SAŠA RADOVIĆ

RASPUKLI OBLACI
O DROGI,
ZA RODITELJE, UČITELJE, UČENIKE
I OSTALE...

2002.
Izdavač:

1
 SAŠA RADOVIĆ, dipl.ing.

Konzultant, psiholog:
BILJANA DELIĆ, prof.

Lektor:
NADA RADOVIĆ, prof.

Sufinancijeri programa:

METAL D.O.O. OPATIJA

HOTELI HALUDOVO D.D. MALINSKA

SADRŽAJ

2
Predgovor......................................................................
Državna hipokrizija.....................................................

PRVI DIO - ZNATIŽELJA

Opatijski joint...............................................................
Prvi joint........................................................................
Marihuana....................................................................
Za i protiv marihuane.................................................
Snifanje..........................................................................

DRUGI DIO - DVOSTRUKI ŽIVOT

Sanjin party..................................................................
Dvostruki život...........................................................
Party i trance...............................................................
Ecstasy..........................................................................

TREĆI DIO - PSIHIČKA OVISNOST

Sunčan, zimski dan u Puli.........................................
Stalno traženje euforije..............................................
LSD...............................................................................
Speed............................................................................
PCP.................................................................................
Gljive..............................................................................

3
 ČETVRTI DIO – FIZIČKA OVISNOST
Goran..............................................................................
Potpuna ovisnost..........................................................
Cocain.............................................................................
Heroin.............................................................................

PETI DIO
Novi moralni obrasci...................................................
Roditelji..........................................................................
Metadonska terapija....................................................
Tretman ibogainom......................................................
Kirurška metoda...........................................................
Komune..........................................................................
Harm reduction...........................................................
Narko korupcija............................................................
Narko država................................................................
Pogovor..........................................................................
Pojmovnik......................................................................
Bilješka o piscu..............................................................

4
Zahvaljujem svojoj kćerki Sanji na pomoći.

5
Ne zanima me hoću li biti bolestan...sutra! Ne zanima me hoću li
sutra biti prosjak, hoću li imati svoju obitelj, djecu...
Lijepo mi je danas, lijepo mi je sada, s krilima, u raspuklim
oblacima...

PREDGOVOR

Za ogromnu većinu onih koji su na ulasku u treći milenij

imali tridesetak ili više godina, riječ DROGA, označava nešto
strašno, užasno, slično najgoroj noćnoj mori. Droga je
babaroga čak i za one uspješne građane, poštovane očeve

6
porodica, koji redovito popuše dvije kutije skupih cigareta
dnevno i popiju nekoliko čaša vina. Droga je pojam za strah,
nešto nepoznato što razara duh i tijelo – i užasno je upravo
zato što je nepoznato i što se zbog toga ne možemo boriti.
Strahovi nas prate od najmanjih nogu: strah od mraka, strah
od vještica u mračnoj šumi, vilenjaka, kasnije od velikih,
zločestih dječaka na ulici, od zmija, pauka, strah od visine... I
mnogo kasnije, na kraju, strah od smrti.
Strahove se može pobijediti samo ako ih upoznamo. U većini
slučajeva to su iracionalni strahovi, koji lako nestaju
najobičnijim saznanjem. Većina od nas ne boji se više mraka,
pa ni vještica iz šume. No ima i onih strahova kojima je uzrok
zaista pravo zlo. Takve strahove moramo upoznati, boriti se
protiv njih i pobijediti ih. Tek tako možemo eliminirati ono
zlo u njima, ili to zlo barem umanjiti.
Droga, ili ono što se općenito podrazumijeva pod pojmom
droge, zaista je zlo. To je veliki problem potrošačkog društva,
s čvrstim uporištima u demokratskim, visokorazvijenim i
bogatim državama, kao i u relativno siromašnim,
tranzicijskim zemljama kakva je Hrvatska. Tom problemu
treba pristupiti racionalno, bez emocija i bez straha. Zato, u
samom pristupu, najprije moramo eliminirati strah, saznati,
ukazati, boriti se! Bilo bi naivno nadati se da možemo
potpuno iskorijeniti konzumiranje droga, ali sigurno je da
možemo ublažiti posljedice i smanjiti broj korisnika.
O drogama, o korištenju opojnih sredstava, o kupovini, o
ovisnosti, o prostoru u kojem se događa čitav jedan svijet
potpuno različit od konvencionalnoga, roditelji današnjih
učenika osnovnih i srednjih škola – ne znaju ništa! Ti različiti
svjetovi, pa i dijametralno oprečni interesi u skoro svim
sferama života, rezultiraju potpunim nerazumijevanjem.
Roditelji se brinu o nabavci udžbenika, o što boljoj marki
traperica i tenisica svojih sinova i kćeri, dok njihovi potomci
imaju sasvim drukčije preokupacije. Zato su i međusobni
razgovori unutar istih grupacija, dijalozi, sklop rečenica, pa i
sam jezik, specifični i drukčiji od onih drugih! Zato se često –
ne razumiju!

7
Ovo putovanje kroz tekstove Raspuklih oblaka služi
saznanju o temeljnim elementima tog različitog svijeta, sfere
izvan dohvata srednjeg, građanskog sloja ljudi koji svojim
radom zarađuju za mjesečne režije, hranu i školovanje svoje
djece. Svi znaju da se nekakvi zločesti dečki šuljaju oko škole
i nude «travu» ili «bombone», po vrlo prihvatljivim cijenama,
ali o prvim dimovima zajedničke cigarete dopunjene
marihuanom koja putuje od odlikaša do onog, pomalo
zaostalog, s prilagođenom nastavom – i roditelji i učitelji
znaju vrlo malo ili ništa! Statistike ukazuju da prođu tri do
četiri godine dok roditelji otkriju da im se dijete drogira. Ne
raspoznaju jednostavne znakove; na primjer, da je
bezrazložno smijanje i pretjerana sklonost slatkišima,
obilježje upotrebe marihuane. O cijeni jednog jointa, o
bijelom prahu speeda ili kristalićima metamfetamina, i o
papirnatim sličicama natopljenim mikrogramima spoja LSD-
a također znaju vrlo malo.
Ova knjiga napisana je za roditelje, učitelje i učenike, ali i za
sve one koji prate aktualne, društvene pojave. Starijima će
koristiti da steknu neka osnovna znanja, jer tek jedan od njih
pedesetak zna, na primjer, da marihuana i hašiš potječu od
iste biljke, ili koliko dugo drži «ferrari» (jedna od vrsta
ecstasya). Mlađima može koristiti, jer će upoznati neke
opasnosti za koje ne znaju, a misle da znaju. Vrlo malo
plesačica i plesača na partyijima zna da samo dva
«bombona», ukoliko sadrže PMA i ako se uzmu unutar
jednog sata - mogu prouzročiti smrt! Dobro znamo da se je
mnogo prejakih doza ili tragičnih završetaka zbog
nepoznatih kombinacija droga – dogodilo upravo zbog
neznanja.
A, može koristiti i pravim stručnjacima, jer oni često
zanemaruju ono obično u životu (gdje se može nabaviti
droga, zašto se uzima prvi puta, koliko mladi znaju o drogi
ili sl.) i ponekad previše sterilno prezentiraju previše stručnih
podataka.
Tekst je klasificiran postupno, po fazama, od prvog,
znatiželjnog dima jointa, preko palete; ecstasyija, speeda, LSD-

8
a i dr., do posljednje faze: cocaina, cracka i famozne igle horsa i
metadona. To je najuobičajeniji put, no mogući su i izuzeci,
nagli skok od marihuane na heroin, ili neka treća opcija.
Detaljnije je obrađen samo dio opojnih i halucinogenih
droga, odnosno samo one droge koje se danas najviše koriste
u Hrvatskoj. To je iznenađujuće mali broj vrsta u odnosu na
široku paletu narkotika u svijetu. Kratko su spomenute one
manje poznate droge i zato manje korištene. Nije naveden
veliki broj kombinacija droga, kao ni malo poznate droge,
nepoznate i nekorištene u našim krajevima.
Ne treba zaboraviti činjenicu da se razne neistine o
neškodljivosti droga vrlo lukavo lansiraju putem javnih
medija; tiska, telekomunikacija, Interneta..., jer se u miljeu
zatvorenih i ilegalnih mreža proizvođača i distributera – vrti
ogroman kapital. Proizvodnja i prodaja droge najunosniji je
posao svjetskog podzemlja i ujedno najorganiziraniji. Za
čitatelje ovih redova (osim za rijetke izuzetke!) bit će
frapantan podatak da je ukupna vrijednost trgovine drogama
u svijetu na prvom mjestu, u 2001. godini iznosila je nešto
više od 600 milijardi dolara. Vrijednost trgovine oružjem
nešto je manja, a tek na trećem mjestu je trgovina naftom (cca
530 milijardi dolara).
Neistine i poluistine vrlo su isplative u tom poslu, pa se u
narko marketing ulaže veliki novac. Programiranje rade
ekipe vrsnih, i zbog toga skupih stručnjaka, s jednim, jedinim
ciljem – prodati što više svojih proizvoda. Često se navode
izmišljena, povoljna izvješća navodno poznatih, a zapravo
nepostojećih instituta. Iz konteksta izvlače se dijelovi izjava
svjetski poznatih osoba (na primjer: nobelovac Julius
Axelrod, Richard Nixon, Russel, i dr.), i daju im se sasvim
drukčija tumačenja. Ogroman narko kapital uveden je u niti
svake države i diskretna, a učinkovita promidžba droga,
postala je dio naše svakodnevice.
Istine radi treba dodati, da legalni stupovi društva, odnosno
državne institucije, dobrim dijelom, posredno podržavaju
promet drogama. Preliberalni zakoni i propisi, neprovođenje
zakonskih normi, nedjelovanje represivnih mehanizama na

9
očiglednu trgovinu droge, kao i niz drugih pasivnih
postupaka vlasti – neprihvatljivi su za zdrav odgoj nacije.
U Petom dijelu ove knjige, kratkim osvrtima bit će dotaknute
vruće teme o korupciji, put Hrvatske prema narko državi,
sprege crnog kapitala i država, te globalni utjecaji prebogate
«nadsvjetske elite» na sve što se događa oko nas. Droga je u
samoj srži milijardskih transakcija, pranja novca i
korumpiranja vlada, te putem politike, posredno utječe na
sve odrednice našeg života. Ti tekstovi namijenjeni su onim
malo starijim čitateljima, sasvim mladi mogu ga preskočiti.
U knjizi nema strogo naučnih i stručnih tumačenja, kemijskih
formula i propisanih shema, jer se irealni svijet droga ne
može zatvoriti u granice racionalnog. U tom svijetu vladaju
zakoni, mjerila i svjetonazori drukčiji od civilizacijskih normi
«običnog» građanskog društva. Zato studije i raščlambe,
temeljene samo na naučnim faktima – nisu dovoljne.
Odbačena su mišljenja stručnjaka iz domena pedagogije (ova
je knjiga, probno s nepotpunim tekstom, tiskana u 100
primjeraka i podijeljena stručnjacima raznih profila), da u
obraćanju roditeljima treba ubaciti više «horrora» i uplašiti ih
zastrašujućim primjerima iz svijeta droga. To nije potrebno,
jer je prezentirana istina o drogama i više nego strašna.
Roditelji će u tekstovima koji slijede saznati da će njihovo
dijete, ukoliko postane ovisnik, imati kratak i potpuno
razoren život u psihičkom i fizičkom smislu. Doživjet će
bolne i stravične krize, živjet će u vječnom strahu da neće
moći nabaviti drogu. Bez zanimanja, radnih navika i
zaposlenja često će razmišljati o samoubojstvu, u 90%
slučajeva činit će kriminalna djela da dođe do droge, umrijet
će već u 35. godini (prosječni vijek narkomana!) - ili prije! O
šansama za potpuno izliječenje teško je govoriti, optimističke
prognoze su jedva 2% do 3%. A ako se i izvuče, ostat će
doživotno na marginama društva, urušenog zdravlja
(razorena jetra, pluća, hepatitis, AIDS i dr...). Ruke i noge
starih ovisnika pune su ružnih ožiljaka koji ostaju zauvijek,
potkožne gnojne rane od fiksanja često zahtijevaju kirurške
intervencije. Zubi narkomana truli su i ispadaju, jer heroin

10
anestezira bol, nema upozorenja kariesa i zubi se bezbolno
kvare. Kaotični život narkomana uključuje niske higijenske
standarde, lošu prehranu i prekomjerno uzimanje slastica.
Zbog hormonalnih poremećaja lice je puno bubuljica, ten siv.
Za starim ovisnikom (a, to su kasne dvadesete ili rane
tridesete godine života) samo su izgubljene godine
narkomanskog divljanja i ništa više. Ne zna raditi i ne može,
životarit će od socijalne pomoći. Može li gore???
Također je odbačeno mišljenje pedagoga da treba izbaciti
pojedine dijelovima knjige o uputama mladima o
opasnostima pri drogiranju – i zamijeniti ih
beskompromisnim kritikama drogiranja. Takve kritike
nemaju nikakvog smisla, osim što mogu biti
kontraproduktivne.
Formula koje propisuju postupke ili garantiraju uspjeh
također nema u ovoj knjizi. Egzaktne formule za uspjeh ne
postoje! Ono što je uspješno u jednom slučaju, ne mora
značiti da je i u drugom. Svatko mora odabrati svoj put, od
onih najmlađih, do takozvanih «zrelih» i starijih, ali svaki je
put s podacima i saznanjem, jasniji i bolji.

Inače je to «let gusaka po magli»!.

DRŽAVNA HIPOKRIZIJA

Prve droge naše rane mladosti, bez obzira na godine čitatelja,

nedvojbeno su cigarete i alkohol. S tim opojnim sredstvima
susrećemo se od najmlađih dana do danas. Duhanski dim
sastavni je dio naših života, prečesto već pri doručku u
roditeljskoj kući, kasnije tijekom radnog vremena,
popodnevnog druženja i pri večernjim izlascima. Alkohol je
također, konstantno prisutan u našem okružju. Čašicom ili
čašom, oštrijeg ili blažeg alkohola, ponudit ćemo gosta,
prijatelja ili poslovnog partnera. Praznički ili poslovni ručak
nezamisliv je bez aperitiva i dobrog vina. I uz običan ručak

11
uobičajeno je alkoholno piće. A duhanski dim i pare alkohola
obavijaju svaki, baš svaki, važniji događaj; tugovanja, veselja,
praznike, rođenja, vjenčanja – pa i pogrebe! Nemoguće je
zamisliti kavanu bez dima, ma kako dobra bila ventilacija.
Disco bez oblaka dima nije disco, djevojka bez cigarete nije
emancipirana – a muškarac bez čašice u ruci i cigarete u
ustima, nije baš pravi muškarac!
Naši roditelji, uglavnom, puše i piju, naši šefovi i direktori,
uglavnom puše i piju – pa zašto ne bi i mi? Iako znamo da je
to vrlo, vrlo štetno! I, glupo!
Ima li punoljetnih osamnaestogodišnjakinja koje nikad nisu
držale cigaretu u ruci i pokušavale uvlačiti duhanski dim u
pluća, ima li poluodraslih mladića koji nisu povraćali od
trovanja alkoholom, ili se bar nisu napili do besvijesti? Ima!
Statistike kažu da je postotak mlade populacije bez takvih
iskustava vrlo malen, svega 1-2% u gradskim sredinama.
Ozbiljnih studija i detaljnih statistika o ovisnicima ovih
najraširenijih droga – nema! Iako su duhan i alkohol daleko
najpogubnija opojna sredstva za svaku naciju i državu zbog
svoje raširenosti, ni jedan državni institut ne daje točne
podatke o postotku ovisnika o ovim drogama. Posebice je
opasan duhan, jer uzrokuje štete i onima koji ga ne
konzumiraju. Od takozvanog pasivnog pušenja, zakonske
norme štite nas samo deklarativno. Zaštita je samo fiktivna,
propisane novčane i disciplinske kazne – ne provode se!
Za te prve droge naše mladosti, «zrela» starija populacija,
političari, predsjednici i svi oni koji vode državu – tvrde da
nisu droge. Moćne korporacije, proizvođači duhanskih i
alkoholnih proizvoda, zaštićene su zakonskim normama.
Razlog je prozaičan, podmukao i nepošten. Država od
prodaje tih droga, odnosno od trovanja svojih podanika, ima
velike, milijardske koristi. O moralu i moralnim normama, u
ovom slučaju apsurdno je govoriti. Bogati državni
mehanizmi, stimuliranjem prodaje duhana i alkohola postaju
još bogatiji. Pri tome svjesno, zanemaruju činjenicu da je
samo od posljedica duhanskog dima, u posljednjih nekoliko
desetljeća umrlo u svijetu više milijuna ljudi. Smrtnost od

12
duhana neposredno i posredno veća je, nego od svih drugih
droga zajedno. Obzirom na činjenicu da je naša Hrvatska
mala zemlja, i naš udio je mali, kod nas umire «samo» cca
13.000 ljudi godišnje.
Alkohol je najraširenija droga u svijetu. Teško je pretpostaviti
debljinu nekog rječnika s imenima svih alkoholnih pića u
svijetu. A gorka je činjenica da godišnje u prometnim
nesrećama pod djelovanjem alkohola pogine blizu 400.000
ljudi u svijetu. To znači da zbog alkohola svake godine
nestane jedan veliki grad. Alkohol se konzumira na dva
načina; kao samostalan i kao najčešća kombinacija s drugim
drogama. Posebice je ova druga solucija opasna, jer veliki
broj mješavina raznih droga, napitaka i lijekova s alkoholom,
nije dovoljno istražen.
Duhan i alkohol u daljnjem tekstu nećemo posebno
obrađivati. Previše se o tim dvjema drogama govori i piše, a
premalo o onim drugim. Ali, ne može se zaobići žalosni
apsurd da su ta dva proizvoda, uzročnika bolesti i smrti,
zaštićena silom zakona.
Sve ostale poznate droge, odnosno proizvodnja tih droga i
trgovina - nezakonite su!!! Na primjeru alkohola i duhana,
država otvoreno iskazuje svoju hipokriziju. No, još je
opasnija ona druga, prikrivena državna hipokrizija
provučena kroz šumu vješto liberaliziranih zakona o
drogama. A najgore od svega zatvaranje je očiju pred
očiglednim prometom droga.
Hrvatska nije u tome nikakav izuzetak, uklapa se u
standarde tranzicijskih zemalja.

13
14
 PRVI DIO
ZNATIŽELJA

OPATIJSKI JOINT

Gledam grupicu mladića i djevojaka kako sjede u starom,

opatijskom parku, na zamračenom mjestu, smijulje se i sjede
vrlo blizu jedno drugome. Kresnuo je upaljač, mali je plamen
osvijetlio nasmiješena lica. Svi gledaju u jedan papirić. Čitaju
li nešto s tog papirića? Teško... Jedan mrvi cigaretu, stavlja
izmrvljeni duhan na papirić, drugi dodaje već smrvljene
zelene listove marihuane na duhan, treći dodaje još manji
karton uobličen u tuljak... Motaju joint! Pomoću papirića,
rizle, papira za zamotavanje duhana, duhan pomiješan s
travom oblikuju u dugu cigaretu, dodaju valjkasti karton -
filter, i joint je gotov. Ponovno mali plamen upaljača... Osjeća
se intenzivan miris zapaljenog cannabisa, biljke koja vrlo
uspješno raste u mediteranskoj klimi. Miris je opojan,
prodoran, lako prepoznatljiv svima koji ga jednom osjete.

15
Joint kruži od ruke do ruke, oni povlače duge dimove i
zadržavaju ih u plućima dugo, koliko god mogu. Nepisano
pravilo: tri dima i dodaj dalje!, funkcionira besprijekorno.
Šumovi bliskog mora razbijaju tišinu, uskoro je joint pri
kraju.
Čujem smijuljenje djevojke, razgovor postaje sve glasniji.
- Dobra je ova trava, osjećam kako mi se svaki dio tijela
polako opušta.
- He, he... Misliš da ima razlike?
- Kako da ne... Jednom sam pušila neku albansku, bila je
zakon! Pričali smo gluposti satima! I naravno, nakon toga se
ničega nismo sjećali...
- Da, baš je šteta što se ne možeš sjetiti o čemu se pričalo... A
baš su ti razgovori super!
- Jednom sam pušio neki skank, listovi su bili zeleni i imali
crvene točkice na vrhovima! Neki je tip to donio iz
Amsterdama... Ah, da mi je otići tamo! Sjeo bih u coffe shop i
ne bih izlazio dok ne probam sve što se nudi! Znaš da imaju
cjenike, kao kod nas u kafiću, lijepo ti piše: na primjer,
«Marokanska trava», pored toga cijena, od konobara dobiješ
već smotani joint s točno određenom količinom trave
unutra... Divota! I fino pušiš, i svi oko tebe...
- Ma znam... Fino je njima.
- I mirniji su, fino se napuše kad god im padne na pamet, ne
moraju tražiti veze s nekim dilerima i kupovati travu kao da
kupuju neku ozbiljnu drogu, sakrivati se po parkićima... A
vjerojatno je i jeftinije.
- Znaš li kako se kupuje trava u Italiji? (tamo je određena
količina marihuane zakonom dozvoljena, za osobnu
uporabu; op.a.) Odeš u park, tamo ti odmah netko priđe,
kaže ti «želiš kupiti trave»? obično je to neki Crnac, jedva ga
vidiš...
Smijeh ostatka grupice.
- «... ti kažeš, hoću, za 20.000 lira». On glasno kaže; «20.000», i
prođe pokraj tebe. Ostaneš začuđen, a onda ti iz drugog
smjera izleti drugi Crnac i turne ti u ruku količinu za taj

16
iznos... I dalje si začuđen, stiže treći, njemu moraš dati lovu...
I gotovo! Ludnica! Ideš dalje...
- Blago njima, mi se ovdje izmaltretiramo dok nađemo...
- Ma meni se ovo nebo čini nekako plavije...
- Ne, nije plavije, samo ima manje zvijezda!
- Mislite da su zvijezde zapravo tu da nama osvjetljavaju
nebo, ili smo i mi nekome zvijezde?
- Pa sigurno jesmo... Tko zna kako svijetlimo tamo nekim
svemircima! Možda i u nekoj drugoj galaksiji svemirci puše
travu i gledaju nebo?
- Ako ga uopće imaju...
- Naravno da ga imaju ako smo im mi zvijezde!
- Ovo je nebuloza, ljudi! Nismo mi nikakva zvijezda, to ti se
sve samo čini... Mi smo u stvari greška prirode, ne bismo
smjeli postojati! Ili možda ne postojimo, samo mislimo da
postojimo.
- Mislim, dakle postojim... He, he, he...
- A sad misliš malo previše!
- Onda i previše postojim!
- Da, slažem se! A ako previše postojimo, jesmo li onda
svjetliji onim napušenim svemircima?
- Aha, upravo nas gledaju i misle da je njima bolje!
- Pa vjerojatno im je bolje, oni vjerojatno komuniciraju
telepatski, pa ne moraju sve izgovoriti! Kad bismo mi
komunicirali telepatski, to bi sad bio kaos! Mislim četiri
različite misli u ovom trenutku!
- Da, a ovaj razgovor nema smisla! Šteta što su te misli
neizgovorljive...
- Nisu, nego nemam vremena... Odmah zaboravim sve što
sam mislila prije pola minute... I ne stignem ispričati sva
četiri odvojena tijeka.
Hihot.
- Ajme, kako mi se jede nešto slatko! Ajmo u dućan!
- Nema šanse, da uđem ovakva u dućan... Mislila bih da me
netko promatra, poludila bih od paranoje!
- Ma nitko te ne promatra, samo ti se čini...

17
- Da, i onda bih počela objašnjavati prodavačici kako je
nastala čokolada...

«Napušena» grupa komunicira vrlo neuobičajeno. Asocijacije

se povezuju na sasvim drukčiji način nego u uobičajenom
misaonom procesu i razgovoru. Padaju im na pamet stvari
kojih se ne bi sjetili «normalni», mijenja se perspektiva iz koje
gledaju na stvari oko sebe, na okolinu. Grupa intenzivno
komunicira, svi postaju pričljiviji, izgovaraju nešto o čemu
inače niti ne razmišljaju. Ti su razgovori vrlo maštoviti,
dovode do svakakvih zaključaka, uglavnom izvrnutih, no -
većina se toga zaboravi. Zapažanje je intenzivirano, otvaraju
se prostori podsvijesti, percepcija je, na svoj način, izoštrena.
Asocijacije se tečno nadograđuju na sasvim neuobičajene
pojmove. Vremenska mjerila nestaju, trenutak se pretvara u
sate – ili obratno!
- Ja bih bio biljka i vegetirao bih.
- Vegetirao ili levitirao?
- Levitirao ali onda bih htio biti svjestan...
- A biti svjestan ne znači ništa drugo nego ne biti biljka.
- To znači da ne možeš vegetirati. Ali možeš biti
vegetarijanac.
itd. itd.

18
 PRVI JOINT

Ova lijepa pričica, ambijet starog parka uz šumove mora i

mistična atmosfera zabranjenog, može kod nekog pobuditi
osjećaj da se ne događa ništa loše. Prpošna mladež uz
''bezazleni'' joint, opušta se u maglenom ozračju i zabavlja se
maštovitim dijalozima. Čini se pomalo romantično,
primamljivo - i bezopasno. Ali, nije tako! Opasnost vreba
upravo iz tog naizgled bezazlenog filma šarenih iluzija. Ne
mora se dogoditi ništa strašno, ako se takve seanse ne
ponavljaju – ali može! Frapantan i istinit podatak je da preko
90% heroinskih ovisnika počinje s jointom, na sličan način
kao u opatijskoj priči. A perspektiva svih narkomana poznata
je, izuzeci su vrlo rijetki. Njihov kratki, parazitski život
sastoji se samo i isključivo od laži, prijevara, krađa, provala,
dilanja droge, prosjačenja, prostitucije – i silne žudnje za
novom dozom. Nitko kao ovisnik ne može se spustiti tako
nisko u ljudskom, moralnom i svakom drugom smislu.

