Filozofski život
14. Lošinjski dani bioetike
Četrnaesta međunarodna znanstveno-kultur-
na manifestacija Lošinjski dani bioetike odr-
žana je u Malom Lošinju od 17. do 20. svib-
nja 2015. godine. Njen program uključio je
simpozij »Integrativna bioetika i nova epoha«
(18.–19. svibnja), studentsku bioetičku radio-
nicu »Scenariji budućnosti« (17.–19. svibnja),
okrugli stol »Bioetika u izvanrednim situaci-
jama« (20. svibnja) te treći Bioetički café na
temu »Ekologija i aktivizam« (19. svibnja).
Glavni organizatori manifestacije bili su Hr-
vatsko filozofsko društvo, Hrvatsko bioetičko
društvo i Grad Mali Lošinj, dok je Znanstveni
centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku bio
suorganizator. Suorganizatori Studentske bi-
oetičke radionice bili su Udruženje studenata
filozofije iz Zagreba i Odsjek za filozofiju
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Suorganizatori Bioetičkog caféa bili su udru-
ga Zelena akcija i zagrebački ured Zaklade
Heinrich Böll. Na ovogodišnjem simpoziju
u program je ušlo 57 izlagača iz Albanije,
Bosne i Hercegovine, Francuske, Njemačke,
Hrvatske, Irana, Litve, Makedonije, Slovač-
ke, Slovenije i Srbije, dok je na Studentskoj
bioetičkoj radionici sudjelovalo 57 studenata
iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske
i Srbije.
U večer prvog dana, u okviru programa
Studentske bioetičke radionice održana je
radionica »Integrativno mišljenje« koju je
vodio Luka Perušić. Drugog dana programa
službeno je započeo glavni simpozij »In-
tegrativna bioetika i nova epoha«. Skup je
uvodnim obraćanjem otvorio Hrvoje Jurić s
Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu, zamjenik predsjednika Organiza-
cijskog odbora Lošinjskih dana bioetike Ante
Čovića, a skupu su se također obratili i ostali
predstavnici Lošinjskih dana bioetike te pro-
čelnica Ureda Grada i upravljanja gradskom
imovinom Ružica Baumgarten, nakon čega
je program započeo plenarnim izlaganjima.
Prvo izlaganje održao je Toni Pustovrh (Slo-
venija) na temu »O čemu govorimo kada go-
vorimo o kognitivnom poboljšanju? Pokušaj
razjašnjavanja nekih pojmova, elemenata i
problema«, u kojem je obrazlagao što se misli
pod ‘kognitivnim poboljšanjem’ (KP), koji su
neurofiziološki sustavi uključeni u to, o kojim
se tehnologijama raspravlja te kakve su etič-
ke, pravne i društvene implikacije KP-a, pri
čemu je cilj bio dati doprinos boljem interdis-
ciplinarnom shvaćanju pitanja. Drugi plenarni
predavač bio je Ivo Silvestro (Italija) s temom
»DNK, patentabilnost i ljudsko nasljeđe«, a
govorio je o spektru problema povezanim s
ugrožavanjem ljudskog dostojanstva pri upo-
trebi tehnike patenata. Za argumentacijsko
ishodište uzeo je sadržaj i formulacije iz mi-
šljenja podnesena Vrhovnom sudu SAD-a o
slučaju tvrtke Myriad koja se upustila u pa-
tentiranje ljudskih gena.
Nakon plenarnih izlaganja, prijepodnevnu se-
siju »A« otvorila je Nikola Petrášová (Slovač-
ka) izlaganjem »Slovačka bioetika u službi
slovačke eugenike«. Tematizirala je pravne,
medicinske i etičke stavove spram pobačaja u
Slovačkoj te dovela u vezu međusobni sukob
zajednica okupljenih oko pro-choice i pro-life
stajališta s konfliktom između liberalnih i tra-
dicionalnih vrijednosti u Slovačkoj. Bardhyl
Çipi (Albanija) se u izlaganju »Deontologija i
njena uloga u medicinskoj praksi u Albaniji«
bavio konceptima medicinske deontologije te
njenom ulogom u poštovanju i zaštiti intere-
sa pacijenta i društva, posebice u kontekstu
Albanije, dok je Aleksandra Deanoska-Tren-
dafilova (Makedonija) u izlaganju »Etička i
pravna pitanja surogatnog majčinstva: slučaj
Makedonije« ispitivala surogat majčinstvo s
posebnim naglaskom na pregled liberalnog
modela, odnedavno uvedenog u Makedoniji.
potom je Igor Pribac (Slovenija) u svom izla-
ganju »Tko treba sjediti u nacionalnim odbo-
rima za medicinsku etiku?« razmatrao kvali-
fikacijski okvir te ponudio argument protiv
ekskluzivno medicinskih tijela i u prilog
uključenju filozofa morala. Također, ponudio
je komparativni pregled strukture savjetodav-
nih tijela u nekim državama OECD-a.
Poslijepodnevnu sesiju »A« otvorio je Igor
Čatić (Hrvatska) naslovnim akronimom
»IMETE« iza kojeg se nalazilo izlaganje o
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 762
Inicijativi medicina i tehnika koju karakterizi-
ra usavršavanje tehničkih rješenja u medicini,
te o sporazumu o suradnji između Sveučilišta
u Zagrebu i Hrvatske udruge poslodavaca u
svrhu proizvodnje visoke dodane vrijednos­
ti. Lidija Gajski (Hrvatska) u izlaganju »Što
se dogodilo s ‘prvo ne škoditi’?« razmotrila
je negativne strane suvremene medicinske
prakse poput agresivnih, nepotrebnih i ne­
ekonomičnih medicinskih postupaka, naruša-
vanje odnosa liječnika i pacijenta te gubitak
holističkog i humanog obilježja medicine.
Aleksandar Racz, Josip Krnjak i Marija Frko-
vić (Hrvatska) priredili su izlaganje »Errare
(errasse) humanum est, sed in errare (errore)
perseverare diabolicum. ‘Gossypiboma’ i
ostavljeni kirurški pribor u pacijentu« u ko-
jemu su razmotrili i demonstrirali posljedice
neadekvatne medicinske njege koja je treći
najčešći uzrok smrti u SAD-u. Nataša Ška-
ričić (Hrvatska) predstavila je temu »Ana-
liza javne rasprave o politici cijepljenja u
Hrvatskoj«, te zaključila da će ista učvrstiti
dominaciju paternalizma u hrvatskom zdrav-
stvu. Velimir i Marija Terzić (Hrvatska) u izla-
ganju »Karcinom prostate u starijoj životnoj
dobi – liječimo li bez potrebe?« bavili su se
pitanjem smislenosti dijagnosticiranja i lije-
čenja karcinoma prostate u starijih muškara-
ca. Uzimajući u obzir da se smatra da ga svi
muškarci stariji od 80 imaju, a čak i ako se
još nije manifes­tirao, očekuje se da će život
ubrzo završiti zbog neke druge dijagnoze.
Ajnija Omanić, Fahrudin Kulenović, Amer
Ovčina i Hajrunisa Čubro (Bosna i Hercego-
vina) priredili su izlaganje »Nužnost bioetike
u odnosu prema neizlječivim pacijentima i
njihovoj okolini«. Govorilo se o samopomoći
i samozaštiti oboljelih od neizlječivih bolesti,
a također i o ulozi zajednice u pružanju po-
moći i ljubavi oboljelima, čiju su važnost au-
tori istaknuli kroz primjere iz života oboljelih.
Ivan Markešić (Hrvatska) održao je izlaganje
»Samoubojstvo na kraju ‘potrošenoga’ živo-
ta – kako ga prevenirati?«. Ispitao je mogući
odgovor na pitanje o uzrocima rastućeg broja
samoubojstava ljudi starijih od 65 godina u
Hrvatskoj te razmotrio što po tome pitanju
poduzimaju društvena i vjerska zajednica.
Amer Ovčina, Ajnija Omanić, Fahrudin Ku-
lenović, Aida Kapo i Suvada Švrakić (Bosna
i Hercegovina) održali su pos­ljednje izlaganje
dana u sesiji »A« naslovljeno »Duševna skrb
u konceptu zdravstvene skrbi i bioetike«. Go-
vorili su o konceptima i značaju duševne skr-
bi u kontekstu sestrinstva i skrbničke prakse,
pri čemu su duševnu skrb objasnili kao proces
čiji su glavni postulati, primjerice, pružanje
nade i pronalaženje smisla u patnji.
Usporedno, sesiju »B« prvog dana otvorio
je Željko Kaluđerović (Srbija) izlaganjem
Filozofski život
»Anaksimenovo razumijevanje života«. Raz­
matrao je filozofsku recepciju i preoblikova-
nje analogije duše i zraka u posljednjeg člana
Miletske škole. Potom, Mile Marinčić (Hr-
vatska) održao je izlaganje »Pčele i ljudsko
društvo« u kojemu je raspravljao o prirodi i
biologiji pčele, o analogiji pčelinje i ljudske
zajednice te o koristi koja se može postići
kroz ugledavanje na pčele i suradnju s njima.
Orhan Jašić i Samir Beglerović (Bosna i Her-
cegovina) u izlaganju »Fitoetički i zooetički
problemi u bioetičkoj refleksiji Ferida Čičku-
šića« govorili su o bioetičkom senzibilitetu
te bioprotekcionističkom stavu islamskog
teologa Ferida Čičkušića. Marko Kos (Hrvat-
ska) završio je prvu sesiju izlaganjem »Trans­
animalizam – od optičkog miša do optičke
žirafe« u kojemu je raspravljao o nedovoljno
tematiziranoj problematici »stvaranja« ne-
ljudskih živih bića, poput »miša-kiborga«, te
teorijskim i praktičkim implikacijama takve
ideje i prakse.
Poslijepodnevnu sesiju »B« otvorila je Kati-
ca Knezović (Hrvatska) izlaganjem »Pravno­
etički vidik genetičkim inženjeringom preina­
čenih biljaka«. Govorila je o problematici
pravne zaštite biotehnoloških iznašašća pu-
tem patenata na cijele organizme ili genske
sekvence te postavila pitanje o tome može li
se cjelokupni genom učiniti predmetom vlas­
ništva usprkos dostojanstvu i svetosti života.
Ivica Kelam (Hrvatska) održao je izlaganje
»Transatlantski sporazum o slobodnoj trgovi-
ni (TTIP) i GMO: od imaginarnih obećanja
do realnih opasnosti« u kojemu se osvrnuo na
zabrinutost opće i stručne javnosti zbog tajno-
vitosti pregovora oko spomenutog sporazuma,
a također je razmatrao moguću opasnost od
uvođenja GM usjeva na europska polja. To-
mislav Krznar, Nikolina Iris Filipović i Siniša
Opić (Hrvatska) u izlaganju »(Ne)mogućnost
poučavanja filozofije u okviru učiteljskih
i odgojiteljskih studija – pluriperspektivni
pristup« govorili su o ulozi pluriperspekti-
vizma u nastavi filozofije na nefilozofskim
studijima te prikazali rezultate istraživanja
napravljenog na temelju preliminarnih mode-
la razumijevanja uloge pluriperspektivizma u
nastavi. Nada Mladina i Žarko Mladina (Bos­
na i Hercego­vina) u izlaganju »Bioetički po-
gled na edukaciju odraslih u psihosocijalnom
radu« govo­rili su o potrebi za bioetičkom di-
menzijom edukacije u socijalnom radu te o
općenitoj potrebi za bioetičkom edukacijom
odraslih. Krešimir Veble (Hrvatska) priredio
je izlaganje »Bioetički aspekti obrazovanja teh-
ničkog osoblja u vodnom sektoru« u kojemu je
nastojao, na temelju bioetičkih uvida, prikazati
važnost cjeloživotnog obrazovanja u sektoru
pročišćavanja otpadnih voda, kak­vo, primje-
rice, organizira centar za obuku »Danubius«.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 763
potom su Sanja Kalambura, Nives Jovičić i
Aleksan­dar Racz (Hrvatska) održali izlaganje
»Analiza ekološkog otiska studenata Veleuči-
lišta Velika Gorica« u kojemu su, uz prikaz
rezultata istraživanja spomenutog ekološkog
otiska i statističke obrade podataka, govori-
li o metodi i cilju istraživanja koje je imalo
namjeru ukazati na značaj ekološke svijesti i
povećati motivaciju za promjenu u ponašanju
studenata. Potom je Nives Jovičić, uz Alek-
sandra Racza i Sanju Kalamburu (Hrvatska),
održala izlaganje »Istraživanje problematike
mijenjanja ili usvajanja navika i spoznaja o
odvojenom prikupljanju otpada« u kojemu je,
nakon pojašnjenja konteksta i važnosti mud­
rog gospodarenja otpadom, predstavila meto-
du, cilj i rezultate istraživanja o razini svijesti
o važnosti odvojenog prikupljanja otpada te
gospodarenja otpadom. U izlaganju teme
»Empirijska bioetika i psihologija«, Smilja-
na Cvjetković (Srbija) prikazala je najnovije
rezultate istraživanja koja se bave bioetičkim
pitanjima primjenjujući psihološke modele,
kao i moguće putove razvoja suradnje bio­
etike i psihologije. Ana Opanković, Katarina
Savić Vujović i Ana Jotić (Srbija) održale su
izlaganje »Bioetička pitanja u psihijatriji«.
Govorile su o kompleksnoj i kontroverznoj
etici u psihijatriji, brojnim dilemama s kojima
se susreću forenzički psihijatri te o kliničkim
ispitivanjima psihijatrijskih bolesnika kao po-
sebnom etičkom problemu. Zaključno, Vesna
Pašić i Eduard Pavlović (Hrvatska) u izlaga-
nju »Agresivnost i osjećaj krivnje«, nakon
definiranja pojmova agresivnost i krivnja,
prikazali su rezultate vlastite ankete o intenzi-
tetu osjećaja krivnje nakon tri vrste agresija:
verbalne, fizičke i materijalne.
Prvi dan simpozija završen je predstavljanjem
recentnih bioetičkih izdanja na području Jugo­
istočne Europe. Uz pregled bioetike u časo-
pisima, redom su bila predstavljena sljedeća
djela: Bioetika i seksualnost (ur. Suzana Krč-
marek i Luka Perušić), Genetički modificira­
ni usjevi kao bioetički problem (Ivica Kelam),
Ekologija vremena i kultura zidova (Ivan Cif­
rić), Reforma zdravstva: priručnik za nezna­
lice, političare i ministre (Dražen Gorjanski),
Ljudska prava i biovrednosti u medicini: as­
pekt odlučivanja u zdravstvu (ur. Hajrija Mu-
jović-Zornić), Bioethics in Albania: Nowa­
days (Bardhyl Çipi), Manual i mjekësisë
ligjore (Bardhyl Çipi i Spiro Çipi), Teološke
tribine 2014. na Katoličkom bogoslovnom
fakultetu u Sarajevu (ur. Darko Tomašević i
Zorica Maros), Zdravstvo u opkoljenom Sara­
jevu 1992–1995: dokumenti, arhiv, sjećanja
(ur. Ajnija Omanić), Sport, medicina, bioeti­
ka (ur. Sandra Radenović i Vida Jeremić), O
sportu drugačije: humanistički aspekti sporta
(ur. Ivana Zagorac) i Hrvatska psihijatrijska
publicistika (Vlado Jukić).
Filozofski život
Prvu sesiju 19. svibnja otvorio je Mislav Ku-
koč izlaganjem »Bioetički senzibilitet medite-
ranske filozofije Alberta Camusa« u kojemu je
ukazao na bioetički i ekologistički senzibilitet
Alberta Camusa te njegovo afirmiranje dioni-
zijske dimenzije života kroz suprotstavljanje
mediteranskog kulta prirode hegelovsko-mar-
ksističkoj ideologiji sretnog kraja povijesti.
Emil Kušan (Hrvatska) u izlaganju »Levina-
sova etika kao uporište za bioetiku« nastojao
je prvenstveno preko pojma ranji­vosti uspo-
staviti vezu između egzistencijalistički na-
strojene Levinasove etike i suvremenih strem­
ljenja u polju europske bioetike. Vladimir
Jelkić (Hrvatska) održao je izlaganje »Savjest
iz bioetičke perspektive« kojim je prikazao
različita razumijevanja pojma savjesti te je
pokušao pokazati na koji se način različita
značenja tog pojma trebaju revidirati u skladu
s novom epohom. Vanja Borš (Hrvatska) je u
izlaganju »Holonska aksiologija i bioetika«
istaknuo vrijednost holonske aksio­logije u
kontekstu bioetike, koja, prema auto­ru, leži
u praktičnosti te u tome što potiče razvoj
intuitiv­ne moralnosti čovjeka.
U popodnevnom dijelu sesije, Iva Rinčić,
Amir Muzur i Robert Doričić (Hrvatska) na-
stojali su u izlaganju »Bioetika je (vrlo) pri-
vatna stvar« usporedbom konteksta životnih i
profesionalnih putova Fritza Jahra i Van Rens­
selaera Pottera analizirati značenje subjektiv-
nog, odnosno osobnog, u genealogiji bioetike
kao discipline. Nikolina Iris Filipović (Hrvat-
ska) u izlaganju »(Od)kuda znanost? Pokušaj
razumijevanja znanstvenoga mišljenja i nje-
gove budućnosti« pokušala je odgovoriti na
pitanja o prirodi i povijesti sistemske znanosti
te njenoj vezi s temeljnim okosnicama inte-
grativne bioetike. Sandra Radenović (Srbija)
održala je izlaganje »’Fizika atmosfere’ ili:
zašto novi znanstveni pristupi nisu zanimljivi
medijima?« u kojemu je razmotrila nekoliko
ponuđenih objašnjenja masovnog onesvješći­
vanja djece u osnovnoj školi u Šajkašu, a
koje se dogodilo 10. veljače 2015. Postavila
je pitanje zašto znanstveno objašnjenje koje
je ponudila Beogradska škola meteorologije
nije bilo prisutno u medijima i razradila mo-
guće odgovore te implikacije. U izlaganju
»Bioetika: znanost ili religija?« Amir Muzur
i Iva Rinčić (Hrvatska) tvrdili su da bioetiku
ne treba povezivati sa znanošću temeljenu na
dokazima te da je moguće promatrati je kao
religiju. Katarina Savić Vujović, Sonja Vuč-
ković, Dragana Srebro, Branislava Medić,
Radan Stojanović i Milica Prostran (Srbija) u
izlaganju »Bioetički problemi kliničkih ispi-
tivanja u pedijatrijskoj populaciji« govorili su
o posebnim mjerama zaštite prava djece kao
ranjive grupe ispitanika, uključujući i ulogu
etičkog komiteta, koje su prijeko potrebne u
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 764
kontekstu kliničkog ispitivanja lijekova. Ana
Jotić i Mina Nikolić (Srbija) u izlaganju »Bio­
etička pitanja liječenja i rehabilitacije djece s
gluhoćom« govorile su o procesu, ciljevima
i donošenju odluka u kontekstu liječenja i
rehabilitacije uslijed kongenitalnog ošteće-
nja sluha kao najčešćeg urođenog senzornog
deficita. Branislava Medić, Bojan Stopić, Ka-
tarina Savić Vujović, Nevena Divac, Radan
Stojanović, Dragana Srebro i Milica Prostran
zajedničkim su naporima priredili izlaganje
»Telemedicina i etika: izazovi novih tehnolo-
gija« u kojemu su raspravljali o prednostima
i nedostatcima telemedicine koju su definirali
kao isporuku zdravstva i informacija na da-
ljinu kroz upotrebu informacijsko-komunika-
cijskih tehnologija, poput interneta, te su tim
zanimljivim predavanjem zatvorili sesiju »A«
glavnog simpozija.
Istog dana sesiju »B« otvorila je Jasminka Pa-
velić (Hrvatska) izlaganjem »Banke sperme«
u kojem je raspravljala o razlozima pohrane
ili donacije sperme te o etičkim i moralnim
pitanjima pohrane i korištenja donirane sper-
me. Kaja Dolar (Francuska) i Eva D. Baho-
vec (Slovenija) održale su izlaganje »Kako
neudane žene mogu znati da ne mogu imati
djecu? Analiza diskursa o umjetnoj oplodnji
neudanih žena u Sloveniji u svjetlu bioetike«
u kojemu su prikazale analizu dokumenata
i različitih izjava vezanih za prijedlog iz-
mjene i dopune zakona o umjetnoj oplodnji
u Sloveniji 2001. godine koji je uzburkao i
polarizirao slovensko društvo te ondje začeo
još uvijek aktualne bioetičke dileme. Dani-
jela Tiosavljević, Slavica Đukić-Dejanović
i Gordana Nikolić-Balkoski (Srbija) održa-
le su izlaganje »Bioetički pregled stavova o
prostituciji« u kojemu su razmatrale fenomen
prostitucije, njegova različita poimanja i de-
finicije kroz povijest te su istaknule neke od
bioetički relevantnih stavova. Hrvoje Jurić
(Hrvatska) u svom je izlaganju »Goli život i
gola moć – O ključnim pojmovima bioetičke i
bio­političke teorije« prikazao neka presjecišta
bioetike i biopolitike te pokazao kako bi nji-
hovo povezivanje moglo unaprijediti razma-
tranje problema iz obaju područja. Ivana Za-
gorac (Hrvatska) u izlaganju »Dobročinstvo
i zaštita ranjivih« pošla je od pitanja o tome
je li dobročinstvo dostatna zaštita ranjivih,
pritom imajući na umu djela Davida Humea
i njegov poziv superiornima da pomažu infe­
riornima, te je zaključila da Humeov koncept
dobročinstva doista nudi, makar ograničenu,
pomoć ranjivima. Julia Erhardt (Hrvatska)
održala je izlaganje »Neuroetika: etička pita-
nja vezana uz oslikavanje mozga« u kojemu
je raspravljala o suvremenim tehnikama funk-
cionalnog oslikavanja mozga (brain imaging)
te njegovim sve većim etičkim i društvenim
Filozofski život
posljedicama. Konačno, Dragana Srebro,
Radan Stojanović, Sonja Vučković, Katari-
na Savić Vujović, Nevena Divac, Branislava
Medić i Milica Prostran (Srbija) zatvorili su
sesiju izlaganjem »Sport i doping – bioetič-
ka pitanja« u kojemu su raspravljali o samoj
prirodi dopinga u sportu te o bioetičkim pi-
tanjima koja se nameću u kontekstu prakse
dopingiranja.
Drugi dan manifestacije završen je Bioetič-
ki caféom na temu »Ekologija i aktivizam«,
posvećenim obljetnici udruge Zelena akcija
povodom 25 godina angažmana. Gosti doga-
đaja bili su predsjednik Zelene akcije Bernard
Ivčić i Vedran Horvat (Institut za političku
ekologiju), a govorilo se o funkcionalnosti
takvog tipa udruga u kontekstu suvremenih
problema i projekcija budućnosti. Susret je
organizirao i moderirao Hrvoje Jurić.
Treći dan manifestacije održan je okrugli
stol »Bioetika u izvanrednim situacijama«.
Organizacija teme bila je potaknuta prošlo­
godišnjim poplavama, drugim prirodnim ka­
tastrofama i terorističkim te intervencijskim
događajima. Mario Hrgović iz Ureda za
upravljanje u hitnim situacijama Grada Za-
greba održao je predavanje na temu »Izvan-
redne situacije: iskustva Ureda za upravljanje
u hitnim situacijama Grada Zagreba«. Marija
Selak s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Za-
grebu izlagala je na temu »Bioetika i katastro-
fe: zaoštravanje etičkih dvojbi u slučajevima
katastrofe«, dok je pod naslovom »Poplave
u Srbiji: volonteri i solidarnost« Sandra Ra-
denović s Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja
Sveučilišta u Beogradu izložila aktivnosti i
probleme nastale zbog prošlogodišnjeg vala
poplava koji je posredno utjecao i na program
13. Lošinjskih dana bioetike. Time je završen
cjelokupni program ovogodišnjih Lošinjskih
dana bioetike.
Marko Sumrak
Luka Perušić
Studentska bioetička radionica
»Scenariji budućnosti«
Posebno mjesto u programu četrnaeste po
redu međunarodne znanstveno-kulturne ma-
nifestacije Lošinjski dani bioetike, koja se
održavala od 17. do 20. svibnja 2015. go-
dine u Malom Lošinju, imala je Studentska
bioetička radionica, ove godine održana na
temu »Scenariji budućnosti«. Provedena je
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 765
u sklopu cjelogodišnjeg studentskog progra-
ma Bioetički inkubator: studentski bioetički
forum koji, uz organizatore Lošinjskih dana
bioetike, su-organiziraju Udruženje studenata
filozofije iz Zagreba te Odsjek za filozofiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu s podrškom
Grada Zagreba, Studentskog Zbora Sve­
učilišta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta
u Zagrebu. Ovogodišnji organizacijski tim
Studentske bioetičke radionice činili su vodi-
telj Luka Perušić, zamjenica voditelja Suza-
na Krčmarek, te članovi Ivan Bauernfreund,
Marko Kos, Marko Kučan i Marko Sumrak.
Radionica se sastojala od posebno pripremlje-
ne radionice, simulacije znanstvenog skupa s
popratnim metodskim radom te sudjelovanja
na posebnim dijelovima programa Lošinjskih
dana bioetike s ciljem ispunjenja svrhe glav-
nog projekta Bioetičkog inkubatora. Na radio­
nicu se prijavilo 57 studenata mnogobrojnih
studijskih smjerova iz svih dijelova Hrvatske,
te iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije,
a aktivnostima su se pridružili drugi znan-
stvenici te građanstvo.
U nedjelju, 17. svibnja, u Velikoj dvorani ho-
tela Aurora Studentska bioetička radionica
otvorena je posebnom večernjom radionicom
pod nazivom »Integrativno mišljenje«, koju
je vodio Luka Perušić. Podjelom uloga su-
dionika na tri društvene klase, u simulaciji
situacije iz New Orleansa nakon udara uraga-
na Katrine, unutar 120 minuta provedeno je
metodsko ispitivanje orijentacijskog znanja
sudionika na temelju kojeg se provela analiza
njihovih odluka i postupaka odigranih tije-
kom radionice. Iznijet je zaključak kojim je
ukazano na koncept integrativnog mišljenja,
odnosno oprimjerena je misli­lačka metoda
koja se primjenjuje tijekom sudjelovanja na
Studentskoj bioetičkoj radionici. Sama uvod-
na radionica postigla je veliki uspjeh među
studentima, a priključili su joj se i znanstve-
nici.
Sljedeći dan, u ponedjeljak 18. svibnja, u
sesiji Studentske bioetičke radionice održa-
no je trinaest izlaganja. Prvo izlaganje ima-
la je Lidija Knorr s Filozofskog fakulteta u
Zagrebu na temu »Neoliberalni kapitalizam i
bioetika«, sa središnjim pitanjem o problema-
tici odnosa čovjeka spram prirode, odnosno
o tome je li pojam prirode odvojen od pojma
čovjeka, čije rješenje, Knorr navodi, može-
bitno leži u proširivanju težnje za dobrobiti
čovjeka na težnju za dobrobiti prirode. Drugo
izlaganje održala je Maja Kuzmić s Filozof-
skog fakulteta u Zagrebu na temu »Razvoj,
napredak i održivost«. Kuzmić se bavila pita-
njima utjecaja mainstream ekoloških pokreta,
pritom navevši da su oni održivi razvoj pri-
hvatili, ali da je zbog raznih ideologija unutar
samih pokreta došlo do iskrivljenja smisla.
Filozofski život
Kao moguće rješenje ponudila je rušenje po-
stojećeg poretka i stvaranje novog, uz deideo-
logiziranje održivog razvoja, o čemu je, usput
navodeći, bilo govora i na UN-ovim sjednica-
ma. Treće izlaganje održali su Bruno Dronjić
i Barbara Mendelski s Filozofskog fakulteta
Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku pod
nazivom »Vizija poslijeljudskoga svijeta u
knjizi Kraj čovjeka? Francisa Fukuyame«, u
kojem su govorili o mogućim utjecajima bio-
logijskih znanosti na čovjeka prema Fukuya-
minim tvrdnjama, gdje se kao jedno od važnih
etičkih pitanja pojavilo pitanje manipulacije
genima i posljedica takvih praksi po buduć-
nost čovječanstva. Četvrti izlagač bio je Da-
rio Vuger s Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
a izlagao je o temi pod nazivom »Povratak u
budućnost: aspekti budućeg unutar suvremene
racionalnosti«. Vuger se pitao postaje li otuđi-
vanje čovjeka zapravo asimilacija u društvo.
Peti izlagači bili su Ivan Bauernfreund s Viso-
ke škole međunarodnih odnosa i diplomacije
Dag Hammarskjöld i Ivana Vladović s Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu, a izlagali su na
temu »Firefly: scenarij budućnosti kao prozor
prošlosti«, argumentirajući implikaciju da je
jedina vrsta s kojom se čovječanstvo mora su-
očiti sam čovjek, tvrdeći da kako tehnologija
napreduje tako se čovjek dehumanizira, a dis-
kurs potlačenih okarakteriziran je kao nedo-
statak takvog društva. Šesti po redu izlagači,
Juraj Gajski s Fakulteta političkih znanosti u
Zagrebu i Ivana Vokal s Filozofskog fakul-
teta u Zagrebu, bavili su se temom »Analiza
Nadolazeće anarhije Roberta Kaplana«, s
pretpostavkama da će državne granice u bu-
dućnosti biti sve manje važne, dok će najveći
problem biti manjak pitke vode, zbog čega u
pitanje dolazi nacionalna sigurnost. Gajski i
Vokal predlažu pravilniju raspodjelu vode po
državama i izbjegavanje korištenja pitke vode
u bilo koje druge svrhe osim prehrane. Sedmo
izlaganje imala je Helena Obajdin s Filozof-
skog fakulteta u Zagrebu, a govorila je o temi
pod nazivom »Borba za slobodu u imperiju
kapitalizma«. Obajdin je ispitivala sustavni
problem (ne)organiziranog obrazovanja koje
bi ustvari znanje i znanstvene rezultate treba-
lo približiti masama, a ne držati unutar odre-
đenih grana znanosti. Kao rješenje, ponudila
je slobodu djelovanja i kroz znanost i kroz
organizaciju društva koje bi trebalo prestati
bezuvjetno vjerovati većini. Osmo izlaga-
nje vodili su Ksenija Lončarić i Fran Rado-
nić Mayr s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Tema izlaganja bila je »Politička strategija za
smanjenje ili nestanak siromaštva«, a bavili
su se problematikom uloge države u siromaš-
tvu jednog dijela naroda te pitanjem značaja
slobodnog tržišta za siromašne zemlje. De-
veto izlaganje održale su Marina Rukavina s
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 766
Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Ra-
hela Jug s Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
pod nazivom »Biološko oružje za masovno
uništenje«, s posebnom napomenom o mo-
gućnosti korištenja biološkog oružja u svrhe
(bio-)terorizma. Deseto izlaganje imala je
Gorana Radišić s Pravnog fakulteta u Rijeci.
Bavila se temom »Humanost u humanitarnim
intervencijama«. Zanimalo ju je tko određuje
granice ugroženosti ljudskih prava do mjere
da im treba intervencija i pod kojim se uvjeti-
ma ona smije odvijati. Kao moguće rješenje,
Radišić je (p)ostavila otvoreno pitanje o tome
treba li ponekad, održavanja svjetskog mira
radi, upotrijebiti silu. Jedanaesti izlagači bili
su Maja Vejić i David Martić s Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, a bavili su se temom
»Vegetarijanizam danas za kakvo sutra?«, s
posebnim osvrtom na moguć negativan utje-
caj popularizacije vegetarijanizma i vega-
nizma na ekološku sliku svijeta. Dvanaesto
izlaganje imala je Mirna Petak s Filozofsko-
ga fakulteta u Zagrebu. Njezina tema bila je
»Potpuna legalizacija konoplje«, unutar koje
je navela da je korištenje konoplje razno-
vrsno, a posebno korisno u medicini te kao
metoda introspekcije, što se prakticiralo sto-
tinama godina. Petak je predložila izmjenu i
bolju regulaciju Zakona. Trinaesti i posljednji
izlagači prvoga dana bili su Mirna Šoštarko i
Borna Dananić s temom »Jaspersovo proble-
matiziranje budućnosti filozofije«, a govorili
su o krizi humanističkih znanosti s posebnim
naglaskom na filozofiju. Šoštarko i Dananić
smatraju da je nemoguće odrediti budućnost
filozofije jer ona živi u čovjeku koji živi tu
budućnost. U večernjim satima sudionici ra-
dionice prisustvovali su predstavljanju recen-
tnih bioetičkih publikacija, prilikom čega su
također pozdravili izlazak zbornika Bioetika i
seksualnost koji su uredili Suzana Krčmarek,
Luka Perušića i Ivan Bauernfreund. Zbornik
je nastao na temelju istraživačkih radova obli-
kovanih tijekom prošlogodišnjeg Bioetičkog
inkubatora.
Dana 19. svibnja održao se drugi izlagač-
ki dan Studentske bioetičke radionice. Prvi
izlagač bio je Igor Salopek s Medicinskog
fakulteta u Rijeci, s temom »Psihijatrija u sto-
ljeću uma«. Salopek je pretpostavio da će se
tijekom 21. stoljeća obilježenost psihijatrije
društvenom stigmom reducirati, a psihijatrij-
ski tretmani unaprijediti tako da bi duševnim
bolesnicima život bio kvalitetniji. Drugo izla-
ganje imao je Luka Janeš s Filozofskog fa-
kulteta u Zagrebu, a bavio se temom »Nasilje
psihofarmacima kao paradigma psihijatrijske
branše«. Janeš smatra da farmakoterapiju va-
lja gledati pluriperspektivno te je ograničiti
isključivo na teške slučajeve, odnosno kada
nema druge opcije, dok se u svim ostalim
Filozofski život
slučajevima mora razvijati humana terapija
i izbjegavati »zombifikacija« ličnosti. Treći
po redu izlagači bili su Ivan Franin i Tena
Piljušić, a izložili su temu »Dizajnerske bebe
– mogućnosti i etičke prepreke prenatalne di-
jagnostike i probir«, baveći se etičkim pitanji-
ma poboljšanja genetskog zapisa. Četvrti po
redu izlagali su Goran Srpak, Eli Đurić i Tea
Vinković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
na temu »Nova genska terapija defektne mito­
hondrijske DNK«. Autori su dali uvid u teh-
nologiju medicinski potpomognute oplodnje
pod nazivom ART, kojom je moguće »brisa-
ti« mutacije pri oplodnji, što su istaknuli kao
dobru ideju za stvaranje boljih uvjeta života
buduće djece. Peto izlaganje održala je Nina
Jelić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod
nazivom »Stvarnost ekrana«, posebno se oba-
zirući na psihofizičke posljedice intenzivnog
gledanja televizije kod djece. Šesto izlaganje
održale su Rahela Jug i Nikolina Ćavar s Fi-
lozofskog fakulteta u Zagrebu na temu »3D
printing – budućnost medicine«, pretpostav-
ljajući da će unutar idućih deset godina biti
moguće tiskati potpuno funkcionalne organe
koji ne bi bili odbačeni od osobe koja ih pri-
ma. Sedmi izlagač bio je Damir Ćaćić s Medi-
cinskog fakulteta u Rijeci, s temom »Trauma-
tologija budućnosti: printati ili ne?«, a bavio
se pitanjem uloge 3D printinga u zbrinjava-
nju bolesnika s ozljedama koštano-zglobnog
sustava, pri čemu je istaknuo problem finan-
cijskog opterećenja. Osmo izlaganje imao je
Luka Poslon s Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta u Zagrebu na temu »Transplantacije
organa i biobanke«, s posebnim osvrtom na
moralne probleme koje one donose te prijed-
logom dekonstrukcijskog tipa bioetike koja bi
mogla doprinijeti razrješavanju problematike
ovog tipa dilema. Deveti izlagači bili su Emi-
na Horvat Velić s Prirodoslovno-matematič-
kog fakulteta u Zagrebu i Luka Fotak s Me-
dicinskog fakulteta u Rijeci, s temom »Etič-
ke implikacije unaprijeđenja ljudskog tijela
umjetnim organima«. Horvat Velić i Fotak su
bili okupirani dvjema moralnim dilemama:
do koje se mjere bionika smije uplitati u ži-
vot pacijenta te smije li se dopustiti zamjena
zdravih organa/udova poboljšanim odnosno
umjetnim. Deseto izlaganje održale su Evica
Jurković i Tara Beata Racz s Filozofskog fa-
kulteta u Zagrebu. Njihova tema bila je »Teh-
noznanstveno poboljšavanje i usavršavanje
čovjeka – homo android?«, a ispitivale su
sadašnje stanje te smjer i implikacije razvoja
umjetne inteligencije. Jedanaesto i posljednje
izlaganje imao je Ivo Alebić s Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, na temu »Evolucijska
karika između majmuna i robota«, zagovara-
jući »zakon jačeg« i tehnologiju kao rezultate
evolucije, pri čemu je istaknuo kontroverznu
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 767
sugestiju da između izrazito visokog stupnja
razvijenog robota i čovjeka ne bi faktički tre-
balo postojati nikakvo razlikovanje u shva-
ćanju. Alebićevom sugestijom da su i roboti
bića koja treba priželjkivati zatvoren je drugi
izlagački dan.
Sudionici radionice također su sudjelovali na
Bioetičkom caféu u večernjim satima drugog
dana. Ovogodišnji Bioetički café bavio se
temom pod nazivom »Ekologija i aktivizam:
povodom 25. godišnjice Zelene akcije«, čiji
glavni motiv – aktivistički angažman – pred-
stavlja važan bioetički aspekt. Café je održan
u utorak 19. svibnja u 20 sati. Gosti caféa bili
su Bernard Ivčić (predsjednik Zelene akcije)
i Vedran Horvat (Institut za političku ekolo-
giju), a raspravu je moderirao Hrvoje Jurić.
Također, sudionici su se pridružili i okruglom
stolu naslovljenom »Bioetika u izvanrednim
situacijama«, koji je bio održan u srijedu 20.
svibnja 2015., a potaknut prošlogodišnjim
poplavama u Hrvatskoj i regiji te sve češćim
terorističkim napadima i prirodnim katastro-
fama u ostatku svijeta, zbog čega su izlaga-
či nastojali kritički razmotriti problematiku
etički ispravnog djelovanja u izvanrednim
situacijama. Izlaganja su održali Marija Selak
s temom »Bioetika i katastrofe: zaoštrava-
nje etičkih dvojbi u slučajevima katastrofe«,
Mario Hrgović i Vedran Šušković iz Ureda
za upravljanje u hitnim situacijama Grada
Zagreba s temom »Izvanredne situacije: isku-
stva Ureda za upravljanje u hitnim situacija-
ma Grada Zagreba« te Sandra Radenović s
Fakulteta sporta i tjeles­nog odgoja Sveučili-
šta u Beogradu s temom »Poplave u Srbiji:
volonteri i solidarnost«, nakon čega su se u
raspravi uključili i sudionici Studentske bio-
etičke radionice.
Ivana Kovačić
5. Studentski filozofski simpozij
»Društvo, jezik, mit«
Od 2011. godine, svakog svibnja na Filozof-
skom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Stro-
ssmayera u Osijeku održava se studentski
filozofski simpozij. Tako je 28. i 29. svibnja
2015. godine održan 5. Studentski filozofski
simpozij pod naslovom »Društvo, jezik, mit«,
a organizirali su ga Odsjek za filozofiju Fi-
lozofskog fakulteta u Osijeku, Udruga stude-
nata filozofije »logOS« i Hrvatsko filozofsko
Filozofski život
društvo. Uoči simpozija, u izdanju osječkog
Filozofskog fakulteta, objavljena je knjižica
sažetaka koju su uredili Luka Matić i Demian
Papo. U njoj su otisnuti: uvodni tekst »Druš-
tvo, jezik, mit: odredbe i odnosi« Demiana
Pape i Damira Sekulića (str. 9–17), program
simpozija (str. 21–24), dvadeset osam sažeta-
ka izlaganja (str. 27–61), dva nagrađena filo-
zofska eseja srednjoškolskih učenika Dunje
Crnogorac i Ivana Protrke (str. 65–69) i tekst
»Studentski filozofski simpozij u Osijeku: od
početka do danas (2011–2015)«, koji je po-
vodom obilježavanja pete godišnjice osječkih
studentskih filozofskih simpozija napisao De-
mian Papo (str. 73–87). Kao što doznajemo
iz Papina teksta, simpozijem »Društvo, jezik,
mit« željelo se potaknuti na »promišljanja i
rasprave o razumijevanju društva, jezika i
mita«, ali i na »sagledavanje njihova razvoja
te njihovih međusobnih odnosa tijekom poje-
dinih povijesnih razdoblja« (str. 83). Naime,
o odnosu društva, jezika i mita dosad su pisali
brojni filozofi, od kojih su Papo i Sekulić u
uvodnom tekstu izdvojili Platona, Aristote-
la, Friedricha Wilhelma Josepha Schellinga,
Ernsta Cassirera, Ludwiga Wittgensteina,
Zdravka Radmana i Nenada Miščevića.
Simpozij je započeo pozdravnim riječima, naj­
prije Vladimira Jelkića, predsjednika Hrvat­
skog filozofskog društva, zatim Boška Pešića,
koordinatora simpozija, onda Luke Matića,
predsjednika Programskog odbora simpozija,
te Demiana Pape, predsjednika Organizacij-
skog odbora simpozija. Osim njih, prisutne
je pozdravio i Davor Balić, voditelj Odsjeka
za filozofiju na osječkom Filozofskom fakul-
tetu, koji je i otvorio 5. Studentski filozofski
simpozij.
Prva dva izlaganja održali su Demian Papo
i Luka Matić, studenti poslijediplomskog
doktorskog studija filozofije na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Papo je u izlaganju
»Osječki studentski filozofski simpozij: jučer,
danas, sutra« analizirao dosadašnje simpozi-
je, pri čemu se posebice usmjerio na njihove
ciljeve i doprinose te iznio podatke o kolikoći
studentskih, učeničkih i nastavničkih izlaga-
nja održanih tijekom dosadašnjih pet godina
postojanja simpozija. U razdoblju od 2011.
do 2015. godine, na simpoziju je, izvješta-
va Papo, održano sveukupno 115 izlaganja.
Matić je svoje izlaganje naslovio »Osijek ili
Essek: tko ima pravo građanstva u Unterstad­
tu Ivane Šojat-Kuči?«. U njemu je istaknuo
da se osječka književnica Ivana Šojat-Kuči u
romanu Unterstadt iz 2009. godine usmjerila
na problematiku rata, na nacionalno pitanje
i na ideološke sukobe koji su se zbivali tije-
kom 20. stoljeća. Budući da je, tvrdi Matić, u
roman utkala ideološki sklop njemačkog ma-
lograđanstva, koji je suprotstavila ne-njemač-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 768
kim i ne-građanskim društvenim skupinama,
Šojat-Kuči je, prema Matićevu mišljenju za-
pisanom u knjižici sažetaka, otvorila problem
»isključivanja Drugih u ideološkoj slici Osi-
jeka« (str. 43).
Nakon Pape i Matića, nastupio je Goran Sta-
nić (Zagreb), koji je svoje izlaganje naslovio
»Teologija oslobođenja – društvena utopija?«.
