija teorija koja će uvažiti čestično-talasnu
dualnost materije.