19
Iz gornjeg slijedi da je igra s drogama, pa čak i s najblažom,
teenagerskom drogom, marihuanom – vrlo opasna!

Želje za otkrivanjem nekih novih vidika i ozračja intenzivno

se događaju u vrijeme bujanja hormona, u pubertetu i u
adolescenciji. To vrijeme najvećih turbulencija u fizičkoj i
psihičkoj strukturi, naglo otvara mladoj osobi niz pitanja i
problema. Neki odgovori lako se nađu, većina se problema
može riješiti – ali neka pitanja ostaju otvorena. Javljaju se
frustracije, nezadovoljstva samim sobom i svojom okolinom,
uzaludna traženja. Prvi kontakti s drogom, u najvećem broju
slučajeva, pripadaju upravo tom vremenu traženja odgovora
i želja da se nepoznato učini poznatim – da se nešto
promijeni. Razloge za povlačenje u neki drugi, zabranjeni
svijet, u neki «sveti dim», u novi prostor, u naznaku i
obećanje da će se dogoditi nešto novo i interesantno, lako je
shvatiti iako ih nije lako opravdati. Tri su glavna razloga: kao
prvo, znatiželja i traženje novih izazova, zatim povodljivost
za prijateljima, i na kraju, svjesno ili nesvjesno, bijeg od
problema. Ovaj treći razlog najozbiljniji je, jer najsigurnije
vodi u ponavljanje, u zatvoreni krug stalnog «rješavanja»
novih problema. Treba uzeti u obzir i misteriju zabrane, jer
znamo da je zabranjeno voće najslađe. Zbog toga su
navedeni razlozi pojačani.
Naše putovanje kroz svijet, manje ili više, odmaknut od
realnosti, započet ćemo s marihuanom, drogom mladih,
najjeftinijom drogom i najčešćom, iz velike porodice opojnih
sredstava izvan zakona.
Prvi joint, prvi povučeni dim iz nevješto savijene cigarete od
mješavine duhana i smrvljene konoplje početak je jednog
puta s neizvjesnim ciljem i s još neizvjesnijim krajem.
Zapravo postoje dva kraja. Ne mora se dogoditi ništa loše –
ali može!
Marihuana se može pušiti u jointu ili u luli. Joint se sastoji od
rizle - papirića koji se može kupiti u bilo kojem kiosku i služi
za zamotavanje duhana, određene količine duhana,
određene količine mrvljene sušene trave (ovisno koliko

20
osoba puši) i filtera, koji je obično komadić kartona smotan u
tuljak. Jedan joint može pušiti nekoliko osoba. Zavisno o
broju osoba i jačini te vrste marihuane, određuje se količina
mješavine koja će se staviti unutra.
Radi jačeg djelovanja kadkad se u uobičajenu mješavinu
duhana i marihuane dodaje opijum, bunika, afrodizijaci ili
mirisne tvari. Vrlo brzo, već nakon nekoliko minuta, javlja se
dobro raspoloženje, nakon pola sata, ugoda, veselje,
komunikacija je izvrsna (osim u slučaju kad je osoba previše
popušila, tad je obratno), osjećaj pripadnosti skupini koja
puši. Ta je pripadnost potpuna, ako su to bliski prijatelji, ako
su stranci onda je bliže simpatiji. Ukratko – dobro je, vrlo
dobro!
I nakon drugog, trećeg... jointa je dobro. Problemi sami od
sebe nestaju, opuštenost, smijeh, ugodna vrtoglavica,
prijatelji. Prolaze mjeseci... Dobro je sve dok se ne pojavi
problem tolerancije. Treba pojačati ritam, jer nekoliko jointa
nije više dovoljno za dobro raspoloženje. Možda treba nešto
dodati ili ...? (U Zagrebu je nedavno zabilježen slučaj jednog
korisnika koji je dnevno pušio 25, čak 27 jointa. Završio je
samoubojstvom!) Neka unutarnja sila vuče na stalno
ponavljanje, ubrzan ritam. U intervalima između euforija,
uvlači se osjećaj nelagode, dezorijentacija, prečesta nervoza,
gubitak koncentracije, misli su rastrgane. Nije to ovisnost,
uostalom ovisnost od marihuane vrlo je rijetka, mnogi tvrde
da i ne postoji. Stalno je prisutna pomisao da se uvijek može
stati i da ne prijeti nikakva opasnost. No, tu je kritična točka,
tanka crvena crta, jezičak na osjetljivoj vagi lako ode na jednu
ili drugu stranu, prema jednom ili prema drugom kraju. Pred
nama je raskrižje, dva smjera, dvije solucije.
Prva solucija racionalan je pokušaj rješenja problema.
Pogledajte oko sebe zapitajte se, divi li se tko vašem jointu i
je li tako cool kao što mislite? Lako ćemo zaključiti da to
nikoga, baš nikoga, ne zanima osim vašeg dilera. Jedino on
ima razlog, prodaje vam jedan joint po deset ili petnaest
kuna, a treba ih poprilično. Doduše, može se dobiti, relativno
jeftinije, tanjurić sasušene trave za dvjesto kuna, od kojeg će

21
se moći saviti više jointa. No, postoji i nešto mnogo važnije
od novca. To je znanstveno dokazana činjenica da joint (i
druge droge!) oštećuje mozak. O tome, nema nikakvih
dilema ni sumnji. Zato razmislite, je li pametnije nastaviti ili
prestati?
Ako ste odlučili prestati, zaklopite ovu knjižicu i spremite je
na policu. Nemojte je baciti, jer može ponovno zatrebati,
možda jednog nervoznog vikenda kad opet poželite
podijeliti joint s prijateljima. Onda je uzmite s police i
pročitajte do kraja.
Ako još niste sigurni u svoju odluku, tekstove odmah
pročitajte do kraja! U njima nema savjeta, niti sugestije što
treba učiniti, niti treba li ili ne treba uzimati droge. Pročitajte
i sami zaključite!!!
Druga solucija, nastavak narko puta ili bolje reći drugi smjer
puta prema kraju, čvrsto je zacrtan iako raznovrstan.
Istraživali su ga mnogi i sve je poznato. Na tom putu nema
nepoznanica, odstupanja su moguća, postoje finese, ali
rijetko se može izbjeći poznati model.
Krenimo od one kritične točke kad se dogodi da uobičajeni
joint više nije dovoljan, kad je vrijeme između - predugačko.
Ostaje otvoreno pitanje, što učiniti, odustati ili pojačati
tempo, preći na nešto jače, kombinirati s nečim drugim?
Pušaču jointa postaje jasno da nije isti kao prije. Osim osjećaja
nelagode, tjeskobe i nervoze, zna ali ne priznaje sam sebi, da
je slabiji. Koordinacija pokreta je poremećena, povećan je broj
otkucaja srca, oštećena je i smanjena radna memorija. Slabije
pamćenje rezultira slabije ocjene. Nastaju problemi u školi, u
kući, možda i u ljubavi. Rješenje je blizu, na dohvat ruke,
poznato. U ružičastom ozračju problemi su mali, zamagljeni,
nestaju u dimu kao da ih nikada nije bilo... Treba pojačati!
Opravdanje je lako naći, uvijek se može stati, nije kritično, jer
svi kažu da nema ovisnosti od marihuane. Korisnik se
svjesno zavarava da može prestati kad god želi – kad prođu
problemi. Osim toga, pjesme, filmovi, društvo i prijatelji,
kažu – da! I cool je! Svi o tome pričaju.

22
I opet je dobro: veselje pričljivost, smijeh bez razloga, osjećaj
uzvišenosti... Pa opet treba jača doza, možda nečeg jačeg,
češće... Priča se dosadno ponavlja. Ritam intervala sve je
ujednačeniji! Ugodno društvo, prijatelji istomišljenici u krugu
gdje se razgovora drukčijim jezikom nego izvan tog kruga,
gdje se svi razumiju. Na drugoj strani, racionalni pristup
uobičajenim životnim problemima nestaje, ali se javlja vrlo
racionalan i lukav pristup pri rješavanju novonastalih
problema; nabavci droge, zavaravanju roditelja i okoline,
laganju. Laž i prijevara postaju sastavni dio svakodnevice i
jedino je na tom polju evidentan napredak. U negativnom
smislu, dakako! Pored relativno lako uočljivih simptoma
korištenja marihuane; crvenih očiju, histeričnog smijeha,
kadkad teškog hoda, vrtoglavice, zaboravljivosti, roditelji
teško otkrivaju uživanje droge. Treba mnogo vremena,
statistički podaci kažu da roditelji saznavaju tek nakon dvije,
do četiri godine, da im se dijete drogira. U velikom broju
slučajeva to dijete nije više samo korisnik, nego i ovisnik.
Znanstvenici, izvješća instituta i zavoda, prilično sterilno,
navode brojke i podatke o potencijalnim fizičkim učincima;
povećanim rizicima od plućnih bolesti, uključujući i rak, o
smanjenju tastesterona kod muškaraca, smanjenju imuniteta,
smanjenju plodnosti, smanjenju ili nepostojanju seksualnog
zadovoljstva. To malo koga zanima, jer se ne događa danas,
sada... Eventualni fizički učinci na tijelo, sasvim sigurno, nisu
najveći problem, jer nijedan navedeni rizik ne mora se
dogoditi baš vama! Mnogi godinama puše marihuanu i ne
osjećaju nikakve fizičke poteškoće.
Opasnost se krije u drugoj sferi, na psihičkom planu. Ne
može se zaobići neospornu činjenicu da marihuana djeluje na
mozak, na rasuđivanje i percepciju. Psihička komponenta
ima razloge u konkretnim, kemijskim i fizičkim oštećenjima
mozga. U mozgu postoje između živčanih stanica takozvane
sinaptičke pukotine. Informacije između dviju živčanih
stanica ili između jedne živčane stanice i izvršne stanice,
preko te pukotine prenose se kemijskim putem (ne
električnim!). Prijenosnici su neurotransmitori. Na te

23
transmitore djeluju droge, a kadkad ih i trajno razaraju.
Ukoliko transmitori nisu trajno razoreni, mogu se
regenerirati, ali za to je potrebno mnogo vremena, ponekad i
godine. Sve ovo praćeno je degeneracijom živčanih stanica u
mozgu. Pri takvim promjenama mozga logično je da se
mijenjaju i funkcije. Mijenjaju se moralne norme i način
razmišljanja. U ovoj kritičnoj fazi puta, vrlo rijetko tko,
takoreći nitko, ne može prepoznati nešto što uzrokuje životni
put različit od onog uobičajenog. To je trajni gubitak interesa
i motivacije za aktivnosti i napredovanje u životu.
Dugotrajno uživanje ove najblaže droge daje specifične
vrijednosne poglede, različite od nazora građanskog društva.
Sve postaje glupo, bezvezno, dosadno, bespredmetno –
roditelji, bivši prijetelji (koji se ne drogiraju!), okružje. Svaki
konstantniji posao postaje nemoguć, radno mjesto ne može se
zadržati duže od nekoliko dana ili eventualno nekoliko
tjedana. Oštećenja nervnog sustava uvjetuju nedostatak
samodiscipline. Korisnik droge zakašnjava na posao i ne
udovoljava radnim potrebama. Karakteristična je stalna
promjena i traženje novog posla. Zbog toga je stvaranje
obitelji s uobičajenim civilizacijskim potrebama u većini
slučajeva nemoguće. Ova činjenica apsolutno je
neprihvatljiva u današnjim potrošačkim društvima i, između
ostalog, rezultira zakonskim sankcijama o drogama. No u
širem sociološkom kontekstu ostaje otvoreno pitanje o
najvećim tekovinama demokratskog društva; o slobodi
mišljenja i o pravima čovjeka da raspolaže svojim životom.
Ukoliko je postignut takav model da jedinka (korisnik droge)
ne pada na teret društva, da uspijeva podmiriti svoje potrebe
bez parazitskog prosjačenja ili pasivnog pritiska na okolinu -
upitne su pojedine sankcije, pa i zakonske norme. Problem je
u tome što čak i oni korisnici koji u početku ne opterećuju
zajednicu, odnosno druge ljude, u kasnijim fazama
ovisništva – neupitno svima nama padaju na teret.
Još uvijek smo kod upotrebe marihuane, odnosno cannabisa.
Slijede jače doze, vjerojatno hašiša (cca deset puta jači od
trave), ili (kod nas rijetko) hašišovog ulja. No najvjerojatnije

24
je da će druga droga biti bomboni (ecstasy!) ili speed.
Ukoliko poluovisnik (već smo spomenuli da cannabis ne
stvara ili vrlo rijetko stvara ovisnike!) nastavi dalje, zaista
slijedi put u ovisnost, u istraživanje drugih droga. Treba
napomenuti da postoji i međuvarijanta, to su takozvani
weekend ili relax korisnici, ali i to je jedna vrsta ovisnosti. Oni
se «opuštaju» vikendom, pa i to postaje nezaobilazna navika.
Zbog rjeđeg konzumiranja, direktne posljedice su znatno
manje, fizičke promjene zanemarive, ali u ponašanju se, u
dužem periodu, također događaju spomenute asocijalne
sklonosti.
Na redu su druge, jače droge ili raznovrsno kombiniranje
raznih sredstava, napitaka i lijekova. Nabavka nije nikakav
problem, tu su prijatelji ili diler koji će vas uvijek uputiti na
«pravo mjesto». Ako ste u drugom gradu, ili u drugoj zemlji i
ne poznajete nikoga, možete otići u prvi Internet caffe i
otipkati dvije riječi na pravoj adresi. Vrlo brzo netko će se
javiti i ponuditi ono što vam treba! Danas svi imaju mobitele.
Međutim, moraju biti zadovoljene neke norme, jer su dileri,
koliko toliko, oprezni. U prvom kontaktu korisnik mora biti
mlad i mora imati obilježja grupe: odjeća, izgled, pa i
specifičan jezik. U protivnom se kontakt ne uspostavlja ili se
teško uspostavlja. U nekim gradovima, na primjer: u Splitu
dovoljno je prošetati centrom, netko će vas sigurno zaustaviti
i pitati želite li malo «dima». Jedan «piz» - ako imate dobru
vezu, košta 50 kuna i unutra ima trave za cca pet jointa za po
četiri osobe. Ne poznavajući nikoga (pitate, i slučajno nađete
nekoga tko će vam prodati marihuanu), dogodit će se da u
tom «pizu» ima marihuane za jedan, jedini joint.
Možda se pitate, zašto diler ne prilazi starijoj osobi? Odgovor
je prozaičan i morbidan. Drogiraju se mladi, starih
narkomana nema – pomrli su! Životni je vijek narkomana cca
35 godina, s tim što su nekoliko posljednjih godina «na igli»,
pa ih joint previše ne zanima (heroinski ovisnici daleko češće
koriste obične, duhanske cigarete).
Uobičajeno je da se kupuju nešto veće količine, što znači 50 -
100 grama. U tom slučaju cijena za 50 grama je 350 kuna,

25
cijena za 100 grama je 600 kuna. 50 grama mogu četiri osobe
pušiti (svaki dan po dva jointa) cca dvadesetak dana, pa i
više.
Neznanje i neinformiranost o navedenim cijenama, mnoge
roditelje navode na krivo razmišljanje da je drogiranje
(pušenje marihuane!) preskupo, te da je zbog toga njihovoj
djeci nedostupno. Ta zabluda često ima nesagledive
posljedice. Iz gore navedenih podataka slijedi, da dijete sa
svojim uobičajenim džeparcem lako može pokriti dva, pa i tri
svakodnevna jointa, ukoliko puši u društvu. Ukupni troškovi
od 350 do 450 kuna (koliko stoji 50 do 70 grama marihuane!)
dijele se na tri ili četiri dijela, pa su pojedinačni troškovi
svakodnevnih pušača jointa, svega 100 do 150 kuna
mjesečno.
Svakako treba napomenuti da drogiranje nije skupo samo u
prvoj fazi. Gore navedeni troškovi odnose se na početke
dugog putovanja u «raspukle oblake». Jasno je da kasnije
računi poprimaju sasvim drukčije dimenzije. Uz cigarete
duhana, marihuane, po koje čašice alkohola u kafiću, speeda,
bombona - slijedi heroin. Svakodnevni troškovi penju se na
150 do 400 kuna (do 50 eura!). Lako je izračunati mjesečne
troškove.
O daljnjem, raznovrsnom putu u nestvarno i magleno
okružje, nastavit ćemo na sljedećim stranicama, nakon
nekoliko šturih, tehničkih podataka o najraširenijoj drogi
teenagera i najjeftinijem sredstvu za opuštanje – o
produktima konoplje.

26
 MARIHUANA

Zbog svoje popularnosti, osim svog najpoznatijeg imena,

marihuana (dolazi od portugalskog maraguango, što označava
omamljujuću biljku) ima još mnoštvo imena: trava, marica,
dim, lišće, joint, grass, smoke, pot, mez, haš, hašiš, boo ya,
doobie, herb, bionic, mowe wowie, Mary Jane, mjuta, pod,
beng... Ima ih još, ali pravo ime za tu biljku je Cannabis sativa
L. Kod nas se zove konoplja. Često je nazivaju indijska
konoplja (Cannabis sativa indica), što je kriv naziv ukoliko ta
konoplja zaista nije uvezena iz Indije. Naime, indica označava
u ovom slučaju regiju (Indiju) u kojoj se konoplja uzgaja, pa
bi na primjer, konoplja uzgojena u Hrvatskoj imala puni
naziv, Cannabis sativa croatica. O regiji u kojoj se uzgaja ovisi i
postotak psihoaktivne supstance, na primjer, konoplja
uzgojena u Libanonu, Južnoj Africi i Panami znatno je slabija
od one iz Maroka i Egipta.
Konoplja potječe iz Starog svijeta, ali danas je rasprostranjena
po svim nastanjenim dijelovima globusa. Ova,
jednosezonska, prilično neatraktivna biljka uskih, zupčastih
listova, naraste do 120 centimetara, ali je moguća i znatno
veća visina. Uzgaja se na plantažama, na manjim površinama
i u zatvorenim prostorima. Konoplja vrlo uspješno raste na
mediteranskoj klimi. Sadi se u proljeće i treba joj nekoliko
(cca 4 do 6) mjeseci da naraste. Potrebno joj je mnogo sunca i
mnogo vode. U krajevima s nepovoljnom klimom, uzgaja se

27
pod halogenim svjetiljkama. U takvim uvjetima naraste
mnogo niža (oko pola metra), ali ima jače i drukčije
djelovanje. Naziva se skunk. Obično se uzgaja u, na primjer,
Nizozemskoj i sl., u zemljama gdje nema dovoljno sunca.
Učinci skunka: jača omamljenost, nema potrebe za
komunikacijom, nema uobičajenog smijeha. Od jedne biljke
uzgojene kod kuće i očišćene od stabljika, može se dobiti oko
150 do 300 grama sušenog lišća. Najviše THC-a (aktivna
supstancija u cannabisu) u biljki imaju cvjetovi, zatim listovi.
Od stabljika se kuha čaj, ali on ima samo smirujuće
djelovanje.
Konoplja se koristi kao opojno sredstvo, najčešće u tri
produkta: marihuana, hašiš i hašišovo ulje.
Marihuana je zelena, siva, smeđa ili tamnosmeđa mješavina
osušenih i usitnjenih cvjetova i listova, bogatih opojnom
smolom, većinom ženske biljke u cvatu ili poslije cvjetanja.
Kod nas je uobičajena zelena (made in Croatia, ili Cannabis
sativa croatica!). Puši se kao joint, čista, s duhanom ili s
raznim dodacima. Marihuana se puši i u luli, a tada se rijetko
miješa s dodacima, i djeluje brže. Učinci su isti. Lule mogu
biti obične (za marihuanu), vodene (dim prolazi kroz hladnu
vodu, rashlađuje se i ne peče kad dođe do grla), napravljene
kod kuće od plastične boce cijevi, itd. Lula je nešto
zahtjevnija za pušenje, jer dim iritira grlo.
Marihuana se konzumira i u hrani. Najčešći je oblik tzv. space
cake, kolač s marihuanom. Smrvljena trava dodaje se u
margarin i peče. Kolač ima poseban okus, ali onaj tko nije
obaviješten da je to space cake, neće primijetiti razliku. U kolač
ide više marihuane, a učinci su nešto blaži. Postoji opasnost
od prejedanja, jer je potrebno oko sat i pol da marihuana
konzumirana ovim putem počne djelovati. Osoba koja to ne
zna može pojesti previše. U tom slučaju moguća je mučnina
u želucu. Kolač djeluje oko dva sata. Marihuana se može
staviti u bilo koje jelo (pizzu, maslac za mazanje, otopljenu
čokoladu, palačinke...). Moguće je vrhove (koji sadrže najviše
THC-a) staviti u med i ostaviti nekoliko mjeseci. Jedna žličica
takvog meda djeluje kao i kolač.

28
Hašiš na arapskom znači, trava. Ulični nazivi su, haš i šit.
Hašiš je uglavnom samo mehanički izdvojena smola konoplje
i oko deset puta je jači, no to zavisi od kvalitete. Umjetno
odgojena marihuana pod halogenim svjetlom, može biti jača
od hašiša slabe kvalitete. Hašiš nije previše čest u upotrebi
kod nas. Boje je zelene, smeđe, pa i crne. Za proizvodnju
jednog kilograma hašiša potrebno je preko 280 kilograma
marihuane. Najbolji i najskuplji je nepalski hašiš (momia ili
churrus). Hašiš se prodaje u oblicima kugli, ploča ili pogača
raznih dimenzija, kao i u malim komadićima od, po cca
jednog grama odlomljenih od kugla ili ploča. Po različitim
nazivima može se zaključiti iz koje regije dolazi. Takozvani
Afganistanac smeđa je ili crna pločica i teži cca 250 do 300
grama, Kafur je iz Sjeverne Afrike u obliku štapića, a Zeleni
Turčin ili Zeleno veselje, zeleni je prah slabe kvalitete iz
Turske. Hašiš može biti i u tabletama. Puši se kao i
marihuana, pomiješan s duhanom, ili s opijumom i
duhanom. Hašiš se može i piti, pomiješan s alkoholom ili
jesti sa šećernim pastama.
Hašišovo ulje (bhanga) najjači je proizvod od cannabisa, 3 do 4
puta jači od hašiša. Kod nas je vrlo rijetko u upotrebi i teško
ga je nabaviti. Počela ga je prozvoditi američka vjerska sekta
«Bratstvo vječne ljubavi» tek oko 1970. godine. Proizvodi se
toplim izlučivanjem i filtriranjem smolaste tvari cannabisa uz
dodatnu obradu acetonom, eterom i drugim otapalima. Ulje
je gusto i tamno, pakira se u staklenim teglicama. Koristi se
pušenjem. Kap ili dvije ulja, kapne se u duhansku cigaretu ili
se razmaže po cigaret papiru. Izaziva jako ekstatično stanje s
doživljajima prepunih vizija. Postoji i potpuno prozirno
hašišovo ulje, još jače od običnog.
Zbog toga što se nije lako snaći u obilju naziva produkata ove
biljke u stručnoj literaturi usvojen je zajednički naziv,
cannabis. Pripada u psihodelične ili halucinogene droge u
skupinu s meskalinom, pejotlom i muškatnim orahom. U ovu
istu skupinu, pripadaju i znatno snažnija sredstva, kao na
primjer: ecstasy, MDA, STP, psilocibin, harmin, PCP, veliki
broj drugih droga, pa i LSD, spoj s vjerojatno najjačim,

29
poznatim djelovanjem na čovjeka. Ovoj skupini
karakteristično je da upotreba izaziva halucinacije i promjene
u ponašanju. Pa, ipak, iako pripada halucinogenim drogama,
marihuanu treba, na neki način, izdvojiti od gore navedenih
znatno snažnijih sredstava. «Trava» je najblaža i najslabija
halucinogena droga. U malim dozama THC (djelatna
supstanca cannabisa) uzrokuje tek lagani odsjećaj ugode i
opuštenost, a samo ako je u organizam ušao u većoj količini,
ili u jačem obliku (hašiš), dovodi do učinka sličnog strukturi
drugih, oštrijih, halucinogenih spojeva. Izvjestan postotak
korisnika (cca 3 do 5%) pri uobičajenim dozama marihuane
osjećaju jedva zamjetne promjene; laganu opuštenost,
kadkad glad – osobito žudnju za slatkišima.
Od negativnih utjecaja mogu se navesti nagli napadi
tjeskobe, osjećaj proganjanja, stanje općeg straha i
halucinacije. Karakteristična je paranoja koja se javlja od
komunikacije s osobama koje nisu pušile travu, i rezultira
željom «napušenog» pojedinca da se makne i povuče u
«sigurno» okružje. Koncentracija je oslabljena, moguće je
funkcionirati i obavljati svakodnevne zadaće, ali uz mnogo
naprezanja.
Mogu nastati i nepredviđeni oblici djelovanja i varijacije zbog
toga što su mnogi produkti od cannabisa nestabilni i ovise o
kemijskim procesima. Nepredvidive su posljedice kad se
uzima cannabis kao druga droga uz cocain ili heroin,
stimulativna sredstva, sedative i druge halucinogene. Ovo
posljednje, najčešća je kombinacija kod dugogodišnjih
ovisnika.
Uz već spomenute kratkoročne i dugoročne učinke cannabisa
u prethodnom tekstu, treba naglasiti da je pouzdano
dokazana kancerogenost dima marihuane, te da je moguća
malformacija potomstva. Na kraju ove sažete informacije o
cannabisu navodimo i činjenicu da kod djece između 11 i 15
godina pušenje marihuane usporava psihičko i fizičko
sazrijevanje.
Detekcija THC-a, aktivne supstance cannabisa u mokraći,
moguća je u rastegljivom vremenskom periodu, od 2 dana do

30
11 tjedana od konzumacije, zbog toga što se THC taloži u
masnom tkivu.
Slijede temeljne odrednice cannabisa:

SIMPTOMI
Proširene zjenice,
zakrvavljene oči,
pričljivost (pametovanje),
opće stanje slično laganom pijanstvu,
nervoza,
promijenjena boja glasa.

POSLJEDICE
Pad odgovornosti,
gubitak motivacije za obveze,
zaboravljivost,
pojačana sklonost zabavi,
bahatost u komunikaciji s roditeljima,
opasnost u prometu,
povećan rizik prelaska na opasnije droge.

ZNAKOVI UPOTREBE
Jak miris zapaljenog lišća,
sitne sjemenke po džepovima,
cigaretni papir,
crveni jastučići pod očima.

Na kraju treba spomenuti da marihuana u našim prostorima

obilježava prvu fazu, takozvanu fazu znatiželje u
općeprihvaćenoj klasifikaciji narko puta. Iako je u toj fazi
znatiželje moguća i neka druga solucija, jer prva iskustva
mogu biti i s nekim drugim drogama (ecstasy, trip, speed i
dr), marihuana je simbol i oznaka početka putovanja u
nepoznati i nestvarni svijet droga.

ZA I PROTIV MARIHUANE

31
20. stoljeće obilježeno je intenzivnim sukobom onih STROGO
PROTIV MARIHUANE – I ZA! Na tisućama stranica
tekstova, tisuće autora lomili su koplja u dokazivanju svojih
stavova. U godinama neposredno prije Drugog svjetskog rata
išlo se je u krajnost sotoniziranja marihuane kao najvećeg zla
među mladima, uzročnika nasilja, silovanja i ubojstava,
delirija i ludila. Međutim danas znamo da nije tako. Opsežna
istraživanja ukazuju da marihuana ne potiče agresivnost, niti
ubilačke nagone. Nasuprot tome agresivnost pobuđuju neki
lijekovi iz grupe amfetamina koji su upravo tih predratnih
godina pušteni u legalnu prodaju.
Dakle, činjenica je da marihuana ne uzrokuje nikakvu
agresiju, niti proizvodi intenzivne delirijumske ili nagle
poremećaje. Konzumiranje trave, ukoliko nije zaista
dugotrajno i često, ne mora nužno proizvesti nikakve fizičke,
ni prepoznatljive psihičke poremećaje, kao ni ovisnost.
Međutim, ono što neprijeporno proizvodi konzumacija
marihuane – to je specifičan način razmišljanja i
funkcioniranja, bitno diferentan od konvencionalnog.
Motivacija je drukčija; traženje svog okružja, svog društva
koje ga razumije, komunikacije na nekom drugom nivou,
drukčijeg imagea, drugog tipa zabave, ukratko, drugog
načina življenja. To «svoje» društvo redovito ima zajednički
nazivnik u sklonosti prema zabavi, lagodnom životu i
neodgovornosti. Njihovi uzori nisu dobri učenici (jer je teško
satima grijati stolicu), dobri sportaši (jer je teško
svakodnevno vježbati!), i drugi koji svojim radom ostvaruju
uspjehe. Navedene sklonosti konzumacija marihuane
nesumnjivo pojačava i služi kao potkrepljivač (reinforcer).
Konzument uskoro napušta školu ili posao, jer ne želi
robovati konvencionalnoj formi življenja, jutarnjem ustajanju
i svakodnevnom osmosatnom radu, tradicionalnom tipu
porodice i dr...
Uvažavajući temeljno ljudsko pravo da svatko može
odlučivati o svom životu, ne treba osuđivati ovakav način
razmišljanja – ali ga ne treba ni prihvatiti! Lako je utvrditi da

32
je preživljavanje izvan uobičajenih načina življenja i
svakodnevnog rada, vrlo primamljivo – ali i vrlo teško. Svaki
dan treba jesti, osigurati neko stanište, zabaviti se, popušiti
nekoliko jointa! Za to je potreban novac. Ukoliko to nije
parazitsko vješanje na prihode roditelja ili prijatelja,
ljubavnika ili ljubavnica, čak i osiguranje najminimalnije
egzistencije, s malo rada - teško je ostvariti. Zato je teško
izbjeći i put u kriminal, prostituciju, prosjačenje... Hippie
način života, protkan drogom, neradom i beskrajnim satima
dokolice, u 90 % slučajeva dovodi do sukoba sa zakonom.
Od šezdesetih godina s masovnim pokretom «djece cvijeća»,
kult trave nezaustavljivo se širi svijetom. Konstantno raste i
pritisak za legalizaciju marihuane. Argumenata ima dosta,
pseudoargumenata još više. U prilog legalizaciji, možda su
najkonkretniji podaci objavljena izvješća iz kojih slijedi da je
populacija korisnika u Kanadi, u vrijeme kada je marihuane
ponestalo na tržištu, prešla masovno na LSD, jednu od
najopasnijih halucinogenih droga. Posljedice su neosporno
bile veće.
S druge strane, ukoliko uvažimo neospornu činjenicu da
marihuana zaista oštećuje mozak, te stvara svjetonazor
suprotan općem svjetskom trendu napretka stručnosti, silnoj
ekspanziji tehnologije i informatike – legalizacija nije dobra.
Proširenje populacije korisnika droga usporava progres
svake društvene zajednice. Ovisnik o drogama ne može biti
dobar stručnjak, ni kvalitetan radnik, a to ne može biti ni
učestaliji korisnik, pušač marihuane, opijuma ili sl. Vrijedno
je spomenuti navod američkog kriminologa Meibl Eliota:
«Upotreba marihuane možda je opasnija od upotrebe drugih droga
što se tiče njezina djelovanja na ponašanje. Čini se da marihuana
stvara veću duhovnu i moralnu degradaciju od svih ostalih
sredstava. Njezinom upotrebom izčezava svaka kontrola nad sobom
i svako obuzdavanje, a razum je očigledno narušen».