U njemu je prikazao djelo Gustava Gutierezza
Teologija oslobođenja, pri čemu se posebice
usmjerio na okolnosti i ciljeve nastanka teo-
logije oslobođenja, a zatim iznio razloge zbog
kojih takvu teologiju valja smatrati, kako je
Stanić naziva, društvenom utopijom. Uslijedi-
lo je izlaganje Damira Sekulića (Osijek) pod
naslovom »Mit o sreći u Huxleyjevu romanu
Brave New World«, u kojem je Huxleyjevo
razumijevanje sreće uspoređeno s Aristotelo-
vim. Prvu sesiju zaključila je Nikolina Mija-
tović (Osijek) izlaganjem »Mit moderne žen-
skosti i muškosti: utjecaj seksističkih struk-
tura moći na stvaranje rodnih stereotipa«. U
njemu je prikazala način kojim seksističke
strukture moći oblikuju ženski i muški rod-
ni identitet. Žensku poziciju u seksističkom
društvu razumjela je, kako stoji u knjižici sa-
žetaka, »kao Drugo u odnosu na muškarce«
(str. 44), a mušku kao onu koju obilježavaju
brojne diskriminacijske prakse koje su gotovo
zanemarene u javnom diskursu.
Drugu sesiju otvorio je Bruno Dronjić (Osi-
jek), koji je svoje izlaganje naslovio »Odre-
đenje glazbe i tragičkog mita te njihov od-
nos u konstruiranju antičke tragedije u spisu
Rođenje tragedije Friedricha Nietzschea«.
U njemu je ukazao na važnost glazbe i tra-
gičkog mita u oblikovanju antičke tragedije,
a posebice na važnost apolonskog i dionizij-
skog načela u razvoju umjetnosti. Valentina
Perišić (Split) održala je izlaganje pod na-
slovom »Pragma-dijalektički pristup teoriji
argumentacije i model kritičke rasprave«. U
prvom dijelu izvijesti­la je da su se o argu-
mentaciji kao načinu rješavanja razlika u mi-
šljenju očitovali Frans Hendrik Van Eemeren
i Rob Grootendorst u djelu Sistematička te­
orija argumentacije, dok je u drugom dijelu
ukazala na povijesni razvoj argumentativne
rasprave i na njezinu važnost za suvremeno
društvo. Sesiju je zaključio Luka Zucić (Osi-
jek), koji je svoje izlaganje naslovio »Odnos
kategorija Aristotelove logike i ideje bogova
u Schellingovoj filozofiji umjetnosti«. U nje-
mu je prikazao načine kojima se Schelling
poslužio da bi u svoju filozofiju umjetnosti
uveo svijet bogova. Naime, Schelling je, isti-
če Zucić, postojanje svijeta bogova smatrao
nužnim preduvjetom filozofije umjetnosti, a
što je u suprotnosti s odredbama Aristotelove
logike. Usporedivši Aristotelov Organon sa
Schellingovom Filozofijom umjetnosti, Zucić
Filozofski život
je prikazao načine kojima bogovi nadilaze
deset Aristotelovih kategorija, ali zaključio
da su upravo te kategorije nužne za razumije-
vanje uloge bogova u Schellingovoj filozofiji
umjetnosti.
Osječki 5. Studentski filozofski simpozij obi-
lježila je i jedna novost. Naime, na inicijati-
vu članova Programskog i Organizacijskog
odbora raspisan je »Natječaj za najbolji esej
učenika/ce srednje škole na slobodnu temu
iz filozofije, logike ili etike«. Natječaj je ras-
pisan s ciljem da srednjoškolskim učenicima
približi rad osječkog studentskog filozofskog
simpozija, ali i s ciljem da ih potakne na bav-
ljenje humanističkim, posebice filozofskim
disciplinama. Dva najbolja eseja otisnuta su
u knjižici sažetaka i pročitana na simpoziju:
Dunja Crnogorac, učenica četvrtog razreda
Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića s
pravom javnosti u Slavonskom Brodu, proči-
tala je svoj esej »Položaj žena u plemenu Pa-
daunga«, dok je Ivan Protrka, učenik četvrtog
razreda Gimnazije Požega, pročitao svoj esej
»Determinizam naspram čovjekove slobode i
odgovornosti«.
Treću sesiju otvorio je Marko Kos (Zagreb)
izlaganjem »Bioetika i ‘murija’ – razmišljanja
o nesrazmjerima u mreži identiteta«. U njemu
je najprije iznio tvrdnju da je policija, premda
joj je obaveza štititi vlast i građane, prilikom
sukoba uvijek na strani vlasti, nakon čega je
zaključio da to opstruira društveno-političke
promjene, pri čemu je razrješenje vidio u pre-
naglašavanju partikularnog identiteta. Sljede-
će izlaganje održao je Ivo Alebić iz Zagreba.
Naslovio ga je »Mitologija muško-ženskih
odnosa«. U njemu je najprije prikazao polo-
žaj bogova i boginja u raznim mitologijama, a
zatim obradio utjecaj mitova na obrasce ljud-
skog ponašanja u tradicionalnim društvima.
Posljednje izlaganje u trećoj sesiji, koje je bilo
naslovljeno »O konstituiranju pojedinca u od-
nosu spram društva na primjeru Coetzeejeve
Sramote«, održao je Hrvoje Potlimbrzović iz
Osijeka. Polazeći od tvrdnje da je pojedinac
uvjetovan društvom, a pritom ne zanemarivši
važnost kulturnog konteksta, Potlimbrzović
je prikazao utjecaj društva na protagonista
Coetzeejeva romana Sramota.
Četvrta sesija započela je izlaganjem Josipe
Điri (Zagreb), koja je obradila tvrdnju iz reče-
nice Wittgensteinova djela Filozofska istraži­
vanja, a prema kojoj je i naslovila izlaganje:
»Kad bi lav mogao govoriti, mi ga ne bismo
mogli razumjeti«. Osim što je ukazala na važ-
nost jezične igre i oblika života za razumijeva-
nje Wittgensteinove filozofije jezika, prikazala
je i načine njihove povezanosti. Sljedeće izla-
ganje održala je Davorka Ljubenkov (Osijek)
pod naslovom »Mit o prevoditelju«. U njemu
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 769
se usredotočila na opovrgavanje mita o ne­
utralnom, nevidljivom prevoditelju, pri čemu
je zaključila da na ishod prevedenog teksta ne
utječu samo osobine prevoditelja, nego i oso-
bine onoga tko je prijevod naručio. Posljednje
izlaganje u četvrtoj sesiji održala je Svetlana
Mrak iz Osijeka. Naslovila ga je »Zajednica
gluhih osoba iz perspektive čujućih: mitovi o
vizualnom znakovnom sustavu«. Nakon što
je izložila strukturalističko poimanje jezika i
znakovnog jezika, ukazala je na razloge zbog
kojih je opravdano tvrditi da gluhe osobe ne
pripadaju posebnim etničkim zajednicama
temeljenim na dijakronijskoj kontinuiranosti,
nego kulturno-jezičnoj zajednici koja svjesno
odabire vlastite pripadnike.
Petu sesiju činilo je izlaganje Velide Zukan
(Zenica) naslovljeno »Uloga arhetipskog
mita u književnosti«. Na njegovu početku
doznali smo o značaju mitova u kolektivnoj
svijesti narodā, a potom o razlikama između
kolektivnog i individualnog u mitu, pri čemu
je istaknuto da proučavanje mita daje osjećaj
pripadnosti i oblikuje identitet onoga koji ga
proučava.
Nakon pete sesije, predavanje je održala Ma-
rita Brčić-Kuljiš, docentica na Odsjeku za
filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Splitu. Predavanje je naslovila »Re-defi-
niranje mita o pravednosti: slučaj osoba s
invaliditetom«. U njemu se usredotočila na
djelo Pravednost i politika razlike Iris Marion
Young, kojim se potpomognula da bi ukazala
na manjkavost koncepcija pravednosti, a čiji
su sastavni dijelovi načela jednakosti, zasluga
i potreba. Pritom je zaključila da koncepcija
pravednosti već u svojoj teorijskoj osnovi
isključuje poseban položaj osoba s invalidi-
tetom, zbog čega je mit o pravednosti nužno
re-definirati.
Prvo izlaganje u šestoj sesiji održala je Iva
Mršić Felbar (Zagreb) pod naslovom »Utje-
lovljenje Isusa Krista kao mit u pluralističkoj
kristologiji Johna Hicka«. Mršić Felbar je
pritom izdvojila Hickov stav o metaforič-
kom poimanju Kristova bogočovještva, koji
je prepoznala kao napad kojim se ugrožava
Kristova, kako je određuje u knjižici sažeta-
ka, »univerzalna spasenjska normativnost i
jedincatost« (str. 46). Uslijedilo je izlaganje
Josipa Guća (Split) naslovljeno »Tema ap-
surda u djelu Sørena Kierkegaarda i Alberta
Camusa«. Obradivši djela Strah i drhtanje te
Mit o Sizifu, Guć je izložio sličnosti i razlike
između Kierkegaardova i Camusova razumije­
vanja apsurda, a zatim ukazao na bogatstvo
egzistencijalnih elemenata u mitskim priča-
ma. Posljednje izlaganje u šestoj sesiji održao
je Dražen Rastovac (Rijeka) pod naslovom
»Primjenjivost moralnog partikularizma«.
Filozofski život
Ukazavši na slabosti, kako ga naziva, mo-
ralnog generativizma, Rastovac je poželjnim
principom moralnog djelovanja smatrao mo-
ralni partikularizam.
Sedmu sesiju otvorio je Denis Jurković (Osi-
jek) izlaganjem »Umjetnost i društvo: zablu-
de o marksizmu«. Nakon što je priopćio da
Karl Marx nije napisao sustavnu estetiku,
naglasio je da su se nasljednici njegove misli
pri obradi estetičkih tema udaljili o temeljnih
točaka marksizma. Osim toga, upozorio je na
opasnosti koje proizlaze iz stava da umjet-
nost treba služiti revolucionarnim ciljevi-
ma, ponajprije zato što joj se time oduzima
ključni aspekt slobode. izlaganje je potom
održala Dora Orešković iz Osijeka. Naslo-
vila ga je »Umjetničko djelo kao sredstvo
komunikacije u djelu Duševnost i umjetnost
Pavla Vuk-Pavlovića«. U njemu je istaknula
da je Pavao Vuk-Pavlović u djelu Duševnost
i umjetnost smatrao da čovjekovu potrebu
za izražavanjem te komunikacijom s drugim
ljudima dokazuje i umjetničko stvaranje,
štoviše, da je upravo ta potreba i dovela do
osnivanja prvih zajednica, kao i do umjetnič-
kog stvaranja.
Osmu sesiju otvorio je Ivan Peović (Split)
izlaganjem pod naslovom »Mit o jezičnoj
naciji«. Ukazao je na značenje nacionalnog,
jezičnog i kulturnog identiteta, a onda i opri-
mjerio njihovo ispreplitanje te ih sagledao
iz perspektive multikulturalizma. Uslijedilo
je izlaganje Marijane Josipović (Osijek) na-
slovljeno »Analiza pojmova jezik i društvo
u Meadovu djelu Um, osoba i društvo«. U
njemu su prikazana sociološka i lingvistička
pitanja kojima je bio zaokupljen američki
filozof, sociolog i psiholog George Herbert
Mead. Nakon što je usporedila pojmove jezik
i društvo, Josipović je zamijetila da se njiho-
va povezanost ponajviše očituje u pojedincu.
Posljednje izlaganje u osmoj sesiji održala
je Tia Glavočić iz Zagreba. Naslovila ga je
»Mitovi na sjecištu religije i politike: uloga
političkih mitova u izgradnji nacija na Bal-
kanu«. Smatrajući da su mitovi s područja
Balkana protkani brojnim religijskim i poli-
tičkim temama, u izlaganju se usredotočila na
razloge zbog kojih pravoslavlje ima prevažan
utjecaj na politiku i stvaranje nacionalnog
identiteta.
Devetu, ujedno i posljednju sesiju, otvorio je
Mirza Okić (Zenica) izlaganjem koje je imalo
naslov »Mit u suvremenom kulturnom kon-
tekstu«. U njemu je problematizirao komer-
cijaliziranost klasične mitologije u današnjoj
kulturi, o čemu svjedoče, kako tvrdi, sadržaji
stripova, društvenih igara, filmova i serija.
Martina Ivanko (Osijek) održala je izlaganje
naslovljeno »Mit danas u Mitologijama Ro-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 770
nalda Barthesa«. Usmjerivši se na Mitologi­
je, zbirku novinskih članaka Rolanda Bar-
thesa, francuskog teoretičara književnosti,
post-strukturalista i semiotičara, Ivanko je
najprije priopćila da je Barthes mit odredio
kao komunikacijski sustav koji pripada semi-
ologiji, pa izvijestila da je upravo takvo odre-
đenje mita bilo polazište za njegovu kritiku
francuskog građanskog društva, masovne
kulture i francuskog imperijalizama. Posljed-
nje izlaganje na 5. Studentskom filozofskom
simpoziju održala je Eva Batak iz Osijeka.
Naslovila ga je »Metafizičko utemeljenje
glazbene umjetnos­ti Igora Stravinskog«. U
njemu je obradila predavanja Igora Stravin-
skog objavljenih u djelu Poetika glazbe. Pri-
tom se usmjerila na način kojim je Stravinski
u svojim djelima razumijevao umjetnost, ali i
prikazala kritiku koju mu je o njegovoj glaz-
bi uputio Adorno.
Simpozij je završen raspravom u kojoj je
zaklju­čeno da je tema 5. Studentskog filo­
zofskog simpozija bila izazovna i zanimljiva,
čemu je uvelike pridonijela i njezina interdis-
ciplinarnost. Da je osječki studentski filozof-
ski simpozij nakon petogodišnjeg održavanja
postao itekako prepoznatljiv, nedvojbeno po-
tvrđuje i dvadeset osam izlaganja, koliko ih je
održano 2015. godine na tom, drugu godinu
zaredom, dvodnevnom simpoziju. Za očeki-
vati je da će studenti i nastavnici osječkog
Odsjeka za filozofiju nastaviti s održavanjem
toga simpozija.
Nikolina Mijatović
Skup »Perspektive i ključni
problemi sintetičke biologije«
U Ljubljani je 18. i 19. lipnja 2015. održan
skup pod nazivom »Perspektive i ključni
problemi sintetičke biologije: šanse, rizici i
politike«. Skup je zapravo bio jedan od do-
gađaja u okviru opsežnoga projekta Synener­
gene (Sintetička biologija – bavljenje novom
i nastajućom znanošću i tehnologijom u od-
govornom upravljanju odnosom znanosti i
društva), koji se provodi u razdoblju od 2013.
do 2017. godine, uz podršku Europske komi-
sije (Sedmi okvirni program za istraživački i
tehnološki razvoj, FP7) i uz sudjelovanje 27
visokoškolskih institucija, znanstvenih insti-
tuta, kulturnih ustanova i tvrtki iz Austrije,
Belgije, Danske, Engleske, Finske, Francus­
ke, Italije, Nizozemske, Norveške, Njemač-
Filozofski život
ke, Sjedinjenih Američkih Država, Slovenije,
Švedske i Švicarske. Koordinator projekta je
Institut za tehnologiju iz Karlsruhea, a jedan
od partnera je i Fakultet za društvene znanosti
Sveučilišta u Ljubljani koji je bio izvršni or-
ganizator ovog skupa, uključivši u njegov rad
i nekoliko znanstvenika iz Hrvatske i Srbije.
Cijeli je projekt, pa tako i ovaj skup, posve-
ćen istraživanjima i promišljanjima sintetičke
biologije kao novog i propulzivnog područ-
ja u sferi znanosti i tehnologije, u kojemu se
radi o dizajniranju i kreiranju novih bioloških
sistema, odnosno novih oblika života. Jasno
je da se time otvara novo poglavlje u tehno-
znanstvenim manipulacijama životom i stoga
je razumljiv entuzijazam brojnih znanstveni-
ka uključenih u istraživanja na tom planu, kao
i interes stručne i šire javnosti kojoj se obe-
ćavaju »revolucije«, primjerice, u energetici,
zaštiti okoliša i zdravstvu. No također je jasno
da ovo »poticanje evolucije života« sa sobom
donosi brojne dileme, pri čemu se ističu bio­
etička i socijalno-politička pitanja.
Stavljajući naglasak na javnu percepciju
sintetičke biologije i potrebu intenzivnijeg
uključivanja znanstvenika različitih profila,
građana i društvenih institucija u rasprave o
istraživanjima i primjeni sintetičke biologije,
organizatori su već u najavi skupa strukturira-
li raspravu u šest tematskih polja (definicija
sintetičke biologije i njezine socijalne i eko-
nomske primjene; regulacija sintetičke biolo-
gije i upravljanje njome; prava intelektualnog
vlasništva; biosigurnost; etika; te participacija
građana, znanstvenih komunikatora i medija),
što se reflektiralo i na izbor uvodnih govor-
nika, tj. devet uvodnih predavanja, te na tri
tematske diskusije. Dok se prvoga dana više
govorilo o temeljnim istraživanjima u sinte-
tičkoj biologiji te njihovoj faktičnoj i potenci-
jalnoj primjeni u različitim područjima, drugi
je dan bio posvećen regionalnim aspektima,
tj. stanju u srednjoj, južnoj i jugoistočnoj Eu-
ropi.
Usprkos tome što je većina uvodničara i dis-
kutanata ukazivala na bioetičke dimenzije
ove problematike i iznosila upozorenja veza-
na za moguće zloupotrebe sintetičke biologije
ili nenamjeravane negativne posljedice njezi-
ne upotrebe, mogao se steći dojam da se ne
promišlja dovoljno o samoj tehnoznanstvenoj
paradigmi u kojoj se pojavljuje i prakticira
sintetička biologija te o opasnom utjecaju bio­
tehnoloških kompanija, vođenih prije svega
profitom, na istraživanja, medijsku prezenta-
ciju i pravnu regulaciju sintetičke biologije.
No činjenica da se već u ranoj fazi sintetičke
biologije vodi računa o etičkim problemima
te ekološkim i sociopolitičkim rizicima dopu-
šta umjereni optimizam u pogledu »odgovor-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 771 Filozofski život

nog razvoja sintetičke biologije«, što je bila je li kapitalistička demokracija oksimoron?«),

ključna i mnogo puta ponovljena sintagma na Catherine Samary (»Apolitični veo ordolibe-
ovom zanimljivom skupu. ralnog kapitalizma i strateška rekompozicija
Europe«) i Alex Demirović (»Na rubu: pita-
Hrvoje Jurić nje o kraju kapitalizma«, a ostala su izlaganja
održana u okviru sekcija: »Ograničenja kapi-
talizma«, »Europska (semi)periferija i njezino
nezadovoljstvo«, »Rekonceptualiziranje me-
đunarodnih odnosa«, »Kriza kapitalističkog
i imperijalističkog međunarodnog poretka«,
»Država, autoritarizam i državna kontrola«,
»Antikapitalistički i feministički i queer?« te
Konferencija
»Novi pogledi na dug i ekonomiju«.
»Misliti s onu stranu kapitalizma«
U petak, 26. lipnja, održana su plenarna pre-
davanja Anselma Jappea (»Kraj obiteljske sva­
U organizaciji Instituta za filozofiju i društve-
đe: prevladavanje kapitala i rada«), Maeve
nu teoriju, odnosno njegove agilne Grupe za
Cooke (»Opasnosti socijalne kritike«) i Si-
studije angažiranosti, a uz podršku Francu-
mona Susena (»Refleksije o ‘postmodernom
skog instituta i Zaklade Friedricha Eberta, u
obratu’ u socijalnim znanostima’«), Wolfgang
Beogradu je od 24. do 26. lipnja 2015. održa-
Merkel imao je seminar o dimenzijama i va-
na međunarodna konferencija pod naslovom
rijacijama odnosa kapitalizma i demokracije,
»Misliti s onu stranu kapitalizma« (»Thinking
a sekcijska izlaganja bila su grupirana na slje-
beyond Capitalism«). Konferencija je bila
deći način: »Misliti s onu stranu kapitalizma
središnji element širega događanja pod naslo-
u filozofiji«, »Misliti unutar i s onu stranu ka-
vom Refleksije o kapitalizmu (Reflections on
pitalizma«, »Ekološke perspektive u kasnome
Capitalism), koje je, uz samu konferenciju,
kapitalizmu«, »S onu stranu ‘tradicionalnih’
uključivalo još nekoliko javnih predavanja,
promišljanja: kritičko-teorijska perspektiva«,
seminara i okruglih stolova (9., 22., 23. i 27.
»Diskurs, mediji i kulturna logika suvreme-
lipnja 2015.).
nog kapitalizma« te »Refleksije o krizama«.
Nemoguće je na ovom mjestu obavijestiti o
Prema riječima organizatora, »ovo nije kon-
svim izlaganjima koja su održana na kon-
ferencija o kapitalizmu. Ne pitamo se što tre-
ferenciji (bilo ih je gotovo osamdeset, ne
bamo misliti o kapitalizmu, nego prije svega
računajući izlaganja u okviru panela) te opi-
kako to da nam kapitalizam nameće toliko
sati živost koja je vladala u trima paralelnim
toga za razmišljanje«. Temeljno je pitanje,
sekcijama i između njih, tako da ćemo nave-
dakle: može li se danas uopće misliti izvan
sti samo imena plenarnih govornika i naslo-
kapitalističkoga okvira, s onu stranu granica
ve njihovih predavanja te nazive tematskih
koje je kapitalizam postavio kao granice svije­
sesija, seminara i okruglih stolova, ističući da
ta, koloniziravši cjelokupno polje svijeta ži-
je konferencija bila doista interdisciplinarna,
vota? Ova konferencija pokazala da je, makar
premda su dominirali filozofijski i sociologij-
s margine, još uvijek moguće sagledavati ono
ski pristupi.
što nam se zbiva te, makar u smislu »nesu-
U srijedu, 24. lipnja, plenarna su predavanja vremenih razmatranja«, održavati kritičko
održali Gérerad Duménil (»Neoliberalni me- mišljenje i nuditi budućnosne projekcije.
nadžerski kapitalizam: njegovi klasni temelji
te ekonomske i političke perspektive nakon Hrvoje Jurić
krize«), Wolfgang Merkel (»Je li kapitalizam
kompatibilan s demokracijom?«), Rainer
Kuh­len (»Informacijska tržišta bazirana na
zajedničkim dobrima kao sredstvo inovacija u
ekonomiji i napretka u znanosti«) i Laurence
Fontaine (»Jesu li tržišta kompatibilna s demo-
kracijom?«), sekcije su nosile nazive »Borbe
u kasnome kapitalizmu«, »Dan nakon sutraš- Predavanje Pave Barišića
njega: konfiguracije postkapitalizma« i »Post­ »Deliberativna demokracija i
jugoslavenski izazovi«, a održan je i okrugli Aristotelovi argumenti o rasudnoj
stol naslovljen »Kako (ne)posjedovati? Od snazi mnoštva«
zajedničkih dobara do vlasništva«.
U četvrtak 25. lipnja, plenarni su govornici U sklopu obilježavanja Dana Instituta za
bili Ugo Mattei (»S onu stranu kapitalističko- filo­zofiju, 29. lipnja 2015. godine u zgradi
ga prava – prema ekologiji prava«), Gáspár Instituta za filozofiju Pavo Barišić održao je
Miklós Tamás (»Kapitalizam i demokracija: predavanje pod naslovom »Deliberativna de-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 772
mokracija i Aristotelovi argumenti o rasudnoj
snazi mnoštva«. Dodatan značaj predavanja
je i činjenica da je Pavi Barišiću za 2015.
godinu dodijeljena nagrada za znanstvenu
izvrsnost Instituta za filozofiju, za njegov
zapažen znanstveni članak »Blaupause: An-
tiken Ideenquellen des Republikanismus.
Von der polis und res publica bis zur Euro-
päischen Union«. Prije početka predavanja, u
ime Instituta nazočnima se obratio Filip Grgić
i kratko naznačio smisao i ciljeve osnutka i
rada Instituta, spominjući pritom potrebu
za širenjem prostora filozofije i podizanjem
statusa Instituta u najmanju ruku otvaranjem
posebnih doktorskih studija.
Barišić je predavanje otvorio naznačivanjem
problema uvođenja ideja deliberacije i oko
nje organizirane demokracije koja je danas od
velikoga značaja, kako u političkoj filozofi-
ji, tako i u političkoj praksi svijeta u kojemu
demokracija prevladava. Ta prevlast, posebi-
ce jednog oblika demokracije, one liberalne
predstavničke, pokazala je i svoje manjkavos­
ti zbog kojih su oživjele rasprave o potrebnim
mehanizmima koji bi ih ublažili ili anulirali.
Barišić je uputio na glavna imena koji su od
kraja 80-tih godina 20. stoljeća ponudila svo-
ju viziju uspješnoga lijeka; koja su, unatoč
razlikama u svojim teorijama, složno stala iza
ideje deliberativne demokracije (diskurzivne
demokracije), misleći pritom na dvije ključ-
ne struje. Govoreći o američkoj struji, ona se
oslanja na Johna Rawlsa i njegove učenike,
a među važnim imenima su Joshua Cohen,
Joseph Bessette i James S. Fishkin. Oni za-
govaraju provedbu deliberacije kroz ključne
parlamentarne ustanove, poput američkoga
kongresa, vrhovnoga suda i ostalih elemenata
institucionalne demokracije. Za razliku od te
institucionalne vizije deliberativne demokra-
cije u Americi, europska struja pak, istaknuo
je Barišić, »naglašava izvanparlamentarne fo-
rume, arene i razne oblike neposrednog uklju-
čivanja u deliberativni politički diskurs«.
Najznačajniji predstavnik je njemački filozof
Jürgen Habermas, na kojega su se nadovezali,
među mnogima, i istaknuti dvojac Amy Gut­
mann sa Sveučilišta u Pennsylvaniji i Dennis
Thompson sa Sveučilišta Harvard, čije uvide
predstavlja knjiga Democracy and Disagree­
ment (1996.). Uzimajući u obzir sve razlike u
artikulacijama ideje deliberativne demokraci-
je, Barišić nudi svoju definiciju onoga što im
je svima zajedničko:
»… iz usporedbe njih za pojmovno određenje, mo-
žemo zaključiti da je deliberacija javna djelatnost
slobodnih i jednakih građana u otvorenoj i neovi-
snoj političkoj zajednici koja slobodnim vijećanjem,
javnom diskurzivnom utakmicom različitih stavova
i obrazloženja, postiže suglasnost u određenom važ-
nom pitanju za tu zajednicu.«
Filozofski život
U kritici ideje da je deliberativna demokra-
cija novijeg datuma, Barišić je podsjetio na
to da termin ‘deliberacija’ ima svoju povijest
iz latinskih riječi deliberare i deliberatio,
što bi smo mogli prevesti kao ‘odvagati’,
‘odmjeriti’ u vidu pro et contra. Nadalje, taj
pojam ima i svoju povijest uporabe, naroči-
to u pravnom siste­mu, gdje se deliberacijom
naziva postupak vijećanja porote koja mora
donijeti jednoglasnu presudu. Taj je postupak
velemajstorski ekraniziran u filmskom klasi-
ku 12 gnjevnih ljudi (12 Angry Men, 1957., S.
Lumet) u kojemu jedan čovjek, makar i sam
ne bio potpuno siguran u svoj stav, uspijeva
raspravom preokrenuti stajališta ostalih je-
danaestorice porotnika po pitanju presude na
smrt mladoga osumnjičenika. Važna opaska
koju daje Barišić je činjenica da se kroz po-
vijest filozofije i političke teorije već mnogo
puta naglašavala važnost rasprave za demo-
kratska društva. To nije iznenađujuće jer je
demokracija, za razliku od drugih sistema po-
put monarhije ili aristokracije, izrazitije plu-
riperspektivna. Vraćajući se iz suvremenosti
unazad, naići ćemo na Deweyja, Burka, Mil-
tona i Hobbesa koji su, svatko na svoj način,
zagovarali mehanizme deliberacije, a na kraju
moramo završiti tamo gdje je rođena i politika
i filozofija – u staroj Grčkoj. Upravo tamo nas
Barišić navodi da zaustavimo pogled. Iako
ističe da u grčkoj misli postoje stroge kriti-
ke, pa čak i ismijavanja demokracije, od ko-
jih spominje znameniti komentar Antistena,
utemeljitelja kiničke škole, o tome da u Ateni
možete i magarca proglasiti za konja jedno-
stavnim većinskim izglasavanjem, upravo u
staroj Grčkoj nalazimo i na prve zagovara-
telje i mislioce demokracije. Najznačajniji
među njima je Aristotel, koji zasigurno nije
jednoznačno opisao demokraciju kao savršen
model vladavine, ali usprkos poznatim mu
opasnostima vladavine puka, ipak argumen-
tira u korist onoga što naziva »mješovitim
ustavom«, odustajući od elitističkih političkih
ideja svojega učitelja Platona.
Barišić ocrtava dva smjera u Aristotelovoj ar-
gumentaciji. Mnoštvo će možda dopustiti da
ih zavedu loši ljudi i postupati neslobodno, ali
isto tako možda će dopustiti da ih prosvijet­le
vrsni ljudi te će uz pomoć pluriperspektiv-
nog vijećanja doći do boljih odluka. U 11.
poglavlju treće knjige njegova djela Politika,
Aristotel pristupa problemu rasudne snage
mnoštva navodeći tri aporije, a njih pokušava
razriješiti, kako Barišić kaže, pomoću »četiri
veličanstvene usporedbe«. Metaforom o za-
jedničkoj gozbi Aristotel pokušava prikazati
kako je ona bolja ako je pripremana od mno-
gih nego kad je pripremana od nekolicine. I
da je tako u demokraciji, sud mnogih bolji je
negoli nekolicine vrsnih, zbog mnogih poje-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 773
dinačnih priloga u raspravi. U drugoj metafori
Aristotel napominje važnost puka u procjeni
umjetničkih dijela jer u umjetnosti nije važ-
na samo virtuoznost nego i ugoda publike. U
trećoj metafori spominje kako je umjetnička
slika uvijek ljepša od same prirode jer umjet-
nik od različitih tijela može uzeti najljepše
dijelove i ukomponirati u jedno. U posljed-
njoj metafori ističe da, kao što dobar kuhar na
pravi način miješa čiste i manje čiste dijelove
da bi postigao pravu mjeru, tako se i u deli-
berativnoj demokraciji moraju izmiješati oni
vrsni s mnoštvom, tako što će se demos otvori
k tome da ga ćudoredno oplemeni nekolicina
vrsnih.
Uzevši u obzir te usporedbe i cjelinu Aristote-
lovog djela, Barišić je izvukao pet argumenata
u prilog deliberativnoj demokraciji: etički ar-
gument – okupljeno mnoštvo može biti bolje,
ili barem ne mora biti moralno gore od nekoli-
cine; politički argument – puk ne možete osta-
viti izvan vlasti jer si tako stvarate neprijatelja;
dijanoetički argument – rasudna snaga mnogih
nakon deliberacije može biti bolja negoli ra-
sudna snaga nekolicine vrlih; teleološki argu-
ment – stanar bolje prosuđuje o kvaliteti kuće
u kojoj živi negoli građevinar koji ju je sagra-
dio; kao i argument zajedničke odgovornosti,
u kojemu Aristotel izlaže primjer skupština
koje donose odluku, pa svaki član zasebno po-
sjeduje veću razboritost, a kolektivno posjedu-
ju veću organizacijsku snagu.
Sumirajući rečeno, Barišić zaključuje da je
već Aristotel napravio velike teorijske prilo-
ge danas aktualnoj raspravi o demokraciji te
da je istaknuo važnu misao o tome da poli-
tika nije samo proceduralno pitanje nego da
je praktičan posao mnoštva u kojemu je cilj
utvrditi što služi općem dobru. Barišićevim
riječima:
»U postupku deliberacije skupina ljudi stječe novu
kvalitetu. Ona postaje cjelina i zajednica u pravom
smislu. Kad se građani okupe vijećati i zajednički
promišljati argumente, tada dosežu viši stupanj, i spo-
znajni i ćudoredni, negoli stručnjaci i časni pojedinci
– takozvana elita. Neovisno o pojedinačnoj mudrosti,
o valjanosti, ili savršenosti svakoga od njih.«
Predavanje profesora Barišića tu se prive-
lo kraju. U hegelijanskome duhu smo uočili
kako je deliberacija bila prisutna u demokrat-
skoj misli još od samih njenih početaka, kod
velikog Aristotela. Ali nakon tog putovanja
kroz filozofsku tradiciju, opet citirajući He-
gela, Barišić poentira da uistinu ipak stalno
nove vode pritječu i da se mi krećemo u no-
vom. Stoga od Aristotela ne možemo očeki-
vati da će razriješiti probleme našega vreme-
na, ali podgrijmo tu »staru juhu« i okrijepimo
se, obrazujmo naše suvremene duhove.
Luka Perušić
Luka Šiško
Filozofski život
10. međunarodni tečaj
Filozofija i demokracija na temu
»Kozmopolitska demokracija«
Poslijedoktorski međunarodni tečaj Filozo­fija
i demokracija, pod stalnim vodstvom Pave
Barišića (Split) i Henninga Ottmanna (Mün-
chen) ove je godine s temom »Kozmopolitska
demokracija« i petnaest izlagača iz šest europ-
skih zemalja (Bosna i Hercegovina, Bugar-
ska, Francuska, Hrvatska, Kosovo i Njemač-
ka) imao svoj jubilarni, deseti po redu tečaj u
organizaciji Hrvatskoga filozofskoga društva
i Međusveuči­lišnoga centra Dubrovnik (Inter
University Center). Isti je tečaj, u nadoveziva-
nju na »Deliberativnu demokra­ciju« (2013.) i
»Demokraciju i javnost« (2014.), ujedno treći
i posljednji tečaj u okviru trogodišnjega pro-
jekta međuinstitucijske suradnje Sveučilišta
Ludwig Maximilian u Münchenu i Sveučiliš­
ta u Splitu koji financijski podupire Zaklada
Alexander von Humboldt, a čiji se rezultati u
radovima na njemačkome objavljuju u nakla­
di Nomos iz Baden-Badena (zbornik Delibe­
rative Demokratie objavljen 2015., zbornik
Staat und Öffentlichkeit najavljen za 2016.), a
u radovima na engleskome u časopisu Synthe­
sis philosophi­ca iz Zagreba.
Sudionici ovogodišnjega skupa, održanog od
31. kolovoza do 4. rujna 2015. godine, sabrali
su se da historijski osvijetle i kritički preis-
pitaju zamisao kozmopolitske demokracije,
njene izvore i dosege, u prvome redu kako su
je 1990-ih godina u svojim teorijama razvili
David Held i Ulrich Beck na pozadini misli
Anthonyja Giddensa, a zatim i šire u svezi s
povezanim pitanjima globalizma i demokra-
cije u današnjem svijetu. Naime, za razliku
od starih pobornika demokracije, zastupni-
ci kozmopolitske demokracije ne promiču
samo razvijanje demokracije unutar okvira
starih nacionalnih država, pa čak ni uz šire-
nje demokratskoga uređenja na zemlje tzv.
Drugoga i Trećega svijeta, nego povrh i prije
svega globalnu demokraciju kao »oblik svjet-
ske vladavine« ili »oblik upravljanja cijelim
svijetom« (engl. mode of global governan­
ce). Postupno globaliziranje demokracije po
njima ne bi bio samo spontani nusproizvod
općih globalizacijskih procesa, nego svjesni
pothvat drugačijega i novoga razumijevanja i
reguliranja političkih odnosa u svjetskim raz-
mjerima. Novi demokratski svjetski poredak
bio bi zasnovan na vladavini prava i mira, a
kao takav bi svojim globalnim demokratskim
institucijama povratno osnažio demokratski
sustav i procese demokratskoga razvoja unu-
tar nacionalnih država. Kod nekih teoretičara
globalne demokracije poredak čak pretpo-
stavlja uspostavu globalnih institucija poput
svjetskoga parlamenta. Glavni pobornici
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 774
kozmopolitske demokracije, uglavnom vezani
uz London School of Economics, jesu: Da­vid
Held, Daniele Archibugi, Mary Kaldor, An­tho­
ny McGrew i Richard Folk. U raznolike podu­
piratelje protezanja demokratskih struktura i
procedura onkraj nacionalnih država ubrajamo
sociologe Anthonyja Giddensa i Ulricha Becka
te profesore filozofije Jürgena Habermasa,
Seylu Benhabib i Ottfrieda Höffea.
Izlagači na ovogodišnjem tečaju Filozofija i
demokracija osvijetlili su i raspravili glavne
postavke teoretičara kozmopolitske demokra-
cije, spram kojih su uglavnom zauzeli veoma
kritičan stav, te razne političke i društvene
pojave i probleme svijeta u doba globalizaci-
je: četiri modela globalnoga poretka i njihova
kritika (Henning Ottmann), svojstva i razlike
kozmopolitizma, globalizma i internaciona-
lizma (Mislav Kukoč), ekološko upozorenje
i pouka zajednici koja u globaliziranomu svi-
jetu dijeli sudbinu (njem. Schicksalsgemein­
schaft) po enciklici pape Franje Laudato si’
(Hans-Otto Mühleisen), mogućnost opravda-
nja protezanja Rawlsova načela distributivne
pravednosti na globalnu zajednicu i strance,
spram kojih ne bismo imali samo dužnosti
pružanja humanitarne pomoći nego i distri-
butivne pravednosti (Marita Brčić-Kuljiš),
ishod, doseg i kritika teorija kozmopolitske
demokracije te uopće suvremenih napo-
ra za demokratizacijom globalne politike i
globalizacijom demokracije (Pavo Barišić),
problemi legitimacije građanskih prava u
kozmo­politskoj demokraciji i svjetskoj repub­
lici (Klaus-Gerd Giesen), uloga religije i se-
kularizma u modernome globalnome društvu
(Has­nije Ilazi), vrjednovanje Heldova poku-
šaja dokidanja napetosti između principa kon-
stitucionalizma i demokracije (Olga Simova),
kritika kozmopolitizma iz komunitarističke
perspektive (Stjepan Radić), ontološka uko-
rijenjenost ljudskih prava u ljudskome dosto-
janstvu i paradoks moralnoga kozmopolitiz-
ma (Karl-Heinz Nusser), pogledi Walta Whit­
mana na demokraciju te amerikanizam koji u
sebi krije pravi kozmopolitizam i humanizam
(Hrvoje Jurić), vrjednovanje Beckova »koz-
mopolitskoga realizma« i kritike »metodološ-
koga nacionalizma« (Sulejman Bosto), pita-
nje dužnosti i mogućega opsega prihvaćanja
izbjeglica u Europsku uniju iz perspektive
kozmopolitizma, moralnosti i političke, eko-
nomske i socijalne stabilnosti (Anita Lunić),
Fukuyamina revizija vlastite teorije linearno-
ga napredovanja kozmopolitske demokracije
u novoj monografiji Political Order and Po­
litical Decay iz 2014. (Felicia Engelmann) i
problematičnost teorije kozmopolitske de-
mokracije po pitanju političke odgovornosti
(Hristo Todorov).
Filozofski život
Na koncu možemo ukratko izdvojiti nekoliko
iznesenih misli kritike teorija kozmopolitske
demokracije. Pozivajući se na Hegela, Barišić
je istaknuo da nema demokracije bez odre-
đenoga naroda kao osebujnoga proizvoda
povijesti koji sam sebi postavlja primjereno
državno uređenje i zakone, i kojemu se zato
ni poštivanje ljudskih prava ne može namet-
nuti, makar dolazilo iz čistoga uma. Global-
ni demos, o kojem govori teoretičar Daniele
Archi­bugi, ne postoji i namjesto njega bi po
logici svjetskoga gospodarstva zapravo vla-
dali multinacionalni koncerni. Prema Ottman­
nu, obilježja kozmopolitske demokracije,
koja ona dijeli s drugim modelima globalnoga
poretka (svjetska država, svjetska republika,
global government), jesu posttradicionalnost,
refleksivitet i individualizam. No kvaliteta
demokracije obrnuto je proporcionalna veli-
čini države. Jednako kao što je antički koz-
mopolitizam bio sjena rimskoga carstva, tako
bi današnji bio sjena kapitalizma i multikultu-
ralizma. Više izlagača ustvrdilo je da je koz-
mopolitska demokracija nerealistička utopija,
poimence Kukoč i Barišić, dok je Todorov
povrh toga na kraju skupa i u ime većine zak­
ljučio da je i nepoželjna jer bi globalnu po-
litiku učinila manje demokratičnom i uopće
lošijom. Budući da se nijedan institucionalni
sklop ne može dobro protegnuti na cijelo čo-
vječanstvo, naše snage bismo umjesto u raz­
radu i uspostavu nadnacionalnih i globalnih
institucija kozmopolitske demokracije trebali
uložiti u daljnji razvoj i međunarodnu surad-
nju institucija nacionalnih država, kako bi se
one u doba globalizacije mogle nositi s po-
litičkim, gospodarskim, ekološkim, migrant-
skim i inim izazovima globalnih razmjera.
Ljudevit Fran Ježić
Internacionalni i interdisciplinarni
kongres Suvremenost, svjesnost,
etika, psihoterapija
Internacionalni i interdisciplinarni kongres
Suvremenost, svjesnost, etika, psihoterapi­
ja održao se u Zagrebu od 18. do 20. rujna
2015. Cilj kongresa bio je potaknuti raspra-
vu o temama psihoterapije, etike, medicine,
tehnologije i svjesnosti u kontekstu suvreme-
nog društva, o čemu je bilo govora u uvod-
nom predavanju Lidije Pecotić, Predsjednice
Organizacijskog odbora kongresa. Nadalje,
ključna ideja kongresa je bila inspirirati pub­li­
ku za vlastito promišljanje o tim temama te
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 775
generirati neka nova kreativna rješenja i prila-
godbe na izazove suvremenosti. Razne teme
pokrivene su u okviru plenarnih predavanja,
predavanja u manjim grupama i u sklopu
radionica koje su držali istaknuti internacio-
nalni predavači, sudionici iz raznih područja
znanosti i kulture te suvremeni socijalno an-
gažirani umjetnici. Većina predavanja održala
su se u Kinu Europa, a radionice i predavanja
za male grupe održavale su se u galerijskim
prostorima Muzeja prekinutih veza, galerije
Klovićevi dvori, galerije Nova, Kule Lotrščak
te Zagrebačkog plesnog centra. Autori ovog
izvještaja izdvojili su predavanja od interesa,
dijelom i zbog značajnog preklapanja različi-
to lociranih događaja.
Prije glavnog bloka predavanja, skup je
otvoren video uratkom »Duša je iscjelitelj«
Velimira Abramovića, nakon čega je uslije-
dio pozdravni govor predstavnice Intronauta
Sandre Grubić i delegata Ministarstva kul-
ture Republike Hrvatske, zatim Edel Cassar,
glavne upraviteljice Nacionalne komisije za
više i visoko školstvo Ministarstva obrazo-
vanja i zapošljavanja Republike Malte, te je
uvodna riječ završena predavanjem Lidije
Pecotić. No potrebno je posebno izdvojiti
jednog od najangažiranijih sudionika kon-
gresa, Bertrama Mullera, trenera i jednog od
direktora Instituta za Gestalt terapiju (IFG)
u Düsseldorfu, Njemačka. U tri dana održa-
vanja kongresa održao je tri predavanja i tri
interaktivne radionice s naglaskom na teme
individualnog etičkog i stilskog razvoja oso-
be kao umjetnika i terapeuta. Primjerice, u
predavanju »Psihološki aspekti nastajanja in-
dividualnog i kreativnog umjetnika i terapeu-
ta« opisuje teorijski model razvoja individue
kao jedinstvenog umjetnika i terapeuta, dok
su se u interaktivnoj radionici »Kako razviti
i uspostaviti individualni profesionalni profil
terapeuta i umjetnika« sudionici mogli i sami
okušati u ovom procesu. U predavanju »Svat-
ko je umjetnik!? Terapeuti su umjetnici!? Za-
što?« opisuje ulogu kreativnosti u današnjem
društvu kao i psihološke komponente koje
podržavaju kreativnost. Nadalje, kroz preda-
vanje opisuje te naknadno u sklopu radionice
demonstrira kako ćemo postati terapeuti i/ ili
umjetnici i kako ćemo postići da nas drugi
ljudi doživljavaju na taj način.