Mišljenja su različita. Pomutnju unose podjele na legalne i

nelegalne droge. Mnogi danas dopuštanje duhana i alkohola,
ali i legalnih lijekova koji se upotreljavaju za drogiranje, a

33
istodobno zabranu marihuane, smatraju društvenom
hipokrizijom. Često je i mišljenje da je povlačenje granice
između legalnih i nelegalnih droga neprihvatljivo i da treba,
ili sve droge zabraniti – ili sve droge legalizirati.
Međutim, neosporna je činjenica da bi legaliziranje
marihuane (ili i drugih droga) dovelo do širenja upotrebe.
Najbolji su primjeri duhana i alkohola, najraširenijih droga
upravo zbog ozakonjenja. Za ozakonjenje marihuane narko
marketing uporno se bori godinama i pokušava svojim
promidžbenim programima nametnuti javnosti mišljenje o
neškodljivosti. Njima je jasno, a i svima koji malo bolje
razmisle, da bi ozakonjenje marihuane širom otvorilo vrata
svim ostalim narkoticima, a samim tim i proširilo populaciju
ovisnika. Dobro znamo da je prvi joint, u najvećem broju
slučajeva, prvi korak u raznoliki svijet droga.
Na jednoj tribini o drogama u Rijeci 2001. godine, liječnica
koja provodi harm reduction (pomoć drogiranima i
ovisnicima!) postavila je pitanje autoru ovih redova – o
interesu narko podzemlja za legalizaciju «lakih droga»?
Odgovor je bio sljedeći:
Vrijednost heroina (i cocaina - u Hrvatskoj tek u ekspanziji!)
koji konzumiraju ovisnici - čini četiri petine vrijednosti svih
upotrijebljenih droga. To znači da: sve varijante cannabisa,
ecstasy, speed, LSD, svete gljivice i ostale dance drugs –
vrijede tek jednu petinu novca potrošenog na «teške»
ovisničke droge. Zbog toga je cilj narko marketinga
regrutirati što više pravih heroinskih ovisnika, pa i pod
cijenu gubitka profita od «lakih» droga (koji je minoran!).
Dokaz o tome su i desetci milijuna dolara narko kapitala
uloženi u kampanje za legalizaciju marihuane u SAD.
Što se tiče stručnog mišljenja o djelovanju marihuane na
zdravlje – najnovija, objavljena istraživanja govore da je šteta
od jednog popušenog jointa, adekvatna šteti od jedne kutije
cigareta duhana.

SNIFANJE

34
Na kraju ovog prvog dijela potrebno je spomenuti jednu
vrstu drogiranja kojoj nije mjesto u potpunosti definirano u
narko opusu. To je takozvano snifanje otapala. Korisnici su,
uglavnom, djeca. Možda je snifanje trebalo spomenuti prije
prvog jointa, jer se javlja u ranijoj dobi, no to je znatno manje
raširena pojava od pravog svijeta droga, marihuane i dr..., a
nije ni nužni preduvjet.
Otapala (inhalatori) kemijski su spojevi s namjenom ljepljenja i
poliranja (plin aerosol, ljepilo, nitriti, sredstva za čišćenje
glava kasetofona i dr...). Ta sredstva su zapravo otrovi i
nepravilna uporaba može uzrokovati otrovanje.
Laka im je dostupnost i djeca ih koriste za postizanje osjećaja
omamljenosti. Omamljenost je rezultat djelovanja otapala, ali
i manjka kisika, jer korisnik za vrijeme snifanja udiše svoj
izdahnuti zrak u kojem ima manje kisika. To je, također kao i
kod droga, bježanje od stvarnosti i nakratko, zaboravljanje
problema. Nije ni malo bezopasno. Snifanje može postati
ovisnost i postaje s vremenom važnije od škole, obitelji,
života... Dugotrajna upotreba može oštetiti mozak, pamćenje
i rasuđivanje. Uz psihološke probleme, kadkad se javlja
poremećaj ravnoteže, a mogu se oštetiti i dišni organi. Bilo je
i smrtnih slučajeva ugušenja prilikom snifanja.
Znakovi su; osoba djeluje zbunjeno, ima poremećaj ravnoteže
i koordinacije pokreta. Iz zadaha može se osjetiti miris ljepila.
U početnoj znatiželjnoj fazi eksperimentiranja, prekid snifanja
nije težak. No, problem je u niskoj dobnoj populaciji. To su
uglavnom djeca, te zbog društva koje ih vuče, i zbog slabe
volje – treba u težim slučajevima potražiti pomoć stručnih
osoba.
Interesantno je spomenuti da je u Hrvatskoj snifanje (u
relativnim postotcima!) najraširenije u Gorskom kotaru.
Najvjerojatniji razlog je razvijena drvna industrija u tom
kraju, a s tim u svezi i laka dostupnost raznim vrstama
ljepila.

35
Djeca s iskustvima snifanja, nipošto ne moraju krenuti
putevina droge, ali dobro je napomenuti da su bivši sniferi
ipak – potencijalni, budući pušači jointa i t. d.

DRUGI DIO
DVOSTRUKI ŽIVOT

36
Sanjao sam da sam leptir i da cvjetovi trepere u dubini ispod mene.
Sada ne znam, jesam li leptir koji sanja da je čovjek? Ili, obrnuto...

SANJIN PARTY

37
Party u klubu, masa ljudi, svi plešu, skaču, luduju, DJ za
pultom pleše… Izvrsna atmosfera, 4 ujutro… Svatko
normalan, tko u to doba noći spava snom pravednika, pita
se: ma kako im se samo da?!
Guram se kroz znojava tijela prema ženskom WC-u, ulazim,
unutra grozna gužva, djevojke su po dvije zatvorene u svakoj
kabini… Umivam lice i dižem pogled u ogledalo. Uočavam
mladu djevojku, rekla bih djevojčicu, ima možda 16, kratku
ružičastu kosu i slatku haljinicu na sebi… Osmjehnem joj se,
ona mi rado uzvrati osmjeh i zagleda se u ogledalo.
- Kako je samo ludnica party, šta ne?!
- Izvrsno - kažem i promotrim svoje podočnjake ispod
očiju… Ah, valjda je to razlika u godinama…
Ona odjednom skine haljinu u počne kopati prstima po
grudnjaku. Vadi minijaturni omot; folija od cigarete ili slično,
odmotava ga, vadi malu crvenu tabletu, pogleda me
značajno, prepolovi je i daje mi polovicu. Užurbano namješta
majicu i grudnjak, guta pola tablete, nervozno popravlja ono
malo šminke što je ostalo nakon cjelonoćnog divljanja,
pogleda se još jednom u ogledalo i zaključuje:
- Uh, stvarno su mi oči raskrečene, šta ne?
Gledam je u oči i vidim da uopće ne trepće, kao da su joj
kapci zalijepljeni za obrve! Širom rastvorene, pomalo
crvenkaste oči, izbezumljen ali sretan izraz lica…
- To ti je Versace, divan je! - pokazuje mi na polovicu tablete
koju ja još uvijek držim u ruci. - Pun ljubavi, volim sve oko
sebe već satima! Čisti MDMA! Super – nastavlja zadovoljno.
Pitam se kako zna kemijski sastav tablete, ali zaključujem da
se curetak valjda informirao, hvala Bogu da postoje
informacije…
Vilica joj podrhtava.
- Imaš žvakaću? Ova vilica me ubija, ne mogu je zaustaviti -
govori mi sa smiješkom.
Dajem joj žvakaću, ona je na brzinu trpa u usta i skakuće po
WC-u.
- Idem, moram ići plesati! Uživaj! - dovikuje mi i odleprša.

38
Gledam polovicu tabletice u ruci, gledam ponovno sebe u
ogledalu… Ah, kako sam umorna! I ove cipele me ubijaju!
Što mi bi, obuti visoke pete za party?! Gledam u dlan, ah k
vragu, mislim, i gutam crveni komadić, da vidimo i to čudo!
Grozan okus tablete tjera me na grimasu, pijem vodu i
izlazim u gužvu. Glazba je izvrsna, plešem, plešem, i pitam
se što će mi se dogoditi uskoro… Plešem, osjećam kako mi je
lijepo, gledam ljude oko sebe i super su mi, svi se smiješe,
plešu, reagiraju na glazbu. Dižem ruke iznad glave, zatvaram
oči, i shvaćam… Lagana kao perce, u meni glazba, nemam
tijela, samo ja, stopljena s glazbom i istim bestjelesnim
ljudima oko sebe… plešem i to je jedino što mi treba! Ovako
bih danima!!! Zatvorenih očiju, vidim samo svjetlucave
oblike kako plešu oko mene, iznad mene, svuda… U
trenutku shvaćam da nisam sama, gledam pored sebe svog
dečka, osjećam kako ga neizmjerno volim, bacam mu se u
naručje i ljubim ga… Ljubim ga kao nikada do sada, jer taj mi
je poljubac nevjerojatan… Je li moguće da je ljubljenje ovako
dobro?! Versace ga čini nevjerojatnim iskustvom… Vraćam
se plesanju, previjam se i pratim glazbu potpuno, nesvjesna
svojih pokreta… Osjećam da me netko lupka po ramenu,
okrećem se i vidim kako mi jedna djevojka daje bočicu s
vodom, zahvaljujem joj pogledom i nastavljam plesati…
Zatvorenih očiju, čujem urlik mase, i shvaćam - party je
gotov! A ja bih još! Kako je samo tako kratko trajalo, pitam se
i gledam na sat… Prošla su tri sata, nisam niti osjetila.
Uzimam svoj kaput iz garderobe i plešem van iz kluba, vani
dan, sunce… Sa smiješkom na licu, laganih nogu, sretna,
okrećem se oko sebe...

DVOSTRUKI ŽIVOT

Razvoj od prvog jointa do posljednje, prejake ili prevelike

doze (overdose), teoretičari dijele na četiri faze;

39
1.) znatiželja, vrijeme prvog jointa, iako ne mora biti baš
marihuana nego i nešto drugo. Ta faza ne traje dugo. Lagan
povratak u normalan život
2.) dvostruki život, može potrajati duže, gube se moralne
norme. Težak povratak.
3.) stalno traženje euforije, psihička ovisnost, ne traje dugo.
Vrlo teška rehabilitacija.
4.) fizička ovisnost. Izuzetno teško izliječenje.

Netko će se upitati: zašto dvostruki život? Zbog toga što osoba

još uvijek živi i u jednom životu realnosti (obitelj, škola,
posao...), ali i u onom drugom životu - irealnom svijetu
droge.
Prva faza, nazvana znatiželja, opisana u prvom dijelu,
najmanje je opasna. Druga faza, dvostruki život, možda je
najrizičnija. Spomenuti rizik odnosi se na to, što korisnik još
uvijek nije prekoračio onu kritičnu crvenu crtu s koje nema
povratka. Iako duboko u «svijetu raspuklih oblaka», moguć
je povratak, to još uvijek nije ovisnost u pravom smislu te
riječi. Uvjetno bi se moglo reći da je poluovisnost.
U ovoj fazi zapušta se škola, posao, prestaju svi interesi za
sport, hobi... Krug prijatelja mijenja se, mijenja se ponašanje -
laž, pretvaranje i prijevara postaju, svakodnevica. Treba
osigurati sredstva za nabavku droge, treba planirati vrijeme i
naći prikladno mjesto, treba prikrivati vidljive simptome
konzumiranja droge od roditelja, nastavnika i okoline.
Međutim, još uvijek je povratak moguć, iako je već vrlo teško
iznaći model puta izlaska. Represivne mjere, grubosti,
zakonske norme ili kazne nemaju, takoreći, nikakvu
učinkovitost. Uvjeravanje, također ne koristi. Motiv za
povratak u normalan život: završetak škole, iznalaženje posla
i dr..., preslab je zbog gubljenja volje, moralnih normi i
samodiscipline. Jedini izlaz, jedina zraka svjetlosti, možda je
- znanje!? Međutim, teško je nekoga navesti ili prisiliti - da
uči i da zna.
Tragom ove konstatacije, mnoge humanitarne i druge
organizacije, studiozno su prišle problemu drogiranja. Kroz

40
razne akcije promidžbe edukacije iz područja droga, pružaju
i direktnu pomoć «na terenu» ili «unesrećenima» po pozivu
u pomoć. Dobar je primjer rad grupe volontera zagrebačke
Špice, udruge za zdraviju subkulturnu scenu. U jednoj
prostoriji Filozofskog fakulteta u Zagrebu, tijekom 2001.
organizirali su seriju predavanja o drogama, harm reduction
programu, te o pomoći na partyijima. Špica nije ostala samo
na teoriji, njezine ekipe radile su i na terenu. Na partyijima
bilo je nemilih prizora, mučnih scena i iznošenja polumrtvih
tijela. Obzirom na to da kod konzumacije ecstasyija prijeti
ozbiljna opasnost od dehidracije, aktivisti Špice donosili su
karnistre s vodom. Uspjeh je postignut, Špica je prihvaćena.
Očekuje se njeno širenje u druge gradove. U Zagrebu je
nedavno utemeljena udruga U.H.O. sa sličnim namjerama.
U Rijeci program harm reduction provodi Terra, a u Splitu
Help.
Harm reduction program već je dvadesetak godina poznat u
Europi. Zamjena šprica, informativni letci o djelovanju
pojedinih droga, besplatni kondomi, samo su neki od
programa, namijenjeni, uglavnom, ovisničkoj populaciji.
Prošireni program uključuje čak i prostorije zaštićene od
policije (chill out), gdje ovisnik može uzeti drogu, ali se i
istuširati, presvući, popiti čaj i porazgovarati.
Dosta dugo, takozvani, harm reduction program, politika
smanjenja štete, bio je upitan i neprihvaćen. Ova pomoć u
edukaciji KAKO UZIMATI DROGU SA ŠTO MANJE
ŠTETE?, odnosno poduka o pravilnom drogiranju – nije
nailazila na potporu stručnjaka, liječnika i specijaliziranog
osoblja. Vodila se (i još se uvijek vodi!) polemika, je li takva
poduka štetna ili korisna? Pod pretpostavkom da se,
takoreći, ne može zabraniti uzimanje droga, te da je zato
bolje podučiti kako da se izbjegnu opasnosti predoziranja ili
posljedice lošeg kombiniranja droga - u zadnje vrijeme harm
reduction sve više se prihvaća.
O harm reduction programu i dilemi «za i protiv», detaljniji
tekst nalazi se u Petom dijelu.

41
U fazi dvostrukog života, kao što je navedeno, poznavanje
droga prilično je površno. Ide se utabanim stazama, bez
mnogo eksperimentiranja, koriste se pojedinačne droge ili
uobičajene kombinacije. Kombinacije su provjerene, a
karakteristika je da stvaraju svojevrsnu ravnotežu između
«dizanja» i «spuštanja».
Droge, odnosno ono što pod tim pojmom podrazumijevamo
(uobičajene droge u narko prometu!), u stručnoj literaturi
imaju niz podjela, sistematizacija i specifikacija. To su, na
primjer; opijati, hipnotici, depresivi, anoreksici,
rankvilizatori, psihostimulansi, halucinogeni i dr. U
praktičnom smislu droge je najjednostavnije svrstati po
izravnom djelovanju. Najgrublja podjela je; na sredstva koja
korisnika čine aktivnijim, i na ona koja aktivnost umanjuju
(posebice u fizičkom smislu).
Iz skupine ''aktivnih'' koje ''dižu'' najpoznatije droge su
ecstasy, speed i cocain – od onih drugih koje ''spuštaju'',
heroin i alkohol. Plesačica ili plesač na partyju s bombonom,
ili s nekoliko bombona, ima dovoljno energije za višesatno
divljanje na plesnom podiju. Pri tome ne osjeća umor.
Nasuprot tome, nakon ubrizgane doze heroina ovisnik se
opušta, može leći na prljavi pod javnog WC-a i u blaženstvu
mira uživati u svom svijetu raspuklih oblaka. Slična je
situacija i s alkoholom. Pijano teturanje može završiti u jarku
pokraj puta gdje će pijanac zaspati tvrdim snom.
Ova jednostavna podjela uobičajenih droga na dvije skupine
nije dovoljno precizna, ali generalno najbolje objašnjava
tipove djelovanja. U ovom smislu marihuana je izuzetak.
Iako se svrstava u halucinogena sredstva zbog popratnih
manifestacija (neke vrste ''halova''!) – to je droga koja
''spušta'', omamljuje. Vrlo je česta upotreba jointa u
kombinacijama.
Općenito:
Ecstasy: «diže», privremeno daje energiju, nakon djelovanja
osoba je umorna, ali joj se ne spava. Uobičajeno je nakon
bombona popušiti joint za «spuštanje».

42
Speed «diže» kao i ecstasy; spavanje je otežano; zato se
također iza speeda često puši joint.
Česta je i kombinacija raznih vrsta ecstasyja (bombona) na
partyjima - za produženje trajanja i za više energije. No, u
ovoj fazi nije uobičajeno uzimanje većeg broja bombona (na
primjer: 4 ili 5 komada)
Ecstasy sa speedom, opasna je kombinacija zbog mogućnosti
predoziranja. Puls i krvni tlak jako su povećani.
LSD: moguća kombinacija s bombonom, a eventualno nakon
toga slijedi joint (joint, na kraju, može, ali i ne mora!). Ta
kombinacija uzima se zbog postizanja jače halucinacije, te
zbog više energije. Zove se candy-flipping.
Cocain: «diže». U ovoj fazi ne koristi se, osim probno. Nakon
djelovanja, povratak u «normalu» događa se bez problema i
zato se cocain rijetko kombinira s drugim sredstvima.
Heroin: «spušta», ali se u ovoj fazi ne konzumira, ili se
eventualno samo proba. Heroin je zapravo sinonim za
zadnju fazu, pravu ovisnost, kraj puta svakog narkomana.

Kritična točka, ili već spomenuta nekoliko puta, crvena crta,

odnosno prelazak u treću fazu, u ovisnost (psihičku), u stalno
traženje euforije – vrlo je blijeda i teško ju je prepoznati.
Definira se polako, a onda iznenada prerasta u čvrstu i teško
prijelaznu barijeru. U međuvremenu se sve više planiraju
euforije, upotreba droga postaje sve učestalija, ritam
konzumacije raste. Stalno je prisutna misao i nada, da se
može stati!
Pojavljuje se još jedna opasnost. Pod djelovanjem droga
samokontrola je smanjena, samokritičnost u prosuđivanju
takoreći ne postoji. Stupanje u spolni odnos daleko je
lakoumnije, bez suvislog razmišljanja. Korištenje zaštite pri
spolnom odnosu i uporaba kondoma, čini se nevažnim, ne
pomišlja se na hepatitis, AIDS ili na neku drugu posljedicu.
Opasnost da prijeđu crvenu crtu prijeti također, weekend i
relax korisnicima, jer dani vikenda, nakon dužeg perioda,
više nisu dovoljni. «Neprimjetna» želja za traženjem ugođaja
raste. Karakteristika weekend i relax korisnika (rekreativci),

43
nešto je viša životna dob, između 20 i 30 godina. To su
većinom situirane osobe, često zaposlene. Uz navedena
sredstva i kombinacije, kadkada koriste i cocain, «kraljevsku
drogu». Nisu toliko psihički labilni kao mlađi korisnici, ali
dugogodišnji staž upotrebe droga, sasvim je sigurno narušio
volju i samodisciplinu. Zato se vrlo lako može dogoditi
klizanje u ovisnost, napuštanje posla, obitelji i dr.
O ovoj populaciji manje se govori i piše, poglavito zbog višeg
društvenog statusa (stariji su i bogatiji) što podrazumijeva i
bolju prikrivenost. No, ova grupacija u posljednje vrijeme
ima veliki utjecaj na masovno širenje kruga korisnika droga,
posebice mladih, zbog relativno novog fenomena zvanog -
party.
Mnogi će u ovom kontekstu iz nepoznavanja miljea noćne
zabave, neopravdano identificirati ili barem izjednačiti party
s discom. Međutim, party i disco u narko temi – dva su
potpuno odvojena svijeta. Klasičnom disco klubu, temeljna
odrednica nije droga – partyiju, jest! U discu se konzumira
alkohol i duhan, eventualno (ali ne u većoj mjeri), ecstasy i
speed, ali droga nikako nije kapitalan element. Party,
potpomognut moćnim marketingom nevidljivog narko
podzemlja, postao je megalanac prodaje droga. Naglo širenje
pokreta partyija u zatvorenim i otvorenim prostorima, ili
pokreta zvanog; techno, trance ili rave (po nazivu popratne
glazbe) preraslo je okvire, relativno malog i ograničenog
broja rekreativaca u masovnu scenu mladih. Međutim,
potrošački trend zabave početka trećeg milenija ne najavljuje
svjetle perspektive ni discu, ni partyiju.

PARTY I TRANS

Planirana ugoda na prvom mjestu, uz minoriziranje rada kao

temelja nekog «normalnog» života (posao, stan, kuća, obitelj,
obiteljski vikendi, sport ili sl...) značajke su rekreativaca,
povremenih konzumenata droga. Tjedni život, radno vrijeme
i obveze, nužno su zlo u čekanju i planiranju ugođaja transa
u svom slobodnom vremenu. Mogućnosti organiziranja i

44
realizacije ugode znatno su veće nego kod adolescenata zbog
raspolaganja većim sredstvima i iskustvom. Međutim,
rekreativci, kao grupacija u višoj životnoj dobi, prerasli su
disco i izgubili su svoj prostor okupljanja, pa i mogućnost
zajedničkog transa.
Ekipe internacionalnog narko marketinga uočile su ove
značajke i krenule u proširenje svoga tržišta. Početkom
devedesetih godina, nakon niza probnih modela, stvoren je
party - izvanredan okvir za plasiranje narko proizvoda. U
tom programu kapitalne su odrednice; što duže trajanje i što
veći prostor, odnosno što veća masa posjetitelja. Rekreativci,
kao sigurni potrošači droga činili su jezgro šire skupine
«polumladih», potencijalnih konzumenata, U party program
ubačena je dance glazba; posebno duge glazbene techno
kompozicije s hipnotičkim ritmom. Dugotrajan ples (partyiji
traju najmanje jednu noć, a kadkad i tri dana) moguć je
isključivo pod «dopingom». Dugoročni program ima dva
dijela: najprije, plasman lakih droga, a zatim stvaranje široke
baze heroinskih ovisnika (dance drugs i hard drugs).
Prvi dio, plasman lakih droga dance drugs, u potpunosti je
uspio i traje već nekoliko godina. No, to je ipak samo
pripremna faza konačnog cilja – stvaranja velike populacije
ovisnika.
Sve ostalo što se događa na party sceni: glazbeni trendovi
dancea, video atrakcije i visoka tehnika - samo su finese i
dorađivanje ovog velikog programa.
Planirana okupljanja s definiranim datumima, poznatim
voditeljima (DJ), najavljenim redom događanja, trajanjem i
dr..., pod zajedničkim nazivom – party, postala su u zadnje
vrijeme redovna. Po širim društvenim odrednicama, današnji
partyiji mogu se jedino uspoređivati s masovnim
okupljanjima «djece cvijeća» prije nekoliko desetljeća i
neosporno predstavljaju nastavak psihodelične revolucije s
kraja šezdesetih godina. Nastavak ima širu bazu i pokriva
veću populaciju nego u šezdesetim godinama, zbog razlike u
kvaliteti i zbog liberalnijeg odnosa prema drogama.
Kvalitetni detalji narko marketinga, globalizacija,

45
informatička komunikacija, veće mogućnosti, lakši pristup
drogama, pa i pad autoriteta u svakodnevnom životu –
razlozi su većeg i šarolikijeg skupa mladih, i malo manje
mladih, sudionika partyija.
Ako isključimo zavaravanja i samozavaravanja, sastavni dio
svakog partyija jest droga kao centralna odrednica cijelog
pokreta oblikovanja scene različite od realnosti. Bježanju od
stvarnosti pridonosi i trance glazba, koju mnogi stavljaju na
pijedestal kapitalnog elementa u partyiju, iako je sekundarna.
I audio i vizuelni čimbenici, kao i ples, samo su nužna
pratnja u izazivanju pravog transa sudionika ovakvih
okupljanja, kojeg neosporno može izazvati samo droga, a
nikako vanjski utjecaji ma kako agresivni bili. O autosugestiji
ili hipnotičkim utjecajima vizualne scene i audio doživljaja,
može se govoriti samo kao o popratnim pomagalima na putu
prema transu.
Popratni elementi partyija u svijetu, pa i kod nas, vrlo su
sofisticirani. Uz pojam transa kao psihičkog stanja, veže se i
glazbeni pojam trance. Vrlo kvalitetni trance kao tip glazbe,
početkom devedesetih godina u svijetu, otvara raznoliko
polje suvremene plesne glazbe s tri konstitutivna čimbenika
scene: techno, house i trance s brojnim podvrstama i
varijantama (minimal, progressive, crossover...). Sredinom
devedesetih (1995., 1996.) postaje aktualan sugestivni goa
trance inspiriran raznim strukturama breakbeata, heavy-metala,
hard rocka, darker trancea i dr. Uprkos promjenama u
glazbenoj strukturi od početka acid i techno glazbe, goa
najkompletnije obilježava cjelokupnu rave scenu kao
nastavak psihodelične epohe s kraja šezdesetih godina.
Termin Goa uzet je po istoimenoj oblasti i plaži u Indiji gdje
su se prije četrdesetak godina naselili hipiji. Na Goi su se od
šezdesetih godina održavali cjelonoćni rockerski rituali koji
su s vremenom prerasli u današnji full moon celebration.
Nekoliko je godina trajala proslava pretvaranja hipi plemena
u veliko techno pleme, no kult je izblijedio. Danas je Goa
potpuno komercijalizirana, te je izgubila temeljnu
autohtonost.

46
Trance scena, nesumnjivo inspirirana hippie pokretom,
inzistira na otvorenom prostoru. Osim toga na otvorenom
prostoru stane veći broj posjetitelja. Partyiji traju, ukoliko
posluže vremenske prilike, i do tri dana.
Suvremena agresija vizualizacije scene na partyijima, miješa
mitove, drevne simbole pristupa životu indijskih, afričkih,
starokeltskih zajednica, s bojama koje tek pod «uv» rasvjetom
pokazuju atraktivnost i svoju nesumnjivu raskošnost. Uz
strobo i projekcije, na platnu ili u krošnjama drveća, vrte se
maštovite kreacije inspirirane vilenjacima, svemircima,
gljivama, posebice istočnjačkim božanstvima, Shivom, Jin-
Jangom i sl. Začinjen snažnom, psihodeličnom glazbom,
ovakav vizualni doživljaj sugerira irealno i stvara vrlo
primamljivu dekoraciju za dugotrajni trans.
Početak upotrebe riječi party na našim prostorima, čvrsto je
vezan za pojam transa i transičnosti, euforije, ekstaze, a samo
dijelom vanjskih manifestacija naslanja se na pojmove
tuluma i karnevala. Cjelokupna, nastajuća rave scena
raznolike elektronske glazbe, house, techno ili nekog drugog
određenja, i cjelonoćnih okupljanja, nastavlja spomenutu
psihodeličnu revoluciju iz šezdesetih godina. Izvjesna
zaostajanja za kvalitetom svjetske scene postoje, blještavilo,
atraktivnost scene, pa i odabir zvuka, zaostaju u razornom
tempom kojim se razvija svjetski trend. Hrvatska, na primjer,
ni 2001. godine nije prihvatila goa trance scenu, kao ni trance
dekoracije, kulturu chill-out prostora, niz drugih
razmišljanja... Razloge je lako naći; u pitanju je sporost
tranzicijske Hrvatske pri prelasku u razvijeno društvo, slaba
materijalna podloga, kao i još uvijek prisutni balkanski
sindrom: zviždaljke, baloni, naglašeno korištenje ruku pri
plesu, karnevalsko šarenilo...
Danas trans scena u Hrvatskoj postoji i razvija se. Događa se
u Zagrebu: Best, Attack, Aquarius, Tvornica, Sokol, (Kulušić
je zatvoren pred novu 2002.) i dr..., u unutrašnjosti i na obali.
Početkom 2002. godine, samo u našoj metropoli održava se
tjedno i do dvadesetak partyija. Donedavno, partyiji su bili

47
bježanje od realnosti nešto starije populacije mladih. Danas je
sve više onih vrlo mladih.

Ukoliko se vratimo na temu stvaranja programa party, lako

možemo izračunati dobit narko podzemlja u jednoj
zagrebačkoj noći. Na dvadeset partyja, ima najmanje
dvadeset tisuća konzumenata ecstasyija, speeda, pa i
cocaina... Mnogi od njih prije spavanja moraju popušiti i
joint. Ukoliko svaki posjetitelj partyija, prosječno potroši
samo 150 kuna na bombone ili dr... – narko podzemlje, samo
te noći, inkasira cca 3.000.000 kuna. Radi eventualnog
preračuna u eure: početkom 2002. godine, 1 euro vrijedi 7,4
kune.
U ovom kontekstu potrebno je ponovno naglasiti da
kompletan program upotrebe lakih droga, pa i dance drugs po
narko marketingu, nije primaran po ostvarenoj dobiti, jer je
ta dobit minorna u odnosu na zaradu od upotrebe pravih,
ovisničkih droga, cocaina i heroina. Halucinogeni, plesne
droge i cannabis, forsirani su isključivo zbog regrutacije što
većeg broja ovisnika o hard drugs koje donose daleko najveću
dobit.
O preferencijama vrsta droga na partyijima, možemo reći da
svjetska trance scena prihvaća raznolike psihodelike;
cannabis, gljive psilocibe i LSD... Kod nas se na partyijima
najčešće koriste bomboni (ecstasy), rjeđe speed i cocain.
Događa je, doduše još uvijek rijetko, i heroin.
Techno pokret, ili trance scena, ili party, fenomen su kraja
drugog milenija i početka trećeg, kao što je šezdesetih godina
bio hippie pokret. U oba ova fenomena ili pokreta, zajednički
nazivnik je narko scena; oba su ostavila i ostavljaju iza sebe
prepoznatljiv trag i miris droge. Put «djece cvijeća» započeo
je pozitivnom pobunom protiv autoriteta i hipokrizije
društva, kao i antiratnim pokretom (Vijetnam!), a završio
ovisnošću i dekadencijom. Početak techo pokreta, nešto je
drukčiji, iniciran je programom narko podzemlja, pod
krinkom pokreta antiglobalizacije, kritike potrošačkog
društva, i dr..., ali će vjerojatno završiti na isti način kao i

48
hippie pokret – ovisnošću i dekadencijom. Naime, narastajući
trend u svijetu, pa i u Hrvatskoj, pojavljivanje je upotrebe
heroina na partyijima. Polako, ali sigurno regrutiraju se čete
ovisnika i najunosnijih potrošača hard drugs. S marihuane i
ecstasyija, logičnom «žutom linijom» (yellow line) veliki broj
poklonika partyija kreće u onu pravu fizičku ovisnost, gdje
party postaje suvišan. To je upravo i bio drugi dio
dugoročnog programa velikog marketinškog zahvata. Cilj je
postignut. Relativno jeftini halucinogeni polako dolaze u
drugi plan, događa se tržišna ekspanzija cocaina i heroina, a
samim tim gasi se i pojam, party (u Italiji su nedavno
zabranjena velika party okupljanja zbog masovne upotrebe
droga). Neminovno gašenje partyija dogodit će se, s logičnim
tranzicijskim zakašnjenjem, i kod nas u Hrvatskoj.
Za kraj ove kratke elaboracije o transu, citirat ćemo ulomak
objavljenog teksta jedne plesačice s jednog hrvatskog
partyija:
...I zato «oni drugi», oni obični ne razumiju razliku... Ne razumiju
da mi želimo sudjelovati, da želimo što jače ispucati sebe u svakom
trenutku našeg života – još dok smo u najjačem periodu života, dok
se nismo pustili rijeci da nas nosi... «Oni» doživljavaju sve, pa i
glazbu, slušanjem, osjećanjem, raspoloženjem; ponekad ili možda
uvijek povezuju s trenutkom, ponekad s nekim lažnim sobom, koje
je nekada davno postojalo; ponekad čak i istinski, ali – let's face it –
nije to, to. A pitanje koje si «mi» postavljamo jest: može li nas
ponijeti? Možemo li poletjeti i zaboraviti sebe kao fizičku jedinku?
Može li nas natjerati da postanemo jedno sa svojom sviješću?
Hoćemo li se nakon doživljavanja isto osjećati; punije, praznije,
zadovoljnije? Ne trebamo odgovor, jer znamo – to je trenutak kad
se stapamo s istinskim sobom, kad se osjećamo dijelom zahuktale
gomile...I želimo jače, brže, želimo se istopiti u bestjelesni puls i
spojiti se s nekim svojim drugim «ja» koje postoji u nekoj drugoj
dimenziji...
Predivni osjećaj slobode, ljubavi, transa, letenja, pulsiranja s
irealnim svijetom ljepote i bestjelesnosti, plesača i plesačica
na partyiju, koji traje do jutra – zaista je nešto najljepše u

49
životu. No, treba se zapitati uklapa li se to u civilizacijske
norme, je li pošteno?
Ti plesači jutrom ne idu na posao i ne zarađuju za svoj kruh.
Ogroman postotak njih, ne ustaje prije podne i živi na tuđi
račun. Oni ispucavaju sebe u svakom trenutku i postoje u nekoj
drugoj dimenziji, ali drugi rade za njih, za njihove životne
potrebe brinu se «oni drugi». I bit će svakim danom,
mjesecom i godinom, sve više na leđima «onih drugih».
Gomila s kojom se tako silno žele stopiti – neće im dati
ništa...
Princip razvijenog društva, stavljanje je ljudskih prava na
prvo mjesto. Svatko može slobodno odlučivati o svom
životu. Ali, pitanja; je li pošteno?, i ima li netko pravo
iskorištavati «one druge»?, ostaju! Odgovore potražite sami.

ECSTASY

Navedeni repertoar droga i kombinacija za fazu dvostrukog

života uobičajen je za područje Hrvatske. Možemo primijetiti
da je prilično skučen, da je broj upotrebnih droga relativno
malen. U nekim drugim sredinama, državama i
kontinentima, repertoar je drukčiji, uglavnom širi. Ono što
obilježava prve kontakte s drogom, fazu znatiželje, bez
sumnje je cannabis ili konkretnije – marihuana. U ovom
«višem» stupnju, u takozvanom dvostrukom životu – danas su
posebno zanimljivi halucinogeni derivati amfetamina. Kao
karakterističnu drogu ove faze u današnjem razvoju narko
puta možemo izdvojiti bombon, odnosno ecstasy (prije
nekoliko desetljeća bio je to LSD), derivat muškatnog
oraščića. Pripada takozvanoj skupini droga za ples (dance
drugs). Zbog toga ćemo se s ecstasyijem nešto podrobnije
pozabaviti.
Ecstacy (bombon, ex, e), po upotrebi najnovija droga, u
skupini amfetaminskih halucinogena korišten je u
psihijatrijskom liječenju, u oslobađanju straha i tjeskoba, te u
provođenju bračne terapije. Relativno je jeftin u proizvodnji i

50
osamdesetih godina postao je dostupan na ulici. Masovno su
ga počeli upotrebljavati američki studenti, te je 1985. godine
uvršten među zabranjene droge, čak i za primjenu u terapiji.
Ono što uobičajeno zovemo ecstasy ili bombon, tableta je
težine cca 250 miligrama, no glavne supstance MDMA u
tableti ima samo oko 50 do 100 miligrama. Ostalo su vezivne
tvari i česte primjese; MDE, MDA, MDEA, PMA, te
amfetamin, cofein i dr. Postoje i kapsule, te želatinozne
kuglice, zvane Yelly Pearls, ali su kod nas rijetke. Na
tabletama koje mogu biti raznih boja, utisnuti su raznovrsni
logoi: probodeno srce, propnuti konjić ferrarija, mitsubishi,
zečić, slon, ptica, Versace, bik, srp i čekić i brojni drugi. Po
znaku može se (ne uvijek!) znati način djelovanja, na primjer;
ferrari je jak, dugo traje, daje više energije – manje ljubavi i
prisnosti; crveni Versace (može biti i druge boje), kraće traje,
ali ima u sebi mnogo MDMA i zato daje mnogo sreće i
ljubavi i t. d.
«Hrvatski» bomboni proizvedeni su uglavnom u
Nizozemskoj i Belgiji, ali postoje i mnogi proizvodi iz manjih,
ilegalnih laboratorija širom svijeta.
Bomboni se u Hrvatskoj često koriste. Relativno je lako
nabaviti ih, gotovo jednako kao i marihuanu. Cijena jednog
bombona kreće se između 40 i 50 kuna. Kupuje se, skoro
redovito, nekoliko komada, a cijena im tek neznatno pada pri
kupovini veće količine (preko 40 komada – komad 30 kuna).
Neupućenima, dileri će objasniti karakteristike svojih
bombona, uglavnom istinito, jer žele zadržati kupca. Osobe s
malom tolerancijom uzimaju jednu, do eventualno dvije
tablete za cijelu noć, dok oni s razvijenom tolerancijom
uzimaju i po pet i više.
Ecstasy, osim prividne energije, pojačava emocije do stupnja
ekstaze. Poznat je fenomen poljupca - osobe koje su uzele
ecstazy željet će se dugo ljubiti sa svojim partnerom.
Međutim, kao ni ostale droge, ne može služiti kao
afrodizijak, ne pojačava izravno seksualnu želju, nego samo
potiče otvorenost i emocionalnu prisnost.

51
Ecstasy (MDMA) se daleko najviše koristi gutanjem, ali u
kristalnom prahu može se i pušiti, ušmrkavati i ubrizgavati.
Raspoloženje koje daje bombon posljedica je oslobađanja
velike količine serotonina. Moguće je satima plesati ili
izlagati se većem tjelesnom naporu, pa je zbog toga ta vrsta
droge popularna na partyjima - osoba pod utjecajem
ecstasyija može plesati nekoliko sati u komadu bez i
najmanjeg osjećaja umora. Umor nastupa nakon prestanka
djelovanja bombona. Dolazi do «spuštanja», odnosno do
lošeg raspoloženja zbog pomanjkanja serotonina,
neuroprijenosnika zaduženog za raspoloženje. Najčešće se
odmah uzima drugi bombon.
Ecstacy djeluje između dva i šest sati - ovisno o količini
MDMA i ostalih dodataka u tableti.
Ecstasy izaziva toleranciju, pa je u početku uzimanja
dovoljno uzeti pola ili cijeli bombon (ovisno o težini i spolu -
na djevojke bombon djeluje jače jer su lakše i imaju osjetljivije
receptore) za cjelonoćno plesanje. U slučaju kad se bombon
ne «potroši», dakle ne izloži se tjelesnom naporu, nastupa
nervoza. Nervoza nastupa i nakon djelovanja bombona, pa je
čest slučaj pušenja marihuane za smirenje. Spavanje je nakon
djelovanja bombona otežano, a hrana izaziva gađenje. Osoba
koja je prošle noći konzumirala bombon, sljedećeg dana neće
jesti, odnosno hrana joj neće prijati. Bit će umorna i lagano
omamljena. Bombon traži akciju bilo koje vrste, bilo izlaska
iz kuće, plesanja, ili seksualnog odnosa. Međutim, nakon
djelovanja ecstasyija nastupa blaga ili jača, depresija koja
traje dan - dva (ovisno o osobi - može početi odmah nakon
prestanka djelovanja, sljedeći dan, ali i za nekoliko dana).
Osoba često i ne primijeti da je nervozna i loše volje.
Dokazano je da ecstasy aktivno šteti moždanim stanicama.
Učinci: ovisno o osobi i vrsti bombona, djelovanje počinje
nakon 30 do 90 minuta, zjenice se šire, gotovo nema
treptanja. Nema jače omamljenosti (uglavnom, može doći do
lagane poremećenosti ravnoteže), nego se javlja lagana
nervoza i nemir koji traži akciju. Najčešće osoba koja je uzela
bombon ode na party. Istančan je osjećaj za ritam, tijelo pleše

52
samo, nema osjećaja tjelesnog naprezanja - kao da je u vodi,
tijelo nema težine. Ovisno o vrsti bombona, mogu se pojaviti
halucinacije, najčešće povezane s glazbom. Osoba pod
utjecajem bombona pleše zatvorenih očiju, i vidi boje i oblike
koji prate glazbu. Vrlo je važno da se ne dogodi nešto što će
konzumetna iznervirati, a to vrlo lako može biti glazba jer je
koncentracija usmjerena na nju. Elektronska glazba vrlo
dobro odgovara konzumentima, jer ima mnogo zvukova i
jaki ritam. Nakon sat do dva nastupa «špica» - vrhunac, kad
korisnik dolazi u stanje transa. Gubi se osjećaj za vrijeme
(jako brzo prolazi), pa je teško odrediti koliko taj vrhunac
traje. Nakon toga bombon postupno prestaje djelovati.
Jedna od temeljnih opasnosti kod uzimanja ecstasyija je to,
što neupućene osobe ne znaju da zbog fizičkog trošenja gube
vodu, a nemaju potrebe za konzumiranjem, ni hrane, ni
tekućine. U nekim slučajevima nastupa dehidracija, u težim
slučajevima čak i smrt. Potrebno je popiti pola litre tekućine
svakih pola sata, (to je najbolja mjera, jer konzument sam ne
može odrediti granice!), da bi se održala potrebna količina
tekućine.
Nikako ne treba miješati ecstasy s alkoholom, jer skoro
redovito slijede neugodne posljedice; neravnoteža, mučnina,
slabost...
Razne vrste tableta ecstasyija, kao što smo naveli,
razlikujemo po utisnutim logoima. No, ilegalno tržište vrlo je
teško kontrolirati i razni proizvođači ecstasyiju dodaju razno
«smeće». Dobro je upoznati učinke tih najuobičajenijih
dodataka. To su:
MDA može uzrokovati psihodelične «halove»,
hiperaktivnost, hipertermiju, ubrzani rad srca. Stimulativniji
je i dokazano uništava neurone.
MDEA ne uzrokuje takvu euforiju i špicu kao MDMA, blaži
je, traje kraće, a veća količina djeluje opijatski, slično heroinu
– osoba je troma, teško fokusira pogled i inertna je.
Cofein u količinama kakve se nalaze u bombonima, nema
snažan učinak, djeluje vrlo blago.

53
DXM u večim količinama može uzrokovati mučnine,
vizualne i audio halucinacije. Sprječava znojenje što je
opasno zbog dehidracije.
Ketamin proizvodi mučninu, povraćanje, euforiju,
halucinacije, zbunjenost i dezorijentaciju.
PMA je najopasniji dodatak. Zbog te supctance u Španjolskoj
i u Americi bilo je smrtnih slučajeva, a nedavno i u Sloveniji
(djevojka od 17 godina). PMA je supstanca koja u manjim
dozama (do 50 miligrama) ima učinak sličan MDMA, ali
treba joj više vremena da počne djelovati. Samo malo veće
doze PMA naglo povisuju krvni tlak, puls i temperaturu, što
nerijetko izaziva unutarnja krvarenja – pa i smrt. Dakle,
netko može uzeti jedan bombon s primjesom PMA i nakon
sat vremena uzeti drugi također s PMA, misleći da je preslab,
a to bi već mogla biti smrtonosna doza PMA.
Uzimanje više tableta ecstasyija u kratkom roku može
ozbiljno ugroziti zdravlje i život i ako zadrže samo MDMA, a
pogotovo uz dodatak PMA. Ovakva opasna kombinacija
evidentirana je u Austriji na tabletama s logoom mitsubishija.
U bombonima nije nikada nađen heroin, ni cocain (cocain je
preskup!), ali je u Nizozemskoj 2000. godine zabilježen slučaj
miješanja sa strihninom (mišomor). Bilo je samo 8 miligrama
u tableti što je premalo za smrtonosnu dozu.
Izlijevanje serotonina u mozak pod utjecajem MDMA iz
stanica koje ga prizvode ima učinak ugode. Ali, izliveni
serotonin se razgrađuje i nestaje. Nastupa depresija, jer se, ta
supstanca zadužena za raspoloženje, ne može brzo ponovno
proizvesti. Istraživanja pokazuju da je obnova moguća tek
nakon dva tjedna. Zato se preporučuje najmanje dva tjedna
pauze između konzumacije ecstasyija. Vrijeme moguće
detekcije u mokraći je 1 do 3 dana.
Pomoć obnavljanju serotonina može pružiti dobra ishrana, te
uzimanje aminokiseline 5-HTP (ima je u slobodnoj prodaji).
Može pomoći i uzimanje fluoxetina (Prozac, Portal) šest sati
nakon konzumacije ecstasyija.
Na kraju, rezimirat ćemo glavne odrednice ecstasyija. To su:

54
SIMPTOMI:
Hiperaktivnost,
povišeno raspoloženje,
razdražljivost,
gubitak apetita, nesanica,
široke zjenice, ubrzani puls,
suha usta i nos,
grčenje mišića.

POSLJEDICE:
Razvoj ovisnosti, psihičke promjene,
depresija po uskraćenju doze,
moguće psihotične reakcije,
iscrpljenost organizma, mršavljenje,
rizik prelaska na još opasnije
droge koje smiruju (heroin),
fiksanje droge povečava rizik zaraze
hepatitisom ili AIDS-om.

ZNAKOVI UPOTREBE
Tablete grubo izrađene, raznih boja (često bijele sa
smeđkastim točkicama) najčešće s utisnutim logoima.

55
56
TREĆI DIO

57
 PSIHIČKA OVISNOST

Ne želim dočekati sivo, sumorno sutra, jer je žuti kolut na

zvjezdanom nebu, ruke podignute, šareni snopovi u granama...

58
 SUNČAN, ZIMSKI DAN U PULI

Subota, siječanjski dan 2002. godine. Sunčano prijepodne

izmamilo je mnoštvo ljudi. Od Zlatnih vrata do tržnice, na
granitom popločanom, pulskom korzu, sve stolice ispred
kafića zauzete su. Ljudi sjede u kaputima, ali ugodno je,
sunce otjeralo svježinu. Tražimo mjesto.
- I kako je bilo?
- Super! Barcelona je ful okej.
- Što si donio?
- Nekoliko ploča i nešto papira.
- Neću te pitati za cijenu, ali reci, je li tamo skupo?
- Ma, to je za prijatelje, reći ću ti,... ono, da je ful jeftino.
Prolazimo pokraj «Foške». Unutra zadimljeno i nema mjesta.
I vani je sve puno.
- Reci onda.
- Jebi ga, moram preračunat. Bilo je,... ono, kako se kaže, siće.
Davoru je uvijek išlo teško računanje. Stanka.
- Čuj, jedna ploča dođe 50 eura. Papiri su guba, ful jeftini.

59
- A kolike su ploče?
- Ono, šta ja znam, oko 15 do 20 grama.
- To su jako malene ploče
- Na tebi neću zarađivati. Dam ti gram po 25 kuna.
Davor je davno napustio školu, još u pubertetu. Ali, nije tako
loše računao. Te ploče bile su jako male. Uobičajene su
mnogo veće. Gram hašiša kod nas uvijek je bio oko tri eura i
on je to dobro znao. Vjerojatno je u Španjolskoj platio mnogo
manje, ali ovdje prodaje po pravoj cijeni.
- Neću haš. A koliko su papiri?
- Ma, rekao sam ti, ful jeftino. Papir s deset sličica, ono, 100
eura.
Prilazimo proširenju ispred tržnice. Na povišenom kamenom
podiju subotnja atrakcija, program. Četiri svirača, dva klauna
i dva psa. I krug promatrača.
- Pa, nije ti ni papir jeftin. U Zagrebu imam trip za 70 kuna.
- Ma, daj, ti si mi prijatelj, tebi ću,...ono, napravit ću ti bolju
cijenu. Dogovorit ćemo se.
Ni ovdje nema mjesta. Malo dalje, na drugoj terasi, dvije
vremešnije dame nafrčkane kose dižu se sa stola. Sjedamo.
- Neću. Trip je zajeban.
- Ma ga nema kod nas.
- Nađe se.
Dvojica sviraju gitare, a dvojica udaraju ritam. Psi
nezainteresirano leže pokraj njih. Jedan klaun nešto izvodi na
tlu, drugog ne vidim, zaklanjaju ga promatrači.
- Dobro sviraju.
- Okej su. Sviraju već godinama.
Daleko su, i lica im jedva nazirem ispod navučenih kapa.
Trojicu prepoznajem. Zaraslo lice četvrtog, ipak mi se čini
poznato. Kaput mu je taman, flekav, neodređene boje. Na
rukama rukavice bez prstiju.
- Tko je onaj desno, na bubnju?
- Sergio sa Šijane.
Sjetio sam se. Sergio živi s Ninom u jednom starom kombiju
kod Šijanske šume. Imaju dvoje djece i četiri psa. Ne znam od
čega živi. Ova dva psa valjda su njegova.

60
- Aha, znam.
- Momci su okej.
- Što rade? Dilaju?
- Ma, ne. Preko ljeta odu tamo preko,... ono, beru jabuke i
drugo, po plantažama. Nekad sviraju na ulici, u Rijeci ili
okolo... žongliraju.
Klaun ima masku na očima i crvenu kuglu na nosu.
Vjerojatno i njega znam. Pripada škvadri kojoj smo se nekada
divili. Imali su jaja da svima kažu, da je škola sranje i da se
može živjeti drukčije, slobodno...
Prilazi konobar. Podižem dva prsta.
- Dvije kave.
Sjene se prevlače preko trga. Klaun obilazi krug promatrača s
crnim šeširom u ruci.
- Kažem ti, momci su ful okej.
- Nisu na igli?
- Hors je preskup za njih. Metadoni i to... Skinu se, pa opet.
Jebi ga!
Mahnuo sam rukom, ali konobar gleda na drugu stranu.
Istresao sam metalne kune u tanjurić.
- Idem, Davore.
- Nećeš ništa?
- Možda drugi put. Čao!

61
 STALNO TRAŽENJE EUFORIJE

Ovu, treću fazu razvoja narko puta karakterizira posvemašnji

pad na svim nivoima, ruše se svi čimbenici i značajke
takozvanog normalnog života.
Droga obuzima u pravom smislu te riječi. Tolerancija je sve
veća. Potrebno je uzimati sve veće doze, jače droge, manji su
vremenski intervali između konzumacija. Nastaje novi
doživljaj – osjećaj nelagodnosti nakon uzimanja droge, ali to
ni malo ne umanjuje stalnu potrebu za traženjem euforije.
Svako samopoštovanje, obuzdavanje i samodisciplina
nestaju. Nastupa psihička ovisnost.
Životna preokupacija i potpuna zaokupljenost drogama
manifestira se upoznavanjem novih droga i raznih
kombinacija. Postupno, gube se posljednje veze s «vanjskim»
svijetom, padaju sve maske i pretvaranja. Slijedi potpuno
napuštanje škole ili posla, stalno traženje euforije jedini je cilj.
U ovom razdoblju asocijalno ponašanje iz faze dvostrukog
života (laži, sitnije krađe, zavaravanja roditelja i okoline) –
prelazi u antisocijalno ponašanje. Ne bira se sredstvo za
nabavku droge i korisnik sve dublje tone u kriminal. Stalna
nabavka droge zahtijeva minimalno 200 kuna dnevno, a uz
cocain i znatno više. Uz činjenicu da psihički ovisnik nije

62
sposoban na uobičajen «klasičan način» zaraditi novac,
solucije su: prijevara, krađa, provala, dilanje droge,
falsificiranje liječničkih recepata, prostitucija, prosjačenje i
dr... Dodatni problem je to, što je prodajna vrijednost
ukradene robe, do pet puta manja od njene prave vrijednosti
(treba ukrasti robu vrijednu 1000 kuna dnevno).
Marihuana, hašiš i bomboni, samo su popratna sredstva u
kombinacijama, a glavne uloge preuzimaju; speed, LSD, PCP,
i na prijelazu u fizičku ovisnost; cocain, crack... Treća faza vrlo
je blizu tamnog ponora fizičke ovisnosti i završetka puta koji
je počeo prvim, znatiželjnim dimom jointa.
S druge strane, još više otvara se fantastični svijet sfere
irealnog, bajkovitog ozračja. U novim, intenzivnijim,
snažnim, psihodeličnim doživljajima stvorenim većim
dozama, jačim narkoticima i konačno upotrebom igle –
svakodnevica «onih drugih» postaje blijeda. Euforije se
događaju sve češće. Odvijaju se fantastični filmovi, igrokazi,
impresije kakve nije moguće zamisliti u čvrstim okvirima
zbilje. Raspon se kreće od spektakularnih vizija, podivljalih
boja i zvukova, imaginarnih interieura, podivljalog plesa,
nevjerojatne akcije (halucinogeni, cocain...) – do savršenog
mira koji dolazi iz nutrine, savršene ugode, lebdenja u
nestvarnim svjetovima (heroin).
Prostor i okružje igraju važne uloge. Najbolje su seanse u
društvu, u zatvorenim prostorima, s posebnim dekoracijama,
uz psihodeličnu glazbu, eventualno uz ples (ali ne mora biti),
u društvu koje najbolje odgovara, jer razmišlja na isti način.
Odjeća, image, jezik, komunikacija, bitno su različiti od
konvencijalnog. U takvom «svom» okružju uz, narkoticima
pojačanim doživljajima boja, zvukova i emocija – lako se
zaboravljaju svi problemi u intervalima između. A ružna
stvarnost realnog svijeta kojemu ovisnik više ne pripada,
rješava se novom dozom.
Ova faza traje relativno kratko. U velikom postotku put vodi
prema igli i heroinu, metadonu. Kolebanja su moguća
(«skidanja» i recidivi), a moguć je i pravi povratak. No, taj
povratak i potpuni kraj upotrebe droga izuzetno je težak.

63
Ostaju trajne posljedice, vjerojatno nezavršena škola,
nedostatak radnih navika, nemogućnost održavanja
kontinuiteta u poslu, trajno poremećena samodisciplina i dr.
Zbog toga ostaje velika vjerojatnost recidiva i nastavak narko
puta.
Iako je teško odrediti preferenciju droga u Hrvatskoj, u ovoj
trećoj fazi narko puta, navest ćemo da su najpoznatiji
predstavnici; speed i LSD, rijetko PCP, gljive i psilocybin – i
kadkad cocain. Naime, cocain se nalazi pri samom kraju puta
– u tamnom ponoru potpune ovisnosti.
Ovim završavamo repertoar uobičajenih droga za, takozvanu
treću fazu psihičke ovisnosti. Treba napomenuti da je to
razdoblje u kojem psihičkim ovisnicima droga postaje
temeljna preokupacija života. Počinje eksperimentiranje s
raznim opojnim sredstvima, kombinacijama droga, legalnih i
ilegalnih lijekova, alkohola, i raznih medikamenata.
Dijapazon novih opojnih učinaka novih mješavina vrlo je
širok i često neistražen.

LSD

LSD (Lyserg Saure Diaethylamid), trip, acid, papir ili sličica,

halucinogen je s najjačim djelovanjem na čovjeka, najmanje
100 puta jačem od cocaina ili pejotla. Dobiva se iz lizerinske
kiseline jednog parazita s raži. Sintetiziran je 1938. godine, a
postao je popularan šezdesetih godina u vrijeme «djece
cvijeća». Posljednjih godina opet mu popularnost raste, iako
ga je kod nas, početkom 2002. godine prilično teško naći.
Proizvodnja LSD-a vrlo je jeftina. Za razliku od drugih
droga, težina mu se mjeri u mikrogramima (mikrogram je
nezamislivo mala težina - tisućiti dio miligrama). Bez mirisa
je, uglavnom je to bijeli prah, ali može biti i otopina. U
otopinu se namaču papirići (sličice) i zatim suše. To je kod
nas najčešći oblik. Postoje još i tablete, kapsule, kao i otopina
na kocki šećera, u žvakaćoj gumi, poštanskoj marki, ili u
želatini.

64
Standardna doza LSD-a je između 50 i 150 mikrograma.
Sličice sadržavaju spomenutu dozu, no može biti i velikih
varijacija, jer nema mogućnosti provjere. Jačina se može
donekle razlikovati po imenima na primjer: Mačka, Hoffman,
Aspirinix i dr... Cijena jedne sličice kreće se između 50 i 80
kuna (u zadnje vrijeme teže ih je nabaviti, pa im cijena
raste!). Kako je LSD jeftin u proizvodnji i djeluje u vrlo malim
količinama, mikrogramima, mogućnost dobivanja neke
druge supstance na sličici, ne dolazi u obzir. Dakle, ili ste
dobili zaista LSD, ili je to običan, prazan komadić papira.
LSD se upotrebljava žvakanjem sličica.
Početak djelovanja (Onset) je 20 do 60 minuta nakon
uzimanja, no zavisno o količini hrane koju je konzument
uzeo prije, početak djelovanja može biti i nakon dva sata.
Djelovanje je cca 8 do 16 sati; od toga su oko pola vremena
halucinacije. Zbog svog dugotrajnog djelovanja teško je
prikrivati konzumaciju i normalno ići u školu ili na posao.
Na takozvanom platou, u vrijeme punog djelovanja, stvarnost
je iskrivljena. Učinci su vrlo raznoliki; povećanje energije,
podizanje raspoloženja, povećanje osjetilnih efekata,
produbljeni doživljaj glazbe, duboka religozna ili spiritualna
iskustva. Nemoguće je predvidjeti djelovanje tripa. Sve može
proći u redu kao dobar trip, ali moguće su i mučnine,
hladnoća, te teške psihoze i konfuzije s dubokim psihičkim
posljedicama. Oporavak je tada dugotrajan, a zabilježeni su i
slučajevi osoba trajno zarobljenih u stanju paranoje i
konfuzije. Liječenja su trajala mjesecima.
Smrtonosna doza LSD-a kod ljudi nije poznata i u svijetu nije
zabilježen niti jedan slučaj smrti izravno povezane s
trovanjem LSD–om. No, poznati su brojni slučajevi
samoubojstava izazvanih psihozom ili halucinacijama pri
upotrebi LSD–a.
LSD izaziva psihičku ovisnost i toleranciju. Neki osporavaju
navedenu ovisnost zbog toga što je LSD prehalucinogen i ne
može se prečesto upotrebljavati.