U predavanju »Nova etička pitanja u živo-
tu i geštalt psihoterapiji« Muller se osvrnuo
i na važnost svjesnosti kao temelja Gestalt
terapije. U post-modernoj, individualističkoj
i kapitalističkoj kulturi nužno je uspostaviti
nove etičke principe i vještine za uravnoteže-
nje vlastitog života. Da bi čovjek bio istinski
sretan i živio autentično, važno je da razvije
unutarnji model sebe kao vrijedne osobe, a
promjena će doći tada kada istinski prihvati
Filozofski život
sebe takvog kakav je. Prethodno spomenuti
koncept sudionici su iskustveno mogli doživ­
jeti njegovoj posljednjoj, nedjeljnoj radionici:
»Kako biti etičan sa sobom?«. U radionici je
istaknuo da je važno da se osjećamo ugodno
te da se u svakom prostoru, u svakoj situaciji
možemo potruditi da nam bude barem malo
ugodnije. U suvremenom društvu puno lju-
di, pogotovo onih koji rade u pomagačkim
strukama i emocionalno su involvirani u svoj
rad, skloni su sindromu burn-outa. Važno je u
takvoj situaciji moći tražiti podršku i pomoć
– shvatiti da smo samo ljudska bića koja po-
nekad trebaju odmor i opuštanje. U procesu
osobne promjene vjerojatno će se javiti emo-
cija srama koje se ne trebamo bojati i koju
trebamo istražiti jer je ona prvi znak duboke
promjene ličnosti. Trebamo pratiti svoje po-
trebe i djelovati u skladu s njima te ne bojati
se tražiti podršku od ljudi oko nas. Muller us-
poređuje naš život s televizijskim programom
– ne bi li bilo dobro da pritiskom na OFF
gumb možemo isključiti prekomjerno optere-
ćivanje i moždanu aktivnost, i samo se opus­
titi? Ili, upaliti samo jedan program u odre-
đeno vrijeme i fokusirati se na njega. Jedan
od načina postizanja ovog efekta stvaranje je
takozvanog »sigurnog mjesta« – mentalnog
mjesta na kojem bi se mogli osjećati ugodno
i sigurno, koje možemo životno vizualizirati,
s puno detalja o osjetima, mirisima, zvukovi-
ma koji nas okružuju. Mentalnom vježbom
zamišljanja ovakvog mjesta 10 puta na dan u
toku 2 tjedna možemo stvoriti naviku opušta-
nja te je primijeniti u svakodnevnim stresnim
situacijama, kad nam treba trenutak za sebe
i svoj mir. Dobar poticatelj promjene može
biti i stvaranje tzv. »mini-navika«, neke male
akcije koja nas vodi u smjeru postizanja na-
šeg cilja, a nije nam vremenski ili financijski
opterećujuća. Primjerice, ako nam je cilj biti
tjelesno spreman, prva stepenica u ostvare-
nju tog cilja može biti uvođenje mini-navike
izvođenja jednog čučnja dnevno, svaku večer
prije spavanja, cijeli život. Sve ove uvide Mu-
ller nam je pružio kroz interaktivno, ovdje-i-
sada, emocionalno iskustvo koje je dirnulo
mnoge članove radionice i potaknulo ih na
izražavanje zahvalnosti.
Peter Philippson, Gestalt psihoterapeut i tre-
ner UKCP-a, održao je predavanje na temu
»Ljudi i avatari: virtualna realnost u realnom
svijetu«, u kojoj je promišljao ostvarivanje
temeljnih ideja Gestalt psihoterapije – kon-
takta i svjesnosti – u kontekstu kiber-svijeta.
Naime, u suvremenom svijetu postoje dvije
odvojene sfere: realnost i virtualna realnost.
Kiber-prostor virtualne stvarnosti omogućuje
nam kreiranje svog avatara – virtualne repre-
zentacije sebe, koja može biti nama slična, ali
i potpuno različita od nas u realnom svijetu.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 776
Ipak, ona može biti čak i »stvarnija« od nas
u realnosti jer smo pod krinkom anonimno­
sti slobodni iskazati svoje pravo Ja, koje bi
u stvarnom životu potiskivali zbog socijalnih
pritisaka. Predavač proširuje ovu tezu mišlju
kako često kreiramo avatare i u realnom a ne
samo u virtualnom svijetu, predstavljajući se
drugima onakvima kakvi zapravo nismo, kako
mislimo da je socijalno poželjno i sl., bivajući
na taj način manje autentični u realnom, nego
u virtualnom svijetu. Ako želimo biti auten-
tični, moramo biti spremni pokazati ljudima
svoje pravo lice, a da bi to mogli moramo
unaprijed preuzeti rizik da se drugima ne svi-
dimo, da nas ne prihvate. Ipak, budući da su
svjesnost i autentičnost preduvjeti ostvariva-
nja kvalitetnog kontakta s drugima, vrijedne
su prihvaćanja tog rizika jer inače pristajemo
na to da živimo u svijetu koji prihvaća našeg
avatara, a ne nas same. Jedino ako riskiramo,
možemo naći ono što je stvarno vrijedno i
smisleno u životu.
Nakon Philippsonova predavanja bila je pre-
zentirana interaktivna instalacija Arhiv Snova
hrvatske mulitmedijalne umjetnice Kate Mi-
jatović – internet stranica na kojoj posjetitelji
mogu odlagati/arhivirati svoje snove u obliku
tekstualnog zapisa. Ideja je da se na taj na-
čin stvori svojevrsni globalni »bazen« snova,
digitalni zapis kolektivnog nesvjesnog koji
će nam omogućiti da dublje istražimo samu
prirodu ljudskih snova. Osim što saznajemo
o čemu ljudi danas sanjaju, Mijatović svojom
interaktivnom izložbom propituje funkciju
sanjanja te funkciju nesvjesnog u konstruira-
nju stvarnosti, ističući važnost psihičkih pro-
stora nesvjesnog, tog potisnutog kompendija
ljudskih »pra-slika«, kao sredstva samo-otkri­
vanja i spoznavanja misterija postojanja na
univerzalnoj razini. U kontekstu kongresnih
tema, Arhiv Snova veže se uz problematiku
fenomena sna u odnosu na svjesnost te uz
ulogu i korištenje snova u suvremenoj psiho-
terapiji.
Hrvoje Jurić, izvanredni profesor s Odsjeku
za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, u svojem predavanju »Psihotera-
pija između medicine, filozofije i društva«
dao je sveobuhvatan prikaz multidisciplinar-
ne prirode psihoterapije, pregled zajedničkih
tema ovih područja te vlastiti osvrt na njih.
Cilj predavanja bio je da se uobliče epistemo-
loški, etički i politički aspekti psihoterapije,
imajući u vidu njenu poziciju između medi-
cine i filozofije. Jurić je upozorio da budući
položaj psihoterapije ovisi o razrješenju su-
vremene krize u medicini, a koja uključuje
trendove poput medikalizacije zdravlja i teh-
nologizacije medicine, komodifikacije zdrav-
lja i komercijalizacije medicine te politizacije
zdravlja i instrumentalizacije medicine. Bio-
Filozofski život
etika je kao znanstvena disciplina osnovana
70-ih godina prošlog stoljeća upravo zbog
zabrinutosti uzrokovane redukcionističkim
pristupom konceptualizaciji zdravlja. Budući
da psihoterapija pretpostavlja liječenje psihe
i održavanje psihičkog zdravlja, zajednički
su joj ovi problemi s područjem medicine.
Mentalno zdravlje ne bi se trebalo gledati kao
odsustvo bolesti, već kao individualnu, soci-
jalnu ravnotežu.
James Corby, izvanredni profesor i pročelnik
Odsjeka za engleski na Sveučilištu Malta, u
svom predavanju »Prijevremena suvremenost
umjetnosti: svjesnost, etika i kritička distan-
ca« najprije se kritički osvrnuo na naziv or-
ganizatora kongresa Intronaut kao istraživa-
če i mornare ljudske unutrašnjosti koji su u
potrazi za istinom koja je skrivena negdje u
unutrašnjosti ljudske psihe. On s druge stra-
ne smatra da istina nije nešto skriveno, nego
se nalazi svuda oko nas i možemo je spozna-
ti putem naših osjetila. Predlaže publici da
umjesto mornara unutrašnjosti postanu mor-
nari površine te se upute u istraživanje vanj-
skog svijeta jer to je ono što jest. U ostatku
izlaganja istražuje potencijal umjetnosti kao
važnog medija putem kojeg pojedinci i druš-
tvo stječu osjećaj i sliku vlastitoga vremena,
a odnos između suvremenosti i umjetnosti
objašnjava kroz pojmove »prijevremenosti« i
»kritičke distance«.
Velimir Abramović, potpredsjednik Stichting
International Academy of Universal Science
fondacije u Amsterdamu, u svom predavanju
»Fizička besmrtnost i ljudska svijest« istak­
nuo je kako suvremena znanost još uvijek
nije riješila problem vremena te da ga treba
raščlaniti krenuvši od ontologije. Nadalje,
Abramović ljudski subjektivni doživljaj vre-
mena opisuje kao doživljaj jedne beskonačne
sadašnjosti. Vrijeme je prema tome konstant­
na varijabla, a protoka vremena postajemo
svjesni tek proučavanjem interakcije između
vremena, prostora i mase. Nadalje, Abramo-
vić zaključuje da je vrijeme zapravo uni-
verzalna svijest koja može stvarati prostor
i masu preko naše svjesnosti koju definira
kao subjektivni doživljaj svijesti. Budući da
je svijest kao koncept preapstraktna, Abra-
mović predlaže istraživanje svijesti preko
istraživanja koncepta vremena. On smatra
da bi se fizika, psihologija ali i ostale zna-
nosti trebale vratiti osnovnoj, jednostavnoj
matematici i pokušati opisati i istražiti vrije­
me odnosno ljudsku svijest pomoću zlatnog
reza (univerzalne zakonitosti prirodnog ra-
sta) jer se jedino na taj način može dijeliti
kontinuum.
Uz opisana predavanja, program petka tako-
đer je uključio predavanje Predraga Milosav-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 777
ljevića na temu »Razlika proporcija: bazična
vrijednost antičkog pojma pravičnosti«, radi-
onicu za mlade Sonje Vuk »Kako si?«, poster
prezentaciju Angelike Burovski »Transfor-
macijsko liderstvo: primjena gestalt psiho-
terapije u organizacijama«, izložbu Kemala
Konakovića »Sukob«, radionicu Alemke
Dauskardt »Psihoterapija bez psihoterapeuta:
kako konstelacije pomažu«, radionicu Sanje
Bratine i Snežane Opačić »Obični ljudi kao
lideri promjene – geštaltistički vodič kroz
svjesnost o moći običnog čovjeka«, radio-
nicu Bertrama Mullera »Djelovanje etičkog
selfa«, radionicu Avija Goren-Bara i Velimi-
ra Dugandžića »Koliko ‘svjesnost’ može biti
duboka i obuhvatna?«, predavanje Ivana Ko-
preka »Mjesto i značenje etike u suvremenim
duhovnim gibanjima«, Renea Camilleria i
Joyce Cassar »Duhovnost sadašnjice« te Mi-
chaela Vincenta Millera »Etika kao umjetnost
– umjetnost kao etika«, a na kraju dana odr-
žano je i nekoliko posebnih događaja manje
formalne prirode.
Organizatori su subotnji program odlučili
otvoriti dokumentarnim filmom »Psihotera-
pija?« autorica Sandre Grubić i Željke Kova-
čević. Tijekom projekcije gledatelj je mogao
pratiti intervjue s nekolicinom osoba koje
odgovaraju na pitanja o iskustvu i stavovima
prema psihoterapiji. Izgovoreno na intervju-
ima bilo je nekritički afirmativno prema ci-
jelom diskursu psihoterapije, ali je otvoreno
i nekoliko bitnih pitanja: koji je doživljaj
psihijatrije danas, koje su moguće konotacije
kao njen simbolički teret te koje su moguć-
nosti psihoterapije? Navedeno je sjajno otvo-
rilo prostor predavaču Vladimiru Miloševiću,
psihijatru i psihodramskom psihoterapeutu i
edukatoru, za izlaganje teme »Psihoterapija
između terapije i pogleda na svijet«. Miloše-
vić je otvorio izlaganje kratkim vicem, da bi
aposteriori istaknuo dvije poante njime iska-
zane: a) da obožava govoriti viceve i b) da
vic pokazuje nemoć s kojom se susreće (čak)
i psihijatar, u trenucima kad treba djelovati ad
hoc. Svratio je pozornost na to da nije siguran
je li psihoterapija znanost, čime je probudio i
bitno pitanje života psihoterapije – ono kako
se psihoterapija nosi ili će se nositi s novim
fenomenima. Milošević je zaključio da je dis-
kurs potrebno dodatno politizirati, marketirati
i medijski eksponirati.
Velimir B. Popović, jungovski analitičar s
Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Beogra­
du, ušao je emfatično u svoje izlaganje na-
slovljeno »Neuroza kao poetika duše«, go-
voreći ono što svaki sudionik s druge strane
disciplinirajuće moći osjeća – »fakulteti više
nisu poprišta sukoba, obrazovanje se dogma-
tiziralo«. Iz optike slobode dalje je zaključio
kako je cilj obrazovanja prerastanje osobe u
Filozofski život
ličnost. Nikada nije loše naglasiti kako iza
onoga što može izgledati kao dosjetka sto-
ji cijela povijest filozofskih ideja. Ličnost i
sebe­uvjetovanje, osoba i smještenost u pol
međuigre moći/zatečenost u danoj strukturi
bez vizije o izlasku – tu moramo biti sigur-
ni što se prevladava. Filozofski se izvjesti-
telj pita koliko je prisutnih moglo razumjeti
i profesorovu tezu o dilatiranom subjektu te
zahvatiti pitanje o tome možemo li se nositi s
ovim novim proširenim subjektom.
Energijski neiscrpiv Bertram Muller održao
je predavanje »Psihološki aspekti nastajanja
individualnog i kreativnog umjetnika i tera-
peuta«. Okosnica Mullerovog predavanja je
njegova definicija umjetnosti: »Umjetnost je
ego-transcendiranje i sebe-obesmrćivanje«.
Izlagač tu razlikuje pojam ega i pojam seb­
stva, čemu je u engleskom još prepušten pro-
stor atrakcije. Pokazao je i tri od spomenutih
sedam putova do vječnosti: kolektivni, indivi-
dualni te identifikacijski. Zaključio je izlaga-
nje s reduciranim dijalektičkim zaključkom:
»Društvo treba umjetnost za materijalizaciju
apstraktnih ideja, a umjetnik treba društvo za
potvrdu svoje besmrt­nosti«.
Michael Vincent Miller, psihoterapeut i edu­
kator Gestalt terapije, prezentirao je raz-
mišljanja Ervina Polstera kroz predavanje
»Umjetnički angažman«. U predavanju je
istaknuo ulogu umjetnika u suvremenom
životu; oni promatrača kroz svoja djela po-
vezuju sa širokim spektrom ljudskih osobina,
kao što su odvažnost, obeshrabrenost, inte-
gritet, požuda i pretjerivanje. Izoštravanjem
slike čovjeka u svakodnevnom životu umjet-
nici nas uvlače u kriptičnu stvarnost i poziva-
ju nas da budemo svjedoci smrti, vode nas u
sfere gdje se istina ne razlikuje od želje, gdje
se ljutnja i ljubaznost prepliću i gdje ugod-
nost poznatog prati neizvjesnost nepoznatog
i neočekivanog. S druge strane, publika često
umjetnost vidi samo kao izvor ugode i zaba-
ve, a ne kao sredstvo promjene načina raz-
mišljanja i doživljavanja svijeta oko sebe. U
ostatku predavanja, Miller je ilustrirao pove-
zanost između ozbiljnog i zabavnog te kako
distanciranje od vlas­titih problema putem
humora može pomoći klijentima da nadiđu
vlastite nesigurnosti i nedostatke te na kon-
struktivni način razriješe sukobe u odnosima
s drugim ljudima.
Osim opisanih predavanja, u subotu su još
bile organizirane radionica Tomaža Flajsa
»Metafora kao sredstvo kontakta i svjesno-
sti«, radionica Velimira Abramovića »Novi
pojam istovremenosti baziran na konstantnoj
sadašnjosti«, radionica Edith Blanquet »Ge-
stalt pristup u dugoročnom praćenju pacijena-
ta s opsesivnim govornim stilom: čovjek i pa-
tologija iz DASEIN perspektive«, radionica
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 778
Angelike Burovski »Transformativna promje-
na: model ‘NADA’«, radionica grupe ŠKART
pod naslovom »Radionica koja neće ništa pro-
izvesti osim mišljenja«, radionica Branka Ja-
kelića »Bolesti duše i tijela – izazov svjesnos­
ti«, radionica Dragane Lalić i Bosiljke Janju-
šević »Joga i psihoterapija ili svijet se mijenja
počevši od sebe«, poster prezentacija Frosine
Ristovske »Primjena GT u radu sa srčanim bo-
lesnicima«, izložba Igora Grubića »366 ritua-
la oslobađanja«, predavanje Mirele Badurine
»Iščašeni Bronferbrennerov model ekoloških
sustava i posljedica na mentalno zdravlje dje-
ce rane adolescentne dobi«, radionica Biljane
Popović i Anica Dudvarski »Pokriveni stid u
adolescenciji«, performans-radionica Božena
Končić Badurine »CONNECTED«, radionica
Marije Stefanović i Dragane Ilić »Partnerski
odnosi u suvremenom svijetu«, radionica
Joyce Sciberras »Prijateljstvo«, radionica
Mar­garete Mesić »Suvremenost egzistencijal-
ne perspektive i svjesnost o istoj u supervi-
ziji«, radionica Darinke Pop-Mitić »Glup kao
slikar«, što je ujedno bila i izložba, radionica
Predraga Milosavljevića »Svijest o harmoniji:
mit ili realnost«, organizirano čitanje i dis-
kusija teksta Josipa Bergera »Suvremenost,
svjesnost, etika, psihoterapija – mini eseji«,
radionica Petera Philippsona »Self u odnosu«
te predavanje Dubravke Kocijan-Hercigonje
»Etičke dileme djece i adolescenata sa stano-
višta promjena u obitelji i društvu«.
Treći dan kongresa započeo je projekcijom
animiranog filma »BLA« autorice Martine
Meštrović, nakon čega je Vlado Martek, pjes­
nik, slikar, konceptualni umjetnik i esejist
održao predavanje/performans naslovljeno
»Tečaj iz realnosti« kojeg je prvi put izveo
2005. U ovome tekstu i performansu koji je
izvođen za vrijeme čitanja Martek je stavio
naglasak na položaj umjetnika u današnjem
suvremenom društvu, ističući nesklad između
umjetnika i realnosti. Martek smatra kako ve-
ćini današnjih umjetnika nedostaje samosvi-
jest i uvid u vlastite mentalne procese. Njihov
um je zamagljen samozavaravanjem, nizom
racionalizacija i projekcija te težnjama ega
ka uspjehu i slavi. Smatra da problem leži u
tome da su ljudi prije spremni umrijeti nego
se promijeniti te da je umjetnicima potrebna
psihoterapija kao sredstvo osvješćivanja i
oslobađanja te afirmacije duhovne dimenzije
ljudskog bića. Krizu umjetnosti danas vidi pr-
venstveno u dominaciji materijalističke prak-
se i odsustvu duhovnog aspekta te smatra da
se umjetnici moraju pobuditi i krenuti na put
duhovnog oslobođenja.
Adrian Attard Trevisan opisao je u izlaganju
»Kad fiziološka očitavanja govore o psiho-
loškim stanjima« najnovije trendove u kori-
štenju metoda slikovnog prikazivanja mozga
Filozofski život
kao nove metodologije u istraživanju ljudske
psihe. Istaknuo je kako su ove nove metode
naši alati, a kombinacijom modernih metoda
s tradicionalnim možemo bolje shvatiti slože-
nost ljudske psihe.
Uz opisana predavanja, u subotu je također
bila održano predavanje Šejha Edina Urja-
na Kukavice »Duhovna (i) psihoterapija u
islamu«, radionica M. V. Millera »Naučiti
paranoidnu osobu flertu« te radionica Ivane
Vidaković, Ljiljane Božović i Antonia Arasa
»Ljubav, patnja, oprost – susret psihoterapij-
ske i religijske perspektive«.
U zaključnom paragrafu, u bitnom je smislu
potrebno uzeti u obzir izvjestiteljski tim koji
se sastojao od dvaju studenata psihologije
i dvaju studenata filozofije. Prema procjeni
jednih, unatoč ponekim organizacijskim po-
teškoćama, ukupan dojam nakon završetka
kongresa bio je izuzetno pozitivan. Kroz širi-
nu i raznovrsnost tema vjeruju da je postigao
svoj prvotni cilj – inspiraciju te motivaciju su-
dionika na vlastito promišljanje i daljnju ek-
sploraciju ovih tema. S druge strane, filozofi
smatraju da je kongres bio oličenje redukcio­
nizma, za što su poseban primjer izdvojili
predavanje Emilije Stoimenove Canevske,
psihoterapeutkinje i trenerice, koja je u su-
botnjem programu izlagala temu »Terapeut
kao etičar«. Prema procjeni filozofske strane
izvjestitelja, Stoimenova Canevska svojevrs­
nom se agendom nije odvojila od ostatka pre-
davača time što je iz navlastitog retoričkog
kuta prisutne htjela dovesti na mjesto istine, a
upravo to je bio diskretni ostatak, smatraju fi-
lozofi. Na kraju predavanja, za vrijeme koje-
ga je govorila o svojim iskustvima u praktič-
kom radu, postavili su pitanje o tome koliko
bi korisno bilo u obrazovanje psihoterapeuta
uključiti filozofske temelje. Očekujući da će
predavačica razmotriti pitanje s izvjesnom
ozbiljnošću, naišlo se na razočarenje kada je
bilo istaknuto da je filozofski neobrazovana
te da se u sklopu teme o tome nema što govo-
riti. U tom je trenutku bilo jasno i zašto se u
predavanju moglo čuti kako svoj život često
ne možemo urediti kako bismo htjeli, što je
bila često ponavljana paradigma kongresa, i
kao rezime svediv na fenomen: konformizam.
Filozofska strana izvjestitelja zaključila je da
jedino što se u takvom tipu spašavanja može
dogoditi jest na mjesto shizofrenije ustaviti
iluziju znanja.
Luka Janeš
Evica Jurković
Tara Beata Racz
Roni Rengel
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 779
24. Dani Frane Petrića,
simpozij »Zdravlje i kultura«
U okviru 24. Dana Frane Petrića, održanih u
gradu Cresu na istoimenom otoku od 20. do
26. rujna 2015., održao se međunarodni znan-
stveni skup »Zdravlje i kultura« (20.–23. ruj-
na). Ovogodišnji skup, kako je u Programskoj
knjižici naznačila predsjednica Programskog
odbora Nada Gosić, vođen je idejom istra-
živanja »odnosa zdravlja i kulture«, točnije,
cilj je bio »obrazložiti ulogu zdravlja u formi-
ranju kulture«. Kultura je u ovom kontekstu
zamišljena kao »područje dijaloga, susreta,
suočavanja argumenata, problematiziranja,
aktualiziranja, suradnje i postizanja kompro-
misa među različitim znanstvenim, stručnim,
etičkim, društvenim i političkim smjernicama
koje bi trebale pridonijeti razumijevanju od-
nosa zdravlja i kulture«.
Valja istaknuti da su uz predsjednicu Nadu
Gosić Programski odbor simpozija »Zdravlje
i kultura« činili Tomislav Krznar (Zagreb),
tajnik, Mira Matijević (Zagreb), poslovna taj­
nica, Igor Čatić (Zagreb), Hrvoje Jurić (Za-
greb) i Jasminka Pavelić (Zagreb).
Znanstveni skup otvoren je izlaganjem Pre-
draga Fincija (Ujedinjeno Kraljevstvo) »Dis-
kutabilno pitanje zdravlja«. Finci je skrenuo
pažnju na sadržaj koji se podrazumijeva u
pojmu ‘zdravlje’, odnosno pitanje »što je
zdravlje po sebi«. Središnja je tema izlaga-
nja Ivana Platovnjaka (Slovenija) »Zdravlje,
dobrota i dobra kultura« razmatranje djelā
autora koji ukazuju na nužnost kultiviranja
već urođene dobrote kao ključa za holistič-
ko zdravlje. Analizom pojma kulture i iz
nje proizlazećeg pojma zdravlja u izlaganju
»Zdrave kulture: novi izazov za interreligijski
dijalog« Erika Prijatelj (Slovenija/Sjedinjene
Američke države) nastojala je ukazati na du-
binsku vezu između tijela, duše i duha, kao
i moguće prepreke zdravlju koje proizlaze iz
prenaglašavanje jednog od momenata u ovoj
tripartitnoj »definiciji« osobe. U istoj sekciji
Stanko Gerjolj (Slovenija) održao je izlaga-
nje na temu »Preventivni i kurativni elementi
obrazovanja za zdrav život«. Katarina Babnik
i Igor Karnjuš (Slovenija) izložili su »Stare-
nje i seksualnost nisu samo problemi pove-
zani sa zdravljem«, a posljednje izlaganje u
sesiji održao je Matija Mato Škerbić (Hrvat-
ska) na temu »Etika dopinga u sportu u časo-
pisu Journal of the Philosophy of Sport«. Isti
dan, u podnevnoj sesiji, izložena su sljedeća
izlaganja: Zoran Dimić (Srbija) »O kompleks­
nom odnosu filozofije i hipokratske medicine
u antici«, Nada Gosić (Hrvatska) »Elizabeth
Blackwell (1821.–1910.), prva liječnica i za-
govornica spolnog odgoja djece i mladih«,
Sandra Radenović, Božo Bokan i Miloš Mar-
Filozofski život
ković (Srbija) »Zdravstvena kultura i tjelesna
kultura – točke susreta«.
U paralelnoj sesiji prvog dana, u jutarnjem
dijelu Ivo Džinić (Hrvatska) izlagao je temu
»Utjehom filozofije i Pohvalom ludosti do
kvalitete življenja« i nastojao pokazati da se
uravnoteženom kombinacijom vrijednosnih
postulata iz izabranih djela otvara perspektiva
korisna za kulturu zdravog življenja. Tomislav
Krznar (Hrvatska) izložio je »Može li nacija
biti bolesna? Uvidi o španjolskom društvu u
djelu Španjolska bez kičme filozofa Ortege y
Gasseta«. Damir Sekulić (Hrvatska) izložio
je »O odnosu bolesti i zdravlja u Huxleyjevu
romanu Vrli novi svijet iz perspektive Marcu-
seova razumijevanja industrijskog društva«.
U podnevnom dijelu Lino Veljak (Hrvatska)
nastupio je s predavanjem »Zdravlje i zdrav
razum – društveni aspekti«. Uslijedilo je
izlaganje Vesne Ivezić (Hrvatska) »Egistenci-
jalna tjeskoba i parametri samorazvoja – po-
vratak idealu cjelovitosti«. Zadnje podnevno
izlaganje održao je Stjepan Radić (Hrvatska)
na temu »Etika vrlina i (duševno) zdravlje«.
Vrijedi spomenuti da je uvečer prvog dana
održano predstavljanje četiri nova djela: zbor­
nik Demokracija na prekretnici (ur. Pavo Ba­
ri­šić), zbornik Filozofija, znanost i suvreme­
nost (ur. Lino Veljak), knjiga Metafizika i
suverenost Gorana Sunajka te knjiga Estetska
terminologija Predraga Fincija.
Drugi dan simpozija (Sekciju A) otvorila je
Vera Békés (Mađarska) izlaganjem na temu
»Rađanje i primaljstvo. Rekonstruiranje pe-
rinatalne skrbi i kontrole u staroj grčkoj na
temelju teksta Platonova Teeteta«. Tema iz­
laganja inspirirana je sljedećim citatom iz
Platonovog Teeteta: »Predoči dakle sebi sve
ono što se tiče vještine primalja pa ćeš lakše
razumjeti što želim. (…) Predaj se dakle meni
kao sinu primalje, koji sam i sam primalja,
i nastoj da ono što te pitam odgovaraš tako
kako možeš«. Brigitta Balogh (Rumunjska)
u svom izlaganju »Rane, ali bez ožiljaka?
Izgradnja kolektivnog identiteta i ‘zdravlje’
kulture« usmjerila se na poimanje zdravlja
kao metafore. Na istom tragu, zdravlja kao
metafore, nastavio je Béla Mester (Mađar-
ska) svojim izlaganjem »Korijeni političke
upotrebe metafore bolesti u srednjoj Europi
devetnaestog stoljeća«. Posljednje izlaganje u
ovoj sesiji održao je Gábor Kovács (Mađar-
ska), pod naslovom, »Porazi, traume i slijepe
ulice: političke patologije i nacionalna zajed-
nica«. Iduću sesiju započeo je Nino Raspudić
(Hrvatska) izlaganjem posvećenom dvojici
velikana talijanske misli, »Epidemija i ras-
pad zajednice: prikazi kuge kod Giovannija
Boccaccia i Alessandra Manzonija«. Nakon
izlaganja Marije Selak (Hrvatska) »Zdrav-
lje ili kultura: javnozdravstvene intervencije
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 780
vs. tradicionalni načini liječenja i pogrebne
prakse u slučaju epidemije ebole«, Tomi-
slav Petković (Hrvatska) održao je izlaganje
»Alara filozofija i zdravlje u kulturi zaštite
od ionizirajućeg zračenja«. Podnevna sesija
započela je izlaganjem istraživačkog rada
Roberta Doričića, Amira Muzura i Ive Rinčić
(Hrvatska) pod naslovom »Povijesni izvori
kao temelj razumijevanja suvremenog odno-
sa prema zdravlju – primjer triju sjevernoja-
dranskih lokalnih zajednica«. Rezultati ovog
iscrp­nog istraživanja o pravnim aktima koji-
ma je reguliran društveni život, kao i odredbe
o očuvanju zdravlja, sprečavanja i liječenja
bolesti na području Istre i Kvarner zaključeni
su raspravom znatiželjnih slušatelja. U ovoj
sekciji održano je još jedno zanimljivo izla-
ganje, ono Vesne Pešić i Eduarda Pavlovića,
na temu »Pozicioniranje značenja različitih
izvora informiranja o zdravlju u mladih (stu-
denata)«.
Usporedne sesije započeo je ranojutarnjim
izlaganjem Krešimir Babel (Hrvatska) na
temu »Spornost pojma kulture«. Martina Že-
želj (Hrvatska) održala je izlagane na temu
»Freudovo razumijevanje zdravlja kulture«.
Fulvio Šuran (Hrvatska) završio je ranojutar­
nji dio izlaganjem na temu »Markiz de Sade:
granice i bezgraničja ljudske prirode«. Jutar-
nju sesiju započeo je Berislav Čović (Hrvat-
ska) izlaganjem »Zdravlje i svjetski etos«.
Uslijedilo je izlaganje Nenada Vertovšeka
(Hrvatska) na temu »Zdravlje kao koordina-
cija uma i tijela u istočnjačkoj kulturi i filozo-
fiji – disciplinom do besmrtnosti«. Ivana Bu-
ljan (Hrvatska) održala je izlaganje na temu
»Pravo na zdravlje u ranoj kineskoj kulturi«.
Podnevnu sesiju započela je Anita Japundžić
(Hrvatska) izlaganjem »Zdravlje i kršćanska
teološka antropologija«. Uslijedilo je izlaga-
nje Aleksandre Golubović (Hrvatska) »Re-
ligijsko iskustvo kao mogući izvor zdravlja
za vjernike«. Marko Vučetić (Hrvatska) odr-
žao je izlaganje na temu »Kultura i zdravlje
u svjetlu fenomenologije Karola Wojtyle«.
Posljed­nje izlaganje održao je Davor Vuković
(Hrvatska) »Memoria passionis u teologiji
Johanna Baptista Metza«.
Treći dan simpozija započeo je profesor eme-
ritus Igor Čatić (Hrvatska) izlaganjem »Utje-
caj zdravstvene industrije na ostale ljudske
djelatnosti«. Profesor Čatić otvorio je pitanja
zdravstvene industrije, biotehnike i farmace-
utike, koja su ujedno u sadržajnom smislu de-
finirala ostatak sesije. Miroslav Vićentijević
(Srbija) održao je izlaganje na temu »Bioteh-
nologija iznad norme zdravlja«, dok je Marko
Kos (Hrvatska) izložio »Od transhumanizma
prema transanimalizmu: stvaranje nove spe-
cijesističke kulture«. Posljednje izlaganje
Filozofski život
održala je Katica Knezović (Hrvatska) na
temu »’Biopharming’ – agrokultura u službi
zdravlja«. Izlaganja sesije koja im je slijedila
valja istaknuti barem iz dva razloga: jedina
su izlaganja posvećena umjetnosti i mediji-
ma (Vlatko Ilić (Srbija), »Umjetničko tijelo
i medijska kultura«, Dragan Ćalović (Srbija),
»Napuštanje ideala zdravog životnog stila u
djelima Henrija de Toulouse-Lautreca«) te su
izlaganjem Divne Vuksanović, »Mediji, kul-
tura i zdravlje«, dobila karakter performansa
u kojem je autorica prikazala njen »ritual«
liječenja uređajem kupljenim preko televizij-
ske prodaje.
Usporednu sesiju trećeg dana simpozija za-
počeo je Luka Perušić (Hrvatska) na temu
»Cjelina kao tortura: o dijagnosticiranju onog
u tijeku«. Barbara Stamenković Tadić (Hrvat-
ska) održala je izlaganje naslovljeno »Sreća u
nesreći – zdravlje u bolesti«. Nenad Malović
održao je predavanje »Diktatura zdravlja i
kultura smrti«. Konačno, izlaganja ponajbo-
lje sesije simpozija započeo je Hrvoje Jurić
izlaganjem »Zdravlje kao bolest«. Iris Tićac
održala je izlaganje »Kritika ‘kulta zdravlja’
iz hermeneutičke i etičke perspektive«. Darija
Rupčić održala je izlaganje »Bolest u procje-
pu između biologije i kulture. Postmoderno
shvaćanje bolesti kao biokulturne pojave«.
Posljednje izlaganje sesije pripalo je Goranu
Sunajku. Pod naslovom »Država kao liječnik
– građani kao pacijenti« ispitivao je etiketu
»normalnog« i »nenormalnog« te implikacije
koje sadrže, ukazujući na to da bi sadržaje tih
pojmova, točnije – referiranje skupine – mož-
da trebalo zamijeniti.
Posljednja plenarna izlaganja održali su Da-
mir Smiljanić sa Sveučilišta u Novom Sadu i
Michael George sa Sveučilišta Svetog Tome u
Frederictonu, Kanada. Smiljanićevo izlaganje
»Filozofija kao terapeutika« promatra dvije
razine metaforičkog poimanja filozofije kao
terapeutike. S jedne strane ona je usmjerena
protiv krivog mišljenja, a s druge očuvanju
duševnog zdravlja, dok će krajem 19. i po-
četkom 20. stoljeća postati kritikom kulture.
Michael George izložio je referat na temu »U
potrazi za zdravljem – kulturno-historijska
potraga«. George smatra da zdravlje postaje
očitim tek u svom odsustvu, a posebnu pažnju
odlučio je posvetiti nedostatku normativnog
shvaćanja znanja u medicini.
Marko Kos
Luka Perušić
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 781
Simpozij »Bioetika u budućnosti:
tehnicizacija čovjeka
ili humanizacija znanosti?«
Sa slutnjom da vizije budućnosti utječu na
smjer kojim se razvija moderna znanost,
Međunarodno društvo za kliničku bioetiku
(ISCB), kojim od 2014. godine predsjeda
Luka Tomašević s Katoličkog bogoslovnog
fakulteta Sveučilišta u Splitu, odabralo je
primjerenu temu i po dvanaesti put obilježilo
rad Društva. Nakon mnogobrojnih svjetskih
metropola, domaćini su 21. i 22. rujna 2015.
godine bili hrvatski članovi ISCB-a koji su
dobrodošlicu, pod pokroviteljstvom Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, svojim kole-
gama iskazali u Bolu na otoku Braču.
Inzistiranje na multikulturalnom i interdisci-
plinarnom pristupu konceptu poboljšavanja
čovjeka u vidu njegovih psiho-fizičkih mo-
gućnosti pokazalo se izazovnom temom. Na
simpozij su se odazvali znanstvenici diljem
svijeta, članovi ruske Akademije znanosti,
znanstvenici s japanskih sveučilišta i istra-
živačkih instituta, kao i oni koji su stigli iz
Kanade, Brazila, Kazana i Malezije te na-
posljetku hrvatski znanstvenici koji se bave
ili se interesiraju za bioetičku problematiku.
Tijekom simpozija, do izražaja su došle nove
znanstvene spoznaje i suvremene prakse koje
utječu pa i uvjetuju razvoj čovjeka i znanosti,
a očitovao se i određeni bioetički senzibilitet
i zabrinutost glede budućnosti, kako živo-
ta tako i bioetike. Uglavnom su se iznosili,
problematizirali i analizirali brojni modeli
poboljšanja života u smislu njegove kvalitete
kao i (bio)medicinskog i (nano)tehnološkog
usavršavanja čovjeka, a nisu izostala niti
pitanja vezana za odnos čovjeka s drugim
živim bićima, posebice onim umjetno stvo-
renima.
Udarna pitanja izašla su na vidjelo već tije-
kom prvog plenarnog izlaganja. Što čovjeka
čini žrtvom tehnologije, odnosno kakva teh-
nološka dostignuća doprinose čovjeku po-
mažući mu i olakšavajući mu život, a kakva
mu i zbog čega štete, zapitao se predsjednik
ruske Akademije znanosti i dugogodišnji član
ISCB-a Boris Yudin, upoznavajući prisutne s
pojmom i ciljevima takozvanih human-orien­
ted technologies u koju spadaju tehnologije
za poboljšanje ljudskih fizičkih i kognitivnih
sposobnosti i vještina. U tom kontekstu bio-
etika razmatra etičke, društvene i pravne pos­
ljedice poboljšanja čovjeka, posebice utoliko
ukoliko izostaje njegovo moralno usavršava-
nje, što se nerijetko događa u očaravajućem
ozračju visoke tehnologije, istaknuo je Yu-
din u svom izlaganju »Humanistička analiza
Filozofski život
znanstveno-tehničkih projekata: ciljevi i me-
tode«.
Na temu poboljšanja čovjeka osvrnula se i
Elena Grebenshchikova. Izdvojila je potrebu
osobnog rasta na izgrađivanju i dograđivanju
karaktera kakvog želimo uz razvoj tehnologi-
je koja olakšava život suvremenog čovjeka.
Na prvom mjestu potrebno je poboljšavati
senzibilitet, snagu volje, stav poštovanja,
osjećaje simpatije i razboritost, izdvojila je
Grebenshchikova u svom radu »Problem
ambivalentnosti u razumijevanju ljudskog
poboljšavanja«, dok se Julija Erhardt u istom
kontekstu osvrnula na znanstvena nastojanja
u pogledu poboljšanja čovjekovih kognitiv-
nih sposobnosti. Riječ je o neuropoboljšanju
ili o težnji mogućnosti modifikacije čovje-
kovih moždanih funkcija, drugim riječima,
poboljšanju svijesti, na čemu se već ustrajno
radi u brojnim laboratorijima diljem svijeta.
Erhardt je, između ostalog, svojim izlaganjem
naslov­ljenim »Novi alat u neuropoboljšavanju
– neuroetička pitanja« informirala prisutne o
suvremenim metodama direktne stimulacije
mozga strujom. Mada takve metode još uvi-
jek služeno nisu odobrene zbog nepoznavanja
njihovih trajnih posljedica na nervni sustav,
autorica je upozorila članove Društva na laku
dostupnost uputa izrade takvih instrumenta
prisutnih na internetu i mogu ih pod sloga-
nom »Charge your mind« slijediti osobe ra-
znih životnih dobi ili obrazovanja u potrazi da
dodatnim stimulansima.
S druge strane, oni koji se bave robotikom – a
interes su na ovoj konferenciji posebno iska-
zali japanski znanstvenici pohvalivši se svo-
jom osebujnom robo-filijom – neumorno rade
na poboljšavanju sposobnosti robota i jačanju
njihove uloge u životu prosječnog čovjeka
u tehnološki naprednom društvu. Predavači
su tijekom konferencije otkrili da se znan-
stvenici nerijetko inspiriraju čovjekovim pri-
rodnim mogućnostima da bi konstruirali što
sofis­ticiranije robote. O tome su na simpoziju
govorili Yutaka Kato (»Predviđanje i pripre-
ma za etičke, pravne i društvene implikacije
komunikacijskih robota kakvi se koriste u
različitim oblicima skrbi«), Tsuyoshi Awaya
(»Singularnost i bioetika«) i Morishita Naoki
(»Digitalna medikalizacija i njeni problemi«).
Humanoidni roboti mijenjaju ljude na broj-
nim društvenim položajima i radnim mjesti-
ma, najviše u medicinskoj skrbi, ali su i jedina
društvena opcija brojnih izoliranih Japanaca
koji teško uspostavljaju međuljudske odnose
te utjehu i pomoć traže od robota. Donedav-
ni predsjednik Društva za kliničku bioetiku,
Tsuyoshi Awaya, govorio je o kodiranim duž-
nostima robota. Primjerice, istaknuo je dvije
najvažnije dužnosti, a to su a) da roboti nika-
da ne smiju ljude tretirati kao robove i b) ne
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 782
smiju uništavati život. Govoreći o dužnostima
robota Awaya je potaknuo na žustru raspravu
o njihovim eventualnim pravima.
Digitalizacija medicine još je jedan problem,
ali i izazov za bioetiku koji je uslijedio na-
kon industrijalizacije i globalizacije, odnosno
perioda intenzivnih znanstvenih rizika, ne­
utaživih želja za poboljšanjem čovjeka pa sve
do perioda intenzivnijeg rada na rehabilitaciji
osjećaja i stava brige za osobnu i opću dobro-
bit. Naoki je, govoreći o digitalizaciji medici-
ne, izdvojio tri etape medikalizacije društva,
redom a) ‘klasičnu’ koja se temeljila na razli-
kovanju normalnog od nenormalnog, zatim b)
‘običnu’ koja se odvijala na principu zdravog
i bolesnog i treću, ‘digitalnu’ etapu u kojoj se
znanstvenici usuđuju i samog čovjeka svesti
na binarni kod, upozorio je autor.
U sličnom tonu nastavila je profesorica Farida
Nezhmetdinova svojim izlaganjem na temu
»Dvostruka primjena znanosti: bio-sigur-
nost i bioetika: problemi i traženje rješenja«.
Osvrnula se na biotehnologiju, biosigurnost i
bioekonomiju, upozorivši na probleme pro-
izvodnje i distribucije hrane i pojavu novih
hibridnih i genetski modificiranih organiza-
ma koji mogu, ako s čovjekom koegzistira-
ju u nekontroliranim uvjetima, utjecati pa i
ugroziti život čovjeka na Zemlji. Na tu temu
nadovezalo se predavanje Ivana Katavića s
Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu,
koji je govorio o potencijalnim i nedokuči-
vim posljedicama biotehnologije na zdravlje
i okoliš u svom radu »Održivi razvoj i sigur-
nost hrane iz bioetičke perspektive«. Katavić
je potaknuo raspravu o principu opreza, kon-
ceptu ranjivosti i održivom razvoju koji tre-
baju biti na umu svakom čovjeku, posebice
znanstveniku, koji težeći poboljšavanju može
pridonijeti degradiranju i potpunom uništenju
onih dobara koja su se razvijala tijekom čita-
ve povijesti i vrednovali po kriteriju korisnos­
ti odnosno štetnosti za život.
Izlaganje o transformaciji intimnosti »Tehno­
logije usmjerene tijelu: transformacija in­
timnosti« održala je Olga Popova. Usredo-
točila se na problematiku body-oriented teh-
nologije koja, između ostalog, revolucionira
međuljudske odnose i prijeti budućnosti svih
onih pozitivnih i negativnih osjećaja koji se
rađaju, žive i umiru isključivo među ljudima,
zbog čega je tehniciziranje čovjeka izvjesnije
od humanizacije znanosti.
O transformacijama u zdravstvenoj njezi i
modelima komunikacije u zdravstvu (»Mogu-
ći utjecaj društvenih mreža na komunikacijske
kompetencije budućih zdravstvenih djelatni-
ka«) govorili su Teodora Not, Silvana Karačić
te Marica Bakin Batnožić i Slaven Batnožić,
upozoravajući na potrebu humanizacije i oživ­
ljavanja interpersonalne komunikacije koja
Filozofski život
u zadnje vrijeme gubi bitku u konkurenciji
s modernijim oblicima komunikacije, a radi
čega treba ustrajati u poboljšavanju eduka-
cijskih programa vezanih za odnos pacijent–
zdravstveni djelatnik.
Iz perspektive kliničke bioetike, ali s pravnim
obrisima, o malezijskom iskustvu po pitanji-
ma potpomognute oplodnje govorila je Ani-
sah Che Ngah (»Tehnologija potpo­mognute
oplodnje: Malezijsko iskustvo«), iznenadivši
prisutne s malezijskim zakonima koji se re-
feriraju i diktiraju ophođenje sa zamrznutim
jajnim stanicama, ali i onima koji štite žene,
djecu, brak i obitelj.
Set predavanja koji je uslijedio također je ispi-
tao neka bioetička pitanja iz perspektive biome-
dicinske opravdanosti pojedinih medicinskih
postupaka, ali i zakonskih uređenja istih. Riječ
je o predavanjima »Pravna institucionalizacija
etike – klinička i istraživačka etika« Yamazaki-
ja Yasujua, »Filozofski smisao istraživanja to-
tipotencije na iSP stanicama« Obayashija Ma-
sayukija, izlaganje Motomu Shimode »Etičko
razmatranje govora o riziku« te predavanje
Guryleva Marine »Etičko-pravni problemi skr-
bi za bolesnike s rijetkim bolestima«.
Gordana Pelčić, glavna tajnica ISCB-a, i ujed-
no učenica Ivana Šegote koji je osnovao spo-
menuto društvo i bio njegov prvi Predsjednik,
s poznate Katedre za društvene i humanističke
znanosti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci, imala je dva izlaganja na aktualne teme
iz područja kliničke bioetike. Prvim radom
Pelčić se osvrnula na kvalitetu života kroničnih
bolesnika s posebnim naglas­kom na pacijente
s glaukomom, dok je drugo, na temu proble-
matike cijepljenja pod naslovom »Bioetička
pitanja cijepljenja djece«, napravila u suradnji
sa Suzanom Vuletić s Katoličkog bogoslov-
nog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Vuletić je,
osim toga, kao Predsjednica ovogodišnjeg Or-
ganizacijskog odbora zajedno s Tomaševićem
uvela Društvo u temu ovogodišnjeg simpozija
plenarnim izlaganjem »Bio­etika u buduć-
nosti«, poistovjećujući budućnost bioetike s
budućnošću poimanja i poštivanja dostojan-
stva živih bića, posebice čovjeka. Istu temu u
kontekstu globalizacije obradili su Tomašević
i Leo Pessini, ugledni južnoamerički bioetičar.
Autori su kroz rad »Budućnost bioetike i bi-
oetika u budućnosti u vremenu globalizacije,
zabrinutosti, očekivanja i nada« iznijeli razlo-
ge zbog kojih se opravdano bojati samo one
budućnosti u kojoj bioetika nema glasa i utje-
caja u znanosti i društvu. Izdvojili su kako su
ključni faktori humanizacije znanosti razvoj
brige za najranjivije skupine društva, kvali-
tetnija i humanija zdravstvena skrb, očuvanje
okoliša te jačanje duha empatije, povjerenja i
suradnje u borbi protiv nasilja.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 783
Na toj liniji bioetičkog promišljanja i zala-
ganja je i pitanje doniranja organa. Michael
Cheng-tek Tai imao je izlaganje o multidi-
menzijalnim implikacijama doniranja s po-
sebnim osvrtom na pitanje informiranog pri-
stanka, dok je o interdisciplinarnom pristupu
onkološkim bolesnicima i novim terapijama
govorio Miroslav Prstačić radom »O bioetici,
sophrologiji, psihosocijalnoj onkologiji i te-
rapijama komparativne podrške«. Oboljelima
od raka, kada se ugase sve nade, znanost ne
predstavlja puno jer pacijenta prevlada egzis­
tencijalna anksioznost i subjektivni doživljaj
duboke patnje, zbog čega se Prstačić zalaže
za metafizičku refleksiju o zdravlju i bolesti
te holistički pristup pacijentima. To bi podra-
zumijevalo angažman oko bolje skrbi boles­
nika koja bi nužno obuhvaćala i aktualizirala
ulogu umjetnosti u održanju zdravlja, kao i
promišljanja o brojnim drugim vrijed­nostima,
kako kulturno-umjetničkim, tako i prirodnim,
kao i kontemplaciju o smislu, du­hu, miru ili
prirodi u svrhu liječenja.
Osim iz perspektive kliničke bioetike i teh-
nologije, o eventualnom poboljšanju čovjeka,
i to u svim njegovim sferama, nemoguće je
govoriti bez govora o religiji i vjeri koji u bit-
nome formiraju čovjekov stav prema životu.
Akademik Mislav Ježić podvukao je zajed-
nički nazivnik različitih religija, od budizma
do kršćanstva, u plenarnom izlaganju naslov-
ljenom »Opće dobro, kategorički imperativ i
bioetika u antičkoj Indiji i na modernom Za-
padu«. Autor je istražio i prezentirao parale-
lu između antičke Indije i modernog Zapada
istražujući etički stav prema životu. Podsjetio
je prisutne kako najveće religije svijeta stre-
me općem dobru i pozivaju na odgovornost
prema prirodi i životu. Nadovezao se profesor
Domagoj Runje koji je govorio o dostojan-
stvu čovjeka iz perspektive biblijske teologije
radom »Bioetičke teme u biblijskoj prapo-
vijesti«. Runje je iz Starog zavjeta izdvojio
dijelove koji se, promatrani iz bioetičke per-
spektive, pokazuju kao pravi čuvari dosto-
janstva čovjeka, a danas mogu poslužiti kao
uporišta u bioetičkim raspravama. Život su iz
filozofsko-teološke perspektive u istoimenom
radu prezentirali Ana Jeličić, Luka Tomašević
i Silvana Karačić s naglaskom na različitim
interpretacijama poimanja života, biološkog,
umjetnog, smislenog, besmislenog, vječnog
te posebice ljudskog života u odnosu na dvije
kategorije, kvalitetu i svetost i dvije teorije,
evolucijsku i kreacionističku. Sukladno s ti­
me, ispitali su pojam i poimanje autentičnosti
ljudskog života i neke oblike manipulacije
nad životom, kao i mogućnost poistovjećiva-
nja poboljšanja uvjeta života, humanizaciju
napretka, s poimanjem sanktifikacije života
kao rasta u čovječnosti.
Filozofski život
Jadranka Garmaz i Angelina Gašpar ispitale su,
služeći se corpus-based pristupom i WordSmith
aparatima te komparacijom podataka sa služ-
benih vatikanskih internet stranica i onih Mi-
nistarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH,
utjecaj religijske edukacije na humanizaciju
čovjeka, preciznije, ulogu iste u sazrijevanju
čovjeka u kognitivnom, moralnom i emocio-
nalnom smislu. Polazeći od uvjerenja da se
humanizacija događa rastom u krepostima,
koje se, između ostalog, jačaju religijskom
edukacijom, istaknule su suosjećanje, pošti-
vanje, skrb za druge, istinoljubivost, praved-
nost te ljubav, vjeru i nadu kao temeljne krš­
ćanske kreposti. Rezultate istraživanja, koje
su prezentirale svojim radom naslovljenim
»Corpus-based istraživanja o utjecaju vjer-
skog odgoja na humanizaciju ljudske osobe«,
potkrijepile su brojnim podacima iz različitih
baza.
Ulogu kulture života u humanizaciji znanosti
i zbilje predstavila je Jelena Hrgović. Zapitala
se postoji li granica tehniciziranja čovjeka ili
konkretnije, kako se tretira i kako završava
ljudski život ako se bogatstvo ljudskog u čo-
vjeku svede na jednu njegovu dimenziju pa
se dogodi da on živi, radi i umire isključivo
kao Homo tehnicus. Ovo izlaganje, naslovlje­
no »Uloga kulture života u humanizaciji«,
izazvalo je žustru raspravu i ukazalo na ne-
koherentno shvaćanje života u smislu njego-
ve kvalitete, posebice u starijoj životnoj dobi
i u situacijama teške i neizlječive bolesti pred
kojima znanstvenost pada u drugi plan pod
teretom teške zbilje, iskustva i osjećaja koji
preplavljuju čovjeka suočenog sa smrtnošću i
prolaznošću svakog života, posebice vlastitog.
Simpozij su na samom njegovom početku sve-
čanim govorima pozdravili brojni uzvanici. I
ovom prilikom, Rektor Sveučilišta u Splitu
Šimun Anđelinović nastavio je tradiciju konti-
nuirane podrške bioetičkim nastojanjima koja
je zaživjela od kada je pri Splitskom sveučili­
š­tu otvoren Centar za integrativnu bioetiku te
se neposredno i od samog početka uključilo
preko svojih djelatnika u rad Znanstvenog
centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku na
razini Republike Hrvatske. Rektor je iznio
uvjerenje da nema suvremene znanos­ti, odnos­
no znanstvene djelatnosti i produktivnosti,
koja se ne vodi željom za napretkom ili koja
nije pod snažnim utjecajem moderne tehno-
logije. Napredak je postao imperativ ali i spi­
ritus movens suvremenog društva. Međutim,
napredak koji je svrha samom sebi, gubeći iz
vida istinu i dobro kojima je znanost oduvijek
težila, predstavlja ozbiljnu opasnost. Svjesni
tužne situacije u kojoj se znanstvenici, vođeni
načelom ili gotovo ideologijom napretka, ne
libe vršiti brojne manipulacije, od genetskih
do psiholoških, i time na ovaj ili onaj način
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 784
ugrožavaju čovjeka i život u cijelosti, rektor
je podržao i pohvalio rad i cilj ove konfe-
rencije te izrazio ponos što se svjetski susret
bioetičara ove godine dogodio u Bolu koji je
oduševio goste svojim prirodnim i kulturnim
ljepotama i dobrima.
Ana Jeličić
24. Dani Frane Petrića, simpozij
»S Petrićem u žarištu: hrvatski
filozofi u europskom kontekstu«
Četverodnevni međunarodni simpozij »S
Petrićem u žarištu: hrvatski filozofi u europ­
skom kontekstu« održan je od 23. do 26. rujna
2015. u sklopu manifestacije 24. Dani Frane
Petrića u hotelu Kimen u gradu Cresu, na isto-
imenom otoku. Programski odbor simpozija
čini su predsjednik Ivica Martinović, tajnik
Bruno Ćurko, te članovi Snježana Husić, Ma-
rin Martinić Jerčić i Snježana Paušek-Baždar.
Na 22. simpozij po redu prijavilo se 17 izla-
ganja znanstvenika iz Njemačke, Češke i Hr-
vatske, koja su bila podijeljena u šest sekcija
naslovljenih »Digitalna radionica o hrvatskim
filozofima«, »Četiri pristupa renesansi«, »Fi-
lozofska nasta­va i versifikacija tijekom 18.
stoljeća«, »Protestantska sastavnica hrvatske
renesansne filozofije«, »Srednjovjekovna fi-
lozofija i znanost« te »Filozofske tradicije u
Hrvatskoj nakon 1847.«.
Nakon obraćanja predsjednika Ivice Martino-
vića, plenarno izlaganje održao je Luka Ilić
iz Ravensburga u Njemačkoj. Ilić, vrstan po-
znavatelj lika i djela Matije Vlačića Ilirika, u
izuzetno je dojmljivom predavanju »Filozof-
sko-teološke polemike Matije Vlačića Ilirika«
propitao neke od najvažnijih Vlačićevih pole-
mika, usredotočujući se na to kako ili zašto su
polemike buknule. Prva polemika je tzv. Adi­
jaforistički prijepor iz 1547., koji je započeo
Vlačićevim kritiziranjem Philippa Melancht-
hona i svih koji su bili uključeni u pregovore
o vjerskom kompromisu s Rimokatoličkom
crkvom i svjetovnim vladarima s ciljem okon-
čanja nasilja koje je izbilo u Njemačkoj nakon
Lutherove smrti. U Majorističkom prijeporu
1550. Vlačić je raspravljao o tvrdnji Georga
Majora da su dobra djela nužna za spasenje.
Tijekom Osianderova prijepora sukobio se s
Andreasom Osianderom iz Königsberga, koji
se zalagao za to da opravdanje čovjeku do-
lazi po Božjem nastanjivanju ili ulijevanju, a
Filozofski život
ne na temelju toga što Bog pripisuje čovje-
ku pravednost, tj. da vjerniku isto biva dano
samo po vjeri (sola fide), koja je dar Božji. U
četvrtom prijeporu iz 1551. Vlačić se žesto-
ko razišao s Casparom von Schwenckfeldom
oko tumačenja Euharistije, uloge Biblije i
propovijedane riječi. Potom, Vlačić se tiskom
uključio u već započetu raspru protiv Theo-
dora Beze iz Ženeve, a središnje se pitanje ti-
calo naravi Kristove prisutnosti u elementima
Gospodinove posljednje večere. Sinergistički
prijepor 1560. s Johannom Pfeffingerom i
Victorinom Strigelom Vlačiću je poslužio za
pokušaj da iskorijeni sinergizam i njegov na-
glasak na sudjelovanju ljudske volje u spase-
nju. Vlačić je proglasio da smo mi kao ljudska
bića posve iskvareni i zli, stoga i ne­sposobni
doprinijeti vlastitu obraćenju, koje se može
zbiti samo milošću (sola gratia). Štoviše, oti-
šao je i korak dalje kad je tvrdio da je grijeh
do te mjere posve iskvario ljudsko biće da se
izvorna »slika Božja« (imago Dei) iz­mijenila
i da čovjek nije ništa drugo doli »slika đa-
volska« (imago diaboli). Vlačićeva tvrdnja
»iskonski je grijeh čovjekova supstancija«
(peccatum originale est substantia hominis)
privukla je pozornost Vlačićevih teoloških
protivnika i vodila takozvanom Vlačićevu
prijeporu, gdje je Vlačić često posezao za
Aristotelovom uzročnom metodom, služeći
se nazivcima causa efficiens, causa formalis
i causa finalis. Osim što želi priskrbiti uvid u
narav Vlačićeve teologije, prikazujući krono-
loški spomenute prijepore, Vlačićeva rastuće
beskompromisna i radikalna stajališta, po
mišljenju predavača, napokon su doprinijela
posvemašnjem procesu konfesionalizacije u
novovjekovnoj Europi.
U prvoj sesiji simpozija imenovanoj »Četiri
pristupa renesansi« održana su tri izlaga-
nja. Mihaela Girardi-Karšulin se u izlaganju
»Gučetićev komentar Averova djela De sub­
stantia orbis, Agostino Nifo i pogled prema
naprijed« usmjerila na tri pitanja: zašto se u
renesansi oni koje se smatra platoničarima
tako često i intenzivno bave Aristotelom, ili
bar aristotelizmom; je li, i na koji način Ago-
stino Nifo, koji je napisao i objavio komen-
tar Averroesova djela De substantia orbis,
utjecao na Gučetića kao komentatora istoga
spisa; te jesu li renesansni komentari navede-
noga Averroe­sova djela odigrali neku ulogu
u nastanku novovjekovne prirodne znanosti i
koje su to uloge bile?
Željka Metesi Deronjić održala je izlaganje
»Mimesis, Platon i Petrić« te pokazala, na
temelju analize Platonova Sofista i Petrićeve
Poetike, da je creski filozof teorijsko uporište
za svoju tezu o pjesništvu kao inventivnoj
sposobnosti pronašao u Platonovu razlikova-
nju ikastičkog i fantastičkog oponašanja te u
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 785
njegovu tematiziranju odnosa bića i ne-bića.
Osim toga, Metesi Deronjić uputila je na
slavnu drugu »Disputativnu dekadu« (1586.)
Petrićeva djela Della poetica. Na tom je mje-
stu Petrić u ekstenzivnoj formi izložio svoju
oštru kritiku Aristotelova učenja o pjesništvu
kao oponašanju, odbacujući njegovu defini-
ciju pjes­ništva. Naime, Cresanin je svoju po-
etičku misao gradio na tezi o pjesništvu kao
stvaranju, unatoč tomu što je i u Platona, oso-
bito u Državi i Ionu, prisutno jasno izraženo
gledište o pjesništvu kao mimesis, a također je
dan opis pjesnika kao neznalice.
Izlaganjem »Istra i renesansa«, Fulvio Šu-
ran ponudio je povijesni pregled Istre u pet-
naestom i šesnaestom stoljeću, ukazujući na
utjecaje Mletačke Republike kao izvornog
nadahnuća za vrijednu istarsku i dalmatinsku
književnost i kulturu tog doba. Unutar okvira
doba Šuran je dao kratak prikaz najznačajnijih
mislilaca, ističući posebice polemičke sukobe
i rasprave između Aristotelovih i Platonovih
sljedbenika, koje su zasigurno doprinijele i
rađanju europskog humanizma i renesanse.
U tom smislu autor ističe polemiku koju je
Petrić/Patrizi imao sa slavnim talijanskim
književnikom Torquatom Tassom, posebno
upućujući na njihovo prijateljstvo koje su nje-
govali te razmjenu ideja i književnih misli.
Unutar sesije »Filozofska nastava i versifi-
kacija tijekom 18. stoljeća« izlaganja su odr-
žali Matija Mato Škerbić i Denis Karanušić.
U izlaganju »Rukopisi zabilježeni rukom
kapucina Makarija Varaždinca u knjižnici
kapucinskog samostana u Varaždinu počevši
od 1739.« Škerbić je predstavio istraživanje
provedeno u knjižnici kapucinskoga samosta-
na u Varaždinu, gdje su sačuvana tri rukopisa
zabilježena rukom kapucina Makarija Varaž-
dinca, a napisana na latinskom jeziku sredi-
nom 18. stoljeća. Prvi nosi naslov Cursus phi­
losophicus Aristotelico-Thomisticus in lucem
datus a R. P. Eligio Annaniensis Capuc.[ino]
conscriptus a V. Fr. Maccario Varasdinensi
eiusdem Instituti Studioso. To su zabilješke
studenta kapucina Makarija Varaždinca s pre-
davanja njegova profesora filozofije Eligija,
na učilištu u sastavu štajerske provincije ota-
ca kapucina, a obuhvaćaju logiku, fiziku i me-
tafiziku. Drugi rukopis Summa totius cursus
theologici tradita a R. P. Jona Murapontano
Lectore calamo expressa a V. P. Fratre Ma­
ccario Varasdinensi studente capucino sadrži
predavanja iz teologije profesora Jone, kako
ih je zabilježio njegov student kapucin Maka-
rije Varaždinac. Treći rukopis Moralia brevi et
clara methodo exhibita a P. Placido capucino
ad commodiorem usum et utilitatem Confes­
sariorum conscripta a P. Maccario Varasdi­
nensi capucino priručnik je za ispovjednike
što ga je »kratkom i jasnom metodom izložio
Filozofski život
otac Placid kapucin«, najvjerojatnije Makari-
jev profesor iz moralne teo­logije. U istoj je
knjižnici sačuvan i rukopis Catalogus alpha­
beticus librorum Conventus Varasdinensis ab
Anno MDCCLXII., prvi katalog samostanske
knjižnice kojeg je kapucin Makarije započeo
izrađivati 1762. Škerbić je dao prikaz ruko-
pisa koji dosad nisu bili obrađivani, a nije
im bila pridijeljena ni signatura. Također,
prikazao je katalog samostanske knjižnice i
stavio poseban naglasak na prikaz odsječka
»Q. Philosophi« koji sadržava popis 39 djela
iz filozofije.
Denis Karanušić održao je izlaganje na temu
»Sadržajne razlike dvaju izdanja prve knjige
epa Philosophiae versibus traditae libri sex
Benedikta Staya iz 1744. i 1747.« Benedikt
Stay, rođen 1714. godine u Dubrovniku, pri-
padao je književnom krugu koji se tridesetih
godina 18. stoljeća okupljao oko Marina Sor-
kočevića. Na nagovor prijatelja obradio je
Descartesovu filozofiju i fiziku u obliku di-
daktičkog epa pisanog latinskim jezikom u 6
knjiga, izdanih 1744. i 1747. Drugo izdanje u
odnosu na prvo prošireno je za 980 stihova, a
Karanušić je posebno istaknuo razlike u prvoj
knjizi gdje Stay izlaže jezgru Descartesove fi-
lozofije. Tako iza 1379. retka dodaje 90 novih
stihova u kojima metaforičkim dodacima i
mnoštvom primjera pokazuje na koji je način
duh (mens) povezan s tijelom (corpus): preko
osjeta, osjetilnih organa i vanjskih uzroka, a
također obrađuje kretanje tijela slijedeći Des-
cartesovo djelo Principia philosophiae.
Ivica Martinović otvorio je sesiju »Četiri
pristupa renesansi« izlaganjem »Praefatio
in doctrinam morum Matije Grbića na Sve-
učilištu u Tübingenu 1544. godine«. Izložio
je djelovanje Matije Grbića Ilirika (Matthias
Garbicius Illyricus) od imenovanja za jav-
noga profesora (publicus professor) etike na
»studiju dobrih umijeća u Tübinškoj akade-
miji« (studium bonarum artium in Academia
Tubingensi) do 20. srpnja 1544. Grbićeve
su dužnosti bile točno propisane uredbom
vurten­berškog vojvode Ulricha: »Etičar će
tumačiti Aristotelove knjige Nikomahu i knji-
ge iz Politike istoga autora, kojima će katkad
pridodati Ciceronove knjige De legibus i ono
što se iz Platona, Ksenofonta i Plutarha bude
činilo da se može narodski ispredavati o ću-
doređu i političkom životu«. Također, Grbić
je, osim obvezatnog predavanja uvoda u etiku
i politiku, mogao, prema Ciceronu, izlagati
i prirodno pravo. Martinović je istaknuo da
se svojim govorom Oratio de vita, moribus,
doctrina et professione Hippocratis illius Coi
Medicinae parenti et architecti (»Govor o ži-
votu, vladanju, nauku i djelovanju Hipokrata
s Kosa, oca i graditelja medicine«, 1544.),
koji je 5. listopada 1543. održao »na svečano-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 786
sti liječničkoga zbora« (in solemni festo me­
dicorum), za imenovanje pripremio, a mož-
da i izborio. Tom je izdanju, nakon posvete
prijatelju Georgu Forsteru, grecist iz Ilirije
ponudio svoju slobodnu i modernu verziju
Hipokratove zakletve, koju je popratio sholi-
jem koji se protezao na 20 stranica in octavo
u »Hipokratova zakletva na grčkom s tuma-
čenjem i kratkim sholijem« (Lex Hippocratis
graece cum interpretatione et scholio brevi).
Premda je u naslovu nad tekstom istaknuo da
je to učinio »žurno kako mu drago« (festinan­
ter utcunque), novom inačicom i komenta-
rom Hipokratove zakletve ostvario je Grbić
prvi hrvatski prinos medicinskoj etici. Osim
toga, uz redovita jutarnja predavanja iz etike
i poslijepodnevne seminare iz grčkoga jezika,
Grbić je na tübingenškom studiju umijećā
triput obnašao dužnost dekana s jednogodiš-
njim mandatom (1545./1546., 1551./1552.,
1556./1557.). U sklopu svojih profesorskih
i dekanskih ovlasti održao je Grbić i mnoge
govore, od kojih su četiri bila odmah tiskana:
Oratio de doctrina morum et vitae (»Govor
o ćudorednom i [političkom] nauku«, 1545.).
Godine 1557., u zborniku Orationes publicae
in celeberrima Tubingensi Academia a profes­
soribus publicis per hoc trimestre habitae,
koji je priredio pjesnik Michael Toxites, pro-
fesor retorike i poetike, objavljena su još tri
Grbićeva govora u svojstvu dekana: in pro­
motione Baccalaureorum, in solennitate di­
vae Catherinae i in promotione Magistrorum.
Praefatio in doctrinam morum, drugi od pet
tiskanih Grbićevih govora, njegovo je uvodno
predavanje iz etike, koje se bez ikak­ve raz-
diobe podnaslova proteže na 57 stranica in
octavo (ff. B5r–F1r). Kako navode Grbićevi
slušači, adolescentes optimi (f. B5v), ponudio
je niz primjera, među kojima prednjače voj-
skovođe, državnici i zakonodavci. Ustrajao je
na tome da etika ima svoj proprium, premda
»mi ne niječemo da i drugi dijelovi filozofije
i sva [en]ciklopedija nude stanovito znanje
o ljudskosti« (f. C6v). Uz to, s oslonom na
drevne zakonodavce, Platona i Aristotela,
Grbić se okrenuo drugoj velikoj temi – po-
litičkoj filozofiji: »Sva građanska mudrost i
mudrost zakonā potječe od krepostī i sastoji
se od legitimnih pravila koje se odnose na
moralno vladanje u službi i [političkom] ži-
votu« (f. D1v). Napokon, u trećem se dijelu
svoga govora usredotočio na »poznavanje
i uporabu vrline« (virtutis notitia et usus, f.
E1r), tijesno je povezavši s povijesti grčke fi-
lozofije. Za svježe imenovanoga tübinškoga
profesora etike, njegovanje vrline i ćudore-
đa iscrpljuje sav smisao i poziv filozofije, a
javne škole moraju biti radionice mudrosti.
Možda je najuspjelije Grbić definirao vrlinu
kad ju je okarakterizirao kao »izbjegavanje
porokā, trijeznost zaključaka, ispravnost od-
Filozofski život
luka, usrećenost zbog krajnjih ishoda« (fuga
vitiorum, sanitas cogitationum, rectitudo con­
siliorum, foelicitas eventuum, f. E4r). Stoga je
svoja buduća predavanja i mogao najaviti kao
»razjašnjenje i dokazivanje svih tih stvari o
javnom životu«.
»Prisutnost Ivana Damaščanskog u osmom
svesku Vlačićeva projekta Ecclesiastica histo­
ria (1564.)« naslov je izlaganja Natali Hrbud
posvećen crkvenom naučitelju Ivanu Da­
maščanskom (o. 650.–750.) i njegovu djelu
De fide orthodoxa imali. Hrbud je ustvrdila
da je ono izvršilo određeni teološko-filozof-
ski utjecaj na niz hrvatskih renesansnih filo-
zofa: Benedikta Kotruljevića, Juraja Dragi-
šića, Marka Marulića, Matiju Vlačića Ilirika,
Franu Petrića, Pavla Skalića i Nikolu Vitova
Gučetića. Također, Ivan Damaščanski se spo-
minje i obrađuje u osmom svesku Magdeburš­
kih centurija: Octava Centuria Ecclesiasticae
historiae (1564.), uz koje je Hrbud navela
Matiju Vlačića Ilirika kao jednog od urednika
i pisaca. Istaknula je pritom i da mjesta zah­
tijevaju poseban oprez glede autorstva, s ob-
zirom da Vlačić nije jedini pisac ove crkvene
povijesti objavljene u trinaest svezaka. Ivan
Damaščanski spominje se u uvodnom, prvom
poglavlju i to uz problem islama. Obrađuje
se, također, na mnogim mjestima četvrtog
poglavlja »De doctrina« posvećenom učenju
Crkve u 8. stoljeću, zatim petom »De haere-
sibus« uz monoteletizam, u šestom »De cere-
moniis« i desetom »De episcoporum et Eccle-
siae doctorumvitis« koje među životopisima
različitih biskupa i učitelja Crkve donosi i
njegov. Hrbud je istaknula da se u četvrtom
Ivan Damaščanski citira na mnogim mjesti-
ma i uz mnoge probleme (o Riječi Božjoj, o
Bogu, o Trojstvu, o Božjem jedinstvu, o Ocu,
o božanstvu Sina …), a u svesku se navode
barem još dva djela: De duabus in Christo vo­
luntatibus et operationibus i Pro sacris ima­
ginibus orationes tres.
Vanja Flegar imala je veoma zanimljivo pre-
davanje »Andrija Dudić i novum lumen go-
dine 1572.« o važnom događaju u povijesti
znanosti – pojavi nove zvijezde u zviježđu
Kasiopeje u studenom 1572. godine, koja se
mogla opažati kroz sljedećih osamnaest mje-
seci. Sama pojava ovog objekta na renesans­
nom nebu izazvala je i potaknula prirodne
filozofe na otvaranje različitih pitanja, kao
i preispitivanje Aristotelove teorije o kome-
tima, dok je njezin položaj otvorio pitanje o
nepromjenjivosti nebeske sfere. Flegar je pri-
kazala stavove Andrije Dudića (1533.–1589.)
o ovom novom svjetlu, iznesene u korespon-
denciji sa Johannesom Cratoom i Tadeašom
Hajekom kroz 1573. godinu.
U sesiji »Srednjevjekovna filozofija i zna-
nost« Erna Banić-Pajnić je pod naslovom
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 787
»Jedno čitanje Platonova Timeja u 12. sto-
ljeću« predstavila istraživanje o tome u kojoj
mjeri Herman Dalmatin u formuliranju te-
meljnih stavova svoje filozofije i u tumače-
nju Platonovih stavova o pojedinim pitanjima
duguje Kalcidijevu komentaru u prijevodu
Timeja iz 4. stoljeća. Banić-Pajnić je razloži-
la sličnosti i razlike u Hermanovim kozmolo-
gijskim stavovima iznesenim u De Essentiis
i Kalcidijevim stavovima iznesenim u prije-
vodu Timeja koncem 4. stoljeća, popraćenog
komentarom. Naročita pozornost pridala je
razlikama, pri čemu se naglasak stavlja na
ulogu astrologije i hermetizma u Hermanovoj
filozofiji, dakle na one slojeve mišljenja i tra-
dicije, koje on preuzima i razrađuje pod utje-
cajem arapskih filozofa. Pritom je upozorila
na to da su i arapski filozofi doprinijeli upo-
znavanju Zapada s hermetičkom tradicijom,
čime se ispravlja dosadašnje uvjerenje da je
ta tradicija prisutna na Zapadu isključivo za-
hvaljujući latinskim izvorima. Upravo u tim
slojevima Hermanova mišljenja, u kojima su
najizrazitiji arapski utjecaji, potvrđuje se teza
Raymonda Klibanskog o kontinuitetu između
srednjovjekovnog i renesansnog filozofijskog
mišljenja, napose onog platoničkog usmjere-
nja.
Snježana Paušek-Baždar izložila je temu
»Razlike u shvaćanju alkemijskog nauka iz-
među suvremenika Daniela Istranina i Petra
Bona«, na temelju Danielove poeme Sulla pi­
etra filosofale (O kamenu mudraca) iz 1320.
godine i djela Petra Bona Pretiosa margarita
novella (Novi dragocjeni biser) iz 1330. godi-
ne. Pristupi dvaju autora iz Pule alkemijskom
nauku bili su sasvim različiti, bilo da se radilo
o shvaćanju materijalne ili duhovne kompo-
nente alkemije. Tako Daniel smatra da kamen
mudraca mora sadržavati jedan dio prirodnog
zlata i u tom je smislu opisao postupak za
njegovu pripravu (živa, srebro, zlato), dok je
Bono smatrao da je kamen mudraca savršeno
pročišćena živa, tzv. »filozofska živa« (mer­
curius philosophorum), koja u sebi sadrži to-
plinu ili princip vatre. Duhovnu komponentu
Daniel je iskazao kroz zazivanje Isusa Krista,
koji eksperimentatoru daruje neophodnu »po-
niznost, čistu dušu i savršenu misao«, dok ju
je Bono iskazao tako što je kamen odredio
korespondentom Isusa Krista u materijalnom,
zemaljskom svijetu.
Unutar sesije »Filozofske tradicije u Hrvat-
skoj nakon 1847.« održana su dva izlaganja.
U prvom, »Odnos Ivana Mažuranića i Ante
Starčevića s motrišta filozofije prava: Tko je
autor Političkih iskrica?«, Pavo Barišić iznio
je brojne poteškoće u razlučivanju pravoga
autorstva niza od 24 aforizma objavljena pod
nazivom Političke iskrice. Barišić je podastro
više plauzibilnih razloga te iznio tematsku
Filozofski život
analizu i usporedbu Mažuranićevih i Starče-
vićevih stajališta pokazavši njihovu začudnu
blizinu, sličnost stila te srodnost argumenta-
cije. Zaključio je, premda je prije pola stolje-
ća Josip Horvat pripisao autorstvo toga niza
(objavljenog 10. prosinca 1848.) u hrvatskom
demokratskom glasilu Slavenskom Jugu Iva-
nu Mažuraniću, da su izričaji u ovom spisu
bliže Starčevićevu nego Mažuranićevu dis-
kursu. Štoviše, jasno je razložio i obrazložio
hipotezu da autor ovoga spisa nije Mažuranić
nego zapravo Starčević.
U drugom izlaganju, Draženko Tomić izložio
je estetičke nazore Kvirina Vasilja (Međugor-
je, 1917.–Chicago, 2006.), filozofa i franjevca
koji je živio i djelovao u SAD, pod naslovom
»Kvirin Vasilj o ljepoti i umjetnosti«. Oni
proizlaze iz njegove posebne spoznajne teori-
je kroz koju promatra estetičku problematiku.
Spoznaju ljepote nekog predmeta izjednača-
va sa spoznajom njegove stvarnosti: to nisu
dvije stvarno različite spoznaje nego jedna te
ista. Umjetnost je, pak, obratni postupak od
čovjekova izvornog doživljavanja ljepote:
umjetnost ne pronalazi svoj predmet – ona ga
stvara. Umjetnici proizvođenjem umjetničkih
djela stvaraju izvornu ljepotu u sebi i u svije-
tu. Umjetnost je ljudska djelatnost koja ima
cilj »poljepšati ljudski život pomoću zornih
zrenja«. Tomić je razložio Kvirinove temelj-
ne odrednice umjetnosti: umjetnost kao skla-
dan spoj duhovnog i osjetilnog, izraz ljudske
težnje za doživljajem ljepote, ovjekovječenje
najdubljih i najsnažnijih ljudskih osjećaja, te-
žnja čovjeka ka besmrtnosti, moralna katego-
rija i slobodno proučavanje i istraživanje.
Sesija »Digitalna radionica o hrvatskim filo-
zofima« započela je izlaganjem Brune Ćurka
na temu »Prisutnost Jurja Dragišića u digita-
liziranim djelima iz 20. i 21. stoljeću«. Ćur-
ko je prikazao završne rezultate istraživanja
i izlaganja poduzetih 2009., 2013. i 2014.
godine, koji se odnose na prisutnost Jurja
Dragišića u digitalnim medijima u 20. i 21.
stoljeću. U odabranom se razdoblju Juraj Dra-
gišić spominje u najmanje 74 dostupna djela,
uz naznaku da početak 20. stoljeća oskudi-
jeva njegovim djelima. Ipak, kako se pribli-
žavamo današnjem vremenu, tako dolazi do
svojevrsne promjene te se Dragišić sve češće
spominje i to ne kao kratka usputna referenca,
već kao značajna osoba u dvama područjima.
Najčešće se o Dragišiću piše kao o osobi koja
se, kao član papinske komisije, založila za
očuvanje židovskih knjiga, njih čak 74%. U
18% slučajeva riječ je o Dragišićevoj ange-
lologiji, dok u preostalih 8% pronađenih dje-
la navodi se kratki opis Dragišićeva života i
djela. Osim djela dostupnih u cijelosti, možda
su čak i zanimljivija djela koja su dostupna
fragmentarno. Takvih djela u 20. i 21. stoljeću
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 788
je mnogo, a razlog njihove samo djelomične
dostupnosti jest zakon o autorskim pravima.
Ćurko je zaključio kako ovakvi pregledi knji-
ga omogućuju istraživačima relativno laku
nabavku najnovijih izdanja knjiga i članaka o
traženom autoru ili djelu.
Marin Martinić Jerčić predstavio je istraživa-
nje na temu »Djela Pavla Skalića u digitalnim
knjižnicama« provedenog tijekom kolovoza
2015. Skalićeva djela pronašao je u knjižni-
cama Google Books, Münchener Digitalisi-
erungszentrum (MDZ) i Österreichische Na-
tionalbibliothek. Dva mrežna izvora upućuju
preko svojih poveznica na gore navedene di-
gitalne knjižnice. Prvi je projekt Europeana,
čiji suosnivač je Europska Unija, sa sjedištem
u Den Haagu u Nizozemskoj. Drugi izvor
je Bibliografija novolatinskih tekstova na
mrežnoj stranici The Philological Museum,
pod pokroviteljstvom Shakespeare Institute
Sveučilišta u Birminghamu (Engleska, Veli-
ka Britanija). Martinić Jerčić upozorio je da
se pri pretraživanju digitalnih knjižnica može
naići na nekoliko različitih oblika Skalićeva
prezimena: Scalich, Scalichius, Scaliger, Ska-
lić, Skalich i druga. Također je istaknuo da se
po pečatima, koji su otisnuti unutar digitalizi-
ranih primjeraka, može ustanoviti vlasništvo,
a ponekad i povijest pripadnosti različitim
knjižnicama. Tijekom istraživanja pronađeno
je 9 Skalićevih djela. Google Books sadrži
dva djela, Münchener Digitalisierungszent-
rum (MDZ) osam djela, a Österreichische
Nationalbibliothek dva djela, od čega su če-
tiri bliografske jedinice Skalićevih djela koja
imaju filozofsku komponentu.
Denis Karanušić izlagao je treći na temu »Fi-
lozofska djela hrvatskih autora u okviru filo-
loške baze podataka CROALA o hrvatskim
latinistima«. Autor je istaknuo da su filološke
digitalizirane baze podataka danas, premda
primarno namijenjene za filološko istraživa-
nje tekstova, velika pomoć svima koji se bave
znanstvenim istraživačkim radom. U izlaga-
nju se usredotočio na filološku digitaliziranu
bazu Odsjeka za klasičnu filologiju Filozof-
skog fakulteta u Zagrebu, koja je u beta ver-
ziji dostupna na mrežnoj stranici http://www.
ffzg.unizg.hr/klafil/croala/ pod nazivom Cro­
atiae auctores Latini (CROALA), kao rezultat
znanstvenog projekta »Digitalizacija hrvat-
skih latinista«, urednika i voditelja Nevena
Jovanovića. U bazi podataka CROALA nalazi
se 449 pisanih tekstova od 181 našeg autora iz
razdoblja od 976. do 1984. godine, a u izlaga-
nju su izdvojeni primjeri autora i djela iz hr-
vatske filozofske baštine: Ruđera Boškovića,
Juraja Dragišića, Federika Grisogona, Frane
Petrića i Benedikta Staya.
Naposljetku, valja istaknuti da su u sklopu
simpozija Ivica Martinović i Draženko Tomić
Filozofski život
predstavili dva iznimno vrijedna nova izda-
nja autora Luke Ilića, koja tematiziraju lik i
djelo našeg najvećeg protestantskog mislite-
lja Matije Vlačića Ilirika: Theologian of Sin
and Grace: The Process of Radicalization in
the Theology of Matthias Flacius Illyricus
(Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 2014.)
objavljeno na engleskom jeziku i Milost, vje­
ra i grijeh: Teologija Matije Vlačića Ilirika
(Pula: Žakan Juri, 2014.) na hrvatskom je­
ziku.
Matija Mato Škerbić
Predstavljanje knjige Estetska
terminologija Predraga Fincija
Dana 24. rujna 2015. u zagrebačkoj Knjižni-
ci i čitaonici Bogdana Ogrizovića održano je
predstavljanje knjige Estetska terminologija
Predraga Fincija u izdanju biblioteke Anti-
barbarus. O samoj knjizi govorili su autor
Predrag Finci, urednica Simona Goldstein te
Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta u Zagre-
bu. Nakon uvodnog obraćanja te izlaganja o
samoj nakladničkoj djelatnosti, problemima s
kojima se susreću izdavači, a posredno i au-
tori knjiga (naročito onih stručnih), urednica
Simona Goldstein prepustila je riječ Hrvoju
Juriću. Jurić je istaknuo neobičan autorov put
s Filozofskog fakulteta u Sarajevu na Uni-
versity College u Londonu na kojemu je ra-
dio kao gostujući istraživač. Odlučivši se za
osobniji pristup, Jurić se prisjetio razgovora
o spomenutoj neobičnoj Fincijevoj odsutnosti
– evociravši uspomene iz ratnih godina, Jurić
je zaključio da se radilo o njemu nepoznatoj,
dalekoj ličnosti koja će s vremenom poprimiti
konture zanimljivoga, nekonvencionalnoga
i izvornoga autora, zatim filozofa sa sličnim
traumatskim iskustvom rata te, u konačnici,
svoju potpunu konkretizaciju zahvaljujući
kojoj zna za Fincija da »ne samo da fino piše
i da fino misli (kaže se beautiful mind) nego i
da je jako fin čovjek« (Jurić u »Umjetnost kao
najizvjesnija neizvjesnost«).
U procesu približavanja piscu i filozofu, u ko-
načnici i čovjeku ako je uopće određen ovim
prethodnim, neizostavno je i ono što je pisac,
filozof i čovjek Finci napisao. Izdvojena su
i neka njegova djela (Govor prepiski, Umjet­
nost i iskustvo egzistencije, O nekim spored­
nim stvarima, Umjetnost uništenog: estetika,
rat i Holokaust, Priroda umjetnosti, Djelo i
nedjelo: umjetnost, etika i politika, Osobno
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 789
kao tekst, Čitatelj Hegelove estetike, nap.
a.), a predstavljena Estetska terminologija
svrstana je na sam vrh njegova pisanja i fi-
lozofiranja, kvalitetom i kvantitetom. Naime,
petstotinjak stranica ove knjige predstavlja i
svojevrstan kvalitativni pomak »ne samo u
kontekstu njegova opusa nego i u kontekstu
estetičke i općenito filozofijske literature na
našim jezicima«. Nizu filozofa čiji je rad naj-
značajniji upravo u području estetike i koji su
objavili svojevrsne sume estetike, Finci, istak­
nuto je, već poduže pripada. Ipak, navedeni
se kvalitativni pomak ovom knjigom stavlja
u prvi plan.