65
Obzirom na to da trip nije «dizalica» – nije potrebno
«spuštanje» nakon djelovanja. Osoba nakon tripa spava, jer je
iskustvo bilo naporno.
Treba napomenuti da su kod LSD-a česti flashbacks,
(naknadni doživljaji) nakon izvjesnog vremena od
konzumiranja. Flashback može se dogoditi nakon nekoliko
dana, pa i nakon nekoliko mjeseci. Te povratne halucinacije,
uglavnom loše (bad trip), mogu izazvati strah i paranoju.
Česta je kombinacija «candy flipping»: trip s ecstasyijem.
Povećana je energija kombinirana s halucinacijama. Ako se
uzme najprije trip, pa onda ecstasy, trip jače djeluje - ima više
halucinacija, manje učinka bombona. Ako se najprije uzme
bombon, ima više energije, manje halucinacija. Sve zajedno
traje duže od bombona, ali kraće od tripa. Uobičajena je doza:
pola tripa, pola bombona.
Konzumenti koji znaju kako se koristi LSD, za to se posebno
«spremaju»: odaberu mirnu večer, obično kod kuće, odaberu
određenu glazbu, udobno se smjeste; ne smije im ništa
smetati, ne smiju biti loše raspoloženi (tada može doći do
«lošeg tripa» – neugodnih i zastrašujućih halucinacija),
trebaju imati dovoljno tekućine. Dobra je prisutnost jedne
osobe koja nije na tripu, koja pazi da se ne dogodi nešto loše
(npr. osoba na tripu može pomisliti da može letjeti, i «sletjeti
kroz prozor» - zato je potreban netko «čist» tko će paziti da
se ne dogodi tako nešto!!!). Preporučljivo je imati neki lijek na
bazi klorpromazina, na primjer: Prazine. Prazine je vrlo
štetan za organizam, ali je upotreba manje opasna nego
doživljaj horror tripa koji može prouzrokovati trajni
poremećaj psihe. Period detekcije u mokraći je 8 sati.
LSD ne razvija fizičku ovisnost, ali neosporno razvija naviku
uzimanja, to jest – psihičku ovisnost.
Pojedinci s obiteljskom povijesti shizofrenije ne bi smjeli
uzimati LSD, kao ni trudnice.

OPĆI SIMPTOMI
Čudno ponašanje,
smeteno stanje, dezorijentacija,

66
moguće halucinacije,
(stanje može biti slično psihozi, ludilu),
proširene zjenice,
povećan puls,
otežana komunikacija,
nepovezan govor.

POSLJEDICE
Povećani rizik razvoja,
psihoze,
oštećenje funkcije mozga,
paranoja, strah, panika,
hladnoća,
povećan rizik stradanja nesretnim slučajem,
sklonost uzimanja drugih droga,
flachbacks (naknadne halucinacije.

ZNAKOVI UPOTREBE
Obojene kockice šećera,
želatinske kapsule,
komadići papira s crtežom,
jak tjelesni miris.

SPEED

Speed je ulični naziv za prilično širok spektar kemijske obitelji

amfetamina. Dugo su se neki spojevi amfetamina
upotrebljavali kao legalni lijekovi za prehlade, astmu,
migrene, epilepsiju... Posebno je interesantna uloga ovih
spojeva u Drugom svjetskom ratu, kad su se dijelili
vojnicima britanskih, njemačkih i japanskih formacija. U
američkoj vojsci korišteni su tijekom Korejskog i
Vijetnamskog rata. Poznato je i to da je Hitler bio na speedu;
redovito si je ubrizgavao amfetamin nekoliko puta dnevno
od 1942. godine.

67
Restriktivnijim zakonima sedamdesetih godina prestala je
legalna prodaja. Danas se na ilegalnom tržištu speed
pojavljuje najčešće u dvije solucije, kao amfetamin (prah
amfetamin sulfata) i metamfetamin (prah metamfetamin
klorida – naziv; crank). Standardna pakovanja su prozirne
najlonske vrećice s prahom ili s kristalićima. Prodaje se i u
obliku tableta, masne stvrdnute paste i kapsula. Čistoća
praha je 6 do 10%. Kristalići (metamfetamin), slični ledu (ice)
izazivaju jaču reakciju i imaju dugotrajno djelovanje
(maksimalno i do 30 sati).
Speed nije toliko čest i nije ga tako jednostavno nabaviti kao
ecstasy. Cijena mu se kreće između 100 i 150 kuna po gramu,
ovisno o kvaliteti. Ulični speed redovito je razrijeđen,
pomiješan sa sodom bikarbonom ili sa šećerom u prahu da bi
se dobio veći volumen i težina. Speed je najčešće u prahu
(sličan je cocainu) – bijele je boje i ima grudvice koje se mrve
prije upotrebe.
Jedan gram speeda dovoljan je jednoj osobi za cijelu noć.
Problem za konzumenta je to što se mora uzimati u nekoliko
navrata, ukoliko je slabijeg djelovanja, pa nije zgodan za
uporabu u klubovima (treba ga nositi sa sobom, što je rizik!,
za razliku od bombona koji se proguta - mnogo ga je
jednostavnije sakriti!). Detekcija u mokraći moguća je kod
amfetamina 8 do 24 sata od upotrebe, a kod metamfetamina
2 do 3 dana.
Uobičajena upotreba je šmrkanjem, ali može se konzumirati
u hrani i piću (tada mu je djelovanje slabije i početak
djelovanja je kasniji). Rjeđe se upotrebljava pušenjem.
Moguće je ubrizgavanje i to je najsvrsishodniji način u
postizanju ugode. Ubrizgavanje je najopasnije, posebice zbog
rizika predoziranja i zbog zaraze korištenim iglama.
Djelovanje speeda počinje nakon 15 – 30 minuta. Trajanje je
različito (od 3 sata do čak 12 sati, ice i do 30 sati) i zavisi od
čistoće i dodataka, ali i o osobnosti konzumenta (težina,
tolerancija i dr.). Ukoliko je trajanje kratko, takoreći redovito,
konzumacija se ponavlja. Nakon cijele noći na speedu,
konzument teško zaspi (obično prije spavanja popuši joint da

68
ga malo smiri - isto kao i kod ecstasyija), sutradan nema
apetita i ne jede. Tolerancija se vrlo brzo razvija.
Speed djeluje stimulirajući oslobađanje dopamina i drugih
psihoaktivnih tvari u mozgu.
Osoba proživljava osjećaj ugode pričljiva je i komunikativna,
može bez umora dugo plesati, ali i baviti se uobičajenim
poslovima. Ponekad se javlja agresivnost, pa i bizarno
ponašanje, te neprijateljsko ponašanje. Jače doze uzrokuju
brz i nepravilan rad srca, drhtanje, grčenje mišića, te gubitak
koordinacije. Ubrizgavanje može prourokovati kolaps, nagli
porast tlaka i moždani ili srčani udar.
Narušena ravnoteža dopamina u mozgu rezultira jakom
depresijom nakon prestanka djelovanja speeda, znatno jačom
od, na primjer; ecstasyija. Depresija i nesanica mogu potrajati
danima i tjednima. Velika razlika između ovih depresija i
euforija pod speedom, potiče uzimanje novih doza radi
obnavljanja ugode.
Opasnost od navikavanja na speed velika je, posebno zbog
toga što je pod djelovanjem speeda moguće obavljati, koliko
toliko normalno, svakodnevne aktivnosti. Ovisnost može biti
vrlo jaka, a simptomi su lako uočljivi, čak i ako se droga
uzima samo «s vremena na vrijeme» – rekreativno.
Odvikavanje je teško, jer tijelo brzo stvara određenu
toleranciju pa osoba stalno povećava dozu. Metamfetamin
zbog toga postaje potrebna supstanca u tijelu za normalno
funkcioniranje. Za odvikavanje potrebne su velike količine
lijekova.
Dugotrajna upotreba može dovesti do psihoza, mentalnog
poremećaja sličnog paranoidnoj shizofreniji. To se
manifestira kroz obmane, halucinacije i paranoje, a osoba se
kadkad ponaša nasilno. Problematičan je i lažni osjećaj snage,
brojni primjeri tučnjava na partyijima počinju upravo zbog
toga. Kod vožnje pod utjecajem speeda osjećaj neuništivosti
najčešći je uzrok nesreće. Vraćajuči se u prošlost, interesantno
je navesti da su amfetamine koristili i japanski kamikaze u
svojim letovima kao podstrek u izvršenju svog
samoubilačkog zadatka.

69
Vanjski znakovi djelovanja nisu previše vidljivi ukoliko nije
uzeta velika količina speeda. To su; raširene zjenice, ali ne
toliko jako kao kod ecstasyija (teško je prepoznati!), nesanica,
gubitak apetita, lagano crvenilo, ali i moguće bljedilo.
Kao i u slučaju LSD-a, i kod konzumacije speeda dobro je
imati prijatelje blizu sebe zbog eventualne potrebe pomoći.
Speed izaziva kao i ecstasy, dehidraciju, i zato treba piti. Od
svih napitaka najbolje pomaže voda. Vrlo je opasno piti
alkohol, jer izaziva još veću dehidraciju. Ako postoje chill-out
prostorije dobro ih je koristiti. Miješanje s ecstasyijem,
također je opasno, jer postoji rizik toplinskog udara ili
srčanog udara.

OPĆI SIMPTOMI
Povećana živahnost,
povećana agresivnost,
isušena usta,
povećan tlak,
raširene zjenice,
moguće povraćanje.

POSLJEDICE
Teški poremećaji bubrega i pluća,
oštećenje jetre,
neishranjenost,
pojave čireva,
smanjeni imunitet,
srčane smetnje,
nesanica,
oštećenje mozga.

ZNAKOVI UPOTREBE
Bočice tableta raznih boja,
smeđi do bijeli prah u malim plastičnim vrećicama.

PCP

70
PCP je skraćenica od (Phenyl Cyclohexy Piperdine), ali i od
hipijevskog The Peace Pill, odnosno Pea Ce Pill (pilule mira!).
To je vrlo opasna droga zbog svoje nepredvidivosti. Već pri
dozi od 10 miligrama uzrokuje stanje slično shizofreniji,
halucinacije i osjećaj lebdenja izvan svog tijela. Samo u
vrijeme «djece cvijeća» ovaj halucinogen isprobalo je cca pet
milijuna mladih Amerikanaca (između 12 i 25 godina
starosti). Zabilježeno je više od 200 smrtnih slučajeva. Neki
su pod djelovanjem PCP-a skakali s kućnih krovova, drugi su
doživljavali zastrašujuće halucinacije. Spominje se i slučaj
jednog studenta koji si je pod djelovanjem PCP-a nožem
iskopao oba oka.
PCP je donedavno bio rijedak u Hrvatskoj, ali se u posljednje
vrijeme može naći. Iako je proizvodnja PCP-a vrlo jeftina (čak
jeftinija i jednostavnija od LSD-a), cijena jednog grama je cca
500 kuna, što je vrlo blizu cijeni «kraljevskog» cocaina. Ulična
imena su; Angel Dust (anđeoski prah), superduhan, slon, ozon,
weki, kristal i dr...
PCP bijeli je kristalni prah, topljiv u vodi, alkoholu i
kloroformu. Do zabrane 1978. godine, legalno je
upotrebljavan kao sredstvo protiv bolova, te prilikom manjih
operacija. Danas, u prodaji, zbog onečišćenja, u ilegalnim i
tajnim laboratorijima, može se naći u raznim bojama; od
bijele do žute, zelene, crvene i smeđe. Može biti prašak,
pastozna smjesa ili otopina. Prašak se miješa s neutralnim
sredstvima zbog povećanja volumena (mliječni šećer ili
glukoza), ali na tržištu se može naći i mješavina s nekim
drugim drogama. Iz prekomorskih laboratorija kadkad stižu
kapsule ili anđeoski prah, s mnoštvom raznih primjesa;
mescalinom, LSD-om, amfetaminom, cocainom,
cannabisom... Te kapsule mogu biti na tržištu i pod imenima
navedenih primjesa.
Modifikacijom procesa izradbe mogu se proizvesti kemijski
slične droge sa sličnim djelovanjem kao PCP. Na tržištu se
pojavljuju spojevi; PHP, PCPY, TC, TCP, no sve se prodaju
kao PCP.

71
Standardna ambalaža praha, hermetički su zatvorene
plastične vrećice, a tekućina (svjetla otopina) zatvorena je u
staklenim bocama zapremine od jednog pinta (cca pola litre).
Tablete, kapsule ili cigarete s PCP-om, nalaze se u
papirnatim kutijama.
PCP upotrebljava se, takoreći, na sve načine; prah se
ušmrkava, tablete se gutaju, puši se sprejem naneseni PCP na
duhansku cigaretu ili joint. Otopina se ubrizgava u mišiće ili
vene. Rijetka je, ali postoji i rektalna upotreba, u obliku
supozitorija.
Pasivno pušenje cigareta s anđeoskim prahom također je
opasno. Zabilježen je slučaj liječenja osmero djece u jednoj
kalifornijskoj bolnici 1981. godine, otrovane boravljenjem u
prostoriji gdje su se pušile takve cigarete.
Istraživanja pokazuju da se PCP prenosi s majke na plod.
Budući da se ta droga vrlo sporo metabolizira, moguće je da
se droga prenese na dijete čak i ako ju je žena uzimala prije
začeća.
PCP izaziva toleranciju i ovisnost.
Nepredvidivost učinaka PCP-a kreće se u velikom rasponu.
Moguće je da ista osoba svaki puta ima različite doživljaje,
od paranoidne uplašenosti do pune agresivnosti. Nasilno
ponašanje, neprijateljsko raspoloženje i agresivnost koji puta
izraženo je prema svima. Mogući su doživljaji potpune
iskrivljenosti vremena i prostora. Razmišljanje je konfuzno, s
teškoćama u koncentraciji i komunikaciji. No, najčešći su
osjećaji jake euforije.
Prevelika doza PCP-a može izazvati grčenje, komu i smrt.

GLJIVE

Gljive (svete gljivice) vrlo se rijetko pojavljuju na tržištima

droga u Hrvatskoj. Cijene su im visoke, jedna doza sušenih
gljiva stoji cca 150 kuna, a kvaliteta je često upitna.
Skladištenje proizvoda biljnog porijekla zahtjevno je i postoji
velika mogućnost da zbog dugotrajnog transpotra ili stajanja,
te nestručnog rukovanja, glavne supstance izgube snagu.

72
Učinci droge su tada nedovoljni. Osim toga, moguće je da
sredstva u prodaji pod imenom gljive – nisu gljive, nego
možda kaktusi ili neke druge vrste narko bilja.
Zbog minornog korištenja sušenih gljiva na našem tržištu,
navest ćemo samo osnovne karakteristike najpoznatijih. To
su gljive; Psilocybe Mexicana, Psilocybe cubensis, Amanita
muscaria, te kaktus Peyote.
Psilocybe Mexicana, poznata pod indijanskim imenom
Teonanacatl ('božja hrana»), najvažniji je halucinogen od
velikog spektra psilocybe gljiva. Zelenosmeđe je boje, s
neugodnim mirisom na užeglu mast. Malog je uzrasta,
sluzava je i uzgaja se najviše u Meksiku. Stoljećima je
korištena u vjerskim obredima meksičkih Indijanaca. Na
narko tržištu pojavljuje se kao sušena gljiva. Upotrebljava se
sporim žvakanjem.
Glavna supstanca ove gljive, psilocybin, može se izdvojiti i
sintetizirati, te se u prodaji nalazi kao bijeli, kristalni prah,
tablete, kapsule ili bistre otopine. Djelovanje ovakvog
proizvoda znatno je jače od djelovanja sušenih gljiva.
Učinci su dugotrajne halucinacije i snažne euforije u prosjeku
12 do 15 sati, a najduže i 20 sati.
Dugotrajna upotreba rezultira toleranciju i psihičku ovisnost.
Čini se da ne izaziva fizičku ovisnost.
Psilocybe cubensis halucinogena je gljiva koja raste na izmetu
zebua. Raste u Argentini i upotrebljava se pretežno
žvakanjem. Uzrokuje lagane halucinacije i povečanje
živahnosti.
Amanita muscaria, zvana gljiva ludara ili muhara, poznata je
još iz srednjeg vijeka po jakim i raznolikim halucinogenim
djelovanjima. Glavni sastojak je muscardin. Upotrebljava se
posebno u Sibiru i Kamčatki, a rijetko se pojavljuje na drugim
tržištima. Češća je upotreba žvakanjem suhih gljiva ili
jedenjem, te rjeđe pijenjem u čajevima ili u hladnim
napitcima.
Peyote ili pejotl, okruglasti je kaktus bez bodlji, također
indijanska ritualna droga s botaničkim imenom, Lophophora
williamsii. Tamno je smeđe boje visine do 20 centimetara.

73
Uzgaja se na području rijeke Rio Grande u Meksiku i
Teksasu. Danas tom malom kaktusu prijeti istrebljenje zbog
masovnog i sveopćeg psihodeličkog eksperimentiranja,
odnosno zbog nekontroliranog branja, zajedno s korjenom.
Domorodačka američka crkva, jedna varijanta kršćanske
indijanske crkve, pokušava zbog vjerskih rituala, na sve
moguće načine, zaštititi rast pejotla. Iako je ova biljka
zabranjena, može se u rezervatima Indijanaca nabaviti kriška
sušenog pejotla za 5 do 10 centi.
Sušene kriške pejotla žvaču se i gutaju. Okus je izvanredno
gorak. Učinci su čudne vizije i ugoda.
Glavni alkaloid pejotla je mescalin kojeg u osušenom kaktusu
ima 4 do 7 %. Upotreba izaziva vrlo izražene slušne
halucinacije, jače od drugih halucinogenih droga. Mescalin
izoliran iz pejotla pojavljuje se u formi praška, kapsula ili kao
otopina (u ampulama). Nema neugodan, gorak okus pejotla.
Upotrebljava se gutanjem, ali i ubrizgavanjem – ako je u
obliku otopine.
Učinci su isti kao kod sušenog pejotla, slični djelovanju LSD-
a, ali slabiji od LSD-a, osim spomenutih jakih, slušnih
halucinacija. Cca 400 miligrama mescalina uzrokuje osjećaj
uživanja i transa u trajanju od desetak sati.
Mescalin ne stvara fizičku ovisnost, ali dulja upotreba izaziva
psihičku ovisnost.
Moguće je iz kaktusa, osim mescalina izdvojiti i sintetizirati
alkaloide; anhalamin, pejotin, anhalonidin, anhalonin i lofoforin.
U ilegalnoj prodaji često se pojavljuje mješavina mescalina i
PCP-a.

74
 ČETVRTI DIO
FIZIČKA OVISNOST

75
Sjedim na podu bosih nogu,
ramena su mi opuštena.
Predamnom zlatna žlica,
kristalni zvjezdani prah.
Na nebu raspukli oblaci,
crveni, krvavi.
Sumorne ratnike proždire tmina.
Nema zlatnih kolutova,
zlatne kose,
nema ničega.
Ni tebe...

GORAN

76
Sjećam se zime prije desetak godina i sebe, pankera u
pubertetu, prljavih čizama i ofucane jakne, izlazaka i
pijanstava od lošeg vina iz vinarije... Imali smo uzore, bili su
stariji nekoliko godina, slični nama.
Prije nekoliko dana vidio sam Gorana, jednog od tih «uzora»,
u još ofucanijim trapericama nego onda, s beznadnim
izrazom lica, kako tumara gradom s tupim pogledom u
očima i ispijenim licem. Bio je sa svojom nervoznom
djevojkom, sada vjerojatno suprugom, i djetetom. Upitao
sam se što mu se dogodilo u nekoliko zadnjih godina...
Sjećam se kako je bio važan, bio je glavni u društvu, svi su ga
poznavali ili se pravili da ga poznaju, jer je to bilo cool. Bio
mi je uzor, želio sam biti poput njega. Imao sam 15 godina,
on dvadesetak. Radio je u mehaničarskoj radioni, imao
prljave ruke od popravljanja motora, uvijek «York» cigaretu
među usnama, vragolast osmjeh na usnama, kožnu jaknu i
uvijek drugu djevojku sa sobom. O, kako sam mu zavidio!
Bio je uvijek zanimljiv i različit, slušao čudnu glazbu i imao
kod kuće gramofon i stotine ploča.
Jednom sam se zatekao u društvu s njim, kod njega u kući.
Bilo nas je nekoliko, svi su bili stariji od mene, sjećam se da
mi je imponiralo biti tamo, osjećao sam se odrastao,
prihvaćen, pušio sam «York» s njima i bio dio ekipe. U
jednom je trenutku Goran odlučio na trenutak izaći, «odmah
će se vratiti», pogledao me i pozvao sa sobom. Ponosan,
izašao sam s njim i još dvojicom sličnih momaka. Ušli smo u
plavog fiću (o, kako mi se samo to tada činilo cool!) i odvezli
se na drugi dio grada. Goran je izašao na nekoliko minuta, a
mi smo u autu pričali, pušili, osjećao sam se izvrsno. Onda se
vratio, sa smiješkom na licu, rekao samo: «Riješeno», i ja sam
se nasmiješio iako nisam znao što to znači. Činilo se da je
raspoloženje u autu još bolje, njih je trojicu obuzela neka
čudna euforija. Odvezli smo se na pusto mjesto u predgrađu,
parkirali, i ostali sjediti u mraku. Pitao sam se «što sad», i
dalje oduševljen što sam tu. Goran je iz unutarnjeg džepa
jakne izvadio iglu... punu žućkaste tekućine, zastrašujuće

77
veliku... Dečki su se nasmijali, nešto nerazumljivo šaputali, a
onda se Goran okrenuo k meni i upitao: «Hoćeš?», nudeći mi
prvi šut. Zgrožen, zaprepašten, nesiguran i zbunjen,
prihvatio sam iglu i pitao se, što sad s time?! Znao sam da se
od mene očekuje da si ubrizgam tu tekućinu u venu, ali ja
nisam bio, ni spreman, ni sposoban samoga sebe ubosti...
Obuzeo me je strah, nevjerojatan strah, mogao bih umrijeti...
A oni se smiju! Na trenutak sam pomislio da se zezaju sa
mnom, a onda je Goran uzeo iglu, zavrnuo rukav i ubrizgao
tekućinu u venu svoje lijeve ruke. Pomislio sam da ću
povratiti od gađenja. Tog trenutka istrčao sam iz auta ne
zalupivši vratima, i trčao, trčao, prema kući...
Kasnije, kad sam ga viđao u gradu, spustio bih pogled i
promrmljao pozdrav. Bilo me je stid. On je još uvijek bio
«faca»...
Danas više nije. Danas je on bolesni, ispijeni
tridesetogodišnjak, na rubu gladi i smrti, s izbodenim
venama, s djetetom bez budućnosti i s istom takvom ženom...
Sretan sam što nisam kao on. Ali, bojim se da će jednog dana
moj sin imati sličnu priču, sličan uzor, i sličnu priliku za
uništenje svog života. Ja ga neću moći spriječiti, kao što ni
mene nitko nije mogao spriječiti da onog dana sebi ne
zapečatim budućnost... Presudan je bio samo strah, možda
ipak malo racionalnosti, i prilika koju sam odlučio propustiti.
Da sam možda bio malo pijaniji, tko zna... Možda bih ja
danas imao tridesetak kilograma premalo, uništen mozak i
samo još nekoliko godina života pred sobom.

POTPUNA OVISNOST

78
Posljednja faza narko puta, tamni ponor iz kojeg nema izlaza,
ili skoro nema – potpuna je ovisnost o drogi. Iluzija je da se
to događa drugima, da čvrsto držimo konce u rukama...
Ovisnost prilazi tiho, neprimjetno, prikrada se po parkovima,
u disco klubovima, na partyijima, u mračnim podrumima ili
po napuštenim gradilištima... I dolazi naglo, iznenada, udara
punom snagom!
Fenomen drogiranja i ovisnosti nije u potpunosti razjašnjen.
Postoje razne pretpostavke; teško djetinjstvo, krivica
roditelja, obiteljski problemi, slaba volja, nedostatak
samodiscipline, nesretna ljubav, genetska predodređenost i
mnoštvo drugih solucija. No, ni jedan odgovor nije točan!
Život demantira svaku sličnu pretpostavku. Poznamo
uspješne i sretne ljude koji su imali teško djetinjstvo, i t. d...
Iako su stručnjaci detaljno, kemijski i medicinski, definirali
droge kao i njihovo djelovanje na mozak, mi još uvijek
nemamo egzaktan odgovor – zašto se uzimaju droge, kad svi
znaju da su opasne? Nije to ni samo znatiželja, ni silna
žudnja za ugodom, pa ni bježanje od realnosti...
Odgovor postoji, ali ga nismo pronašli.
Uzimanje droge ima svoj početak i kraj. Ovisnost je vrlo
bliska kraju, a sam kraj je, u ogromnom postotku overdose;
prejaka, smrtna doza.
Ovisnost općenito nastupa postupno, od povremenog
uzimanja droge, do prijelaza na svakodnevnu dozu. Ovisnost
se može izbjeći rigoroznom kontrolom učestalosti uzimanja;
neke osobe uspijevaju preko tjedna izvršavati svoje radne
obveze, a subotom i nedjeljom prepustiti se orgijanju
začinjenom narkoticima. Takva solucija moguća je kod «lakih
droga» (mnogi, s pravom, osporavaju podjelu na lake i teške
droge – ali izrazi su praktični!). Kada su u pitanju «teške
droge» (hard drugs), a to su, poglavito, cocain i heroin,
kontrolu je vrlo teško održati. Kod mladih osoba u pubertetu,
nagli prijelaz od eksperimentiranja drogom u fazu
svakodnevnog uzimanja, redovito dovodi do teške ovisnosti.
Ovisnost se najočitije manifestira apstinencijskim krizama.
Teško je u potpunosti razlučiti psihičku i fizičku ovisnost, jer

79
zajedno čine cjelinu. Tipični primjer apstinencijske krize, gdje
je ekstremno naglašena fizička ovisnost, događa se kod
heroinskih ovisnika.
Heroin je supstanca koja ubija bol. Ako boli nema, nakon
redovitog uzimanja heroina, u tijelu se mijenja stanje; stvara
se bol u nedostatku heroina. Dakle, svaki pokušaj
odvikavanja od heroina, odnosno uskraćivanja tijelu, sada
potrebnog heroina - popraćen je apstinencijskom krizom.
Kriza je jača što su doze bile veće i što je dulje razdoblje
uzimanja narkotika. Tijelo šalje signale bola u zglobove,
mišiće, stomak..., ako mu se uskrati heroin na koji je naviklo.
Do ovisnosti, (2 do 4 tjedna od prvog uboda igle, ako se
uzima svakodnevno) početnik će nakon uzimanja heroina
biti “high”, u euforiji, četiri do pet sati, i poslije toga neće
osjetiti posebnu krizu ili nelagodu. No, to se događa samo u
relativno kratkom razdoblju, u vremenu od prve igle, do
ovisnosti.
Pravi, višegodišnji ovisnik, s jakom tolerancijom, mora više
puta dnevno ubrizgavati heroin da izbjegne krizu. Pri tome
nema više nikakve euforije, nego je to samo sprječavanje boli.
Na kraju, drogiranje više nije traženje ugode, nego samo
izbjegavanje patnje!
Ukoliko se ovisnik želi «skinuti», mora proći krizu,
takozvanu cold turkey (hladni puran). To je vrlo ružna priča s
mnogo boli, užasa, znoja, bijelih miševa, zmija i sablasti.
Heroinska apstinencijska kriza traje cca sedam dana, a
najteža je drugog do četvrtog dana od uzimanja posljednje
doze. Rijetki su oni koji tu katarzu prođu sami. Takav sistem
bez medikamenata (osim sedativa – anksiolitika) i naziva se
drug free, ili kriziranje «na suho». Uz liječničku pomoć
(detoksikacija) to je znatno lakše. Stručni postupak je
usavršen, te uz pomoć lijekova ova faza nije više tako teška.
No, taj dio «skidanja» samo je prvi korak i neusporedivo je
lakši od onog što slijedi. Od ponora povratka, ovisnika
(pacijenta) dijeli vrlo slabašna barijera. Žudnja za «raspuklim
oblacima» stalna je i vrlo snažna. Za pad preko ruba, nije
potreban neki stvarni životni problem, katkada je dovoljna

80
samo blaga asocijacija, neko lice koje prođe ulicom, i želja
postaje neodoljiva. Igra patnje i smrti ponovno počinje, kao
da nikada nije stala. Ponovno se otvara pakao i ovisnik
panično traži shoot za kratki predah bez boli.
Obzirom na to da su recidivi najčešći rezultat pokušaja
liječenja - mnogi ovisnici nekoliko puta prolaze detoksikaciju
u želji izliječenja. Zabilježen je slučaj jednog ovisnika –
pacijenta u Bankoku (Tanyarak hospital) koji je bio na
detoksikaciji 32 puta u 10 godina.