Svoju posvećenost estetici i fenomenu umjet-
nosti Predrag Finci pokazuje i organizacijom
ove knjige; umjesto, kako bi sam naslov mo-
gao sugerirati, abecednog pristupa pojmovima
i problemima, zauzima se pomalo drukčija,
originalna i metodološki neortodoksna pozi-
cija mapiranja umjetnosti iz samog fenomena
umjetnosti. Time se govor o originalnosti fi-
lozofa zaokružuje i vraća na početnu poziciju
predstavljanja autora kao intrigantnog i ino-
vativnog filozofa koji je u stanju pisati u stro-
žem, znanstvenom i strogo disciplinarnom, ili
više esejističkom i slobodnijem stilu. Pritom,
sama inovativnost koja se u djelu očitava pri-
pisana je autorovom temeljitom poznavanju
područja estetike, njegovom umijeću da na-
pravi izbor i stavi naglasak na ključna mjesta
i probleme područja umjetničkog, marljivosti
i trudu, ali u konačnici i – hrabrosti. Naime
hrabrosti da se uopće pristupi pisanju, naroči-
to pisanju sumativnog djela nekog područja,
a pritom još na način na koji je predstavljena
organizacija, struktura i pristup problemima i
fenomenu umjetnosti kao specifično ljudskog
bavljenja.
Predstavljanje autora i njegova djela možda je
i ponajbolje završiti Jurićevim riječima, u ko-
jima možemo iščitati zasluženo priznanje kao
sintezu osobnog i profesionalnog doživljaja:
»Povrh svega, na kraju knjige su donesene ‘Kratke
bio-bibliografije relevantnih mislilaca’, zatim boga-
ta, ali pomno izabrana ‘Bibliografija’ (s estetičkim
rječnicima, priručnicima i zbornicima, knjigama o
povijesti estetike i ključnim djelima estetike i fi-
lozofije umjetnosti, u potezu od antike do danas),
a naposljetku i vrlo korisno ‘Predmetno kazalo’ te
kratka (i, rekao bih, suviše skromna) ‘Bilješka o
autoru’«.
Upravo tu skromnost pokazao je Finci kao
posljednji govornik na predstavljanju knjige
zahvalivši Juriću na najavi i upućenim riječi-
ma. Obrativši se publici sa šalom kako ni sam
o sebi ne bi bolje govorio, čak ni u trenutcima
kada o sebi misli samo u superlativima, istak­
nuo je da predstavljeno djelo uistinu smatra
svojim profesionalnim vrhuncem nakon koje-
Filozofski život
ga mu ne preostaje puno toga za reći ili napi-
sati, a poglavito koliko je to uistinu teško u
uvjetima o kojima je uvodno govorila uredni-
ca Simona Goldstein. Uputivši joj zahvalu za
dosadašnju suradnju i praćenje njegova rada,
predstavljanje je završilo uz druženje okup­
ljenih i potpisivanje ovog vrijednog djela
kojim je Finci obogatio i još jednom zadužio
estetiku, filozofiju i svijet knjige uopće.
Marko Kardum
3. Znanstveni inkubator
U sklopu 24. Dana Frane Petrića, od 24. do
26. rujna 2015. godine treću godinu zaredom
održane su završne aktivnosti programa po-
pularizacije znanosti Znanstveni inkubator
pod nazivom »Trening za znanstvena istraži-
vanja«. Znanstveni inkubator organizira kon-
zorcij udruga Hrvatsko filozofsko društvo,
Hrvatsko bioetičko društvo i Udruga Mala
filozofija, a u završnoj aktivnosti sudjelovali
su učenici i mentori Srednje škole Ambroza
Haračića iz Cresa, Srednje škole Obrovac,
Gimnazije Antuna Vrančića iz Šibenika,
Elektrostrojarske škole iz Varaždina, te Prve
gimnazije iz Zagreba.
I ove je godine središnja aktivnost bila pre-
zentacija rezultata učeničkih istraživanja u
okviru teme »Zdravlje, znanost i kultura«,
a koja se održala u petak, 25. rujna 2015. u
Osnovnoj školi Frane Petrića u Cresu. Učeni-
ci Srednje škole Obrovac Lucija Josić, Lucija
Jurjević, Ivana Župan i Mario Tot (mentori:
Darko Tokić i Ivana Šegarić) predstavili su
istraživanje pod nazivom »Negativni aspekti
znanstvenih dostignuća s obzirom na ljudsko
zdravlje«. Na to se izlaganje odlično nadove-
zala prezentacija istraživanja učenika Gimna-
zije Antuna Vrančića iz Šibenika Marije Dra-
žić-Balov, Nike Štampalije, Danijela Ercega
i Marka Nakića (mentorica: Nives Triva) na
temu »Negativni aspekti razvoja znanosti na
ljudsko zdravlje«. Tea Brđanović, Nera Bari-
šić, Leina Radusinović, Lorena Abdić i Dori-
an Brnić (mentorice: Melita Chiole, Ljiljana
Filipas, Rozana Perović) iz Srednje škole Am-
broza Haračića iz Cresa nastupili su s temom
»Zdravstvena kultura – zrcalo društvenih pri-
lika«, a nakon njih svoje istraživanje na temu
»’Boli me’ – zaštita i unapređenje mentalnog
zdravlja« predstavili su učenici zagrebačke
Prve gimnazije Gregor Grga Cipek, Marija
Jurić, Karla Perica i Antea Jezidžić (mento-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 790
rica: Marina Vitković). Posljednje su izlaga-
nje održali učenici Elektrostrojarske škole iz
Varaždina Ivana Maruševec, Mario Filipašić,
Leon Halić i David Levatić (mentor: Matija
Mato Škerbić) s temom »Mobilne aplikacije
za ljudsko zdravlje: prestanak pušenja, zdrava
prehrana i trčanje kao tjelovježba«.
Uz prisustvovanje na međunarodnom znan-
stvenom simpoziju »S Petrićem u žarištu«,
koji se paralelno odvijao u sklopu Dana
Frane Petrića, bogat je bio i program drugih
aktivnosti u kojima su učenici sudjelovali u
tri dana održavanja »Treninga za znanstvena
istraživanja«. U četvrtak, 24. rujna 2015., odr-
žana su dva javna predavanja i radionica na
kojima su sudjelovali i građani grada Cresa.
Juraj Sepčić (Cres) održao je predavanje pod
naslovom »Zdravlje i bolest – kulturološki
aspek­ti«, u kojemu je tematizirao utjecaj kul-
turno uvjetovanih definicija zdravlja i bolesti
u medicinskoj praksi, a Lidija Gajski (Za-
greb) u izlaganju »Moderna medicina – pre-
više, nepotrebno, štetno« problematizirala je
suvremene trendove medikalizacije zdravlja
u društvu. Barbara Stamenković Tadić (Za-
greb) održala je radionicu s temom »O zdrav-
lju i bolesti: Kako razmišljamo, što osjećamo
i kako se ponašamo?« s ciljem propitivanja
vlastitog poimanja zdravlja i bolesti sudioni-
ka te osvještavanja socio-kulturne uvjetova-
nosti vrijednosnih sudova o zdravlju.
U petak, 25. rujna 2015. u prijepodnevnim
satima, Bruno Ćurko (Zagreb) održao je ra­
dionicu pod naslovom »Što znanstvenici
rade?« za učenike četvrtih i petih razreda
Osnovne škole Frane Petrića. U večernjim sa-
tima u gradu Cresu upriličeno je obilježavanje
Europske noći istraživača. Posebnu su počast
aktivnostima Inkubatora tom prilikom svojim
sudjelovanjem dali rektor Damir Boras i pro-
rektor Ante Čović sa Sveučilišta u Zagrebu.
Boras je održao javno predavanje naslovljeno
»Znanost i sveučilište« u kojemu je tematizi-
rao ulogu ravnopravnosti znanostî za jedin-
stvenost sveučilišta te ulogu jedinstvenosti
sveučilišta za razvoj suvremenog društva, a
Čović se prisutnima obratio predstavljanjem
recentnih kretanja u hrvatskoj znanosti, pose-
bice kroz uspjehe u uspostavljanju znanstve-
nih centara izvrsnosti. Obilježavanje se na-
stavilo druženjem učenika sa znanstvenicima
u »Znanstvenoj šetnji po Sretnome Gradu«
gdje su eksperti iz različitih područja znanosti
tijekom šetnje po ulicama stare jezgre grada
Cresa odgovarali na pitanja učenika i zainte-
resiranih građana.
U subotu, 26. rujna 2016., Krešimir Babel
(Zagreb) vodio je radionicu »Istraživati po-
put znanstvenika« u kojoj se, koristeći online
igru Geoguessr, učenike nastojalo upoznati
s temeljima znanstvene metode, a učenici su
Filozofski život
imali priliku primijeniti stečene spoznaje o
znanstvenom načinu mišljenja u natjecanju u
navedenoj igri. Nakon natjecanja sudionicima
su podijeljene diplome te poklon paketi čime
su zatvorene završne aktivnosti ovogodišnjeg
Znanstvenog inkubatora.
Imajući u vidu visoku razinu priređivanja i
prezentiranja učeničkih istraživanja, te iznim­
no pozitivne reakcije učenika i mentora, bez
ustručavanja se može reći da je ovogodišnji
Inkubator uspješno realiziran. A širenje obima
i oblika aktivnosti te porast broja sudionika
pokazatelji su obećavajućeg smjera razvoja
ovoga programa za popularizaciju znanosti.
Mira Matijević
Gostovanje Jacquesa Rancièrea
u Zagrebu
Poznati francuski filozof Jacques Rancière,
jedan od najznačajnijih suvremenih mislitelja
politike i umjetnosti, gostovao je u Zagrebu
5. i 6. listopada 2015. godine u organizaciji
Multimedijalnog instituta, u sklopu programa
Festivala Francuske u Hrvatskoj »Randez-
vous«, kao jedan od posljednjih velikih doga-
đaja manifestacije koja je u kulturnom smislu
obilježila proteklu godinu. Drugi Rancièreov
posjet Zagrebu u posljednjih pet godina za-
počeo je 5. listopada predavanjem u Muzeju
suvremene umjetnosti, a završio dan poslije,
6. listopada razgovorom sa studentima i dru-
gom zainteresiranom publikom na Akademiji
dramskih umjetnosti. Ove je godine u nakla-
di Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu objavljen i hrvatski prijevod knjige
Nesuglasnost (La Mésentente), koja se sma-
tra klasikom suvremene političke filozofije
te svakako središnjim djelom Rancièreova
opusa. Posljednjih se godina francuski filozof
sve više posvećuje promišljanju umjetnosti,
unutar koje posebno analizira njezin odnos s
vremenom. Rezultat tog, uvjetno rečeno, mi-
saonog zaokreta je i esej Vrijeme od poslije,
u kojem razmatra odnos temporalnosti i film-
skog medija u djelu renomiranog mađarskog
redatelja Béle Tarra. Hrvatski prijevod eseja
Multimedijalni institut objavio je upravo uoči
autorovog gostovanja.
Predavanje (na francuskom, uz simultani prije­
vod na hrvatski jezik) pod nazivom »Upo-
treba vremena – filmski momenti«, održa­no
u ispunjenoj dvorani »Gorgona« Muzeja
suvremene umjetnosti, dio je, dakle, jednog
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 791
šireg promišljanja o fikcijama vremena. Pod
tim Rancière misli na oblike strukturiranja
odnosa temporalnosti i načina na koji odre-
đeni racionalizirani vremenski slijed oblikuje
našu percepciju povijesti, politike i umjetno-
sti. Okosnicu predavanja činila su tri izabrana
filmska isječka koji na paradigmatski način
predstavljaju tri različita trenutka u filmskoj,
ali i globalnoj povijesti. Njihovim prikazi-
vanjem Rancière je htio ukazati na različite
mogućnosti shvaćanja povijesnog vremena u
njegovom odnosu spram narativnog vremena,
vremena izvedbe i mitskog vremena. Polazi
od jednog od najznačajnijih filmova iz ekspe-
rimentalnog razdoblja – Čovjeka s filmskom
kamerom (Chelovek s kinoapparatom, 1929.)
redatelja Dzige Vertova. U njemu Rancière
prepoznaje vezu između eksperimentiranja
novim filmskim medijem i velikog društve-
nog eksperimenta – revolucije. Vertov oslika-
va jedan dan u životu modernog sovjetskog
grada i to na način da svi događaji i aktivnos­
ti ravnopravno supostoje u istom vremenu.
Događaji stavljeni u istu vremensku ravan
odvojeni su od stvarne temporalnosti života
kojem pripadaju, čime filmska kamera posta-
je instrument slavljenja egalitarnog, komunis­
tičkog društva.
Kao suprotnost toj dobro ugođenoj filmskoj
sinkronizaciji vremena, Rancière prikazuje
isječak iz klasičnog holivudskog filma – Plo­
dovi gnjeva (The Grapes of Wrath, 1940.)
redatelja Johna Forda, nastao prema istoime-
nom romanu Johna Steinbecka. Film također
tematizira prijelaz iz starog u novo doba, pra-
teći seljake koji su zbog razvoja mehanizaci-
je primorani otići sa svoje zemlje. Rancière
primjećuje da Fordova specifična uporaba
vremena, odnosno prekid linearnog razvoja
priče i umetanje druge temporalnosti (u vidu
seljaka koji odbijaju napustiti zemlju), ukazu-
je na društvenu napetost te oslikava povijesni
i politički trenutak u kojem je film nastao.
Klasična forma u tom smislu ipak dopušta
integriranje temporalnosti koja odstupa od
osnovne vremenske linije bez rizika od naru-
šavanja narativne ravnoteže. No, već sljede-
ćim primjerom iz suvremene kinematografije
Rancière je pokazao kako takvo korištenje
vremena nije adekvatno za reprezentaciju sa-
dašnjosti. Prikazan je isječak iz filma Kolo­
salna mladost (Juventude em Marcha, 2006.)
portugalskog redatelja Pedra Coste, koji prati
živote radnika migranta u Lisabonu, no u nji-
hovom portretiranju posve napušta tradicio-
nalnu narativnu strukturu. Priče migranata
nisu poredane u nikakav logičan kontinuitet,
one nisu dokumentarni prikazi njihovih živo-
ta već fikcija, shvaćena na aristotelovski na-
čin – kao ono što bi moglo biti. Rancière u
njima prepoznaje simbol zajedničke sudbine
Filozofski život
svih migranata, a u nasumičnosti i diskonti-
nuitetu priča simbol njihove neuklopljenosti
u dominantni društveni poredak.
Rancière je ove filmske momente izabrao
jer pripadaju specifičnim trenutcima povi-
jesti filma, oni govore o svom vremenu, o
povijesnom kontekstu u kojem su napisani i
snimljeni. Počevši s Vertovim filmom, koji s
revolucionarnim žarom prikazuje kraj klasne
borbe i stvaranje egalitarnog društva, preko
Forda koji ukazuje na razdvajanje i postojeću
socijalnu napetost sve do Coste koji razotkri­
va različite oblike eksploatacije i izolacije
»drugih« kojoj svjedočimo. Ono što Rancière
ističe kao ključno u njihovim filmskim postup­
cima jest to da su, da bi nam govorili svom
vremenu, na određeni način koristili upravo
vrijeme.
Nakon predavanja uslijedila je kratka raspra-
va, koja je nastavljena sutradan na Akademiji
dramskih umjetnosti. Razgovor je moderirao
Leonardo Kovačević, urednik filozofskog
programa Trećeg programa Hrvatskog radi-
ja, koji je uvodnim pitanjima otvorio prostor
za daljnju raspravu, usredotočivši se pritom
najviše na intersekciju politike i teatra kao
čestu temu Rancièreovih tekstova. U raspravi
su dotaknute najznačajnije točke njegove fi-
lozofske misli, od ideje radikalne ravnoprav-
nosti u obrazovanju do ideja iz područja poli-
tičke filozofije i njihove primjene na aktualna
društvena pitanja. Posjećenost oba događaja
svjedočila je o interesu za raznorodnu misao
francuskog filozofa i značajnoj recepciji nje-
gova djela u našoj sredini, stoga se nadamo
da kontinuitet objavljivanja njegovih knjiga i
posjeta ovdje neće završiti.
Ivana Pejić
1. Regionalni studentski simpozij
»Kritičko mišljenje«
i 2. Regionalni studentski simpozij
»Humanizam u doba
neoliberalnog kapitalizma«
1.  regionalni studentski simpozij
    »Kritičko mišljenje«
U Splitu se 2. i 3. listopada 2014. godine
odr­žao prvi Regionalni studentski simpozij
»Kri­tičko mišljenje«, kojega su organizirali
studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Splitu. Organizaciji simpozija podršku su dali
asistenti i asistentice Odsjeka za filozofiju
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 792
Filozofskog fakulteta i Učiteljskog studija,
ali i kolege iz drugih studentskih udruga van
splitskog sveučilišta, pri čemu su potporu dali
Studentski zbor Filozofskog fakulteta Sveuči-
lišta u Splitu, Filozofski fakultet Sveučilišta u
Splitu i Hrvatsko filozofsko društvo. Obilje-
žen regionalnim i interdisciplinarnim karak-
terom, rezultirao je s 26 studentskih izlaga-
nja, 6 pozvanih predavanja i mnogobrojnom
publikom.
Na otvaranju simpozija predsjednica Organi­
zacijskog odbora Valentina Perišić i pred-
sjednik Programskog odbora Luka Matić
istaknuli su da je cilj simpozija poboljšavanje
studentskog standarda te doprinos stvaranju
kritičko-refleksivne svijesti u društvu. Kri-
tičko mišljenje, istaknuli su, krucijalno je kao
doprinos humanističke struke društvu. Otva-
ranju simpozija svojim su govorom dali obol
i prorektori Sveučilišta u Splitu Branko Matu-
lić i Boris Maleš, zatim Sonja Carić, tadašnja
predsjednica Studentskog zbora Filozofskog
fakulteta u Splitu te Aleksandar Jakir, dekan
Filozofskog fakulteta u Splitu.
Prvo pozvano predavanje održao je Mislav
Kukoč s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Splitu na temu »Filozofija kao kritičko mi-
šljenje«. U svojem predavanju istaknuo je
da je filozofija ljubav spram mudrosti te da
je ona jedan od temeljnih aspekata čovjeko-
ve duhovnosti, spoznaja i doživljaja samog
sebe, vlastita svijeta, ali i smisla postojanja.
Kritičko mišljenje istaknuo je kao temeljni
instrument filozofije, a ukidanje istog okarak­
terizirao je kao »ukidanje balasta zbiljnosti«.
Prvi student koji je imao čast izložiti svoj rad
bio je Dušan Milenković iz Niša s temom
»Kritičko promišljanje klasične muzike u
Adornovoj Filozofiji nove muzike«. U na-
dasve zanimljivom izlaganju, Milenković je
ukazao na specifičnu interakciju slobode i
nužnosti u dodekafonijskoj kompoziciji te na
istovremenu limitiranost i beskrajnost njenih
izražajnih mogućnosti. Usto, pružio je osvrt
na dijalektičnost u recepciji glazbenog djela
dodekafonije i njenom utjecaju na klasičnu
glazbu. Nakon njega, prvi krug predavanja
zatvorili su Anđelko Mihanović iz Splita s
izlaganjem »O specifičnostima likovne kriti-
ke« te Denis Jurković iz Osijeka s izlaganjem
»Estetsko obrazovanje kao element cjelovitog
obrazovanja«.
Uslijedili su pozvani predavači, najprije Zo-
ran Dimić s Odsjeka za filozofiju Sveučilišta
u Nišu te Livia Puljak s Medicinskog fakul-
teta Sveučilišta u Splitu. Dimić je predstavio
temu »Kritičko mišljenje u ždrelu novog var-
varstva«, ustanovivši da kriza rađa kritiku, a u
modernom dobu kriza ne nedostaje. Moderno
doba okarakterizirano je kao doba nepresta-
nih i burnih političkih, ekonomskih, društve-
Filozofski život
nih, kulturnih i obrazovnih kriza. Također je
istaknuo i ulogu Immanuela Kanta kao filozo-
fa koji je filozofiju pokušao iznijeti na jedan
novi put, put kritike. Livia Puljak izložila je
temu »Šarlatanstvo u medicini i nedostatak
kritičkog mišljenja«, u kojem je kritizirala re-
klamiranje proizvoda koji obećavaju čudesne
učinke za zdravlje i izgled čovjeka, kao i na
našu spremnost da u njih povjerujemo. Goran
Stanić iz Zagreba otvorio je drugu sesiju stu-
dentskih izlaganja s radom »Uloga filozofije
kao kritičkog mišljenja u objavljenim religi-
jama«, a nakon njega sa svojim izlaganjima
nastupili su i predsjednici Organizacijskog i
Programskog odbora simpozija, najprije Va-
lentina Perišić iz Splita, a potom Luka Ma-
tić iz Osijeka. Valentina Perišić je govorila o
Gaji Petroviću i ulozi kritičke refleksije u raz­
otuđenju čovjeka, dok je Matić izložio svoj
rad »Društveno-politički angažman filozofa
na tragu Gramscijeva ‘Vivo, sono partigiano’
i praxisovske ‘nepoštedne kritike svega po-
stojećeg’«.
Nakon pauze, u popodnevnim satima, go­
vorila je Milica Rašić iz Niša s temom »Žil
Delez: filozofija kao stvaranje pojmova«.
Uslijedili su Nikša Babić i Ivo Alebić s izla-
ganjima »Problemi usustavljivanja dekon­
strukcije Jacquesa Derride«, odnosno »Rje-
šenje hermeneutičkog kruga u indijskoj fi-
lozofiji«. Završni krug prvog dana izlaganja
započela je Marija Jakovljević iz Beograda
s temom »Sociologija nije kritički predmet
– kritičko čitanje dokumenata koji definišu
srednjoškolsku nastavu sociologije u Srbiji«,
a nastavio je Hristijan Cvetkovski iz Skopja
sa svojim radom »Evropski kredit transfer sis­
tem (ECTS) i Institut za povijest«. Prvi dan
simpozija zatvorila je Aleksandra Ninković
iz Beograda. Svojim izlaganjem postavila je
pitanje »Da li je primena pravila logike nuž-
na za kritičko mišljenje? Problem definisanja
kritičkog mišljenja i njegove domenospeci-
fičnosti odnosno generalizibilnosti«.
Drugi dan simpozija započeo je s »Dva pri-
stupa problemu kritičkog mišljenja« Hrvoja
Potlimbrzovića iz Osijeka, a uslijedila je Ma-
rina Meić iz Splita s izlaganjem »Mogućnosti
razvijanja kritičkog mišljenja u nastavi« i Ida
Kovač s temom »Kritika kompetencijskog
pristupa obrazovanju – tko je u krivu, a tko u
pravu«. U novoj sesiji, uslijedila je »Polemi-
ka o pravu na pobačaj u Republici Hrvatskoj«
Tee Barač iz Splita i »Politika menstruacije«
Jelene Stanković iz Novog Sada. Potom je
Dražen Rastovac iz Rijeke govorio o tome
»Treba li dopustiti privatizaciju voda?«, a
Anita Lunić je iznijela »Filozofsko promišlja-
nje problema rata kao specifičnog elementa u
simboličkoj izgradnji kolektivnog«.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 793
Uslijedila su dva pozvana predavanja. Prvo je
izlagao Berislav Žarnić s Filozofskog fakul-
teta u Splitu, zajedno s odsječkom kolegicom
Gabrielom Bašić, na temu »Uloga autoriteta
u kritičkom mišljenju i ravnopravnoj raspra-
vi«. Nakon toga je Davor Balić s Filozof-
skog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera
u Osije­ku održao predavanje na temu »Pro-
sudbe Miroslava Krleže o Vladimiru Filipo-
viću i njegovu tekstu Osnovi etičko-filozofske
orijen­tacije Marka Marulića«. Pretposljednju
sesiju studentskih izlaganja otvorila je Andrea
Berber iz Beograda s »Evolutivnom osnovom
morala«. Uslijedili su Josip Guć i Ivan Rak
iz Splita s temama »Voltaireov kritički duh«,
odnosno »Kritičko mišljenje i njegovi neprija­
telji«.
Posljednji krug izlaganja započeo je sa Stra-
hinjom Đorđevićem iz Beograda izlaganjem
»Preispitivanja redukcionističkih tendencija u
savremenoj filozofiji«. Zatim je Renata Busat­
to iz Splita govorila o »Branislavu – prvom
hrvatskom ilegalnom tjedniku«. Posljednje
izlaganje na simpoziju održala je Marija Je-
ramaz, također iz Splita, koja je sa svojom te-
mom ujedno i postavila simboličko pitanje s
kojim se može povezati cijela tema simpozija
– »Čitate li knjige koje spaljujete?«.
Ono što je simpozij obilježilo svakako su bila
kvalitetna i raznovrsna izlaganja, kao i odlič-
ne i konstruktivne rasprave koje su ih slijedi-
le. Možemo sa zadovoljstvom utvrditi da je
cilj simpozija ostvaren: interdisciplinarna su-
radnja, komunikacija studenata iz cijele regije
i razvijanje kritičkog mišljenja.
2.  regionalni studentski simpozij
    »Humanizam u doba neoliberalnog
    kapitalizma«
Godinu dana kasnije na Filozofskom fakul­
tetu u Splitu od 7. do 9. listopada 2015. go­
dine održan je 2. Regionalni studentski sim­
pozij »Humanizam u doba neoliberalnog
kapitalizma«. Glavni organizatori simpozija
bili su Filozofski fakultet u Splitu i Hrvatsko
filozofsko društvo. Simpozij su organizirali
studenti Filozofskog fakulteta u suradnji sa
Studentskim zborom Filozofskog fakulteta,
Pravnog fakulteta i Katoličkog bogoslovnog
fakulteta te ELSA-e (The European Law Stu-
dents Association) Split. Organizatori su na-
stojali osigurati prostor i vrijeme za otvoreni
dijalog o doprinosu društvenih i humanistič-
kih znanosti u razvoju moderne civilizacije
te upozoriti na probleme i moguća rješenja u
pogledu uloge humanizma u neoliberalnom
kapitalizmu.
Otvaranju simpozija prethodio je »Uvod u
javnu raspravu« održan 7. listopada koji je
otvorio Pavo Barišić s Filozofskog fakulteta u
Filozofski život
Splitu predavanjem u kojem je ukazao na aktu­
alnost i značaj javne rasprave i deliberacije
kao načina odlučivanja, pri čemu je, između
ostalog, problematizirao dilemu izbora izme-
đu demokracije i tehnokracije u kontekstu
deliberacije, odnosno razmatrao je problem
čemu točno u okvirima javne rasprave kao
načina odlučivanja dati prednost – mišlje-
nju stručnjaka ili javnom mnijenju. Slijedeći
Aristotela, Barišić je zaključio da bi javno
mnijenje, kao izraz zajedničkih interesa, ipak
trebalo imati prednost pred mišljenjem struč-
njaka koje prije može biti vođeno pojedinač-
nim interesima.
Sljedeću sesiju otvorila je Gabriela Bašić s
Filozofskog fakulteta u Splitu. Svojim preda-
vanjem postavila je pitanje »U čemu se sastoji
konvencionalnost argumentacijskih pravila?«
te je tematizirala kriterij racionalnosti i epis­
temičke opravdanosti tih pravila. U sličnom
tonu uslijedilo je izlaganje »Model kritič-
ke rasprave u pragmadijalektici« studentice
Valentine Perišić koja je iznijela povijesni
prikaz modela argumentacije, pri čemu se po-
sebno osvrnula na model pragmadijalektike
Van Eemerena i Grootendorsta, izloživši nje-
ne temeljne postavke. Posebnu pažnju Perišić
je pridala modelu kritičke rasprave u pragma-
dijalektici.
O »Važnosti govorničke edukacije« govorila
je Gabrijela Kišiček s Odsjeka za fonetiku Fi-
lozofskog fakultetu u Zagrebu, ističući kako
se učenju govorništva ne pridaje dovoljno
pažnje. Naglasila je bitnost govorničke edu-
kacije, koliko za govornika toliko i za sluša-
ča, s ciljem učenja razlikovanja demagogije
od argumentacije. U posljednjoj sesiji uvod-
nog dana i na zatvaranju »Uvoda u javnu
raspravu«, svoja predavanja održale su dvije
studentice Pravnog fakulteta u Splitu. Azra
Budalica je izložila »Praktičnu primjenu ko-
munikacijskih vještina«, a Ivona Dujmović se
osvrnula na »Važnost komunikacije u današ-
njem društvu«.
Svečano otvorenje simpozija »Humanizam u
doba neoliberalnog kapitalizma« održano je
8. listopada, a započelo je pozvanim predava-
njima profesora Mislava Kukoča i profesora
Petra Filipića. Mislav Kukoč s Filozofskog
fakulteta u Splitu otvorio je simpozij preda-
vanjem »Humanizam u doba globalizacije«
kroz koje je analizirao značenje i značaj hu-
manizma u modernom globaliziranom svije-
tu, ukazavši na raskorak između humanistič-
kih ideala kršćanske, marksističke i liberalne
misli i njihove provedbe i ozbiljenja u praksi.
Petar Filipić s Ekonomskog fakulteta u Splitu
održao je predavanje »O neoliberalnoj paradi-
gmi i hrvatskom visokom školstvu« u kojem
je iznio analizu stanja u hrvatskom visokom
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 794
školstvu s dijagnozom da je glavni problem
hrvatskog visokoškolskog sustava njegova
neracionalna organizacija i financiranje koje
je vođeno osiguravanjem društvenog mira
pružanjem beneficija profesorima i studenti-
ma. Također je ukazao na reduciranje autono-
mije sveučilišta i deficit kritičkog mišljenja
unutar visokoškolskog sustava.
Jovana Đurišić iz Nikšića otvorila je prvu
studentsku sesiju govoreći o »Humanizmu
i vrijednostima u neoliberalnom društvu«.
Ivana Zajc iz Ljubljane svojim je izlaganjem
»The dramatic text and the mechanisms of
society: The case of stage directions« istra-
žila narav didaskalija. Uslijedilo je izlaganje
Nikše Babića iz Splita »Značenje decentrira-
nja strukture u humanističkim znanostima za
filozofiju«.
U novoj sesiji pozvani je predavač Hrvo-
je Jurić s Odsjeka za filozofiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu održao predavanje pod
nazivom »Neoliberalizam i humanizam« u
kojem je analizirao tri temeljne ideje huma-
nizma iskazane u prosvjetiteljstvu – jedna-
kost, slobodu i bratstvo. Zaključak predava-
nja bio je da bi njihova reaktualizacija trebala
biti temelj borbe protiv neoliberalizma kao
vladajućeg ekonomsko-političkog sistema i
svjetonazorsko-ideološke strukture.
Završni krug drugog dana izlaganja započeo
je Josip Guć iz Splita postavivši pitanje »Što
svijet očekuje od kršćana?« i pozvao je na
dijalog između ljudi različitih svjetonazora.
Ida Kovač iz Zagreba održala je izlaganje
»Povezanost osjećaja sreće i (neoliberalnog)
obrazovanja«. Milan Popadić iz Nikšića i
Delfa Djedović iz Zagreba tematizirali su
identitet iz različitih perspektiva. Milan Po-
padić je iznio kritiku potrošačkog društva u
izlaganju o »Dehumanizaciji i krizi identiteta
u društvu neoliberalnog kapitalizma«, dok je
Delfa Djedović govorila o »Formiranju iden-
titeta u adolescenciji i promjenama u radnom
identitetu«.
Posljednji dan simpozija otvorila je Josipa
Burazer iz Splita s temom »Kratki povijes­
ni pregled kršćanske slike žene s posebnim
osvrtom na učenje Ivana Pavla II.«. Nakon
toga se Ivan Peović iz Splita svojim izlaga-
njem »Politika Bliskog Istoka: Američki im-
perijalizam i islamistički ekstremizam« osvr-
nuo na naftnu krizu te mnoge druge probleme
na Bliskom Istoku.
U drugoj sesiji popraćeno je izlaganje troje
studenata s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Mihael Sučić temom »Valpovština – kulturna
baština i turizam« ukazao je na neiskorištene
turističke potencijale kulturnih spomenika i
baštine sjeverne Hrvatske. Mislav Čaljkušić
se nadovezao na tu temu svojim izlaganjem
Filozofski život
»‘Stvaranje’ baštine i oblikovanje identiteta.
Baština kao kulturno dobro raspoloživo u ko-
mercijalne svrhe«. Sesiju je zatvorila Gabri-
jela Martić s izlaganjem »Plodovi tranzicije:
dodatak učenju/problematiziranju povijesti
kroz status quo« kojim je ukazala na slab in-
teres za povijest koja se u školama pretvara u
faktografiju.
U sljedećoj sesiji kroz predavanje »Pokorava-
nje i humanizam. Filozofska analiza djela M.
Houellebecqa« Marita Brčić-Kuljiš s Odsjeka
za filozofiju Filozofskog fakulteta u Splitu
analizirala je Houellebecqovu kontroverznu
knjigu Pokoravanje koja donosi viziju bu-
duće Francuske i Europe u rukama islamista
kroz oči sveučilišnog profesora književnosti.
Brčić-Kuljiš pokazala je da knjiga ustvari kri-
tizira neoliberalni sistem koji vodi produblji-
vanju otuđenja, atomizaciji društva i gublje-
nju kulturnog identiteta i vrijednosti.
Poslijepodnevnu sesiju studentskih izlaganja
otvorio je Dino Dabro iz Splita izlaganjem
»Egzistencijalizam kao sekularni humani-
zam«, a zatim je Valentina Perišić iz Splita
izlaganjem »Obrazovanje za svjetsku građan-
skost prema Marthi Nussbaum« tematizirala
teškoće humanističkih znanosti u suvreme-
nom svijetu s osvrtom na Hrvatsku, a također
je predstavila model »svjetske građanskosti«
kao rješenja. Jelena Stanković iz Novog Sada
istaknula je negativne posljedice neoliberal-
nog kapitalizma na znanje i obrazovanje u
izlaganju »Znanje kao intelektualni kapital u
neoliberalizmu«.
Posljednju sesiju otvorila je Ana Vlah iz Za-
greba predavanjem na temu »Poučavanje
govorništva«. Tin Puljić iz Zagreba zatvorio
je simpozij izlaganjem »Ostvarenje prava na
kvalitetno obrazovanje u Republici Hrvatskoj
– ususret kurikularnoj reformi: primjer debate
kao edukacijske metode« u kojem je analizi-
rao obrazovnu politiku Republike Hrvatske
istaknuvši kao preduvjete za kvalitetno obra-
zovanje realizaciju kurikuluma koji počiva na
novom, otvorenom načinu nastave temelje-
nom na razvoju kritičkog mišljenja, interdis-
ciplinarnosti te kulture dijaloga.
S Puljićevim izlaganjem završio je 2. Regio­
nalni studentski simpozij na Filozofskom
fakultetu u Splitu koji se odlikovao raznovrs­
nim temama i živim raspravama.
Antonio Kovačević
Valentina Perišić
Daria Radman
Milena Radović
Ivan Rak
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 795
Predstavljanje digitalnog arhiva
časopisa Praxis i Korčulanske
ljetne škole
Nekoliko mjeseci nakon što su se na internet-
skoj stranici projekta Memory of the World
počeli pojavljivati prvi dokumenti koji pri-
padaju u korpus građe za istraživanje filo-
zofskog časopisa Praxis i Korčulanske ljetne
škole, 12. listopada 2015. u dvorani Srpskog
kulturnog društva Prosvjeta održano je pred-
stavljanje digitalnog arhiva Praxisa i Kor­
čulanske ljetne škole. Taj arhiv, smješten na
web stranici www.praxis-arhiva.net, nastao
je skeniranjem građe koju je prikupio Ante
Lešaja, umirovljeni profesor političke eko-
nomije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu.
Prije no što je građa digitalizirana i objavlje-
na na internetu, o njoj smo mogli doznati iz
Lešajine knjige Praksis orijentacija, časopis
Praxis i Korčulanska ljetna škola (građa) /
Praksis Orientation, Journal Praxis and The
Korčula Summer School (collection) iz 2014.
godine. Iz autorova »Predgovora« toj knjizi
doznajemo da će, osim u digitalnom obliku,
»prikupljena građa (…) biti dostupna na Filo­
zofskom fakultetu u Zagrebu, u Općoj biblio-
teci Referalnog centra za bioetiku Hrvatskog
filozofskog društva te u fondu Zavičajne
zbirke Gradske knjižnice u Korčuli« (Lešaja,
2014:13). Kako i zašto je prikupljao građu,
Lešaja je izvijestio u poglavlju koje je naslo-
vio »Uvodne napomene uz građu«. Na po-
četku tog poglavlja, zapisao je da su temeljni
razlozi za prikupljanje građe značaj »Praksis
orijentacije, časopisa Praxis i Korčulanske
ljetne škole za razumijevanje društvenih,
kulturnih i znanstvenih prilika na prostoru
Jugoslavije u drugoj polovici dvadesetoga
stoljeća« te »politika isključivosti 1990-ih
u Hrvatskoj, ali i u ostalim osamostaljenim
dijelovima Jugoslavije«, koja je dovela do
društvene i znanstvene marginalizacije na-
sljeđa Praksis orijentacije (Lešaja, 2014:19,
27). Građu je, također doznajemo iz njegove
knjige, Lešaja podijelio u osam kategorija:
»1. Uvodni materijal uz građu o Praxisu i Korču­
lanskoj ljetnoj školi; 2. Izdanja Praxisa (domaće i
internacionalno izdanje časopisa, džepna izdanja,
zbornici); 3. Publicirane knjige članova redakcije
časopisa Praxis i suradnika, 4. Dokumentacija o
Korčulanskoj ljetnoj školi; 5. Članci iz periodike
(časopisi, novine, izvodi iz knjiga) o Praksis orijen­
taciji, Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi; 6. Knji-
ge o Praksis orijentaciji, Praxisu i Korčulanskoj
ljetnoj školi – na jezicima naroda Jugoslavije i na
drugim jezicima; 7. Bibliografija o Praksis orijen­
taciji, Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi; 8. Foto-
grafije i filmski zapis o Korčulanskoj ljetnoj školi
(dijelom i o Praxisu)« (Lešaja, 2014:37).
Filozofski život
Prvi dio samog predstavljanja bila je tribina o
Digitalnom arhivu na kojoj su, uz moderira-
nje Petra Milata, govorili Tomislav Medak iz
Multimedijalnog instituta, Nikola Mokrović
iz Documente – Centra za suočavanje s proš-
lošću i Ante Lešaja.
Na početku tribine, Medak je izvijestio da je
ideja Digitalnog arhiva potekla iz projekta
»Javne knjižnice« koji u Multimedijalnom
institutu vodi zajedno s Marcellom Marsom.
Arhiv je važan, po njegovu sudu, iz četiriju
razloga: najprije zato što omogućuje lakši
pristup građi; zatim zato što autorska prava
– koja su obilježila eru papirnatih izdanja
– ograničavaju mogućnost distribucije, dočim
objavljivanje digitalnih preslika građe otvara
raspravu o legitimnosti dijeljenja digitalnih
izdanja bez naknade; nadalje zato što je rad
brojnih knjižnica otežan redukcijom materi-
jalnih sredstava pod izlikom politika štednje
te, naposljetku, zato što knjižni fond ponuđen
u knjižnicama na posudbu formira raznovrsne
identitete – utoliko je važno raditi na dostup­
nosti građe koja je devedesetih godina prošlog
stoljeća otpisana iz hrvatskih knjižnica kao
nepodobna. U vezi s angažmanom Multime-
dijalnog instituta oko digitalizacije Praxisa
valja spomenuti i da su njegovi članovi omo-
gućili sastanak preživjelih suradnika Praxisa
koji se održao u rujnu 2002. godine na Korču-
li te su svjedočanstva okupljenih objavljena u
knjizi Sloboda i nasilje. Razgovor o časopisu
Praxis i Korčulanskoj letnjoj školi (ur. Neboj-
ša Popov). Na str. VI. Popov piše:
»Razgovor je, u Korčuli (Soline), trajao pet dana
(9–13. septembra 2002) u kući profesora Ante Le-
šaje, pokretača osnivanja Dokumentacionog centra
Korčulanske letnje škole, koji je i učestvovao u
razgovoru. Formalnu organizaciju omogućila je za-
grebačka nevladina organizacija MAMA, odnosno
Petar Milat i Tomislav Medak, diplomirani filozofi
Sveučilišta; oni su najavili i svoje priloge daljem
dijalogu. Snimljeni razgovor je, marljivo i savesno,
skinula s trake novinarka Olivija Rusovac, višego-
dišnja saradnica Republike. Učesnici razgovora su
autorizovali svoja izlaganja.«
Usto, Medak je podsjetio i da je Institut radio i
na digitalizaciji časopisa Arkzin koji je »deve-
desetih provodio nepoštednu kritiku svega pos­
tojećega u ovom našem malom kontekstu«.
Nakon Medaka govorio je Nikola Mokrović
iz Documente, voditelj tima koji je skenirao
građu. Mokrović je istaknuo dva razloga zbog
kojih smatra da je važno da je ova građa digi-
talizirana. Prvi od njih nazvao je osobno-po-
litičkim, a svodi se na njegovo uvjerenje da je
dobro čuvati od zaborava nasljeđe »nepošted-
ne kritike svega postojećeg« i »dionizijskog
socijalizma s Korčule«. Drugi Documentin
razlog je organizacijski – naime, za Docu-
mentu ova građa predstavlja vrijedan resurs
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 796
za proučavanje društvene povijesti druge
polovice proteklog stoljeća, što je važna sa-
stavnica procesa suočavanja s prošlošću. Uz
to, Mokrović se očitovao i o sadržaju građe
istaknuvši da su njezin najveći dio članci iz
periodike objavljeni između 1957. i 2013.
godine, a da je najstariji dokument u zbirci
UDB-in elaborat o časopisu Pogledi (Riječ
je o nepotpisanom dokumentu UDB-e za Za-
greb iz ožujka 1954. godine. Vidi: »Елаборат
о редакцији ‘Погледа’ и о ставу појединих
чланова СКЈ на филозофском факултету« u:
Љетопис СКД Просвјета, 2001:522–535).
Posljednji govornik u ovom dijelu progra-
ma bio je Ante Lešaja. Prisjetio se rada na
prikupljanju zbirke, što je započeo krajem
osamdesetih smatrajući da bi knjižnica u Kor-
čuli trebala imati zavičajnu zbirku posvećenu
Korčulanskoj ljetnoj školi. Međutim, u prvoj
polovici devedesetih godina, u sklopu sveobu-
hvatnog otpisivanja nepodobne knjižne građe,
što je Lešaja opisao u svojoj knjizi Knjigocid
(2012.), njegov je rad u korčulanskoj knjižni-
ci završen. Nakon toga trebalo je pronaći od-
govarajući institucionalni okvir za očuvanje i
proširenje zbirke, čemu je umnogo­me pomo-
gao Lino Veljak, osiguravši da zbirku prihvati
Hrvatsko filozofsko društvo. Prema Lešajinoj
procjeni, posao oko zbirke objavljivanjem
Digitalnog arhiva nije završen jer postoji još
građe koju treba prikupiti, primjerice audio-
vizualni zapisi sa zasjedanjā Korčulanske
ljetne škole. Time će se, smatra on, osigurati
nasljeđe Praksis orijentacije, časopisa Praxis
i Korčulanske ljetne škole od možebitnih bu-
dućih pokušaja njegova zatiranja.
Drugi dio predstavljanja bio je razgovor
»Praxis, Partija, revolucija« u kojemu su su-
djelovali Veselin Golubović, autor više knjiga
o Praxisu, od kojih je najpoznatija S Marxom
protiv Staljina. Jugoslavenska filozofska kri­
tika staljinizma 1950–1960 (1987.), Dejan
Jović, profesor na Fakultetu političkih znano-
sti zagrebačkog Sveučilišta, i Luka Bogdanić,
docent na Katedri za filozofsku antropolo-
giju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je
o Praxisu objavio knjigu Praxis. Storia di
una rivista eretica nella Jugoslavia di Tito
(2010.).
Razgovor je otvorio Golubović iznoseći radi-
kalnu prosudbu da se većina kulturne i znan-
stvene javnosti u Hrvatskoj danas stidi onoga
čime bi se trebala ponositi, misleći pod time i
na Praxis za koji ocjenjuje da je od Zagreba,
u svoje vrijeme, bio učinio filozofski centar
Europe, a da su na Korčulu bili dolazili svi
najznačajniji filozofi dvadesetog stoljeća,
uz iznimke Györgya Lukácsa i Jean-Paula
Sartrea. Nadalje, podsjetio je da su Praxisu
prethodili Pogledi koji su ugašeni partijskom
direktivom. Također, Golubović je ukazao i
Filozofski život
na to da je u jugoslavenskoj Partiji bilo više
ideološko-teorijskih struja, među njima i anti-
staljinistička, ali da je i iz njezine perspektive
Praxis bio u kritici staljinizma otišao preda-
leko.
Na to se nadovezao Jović podsjećajući da je
u Savezu komunista Jugoslavije trajala stalna
rasprava o pravoj interpretaciji Marxa i mark­
sizma, primjerice ona – na koju u svojoj na-
dolazećoj knjizi ukazuje Vladimir Unkovski-
Korica – između radničkih sindikata i partij-
skih ideologa o tome tko je pravi predstavnik
radničke klase (izaći će pod naslovom The
Economic Struggle for Power in Tito’s Yugo­
slavia. From World War II to Non-Alignment
u 2016. godini). Nužni dio tih rasprava, pro-
suđuje Jović, bila je stalna opas­nost od biva-
nja proglašenim revizionistom.
Luka Bogdanić kontekstualizirao je Praxis u
okviru razvoja »zapadnog marksizma«. Pre-
ma njegovoj prosudbi, važno je uočiti da je
Praxis bio projekt u kojemu je u području
filozofske antropologije tematizirana ljudska
praksa kao samoproizvođenje (autopraxis i
autopoiesis) pod utjecajem Györgyja Lukác-
sa. Kao neke važne momente razvoja Praxisa
u kontekstu »zapadnog marksizma«, Bogda-
nić je izdvojio časopis Pogledi (1952.–1955.)
u okviru kojega se formirala generacija filo-
zofa koji će kasnije osnovati Praxis, zatim
objavljivanje Marxovih i Engelsovih Ranih
radova (1953.), kao i činjenicu da je Drugi
svjetski rat KPJ završila bez inteligencije
i bila je primorana osloniti se na najmlađu
generaciju formiranu u partizanskoj borbi.
U poslijeratnom razdoblju mlada generacija
filozofa borila se da osvoji prostor za vlas­
titu interpretaciju Marxa i marksiz­ma. Već
pedesetih godina, prema Bogdaniću, to su
radili kritizirajući birokratizaciju Partije, ali s
pozicija bitno različitih od onih koje je zastu-
pao najpoznatiji jugoslavenski disident Milo-
van Đilas. Kasnije, početkom sedamdesetih,
praksisovci su izveli i kritiku nacionalizma u
jugoslavenskom društvu, ali ne iz liberalistič-
kih pozicija, a opet ne ni s partijskih. U geo-
političkom smislu, ta je grupa filozofa ima-
la, smatra Bogdanić, ulogu dvostruke spone
– kako između marksista s različitih strana
»željezne zavjese« tako i između marksizma
i nemarksističkih filozofskih pristupa. Povrh
toga, stranim komunistima Praxis je služio
kao primjer disidencije unutar jedne komuni-
stičke partije da bi ti komunisti ojačali svoje
pozicije. Naposljetku, istaknuo je Bogdanić,
nasljeđe Praxisa važno je i zato što nakon
raspada jugoslavenskog socijalizma njegovi
akteri nisu završili ni u nacionalizmu niti u li-
beralizmu, već su do kraja svojih života ostali
nosioci kritičke misli.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 797
Potonje ukazuje na jedan od razloga važnos­
ti objavljivanja Digitalnog arhiva Praxisa i
Korčulanske ljetne škole. Naime, sada je sva-
kom čitatelju našeg jezika dostupna građa za
istraživanje razvoja hrvatske i jugoslavenske
filozofije iz razdoblja socijalizma. No ovaj
Arhiv nije samo to, on je i repozitorij kritič-
kog i analitičkog oruđa koji ima potencijal
za otvaranje novih perspektiva suočavanja sa
suvremenom stvarnošću. Naposljetku, važ-
na je njegova odrednica i to da je slobodan
– znanje i informacije koji se u njemu nalaze
stoga više neće biti moguće zaključati u biblio­
tečna spremišta niti će ikada biti moguće da
si netko prisvoji ekskluzivno pravo vlasništva
nad nasljeđem Praxisa i njegovog tumačenja.
Objavljivanjem ovog Arhiva, pola stoljeća na-
kon što je objavljen njegov prvi broj, Praxis
se vraća svima onima »koji nisu ravnodušni
prema životnim pitanjima našeg vremena« da
u skladu sa svojim mogućnostima doprinesu
»razvoju filozofske misli i ostvarenju humane
ljudske zajednice« (Petrović, 1967.).
Luka Matić
Intenzivni bioetički kurs u Zürichu
Institut za biomedicinsku etiku i povijest me­di­
cine Sveučilišta u Zürichu (IBME), u sklopu
obilježavanja svoje desete obljetnice, organi-
zirao je u Zürichu, od 13. do 15. studenoga
2015., u suradnji sa Sveučilišnom bolnicom
u Zürichu i Harvardskim medicinskim fa-
kultetom, Ciriški intenzivni bioetički kurs
(ZIBC – Zurich Intensive Bioethics Course).
Bilo je to mjesto susreta preko dvije stotine
znanstvenika i studenata različitih usmjerenja
te liječnika i drugih medicinskih stručnjaka,
koji su – kako je sugerirao i naslov skupa – u
tri dana, od jutra do večeri, raspravljali o ra-
zličitim bioetičkim problemima koji se pojav-
ljuju u kliničkoj praksi zaista intenzivno, do
te mjere da se pauza nije zvala pauzom, nego
tranzicijom (od jedne do druge prostorije), a
ručkovi su bili »rasprave o kliničkim slučaje-
vima, u manjim grupama, uz ručak«.
Dok su plenarni predavači bili mahom iz Švi-
carske, Njemačke i Sjedinjenih Američkih
Država, ostali su izlagači i sudionici bili iz
šireg kruga zemalja, od Saudijske Arabije i
Egipta preko Ukrajine i Rumunjske do Srbije
i Hrvatske. Spomenute rasprave o kliničkim
slučajevima bile su fokusirane na problema-
tiku eutanazije i kronične anoreksije nervoze
Filozofski život
te na stanje medicine i zdravstvene skrbi u
istočnoj Europi. Trideset i dva plenarna izla-
ganja obrađivala su široki spektar pitanja,
među ostalima: razvoj i izazovi kliničke bio­
etike, različiti etički pristupi u razmatranju
kliničkih dilema (principalizam, utilitarizam,
etika skrbi, kazuistika, mikroetika, sestrinska
etika, narativna etika i dr.), ključni pojmovi
biomedicinske etike (autonomija, pravednost,
prava, osjećaji i dr.), etička konzultacija u me-
dicinskoj praksi, ekonomski i pravni aspekti
zdravstvene skrbi, bioetička edukacija, uloga
filma i književnosti u bioetičkoj refleksiji itd.
Ono što mi je, kao sudioniku ovog skupa, bilo
posebno upečatljivo jest da su ne samo preda-
vači nego i diskutanti i svi drugi sudionici u
najizvrsnijem smislu ostvarivali načela inter-
disciplinarnosti i pluriperspektivnosti, odnos­
no da su filozofi i drugi teoretičari u pravilu
privodili svoja razmatranja praktičnim proble­
mima kliničke medicine, a da su, s druge stra-
ne, liječnici i medicinske sestre raspravljali o
problemima kliničke prakse na visoko kon-
ceptualnoj razini. Sudjelovanje velikog broja
studenata medicine, biologije, filozofije, poli-
tologije i drugih studija doprinijelo je, pak, ne
samo tematskoj i perspektivnoj nego i genera-
cijskoj raznolikosti ovog dobro osmišljenog i
dobro organiziranog skupa.
Hrvoje Jurić
Okrugli stolovi Tjedna Svjetskog
saveza mladih 2015.
U sklopu programa Tjedna Svjetskog save­
za mladih, održanog od 16. do 22. studenog
2015. godine pod naslovom »Sloboda i odgo-
vornost: Rješenje mladih za probleme današ-
njice«, održano je nekoliko tribina od filozof-
skog interesa.
Okrugli stol »Sloboda, odgoj, demokracija:
pretpostavke ostvarivanja dijaloga u
pluralis­tičkom društvu«
U utorak 17. studenog u Velikoj dvorani Ma-
tice Hrvatske u Zagrebu održan je okrugli stol
naslovljen sa »Sloboda, odgoj, demokracija:
pretpostavke ostvarivanja dijaloga u pluralis­
tičkom društvu«. Na njemu su nastupili Vedra­
na Spajić-Vrkaš, autorica kurikuluma građan-
skog odgoja, Raul Raunić s Filozofskog fa-
kulteta u Zagrebu, Stjepan Radić s Katoličkog
bogoslovnog fakulteta u Đakovu te Neven
Šimac, član komisije lustitia et Pax. Razgo-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 798
varali su o mogućim metodama konstruktiv-
ne rasprave između različitih vrijednosnih
koncepcija pitanja odgoja i stupnja potrebne
državne intervencije. Postavili su pitanje koli-
ko je država odgovorna unutar demokratskog
društva provoditi ulogu »odgojitelja«, a koli-
ko takva uloga prerasta u jednostavno name-
tanje ideologije kroz institucije.
Vrkaš je svoje izlaganje započela zabrinjava-
jućim stavom o tome kako se nitko ne brine
za građane te je tijekom nastupa pokušala od-
gonetnuti odgovor na filozofijski zanimljivo
pitanje: »je li građanin vrhunac ili smjer«?
Međutim, potencijalno interesantno plenarno
izlaganje utopilo se u moru pomalo nepove-
zanih isječaka dilema poput odgoj vs. toleran-
cija, matematika vs. praksa, Kant i paradoks
odgoja u kontekstu vječnog mira nasuprot od-
gojitelja, primjer responsivne škole itd.
Raunić je započeo tvrdnjom da je potrebna
pluralistička rasprava kada se bavimo slobo-
dom odgoja te je naveo Aristotelov stav »ono-
liko istine koliko narav dopušta«. Tijekom
izlaganja nametnuo je temeljnu diobu: prva je
da sukob vrednota nije sukob svjetonazora te
nije logički problem već praktički; a druga je
opozicioniranje vjerskog pluralizma nasuprot
akademskog. Naveo je Rawlsove primjere
konsenzusa te zaključio kako je vrednota u
biti šarolika podložnost emotivnih strana.
Stjepan Radić kroz izlaganje pitao se trebaju
li demokraciji vrline i je li opće dobro inte-
res cjeline, odnosno bit zajednice. Postavio je
dvojbe »građanin nasuprot crkve«, »praved-
nost nasuprot boga«, »iznošenje stava nasu-
prot boga«; te se zapitao je li to ugroza tole-
rancije. Zaključio je kako građanstvo i crkva
idu rukom pod ruku.
Šimac otpočinje izlaganje tezom o »različitim
globalizacijama« (»grobalizacijama«) te o
navirućem individualizmu, nihilizmu i rela-
tivizmu koje jamačno smatra prijetnjama za
Crkvu. Nastavio je obrazlaganjem o vrijed-
nostima Europske unije te ustvrdio da je te-
meljna vrijednost prenošenje vrijednosti unu-
tar dotične zajednice. Zborio je o religijskim
korijenima Europe i spominjao nezaobilazni
Rim kao kolijevku cjelokupne europske kul-
ture i zajednice. Izvjestitelje je pritom začudi-
lo da uz taj kontekst nije naveo primjer Rima
kao kolijevke nasilnog (vojnog) diskursa koji
je vodio države kroz povijest, a koji je jedna
od posljedica stvaranja Europske unije. Izla-
ganje je zaključio otvaranjem pitanja: »treba
li Europa biti država i je li potrebno toliko mi-
ješanje ‘vrijednosti’ unutar jedne države«?
Izvjestitelji s ove tribine smatraju da kutovi
ovog »okruglog stola« nisu bili zaobljeni u
metaforičkom, intelektualnom smislu s ob-
zirom da je bilo premalo mogućnosti za su-
Filozofski život
djelovanje publike u raspravi, a smatraju da
interakcija publike s izlagačima treba biti po-
anta okruglog stola. Primjera radi, na pitanje
jednog od sudionika iz publike namijenjenog
svim izlagačima: »Ne bi li mladost trebala biti
rađanje vazda novih i svježih paleta umnih
vidika, nasuprot mladolikog fasadnog lica
etabiliranja konzervativnih, zastarjelih svje-
tonazora?« te u tom kontekstu »kako mlad
čovjek može biti desničar?«, samo je Šimac
ponudio odgovor: »Ma vi, mladi, u današnje
ste doba potpuno pomiješali pojmove lije-
vo-desno«. Također, rasprava izlagača među
sobom izgledala je prije kao zbir monologa
negoli dijalog, a i potrebno je navesti i da je
»redar« iz publike oduzimao riječ jednom od
sudionika rasprave koji se nadovezao na dis-
kusiju te mu je zaprijetio da više ne upada u
riječ. Izvjestitelji su se zapitali je li to način
rješavanja kakav se sugerira naslovom ovog
organiziranog događaja.
Okrugli stol »Medijske slobode –
izazovi novog doba«
U srijedu 18. studenog u Auli Rektorata Sve-
učilišta u Zagrebu održan je okrugli stol pod
naslovom »Medijske slobode – izazovi novog
doba« O temi su govorili Viktorija Car s Fa-
kulteta političkih znanosti, istraživačka novi-
narka Nataša Škaričić, predsjednik Hrvatskog
novinarskog društva Saša Leković i Branko
Vukšić, saborski zastupnik.
Prva riječ pripala je Viktoriji Car. Kao veli-
ki problem u novinarstvu današnjice, Car je
istaknula fenomen »građanskog novinarstva«
kojeg ona naziva potpunim amaterizmom.
Slobodu medija vidi u osiguravanju odvjet-
ničke zaštićenosti novinara i po tom pitanju
predlaže da se Hrvatska ugleda na njemački
model. Nadalje, veću slobodu medija vidi u
potrebnom jačanju strukovnih udruga koje
bi im dale potporu. Kao predavačica na Fa-
kultetu političkih znanosti spomenula je i
problem zastarjelosti nastavnih programa, ali
da se ta zastarjelost isto ne smije prenaglasiti.
Parafrazirajući je, Car poantira s naglaskom
da se novinar uči i izvježbava biti i stoga je
od krucijalne važnosti izbaciti amaterizam iz
medija.
Nadovezujući se na Viktoriju Car, istraži-
vačka novinarka Nataša Škaričić preuzela
je riječ i spomenula moderni fenomen inter-
neta. Internet je, kazala je, moderna ugroza
novinarstvu jer on sam u svojoj srži ne pri-
pada profesionalcima. Škaričić se vratila na
klasično novinarstvo i za amaterizaciju u Hr-
vatskoj optužila političke smicalice koje su za
cilj imale uništavanje opozicijskih medija. Za
primjer toga navela je slučaj iz 2005. u koje-
mu se pod vlašću Ive Sanadera dogodila pre-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 799
prodaja komercijalnih medija. Kao rezultat
amaterizacije navela je gubitak ugleda i tiraže
raznih novina poput Jutarnjega lista.
Nakon zadnjih komentara Nataše Škaričić,
kojima je poručila da su, osim tih katastrofal-
nih mjera, poduzete i neke pozitivne, ali ne-
dovoljne mjere za vlade Zorana Milanovića,
riječ je preuzeo predsjednik Hrvatskog novi-
narskog društva Saša Leković. Nadopunio je
problematiku nedostatka slobode u medijima
spominjući jednu, ne tako davnu, promjenu u
zakonu. Naime, prije su nakladnici bili zadu-
ženi za plaćanje novinarskih propusta, a sada
to čine sami novinari, što ih stavlja u pat pozi-
ciju u kojoj, iz straha pred optužnicama i nov-
čanim kaznama, provode autocenzuru te tako
odustaju od pravog istraživačkog novinarstva.
Leković je zatim spomenuo problem amate-
rizma, ali s naglaskom na teškoće njegovoga
razrješavanja. Među ostalim, podsjetio nas je
na neuspjelo prevedenu ideju izdavanja novi-
narskih licenci u Italiji.
Zasigurno najgrublji govor imao je saborski
zastupnik Branko Vukšić. »Nisu političari
krivi što već 25 godina mogu krasti i lagati«,
poručio je. Izrazio je neugodno iznenađenje
nad time što su novinari sami tako lako i bez
borbe pristali na cenzuru. Također smatra da
je novinarima »bilo bolje kad nam je bilo
gore«, tj. da je socijalistički »crni mrak« opet
svjetliji od današnje situacije, a potom je no-
vinare usporedio s većinom saborskih zastup­
nika, u smislu lutaka na koncu zbog kojih je
polovica novina sačinjena od plaćenih teksto-
va. U gotovo borbenom pokliču sve prisutne
je pozvao, a pogotovo studente, na borbu pro-
tiv korumpirane političke elite.
Nakon njihovih govora uslijedila su mnoga
pitanja iz publike koja nisu promijenila opću
atmosferu okruglog stola. Pred nama je ocrta­
na jedna pesimistična slika, kako današnjeg
novinarstva tako i onog što možemo od njega
očekivati u budućnosti. Ako bismo u jednoj
rečenici morali opisati lajtmotiv okrugloga
stola o slobodi medija, bila bi to izjava Bran-
ka Vukšića: »Može li se vjerovati novinari-
ma? Ne!«
Debata i performans »Umjetnost će nas
osloboditi«
U četvrtak 19. studenog u Domu Hrvatskog
društva likovnih umjetnika održana je deba-
ta na temu postoji li još umjetnost i je li slo-
bodna, te koja je njena funkcija u današnjem
društvu. Gosti debate bili su Jure Zovko sa
Sveučilišta u Zadru, Nadežda Čačinovič s
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagre-
bu, Tomislav Buntak s Akademije likovnih
umjetnosti u Zagrebu i književnica Ivana
Šojat-Kuči, uz performativnu pratnju mladog
Filozofski život
umjetnika Matka Antolčića koji je tijekom
izlaganja i rasprave uz zid radio na fragmentu
svog umjetničkog projekta.
Debata je započela s Čačinovič koja je posta-
vila elementarno pitanje: »što je umjetnost«?
Navodeći da takvo što prije 300 godina nije
bilo moguće misliti, umjetnost kao singular
zadobiva značenje koje nadilazi umijeće.
Razlika je u primjeni, naime umjetnost nije
nešto potrošivo i za nešto, poput lopate, pred-
viđeno, već ima funkciju svjetotvorstva te
funkcionira na taj način da naprosto čini za
razliku od alatne upotrebe koja nije aktivna
i nosi teleološki karakter. Na Čačinovič se
nadovezao Zovko pridajući umjetnosti funk-
cije stvaranja, interpretiranja i vrednovanja
s obzirom na stvaralački duh koji reagira na
pojedinu dob vremena, pri čemu je umjetnost
još od Hegela u problemima jer vrijeme više
nije pogodno ni za što drugo nego produci-
ranje. Spomenuo je Schlegelovo propagiranje
univerzalnog kriterija zanimljivosti, a što je
danas u određenom smislu postao jedini kri-
terij uopće. S obzirom na rečeno, Buntak je
istaknuo da će u raspravu ući s osobne razine,
kao umjetnik, te je istaknuo da jedino što sa
sigurnošću zna jest potreba da od malih nogu
stvara. Što je točno ona i kako funkcionira,
to umjetniku jedva da je važno pored želje
za stvaranjem, a istaknuo je i kako je danas
iznim­na glad za umjetničkim stvaralaštvom
(kako autora tako i recipijenta). Koči je na
srednjem putu između Buntak i dvoje filozofa
istaknula bitan karakter kontradiktornosti u
umjetničkom djelovanju, zbog čega ona teži
izmicati definiranju, te je istaknula i odnos
univerzalnog i posebnog u svakom stvaralaš-
tvu, kao i njenu sposobnost da anticipira do-
gađaje i utječe na kulturno formiranje princi-
pima koji se drastično razlikuju od političkog
rada. Koči je ovdje pogrešno primijenila filo-
zofem »ničeanska volja za moć«, neutemelje-
no pripisujući politikanstvu tu karakterizaci-
ju, no, bez cjepidlačenja, dalo se razumjeti što
je ustvari htjela reći.
Bez reakcije na sintagmu od strane mjerodav-
nih filozofa, Čačinovič je pridodala raspravi
da je važno imati na umu da umjetnost nije
samo ono što se događa u institucionalnom
okviru – u ustanovama – nego da je ona u
bitnom smislu događanje koje obuzima cijeli
prostor svijeta. Motiviran s nekoliko spome-
nutih priloga mjestu kulture, Zovko je prizvao
generacijsko mijenjanje stanja u novinama,
gdje kultura dobiva sve manje i manje prosto­
ra i pada na zadnje stranice, temeljem čega
je ustanovio da jedva i znamo gdje se kultura
danas uopće nalazi. Potom je isto pokušao
argumentirati iz tradicionalne pozicije lijepe
umjetnosti koju određuje visoka kultura, po-
najviše spominjući stare crkve kao primjer
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 800
duhovnog i lijepog (zanemarujući socijalno
stanje koje je moralo podnijeti teret takve lje-
pote), suprotstavljajući joj cjelokupnu suvre-
menost (i pritom se pozivajući na postmoder-
nistički relativizam) kao ružnu, kao lijepo na
izmicaju. Na to je reagirao Buntak i naveo da
je čak i Da Vinci u svojim pismima preporuke
i molbama nabrajao što sve zna raditi, a da
je umjetnost, kako u jednom takvom pismu
piše, sveo na »a ako trebate, također znam
crtati i pisati«. Time je htio dati do znanja da
je umjetničko stvaralaštvo uvijek bilo margi-
nalizirano, a da je, suprotno Zovkovoj tvrdnji,
upravo danas najviše umjetnosti oslobođeno
širem svijeta i nikad se nije stvaralo inten-
zivnije, kreativnije i društveno relevantnije
nego danas, pri čemu je spomenuo i svjetsku
umreženost, kao i razvoj tehnologija i tipova
umjetničke ekspresije, kojom je umjetničkim
djelima omogućeno da se prošire preko svih
granica tradicionalnog ophođenja. U određe-
nom smislu, Čačinovič se s time složila, tvr-
deći da je umjetnost ustvari danas relevantna i
ima najbolju priliku utjecati na stanje stvari, a
ne biti kič kao u totalitarnim režimima no, za-
jedno s Buntakom i Koči, istaknula je ustvari
pronalaženje sebe samog putem umjetnosti
i razumijevanja umjetnosti kao prevođenja
svijeta.
Zovko je, međutim, istaknuo da i dalje smatra
umjetnost getoiziranom, te je u diskurs uveo
umjetnost režima i naveo kako britanski eks­
perti smatraju da je jugoslavenska umjetnost,
naročito spomenici, jedna od najružnijih. Na
iznenađenje izvjestitelja, drugi sudionici ovu
dubioznu, politički orijentiranu tvrdnju nisu
komentirali. Zovko je zatim istaknuo kako
smatra da moraju postojati mjerila i gotovo
kvantitativno postojane metode procjenjiva-
nja kvalitete djela jer se inače ne može usta-
noviti što vrijedi. Srećom, na to je reagirao
Buntak istaknuvši da je u svakom dobu ljud-
ske povijesti bilo kvalitetnih i nekvalitetnih
spomenika, većih ili manjih manifestacija
kiča, te da mišljenje jedne grupacije ništa
posebno ne znači u cjelini kritike. Iskoristio
je argument Crkve da bi istaknuo kako je u
vrijeme Jugoslavije estetski i arhitektski gle-
dano stvoreno puno više kvalitetnijih crkava
nego u zadnjih 25 godina. Zovko je, ponovno
evocirajući argument relativizma, istaknuo
smi­sao ljudskog duha i izlaženja, što je Čači­
novič kontrirala tezom da nije poanta samo izra­
žavanje duha nego kako to napraviti dobro,
odnosno kako svojim izražajem pogoditi bit.
Na kraju debate voditelji su upitali Antolića
za mišljenje. Antolić je istaknuo, na Bunta-
kovom tragu, da u suštini stvari naprosto ima
potrebu i želi se izražavati, a u određenom
smislu postao je kontrapunkt cijele rasprave
oko smisla umjetnosti nakon što je, na pitanje
Filozofski život
što sada ustvari slika, istaknuo da se radi o
višegodišnjem projektu u kojem slika svoju
osobnost i povijest.
Zaključno, debata je bila dobro posjećena i
svojim sadržajem solidna. Iz publike je doš-
lo nekoliko upita, između ostalog i jedan koji
se suprotstavio propadanju argumentacije u
politički diskurs kakav je tijekom debate raz­
vio Zovko, s jedne strane u smislu vraćanja
poimanja umjetnosti unatrag do kodifikacije s
visoka, što je svijet svojom praksom, a i este-
tika preko Dantoa i drugih, odavno nadišao, a
s druge strane blaćenja jugoslavenskog doba
kao doba ružne režimske umjetnosti u kojoj
se nije marilo za čovjeka, za što su Buntak i
drugi pokazali da nema nikakvog bitnog upo-
rišta. Naročito je značajan bio Buntakov argu-
ment o funkcionalnosti i smislu arhitekture,
na što se publika nadovezala.
Okrugli stol »Eutanazija –
dostojanstvena smrt (?)«
U petak 20. studenog 2015. u auli Rektora-
ta Sveučilišta u Zagrebu održan je Okrugli
stol pod nazivom »Eutanazija – dostojan-
stvena smrt (?)«. Sudionici su bili Claire de
La Hougue iz Europskog centra za zakon i
pravdu, Davor Miličić s Medicinskog fakul-
teta u Zagrebu, Sunčana Roksandić-Vidlička
s Pravnog fakulteta u Zagrebu i Hrvoje Jurić s
Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Okrugli stol otvoren je video prezentacijom
»We are WYA« o ljudskom dostojanstvu,
nakon čega je De La Hougue započela pre-
davanje o eutanaziji iz osobne perspektive.
Smatra da ljudi imaju pravo umrijeti kada
žele, osobito ako žele umrijeti uslijed teške,
bolne i/ili neizlječive bolesti, a da je euta-
nazija pravo svakog terminalno bolesnog
pacijenta, ističući da ni samo samoubojstvo
nije zabranjen čin. Nakon toga istaknula je
da je teško odlučiti što je dobro za ljude koji
samo­ubojstvo ne mogu počiniti jer su psihič-
ki i/ili fizički zakinuti i kakva su tu pravna
pravila, a da je cilj eutanazije pacijenta oslo-
boditi nepodnošljivih bolova i da je u nekim
europskim zemljama eutanazija već dugi
niz godina legalna: u Nizozemskoj, Belgiji,
Luksemburgu i Švicarskoj, dok Francuska i
Njemačka eutanaziju dopuštaju u slučajevi-
ma kad pacijentu doista treba olakšati smrt.
Zanimljiva je činjenica da je od 2004. godi-
ne u Nizozemskoj i dvanaestogodišnjacima
omogućena eutanazija. Dalje nabraja kako je
u Belgiji eutanazija legalna od 2002. godine,
i to za one pacijente kojima bolovi nijednom
drugom metodom ne mogu biti olakšani; na-
kon te godine, broj provedenih eutanazija u
znatnom je porastu. Također, od veljače 2014.
godine, Belgija je eutanaziju omogućila svim
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 801
dobnim skupinama. Luksemburg je eutanazi-
ju legalizirao 2009. godine. Međutim, unatoč
tim podacima, de La Hougue smatra da je
legalizacija eutanazije dvosjekli mač. Naime,
ako pacijentu njegov obiteljski doktor ne do-
pusti eutanaziju, on može potražiti mišljenje
drugog doktora, za kojeg nije isključeno da bi
eutanaziju i odobrio. Također drži da kontrola
komisije nije dobro razrađena.
U raspravu se zatim uključio Miličić, prvo go-
voreći o ciljevima medicine. Tako je istaknuo
da je medicina prirodna znanost usmjerena
protiv prirodnog probira, odnosno bori se za
život nejakih i društveno nekorisnih – očita
suprotnost životu u nekadašnjoj Sparti. Sma-
tra da je medicina u esenciji nepromjenjiva i
da ima nekoliko bitnih temelja: (1) očuvanje
nepovredivosti ljudskog života, (2) liječni-
kovo izlaganje opasnosti kako bi pomogao
pacijentu, (3) pokušaj produljenja pacijento-
vog života bez obzira na sve i (4) nastojanje
u poboljšanju pacijentove kvalitete življenja
s ciljem vraćanja dostojanstva. To su, prema
Miličiću, izvorni motivi za postajanje liječni-
kom. Naveo je i izazove s kojima se medicina
stalno susreće: fetus kao pacijent, abortus,
liječnička tajna, neuroetika, potpomognuta
oplodnja, kloniranje, laboratorijske životinje,
mito i korupcija, liječničke greške, palijativ-
na medicina itd. Smatra da o eutanaziji treba
raspravljati interdisciplinarno, ali isto tako
smatra da samo liječnici imaju edukacijski i
izvršiteljski kredibilitet. Tvrdi da je eutanazi-
ja negacija medicine i da to nije isto što i pra-
vo na dostojanstvenu smrt, odnosno govori da
je to aktivno ubojstvo. Prema njemu, ljudski
život je za liječnika najveća vrijednost.
Nakon Miličića, govorništvo je preuzeo Jurić.
On na samome početku svoga izlaganja na-
pominje da on na skup nije došao samo kao
etičar koji će iznijeti stavove etike o eutanazi-
ji u cjelini već je došao iznijeti jedan vlastiti
etički stav. Jurić nastavlja definiranjem riječi
»eutanazija«, odnosno daje vlastitu definiciju
eutanazije koja obuhvaća i aktivnu i pasivnu
eutanaziju. On smatra da eutanaziju treba de-
kriminalizirati i legalizirati, ali i destigmati-
zirati i detabuizirati te sam pojam eutanazije
lišiti eufemizama. Jurić zatim nastavlja, a
samim time i kontrira stavu Miličića, da on
smatra da eutanazija nije isto što i ubojstvo.
Ona se ne vrši kao puki hir neke osobe, već
samo u kritičnim situacijama kada više nema
nade za pacijenta, bilo da se radi o terminalno
bolesnim ljudima ili ljudima koji su u stalnoj
patnji, neovisno o tome je li ona psihičke ili
fizičke prirode. Time Jurić ukazuje da eutana-
zija nije samo pitanje smrti već i života. Dru-
gim riječima, postavlja se pitanje kvalitete i
dostojanstva ljudskoga života koje eutanaziju
ne uzima samo kao moralnu obvezu već kao
Filozofski život
i mogućnost. Naime, ona bi, prema Juriću,
trebala biti dopuštena, a samim time i pravno
regulirana.
Jurić, zagovarajući pro-eutanazijski stav, na-
dodaje da bi medicina trebala težiti očuvanju
dobrog života pacijenta, odnosno čovjeka
koji se predao u ruke medicine, no to ne mora
nužno značiti produljenje života, već skraći-
vanje života s obzirom na količinu patnje koju
pacijent proživljava. Za kraj postavlja dvije
teme za koje smatra da bi o njima bilo dobro
razgovarati. Prva tema je palijativna skrb, od-
nosno skrb u kojoj se nastoji ublažiti bol i po-
dići kvaliteta života. Jurić nadodaje kako on
nije protiv palijativne skrbi s obzirom na to da
zagovara pro-eutanazijski stav. Druga tema je
tema medicinske oporuke, odnosno doku-
menta u kojem pacijent daje neku vrstu uputa
za postupanje s njime s obzirom na određenu
situaciju, osobito u situacijama kada pacijent
više nije u mogućnosti liječniku reći što da s
njime čini. Dakle, tu spada i eutanazija kao
jedno od mogućih, nazovimo ih tako, uputa za
djelovanje liječnika kada nastupi situacija o
kojoj se nećemo sami moći više izjasniti. Na
kraju svog izlaganja, Jurić zaključuje da bi,
kad je riječ o medicinskoj praksi, ljudi trebali
i etičke principe uzeti u obzir. Na Jurićevu re-
pliku, de La Hougue je dodala da i ona smatra
da se eutanazija razlikuje od potpomognutog
samoubojstva te se pita što napraviti kad oso-
ba ne može dati pristanak.
Nakon Jurića, govorništvo je preuzela Rok-
sandić-Vidlička. Objašnjavala je kako je
pravnicima bitno o kakvoj je eutanaziji riječ,
odnosno govori li se o pasivnoj ili aktivnoj
eutanaziji, iz razloga što tada zakonski dru-
gačije postupaju. Roksandić zatim prelazi na
Kazneni zakon te na članke 112 (stavak 3.) i
114 koji se dotiču ubojstva iz suosjećanja (na
izričit i ozbiljan zahtjev osobe koja želi da
je se ubije) i potpomognutog samoubojstva.
Ukazala je na kazne koje se dobivaju ako
prekršimo članke 112 i 114 te probleme od-
nosno neregulirane aspekte kaznenog zakona,
kao što je medicinski potpomognuto samou-
bojstvo i položaj liječnika u njemu, odnosno
kad se liječnika stavlja u poziciju putem koje
može pomoći pri suicidu, uz napomenu da ga
se može optužiti i za nesavjesno liječenje.
Diskusija je otvorena pitanjem za Miličića o
mogućnostima provedbe anticipirane naredbe,
na što je on odgovorio da prvo treba razjasniti
da postoji distinkcija između palijativnog lije-
čenja i eutanazije. Ako je život došao kraju, to
se mora čvrsto dokazati; ako se dokaže, onda
liječnici neće nasilno produživati život, ali
to nije eutanazija. Eutanazija je, kako tvrdi,
aktivno usmrćivanje i »napuhani problem«.
Liječnikov glavni cilj je spašavanje života i
zdravog i bolesnog pacijenta. Prema njemu,
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 802
eutanazija vodi u propast, a za njeno provođe-
nje krivi su, smatra Miličić, i obitelj i liječnici
koji ne komuniciraju s pacijentom. Za razliku
od Jurića i Roksandić-Vidličke, Miličić sma-
tra da je eutanazija isto što i potpomognuto
samoubojstvo jer aktivno skraćuje, odnosno
okončava pacijentov život. Nakon njegovog
odgovora, konačno su uključena i pitanja iz
publike, što je raspravu dodatno zaoštrilo.
Zaključno, ovaj je Okrugli stol bio odlično po-
sjećen te vrlo dobro tehnički organiziran. Ta-
kođer, za posjetitelje je bila otvorena i moguć-
nost posudbe slušalica preko kojih se rasprava
simultano prevodila na više jezika. Međutim,
sama izvedba gostujućih predavača nije bila u
potpunosti profesionalna. Ovdje se prije sve-
ga misli na nekorektan odnos Miličića spram
ostalih govornika, koji im je svojim stalnim
upadicama, izrugivanjem i neargumen­tiranim
pojednostavljivanjem svega što nije medicina
onemogućavao da dođu do riječi. Nažalost, ni
pojedinci iz publike nisu bili pošteđeni nje-
gove neuljudnosti. Unatoč tome, ne može se
zanemariti ukupna korisnost ove rasprave jer
je u njoj izneseno mnoštvo informacija i razli-
čitih stavova koji su publici omogućili da iz
više perspektiva sagledaju i promisle uvijek
aktualnu problematiku eutanazije.
Luka Janeš
Ivana Kovačić
Augustin Kvočić
Luka Perušić
Luka Šiško
Bernard Špoljarić
Simpozij »Biopolitika i
transformacija kulture: filozofija
– demokracija – slika«
Centar za vizualne studije i Hrvatsko društvo
pisaca održali su 19. i 20. studenog 2015. go-
dine u Hrvatskom društvu pisaca (Vila Arko)
interdisciplinarni znanstveni simpozij »Bio­
politika i transformacija kulture: filozofija
– transformacija – slika«. Smisao simpozija
bio je ponuditi odgovore na pitanje što kada
biopolitika nadomješta svojom moći humani-
stičko shvaćanje kulture te ustanoviti ima li
još prostora za autonomno djelovanje i pod
kojim uvjetima.
Nakon uvodnog obraćanja organizatora, sim-
pozij je otvoren predavanjem Žarka Paića
(Sveučilište u Zagrebu) »Zatvoreni krug živo-
ta – Što nakon postava (Gestell) – dispozitiva
Filozofski život
– aparata?« kojim je nastojao pokazati da je
temeljni problem suvremenosti u zatvoreno-
sti onoga što je bilo »otvoreno« kao mogući
horizont nadolazećega događaja povijesno-
epohalne promjene. Tri su pojma odlučujuća
za daljnje aktualizacije odnosa bitka i doga-
đaja s obzirom na problem samoodređenja
biopolitike i transformacije kulture. To su
postav (Gestell) u Heideggera, iz kojeg slijedi
da bit tehnike nije ništa tehničko, dispozitiv u
Foucaulta, iz kojeg proizlazi da se rad, život
i jezik preobražavaju u sklop diskurzivno-po-
litičke moći disciplinarnoga društva i aparat
u Agambena, iz kojeg se čovjek u svojoj povi-
jesnosti misli kao kraj antropologijskoga stro-
ja integralnim humaniziranjem. Paić je ispiti-
vao iscrpljenost postava, dispozitiva i aparata
u uputbi na obrat tehno-genetske konstrukcije
života u zatvorenome krugu vrtnje planetar-
noga svijeta kao ovjekovječene stabilnosti u
promjeni.
Ugo Vlaisavljević (Sveučilište u Saraje-
vu) održao je predavanje na temu »Ostatak
dezartikulacije nekoliko života čovjeka«.
Vlaisavljević je svoje izlaganje bazirao na
Nietzscheovoj Genealogiji morala i njenim
recepcijama od strane Foucaulta i Agambe-
na. Foucault proširuje i razvija genealogiju,
ali mu nedostaju neki Nietzscheovi elementi,
poput povezivanja čovjeka i zvijeri te kate-
gorija vrste i rase (»zvijer«, »plava zvijer«,
»arijevac«). Nietzsche ne želi samo preispi-
tati moral stavku po stavku nego čitav moral
Zapada analizirati kroz perspektivu života.
Foucault zapravo koristi Nietzschea za kriti-
ku metafizike. Umjesto života, Foucault na-
lazi tijelo i događaj. Postavlja se pitanje je li
možda Foucault zapravo promašio u svojoj
interpretaciji Nietzschea. Kod Agambena se
već u startu problematična točka nalazi u tom
što Nietzschea čita preko Foucaulta. Kod nje-
ga tako također ostaje samo događaj, a ne i
život. Vlaisavljević smatra da je réssentiment
krucijalan element Nietzscheove genealogije
morala.
Sljedeće izlaganje pripalo je Željku Senkovi-
ću (Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)
na temu »Antropotehnika i filozofski smi-
jeh«. Njegovo izlaganje se također osvrnulo
na čitanje Nietzschea i pitanje života, ali gle-
dano kroz perspektivu posthumanizma. Refe-
rirao se na knjigu Pravila za ljudski vrt Petera
Sloterdijka koja je izazvala burne reakcije, a
također i na Foucaulta i njegove teze o »smrti
čovjeka« i filozofskom smijehu. Taj smijeh
stavio je u paralelu s Nietzscheovim smije-
hom jer tvrdi da je »Nietzcheova sjena, pod
kojom se još uvijek može pokušati misliti«,
perspektiva koja još uvijek može biti itekako
značajna i odlučujuća u promišljanju pitanja
života, nekih novih početaka, stvaranja novih
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 803
svjetova, pa i u promišljanju problema nesta-
janja starih svjetova u okolnostima današnjih
znanstvenih napredaka i promjena.
Katarina Peović Vuković (Sveučilište u Rije­
ci) uputila je izlaganjem »Ograničenje oslo-
bađa – Foucault i religiozna posvećenost
moći« na paradigmatski pomak u društvu na-
kon Foucaultove smrti, to jest pomak prema
komunikacijskim tehnologijama. Foucaulto-
va etika poziva subjekt na invenciju svoga
Ja. Takva etika zahtijeva čovjeka koji će od
svog života stvarati umjetničko djelo. U tom
smislu, ključan je pojam tehnologija sebstva.
Tehnologija sebstva način je na koji ljudi or-
ganiziraju život, a predstavlja tehnike koje
primjenjuju na sebi da bi se kreirali i znanja
potrebna za nametanje vlastitih restrikcija; tj.
moć postavljaju u individualnu sferu. Danas
se tehnologija sebstva prvenstveno nalazi na
društvenim mrežama, što je problem. Mreža
omogućuje lažnu emancipaciju, samoinven-
ciju koja je direktno otuđenje subjekta od
sama sebe kao supstance. Da bi se postavio
novi poligon za emancipacijske politike valja
utemeljiti novi teorem bioetičkog materijaliz-
ma u obliku formule »ograničenje oslobađa«.
Umjesto invencije i transformacije na osob-
noj razini, estetizacije projekta individualnog
subjekta, treba se okrenuti političko ekonom-
skoj razini, materijalnoj zbilji.
Marijan Krivak (Sveučilište J. J. Strossmaye-
ra u Osijeku) u svome izlaganju »Dispozi-
tivi (i aparati) naši svagdašnji – od jezika (i
mobitela) do … slobode« preko Agambena i
Foucaulta artikulira dispozitiv kao heterogeni
skup jezičkih i nejezičkih fenomena određene
strateške funkcije u odnosima moći i znanja.
Pošto smo se u potpunosti oslonili na uređaje,
izgubili smo vlastitu subjektivnost, a identite-
ti koji se prepuštaju navodnoj slobodi posta-
ju tek objektima upravljajućeg stroja. Prema
Foucaultu, disciplinarno je društvo ono koje
oblikuje čovjeka, a ne kažnjava. Aparati ne­
nasilno, ali strateški precizno uvlače individuu
u takvo društvo. Budući da se komunikacijska
zbilja oslanja na jezik, otimajući jezik, kapi-
talizam kontrolira ljudsku komunikaciju. Kri-
vak izlaganje završava Espositovim viđenjem
pojma slobode kao liberty. Semantika riječi
liberty dovodi nas do sigurnosti, a sigurnost
je vezana uz prinudu, provjeru, nadzor i ob-
veze koje će očuvati život i vlasništvo. Demo-
kratski čovjek na međi je između autonomije
i heteronomije, neovisnosti i komfora te se
povlači u samoizolaciju. Kroz ovakvo poima-
nje moguće je i samu slobodu tematizirati kao
dispozitiv. Suverenost, vlasništvo i sloboda
kao liberty tako nisu ništa drugo doli stalna
ugroza svakom mogućem konstituiranju com­
munitas.