Krize se mogu javiti kod ovisnika bilo koje droge. Ne moraju

biti samo apstinencijske, mogu biti raznovrsne.
Karakteristične vrste kriza javljaju se kod duljeg
konzumiranja cocaina ili prilikom uzimanja velikih doza.
Halucinacije su kadkad zastrašujuće; žrtva vidi insekte kako
pužu ispod njene kože. To mogu biti stjenice, crvi, crne ili
bijele bube. Tipična je reakcija, pokušaj da se nestvarni
insekti odstrane, najprije češkanjem, a kada to ne daje
rezultate, fantomske se potkožne monstrume pokušava
iščeprkati iglama, škarama ili noževima. Pri tome dolazi do
teških, tjelesnih povreda. Može doći, na primjer, do
neugodnih iluzija, da je usna šupljina ispunjena oštrim
predmetima, poput zdrobljenog stakla, ili nekih drugih
krhotina koje treba, pod svaku cijenu, izbaciti iz usta. I to
nerijetko dovodi do teških ozljeda.
Potpunu ovisnost moguće je postići raznim drogama i
kombinacijama, ali ovu, posljednju fazu narko puta,
nedvojbeno obilježavaju teške droge; cocain i heroin. Zato
treba ove dvije mega – droge, odnosno njihovo djelovanje,
opisati nešto opširnije.

COCAIN

Cocain je lako proizvesti. Možete i Vi u svome podrumu

napraviti 1 kilogram cocaina, ukoliko u Vašem vrtu raste
grmlje koke (cocaiera) iz roda erithroxylona,! Dakle, nagrabite
150 kilograma suhog lišća koke i potopite u 240 litara tople

81
vode s 26 kilograma kalijum karbonata. Nakon dva do tri
dana, odvaja se crna smjesa. Crnu smjesu treba filtrirati i
izazvati kemijsku reakciju dodavanjem 1 litre koncentrirane
sumporne kiseline. Nakon kemijske reakcije slijedi dodavanje
6 litara vode, 1 litre vodene otopine hipermangana, te 360
cm3 sumporne kiseline. Ova mješavina filtrira se dok ne
dobije ružičastu boju. Dodavanjem amonijaka i sušenjem
smjese dobiva se cocainska baza. Daljnjom obradom s eterom,
alkoholom ili acetonom konačno se dobiva cocain hydroclorid -
bijeli kristalni prah.
Dobili ste 1 kilogram čistog cocaina. Treba ga razrijediti s
bijelim šećerom ili s nekim drugim, bijelim prahom. Sada je
to 10 kilograma uličnog cocaina. Ostaje još samo prodati tih
10 kilograma po uobičajenoj uličnoj cijeni. Iznenadit ćete se!
Zaradili ste cca 5.000.000 (pet milijuna) kuna.
U svakoj šali ima dio istine. U ovom slučaju, recept je zaista
istinit, ali sadnja grmlja koke, proizvodnja i prodaja cocaina,
kaznena su djela, te podliježu zakonskim sankcijama. Osim
toga koka ne uspijeva kod nas. Zbog toga ovaj recept nije
preporučljivo provoditi.
Cocain pod uličnim imenima; snješko, bijelo, lajna, koka,
cadillac, i dr... teška je droga (hard drug) i pripada jakim
stimulatorima. Nekada je to bila droga uskog kruga elite,
zbog svoje skupoće i kratkog trajanja (cca 1 sat), ali danas je
raširena u svim slojevima. U Hrvatskoj se aktualna cijena
bijelog praha cocaina, kreće između 500 i 600 kuna po gramu.
Za one bogatije, kvalitetniji i čistiji cocain, stoji više, i do 900
kuna po gramu.
Cocain se dobiva, kako je već gore spomenuto, iz lišća grma
koke (cocier), na relativno jednostavan način. Ta zimzelena
biljka, može izrasti kao grm do visine od 6 metara, ili kao
stablo visoko do 12 metara. Vegetacijski ciklus je 40 do 50
godina. Koka raste poglavito u Južnoj Americi, a uzgaja se i u
Africi, Australiji, na Cejlonu, u Indiji i u Indoneziji. List koke
elipsast je, glatke je površine, ima glavno rebro i dva lažna
rebra. Listove koke žvakali su stanovnici Anda, stotinama

82
godina prije dolaska španjolskih osvajača. Žvaču je i danas,
na isti način.
Masovna ekspanzija cocaina dogodila se sedamdesetih
godina, najprije na rubovima društva, u krugovima
glazbenika, glumaca, umjetnika..., a zatim šire, putem
glamour industrije, javnih medija, filma, visoke tehnologije i
profesionalnog sporta. Vrlo brzo proizvodnja i prodaja
cocaina, kralja među svim drogama, postaje najveći business
stoljeća. Zahtjev svjetskog tržišta danas se mjeri stotinama
tona i milijardama dolara ili eura. Proizvodnja i distribucija
cocaina kontrolirana je snažnom narko organizacijom u
sprezi s visokom politikom. Nije tajna da neke vodeće banke,
američke, švicarske, austrijske, hongkogške i druge banke, te
neke moćne obitelji - ne samo da peru cocainski novac, nego i
izravno ulažu kapital u proizvodnju cocaina.
Cocain se pojavljuje na tržištu u obliku međuproizvoda,
finalnog proizvoda i pripravka, odnosno kao cocainska pasta,
cocainska baza, cocain hydroclorid i crack.
Cocainska pasta, vlažna je i pastozna smjesa, ili prašak, bijele
do smeđe boje, zavisno o stupnju pročišćavanja. Kod nas je
rijetka, a konzumira se pušenjem, s primjesama duhana ili s
marihuanom. Dnevno je moguće popušiti do 40 grama paste.
Cocainska baza grumenasta je smjesa kristalne strukture. Može
biti u obliku paste i praha, sivo-bijele boje. Sadrži visoki
postotak cocaina od 50 do 90%. U prodaji na ulici, dodaju se
primjese, pa je postotak čistoće malen. Upotrebljava se
pušenjem mješavine s duhanom u cigaretama ili u lulama.
Cocain hydroclorid je onaj poznati kristalni, bijeli prah iz
filmova i glamour okružja. Bez mirisa je, gorak, u dodiru s
jezikom ili s desnima, izaziva peckanje i neosjetljivost. Lako
se otapa u vodi i etanolu. Pojavljuje se, osim praška, i kao
otopina za ubrizgavanje, te kao kapsule i tablete. Iako cocain
hydroclorid ima temeljnu čistoću do 98%, ulična doza, zbog
mnoštva kasnijih primjesa, spada na 5 do 7% čistoće.
Cocain hydroclorid najčešće se ušmrkava. Prašak se žiletom ili
nožićem odvaja u retke, obično na površini ogledala ili
stakla. Svaki redak sadrži između 20 i 30 miligrama droge.

83
Zavisno o tome koliko droge korisnik želi unijeti u
organizam, uvlači se kroz nosnu šupljinu određeni broj
redaka. Prašak se unosi cjevčicom, smotanom novčanicom ili
žličicom, tako da se jedna nosnica začepi, a drugom se naglo
udahne bijeli sadržaj. Ušmrkavanjem, cocain u krvotok ulazi
kroz sluznicu, pa u sistem ne ulazi cjelokupna količina droge.
Pribor može biti ukrasni, žličica je često izrađena od zlata i
nosi se obješena oko vrata. Početak djelovanja je nakon 3 do 5
minuta, a prosječno trajanje između 30 i 40 minuta. Ovisnik s
velikom tolerancijom uzima doze i desetak puta dnevno, a
može potrošiti i do 10 grama praška dnevno. Kadkada se
kristalna prašina stavlja na zubne desni i ispod jezika, ispod
očnih kapaka, pa i na spolne organe. Hidrokloridna forma
topiva je u vodi i može se ubrizgavati u vene. Srednja doza
iznosi oko 15 do 20 miligrama. Kod ubrizgavanja, željeno
stanje nastupa skoro trenutačno, a djelovanje je nešto duže
nego kod ušmrkavanja. Detekcija cocaina u mokraći moguća
je najkasnije 2 do 4 dana.
Crack (rock) dobiva se obradom vodene otopine cocain
hydroclorida i vrlo je snažan. Izrađuje se zbog svoje
pogodnosti za pušenje. Crack je ulično ime, jer proizvodi
pucketanja prilikom pušenja (uzrok: onečišćenje
bikarbonatom). Upotrebljava se kao cigareta ili u posebnim
staklenim lulama i nargilama. Bijele je boje, u obliku
kamenčića sličnih komadićima žbuke. Može biti i prašak.
Crack je definitivno, uz neke sintetičke halucinogene droge,
najopasnija droga koja egzistira na tržištu. Pušenjem cracka u
mozak se u najkraćem roku unosi maksimalna količina
cocainske supstance, što garantira doživljaj neusporediv s
djelovanjem bilo koje druge poznate droge. Crack je
najjeftinija verzija kraljevske droge, jer je dovoljna relativno
mala količina cocaina u ovom proizvodu. Izaziva reakcije
koja nadmašuju sve do sada poznato. Pušenjem, munjevito i
izravno djeluje na mozak i stvara fantazmagorične vizije kao
ni jedna poznata droga. Popularnost cracka raste.

DJELOVANJE

84
Djelovanje cocaina u bilo kojoj verziji, stimuliranje je osjećaja
ugode u odgovarajućim moždanim centrima. Cocain je
jedinstven po tome što izravno djeluje na te centre punom
silinom, osobito ako se uzima u obliku cracka, svoje
najzloćudnije verzije. Ovo jedinstveno svojstvo čini cocain
kraljem među narkoticima, a njegove očaravajuće moći toliko
privlačnima da lako zarobe svakoga tko se s njime poigra.
Prvi susret s cocainom može biti neugodan, ali već kod
drugog uzimanja osoba osjeća karakteristično euforično
stanje i veliku ugodu, kadkada praćenu halucinacijama.
Navikavanje brzo slijedi kao i tolerancija. Uskoro ovisnik
uzima jedan gram dnevno, a zatim tri, pa pet, na kraju i po
deset grama dnevno.
Ponašanje osobe koja još nije u potpunosti ovisnik o cocainu,
može izgledati sasvim normalno. Tek u finesama, moguće je
zapaziti sljedeće: Osoba je nemirna, stalno u nekom
“movingu”, pali se na nevažne stvari, nenormalno je
susretljiva i pričljiva. Rečenice sklapa brzo, one su često
lijepo sročene. Svi se planovi čine ostvarivima, gotovo da su
samo stvar formalnosti. Kadkada se javljaju tikovi, kratki
karakteristični pokreti koji se ponavljaju. Uvijek je tu neki
blagi nemir, osoba ne može pasivno sjediti ili ležati, mora se
kretati, pa makar to bilo ritmično skidanje nepostojeće dlake
s vrha nosa. Put ovisnika do potpune propasti, od rajskih
vizija do pakla potpunog ludila, raznolik je, ali predvidiv.
Nakon izvjesnog vremena nastupaju halucinacije, koje u sebi
imaju neko skriveno značenje. Neobične slike naglo se
pojavljuju i postaju “žive”, javljaju se slušne halucinacije, a
vizije prate stanje ekstremnog užitka i euforije. Sve to traje
tako dugo dok su receptori u mozgu pod okupacijom
cocaina. Kada toga ponestane, nastupa bezvoljnost i
depresija. Ovisnik ne pokazuje interes ni za što drugo osim
za uzimanje nove doze, koja će ga vratiti u staro stanje i
ponovo mu vratiti energiju.
Postupno, ali sigurno, dolazi do moralne degradacije,
udaljavanja od porodice i obiteljskih obveza. Psihički život

85
žrtve cocaina pretvara se u košmar. Događaju se poremećaji
u mehanizmu pamćenja, nekontrolirani napadi bijesa,
ljubomore ili opsesivnog, bezrazložnog straha. Volja se
pomalo raspada, nastaju nagle promjene u emocionalnim
stanjima, manije gonjenja i niz drugih, negativnih, psihičkih
stanja. Vanjski izgled se mijenja. Osoba gubi na težini, nema
apetita, zapuštena je i neuredna. Nastaje truljenje i perforacija
nosne pregrade (ukoliko ovisnik šmrče), potrebno je
kirurškim putem ugraditi plastičnu pregradu. Tome obično
prethode teško zaustavljiva krvarenja iz nosa, a katkada i
komplicirane gnojne upale. Svaki interes se urušava osim sve
snažnijeg i većeg nagona za bijelim prahom.
Kulminacija je ono što zovemo cocainskim ludilom. To stanje
ima sve karakteristike paranoidne shizofrenije. Ovisnik u
tom stanju može počiniti svakakve zločine, prema drugima,
ali i prema sebi. Nedvojbeno dolazi do oslobađanja najdublje
potisnutih, agresivnih nagona, koji eksplodiraju punom
snagom. U takvoj situaciji nerijetko se događaju
samoubojstva, ali i višestruka ubojstva. Cocain je vrsta droge
koja, bez sumnje, nakon nekog vremena, osobu učini
invalidom nesposobnim za normalan život.
U seksualnim odnosima cocain posredno utječe na zaraze
AIDS-om i na druge infekcije. Zbog stvaranja privida o
svemoćnosti i neuništivosti, ne pomišlja se na zaštitu i
kondome.
Rođene su tisuće crack babies djece čije su majke ovisnice o
cocainu. Te bebe rađaju se kao ovisnici o drogi i moraju se
podvrgavati liječenju. Smrtnost od djelovanja cocaina može
nastupiti od trovanja, zbog prevelike doze, kao i od niza
raznih razloga, od kojih su samo neki spomenuti.

SIMPTOMI
Često šmrcanje,
hiperaktivnost, bezrazložna euforija,
kriva optimistična procjena i percepcija
osobnog stanja i zbivanja u okolini,
nesanica, slab apetit,

86
osjećaj viška energije,
proširene zjenice,
moguće halucinacije i paranoja,
sklonost hedonizmu i
iscrpljujućoj noćnoj zabavi

POSLJEDICE
Jaka psihička ovisnost,
sve slabiji radni učinak,
sve veći izdaci za kupnju droge,
fizičko propadanje, sklonost kriminalu
oštećenje sluznice nosa ušmrkavanjem,
i vena ubrizgavanjem droge,
opasnost zaraze hepatitisom
i HIV infekcijom,
teška depresija i psihoze u odvikavanju,
sklonost promiskuitetu,
oštećivanje ploda u trudnoći,
smrt zbog prestanka rada srca
ili moždanih krvarenja.

ZNAKOVI UPOTREBE
Crvenilo nosne sluznice,
bijeli kristalni prašak u maloj plastičnoj vrećici ili alufoliji,
mali komadići slični kamenčićima u staklenim bočicama ili
plastičnim paketićima, male metalne mrežice, svijeće,
britvice.

HEROIN

Heroin, (horse, žuto, smeđe, smack, skag, junk, i dr...)

polusintetski narkotik, znatno je teže proizvesti nego cocain.
Za proizvodnju potrebno je stručno znanje, dobro opremljeni
laboratoriji, plodna polja zasađena opijumskim makom
latinskog imena, Papaver somniferum - i mnogo sunca.
Najbolje opremljeni laboratoriji nalaze se u Hong Kongu, ali
ima ih, također moderno opremljenih, u bespućima

87
takozvanog Zlatnog trokuta (Mianma, Laos, Tajland),
Zlatnog polumjeseca (Afganistan, Pakistan, Iran), te u
Meksiku i Gvatemali. Na navedenim prostorima uzgaja se
najviše opijumskog maka. Raste i na širem području
suptropskog podneblja. Interesantno je spomenuti da se
opijumski mak izvanredne kvalitete uzgaja u dolini Vardara
u Makedoniji.
Opijumski mak jednogodišnja je biljka s lomljivim stablom i
granama, visine do 160 centimetara. Listovi su veliki, a
čahura je okrugla ili konusna, svjetlo do tamnozelene boje.
Zasijecanjem čahura izlučuje se mliječno bijeli lateks, koji
poprima smeđu boju. Tada se s čahure skida tupim
noževima. To je sirovi opijum. Nakon sušenja na suncu
mijesi se u oblike kocaka ili štapića. Stajanjem, sirovi opijum
otvrdne i poprima gotovo crnu boju. Može se čuvati više od
15 godina, a da pri tome ne izgubi na kvaliteti. Sirovi opijum
se upotrebljava pušenjem. Pušenje opijuma ima dugu
tradiciju, posebice u Kini (chandoo pušači). Iz sirovog opijuma,
odnosno iz morfija, najvažnijeg alkaloida opijuma
sintetiziran je heroin još davne 1874. godine. Čistog heroina
na tržištu droga – nema! Distributeri i dileri dodavaju čistom
heroinu razne diluente (šećer, škrob, mlijeko u prahu i dr...),
zbog povećanja mase, ali i aktivne supstance (kinin, prokain,
strihnin i dr...) zbog prikrivanja manjka heroina. Omjer
dodavanja je od 9:1, pa sve do 50:1, što znači da na ulice
dolazi vrlo razrijeđen heroin. Heroin je moguće detektirati u
mokraći 1 do 2 dana nakon uzimanja.
Heroin teška je droga (mnogi osporavaju podjelu na lake i
teške droge) i u praktičnom smislu označava kraj «puta
raspuklih oblaka». Iza heroina ništa nije isto, ili bolje reći, ne
postoji više ništa! U Hrvatskoj se upotreba heroina širi, iako
mu je cijena u odnosu na standarde previsoka. Cijena jednog
grama je 400 do 550 kuna. Cijena jedne doze je 100 kuna.
Ovisnik s velikom tolerancijom ubrizgava dozu i 3 do 4 puta
dnevno. Hrvatski dileri lakih droga ne prodaju heroin, ali će
potencijalnog korisnika uputiti «na pravo mjesto». Na tržištu
pojavljuju se obično međuproizvodi nastali u procesu

88
proizvodnje ili finalni proizvodi. Po tome su se
standardizirale vrste heroina:
heroin 1 – je morfinska baza, najčešće se proizvodi u Aziji, u
Zlatnom trokutu, zbog lakšeg transporta u laboratorije
Tajlanda i Miamne (bivša Burma). Na području Srednjeg
Istoka i Meksika je rijetka, jer se heroin direktno proizvodi od
sirovog opijuma. Sive je do smeđe boje.
heroin 2 – je sirovi heroin, međuproizvod poznat pod
kineskim imenom Tsao ta. To je kruta tvar koja se može
mrviti u prah, blijedosive do smeđe boje. Proizvodi se u Aziji
kao pripravak za dvije finalne vrste heroina – za pušenje i za
ubrizgavanje.
heroin 3 – pripravljen je za pušenje. Može se razrijediti
octenom ili limunskom kiselinom i ubrizgavati. Zrnaste je
strukture, sive do žute i žutosmeđe boje, često je pomiješan s
kofeinom. Poznat je pod imenima; White Dragon Pearl i Brown
sugar heroin.
heroin 4 – proizveden je za ubrizgavanje. Vrlo je čist u
proizvodnji, ali se zbog povećanja volumena, u uličnoj
prodaji, miješa s dodacima. To je prah bijele do žuto-krem
boje.
smeđi heroin – dobiva se direktnim procesom bez
pročišćavanja. Smeđ je, tamno smeđ, pa i crn, u krutim je
komadima, zrnaste strukture. Često ima miris octa.

UPOTREBA

Heroin se u organizam unosi ušmrkavanjem, pušenjem,

subkutanim (ispod kože) injektiranjem, intramuskularnim
injektiranjem, te kao udarnim načinom, ubrizgavanjem u
vene. Znatno je rjeđe, ali moguće, korištenje heroina pijenjem
i jedenjem.
Ušmrkavanje, zbog okusa gorčine heroina, nije popularno.
Moguće je ušmrkavanje na isti način kao što je opisano kod
korištenja cocaina. Najjednostavniji je način da se na dlan ili
zapešće stavi odabrana količina finog praška, prinese nosu i
ušmrkne.

89
Pušenje heroina započelo je u Kini početkom prošlog stoljeća.
Pedesetih godina u Hong Kongu proširio se oblik pušenja
nazvan Chasing the Dragon (hvatanje zmaja). Doza heroina,
pomiješana s barbituratima stavi se na tanku aluminijsku
foliju i zagrijava na plamenu svijeće ili upaljača. Dim koji se
diže s folije i podsjeća na rep kineskog zmaja, udiše se
pomoću bambusove cijevi ili smotanog tuljka od papira.
Ovakva ili slična varijanta pušenja heroina kod nas nije
popularna iako su doživljaji izuzetno intenzivni. Po izjavama
nekoliko dugogodišnjih narkomana pušenje heroina ima vrlo
sličan učinak ubrizgavanju, pa čak i jači. Tolerancija se naglo
podiže, tako da je jedna zagrebačka ovisnica u tri mjeseca
došla do nevjerojatnih 5 grama dnevno. Pušenje rezultira
poteškoće kod disanja zbog stvaranja neke vrste folije u
plućima Pušenje heroina s folije (inhaliranje) sve više se širi
u Švicarskoj, Francuskoj i Italiji.
Kadkad se heroin puši pomiješan s duhanom u cigareti.
Firing Ack Ack Gun, naziv je za pušenje heroina na taj način
da se na žar duhanske cigarete pospe prašak heroina.
Cigareta se mora držati vertikalno, kako bi se spriječilo
ispadanje heroina. Varijanta je da se užareni vrh cigarete
umoči u heroin. Ima i drugih načina.
Najraširenija upotreba heroina je ubrizgavanje. Moguće je
injektiranje u masno tkivo, u mišiće, pod kožu, ali
najučinkovitije je ubadanje u vene. Intravenoznim putem
najbrže dolazi do djelovanja – takozvanog flash učinka. No,
izravno ubrizgavanje u venu nosi velike opasnosti. Pošto je
djelovanje skoro trenutačno, može i relativno mala doza (na
primjer: čistijeg heroina nego što je navikao ovisnik) izazvati
prejake učinke, pa i smrt zbog prestanka rada srca. Ovisnici
često umiru od ugrušaka u žilama zbog nedovoljno
rastopljene otopine heroina.
Ubrizgavanje počinje otapanjem heroina u posudici (žličici) s
vodom zagrijavanom na plamenu šibice ili upaljača. U
tekućinu se ubacuje komadić vate (filter), prisloni se vrh
šprice i izvlači otopina. Vrpcom (takozvana Esmarchova vrpca
– konop, pojas ili sl., drži se zubima) stisne se nadlaktica i

90
igla se zabode u venu. Nakon što krv potpuno oboji otopinu
u šprici, otpušta se vrpca i sadržaj šprice do kraja se
ubrizgava u venu. Onaj komadić vate (filter) ovisnici čuvaju
za cotton shoot – spasonosnu dozu. Nakon, prosječno 12 sati,
pri pojavi apstinencijske krize cold turkey, kada nemaju
droge, ovisnici ubrizgavaju tekućinu od prokuhanih
korištenih vatica (filtera).
Za ovisnike s velikom tolerancijom, jedan od najučinkovitijih
načina je takozvani stereo fix. To je intravenozno ubrizgavanje
u vene obje ruke istovremeno. Uobičajeno je da se u venu
jedne ruke ubrizga heroin, a u drugu otopinu nekog
stimulansa. Djelovanje i intenzitet se pojačava.
Često ubadanje igala u vene djeluje razorno i dolazi do
degeneracije, pa narkomani s dužim stažom više ne nalaze
mjesta za ubod igle u vene na rukama. Na red dolaze vene na
vratu, nogama, iza koljena, među prstima, zglobovima, pa
čak i u očima! Kada su sve vidljive vene uništene, ovisnik će
se vratiti ubrizgavanju droge pod kožu, ili će pokušati s
ubadanjem, dublje u tijelu. No, to je vrlo rizično, jer može
doći do težih povreda, amputacija udova, ili čak do smrti.
Igle su izuzetno opasne i zbog prenošenja bolesti, prije svega
AIDS-a i hepatitisa. Narkomani pripadaju rizičnoj skupini
kad je u pitanju AIDS, upravo zbog toga što više njih koristi
istu špricu. Virus “kuge 20. stoljeća”, na taj se način lako
prenosi na više osoba u vrlo kratkom vremenu. Nadalje,
mogućnost zaraze je i korištenjem otopine iz zajedničke
zdjelice, ukoliko je netko iz grupe već zaražen. Može se
zaraziti vaticama s krvlju ili filterima.

DJELOVANJE

Ušmrkavanje praha heroina, izaziva snažan, nekontrolirani

osjećaj, kao iznenadni udarac u čelo. Ubrizgavanjem otopine,
udar je još intenzivniji, jer supstanca ide kroz krvotok
izravno u mozak, na mjesto gdje se cijeli igrokaz odvija. Udar
heroina ovisnici opisuju kao nešto slično seksu, dok drugi to
uspoređuju sa smrću. Supstanca heroina razgrađuje svijest i

91
pokreće lanac unutarnjih doživljaja kakvih nema u realnosti.
Obična stvarnost nestaje u ponoru blaženstva i olakšanja.
Javlja se bezgranična radost potonuća u ništavilo. Taj
konglomerat osjećaja i iluzija toliko je intenzivan, da je bliži
smrti nego orgazmu. Po nekim teoretičarima definicija
ovisnosti je produljeno i namjerno samoubojstvo... Nakon prvog
vala najčešće slijedi osjećaj topline u trbuhu, koji se širi po
cijelom tijelu i polagano vodi u smireno, dremljivo stanje
laganih euforija. Komunikacija je moguća samo s identičnom
grupom ili s pojedincem isto tako drogiranim. No,
komunikacija nije važna, ni potrebna, jer korisnik ima snažan
osjećaj samodostatnosti. Svi životni problemi udaljavaju se
od svijesti ovisnika. Stanje dremljivosti dublje je kod viših
doza i ovisnik sve više gubi dodir s vanjskim svijetom. Javlja
se takozvano ''kljucanje''. To je višesatna faza dremljive
ugode kad dremljivost prelazi u plitki san. Glava pada na
grudi, ovisnik se budi, trgne se i podiže glavu. ''Kljucanje'' se
ponavlja. Žarom cigarete može se snažno opeći, a da to ne
primijeti, jer heroin isključuje svaki osjećaj boli. Tjelesne se
funkcije snižavaju, disanje i otkucaji srca usporavaju se,
tjelesna se temperatura smanjuje. Javlja se znojenje, povećano
izbacivanje tekućine mokrenjem, moguće je povraćanje.
Složena biokemija mozga omogućuje heroinu stvaranje
ideologije, gotovo svjetonazora u kojem je svijet, kakvim ga
mi doživljavamo - isprazan i zastrašujući. U toj, možemo je
nazvati, «kulturi smrti», granica između života i smrti
postaje blijeda i takoreći nevažna, vrijeme heroinskog
opuštanja i blaženstva jedino je mjerilo svih vrijednosti.
Ovisnik razmišlja na sasvim drugi način, «oni drugi, obični»
za njega su hednikepirani, naivni, ne znaju...
Heroin će ubiti svaki osjećaj i osloboditi korisnika svih
moralnih normi, osim čežnje za sljedećom dozom. Ovisnost o
heroinu dolazi brzo, može uslijediti nakon svega dvije ili tri
konzumacije, ali ako se koristi svakodnevno, najčešće je
unutar tri tjedna. No, ako se upotrebljava povremeno
ovisnost nastaje tek nakon pet do šest mjeseci, svakako
unutar godine dana. Događa se, doduše vrlo rijetko, da

92
osobe snažne volje mogu dugo kontrolirati upotrebu heroina
i prolongirati ovisnost. Ali, treba znati da svaki izazov ili igra
s heroinom, najubojitijim od svih droga, predstavlja veliku
opasnost.
Overdose kod heroina je najčešći uzrok smrti. Prevelika doza
relativan je pojam, jer doza koja ima maksimalan učinak na
iskusnog ovisnika, može početnika ubiti. Sve zavisi o stupnju
tolerancije ovisnika. Ovisnici s jakom tolerancijom uzimaju
do 1 gram dnevno, pa i više. Uzme li se smrtonosna doza,
učinak ne nastupa odmah, nego nakon 1 do 12 sati.
Pretjerana količina heroina djeluje na disanje, ali i na neke
druge funkcije. Dolazi do nepravilnog, plitkog disanja,
zjenice se stišću, a koža dobiva plavu boju. Ubrzano pada
krvni tlak, i na kraju nastupa stanje kome. Ako se ne reagira
ubrizgavanjem u organizam antagonista droge (najbolji je
nalokson!), koma će završiti smrću uslijed komplikacija sa
srcem ili disanjem. Antagonist ne smiju pacijentu davati
amateri, jer može doći do teških problema. Vraćanje onoga,
tko je uzeo preveliku dozu heroina u normalno stanje, treba
obavljati stručna osoba. Sve što možemo sami učiniti je
dozvati što prije službu hitne pomoći. Do dolaska liječnika
ovisnika treba utopliti i postaviti u takozvani ''bočni'' položaj.
Ako je prestao disati ili ako mu se bilo ne može opipati, treba
početi s prvom pomoći, masažom srca i umjetnim disanjem.
Mogući način umiranja od heroina je i plućni edem, navala
tjelesne tekućine u pluća. Uslijed niza fizioloških procesa,
ovisnik se uguši vlastitim tjelesnim tekućinama. Može doći i
do blokade puteva kojima zrak ulazi u pluća, najčešće zbog
povraćanja. Smrt tada nastupa uslijed gušenja.
Trudnice ovisnice o heroinu čine svoje nerođeno dijete
ovisnim. Ukoliko se uopće rodi, mora se provesti liječenje
apstinencijske krize.
Kao što je spomenuto, heroin je kraj narko puta. Samo malo
dalje nalazi se smrt! Život ovisnika duplo je kraći od prosjeka
(oko 35 godina). Ovisnik zapušta zdravlje, izgled, higijenu,
potpuno gubi sve moralne kodekse. Asocijalno ponašanje
prelazi u antisocijalno – nisu dovoljne samo laži, nego krađe,

93
provale, razbojstva, prostitucija – ženska i muška. Povratak je
vrlo težak, a pravi povratak – bez teških posljedica – skoro je
nemoguć. Recidiv (vraćanje) najvjerojatnija je varijanta.
Medicina je na tom polju nemoćna. Oni rijetki povratnici koji
se, kako tako, uklope u normalan život, zauvijek nose u sebi
fizičke i psihičke posljedice.
Izliječenje (povratak iz zagrljaja heroina) ipak je moguće. Za
to ne postoji nikakva materijalna stvar, preparat, lijek ili
medikament. Za izliječenje najvažnija su dva nematerijalna
elementa; znanje i VJERA. Znanje je potrebno, ali kapitalna i
neophodna je – VJERA! Bez snažne preokupacije psihe i
potpune promjene razmišljanja, ne postoje nikakvi izgledi za
izliječenje.
O pokušajima liječenja ovisnika širi osvrt nalazi se u Petom
dijelu. To je vrlo skliska tema, jer su odgovori duboko u sferi
društvenih odnosa, politike, narko podzemlja... Svi oni koji
kažu da ih te sfere ne zanimaju «jer oni samo hoće pomoći!» -
bježe od stvarnosti i ponašaju se kao nojevi, s glavama
duboko zavučenim u pijesak. Bježanje od stvarnosti ili od
znanja nikada nije dobro, s drogom ili bez nje.