Filozofski život
Obrad Savić (Sveučilište Singidunum u Beo­
gradu) održao je izlaganje »Povratak bijesa
– nove forme revolta«. U prvoj fazi razložio
je epski i filozofski pojam srdžbe na teme-
lju filološke analize Brune Snella u Otkriću
duha. Držeći se istraživanja Angele Hobbs
Plato and the Hero, dostignuće je platonskog
timosa uvid u moralnu sposobnost pojedinca
da se zbog ugroženog samopoštovanja naljuti
na samoga sebe. Ovo otkriće sokratovsko-
platonovske koncepcije timosa predstavlja
trajno uporište moralnog pripitomljavanja
srdžbe. Bez eruptivne snage srdžbe logos
nema afektivno pokriće za samokorektivno
učenje i racionalno uzgajanje. S rečenim u
vidu, analizirao je različite modulacije mo-
dernog pojma srdžbe, koja se od Francuske
revolucije transformirala u sekulariziran
afekt, tj. politički revolt (Sloterdijk), što pru-
ža mogućnost njezinog stalnog trošenja a da
se fundus ne smanjuje. Savić se na ovo nado­
vezao uvidima u povezanost između srdžbe
i etničkog ponosa kojem religiozna srditost
i bijes daju moralnu legitimaciju na temelju
Appaduravijevih istraživanja.
Leonardo Kovačević (Treći program Hr-
vatskog radija) predstavio je temu »Kritika
ekonomskog uma – O geometriji i aritmetici
političkoga«, oslanjajući uvod na istraživa-
nje Jean-Josepha Gouxa u djelu Simboličke
ekonomije: nakon Marxa i Freuda, odnosno
proširenje teze Lévi-Straussa o izvjesnosti
razmjene kao općeg nazivnika golemog broja
naizgled heterogenih društvenih aktivnosti,
što su posljedično kritizirali mnogi autori koji
su iznijeli na vidjelo ono što ostaje isključe-
no iz sustava označiteljske razmjene i njezine
mjere, ali uglavnom pod cijenu da toj eko-
nomskoj racionalnosti suprotstave etičku ra-
cionalnost i njezinu apsolutnu nezamjenjivost
Drugog. Kovačević se poslužio tzv. postmar-
ksistima da bi idejom političke racionalnosti
ukazao na srednji put između apsoluta onih
kojima vlada ideja ili o općoj razmjenjivosti
ili o apsolutnoj nemogućnosti razmjene.
Kao posljednji izlagač prvog dana simpozi-
ja, Anđelko Milardović (Institut za europske
i globalizacijske studije u Zagrebu) predsta-
vio je istraživanje »Postdemokratsko stanje
u globalno doba i simulacija demokracije«, u
kojem je na putu s Colion Crouchom i Jean-
Christian Rabeom raspravljao o paradigmat-
skom pomaku u demokraciji. Prijelazom iz
industrijskoga u globalno informacijsko druš-
tvo promijenila se i konfiguracija demokracije
u doba globalizacije. Premda se radi o jednom
te istom entitetu političke modernizacije, de-
mokraciju se mora promatrati u novom okviru
post-modernog stanja kao post-demokracija.
Istaknuo je koliko je teško to stanje izraziti u
pojednostavljenom sintetičkom obliku jer to
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 804
nije to stanje ne-demokracije već aberativno
i krizno stanje s dominacijom moćne manji-
ne omeđive s nekoliko bitnih markera. Prvi
je kolonizacija demokracije od strane ekono-
mije, s napetošću nacionalne demokracije i
globalne ekonomije. Drugi je marker koloni-
zacija politike i demokracije od strane medija,
i treći je kolonizacija od strane PR industrije.
Tomu se može pridodati teza o depolitizaciji
demokracije i demokraciji bez demosa te ona
o simulaciji demokracije.
Prvo izlaganje drugog dana simpozija pripa-
lo je Deanu Komelu (Sveučilište u Ljublja­ni)
naslovljeno »Pet stotina godina Utopije«.
Dean Komel nije bio u prilici osobno izloži-
ti, ali je izlaganje pročitano. Komelova raz-
mišljanja bila su usmjerena na definiranje i
razumijevanje suvremene manifestacije uto-
pije i utopičnosti. Promišljanje utopičnosti
otežava okolnost da se ne možemo postavi-
ti iza utopije, nekako je ostaviti iza leđa jer
nam izmiče na točki na kojoj već stojimo, a
istovremeno se tek postavljamo na nju. Riječ
je o nemogućoj posloženosti koja u osnovi
određuje raspoloženje naše egzistencije. Za-
tim je naveo razlikovanje pojmova utoposa
i utopičnosti. Počelo utoposa označava kao
neprohodnu protočnost u razmjeru vremena
i razmjeru prostora. Počelo utoposa samo
po sebi malo govori o načelu utopičnosti, o
principijelnoj utopijskoj svijesti koja si ure-
đuje svijet i priređuje povijest i podređuje
društvo te vlastitu principijelnost pretvara u
totalitarnost. Komel je tvrdio da nedvosmi-
sleno možemo reći: utopija je ono što danas
živimo, ono što danas jesmo – mi, no pove-
zao je utopiju koju danas živimo (čiju moć
pretpostavlja kao samovolju) i biopolitiku
jer tumači da se Foucaultovo i Agambenovo
određenje biopolitike ne odnosi samo na or-
ganizaciju moći nego i na utopizam volje koja
je položena u nju. Utopiju danas ne opažamo
kao sklad i pripadnost, već kao ravnodušnost,
tupost i tupoumnost – inverzija utopičnosti.
Unatoč osjećaju usamljenosti i gonjenosti
njime, sami pogodujemo drobljenju mlinskog
kamena inverzne utopije ne pomišljajući niti
u jednom trenutku da bi moglo biti bolje nego
što jest, samo da se odvija i razvija. U obrani
od crnila međusobnog naknadnog gnječenja i
guranja, okrećemo se čovjekoljublju i solidar-
nosti, uvijek uz saznanje da se svatko mora
prikladno distancirati od drugoga da ne bi iz-
gubio mjesto pa riskirao da ga mlinski kamen
usmrti. Razmatranje utopije i utopičnosti u
sklopu biopolitike suočava nas s imperativom
suvremene inverzivne utopičnosti koji potiče
ravnodušnost i otupjelost, dok u isti mah treba
grabiti, glodati, gristi, gutati, goniti.
Hajrudin Hromadžić (Sveučilište u Rijeci)
nastupio je s izlaganjem »Javni intelektualac?
Filozofski život
Ne, hvala! Sljedeći molim…«. Njime je htio
ocrtati kontekst uvjeta u kojem se nalazi su-
vremena javna intelektualna misao kao i me-
dijska slika njenih angažiranih predstavnika.
Umjesto oplakivanja francuske vizije zapad-
noeuropskog intelektualca, produktivnije će
biti, rekao je Hromadžić, ako javnu intelek-
tualnu misao i djelovanje promatramo u kon-
tekstu sve agresivnijih ekonomskih, političkih
i javnomedijskih napada na znanstveno-teo-
rijsku humanistiku i kritičke teorije društva.
Ukazao je na dominantno liberalno-tržišno
poimanje funkcije znanja te neosporni utje-
caj neoliberalizma, kako u političkom tako
i u društveno-kulturnom smislu. Lik javnog
intelektualca prvenstveno treba analizirati u
sklopu kulture razdoblja u kojoj se prezenti-
ra subjekt javnog intelektualca. Figuru javno
angažiranog »mitskog intelektualca«, domi-
nantan performativni lik javne intelektualne
persone, Hromadžić dijeli na tri osnovna mo-
dela koji se formiraju s obzirom na križanja
ekonomskih, kulturalnih i društvenih povije-
snih silnica kroz zadnja tri-četiri desetljeća.
Riječ je o uzajamno isprepletenim modelima
od kojih bi prvi bio klasični javno angažirani
buržujski intelektualac, drugi tehnokratsko-
menadžerski ekspert, a treći znalac, sudionik
u medijskom spektaklu. Skicirajući atribute
ovih modela, Hromadžić promišlja moguće
društvene učinke njihova povijesnog isprepli-
tanja, pritom ilustrirajući drugi tipski model
intelektualca (tehnokrata) kao simptomatični
prišt na tijelu neoliberalnog stroja, dok tre-
ći model treba služiti kao idealni predstavnik
navodnog društva znanja, zapravo sudionik
medijskog spektakla. Hromadžić je nesklon
pokušaju restauracije idealnog intelektualca
koji progovara u duhu buržujskog Ja, no mož-
da je potrebno, sugerirao je, vratiti se u sfere
Marxova »općeg uma« ili onoga što Ranciére
naziva »zajedničkom inteligencijom«.
Miško Šuvaković (Sveučilište Singidunum u
Beogradu) imao je namjeru u izlaganju »Umjet-
nost i biopolitičke transformacije Za­pa­da« izlo-
žiti kritiku pojma autonomije umjetnosti, te po-
kazati biopolitičke funkcije umjetnosti u povi-
jesnom kontekstu modernoga Zapada. Ukrstio
je dvije teze: polazna teza bila je da bi nešto
bilo umjetnost na modernom Zapadu mora biti
autonomno u odnosu na praktične/pragmatične
funkcije društva. Da bi nešto/bilo što zadobi-
lo autonomiju u odnosu na društvo mora biti
izveden politički čin postizanja i priznavanja
autonomije. Autonomija umjetnosti je, zato,
uvijek politički ostvariva. Tome je suprotstavio
tezu da moderna i modernistička umjetnička
djela u biti nisu autonomna u estetsko-formal-
nome smislu, već da se iza privida autonomije
kriju zastupničke funkcije umjetnosti. Svaka
umjetnost zastupa na direktan ili indirektan
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 805
način biopolitičke alate i dispozitive određe-
nog konteksta u određenom vremenu. Ispitao
je uvjete i implikacije potonje teze koja potiče
na problematične scenarije, primjerice, povi-
jest moderne i modernističke umjetnosti po-
staje povijest zastupanja biopolitike i njezinih
tehnika, uvjeta i okolnosti, odnosno ciljeva.
Krešimir Purgar (Sveučilište u Zagrebu) odr-
žao je izlaganje na temu »Ikonologija i biopo-
litika – O ‘živoj’ teoriji slika W. J. T. Mitchel­
la« u kojem se bavio elementima vizualno-teo­
rijskog opusa W. J. T. Mitchella. Krenuo je
od uvida da se u njegovim djelima upadljivo
i kontinuirano pojavljuju tri životinjske fi-
gure: dinosauri, Zlatno tele i ovca Dolly, što
interpretira kao Mitchellovo nastojanje da
uspostavi svojevrsnu ad hoc metodologiju
vizualnih studija korištenjem neortodoksnih
kritičko-teorijskih praksi. Jedna od ključnih
stvari jest teza kako nije riječ o tome što mi
možemo reći o slici već što slika govori nama.
No slici možemo prići tako da joj ponudimo
razne teorije te da vidimo u kojoj mjeri slika
odgovara na upite i uvide određene teorije,
što bitno mijenja našu poziciju: teorija više
nije nadkategorija putem koje se analizira pa
tako i konstruira značenje slike, već je slika ta
koja ima aktivnu ulogu. Riječ je o nediscipli-
narnoj ikonologiji, što objašnjava i Michelov
pristup: nema namjeru kreirati konzistentnu
teoriju jer je takva teorija za njega mrtva ma-
terija. Nedisciplinarna ikonologija jest pak
živa teorijska supstanca. Ta se živa teorija ne-
prestance mijenja, ali dovodi u pitanje i davno
uspostavljene granice, kao i hijerarhiju koja
podrazumijeva dominaciju uma. Ključno je
pitanje što slike žele jer tu dolazi do biopoli-
tičkog obrata. Mnoge slike postaju danas sim-
boli strahova i nesigurnosti. Osobito je riječ
o nesvjesnim strahovima, kojima nas kultura,
odnosno teorijska obrada slika, neprekidno
zasipa kako bi djelovala u suglasju s ideolo-
gijom koja je na vlasti. Ispod svega vibrira
duboka ironizacija koja rezultira negativnim
posljedicama. Slike postaju »bolje« od živo-
ta, one su »žive slike« koje će uvijek usvojiti
novu živu teoriju. Purgar drži kako je riječ o
tezi koja implicira snagu žive teorije te da ju
nikako ne bismo trebali olako odbaciti. Nova
ontologija slike podrazumijeva kontinuirano
mijenjanje načina pristupa slici.
Simpozij je završen sesijom izlaganja u ključu
mogućnosti umjetnosti. Leonida Kovač (Sve-
učilište u Zagrebu) svojim izlaganjem »Edita
Schubert i brisanje slike« prikazala je umjet-
nički opus Edite Schubert. Baveći se temom
propadajućeg materijala i koristeći tijelo kao
čest motiv Edita Schubert je pokazala da sli-
karstvo nije »samo kist i platno«. Izučavajući
transformacije i pomnom manipulacijom ma-
terijalima i medijima, ova je umjetnica uspje-
Filozofski život
la svojim radom postići mnogo više od tek
»slike« – uspjela je potaknuti publiku na raz-
mišljanje o živim problematikama i uputiti na
neke realne situacije. Laura Potrović (Sveuči-
lište Sorbonne u Parizu) svojim je izlaganjem
»Koreo-anatomija – plesanje tijela-partiture«
dovela u odnos anatomiju i ples. Predstavlja-
jući dijelove tijela kao partiture, otvorila je
pitanja funkcioniranja tijela kao funkcional-
nog stroja te ulogu molekularne memorije u
plesanju. Dalje se otvara prostor promišljanju
o razvoju »novih« organa za ples, odnosno
svjesnom preusmjeravanju određenih dijelo-
va tijela na funkcije koje mu nisu primarne,
što vodi u novu anatomiju. Završno izla-
ganje održala je Petra Krpan (Sve­učilište u
Zagrebu), na temu »Suvremena moda kao
performativno-konceptualni događaj – tijelo
i izvedba u doba biopolitike«. Krpan je uspo-
redila suvremenu modu s eksperimentalnim
kazalištem, gdje sama revija postaje događaj,
a tijelo izvođač. Na taj se način uloga subjek-
ta preispituje te otvara prostor za nove inter-
pretacije i reinterpretacije tijela. Modni jezik
smatra izrazito važnim za razumijevanje i
istraživanje izvedbenih umjetnosti danas, ali
i kao važan aspekt za razumijevanje mnogih
društvenih problematika današnjice.
Potrebno je navesti da je u sklopu simpozi-
ja bilo predstavljeno nekoliko znanstvenih
publi­kacija. U četvrtak je predstavljen zbor-
nik filozofskih tekstova Zapisi o totalitarizmu
iz 2014., godine urednika Marijana Krivaka
i Željka Senkovića pod izdavaštvom Filozof-
skog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u
Osijeku, dok su u petak predstavljena dva ča-
sopisa: Tvrđa, br. 1–2/2015., urednika Žarka
Paića i slovenskog filozofskog časopisa Phai­
nomena Fenomenološkog društva iz Ljub­ljane
koji je nedavno navršio 20 godina izlaženja.
Krunoslav Carić
Lena Kuzmanović
Maja Vejić
Simpozij »Rat i mir«
Godišnji simpozij Hrvatskog filozofskog dru­
štva održan je od 26. do 28. studenoga 2015.
godine uz tradicionalno gostoprimstvo »Škol-
ske knjige« koja je osigurala dvorane za odr-
žavanje simpozija. Simpozij naslovljen »Rat
i mir« organiziralo je Hrvatsko filozofsko
društvo s Goranom Sunajkom kao predsjed-
nikom Organizacijskog odbora, tajnicima Mi-
rom Matijević i Markom Kosom, mag. phil.,
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 806
te članovima Krešimirom Babelom, Filipom
Hameršakom, Hrvojem Jurićem i Ozrenom
Žunecom. Financijsku potporu dali su Mini-
starstvo znanosti, obrazovanja i sporta Repub­
like Hrvatske, Školska knjiga i Turistička
zajednica Grada Zagreba. Povod temi skupa
bila je stogodišnjica početka Prvog svjetskog
rata (1914.) i sedamdesetogodišnjica svršetka
Drugog svjetskog rata. Cilj simpozija bilo je
promišljanje uzroka i problematike rata i mira
iz perspektive filozofije, povijesnih znanosti,
politologije, sociologije, prava, teologije, te-
orije književnosti, mediologije i drugih zna-
nosti koje su, barem dijelom, orijentirane na
navedenu problematiku. Dokaz smislu ovog
međunarodnog filozofskog, ali u punom
smis­lu interdisciplinarnog skupa dalo je 50
prijavljenih izlagača iz Bosne i Hercegovine,
Hrvatske i Srbije.
Nakon uvodnog obraćanja predsjednika Or-
ganizacijskog odbora Gorana Sunajka, pred-
sjednika Hrvatskog filozofskog društva Vla-
dimira Jelkića i rektora Sveučilišta u Zagrebu
Damira Borasa, plenarno izlaganje prvog
dana skupa održao je Igor Mikecin (Sveučiliš­
te u Zagrebu), naslovljeno »O suprotnosti rata
i mira u Heraklita«. Mikecin je analizu zapo-
čeo ispitivanjem intrigantno postavljenog od-
nosa pojma rata (pólemos) i mira (eirénē) u
Herakli­tovoj gnomi B 53 DK (»Rat svih otac
je i kralj, i jedne kao bogove iskaza, a druge
kao ljude, jedne sužnjevima učini, a druge slo-
bodnima«) temeljem čega oni čine jednu od
temeljnih suprotnosti u kojoj se obrće bivanje
bivajućeg u cjelini po zakonu vječnog logosa.
No u svezi gnome B 80 DK, rat se proma-
tra u cijelom rasponu njegova očitovanja, od
rata među ljudima i bogovima preko sukoba
unutar svakog pojedinog bivajućeg, čime je
predavanje došlo do analize suprotnosti rata
i mira kao suprotnosti raznosa (diaphorá) i
sunosa (symphorá), odnosno razdvajanja (dia­
stasthai) i sjedinjavanja (synistasthai), čime
se opisuje nastajanje i nestajanje/protjecanje
svega što biva.
Nakon uvodnog predavanja, otvorena je prije­
podnevna sesija koju je obilježio Lino Veljak
(Sveučilište u Zagrebu) izlaganjem na temu
»O takozvanom principu manjeg zla«. Bu-
dući da je princip manjeg zla zasnovan na
pesimistički konotiranom uvjerenju, prema
kojemu se ljudi često moraju opredijeliti iz-
među dvije ili više odluka od kojih je svaka
obilježena moralno neprihvatljivim postup-
cima, Veljak je na platformi koncepata ap-
straktnog pacifizma i pravednog rata ispitao
mogućnosti alternativnog pristupa poimanju
rata i mira. Marija Selak (Sveučilište u Za-
grebu) raspravljala je »Ontološki status rata
u medijski posredovanoj zbilji«, pri čemu je
dala naglasak na suvremena tumačenja zla i
Filozofski život
novonastala sredstva borbe koja su posredo-
vana i potencirana različitim vrstama medij-
ske manipulacije, poput terorizma, usred čega
od bitnog značaja postaju ili mogu postati i
društvene mreže. Uzevši za temeljno polazište
potrebit razvoj postkonvencionalne moralnos­
ti kao preduvjeta tipa utopijskog bivstvova-
nja, Vanja Borš (Sveučilište u Zagrebu) ispi-
tao je dilemu »Globalni rat i trajni mir: iluzija
ili realnost?« i zaključio da je ona ostvariva
isključivo kroz model visokoškolskog obra-
zovanja usidrenog u filozofiju uz ispomoć
antropologije, odnosno da takav tip edukacije
otvara prostor ostvarenja bitnog smisla zlat-
nog pravila. Tomislav Krznar (Sveučilište u
Zagrebu) izložio je misli Ortege y Gasseta
po pitanju trajnog stanja rata: prvenstveno,
usmjerio se na problem društvenih struktura,
fenomen »čovjeka mase« i življenja »izvan«
okvira svog vremena. U njima je Ortega y
Gasset vidio razloge raslojavanja španjolskog
društva, koji su doveli do Građanskog rata,
a potom i simpatiziranja fašizma, pri čemu
je Krznar citatima iz Orteginih djela ukazao
na brojne proturječnosti tadašnje misli, zbog
čega je dovela do Svjetskog rata. Zaključava-
jući prvu sesiju, Hrvoje Jurić dao je svojevrs­
ni pregled problematike »Rata, Holokausta i
ekološke krize« kroz okular djelovanja Hansa
Jonasa. Nastojao je pokazati da su Jonasova
promišljanja života uvelike bila motivirana
iskustvom koja je on, kao »dijete 20. stolje-
ća«, stekao u doba svjetskih ratova, Holokaus­
ta i ekoloških kriza, a u konačnici formulirao
u vidu etike odgovornosti.
Podnevnu sesiju započeo je Marko Trajković
(Niš) izlaganjem na temu »Pravo kao garant
mira«, u kojemu je bilo izloženo da pravo, kao
društvena vrijednost, često nije garant mira te
ono ostaje samo puka želja. Garant mira time
postaje »garant« rata jer pravo gazi mir. Ve-
sna Ivezić (Zagreb) održala je izlaganje na
temu »Čovjek i ratovanje: je li moguće ostva-
riti Prvi svjetski mir?«. Tema je pokazala na
koji je način rat središnji problem u ljudskoj
povijesti i kako povijest pokazuje da pravi
mir u svijetu nikada do sada nije bio postignut
i vjerojatno neće ni biti. Josip Ivanović (Sve­
učilište u Zagrebu) održao je izlaganje na temu
»Teorija pravednog rata u horizontu liberalne
moralnosti« i pokazao zbog čega liberalne
teori­je društvenog ugovora nisu u mogućnosti
ponuditi teoriju pravednog rata nacionalnim
i nadnacionalnim zajednicama, naime diskre­
pancijom razlika u horizontalnom ugovoru
(Locke) i vertikalnom ugovoru (Hobbes).
Ivica Kelam (Sveučilište J. J. Strossmayera u
Osijeku) održao je izlaganje na temu »U sjeni
dronova: etički aspekti upotrebe bespilotnih
letjelica u ratu protiv terorizma«. U izlaganju
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 807
je bilo riječi o korištenju bespilotnih letjelica/
dro­nova u svrhu ciljanog ubojstva te koje pos­
ljedice takav oblik ratovanja nosi sa sobom na
moralnoj razini. Kelam je ponudio niz poda-
taka, informacija i primjera na kojima se vidi
eksplicitno određena ideologija uporabe. Da-
rija Rupčić (Sveučilište u Osijeku) održala je
posljednje izlaganje podnevne sesije na temu
»Svakodnevna militarizacija života: etički as-
pekti korištenja djece u ratu« koje je pokazalo
problematiku sve većeg korištenja i dostup­
nosti djece ratnika kao najslabije istražen i
javnosti predstavljen oblik zlostavljanja djece
u suvremenom društvu.
Poslijepodnevnu sesiju započeo je Raul Rau-
nić (Sveučilište u Zagrebu) izlaganjem teme
»Politički mir: između ratnih sukoba i utopis­
tičkog smiraja« u kojem se govorilo o moral-
noj vrednoti mira, uspoređujući je s moralnim
legitimacijama rata te kako se pojam mira raz-
dvaja na politički (pax) kao javna sfera i du-
ševni (tranquillitas) kao privatna sfera. Kreši-
mir Petković (Sveučilište u Zagrebu) održao
je izlaganje na temu »Treba li braniti društvo?
Foucault, rat i metafore po kojima živimo«
koje se bavilo istraživanjem pojma rata i her-
meneutikom samog diskursa rata kod Foucaul­
ta te što se diskursom rata dobiva, a što gubi
u analizi društvenih zbivanja. Nino Raspudić
(Sveučilište u Zagrebu) održao je izlaganje na
temu »Machiavelli kao vodič: od Umijeća ra­
tovanja do priručnika za menadžere« koje je
pokazalo kako savjeti koje Machiavelli daje
u svojim djelima utječu na poslodavce u 21.
stoljeću te koliko su ti savjeti i misli banalizi-
rani, a koliko su pridonijeli novoj, kreativnoj
recepciji njegova djela. Slobodan Sadžakov
(Sveučilište u Novom Sadu) održao je izla-
ganje na temu »Profit – rat – cenzura« u ko-
jemu se pokazala poveznica pojmova profit,
rat i cenzura u sferama ekonomije, politike
i kulture, te koliko je rat fenomen realizacije
određenih ekonomskih interesa.
Kasnopodnevnu sesiju predvodio je akademik
Mislav Ježić (Sveučilište u Zagrebu) temom
»Pobjeda ratom ili pobjeda pravdom?«. U
svojem izlaganju služio se povijesnim primje-
rima osvajača i vladara da bi pokazao kako
su u kontekstu polemike između buddhiz­ma
i brahmanizma formulirane neke od najznat-
nijih ljudskih dilema u odnosu na rat, nasilje,
pravdu i nenasilje te stvoreni obrasci etičkih
pogleda na ljudsko djelovanje i život uopće,
koji dan danas jednako potiču na razmišlja-
nje i zauzimanje stava prema životu i drugi-
ma. Uslijedilo je izlaganje Ive Mršić Felbar
i Danijela Tolvajčiča (Sveučilište u Zagrebu)
naslovljeno »Teorija ‘pravednog rata’ u kato-
ličkoj misli« kojim su skicirali razvoj nave-
dene teorije služeći se klasicima kršćanske
misli, dakako ponajviše Tomom Akvinskim i
Filozofski život
Aurelijem Augustinom koji su problemu dali
koordinate, ali i dokumentima Učiteljstva
Katoličke crkve. Radomir Videnović (Sve­
učilište u Nišu) izlagao je temu »Pavao Vuk-
Pavlović o ratu i miru«, odnosno interpretirao
je sadržaj Vuk-Pavlovićevog članka »Aristo-
fan i rat«, rasprave o Hobbesu i Rous­seauu
te zbirku Zov. Slijedom argumentacije, Vide-
nović je ocrtao izražen imanentni patrio­tizam
Vuk-Pavlovića te objasnio kako se u njemu
izgrađuje temelj za zdravi kozmopolitizam.
Sesiju je završio pjesnik Nikola Tadić (Sisak)
obrazlaganjem teme »Rat i mir u Voltaireo-
vom filozofskom romanu Candide ili Optimi­
zam, kojeg je prozvao remek-djelom. Tadić
je objasnio na koji način u djelu Voltaire po-
lemizira s Leibnizom oko hipoteze najboljeg
od svih svjetova, ukazujući na reali­tet kakav
doista jest, te je povezao vlastite pjesme o
Voltaireu i njegovim ispitivanjima s upečat-
ljivim citatima Voltairea da bi, s jedne strane,
uputio na njegov snažan lik, a s druge strane,
na britku misao.
Večernju sesiju prvog dana simpozija formi-
rala su tri izlaganja. Prvo, naslovljeno »Hr-
vatski doživljaj rata – između liberalnog i
nacional-patetičnog« Stjepana Domjančića
(Mi­nistarstvo obrane Republike Hrvatske)
za­počelo je ukazom na diskrepanciju između
zapadnih ideja postvojne Europe i zbiljskih
događaja na području jugoistoka Europe, da
bi dvadeset godina nakon Domovinskog rata
ideja postvojnog bila prisutnija u Hrvatskoj
negoli u ostatku Europe. Domjančić je, među-
tim, istaknuo da nevjerojatna ambivalentnost
percipiranja Domovinskog rata potpuno pre-
venira pomake u koncepcijama, što uključuje
i znanstvenu zajednicu koja se slabo, ali jedi-
na, nešto više bavila pitanjima rata. Posebno
je istaknuo problem izostanka bilo kakvog
razvoja vojne teorije unutar granica naše dr-
žave. Nakon Domjančića, Antonija Petriču-
šić (Sveučilište u Zagrebu) izlagala je temu
»Simboli koji razdvajaju: prijepori oko inter-
pretiranja pravnih odredbi o ostvarenju prava
na uporabu manjinskog pisma u Vukovaru«.
U gustoj analizi sadržaja dokumenata, prav-
nih akata i samog diskursa koji je na djelu,
dakle komentara i poruka, Petričušić je razra-
dila temelje suprotstavljenih pozicija (povre-
da osjećaja s jedne strane, demokratsko pravo
s druge strane) i ponudila varijante pristupa
takvim interpretacijama. Završno predavanje
prvog dana pripalo je Josipu Berdici (Sveuči-
lište J. J. Strossmayera u Osijeku) s naslovom
»Mir i rat između pojedinca i društva: Rawls
i problem (ne)opravdanosti rata«, u kojem
Berdica, prateći liniju Rawlsova razvoja argu­
menata, suprotstavlja njega samog između
miroljubivog Rawlsa koji zastupa izbjegava-
nje rata i ratobornog Rawlsa koji zastupa po-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 808
kretanje rata u slučaju kršenja ljudskih prava.
Imajući u vidu da Rawls govori o narodima
prije negoli o državama, Berdica je kompari-
rao Rawlsa s novim raspravama, zaključujući
da se on povukao prema klasičnoj ideji moći
kao opravdanja.
Sljedeći dan simpozija započeo je odijelje-
nom tematskom cjelinom, odnosno plenarnim
izlaganjem o međunarodnu pravnom statusu
rata i formulaciji agresije, koje je izložio Da-
vorin Lapaš s Pravnog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. Njegovo izlaganje, pod nazivom
»Pravo na upotrebu sile u suvremenom među-
narodnom pravu« pružilo je potpunije shva-
ćanje suvremenog pravnog okvira shvaćanja
problematike »prava na rat« (ius ad bellum),
kao i problematike pravnog definiranja agre-
sije i odgovornosti država u sukobu. Budući
da je rat međunarodno pravno zabranjen 7.
Poveljom Ujedinjenih naroda, poseban na-
glasak je stavljen na slučajeve zloupotrebe i
relativizaciju prava na samoobranu (jedinog
oblika dopuštene upotrebe sile) vlastite zem­
lje, ali i svjetskog mira u obliku intervencija
i preventivnih ratova kao agresivne strategije
promicanja vanjsko-političkih ciljeva.
Naredna prijepodnevna sesija sudionike je
pobliže upoznala s vojno-teorijskim poima-
njem rata i otklonom vojne ekspertize od ci-
vilnog shvaćanja strategije. Prvi izlagač bio
je pukovnik Andrija Platužić (Hrvatsko vojno
učilište »Dr. Franjo Tuđman« u Zagrebu) čije
izlaganje »Proučava li se rat u vojnom obra-
zovanju?« zaključuje da se rat ne proučava
adekvatno na vojnim učilištima, kod nas, ali
i u svijetu, te da je prevelik fokus stavljen na
osposobljavanje vojnika za taktičko i opera-
tivno djelovanje bez suštinskog poznavanja
rata i njegovih strateških odredbi. Također,
istaknuo je da se civilno-vojni odnosi moraju
reformirati uz potrebu obostranog upozna-
vanja različitosti civilnog i vojnog sektora i
naposljetku njihova nadilaženja kroz temelji-
tije proučavanje fenomena rata. Sljedeće izla-
ganje je održao Mišel Androić na temu »Rat
i strategija poslije Clausewitza«, u kojem je
pokazao da je temelj strateške vojne teorije
Carla von Clausewitza, koji se često uzima
kao model tzv. »konvencionalnog« ili držav-
nog vojnog djelovanja, uzdrman trima poja-
vama: nuklearnim oružjem, Ujedinjenim Na-
cijama i masovnim medijima. Svaka od te tri
pojave je oslabila državni monopol nad silom,
time i marginalizirala vojnu komponentu stra-
tegije te je ukazala na potrebitost većeg obzira
prema političkim i moralnim faktorima rata.
Zadnje predavanje izložio je kapetan fregate
Ivica Mandić na temu »Definiranje rata za
21. stoljeće« u kojem je elaborirao potrebu za
reformiranjem našeg shvaćanja rata, napomi-
njući da postoji teorijski sukob između »tradi-
Filozofski život
cionalista« (onih koji ostaju vjerni kontinuite-
tu postojane prirode rata) i radikala (koji žele
reformirati pojam rata i vojni establišment uz
gotovo potpuno odbacivanje klasične strate-
gije). Zaključuje da bi se definicija rata za 21.
stoljeće mogla spojiti s uvažavanjem klasične
teorije Clausewitza (prvenstveno naglaska
važnosti moralnih i političkih faktora u ratu)
i njenog pomirenja s tzv. RMA (Revolution
in Military Affairs), to jest revolucijom unu-
tar vojnog establišmenta koja često obuhva-
ća radikalnu reviziju tehnološkog djelovanja
vojske, ali i njenog ophođenja s neprijateljem
i ostalim ciljanim skupinama. Završnu riječ
sesije imao je Luka Perušić. Kroz svoju kri-
tičku i filozofsku analizu pojma »Nevinosti«
(ujedno i naziv izlaganja) ukazao je na splet
okolnosti kojima se relativizira rat u obliku
zakonskih ili ćudorednih kodifikacija čiji pro-
micatelji nemaju interes za razumijevanjem
biti cjeline tog odnosa, nego im je interes
usmjeren na partikularnu dobit, tj. na oprav-
danje vlastite nevinosti bez evaluacije vlastite
odgovornosti; što naposljetku rezultira kulti-
viranjem mržnje. Zaključio je da se samo uz
kritičko preispitivanje nevinosti može doći do
poimanja međusobne odgovornosti aktera,
naime kao preduvjeta bilo kakvog konstruk-
tivnog pomaka u poimanju i/ili sudjelovanju
u fenomenu sukoba.
Podnevnu sesiju drugog dana započeo je Vla-
dimir Filipović (DIU Libertas Međunarodno
sveučilište) izlaganjem »Mirovno u mirov-
nim snagama Ujedinjenih nacija« kojim je is-
pitivao ulogu UN-a u očuvanju mira i njihovu
efikasnost unutar mirovnih procesa zemalja
s posebnim osvrtom na primjere iz rata na
području Bosne i Hercegovine 1992.–1995.
Analiza je bila usmjerena na određenje »mi-
rovnog« u djelovanju UN-a, sa zaključkom
da je »mirovnost« u UN-u upitna kategorija
i sadrži znatnu političku mitologiju. Drugim
riječima, UN su bili i ostali samo još jedna
pozornica sukoba između svjetskih sila. Da-
rio Čepo (Sveučilište u Zagrebu) u svom je
izlaganju »Mitologija rata i mira u konstruk-
ciji Europske unije« tvrdio da je idealizacija
mira, integracije i suradnje između nacija
temelj osnivačkog mita Europske unije upra-
vo zbog zazora pred nacionalizmom i parti-
kularizmom koji su odgovorni za najveću
ratnu destrukciju Europe. Izveo je tezu da
je supranacionalizacija Europske unije kroz
sukcesivnu harmonizaciju i integraciju (ba-
rem simboličku) politike, gospodarstva i za-
jedničkih granica valjan projekt za uspostavu
trajnog mira na ovom području. Marta Zor-
ko (Sveučilište u Zagrebu) u svom izlaganju
»Geopolitika rata i mira« ukazala je na funda-
mentalnu razliku između poimanja rata i mira
između političkog establišmenta i državljana.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 809
Politički establišment gleda na odnose izme-
đu nacija kroz prizmu realpolitike koja takve
odnose vidi prvenstveno kroz teritorijalnost i
njene prednosti. Ipak, dolazi do zaključka da
se sa sve većom inkluzivnošću stanovništva
u kreiranju politike mijenja i geopolitički
pejzaž i sami suvremeni odnosi moći, koji i
dalje ustraju na državničkom poimanju snage
nacija. Vraćajući se na teoriju pravednog rata,
temu koja je dominirala skupom, Stipe Buzar
(DIU Libertas Međunarodno sveučilište) u
svom izlaganju »Teorija pravednog rata i na-
cionalni interesi« brani tezu da teorija praved-
nog rata mora biti isključivi temelj agresivne
intervencije država te kao takva dio nacional-
nih strategija. Ističe da se teorija pravednog
rata ne može koristiti kao sofisterija s ciljem
opravdanja nasilja, već da se ona mora upariti
s umjerenim realizmom (de facto političkim
odnosima) koji bi mogao pomiriti nacionalne
interese i moralne imperative jer sposobnost
moralnog opravdanja je jedini način ostvare-
nja dugoročnih sigurnosnih ciljeva država, a
taj cilj bi bio prvenstveno stabilnost.
Poslijepodnevnu sesiju drugog dana započeo
je Ivan Markešić (Institut društvenih znanosti
»Ivo Pilar«) s temom »Koja je uloga religija:
potaknuti ili zaustaviti rat – odnosno bi li bilo
ratova da nema religija?«. Dao je dao sažetu
analizu potencijalno agresivnih otvorenih pi-
tanja između religija tvrdeći da su se religije
koristile paralelno s političkom polarizacijom
između naroda, dajući tako teološko opravda-
nje nasilja nad drugim vjerama i narodima.
Zaključuje da su religije koncipirane kao
sustav vjerovanja kojem je zadaća poticanje
društvene kohezije između vjernika, ali se
to koristi od strane političkog sustava kao
instrument jačanja države i nacije. Time je
religija ovdje su-akter takvih stremljenja. U
narednom izlaganju Orhan Jašić (Sveučili-
šte u Sarajevu) daje donekle suprotstavljeno
mišljenje kroz obranu vjerske misli i pojma
ğihadā u Islamu, pojma koji je u potpunosti
iskrivljen i udaljen od svog prvotnog zna-
čenja, onog koje se može naći u Kur’anu.
Izlažući na temu »Percepcija borbe (ğihadā)
u teologiji religije i filozofiji religije Hansa
Künga«, autor je iznio kratku biografiju poz­
natog švicarskog teologa i ekumenista Kün-
ga, ali i postavke njegova teološkog nauka
koji ističe dijalog između religija bez kojeg ni
ne može biti dijaloga između naroda. Iz Kün-
gova shvaćanja ğihadā, kao i onog Kur’ana
u kojem nosi značenje napora ili svladavanje
sebe sama, autor ističe kako se čini ogromna
šteta da se ğihad smatra prvenstveno ratom,
tj. onime što se u Kur’anu spominje kao ğihad
sabljom ili »niži ğihad«, ne uzimajući u obzir
da je ğihad u svom originalnom smislu napor
vjernika da savlada samog sebe u pohlepi i
Filozofski život
zlu i time bude bliže Bogu te da se takvom
paušalnom formulacijom ğihadā čini ustupak
prvenstveno onima koji ga namjerno zloupo-
trebljavaju da bi stvorili sukobe iz političkih
interesa (tzv. jihadisti). Danko Plevnik (Kar-
lovac) u svom se izlaganju »Nametanje načina
i smisla života kao motiv ratovanja« osvrnuo
na metode vojnog huškanja i ratne promidžbe
koja danas poprimaju posebno prijemčiv oblik
preko masovnih medija, posebno društvenih
mreža. Uzevši u obzir da je medijski prostor
postao poprištem pravog informacijskog rata,
Plevnik zaključuje da je rat danas više nego
ikad »nacionaliziran« fenomen te da je posta-
lo lako nametati način i stil života kao motiv
ratovanja. U posljednjem izlaganju dana, pod
nazivom »Revolucija, rat i mir«, Alen Tafra
(Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli) dao je kritič-
ki prikaz eurocentričke vizije revolucije, rata
i mira kroz filozofiju marksis­tičkog mislioca
Domenica Losurda. Autor je iznio zaključak
da je korijen slabljenja, ne samo ljevice već
i pacifističkih stremljenja, u izjednačavanju
totalitarizma i revolucije ustvari eurocentrič-
ka optička varka kojom se zamagljuje da je
kolonijalizam bio i ostao glavna dimenzija
moderniteta.
Prva sesija subotnjeg dana simpozija započela
je izlaganjem Nenad Vertovšeka (Sveučilište
u Zadru) na temu »Pitanje o smislu rata kao
otuđeno pitanje ili pitanje otuđenja – između
neorealizma Kennetha Waltza, kritike Chom-
skog i poetike Hermanna Hessea«. Bilo je
rije­či o problematici promišljanja smisla rata,
naravi ratovanja i nužnosti mira. Također se
uputilo u nužnost osvrtanja na reakcije inte-
lektualaca na ratove te (re)afirmacije stava
javnosti, kako bismo se mogli bolje suočiti
s aktualnim situacijama te koncepcijama i
perspektivama ratovanja. Sljedeće izlaganje
održao je Igor Eterović (Sveučilište u Rije-
ci). Tema je bila »Kant kao kamen smutnje?
– Ideološki ratovi o filozofiji nakon Kanta«.
Cilj rada bio je istražiti potencijalne dimenzi-
je filozofskog »rata ideologija« iz kantovske
perspektive, pri čemu je Eterović naglasio
apsurdnost sustavnog razdjeljivanja filozofije
na »analitičku« i »kontinentalnu« struju, za
što je upravo Kant najbolji primjer. Izlaga-
nje »Kozmopolitski i/ili imperijalni mir kao
osnova globalne vladavine« održao je Marin
Beroš (Institut društvenih znanosti »Ivo Pi-
lar« iz Pule). Kozmopolitizam i imperijalizam
su objašnjeni kroz dugu zajedničku povijest,
odnosno ideja kozmopolitizma nalazi se kao
ideja usko vezana uz političku organizaciju
imperija. U ovom se kontekstu analiziralo i
shvaćanje mira te mogućnost njegove usposta-
ve i očuvanja. Prijepodnevna sesija izlaganja
završena je izlaganjem Enisa Zebića (Zagreb)
»Intelektualac u ratno vrijeme – slučaj Krune
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 810
Krstića«. Zebić je upečatljivim pripovijeda-
njem života hrvatskog leksikografa, lingvista,
psihologa i filozofa Krune Krstića otvorio
pitanje šutnje o ratnim vremenima, u ratnim
vremenima. Kristić se u svojim filozofijskim
tekstovima iz vremena Drugog svjetskog rata
uvelike bavio tada aktualnim pitanjima, a če-
sto i u neskladu s vladajućim narativom, zbog
čega je uvijek bio na rubu ugroženosti.
Podnevnu sesiju izlaganja započelo se izla-
ganjem »Kooperativni i kompetitivni aspekti
argumentacije« Gabriele Bašić (Sveučilišta u
Splitu). Bavila se problematikom teorije argu-
mentacije i izgradnjom modela koji zahvaća
njezine kompetitivne i kooperativne aspekte.
Kao jedan od tih modela istaknula je pragma-
dijalektiku. Također je analizirala i argumen-
taciju u odnosu na logiku i važnost argumen-
tacije u nastavi filozofije. Kao važan element
je istaknula i ulogu metafore u argumentaciji.
Marko Kos (Sveučilište u Zagrebu) u svom
izlaganju »Građanski ne-odgoj: rat protiv
mladih« bavio se pitanjima položaja djece i
mladih u društvu, kako u državama u miru,
tako i u zaraćenim državama. Istaknuo je ne-
koliko problema koji se mogu shvatiti bilo
kao direktno, bilo kao indirektno nasilje nad
djecom i mladima. U državama u miru jedan
od glavnih takvih problema je neadekvatna
edukacija i općenito loše društveno ozračje,
koje mlade ljude već u startu ograničava, ne
potiče na kritičko razmišljanje i sprječava nji-
hov kvalitetan razvoj, čime se loše utječe na
njihovu budućnost. Problemi djece i mladih
u zaraćenim zemljama su naravno direktniji,
pa i veći i vidljiviji problem. Velik naglasak
je stavljen na problem djece-ratnika, nasilja
nad djecom i djece kao ratnih žrtava. Kao još
jedan značajan element nasilja nad djecom i
mladima izdvojeno je i siromaštvo, a iz pozi-
tivnog gledišta predložio je koncept integra-
tivnosti, utemeljen u integrativnoj bioetici,
kao ishodište rješavanja problematike. Matija
Mato Škerbić (Nacionalni centar za vanjsko
vrednovanje obrazovanja) u svom izlaganju
»Dvije kardinalne vrline ratnika i sportaša
– warlike i resilience« bavio se shvaćanjem
navedenih pojmova iz perspektive etike spor-
ta. Posebno je usporedio shvaćanje tih vrlina
s jedne strane u kontekstu sportaša, a s druge
u kontekstu ratnika. Referirao se na radove
J. S. Russela i N. Fischera, a kao jedan od
primjera koristi i slučaj skijaša Ivice Koste-
lića. Izlaganje »Rat kao ekonomijom uprav-
ljan intencionalni čin u epohi mira« održala
je Dafne Vidanec (Veleučilište Baltazar u
Zaprešiću). Naglasak je stavila na važnost
sagledavanja rata unutar socio-političkog
konteksta iz što više perspektiva tako da bi
se moglo doći do objektivnije slike i boljeg
Filozofski život
razumijevanja uzroka i okolnosti pojedinog
sukoba. Također je postavljeno pitanje mo-
gućnosti ostvarivanja trajnog mira, naročito
ako se uzme u obzir činjenica da je 20. stolje-
će obilježeno s dva svjetska rata i preko 150
»manjih« ratova, od kojih mnogi i danas traju.