SIMPTOMI
Uske zjenice, usporenost, pospanost,
promijenjena boja glasa
(izdišući umorni glas nižeg tonaliteta),
usporeno disanje i usporeni puls
(kod jačih intoksikacija dubok san
koji može završiti komom i smrću),
konzument često šmrca,
ako se fiksa vide se ubodi po venama ruku.

POSLJEDICE
Teška fizička i psihička ovisnost,
promjene cjelokupne ličnosti i ponašanje,
velika potražnja za novcem,
psihofizičko propadanje,
zaraza hepatitisom ili AIDS-om,

94
rizik od predoziranja,
povećana sklonost kriminalu,
teška kriza u odvikavanju,
široke zjenice, suzne oči, drhtanje,
nos curi, povraćanje,
proljev, bolovi u čitavom tijelu.

ZNAKOVI UPOTREBE
Igle ili šprice,
nagorjele žlice,
limunska kiselina,
razne vrpce,
zavoji,
vatice,
pojas.

Na kraju treba spomenuti metadon, kao alternativno sredstvo,

slično heroinu. Službeno (po zakonu!?) to je terapijski lijek
protiv ovisnosti, a stvarno - vrlo opasna droga. To je
najrašireniji sintetski narkotik među ovisnicima i osobama
sklonim uzimanju droga. Metadon je derivat heptana,
sintetska droga dugog djelovanja, koja izaziva jaku ovisnost i
brzu toleranciju. Komercijalni naziv je heptanon. Na tržištu je
u obliku tableta (5 mg.), ampula za ubrizgavanje (10 mg.),
kapi i supozitorija. Shodno tome upotrebljava se oralno i
ubrizgavanjem, rijeđe i rektalno. U okviru terapije ovisnika,
tablete se dijele besplatno, a na ilegalnom tržištu, komplet od
10 tableta prodaje se po 150 kuna. Djelovanje je slično
morfinu i heroinu, ali trajanje je duže - blizu 24 sata. Česti su
smrtni slučajevi od prekomjernih doza.

95
PETI DIO

96
Ako odeš, neće se vratiti proljeće, ni laste s juga, ostat će pust
proplanak, ogoljela stabla i raspukli oblaci...

97
 NOVI MORALNI OBRASCI

U ovoj knjizi nema ni jedne, jedine direktne kritike onima

koji žele probati droge, ili ih povremeno koriste, kao ni
ovisnicima. Nigdje nije napisano: »Nemoj se drogirati!», ili
nešto slično što počinje s: «Nemoj!», jer takav savjet ne koristi
baš nikome. U ovim tekstovima iznesene su isključivo istine i
podaci, na temelju kojih svaki, sasvim mladi čovjek, i onaj
stariji – može donijeti svoje odluke i svoja opredjeljenja.
Kritike, i savjeti u ovom Petom dijelu odnose se na one druge,
one koji nisu neposredno u svijetu droga, a to su roditelji i
odlučujući čimbenici u društvu. Neosporno je da korisnici
droga i oni drugi govore različitim jezicima i da se ne
razumiju. Razlika u gledištima komunikaciju svodi na
najmanji mogući nivo. Dobar primjer, ove tvrdnje
lamentiranje je o novim kulturnim obrascima, koje
tradicionalna sredina vrlo teško može shvatiti, a još manje
prihvatiti.
Novi obrasci drukčije socijalne realnosti i socijalne
reprezentacije potpuno su drukčiji od konvencijalnih.
Povremena upotreba droge ne tretira se kao psihološki i
psihijatrijski koncept individualne patologije droge, nego kao
masovna pojava pozivanja na nove kulturne, i općenito
normativne sadržaje i ishodišta suvremenog društva. Novo,
postmoderno doba, podrazumijeva produljenje vremena

98
adolescencije, odnosno nastajanje novog doba
postadolescencije. Na taj način pomiču se granice između
mladosti i odraslosti. Mladi sve duže ostaju u roditeljskom
domu, te se tradicionalni oblici življenja (brak, obitelj, djeca,
posao...) odgađaju i zamjenjuju lakšim i lagodnijim oblicima
(hedonizam). Opća inflacija moralnih vrijednosti i pad
autoriteta u svim segmentima civiliziranog društva
minorizira do nedavno kapitalni postulat – odgovornost.
Mladi odbacuju odgovornost od sebe koliko god je to
moguće, ne žele obveze. Na čelo interesne sfere dolaze
potrošački modeli zabave. Tradicionalni odgovor, da je
uzimanje droga rizik, mladi odbijaju kao neutemeljeno
moraliziranje. Mnogi koriste droge iako znaju (uvjereni su!)
da je upotreba štetna. U njihovoj procjeni rizika od droge,
odnosno u valoriziranju koristi i štete, postavljaju se potpuno
nova kulturološka mjerila, diferentna tradicionalnim.
Zdravstvene štete i druge štete, konfrontiraju se zabavi, to
jest potrošnji, gdje je potrošnja zabave preferentna. Zabava
dolazi u prvi plan, bez obzira na štete od droge. Osim toga,
za mlade ljude obrazac upotrebe droga, kao i općeprihvaćeni
obrasci; duhan, alkohol, seksualno izražavanje, sport i dr...,
znače inicijaciju koja im omogućava iskazivanje osobnog i
skupnog identiteta. Ovaj isječak lako je shvatiti ako se
prisjetimo inicijacija prethodnih desetljeća kad je alternacija
današnjem jointu i speedu bila cigareta i alkohol. Adolescent
je morao dokazati svoju muškost, gušeći se u dimu cigareta,
uz loše vino ili još gore mješavine alkohola. Mnoge od nas
«muškaraca», manje pijani prijatelji dovlačili su kućama,
užasnutim roditeljima, u besvjesnom stanju (trovanja
alkoholom!). A onda se danima prepričavalo «kako je dobro
bilo». Međutim, ovakve inicijacije ipak su bile rjeđe i kraće su
trajale zbog ranijeg zapošljavanja, osnivanja porodice i
tradicionalne forme egzistiranja.
Upotreba legalnih i nelegalnih droga (ili obrazaca), sve je više
dio potrošačkog načina života. To je kupovanje uzbuđenja,
odmora i zabave. Granice između subkulturne upotrebe
droga i prevladavajuće kulture mladih – sve se više brišu.

99
Nerazumijevanje i neprihvaćanje ovih konstatacija od strane
tradicionalne sredine, temelji se na nizu elemenata i
ustaljenih etičkih normi. Od toga su najmanje dva čimbenika
objektivno neprihvatljiva. U novim obrascima tretira se
pojam povremena upotreba droga, a zanemaruje ovisništvo,
vrlo čest i logičan slijed povremene upotrebe. Zanemarivanje
ovisništva, najvećeg zla mladih, ni jedno društvo i ni jedna
država ne može tolerirati. Kao drugo; moralni aspekt
izrabljivanja roditelja i parazitizma, objektivno je
neprihvatljiv. Velika većina korisnika, postadolescenata koji
žive u roditeljskom domu, na drogu ne troše svoj, zarađeni
novac, jer ne rade. Kupljenu zabavu plaćaju roditelji.
Narastajući trend hedonizma uz minorizaciju odgovornosti i
rada, razara ustaljene moralne vertikale. Bez obzira što to
netko prihvaća ili ne prihvaća, neosporna realnost
današnjice, stvara nove modele ponašanja i mišljenja, pa i
nove moralne odrednice. Evidentno je da te novostvorene
odrednice egzistiraju i uklapaju se u nove standarde.
Zabrinjavajuće je što su suprotne ustaljenim civilizacijskim i
religijskim normama.

RODITELJI

Ući u bilo kakvu problematiku s emocijama, bez obzira je li

to ljubav, mržnja, simpatija ili antipatija – znači pogriješiti!
Procjene i akcije u takvim slučajevima, sigurno su loše.
Ukoliko je problem veći, greške su veće. Droga je zaista veliki
problem i zato, koliko god to bilo teško, emocije moramo
suspregnuti. Sasvim je jasno da emocije u odnosu na djecu ne
možemo eliminirati, ali neophodno ih je suspregnuti.
Dva primjera su tipična. U prvom, otac koji voli svoje dijete,
izdere se i ošamari svoju «napušenu» kćerku. U drugom
primjeru majka svome sinu ostavlja 100 kuna ispod telefona.
Ona zna da sinu treba doza.
Oba primjera, identična su iako se čine različita. Obadvoje, i
otac, i majka, pogriješili su zbog ljubavi. Nisu prišli problemu

100
racionalno. Za razumijevanje gornjeg, potrebno je definirati
četiri tipa porodica iz kojih se najčešće regrutiraju korisnici
droga:

1.) Razorena porodica: otac sklon alkoholu, slabo imovinsko

stanje, svađe. Dijete prepušteno samo sebi, prečesto na ulici i
nema nikakvu kontrolu. Lako upada u loše društvo.
2.) Imućna porodica: ambiciozni roditelji s uspješnim
karijerama. Poslovne obveze ne dozvoljavaju mnogo
zajedničkih boravaka u kući. Dijete ima veliki džeparac, ali je
prepušteno samo sebi i ima vrlo slabu kontrolu. Mogućnosti
su velike i dijete lako pada pod utjecaj dilera.
3.) Porodica srednjeg imovnog stanja, roditelji se slažu. Nad
djetetom je uspostavljena potpuna kontrola, ali prestrogo
ograničavaju svaku želju za slobodnim odlučivanjem. Javlja
se bunt, a to je preduvjet ulaska u svijet droge.
4.) Porodica u kojoj je dijete «centar svijeta», sve mu je
podređeno i sve mu je dopušteno. Dijete prerano dobiva
previše slobode i previše novca. Nema nikakve kontrole, ni
zabrane. Idealna prilika za dilerske mreže.

Iz ovih kratkih opisa karakterističnih tipova porodica, može

se primijetiti da je najbitniji element: kontrola! Ne samo u
narko temi, nego uopće u odgoju. Kontrole mora biti, ali ne
smije biti preoštra. Roditeljski odgoj je vrlo težak posao i
najlakše je pogriješiti. Često treba lavirati, biti lukav, pa i
prevariti dijete, u pozitivnom smislu. Kontrola mora biti
potpuna, na svaki način treba saznati s kim se dijete druži i
gdje je. Sve to mora biti takoreći nevidljivo, bez prisile ili
pritisaka. Ukoliko se ta granica prijeđe, dijete se zatvara u
sebe i stvara neprobojni oklop. Na vrlo taktičan način treba
ukloniti eventualne negativne sredine i društvo, «sumnjive»
prijatelje ili prijateljice. To je moguće iznalaženjem novih
aktivnosti koje zanimaju dijete (sport, glazba, kompjuteri...)
Neophodna i kvalitetna kontrola u odgoju zahtijeva mnogo
vremena i truda – nažalost ne garantira uspjeh! – ali je
najbolja obrana od droga. Najbolji primjer tome je činjenica

101
da djevojke 4 (četiri!!!) puta manje iskušavaju droge nego
dečki. A znamo da roditelji znatno više kontroliraju kretanja i
društvo svojih kćeri nego sinova. Zbog toga mogu na vrijeme
utjecati na eventualne negativne pomake.
Bez taktične kontrole i edukacije (ali nipošto, zastrašujuće!),
danas samo sreća i slučajnost mogu biti uzrok odrastanja bez
droge. Roditelji podsvjesno odbijaju priznati izuzetno veliku
opasnost od navikavanja na drogu svojih potomaka, najviše
iz neznanja, ali i od silnog straha da im se to ne dogodi. I
ovdje možemo konstatirati bijeg od stvarnosti, okretanjem
glave ustranu – jer se to događa drugima! Mnogi roditelji ne
usuđuju se uspostaviti mentalni dodir s drogom, jer ništa –
baš ništa ne znaju o tome. A dovoljno je pročitati brošure, ili
bilo koju knjigu iz područja droga... i znat će dovoljno!
Roditelj treba saznati samo okvirne podatke o nekoliko droga
koje su aktualne na tržištu i jednostavnu, ali i najopasniju
činjenicu da najvrsniji stručnjaci svjetskog narko marketinga,
žele njegovo dijete navesti da kupuje njihove proizvode. Pri
tome služe se ogromnim kapitalom i nevidljivim, posrednim
spregama s državom. Hrvatski zakoni iz narko područja
izuzetno su blagi, popustljivi, liberalni..., distributeri i dileri
godinama voze najskuplje automobile, odjeveni su po
posljednjoj modi. Nije to bez razloga. Primjera radi, zgodno
je navesti da je na trodnevnom partyiju u Puli ljeta 2001.
godine bilo cca 9.000 plesača i plesačica. Najmanje pola od
tog broja (4500, a to je jedan mali grad!), ali i mnogo više, bilo
je pod «dopingom». Prodalo se brdo trave, bombona, speeda,
cocaina, sličica, pa i heroina... Promet samo na tom partyiju,
mjeri se stotinama tisuća kuna. Nezakoniti promet! Nije
uhapšen ni jedan diler!!!
Posebnu pozornost treba obratiti fazi znatiželje, odnosno
prvim kontaktima s jointom ili bombonima. Najbolje je
edukacijom navesti dijete na odluku da ne proba drogu.
Velika, može se reći najveća, opasnost prijeti upravo u prvim
kontaktima. Ukoliko sasvim mladi adolescent proba joint i
dopadne mu se – velika je vjerojatnost da će krenuti dalje.
Počeci u kasnijim godinama znatno su povoljniji.

102
Narastajući problem droge u Hrvatskoj, posebice eksponiran
u party sistemu, ali i u općem trendu zabave gdje dominiraju
ecstasy i speed – rezultira i jednom opasnom, popratnom
pojavom. Ankete provedene ljeta 2002. ukazuju na
nepromišljeno stupanje u seksualne odnose sasvim mladih
osoba. Zbog pojačanih «vibracija» često se, takoreći, ne bira
partner, nego se seks događa naglo. Ne treba posebno
spominjati da se u takvim odnosima, uz pomutnju i zbrku u
glavi, malo misli na zaštitu, i da se ista još manje
upotrebljava.

Ukoliko roditelj sazna da je dijete u vodama narkotika (ali još

uvijek nije ovisnik!), zaista treba suspregnuti emocije i
racionalno pristupiti ovom velikom problemu. Program je
zahtjevan i traži punu angažiranost. Bilo kakva grubost može
stvoriti kontraučinak, obvezatno treba iskazivati ljubav, ali i
uspostaviti kontrolu. Neophodne su korektne granice
ponašanja i promjena društva adolescenta. Promjena okružja
(selidba) vrlo je dobra, ali to je često neizvodivo. Vrlo je
važno uzeti u obzir da svi korisnici droga gube moralne
norme, lažu, perfidno varaju, pretvaraju se... i vrlo lako
prevare! Dovoljno je jednom popustiti i dati novac za drogu,
ili u bijesu izgubiti kontrolu nad sobom i kompletan trud i
program propadaju. Svaka greška skupo se plaća. U
najvećem broju slučajeva roditelji, uz svu silnu volju, ipak
nisu u stanju provesti dobar program. Mišljenje autora ovih
redova je, da je najbolje potražiti savjete stručnjaka.
Na ovom mjestu moramo učiniti stanku... da ukažemo na
jednu vrlo neugodnu, ali istinitu konstataciju. Mali, vrlo mali
broj adolescenata, konzumenata lakih droga, marihuane ili
ecstasyija, izvući će se bez posljedica, ukoliko i prestanu s
korištenjem droga. Ako su samo malo jače ugazili na narko
stazu, događa se nešto neprimjetno, ali vrlo opasno - opisano
u tekstu o marihuani. To je trajno oštećenje mentalnog sklopa
i samodiscipline. Korisnici jointa i bombona, čak ako i ne
nastave putem droge, ostaju dugo na marginama društva, jer
zapuštaju svoje obveze, školu, posao... Kod njih je

103
dominantna jedino sklonost zabavi, hedonizmu i ugodi, oni
postaju loši radnici bez mogućnosti napredovanja. Uspjehe u
poslu mogu imati samo vrlo inteligentni i talentirani
pojedinci, koji uz malo truda i vremena mogu postići dobre
rezultate. A ti su vrlo, vrlo rijetki. Već navedeno oštećenje
mozga, odnosno razaranje prijenosnika (neurotransmitora)
informacija u pojedine dijelove mozga, ostavlja dugotrajne
tragove. Tek nakon potpune regeneracije i promjene u
razmišljanjima i promjene svjetonazora svijeta droga – bivši
konzument (poluovisnik) može postati koristan član društva.
Kao što je već napomenuto, roditelji primjećuju korištenje
droga kod svoje djece tek nakon nekoliko godina. Tome je
krivo neznanje, nepoznavanje simptoma, odlično prikrivanje
svih korisnika droga (majstori laži i prevare), te vlastiti bijeg
od stvarnosti (moje dijete nije takvo...). Nakon konačnog
otkrivanja istine, često adolescent nije više samo povremeni
korisnik – nego ovisnik. U tom slučaju treba sjesti i mirno
razmisliti. Pred roditeljima nije više zločesto i neposlušno
dijete kojem treba promijeniti način odgoja – nego bolesnik
kojeg treba liječiti. Ovisnost je teško izlječiva bolest, s
najčešćim, kroničnim, recidivima. Ne postoji nikakva
sigurnost da će bolesnik biti izliječen, odnosno da će bez
droge moći živjeti do kraja života. Roditelji moraju prihvatiti
činjenicu da ovisnik voli drogu, da uživa u njoj, te da ima
pozitivna iskustva s drogom. Ako to roditelji ne uvaže u
pristupu, neminovno će ga imati protiv sebe.
Sve varijante laičkog pristupa liječenju, pametovanje ili
samostalni pokušaji roditelja, uzaludni su i mogu prouzročiti
samo nove štete. Jedina, isključivo jedina ispravna solucija, je
pomoć stručnjaka (na primjer: izvaditi slijepo crijevo može
samo liječnik, zar ne?). Roditelji se moraju hitno obratiti
stručnim službama, informirati se o problematici – i zatražiti
pomoć. Moraju donijeti čvrstu odluku, mogu li, jesu li u
stanju, i žele li podnijeti tešku žrtvu pokušaja izliječenja
svoga djeteta kod kuće. Ukoliko ne mogu (treba racionalno
procijeniti mogućnosti), najbolje je ovisnika, opet uz stručnu
konzultaciju, kanalizirati u neku od terapijskih komuna. Ovo

104
je težak zadatak, jer je ovisnike teško nagovoriti na liječenje.
Oni su u početku uvjereni da mogu prestati sami kad to
požele. Nakon teže fizičke ovisnosti kada je potrebno mnogo
droge i novca, ovisnik pokušava sam prekinuti, ali ga
apsinencijska kriza stalno vraća na početak. Uz novu dozu
ovisnik opet osjeća samopouzdanje, i ponovno smatra da
može prestati. Sve se ponavlja, slijedi nova doza. Krug se
vrti.
Prisilno liječenje daje slabe rezultate. Zato je pristanak
ovisnika potreban i skoro neophodan.
Shema liječenja obuhvaća dvije faze: Prva faza je
detoksikacija, rješavanje fizičke ovisnosti. Taj dio uvijek je
uspješan ukoliko ga provodi stručnjak, liječnik. Moguće je
apstinencijsku krizu rješavati i postupnim reduciranjem,
odnosno smanjivanjem dnevnih doza, ali tada traje znatno
duže.
Druga faza sastoji se od terapije i tretmana održavanja
apstinencije. To je dugotrajna, vrlo osjetljiva faza, s velikom
vjerojatnošću recidiva. Za mlađe ovisnike najčešće se provodi
u porodici, uz neophodno vodstvo stručne osobe. Za starije,
porodični okvir nije povoljan, jer teško prihvaćaju potrebni
nadzor kretanja i kontrolu ponašanja. Zbog toga je za njih
prihvatljiviji dugotrajan boravak u terapijskim komunama.
Potpuno izliječenje vrlo je rijetko. Fizički dio rješiv je rutinski
posao, ali recidivi su isključivo u psihičkoj sferi. Poremećene
sklopove mozga s trajno razorenim transmisijama
informacija, moguće je povezati samo s izuzetno snažnom i
konzistentnom, psihičkom komponentom – VJEROM U
BOGA. Samo duboka vjera, i stalno, svakodnevno
prakticiranje vjere može zadržati u granicama kontrole,
drogama oslabljenu volju rekonvalescenta. Ovo zadržavanje
oslabljene volje u granicama kontrole mora biti tako dugo
dok se i fizički ne regeneriraju oštećeni dijelovi mozga,
odnosno spomenuti neurotransmitori. Tek tada osoba može
ponovno osjećati radost u običnom životu - i može se riješiti
droge. To je dugačak period i zbog toga boravak u

105
komunama mora biti dug, prosječno 1,5 do 3 godine. O
komunama detaljniji opis slijedi u posebnom poglavlju.
U inozemstvu postoje klinike u kojima se ovisnost liječi
posebnim metodama uz primjeren broj stručnjaka. Liječenje
je skupo i također, dugotrajno.
Kod onog malog broja izliječenih narkomana, zbog stalne
opasnosti recidiva važne su organizacije tipa društava ili
bratstava «anonimnih narkomana». Apstitencija se učvršćuje
druženjem i međusobnom brigom članova. Postoje i razni
programi po sistemu radionica. Jedan od najpoznatijih
programa je takozvana metoda «12 stuba» i «12 tradicija».
Temelji se na manifestima od po 12 stupnjeva. Kod nas je
briga o bivšim ovisnicima nedostatna, pa nema mreže
spomenutih organizacija.
Veći dio ovisnika ne prihvaća liječenje ili napušta tretman.
Odbacujući sve moralne norme, oni ostaju prepušteni sebi i
ulici. Većina (90%) ne uspijeva izbjeći vršenje kriminalnih
djela, jer drogu moraju nabaviti. Zakonske odredbe
rezultiraju zatvorom i prisilnim liječenjem. Izlazak iz zatvora
prepun je novih izazova. Prva, ili jedna od sljedećih prilika,
znači ponovni krug.
Ovisnicima za koje se konstatira da ih nije moguće privoliti
na prekid, ili su već trajno psihički oštećeni, omogućava se
besplatna opskrba metadonom (heptanonom), u praktičnom
smislu, doživotno. Euforije i halucinacije manjeg su
intenziteta nego kod heroina pri srednjim dozama, ali uz
intravenoznu upotrebu veće doze metadona, učinci su vrlo
slični.
Nedavni pokušaji liječenjem ibogainom u širem smislu nisu
polučili veći uspjeh, osim kod starijih narkomana.
Opisi liječenja (!?) metadonom i ibogainom također slijede u
idućim poglavljima, kao i opis kirurškog tretmana u Rusiji.
Roditeljima ova saznanja mogu koristiti samo u smislu
edukacije, jer u fazi potpune ovisnosti (kad je liječenje
aktualno) oni nemaju nikakav izbor djelovanja – osim
potpunog prepuštanja tretmana stručnjacima.

106
Liječenje starijih ovisnika u kasnim dvadesetim i ranim
tridesetim godinama, za njih same, u praktičnom smislu,
nema previše smisla. Pod predpostavkom da se ipak izliječe,
oni iza sebe imaju samo izgubljene i prazne godine
drogiranja. Iako je već spomenuta njihova žalosna
perspektiva, dobro je još jednom ponoviti ono što, bez
iznimke, donosi narko stil života. Bez radnih navika, radnog
staža, ni bilo kakve struke, bivši ovisnici povremeno rade «na
crno», ali najčešće ne rade. Nemaju stana. Ukoliko su ga
naslijedili od roditelja, prodali su ga i brzo potrošili novac na
droge. Žive potpuno slomljeno bez onih divljanja iz vremena
drogiranja. Uglavnom nisu zasnovali obitelj, fizički su
oronuli, bolesni... Sa socijalnom pomoći jedva izvlače kraj s
krajem. Često pomišljaju na samoubojstvo. Zbog urušenog
zdravlja žive kratko.
Sažetak:
Roditelji najviše mogu učiniti da sebe i svoje dijete educiraju
po pitanju droga. NAJVEĆI USPJEH JE DA DIJETE NE ŽELI
PROBATI DROGE. Sve ostalo u sferi je nerealnog. Nikakve
prijetnje, zastrašivanja, kazne – ali ni uvjeravanja i molbe
nemaju nikakav, baš nikakav, učinak - što više, mogu biti
kontraproduktivne!
Faza znatiželje još je vrijeme učinkovitog djelovanja,
uvođenjem kontrole, promjenom ponašanja, i uvođenjem
svakodnevnih obveza. Posebice kontrola mora biti rigorozna,
roditelj mora znati kretanja djeteta i njegovo okruženje.
Emocije roditelja moraju se suspregnuti (psiholozi smatraju
da je to vrlo teško postići) i svako djelovanje mora se temeljiti
na racionalnom odnosu. Džeparac treba svesti na minimum i
kontrolirati njegovu potrošnju. Treba naglasiti da su se
pokazale katastrofalnim ideje modernih pedagoga i
psihologa koncipirane na takozvanom «pozitivnom
mišljenju» - pristupom apsolutnim poštenjem, povjerenjem i
pasivnim odnosom prema djetetu - konzumentu droge i
njegovom okruženju. Iskazivanje povjerenja od strane
roditelja prema djetetu - korisniku koji je zagazio na narko
scenu, rezultira samo lošim učincima. Dijete pod vlašću

107
droge nije više nikakav korektan sugovornik, niti partner –
nego osoba bez ikakvih moralnih normi i obrazaca. Laž,
krađa stvari u vlastitoj kući, krađa porodičnog nakita,
prstenja, novca ili bilo čega što se može prodati, sastavni je
dio ponašanja svakog ovisnika – bez izuzetaka. Svaku
«rupu» u rigoroznoj kontroli, dijete će iskoristiti da prevari
roditelja u potrazi za drogom i za svojim društvom. To mogu
biti molbe, plač, maženja, pa i grubi ispadi, cilj je uvijek isti –
to je joint, doza speeda ili heroina. Pasivni, gandijevski
pristup u narko stvarnosti pokazao se totalno neučinkovit,
odnosno kontraproduktivan.
Nakon početka faze dvostrukog života, čim je dijete zagazilo
na narko stazu, potrebno je znatno više nego to što daje ova
knjiga. Veliki problem je pred roditeljima i zato je neophodna
konzultacija stručnjaka.
U daljnjim fazama narko puta roditelji mogu sudjelovati
isključivo po uputama stručnjaka, a nikako po svojim laičkim
mišljenjima.
Važna uputa roditeljima je i kako neosporno detektirati
drogiranje. Na tržištu su dostupni testeri u obliku plastičnih
štapića i pločica s uputstvima. Namijenjeni su ne samo
stručnom osoblju nego i laicima. U urinu ovisnika još cca. pet
dana od konzumacije nalaze se metaboliti. Važno je ponovno
ukazati na kontrolu: treba biti s ovisnikom dok mokri, jer je
moguće podmetanje tuđeg urina za analizu.