Tematikom važnosti sagledavanja konteksta i
»šire slike« u razumijevanju ranih sukoba, u
svom se izlaganju »Globalno ratište i glasovi
iz pustinje«, ujedno posljednjem regularnom
izlaganju skupa, bavio i Sead Alić sa Sveuči-
lišnog centra Koprivnica. On je dodatno pro-
dubio problematiku masovnih medija i njihov
utjecaj na ratove danas. Istaknuo je dodatan
aspekt te problematike – generiranje zaluđe-
nosti ratom, ideološku manipulaciju i ratnu
propagandu. Također se kritički osvrnuo i na
koncept »rata za demokraciju«. Naglasio je
važnost medijske dimenzije te važnost propi-
tivanja mogućnosti mehanizama sprečavanja
propagiranja ratova kroz medije.
Završno predavanje skupa održao je Goran
Sunajko (Leksikografski zavod »Miroslav
Krleža«). Naslovio je izlaganje »Rat i mir:
prijatelj–neprijatelj« te se obrušio na raspra-
vu između real-misli i utopizma kroz prizmu
političke volje, naime koja se na različite na-
čine vodila tijekom simpozija, prvenstveno
iz pozicije tradicije zapadne filozofske misli
koja za bit uvijek uzima suprotstavljanje.
Zainteresiran je li bitak po sebi moguć bez
pred-mišljenja ili pred-očenja Drugog kojeg
se može razumjeti ili kao omogućenje za seb­
stvo ili kao suprotnost sebstvu (neprijatelja),
pozicije je pokušao prevladati Adornovom
negativnom dijalektikom i Levinasovom te
Ricœurovom ontologijom Drugog, no kon-
cepcije Carl Schmitta učinile su se Sunajku
značajno plauzibilnijima. U njima se nalazi
koncipirana nemogućnost dokidanja moguć-
nosti rata i uspostave trajnog mira, što je Su-
najko u određenom smislu istaknuo kao vje-
rojatno gotovo pitanje.
Gledano u cjelini, simpozij je bio solidno
popraćen, uz mnoštvo polemizacije između
gostiju i sudionika, studenata i znanstvenika,
a mnoga od izlaganja trebala bi se tijekom
iduće godine pojaviti u formi znanstvenih
priloga dostupnih na uvid akademskoj i široj
javnosti.
Mišel Androić
David Martić
Luka Perušić
Maja Vejić
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 811
Simpozij »Slika i anti-slika. Julije
Knifer i problem reprezentacije«
Centra za vizualne studije organizirao je 8. i
9. prosinca simpozij »Slika i anti-slika. Juli-
je Knifer i problem reprezentacije« u galeri-
ji Lauba, u mističnom ambijentu gotovo do
posljednjeg mjesta ispunjene konferencijske
dvorane. Simpozij je održan u sklopu znan-
stvenog projekta istraživanja koje ima za cilj
promotriti Kniferov opus iz kritičkog rakursa
različitih humanističkih i društvenih discipli­
na da bi se pokušalo doprijeti do značenja
meandra neovisno o konkretnim formalnim
izvedbama i aktualnim epistemološkim ute-
meljenjima.
Simpozij je bio tematski podijeljen na šest
sesija, a u sklopu prve teme, naslovljene
»Meandar kao filozofija (slike)«, službeno je
otvoren filozofsko-umjetničkim diskursom
Žarka Paića sa Sveučilišta u Zagrebu. Izla-
ganjem »Ako jezik više ne govori… Aporije
konceptualne slike« Paić je nastojao pokaza-
ti da se pri slučaju konceptualne slike Julija
Knifera otvara bitan problem nestanka jezika
iz horizonta slike kao znaka za predmetnost/
nepredmetnost te je pritom postavio pitanje:
ako jezik više ne govori, što preostaje? Paić
kreće filozofskim postavkama 20. stoljeća,
ponajprije Heideggerovim čuvenim obratom
od uma k jeziku ili iz mišljenja o bitku k pi-
tanjima samoga kazivanja na bitak. Dotični
obrat obuhvaća pokušaj da se bitak u cjelini
i kao takav misli polazeći od jezika svede-
noga na »elementarne čestice« kazivanja, a
kada jezik postaje uvjet mogućnosti filozofije
uopće, zboreći s Wittgensteinom iz Filozof­
skih istraživanja, tada je problem mišljenja
zapravo problem onoga što jezik sam za sebe
mora govoriti. Međutim, služeći se parafra-
zom Rortyjeva iskaza o samozavaravajućem
pokušaju razuma, Paić uočava aporiju u vidu
činjenice da jezik ne govori sam od sebe, od-
nosno da ne iskazuje više ono što još govori
upravo zato što mu je to »ukrala« tehnosfe-
ra. Paić zaključuje da, kao što se metafizika
uma naposljetku svodi na pitanje ima li Boga
izvan logičko-analitičkog načina mišljenja
samoga jezika, tako se i »lingvistički obrat«
svodi na pitanje o granicama jezika kao gra-
nicama – ne više svijeta, kako je to mislio
Wittgenstein u Tractatusu – već je u doba
tehnosfere pravi problem filozofije, umjetno-
sti i znanosti jedino »bit« života. A time je,
tvrdi Paić, već nagoviješteno zašto ni koncep-
tualna niti post-konceptualna umjetnost ne
mogu ponuditi rješenje izlaza iz začaranoga
kruga računanja–planiranja–konstrukcije kao
izvedbe–postava–ideje suvremene umjetnosti
u njezinome sklopu performativno-instalacij-
sko-konceptualnoga obrata, dok jezik samo
Filozofski život
opisuje ono što se događa pritom ne razotkri­
vajući »bit« događaja, a otuda se njime samo
ukazuje na značenja promjene stanja, a ne
na postojanost bitka. Paić naglašava da se,
kada se mijenja struktura onoga što nazivamo
»bit« života, nalazimo u situaciji konstrukci-
je tehno-poetičkoga karaktera tehno-znanosti
spram zbilje, a takav obrat zahtijeva preobraz­
bu jezika u pragmatičko uputstvo za djelova-
nje. Namjesto kazivanja jezika, na djelu se
događa pokazivanje slike vizualiziranjem sta-
nja događanja. Je li mislio na svečani aletheia
moment koji izlazi na pijedestal jave?
Sesiju je nastavio Aleksandar Mijatović sa
Sveučilišta u Rijeci izlaganjem »Realizam
bez stvarnosti. Linija i granica u Meandrima
Julija Knifera«, u kojem se izlagač usmjerio
na odnos između problema mjesta, prostora i
granica reprezentacije koje postavljaju Knife-
rovi Meandri i problematičnoga odnosa izme-
đu granice i ograničenja u Kantovoj kritičkoj
filozofiji. Mijatović se pitao predstavljaju li
Meandri granicu ili ograničenje reprezentacije
te istražuju li oni granicu ili ograničenje slike.
Predložio je tezu da ambivalencija Meandara
između ograničenja i granice ima svoj korelat
u raspravi između J. Derridaa i G. Agambena
o naravi pregrade (la barriera) između ozna-
čitelja i označenog te se u tom smislu redukci-
onizam i minimalizam Meandara ne zadržava
na lišavanju slike njezine figurativne dimen-
zije, već oni tvore neoznačivu vezu (synapsis)
ili »nevidljivu artikulaciju« (Agamben) izme-
đu označitelja i označenoga, odnosno slike i
predmeta. Utoliko se Meandri ne usmjeravaju
na neprikazivost jer bi tom antimimetičkom
gestom ostali zatvoreni u mimetičkom krugu
riječi/slike predmeta. Oni, naprotiv, postaju
sama forma prikazivanja. Dotičnom misao-
nom putanjom Mijatović je otvorio tri linije
rasprave: o neprikazivanom (postmoderna), o
nespoznatljivom (anti-esencijalizam filozofi-
je 20. stoljeća) te o lišenosti predmeta (tradi-
cija apstraktnog slikarstva).
Prvi tematski blok zaključuje Nikola Dedić sa
Sveučilišta u Beogradu izlaganjem »Moder-
nizam i skepticizam. Julije Knifer u kontekstu
Wittgensteinove teorije jezika«, tijekom ko-
jeg navodi da je skepticizam stanje »izvan«
kriterija jezika kao intersocijalne kategorije,
to jest stanje odvojenosti od svijeta i drugih
ljudi, odnosno stanje privatnosti (Wittgen-
steinovim riječima stanje »privatnog jezika«
i »metafizičke izolacije«). Skepticizam je in-
herentan modernističkom umjetničkom djelu
i radu jer modernističko slikarstvo ili skulptu-
ra pokazuju da više nema stabilnih kriterija
na osnovu kojih je moguće misliti određeni
objekt kao umjetničko djelo, što znači, umjes­
to sa stabilnim konvencijama (kriterijima)
tradicionalne umjetnosti, modernistički autor
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 812
ove kriterije, odnosno medij svog umjetnič-
kog rada, pronalazi ispočetka, krećući s nule,
a dotično stanje Knifer najbolje izražava rije-
čima: »Prije nego što počnem slikati, mogu
danima stajati pred bijelom površinom, gle-
dati je i misliti: ako sada počneš nema povrat-
ka. I tada me oblije znoj, to je nešto kao bolest
znojenja pred praznom bijelom površinom.«
Cilj Dedićeva izlaganja nalazio se u analizi
Kniferova slikarstva u skladu s postavkama
Wittgensteinove teorije jezika, a osnovna teza
je da ovakvo slikarstvo nastaje unutar dija-
lektike između skepticizma, dakle privatnog
jezika i transcendencije, odnosno nadilaženja
tog istog skepticizma.
Drugi temat, naslovljen »Politika, ideologija
i transcendencija slike«, uslijedio je nakon
kratke pauze za zakusku, unutar kojega je
prvo izlaganje održao Andrej Mirčev sa Sve-
učilišta u Osijeku pod naslovom »Re-politizi-
rati Knifera? Institucionalno-kritički i biopo-
litički aspekti«. Mirčev je uspostavio kut za
promatranje političkog aspekta stvaralaštva
Julija Knifera. U pismu Jugoslavenskoj aka-
demiji znanosti i umjetnosti Knifer predlaže
– satirički, ali znakovito – osnivanje jednog
»sabirnog odbora za prijem dezidentiteti-
ziranih sudbina«. Moguće je s ovog mjesta
ukazati na opću teškoću moderne, naime od-
sustvo transcendentnog doma kojemu bi se,
poput epskog junaka, uvijek vraćali. Mirčev
smatra da se, ako se želi razumjeti, iz cjeline
Kniferova stvaralačkog doprinosa politička
dimenzija nikako ne bi smjela isključiti, a
ovdje anticipira i dva izlaganja koja slijede,
a bavit će se subjektivnošću iz optike Knife-
rova djela.
Predavanje »Intimnost, repetitivnost i zavo­
đenje. Čitanje Knifera u perspektivi Sennetta
i Baudrillarda« izložila je Ines Lukin sa Sve-
učilišta Borås u Švedskoj. Lukin je ispitivala
vezu čovjeka i umjetnika, vođena Kniferovim
stavom da prvo stvara djelo kao čovjek, a
onda kao umjetnik, što se na površini može
smatrati paradoksalnim, uzimajući u obzir
nivo apstrakcije s kojim se suočavamo kad
analiziramo Kniferovo djelo. Isto tako Lu-
kin je postavila pitanje odnosa intimnosti
(koje primarno vidi u dijalektici s osobnim)
i repetitivnosti, gdje je pokušala ukinuti kako
novinu kao autentičan moment umjetničkog
djela tako i vremensku susljednost u analizi
i pristupu umjetnosti. Repetitivnost u ovom
smislu ima svoj ritam, s onu stranu tradicio-
nalne metafizičke kategorije susljednosti. Go-
tovo je ničeanski ovdje, u bljesku, u jednom
potezu shvaćeno Kniferovo djelo kao izboj
ideje ponavljane da bi se na sebe usložnjava-
la i tako izdizala u jasnoći onoga što ta ideja
komunicira.
Filozofski život
Zadnje predavanje drugog temata prvog dana
dopalo je Sonju Briski Uzelac sa Sveučilišta u
Rijeci. »Slojevi subjekta. Kniferova strategija
palimpsesta« tematski je nastavak prethodnog
izlaganja, a dodatno rasvjetljava ovaj odmak
od susljednosti i ističe prilaženje prostornom
su-postavljanju. Također, raskriva jedan tip
modernističkog stila koji se pokazuje u Kni-
fera, kojega je značajan aspekt, a pokazuje se
kao »kriza vjere u napredak«. Linearni napre-
dak se upravo odbija direktno u Kniferovom
djelu. Uzelac tu vidi »racionalnu dosljednost
kao i aspekte ludičke i nomadske strategije«.
Ukoliko bismo se trebali angažirati u izlaga-
nje konzultirajući modernu teoriju, utoliko
se Kniferov rad ovdje može promotriti i kao
karikiranje stila, potpisa, to jest onog »auten-
tičnog« umjetničkog djela, ujedno direktno i
metaforički.
Ernest Ženko sa Sveučilišta u Kopru otvo-
rio je treći temat »Nove paradigme gestual-
nosti« predavanjem »Između apstraktnog i
konkretnog. Kniferov Meandar kao potpis«.
U njemu Ženko razmatra odnos osjetilnog i
konceptualnog, odnosno između individual-
nog i općeg, e da bi učinio distinkciju između
tradicionalnog slikarstva koje vidi u onom
individualnom, i apstraktnog slikarstva koje
shvaća onim što »stvara značenja u sferi kon-
ceptualnog i općeg«. Ovim putem, kaže Žen-
ko, slikarstvo postaje anti-slikarstvo. Ambici-
ja izlaganja bila je izokrenuti ovo shvaćanje
tako da bi se apstraktno slikarstvo premjestilo
u ono konkretno, dok bi se tipične reprezen-
tacije utvrdile u onom općem. Ipak, na kraju
će Ženko dekonstruirati ovu distinkciju uopće
isticanjem kategorije potpisa gdje se distink-
cija briše i otvara se jedan novi problem.
U predavanju »Slika koja traje. Izvedba, tem-
poralnost i gestualnost tijela kao slike« Lau-
ra Potrović s pariškog Sveučilišta Sorbonne
Nouvelle bavila se pitanjima umjetničke
produkcije i recepcije umjetničkog djela iz
optike analize temporalnosti Kniferova dje-
la. Istaknuta pitanja koje je Potrović izložila
dotakla su se slike kao pokretu koji umjetnik
čini dok slika jedan meandar, realnog trajanja
slike, kao i recepcije pojedine slike Meandra.
Mogli bismo slobodno uvesti Heideggerovu
verziju djela kao onog iz-djelovanog da bi-
smo naslutili smjer u kojem nas je Potrović
svojim izlaganjem htjela odvesti.
Zadnje predavanje dana pripalo je Mirjani
Klepić iz Centra za vizualne studije u Zagre-
bu. Klepić je predstavila temu »Autentičnost,
(re)produkcija, ritual. Meandar kao forma
egzistencije« u kojemu promatra dodatne
specifičnosti stilskog izlaska-u-djelo Julija
Knifera. Ona govori o tome kako nije uput-
no govoriti o autentičnosti jer tu nailazimo na
beskonačnost problema. Radije se posvećuje
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 813
isticanju dimenzije ponavljanja kao jednog
oblika slobode građenog u apsurdu tog po-
navljanja, kao što ističe i jedno onemoguće-
nje (re)produkcije ovog tipa djela koje se već
(re)producira u privid beskonačnosti, da bi
uputio, iskazano kao parafraza vječnog vra­
ćanja istog, na ono sada koje je uvijek prisut-
no, a koje ne trpi metafizičku razmetačinu.
Nakon dijela programa u kojemu su posjetite-
lji mogli poslušati predavanja gostiju pozva-
nih na simpozij u funkciji izlagača, program
je predvidio predstavljanje zbornika »Osijek
Kniferu« Umjetničke akademije u Osijeku.
Na predstavljanju zbornika sudjelovali su
Karmela Puljiz, Hrvoje Duvnjak i Helena Sab­
lić Tomić. Time je zaključen prvi dan simpo-
zija.
Drugi dan simpozija otvoren je sesijom »Kri-
tički diskursi 20. stoljeća«. Na prvom jutar-
njem izlaganju Silva Kalčić sa Sveučilišta
u Zagrebu govorila je o ritmičkoj dimenziji
Kniferove umjetnosti, gdje se korištenjem
ne-boja crne i bijele ostvaruje tip bezbojne
dinamike, najavljujući pritom i raspravu o
anti-slici nešto kasnije. Kalčić se može pri-
pisati neprikladne brzine izvođenja kompleks­
ne teme, ambiciozno predstavljene u sažetku
tema simpozija. »Ja sam Ništa«, vidi Kalčić
porukom Julija Knifera ako se recipijent u
analizi drzne na predstavljenu poziciju koja
bi odrekla značenjsku (slikovnu) dimenziju
slici. Osim toga, Kalčić je u izlaganju ista-
knula i kategoriju radikalne volje, gdje bismo
se morali vratiti na ravan metafizike, e da bi-
smo shvatili i aspekt predložene ustrajnosti
volje u vremenskoj su-sljednosti. Posebno
je istaknula jedan Francastelov citat, također
prisutan u sažetku, kojim bi se mogla sumirati
bit: »Dosad je oblik uvijek nicao iz mirova-
nja, odsad on se rađa isto tako i iz kretanja. I
nije više ravnoteža obavezno pravilo prirodne
organizacije, ili organizacije koju je stvorila
umjetnost ili tehnika.«
Feđa Gavrilović, predstavnik Art Magazi-
na Kontura iz Zagreba, također je govorio
o ritmu Meandra izlaganjem naslovljenom
»Od kompozicije do Meandra« kao i o pri-
kladnosti imena ‘Meandar’, u čemu je riječ
prvenstveno o antičkom ornamentu poznatom
iz geometrijskog razdoblja grčke umjetnosti.
Apsolutnim ritmom vidi monotoniju, a tu bi-
smo mogli naći onu esenciju radikalne volje
na koju je ukazala prethodna izlagačica. Taj
ritam, koji se nužno mora naglašavati kada je
riječ o meandričnoj formi, ponovno Knifero-
vim riječima, »čija funkcija nije ni filozofska,
ni pikturalna, a još manje je dekorativna«,
može se promatrati kao esencija ornamenta.
I u ovom smo izlaganju mogli su-tražiti ono
nepromjenjivo umjetničkog stvaralaštva Juli-
ja Knifera kao i umjetnosti općenito, u »drev-
Filozofski život
nom smislu«, kako je naglasio Gavrilović,
nastojeći usustaviti Knifera u drevne tokove
likovne umjetnosti i ukazati na moguće po-
veznice njegova opusa s linijom modernizma
koja se poziva na prastare tradicije.
»Na rubu modernizma. Kniferovo slikarstvo
između vizualne činjenice i životnog stava«
naslov je kojim je Nadja Gnamuši sa Sveuči-
lišta u Kopru ograničila svoje izlaganje. »Jed-
na od očitijih karakteristika slikarstva Julija
Knifera je opozicija (između crnog i bijelog,
vodoravnog i okomitog, granice i beskrajnos­
ti, plošnosti i optičke iluzije, prisutnosti i od-
sutnosti), što se najbolje očituje u njegovom
paradoksalnom terminu anti-slike«, naglasila
je Gnamuši, a unutar izlaganja navodi bitan
Kniferov citat: »Nastojao sam ostvariti mo-
notoni ritam minimalnim sredstvima i kon-
trastom«. Ne vidi li se već na ovom mjestu
središnje uporište kao ono oko kojeg je za-
mišljeno kruženje izlaganja predviđenima u
programu simpozija, onda ne idemo u pravom
smjeru. U prethodnim izlaganjima učestalo je
i značajno isticana ritmika i promjena paradig­
me stilske autentičnosti, a ovdje je dovedena
do svog vrhunca. Ponavljanje obrasca dove-
deno je Kniferovim djelovanjem do karikatu-
re, gdje se između obrasca i cjeline više ne
može »vidjeti« jasna razlika.
Temat »U proširenom polju umjetnosti« otvo-
rio je Marijan Krivak izlaganjem »Anti-slika
i anti-film. Julije Knifer i Mihovil Pansini
o slobodi u umjetnosti«. Njime je pokušao
dovesti u vezu neke od umjetničkih feno-
mena karakterističnih za (post)avangardnu
umjetnost u Hrvatskoj 60-ih godina prošlog
stoljeća, a problem je htio uspostaviti filozof-
ski. Ostave li se po strani filozofske dosjetke
koje je Krivak citirao, a koje se tiču filozofa
od Talesa do Heideggera, čime se odmaknuo
od predloženog fokusa, plauzibilna je bila
njegova teza o Meandru kao svijesti (kairos),
svojevrsnom izboju prije su-sljednosti, što
se uklopilo u neke od zaključaka prethodnih
izlagatelja. U drugom dijelu izlaganja Krivak
je zamislio predstaviti film o izložbi Knife-
rovih Meandara, autora Željka Radivoja, iz
2014. godine, koji nije polučio raspravom.
Tomislav Brlek sa Sveučilišta u Zagrebu
svoje je izlaganje nazvao »Riječi i stvari.
(Anti-)roman i (anti-)slika«, čime je sugeri-
rao Kniferove pretpostavke rada na temelju
modernističkih poetika kao što su tzv. écritu­
re blanche i nouveau roman. Dva je predmeta
pitanja povezao jer kao što je za odrednicu
anti-roman ključno razlikovanje od oblikov-
nih konvencija romana na način koji je roma-
neskno zanimljiv, a ne sama različitost nečega
što nije roman, tako i anti-slika nije bilo što
različito od slike, nego takvo djelo koje se
od konvencionalno shvaćene slike razlikuje
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 814
u slikarski poticajnome smislu – čime se to
shvaćanje nepovratno mijenja. Postavio je po-
jam anti-slika kao novu paradigmu slike, koja
shvaćanje cjeline onoga što bi slikom moglo
biti nepovratno mijenja. To ga je logičkom
nužnošću odvelo do pitanja o odnosima stila
i jezika, materijala i izvedbe itd. Zaključak je
ponovio već u sažetku dobro pogođenu tezu:
»Inovativna praksa ne ukida konstitutivne od-
like medija negacijom, nego ih upravo potvr-
đuje u dijalektičkom nadilaženju materijalnih
danosti.«
Zadnje predavanje drugog temata održala je
Irena Paulus sa Sveučilišta u Zagrebu. Cilj
njenog predavanja bilo je povezati glazbu
Igora Stravinskog s Meandrima Julija Kni-
fera. Kako navodi Paulus, Knifer sam navodi
Stravinskog kao jednog idola. Dodatno je, još
jednom, naglašen i moment praznine u mo-
notoniji ovog ritma pronađenog posredstvom
Knifera u slikarstvu, kao i kod Stravinskog u
domeni glazbene umjetnosti, njemu osebuj­
nim stilskim izlaskom u obliku glazbe. U
kontekst problema dobrodošao je bio i drugi
navedeni primjer – John Cage. Njegovi pozna­
ti eksperimenti s tišinom točno određenog tra-
janja još provociraju mišljenje granica umjet-
nosti na jednak način na koji to provociraju
Kniferovi Meandri.
Posljednju sesiju naslovljenu »Slikarstvo kao
‘teorija’ slike« započela je Katarina Rukavina
sa Sveučilišta u Rijeci. Izlaganje »Anti-sli-
ka kao koncept. Julije Knifer i samoukinuće
umjetnosti u filozofiji« objasnilo je kako se
pojam slike najčešće povezuje s Platonovom
teorijom oponašanja (mimesis), prema kojoj
umjetnost mora stvarnost prikazati onakvom
kakva jest ili je barem pokušati takvom pri-
kazati. Rukavina je navela da pojave ili stvari
oponašaju ideje i tako ih čine prisutnima (dru-
gim riječima, reprezentiraju ih), uz opasku
da je to ipak samo privid, odnosno da prave
stvarnosti u prikazu zapravo nema. Pri svo-
me se pojašnjavanju pozvala na Arthura C.
Dantoa koji iz pojmova ‘oponašanje’ i ‘po-
javnost’ izvodi pojam umjetnosti kao repre­
zentacije, gdje djelo mora posjedovati odnos
prema stvarnosti; također, Rukavina je nagla-
sila koncept Clementa Greenberga koji, kao
Dantoova suprotnost, proturječi Kniferovoj
umjetnosti (čiji je umjetnički čin središnji dio
njegovog slikarskog izričaja) te istaknula da
je Kniferov pojam anti-slike ideja, a ne oblik,
što je onda povezala s Hegelovim samoukinu-
ćem umjetnosti u vlastitoj filozofiji.
Sljedeće izlaganje, pod nazivom »Ekspozi-
cija i anti-slika. Od dekonstrukcije znaka do
ontologije vizualnog«, održao je Dario Vu-
ger sa Sveučilišta u Zagrebu. Izložio je svoju
kulturološko-dekonstrukcijsku interpretaciju
Kniferova Meandra koju je načinio uz pomoć
Filozofski život
Kniferovog pisanog naslijeđa. Vuger je po-
jašnjavao da meandar simbolizira denotaciju
umjetničke slike tako što konotira znak i auto-
ra, a onda uspostavlja odnos spram ontologije
ne-slike. Knifer je, kako tvrdi Vuger, usmje-
ren prema radikalnoj volji ekspozicije, koja je
inherentna pojmu i slike i anti-slike. Meandar
je, prema njegovu tumačenju, nemirna točka
izvan mainstreama koja stvara nova mišljenja
o slikarstvu, vizualnom, virtualnom i digital-
nom. Vuger je zaključio da Kniferova djela
naprosto prikazuju njegova mišljenja.
Izlaganje pod nazivom »Očevidni identitet
slike. Supremacija i morfe kod Julija Kni-
fera« održala je Nataša Lah sa Sveučilišta u
Rijeci. Lah pojašnjava kako pojmove ‘slika’
i ‘identitet slike’ Knifer primjenjuje u mean-
driranju te da pojmovi ‘anti-slika’ i ‘slika bez
identiteta’ nisu sukladni s Kniferovim dje-
lom. Prema njoj je slika polje reprezentacije,
a identitet je naprosto vizualni prikaz onoga
što se reprezentira. Svoje izlaganje temelji na
formi (morfe) meandara i meandriranja, bez
da se osvrće na njihovu funkciju te povlači
paralelu između Maljeviča i Knifera. Lah je
tvrdila da Knifer uspijeva postići najviši stu-
panj autorske subjektivnosti, pri čemu je nje-
govo meandriranje pokazatelj njegove težnje
prema materijalizaciji. Predavačica zaključuje
da Knifer u svome radu reprezentira vidljive
forme i njihova izvlačenja iz konteksta.
Posljednje predavanje ovoga simpozija odr-
žao je Krešimir Purgar iz Centra za vizualne
studije Sveučilišta u Zagrebu, pod nazivom
»Znak radikalne drugosti. Julije Knifer i on-
tologija apsolutne slike«. Purgar pojam apso­
lutne slike u Kniferovom stvaralaštvu tumači
kroz teorije Charlesa Peircea i Martina Seela,
pojašnjavajući usput pojam ikoničkog znaka
koji je važan dio Peirceove semiotičke teorije.
Purgar napominje da je ikonički znak vezan
uz ono što predstavlja i uvijek je na određen
način prilagođen mediju u kojemu se pojav-
ljuje, međutim, prema Peirceovoj teoriji iko-
nički znak može biti toliko sličan onome što
predstavlja da razlika između njih može ne-
stati – u tom slučaju, za ontologiju slike, ali i
slikovnog znaka, presudan je problem odnosa
slike i znaka. S druge strane, za Seela je pak to
razlikovanje nužna instanca, a svako figurira-
nje u slici je samo izvrstan dodatak. Konačno,
kao opoziciju svim prethodnim izlaganjima,
Purgar tvrdi da su meandri zapravo apsolutne
slike jer ne ostvaruju dodatno postignuće, već
prikazuju samo sebe – one su znakovi vlastite
apsolutne slikovitosti i nikada ne dovode u
pitanje vlastitu vidljivost.
Simpozij je bio dobro posjećen uz solidnu
aktivnost posjetitelja, na temelju čega bi se
moglo ustanoviti da je na skupu izgovoreno
i zaključeno uvelike sve relevantno za Kni-
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 815
ferovo stvaralaštvo. To je, dakako, poziv na
daljnju kritiku i analizu pozicija koje još nisu
pronašle usuglašeno mjesto.
Luka Janeš
Ivana Kovačić
Roni Rengel
Tribina »Bioetika:
Pitanja života i smrti«
Dana 14. prosinca 2015. u Knjižnici i čitaoni-
ci Bogdana Ogrizovića održana je tribina pod
nazivom »Bioetika: Pitanja života i smrti«.
Moderator je bio Kristijan Vujičić, a gosti su
bili Hrvoje Jurić i Marija Selak, oboje s Od-
sjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sve-
učilišta u Zagrebu. Tribina je bila zamišljena
kao pokušaj sažetog i jasnog odgovora na
pitanje što je bioetika, kako je nastala i kako
se razvijala, a raspravljalo se i o doprinosu
bioetike ekologiji, čovjeku i životinjama, da
bi se na kraju predavanja dao kratak osvrt na
situaciju u Hrvatskoj i regiji.
Nakon uvodnih riječi, raspravu je započeo Ju-
rić pokušavši definirati pojam bioetike, napo-
minjući da se već sama etika često pogrešno
smatra običnim propisom pravila koji je ne-
pogrešiv, stoga je bilo potrebno uvesti bioeti-
ku jer ona posebnu pažnju poklanja moralnim
pitanjima ljudske tjelesnosti i odnosu prema
ne-ljudskim živim bićima, pri čemu je poto-
nje novost u odnosu na etiku. On navodi da
bioetika nije samo filozofska disciplina nego
je multidisciplinarna i pluriperspektivna.
Na ovaj zaključak nadovezala se Selak, upu-
ćujući na to da je važno imati činjenični okvir,
stoga je navela da je razvoj bioetike započeo
1962. godine u Seattleu kada je osnovan prvi
Etički komitet (tzv. »Božji komitet«). Tako-
đer, spomenula je i podatak o tome da je bio­
etika svoj razvoj u Americi nastavila 70-ih go-
dina, a oko 2000. godine i u Europi. Na to se
Jurić nadovezao ističući da se već dvadesetih
godina 20. stoljeća govorilo o bioetici i to na
način ljudskog odnosa prema biljkama i živo-
tinjama, kakav ima namjeru ljude osvijestiti i
senzibilizirati o važnosti ne-ljudskog svijeta.
Oboje su se složili oko stava da bioetika nije
stvar samo promišljanja već i djelovanja.
Selak je tematiziranje proširila govoreći o
tome kako je čovjek shvaćanje prirode pro-
širio na sebe te je postao objektom vlastitih
intervencija. Jurić je ukratko pojasnio i pita-
nje bioetike u Hrvatskoj i regiji. Prema nje-
Filozofski život
govom mišljenju, situacija je solidna jer na
svim sveučilištima postoje ljudi koji se bave
bioetičkom problematikom, uz čestu suradnju
s internacionalnim znanstvenicima. Govorio
je i o tome kako je u hrvatskoj bioetici nastao
koncept integrativne bioetike, u sklopu čega
je, kao posljedica bujanja bioetike u Hrvat-
skoj, krajem 2014. godine osnovan Znanstve-
ni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku
unutar kojega studenti imaju priliku sudjelo-
vati u radu s profesorima i znanstvenicima.
Selak je, uz priču o nastanku bioetike, spome-
nula i jedno bitno bioetičko pitanje s obzirom
na činjenicu da je čovjek nastao iz prirode, a
to je pitanje tehnoznanstvenih intervencija u
ljudsku prirodu i prirodu općenito – nabraja-
jući primjere – od biotehnološkog poboljšanja
čovjeka (npr. kognitivno, emotivno, fizičko,
moralno i sl.) do proizvodnje GM hrane.
Privodeći tribinu kraju, Jurić je zaključio da se
bioetiku ne smije reducirati na goruće proble­
me, već treba obuhvatiti sve situacije gdje
život i smrt dolaze u pitanje te smatra da je
potrebno ljude poučavati bioetici. Vjeruje da
će biocentrizam jednoga dana postati vladaju-
ći svjetonazor, osobito kada ljudi prepoznaju
kakva pitanja treba postavljati. S time u vidu,
tema tribine privukla je prilično velik broj lju-
di i povukla nekoliko zanimljivih pitanja od
strane publike, stoga se preporuča nastaviti
predavati i raspravljati o ovakvim temama.
Ivana Kovačić
Tribina »Životinjski život i ljudski
zakoni«
Dana 15. prosinca 2015. godine u Knjižnici
i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu
održana je četvrta tribina iz ciklusa »Oslo-
bođenje životinja« pod nazivom »Životinj-
ski život i ljudski zakoni«. Autor i voditelj
ciklusa tribina je Robert Međugorac, a gosti
ove tribine bili su Hrvoje Jurić s Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Tomislav
Krznar s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. Tribina je započela glazbenom
izvedbom J. Weissovog Concerta sa stav-
cima Grave – Allegro – Vivace i stavkom
»Berceuse« iz G. Fauréove suite Dolly, pre-
ma interpretaciji učenika srednje glazbene
škole Pavla Markovca u Zagrebu, u sastavu
Mislava Pečnika (gitara), Antonia Kolovrata
(gitara) i Lucije Štivčević (gitara), koji su
pod mentorstvom prof. Xhevdeta Sahatxhije
u 2015. godini osvojili prvo mjesto državnog
natjecanja komornog sastava 2. kategorije u
disciplini trija.
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 816
Nakon glazbene izvedbe i kratkog obraćanja
u kojem je Međugorac istaknuo antropocen-
trizam kao prvu problematičnu točku ljudskih
zakona spram životinja, Jurić je upozorio da
naslov »Životinjski život i ljudski zakoni« su-
gerira skriveno temeljno pitanje odnosa ljudi
prema neljudskim živim bićima. Napomenuo
je da je odnos čovjeka prema životinjama u
prošlosti bio bitno drugačiji, odnosno bio je
izravan, te kako danas takvog odnosa nema
jer je, osim u slučaju držanja kućnih ljubi-
maca, došlo do depersonalizacije. Sljedeći
problem je, prema Juriću, to što ljudi danas
ne poznaju svoju hranu. Točnije, poznaju
samo konačan proizvod, ali ne i sam proces
proizvodnje. Smatra da je danas, usprkos na-
pretku, situacija i dalje loša jer s jedne strane
postoji masivno nasilje, a s druge strane rav-
nodušnost. Ironično je komentirao sintagme
»humano klanje« i »lovstvo kao zaštita pri-
rode«, ističući da je nemoguće spojiti huma-
nost s ubojstvom. Životinje su, među ostalim,
postale potpuno podređene čovjeku njego-
vim apsolutnim zadiranjem u prirodu, a on
ih, kako Jurić ističe, iskorištava unutar četiri
područja: prehrane, odijevanja, znanstvenog
istraživanja i zabave.
Nadalje, govoreći o ljudskim zakonima s ob-
zirom na životinje u Hrvatskoj, Jurić je naveo
kako je lov, koji je još uvijek legalan, jedna
potpuno besmislena djelatnost bez argumena-
ta. Oštro je osudio nove stavke Zakona, poput
lova lukom i strijelom te ubijanje pasa i mača-
ka na terenu lovišta, uz komentar kako iza tih
izmjena stoje sumnjivi, međusobno povezani
ekonomski interesi, odnosno investitori, lo-
vački lobi i političari. Jurić je dalje naveo da
je lov samo fantazija o totalnoj kontroli nad
(tuđim) životima i da zakoni, koji bi trebali
omogućavati barem minimalnu razinu mora-
la, ne bi smjeli dopuštati takav »sport«. Kao
dobru stvar jedino je istaknuo činjenicu da
pravna regulacija životinjskih prava postoji
već duže vrijeme. Točnije, godine 1999. do-
nesen je Zakon o dobrobiti životinja, a 2006.
je donesen Zakon o zaštiti životinja, pri čemu
kao problem navodi to što zakon ustvari ne
zagovara dobrobit, već samo deklarira zaštitu
životinja. Nadalje, središnji problem toga za-
kona Jurić vidi već u samom uvodnom dije­lu
Zakona u kojemu ne postoji točna formula-
cija; konkretnije, lov i ribolov su dopušteni
iako su ubojstvo, stoga Jurić predlaže zakon
koji uključuje i zabranu lova i ribolova jer će
se ljudi, smatra on, na taj način maknuti od
uvriježene, a loše prakse.
Nakon Jurića, riječ je preuzeo Krznar koji već
u samom početku napominje da ne govori iz
uvjerenja, nego iz činjenica. Tako spominje
činjenicu da je životinjsko meso omogućilo
demografski rast, dok s druge strane industrij­
Filozofski život
ski uzgoj životinja opisuje kao instituciona-
lizirano nasilje. On smatra da bi bilo dobro
iznova definirati odnos čovjeka prema živo-
tinjama, a na Jurićevu izjavu da lov i lovstvo
nije jednostavno definirati, odgovara da je
lov jedan od najznačajnijih uzroka nastanka
čovjeka (prije toga on je bio samo životinja),
a ujedno je i učinkovit u regulaciji populacije
i kvalitete života pojedine populacije. Među-
tim, ako je lov u svrhu zabave, Krznar smatra
da taj razlog za lov nije etičan.
Nakon njihovih izlaganja, Međugorac je u
raspravu uključio i publiku koju je najviše
zanimalo ima li slučajeva u kojima Jurić odo-
brava lov i ubojstvo te kako bi Jurić i Krznar
zaustavili iskorištavanje životinja. Jurić je
odgovorio da zagovara umjeren lov, ali da
svejedno industriju mesa uspoređuje s nacis­
tičkim logorima koji su također nosili hranu
svojim zatvorenicima, a onda ih ubijali. Za-
tim je istaknuo da osuđuje svako narušavanje
dostojanstva, uključujući i onog biljaka, ali da
problem dolazi od prehrane koja je nužna za
opstanak. Slaže se s Krznarom pri tvrdnji da
ljudi moraju nastojati umanjiti količinu nasi-
lja bez obzira na to što nitko nije svetac i sa-
vršenstvo ne možemo dostići. Prema Juriću,
savršenstvu svejedno trebamo težiti. Smatra
da je bolje da činimo nasilje svjesni da je to
nasilje, nego da smo nesvjesni činjenica koje
stoje iza proizvodnje hrane koju jedemo,
odjeće koju nosimo i istraživanja koja pro-
vodimo, a najviše je razljućen činjenicom da
bez obzira na to što nikome ne bismo smjeli
oduzimati život, ne možemo to ne činiti jer
moramo preživjeti. Zaključno uz Jurićeve ri-
ječi, Krznar smatra da je bitna svjesna odluka
i da idealnog zakona nema.
Posjećenost je bila vrlo dobra, a zainteresira-
nost publike za ovako osjetljiva pitanja bila je
izuzetna te se može preporučiti da se nastavi s
javnim diskusijama o bioetičkim pitanjima na
temu ne-ljudskih živih bića.
Ivana Kovačić
Simpozij »Kultura – jedno i
mnoštvo«
Suradnjom Multikulture i Inmusic festiva-
la u sklopu programa »Multikulturalizam u
glazbi«, u srijedu 16. prosinca u dnevnom
prostoru Vintage Industrial Bara (»Kavez«)
održan je filozofski simpozij »Kultura – jed-
no i mnoštvo«. Tema simpozija bila je ana-
liza multikulturalnosti i kulturne raznolikosti
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA
140 God. 35 (2015) Sv. 4 (761–817) 817
povodom aktualne globalizacije i rastućih
migracija. Sudionici simpozija bili su dr. sc.
Petar Šegedin s Instituta za filozofiju, prof. dr.
sc. Igor Mikecin s Odsjeka za filozofiju Filo-
zofskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Goran
Kardaš, doc., s Odsjeka za indologiju Filozof-
skog fakulteta u Zagrebu. Koncept simpozija
osmišljen je tako da su svojim kratkim izla-
ganjima sudionici predstavljali različita odre-
đenja kulture i njenih aspekata, čime se otvar
put promišljanju multikulturalnosti.
U središte svog izlaganja Petar Šegedin posta-
vio je odnos kulture i politike. U ovom odnosu
sam život sebe oblikuje te se postavlja pitanje
koliko politika može sudjelovati u oblikovnoj
moći. Šegedin je u ovom kontekstu govorio
o državi kao mjestu kulture jer ona opstoji u
svezi jednog i mnoštva. Navodeći Nietzsche-
ovu volju za moć kao oblikujuću silu kulture
(daleko od svođenja kulture na dekorativnu
umjetnost) i uz njegovu kritiku malograđan-
ske kulture naposljetku je došao do Nietz-
scheova pojma ljubavi, dajući zaključak da
rast moći počiva na stvaralaštvu i dopuštanju
prisutnosti drugog.
Igor Mikecin usmjerio se na antičko znače-
nje pojma kulture, ukazujući na degradaciju
i sužavanje tog pojma kroz povijest, a koja je
postupno dovela kulturu u svezu s prirodom.
U svom izvornom značenju pojam kulture
bliži je pojmu duha. Zaboravljanje izvornog
pojma kulture (kao prvenstveno duhovnosti)
ujedno je ishodište problema multikultural-
Filozofski život
nosti. Daljnjim suženjem kultura se svela
isključivo na umjetnost, zatim na izjednača-
vanje s mentalitetom, da bi konačno došlo do
krajnje degradacije kulture kao načina dobrog
ponašanja. Nadalje, Mikecin je istaknuo da
je multikulturalnost izrazito moderna pojava
umnažanja kultura. Pojam multikulturalnosti
označava mnoštvenost kultura unutar jednog
društva što, smatra Mikecin, pokazuje pred-
nost kulture nad civilizacijom.
Goran Kardaš bavio se pitanjima identiteta
unutar multikulturalnosti. Što je to identitet?
Što je to razlika? Ovim pitanjima možemo
pristupiti putem modela predkognitivnog ra-
zumijevanja ili budističkog relacionog staja-
lišta. Predkognitivno razumijevanje definira
bivanje u identitetu kao biti samim sobom
određen, što je nužno uvijek u opreci spram
drugog. Tako je radikalna posljedica identite-
ta nepostojanje dijaloga. Budističko relacij-
sko stajalište zastupa nepostojanje identiteta
i razlike u supstancijalnom smislu. Razmatra-
jući multikulturalnost (drugi naspram ja) iz
perspektive budističkog relacionizma, Kardaš
upućuje da otvorenost prema drugom iziskuje
visoku razinu dekonstrukcije jastva.
Nakon izlaganja sudionika na red su došla
pitanja iz publike koja su ubrzo potakla ras­
pravu između Šegedina i Kardaša o dekon-
strukciji jastva, drugosti drugog te ispitivanju
kontekstualnog u definiranju kulture.
Lena Kuzmanović