Navođenje adresa i telefona na kojima roditelji (ali i svi

ostali!) mogu potražiti pomoć, nije potrebno. Na poznatom
broju informacija 988 svatko može dobiti podatke najbližih
ustanova ili centara za borbu protiv ovisnosti. A u tim
ustanovama zaista će svatko dobiti pomoć. Iskustva autora
sa stručnim osobljem u Hrvatskoj vrlo su pozitivna.
Na kraju, po uputama psihologa, slijedi roditeljima ovisnika
važan, ali vrlo teško provediv savjet: Roditelji ne smiju
dozvoliti da ovisništvo njihove djece uruši njihov vlastiti
život, te da tamna strana beznađa i neraspoloženja prevlada
u svakodnevnom ponašanju. Negativno ozračje u tom

108
slučaju neminovno se prenosi i na ovisnika, te još više
otežava tretman liječenja.

U relativno malobrojnoj hrvatskoj literaturi o drogama,

izdvajaju se dvije odlične knjige; iz domena policijskog
tretmana, «Rajski putevi pakla» autora Zvonimira Šuperine, i
kompaktna, cjelovita knjiga «Dugo putovanje kroz noć»
autora Dr. Roberta Torrea. Iako su obje knjige «odbijajuće
debele» - vrijedno ih je imati u svojoj biblioteci.

LIJEČENJE OVISNOSTI

Pod liječenjem ovisnosti općenito se podrazumijeva liječenje

heroinske ovisnosti (cocain još uvijek nema dublje uporište u
Hrvatskoj). Od heroina i cocaina, teških droga, nitko se nije
oslobodio bez dugogodišnjih muka. U ovom slučaju
namjerno je upotrijebljen izraz «oslobodio», a ne izliječio.
Naime, teško je odgovorno govoriti o izliječenju kada je u
pitanju drogiranje heroinom. Ispravnije bi bilo reći da postoje
zaliječeni ovisnici, odnosno oni koji više ne koriste heroin.
Taj mali broj «zaliječenih», bivših ovisnika čitav život vuku
za sobom fizičke i psihičke posljedice godina narkomanskog
divljanja. Oni životare na marginama društva, urušenog
zdravlja, na grbači društva i socijalnih ustanova, i zato je
previše optimistično reći da su izliječeni. Od tog malog broja,
još manji broj je onih zaista uklopljenih u strukture
uobičajenih, općeprihvaćenih, građanskih odrednica; posao,
porodica i dr..., i tek za njih bi bilo ispravno reći da su
izliječeni. No, taj je postotak, takoreći zanemariv.
O izliječenju od ovisnosti ili poluovisnosti o lakim drogama
(marihuana i dance drugs) može se govoriti, jer je znatno lakše
izvedivo. O tome su smjernice već naznačene u prethodnim
poglavljima. Uz pomoć stručnjaka i uz kućne tretmane,
stalne kontrole i izdvajanje iz narkomanskog miljea – može
se uspješno zaustaviti put u «raspukle oblake», u heroinsku
ovisnost.

109
Liječenja, odnosno metoda pokušaja liječenja od heroinske
ovisnosti ima nekoliko. Najpoznatija je, i redovito prva u
dugom nizu pokušaja, takozvana metoda drug free,
saminicijativno skidanje (kadkad i prisilno!) prevladavanjem
apstinencijske krize bez pomoći i medikamenata. Od ostalih
metoda najpoznatije su: metadonska terapija, tretman
ibogainom, te kirurška intervencija. U nekim europskim
zemljama koriste se i lijekovi buprenorfin i LAAM.
Nema ovisnika koji nije pomišljao na «skidanje», a skoro svi
su i pokušavali. No to je uglavnom zavaravanje samog sebe.
Nakon kraćeg ili nešto dužeg vremena apstiniranja, rađa se
pomisao da se može bez opasnosti uzeti «oproštajni» dop i
nastaviti apstinenciju. Zatim slijede novi «oproštajni» dopovi
i vraćanje na početak. Nitko, a najmanje ovisnik u
apstinenciji, ne može se igrati s heroinom, najubojitijom
drogom današnjice. Vrijeme naivnog zavaravanja,
periodičnog «skidanja» i vraćanja, traje prosječno dvije do tri
godine. Nakon tog vremena neki u potpunosti odustaju od
novih pokušavanja i ostaju doživotni ovisnici o heroinu ili o
metadonu.
Pravi pokušaji detoksikacije i metoda liječenja dolaze tek
kada narkoman sagleda svoju životnu katastrofu i kad
donese zaista čvrstu odluku o tome da se mora prestati
drogirati. To se u principu događa nakon desetak godina
drogiranja (prosječno vrijeme trajanja heroinskog drogiranja
je cca 8 do 15 godina).
O uspješnosti i postotku izliječenih heroinskih ovisnika,
uzimajući u obzir sve moguće metode liječenja, uključujući
metadonsku terapiju, sve vrste detoksikacija i tretmana kao i
drug free, može se samo nagađati. Ono što se pouzdano zna je
to, da izliječenih narkomana ima u izuzetno malom broju.
Više je onih «zaliječenih», bivših ovisnika koji se više ne
drogiraju. To su dugogodišnji narkomani koji su na izvjestan
način izživili drogiranje, ili uvjetno rečeno, umorili se od
drogiranja. Razorenog zdravlja, s uništenim venama,
bolesnom jetrom, plućima punim aluminija i drugih otrova,
eventualnim hepatitisom i dr..., ti ovisnici, nakon deset ili

110
petnaest godina svakodnevnog drogiranja, više ne nalaze ni
fizičko, ni psihičko zadovoljstvo u heroinu. Dobar dio takvih
narkomana, ukoliko dožive kasne dvadesete ili tridesete
godine života – relativno se uspješno podvrgava
metadonskoj ili nekoj drugoj metodi liječenja. Oni, daleko
češće nego mlađi narkomani, uspijevaju u tome da se
konačno «skinu», odnosno da više ne konzumiraju heroin.
Ostaju im njihove boleštine, uludo bačena desetljeća prošlosti
i bijedna budućnost preživljavanja. O tome koliko su zaista
izliječeni – neka sud donesu sami čitatelji.
Iz kratke gornje elaboracije slijedi da stvarno izliječenih
narkomana ima vrlo malo. Čak i kada se uzmu i oni brojniji,
zaliječeni, u izračun – to je vrlo, vrlo mali postotak!
Objavljuju se svakakvi rezultati, zavisni o različitim izvorima
informacija i o različitim interesima. I u slučajevima kad
objavljeni podaci imaju i kakva, takva službena pokrića –
daleko su od istine. O nekakvim postotcima kao što su 10%
ili čak 20% izliječenih ovisnika, apsurdno je govoriti. Takve
proizvoljne tlapnje spadaju u naučnu fantastiku. Dovoljno je
povući paralele sa znanim činjenicama da bez dugotrajne
kontrolirane apstinencije nema izliječenja i da su tretmani u
komunama najučinkovitiji. Pod pretpostavkom da u
Hrvatskoj ima tridesetak tisuća heroinskih ovisnika
(detaljnije opisano u daljnjem tekstu pod naslovom Narko
država), u komune odlazi nešto manje od 2% ovisnika. Od te
minorne brojke (2%), njih 70% već nakon tri mjeseca napušta
komunu – što u prijevodu znači: recidiv, ponovno igla! Tek
od ostatka, ostataka – nakon vremena mjerenog godinama,
regrutira se poneki zaliječeni, bivši ovisnik. A tek pokoji je
zaista izliječen, sposoban da se ravnopravno (ne kao socijalni
slučaj) uklopi u društvenu zajednicu! Navedeni primjer u
svezi komuna nije relevantan za konačno definiranje
postotka izliječenja ovisnosti u nas, ali je jedan od egzaktnijih
naznaka. Sve ostalo, pa i službeni bolnički, statistički podaci,
kao i policijska izvješća, samo su necjelovite brojke, nerealne
zbog velikog broja pokušaja raznih vrsta liječenja u
zagonetnoj i po broju ovisnika neregistriranoj narko

111
populaciji. Pri tome ne treba zanemariti činjenicu da
''priliječeni'' ovisnici često i nakon godinu, dvije ili više
godina, recidiviraju i vraćaju se svome jatu u ''raspukle
oblake''.
Postotci izliječenja u domenu su pretpostavki, kao i brojka
populacije heroinskih ovisnika u Hrvatskoj. Međutim,
informacije s terena, u svakom slučaju životnije i istinitije od
podataka objavljivanih, prečesto, zbog materijalnih interesa –
govore o vrlo rijetkim izliječenjima.

METADONSKA TERAPIJA

Metadonska terapija službeno se smatra liječenjem, ali

izvorni termin «methadone maintenance» upućuje na
ispravnije značenje – održavanje na metadonu. Tabletama
heptanona (metadona) snabdijevaju se besplatno ovisnici koji
ne prihvaćaju izliječenje. Uz podatke o metadonu spomenute
u predhodnom tekstu, treba dodati da je taj narkotik potpuni
supstitut morfinu iako se kemijski razlikuju. U djelovanju
metadon je sličan morfinu, ali je cca 25% jači od morfina i ima
duže trajanje učinka. Kao lijek izdaje se putem liječničkog
recepta.
S liječenjem ovisnika metadonom počelo se u Hrvatskoj 1990.
godine. Konkretno, metadon ne liječi, čak stvara jaču
toleranciju i ovisnost, ali omogućava odlaganje apstinencijske
krize. Najčešće se koristi doživotno. Intencija je ovisnike u
međuvremenu motivirati na apstinenciju i konačno
izliječenje.
Postupak se sastoji u tome da se ovisniku njegova droga
(najčešće, heroin) zamijeni metadonom u oralnoj dnevnoj
dozi. Doza metadona propisuje se na temelju količine droge
koju je uzimao ovisnik i o njegovoj toleranciji. Tablete se ne
daju na ruke ovisnicima nego konzumaciju treba izvršiti u
prisutnosti službene, stručne osobe. U nekim zemljama
(Engleska, Švedska i dr...) to može biti i farmaceut u ljekarni.
Postoji i varijanta izdavanja metadona u voćnom soku! No,

112
zloupotrebe je teško izbjeći i tada ovisnici ili prodaju
metadon, ili ga otapaju i intravenozno ubrizgavaju. U tijeku
terapije ovisnik mora biti pod stalnim liječničkim i socijalnim
nadzorom. Roditelji se moraju pridržavati stručnih savjeta.
Ovisnik mora pristati na potpuni nadzor. Prvih nekoliko
mjeseci on nema pravo na intimnost i samoću, sve što misli i
drugi trebaju znati, a sve što radi svi moraju vidjeti. Ukoliko
se ovisnik ovome odupire – apstinencija neće dugo trajati.
Tek nakon najmanje godinu dana asptinencije realno je
nadati se izliječenju.
Postoji, također u okvirima metadonske terapije, i
odvikavanje (liječenje) sistemom redukcije. Propisuju se sve
manje doze metadona – do trajne apstinencije. No, postotak
recidiva je vrlo velik, ogromna većina vraća se u ''raspukle
oblake''.
Današnje stanje kod nas u svezi metadonskog tretmana stoji
ovako: U Hrvatskoj ima nešto manje od 2000 ovisnika na
svakodnevoj terapiji metadona. Dnevne doze različite su i
zavise, kako je već spomenuto, o nekoliko čimbenika: o
bivšim dozama heroina, toleranciji, općem fizičkom stanju i
dr... (od minimalno 6 do maksimalno 20 tableta). Cca 800
ovisnika pokušava se terapijom reduciranja (smanjivanjem
doza) metadona – izliječiti.
Tableta metadona u ilegalnoj prodaji stoji od 10 do 15 kuna.
U metadonskom programu «besplatna» tableta stoji znatno
više od 15 kuna zbog logistike koja prati terapiju. U cijenu
tablete (inače su u proizvodnji, jeftine) treba ubrojiti troškove
timova provoditelja programa; liječnika, psihijatara,
sociologa, osoblja, profesionalaca drugih struka, te
održavanje ambulanti i klinika.
Metoda liječenja, ili bolje rečeno učvršćivanja ovisnosti
metadonom, po mnogima, vrlo je upitna. Godinama se vode
vrlo zaoštrene polemike i zakulisne borbe. Na sceni su;
ovisnici, provoditelji programa, narko mafija, zagovornici
programa i protivnici, te javnost.
Najveći prigovor na ovaj državni program statistički je
podatak, da uporaba metadona pri liječenju ovisnika

113
uzrokuje veći broj smrtnih slučajeva zbog prekomjernih doza
(overdose), nego u vrijeme kad se nije primjenjivala. U
Švicarskoj je ta smrtnost bila čak 2,4 puta veća nego prije
perioda terapija. Ukoliko kontrola nije rigorozna, ovisnici
prodavaju dobivene tablete metadona. Običaj je i to da
jutarnju dozu besplatnog metadona kombiniraju s kasnijim
dozama heroina. Često se događa da mrve tablete metadona
i otapaju ih u vodi (bolje se otapaju u alkoholu!) pa se
stvaraju ugrušci u otopini. To je vrlo opasno pri ubrizgavanju
u vene.
Protivnici programa, već nekoliko decenija (methadone
maintenance predložen je 1968. godine) služe se vrlo
jednostavnom krilaticom: «Liječenje metadonom slično je
davanju alkohola, alkoholičarima».
Pozitivna strana metadonske terapije činjenica je da metadon
ne djeluje štetno na zdravlje, te da ovisnici koji se striktno
pridržavaju terapije, manje čine kriminalna djela. Naime,
porazan je i zaprepašćujući statistički podatak da 90%
(slovima: devedeset posto!!!) ovisnika u svojoj narko karijeri,
kad tad krene putevima kriminala, jer im je to jedini mogući
način nabave droge.
Na moralnom planu također vode se polemike, ali u
pozadini prečesto glavnu ulogu igraju interesi. Konkretno,
provoditelji metadonske metode tvrde da je nehumano
uskraćivati bolesnicima (ovisnicima) nužne lijekove
(metadon). No, ovdje nije uzeta u obzir nepobitna
konstatacija da je drogiranje stil života, nerada,
neodgovornosti i parazitizma, pa i put u kriminal, te da je
drogiranje bolest samo u figurativnom smislu. To nije
tuberkuloza, infarkt ili slično – nego svjesno i neodgovorno
oštećivanje cijele društvene zajednice i države. Ovisnik sam
bira svoju «bolest» i nitko – baš nitko osim njega - nije kriv za
zlo koje čini sebi i svima oko sebe.
U objektivnost zagovornika metadonske terapije može se
posumnjati i zbog milijunskih dobiti. Lako je izračunati da
hrvatski ovisnici «besplatno» konzumiraju tisuće skupih

114
tableta metadona dnevno ili milijune tableta godišnje. A
svaku besplatnu tabletu plaćaju hrvatski građani.
Drug free, sistem odvikavanja totalnom apstitencijom bez
upotrebe metadona, također je na udaru zagovornika
metadonske terapije s obrazloženjem da je postotak
uspješnog «skidanja» malen, te da je metoda drug free
nehumana.
Zbog dilema koje postoje o vrijednosti i potrebi metadonske
terapije, smatram da nije korektno javno iskazivati svoje
mišljenje. Svaki čitatelj, temeljem dostupnih informacija,
treba formirati svoje mišljenje.

TRETMAN IBOGAINOM

Liječenje ovisnosti ibogainom relativno je novo i malo

poznato u Hrvatskoj. Nema državnu potporu. Iskustva i
nabava ibogaina vezana su sa susjednom nam Slovenijom.
Tamo postoji «Ustanova iboga», laboratorij za istraživanje
uspješnosti ibogaina u odvikavanju od teških droga. Program
te ustanove podržan je od državnih institucija Slovenije.
Ibogain se može nabaviti u Sloveniji legalno (gram po 250
eura) u obliku kristala. U Hrvatskoj ta droga također nije na
listi zabranjenih supstanci, ali se u praktičnom smislu
drogiranja niti ne upotrebljava. Razlog legalnosti (po
mišljenju autora!) neprikladnost je našim narkofilima zbog
visoke halucinogenosti, dugotrajnog djelovanja i vrlo visoke
cijene. LSD sa sličnim djelovanjem daleko je jeftiniji. Čini se
da ibogain ne izaziva ovisnost.
Ibogain, vrlo snažna halucinogena droga dobiva se iz
žućkastog korijena Afričkog šiba, niskog grma lijepih
cvjetova i izduženih listova sličnih marihuani. Latinsko mu je
ime, Tabernonthe iboga iz porodice Apocynaceae, a raste u
vlažnim šumama Gabona i Konga. Stanovnici upotrebljavaju
korijen ove biljke, ali i mješavinu s mahunama i lišćem,
stotinama godina kao stimulans. Prilikom lova i dugotrajnih
iscrpljujućih rituala (kult Bwiti) služi im za bolju izdržljivost.

115
Ibogain je uz velike teškoće moguće proizvesti i u
laboratorijima. Interesantno je spomenuti da ovisnici,
narkofili, smatraju da taj umjetni ibogain nema iste učinke
kao onaj iz korijena. Kod velikih doza ibogain izaziva
uzbuđenost, mentalnu konfuziju i vrlo snažne halucinacije.
U Hrvatskoj je u posljednje dvije godine izvršeno cca 70
pokušaja «skidanja» ibogainom. Od toga, pokušaj je izvršilo
pedesetak ovisnika iz Rijeke, a ostali su iz Zadra i Zagreba.
Pretpostavljeni uspjeh je visok, 10% do 15%, što znači
desetak izliječenih. Treba naglasiti da su u pokušaju uspjeli
pretežito narkomani s dugogodišnjim stažom, pa je i tu
potvrđena konstatacija da se stariji, izživljeni i od droga
umorni ovisnici, lakše ''skidaju''. No, taj postotak uspješno
provedenog liječenja (treba još pričekati eventualne
recidive!?), u širim okvirima zanemariv je i ne utječe na opći,
izuzetno mali broj stvarno izliječenih ovisnika.
Tretman izliječenja ibogainom promovira, po svemu sudeći,
bivši ovisnik, misteriozna osoba koja nerado otkriva svoj
identitet. On koristi vrlo jednostavan postupak do kojeg se
došlo dvogodišnjim eksperimentiranjem u Nizozemskoj. U
tom eksperimentiranju bio je priličan broj smrtnih slučajeva,
u službenim izvješćima zavedenim kao overdose – uobičajeni
smrtni slučajevi narkomana od prekomjerne doze.
Postupak se sastoji u jednokratnoj konzumaciji doze ibogaina
od 20 miligrama po jednom kilogramu težine. Za prosječnog
ovisnika (skoro redovito su to osobe male težine) to je cca
gram, do gram i po ibogaina, što je enormna doza. Ovisnik
koji se odluči na tretman treba izvršiti pripremu, fizički
ojačati i biti što je moguće više zdrav (zdrav narkoman je
izuzetak!), jer je ovakva jednokratna količina zapravo
overdose. Zbog toga je tretman izuzetno opasan.
Dvadesetak minuta nakon gutanja kristala ibogaina nastupa
snažno zujanje u ušima slično zvuku nekog insekta, a nakon
jednog sata nastupa kriza. Po izjavama ovisnika koji su
probali i najteže heroinske krize, kriza ibogainskog tretmana
je nešto najgore što se može zamisliti. Tijelo je umrtvljeno,
nema nikakve kontrole, ne mogu se pokretati udovi,

116
halucinacije i vizije su snažnije od najjačih halucinacija LSD-a
ili PCP-a. Javljaju se jaka povraćanja i totalna iscrpljenost.
Cijelo vrijeme svijest ostaje otvorena, mozak se navodno
''resetira''. Kulminacija opada nakon pet do šest sati, te slijedi
nekoliko dana potpunog mirovanja u krevetu. Cijelo vrijeme
voditelj tretmana mora paziti na dehidraciju, donositi vodu,
hraniti pacijenta i pomagati mu u odlasku u WC.
Nakon tretmana ostaje teška iscrpljenost, ali u glavi nema
nikakve depresije.
O uspjehu liječenja ibogainom prerano je donositi ocjene i
zaključke, osim napomene u koju nema sumnje – da je
tretman ibogainom izuzetno opasan.

KIRURŠKA METODA

O kirurškoj metodi liječenja od ovisnosti nema neposrednih

podataka i iskustava u Hrvatskoj. Koliko je autoru poznato,
ni jedan hrvatski ovisnik nije se podvrgnuo kirurškoj
intervenciji u cilju ''skidanja''. Posredna saznanja potječu iz
Srbije; operacija se izvodi u Rusiji. Prije pet godina cijena
operacije bila je 5000 dolara, a danas stoji 10.000 dolara.
Operacije se izvode u jednoj specijaliziranoj klinici u Moskvi.
Ravnatelj je liječnik koji je radio i eksperimentirao u
Afganistanu. Može se lako pretpostaviti da su eksperimenti
bili temeljiti, jer je imao na raspolaganju mnogo ovisnika i
obilje opijuma.
Operacija traje nekoliko sati. Uz posebnu anesteziju, otvara
se dio lubanje i odstranjuje se ili imobilizira (?) dio stanica
mozga ''odgovornih za ovisnost''. U tijeku te vrlo
komplicirane kirurške intervencije pacijent je pri svijesti i
cijelo vrijeme odgovara na postavljena pitanja. Na taj način
pacijent pomaže da se pri detaljnom pretraživanju skupina
stanica koje treba odstraniti, ne oštete neki drugi centri.
Nakon relativno kratke, fizičke rehabilitacije, bivši ovisnik
navodno više ne osjeća nikakvu želju za drogiranjem.

117
Tijekom posljednjih sedam godina nekoliko srpskih
narkomana podvrgnulo se ovoj operaciji u Moskvi.
Međutim, po vjerodostojnim informacijama, čak ni ovaj
skupi i komplicirani tretman u potpunosti ne eliminira
ovisnost. Nakon izvjesnog vremena apstinencije, neki su se
ipak ''vratili''.

KOMUNE

Narko teme u hrvatskoj populaciji tridesetgodišnjaka i onih

starijih, takoreći su tabu teme. Razlog je nepoznavanje
temeljnih odrednica, ali i strah od droga koje se mogu
dogoditi njihovoj djeci. A straha se najlakše osloboditi
bježanjem, okretanjem leđa ili zavlačenjem glave u pijesak.
Zbog toga se o drogama u dijelu javnosti (roditelji djece
školske dobi) ne razgovara, pa su pojmovi i riječi iz tog
nezaobilaznog segmenta života malo poznati. Zna se za
marihuanu, heroin, eventualno cocain – i za KOMUNE!
U Hrvatskoj ima petnaestak komuna, a kapaciteti iznose 300
do 350 mjesta. Komune nisu državne ustanove i ne moraju
primati ovisnike koji ne odgovaraju njihovim kriterijima.
Odmah se može uočiti da su kapaciteti komuna minorni u
odnosu na broj hrvatskih ovisnika. Nedovoljno upućenima
učinit će se zbog toga da komune nisu relevantan čimbenik u
liječenju ovisnika. Međutim, nije tako. Komune su
najučinkovitije na tom polju i (uz rijetke izuzetke!!!) u
komunama ovisnik ima daleko realnije šanse za izliječenje,
nego u bilo kojem drugom tretmanu. Ujedno, ovi mali
kapaciteti jasno govore o malom broju ovisnika koji se
ZAISTA žele riješiti droga. Da ih ima više, bilo bi i više
komuna. Onaj ogromni broj ostatka narko svijeta to želi samo
deklarativno – i zato, u praktičnom smislu, ima minimalne
izglede izliječenja.
Kritični vremenski period u procesu izliječenja ovisnika je
apstinencija između detoksikacije i konačnog izliječenja. U
psihičkom smislu to je totalna dezorijentacija, panično
hvatanje za slamku spasa koji će doći odnekuda ili od

118
nekoga. Ali, nikakva pomoć, ni spas ne može doći izvana,
nego isključivo iznutra. Žudnju za drogom nevjerojatno je
teško suzbiti. Dovoljno je samo jednom pomisliti na
popuštanje i misao se širi i učvršćuje kao sniježna lavina. Do
realizacije je kratak put. Interesantno je da se već nakon 6 do
10 doza, heroinski ovisnik vraća u identično stanje kao da
uopće nije prekidao, u isti stupanj tolerancije.
U fizičkom smislu izliječenje znači regeneraciju drogom
oštećenih, moždanih transmitora. Znamo da je za ponovnu
uspostavu veza i funkcija u mozgu potrebno vrijeme od cca
1,5 do 3 godine. To je ujedno i potrebno vrijeme boravka u
komunama. Tek nakon, i psihičkog i fizičkog oporavka,
moguće je ponovno životno zadovoljstvo bez droge.
Hrvatske komune u kompetenciji su Katoličke crkve.
Dugogodišnja iskustva u radu s ovisnicima definirala su
pravila ponašanja. Komune imaju ustroj čvrste ruke, jer
jedino tako mogu egzistirati. Gorka istina da je kod ovisnika
u potpunosti razoren svaki moralni okvir i obziri, rezultira
strogim pravilima od kojih se ne može odstupati. Svako
nepoštivanje pravila povlači za sobom kaznu ili odlazak iz
komune.
Vjera i svakodnevno prakticiranje vjere ima kapitalan značaj.
Po mišljenju autora, samo vjera može biti dovoljno čvrst
oslonac za konačno izliječenje. Pri tome se mora uzeti u obzir
da je potrebna totalna izmjena kompletne psihe narkomana.
Razmišljanje i djelovanje ovisnika dijametralno je suprotno
temeljnim religijskim odrednicama, odnosno civilizacijskim
normama (ne laži, ne kradi, ne ubij!). Narkoman stalno laže
sebi i drugima, krađa mu je sastavni dio svakodnevice.
Ubojstva i samoubojstva također su nezaobilazno ozračje
narko svijeta. Nema tog moralnog praga ispod kojeg se ne bi
ovisnik spustio za jednu, jedinu dozu. Zato religijska
moralna vertikala mora biti primarna u svakodnevnom,
višekratnom prakticiranju.
Veliki broj ovisnika (oko 70%) napušta komune nakon
kratkog vremena. Njihov razoreni mentalni sklop ne može
izdržati obveze ''normalne'' svakodnevice. Disciplina,

119
odgovornost, rad i obziri, za višegodišnje narkomane
nepoznate su kategorije. Napuštajući komunu njih vani, na
ulici, čekaju godine daljnjeg drogiranja, kaotičnog života,
kriminala – i eventualno novi pokušaji.
Članovi komune koji su prebrodili prve mjesece najtežih
dilema, provode organizirano vrijeme u radu i molitvi. U
godinama koje slijede oni se moraju pripremiti za novi život
izvan granica komune. To nije ni malo lagan posao, jer je
skoro redovit slučaj: nezavršena škola, nikakvo zvanje niti
poznavanje nekog zanata.
Uz kompletnu promjenu mentalnog sklopa, nakon godina
provedenih u komuni, pojedinci uspijevaju uspješno se
uklopiti u društvenu zajednicu. O postotcima uspješnika –
nema relevantnih podataka!
Programi komuna temelje se, uglavnom, na vremenskom
periodu od dvije godine.
Moguć je i boravak u komunama u Italiji i Španjolskoj.
Ukupan broj hrvatskih ovisnika koji se liječe u komunama
kod nas i u inozemstvu je nešto veći od 500.

HARM REDUCTION

Harm reduction (direktan prijevod: smanjenje štete), svjetski je

pokret pomoći ne samo ovisnicima, nego i svim korisnicima
droga. Odrednica ili konstanta ovog pokreta, uvjerenje je da
se korištenje droga – ne može zabraniti. Razlog i cilj,
umanjenje je štete.
Neupitno je da drogiranje i ovisništvo o drogama uzrokuje
neprocjenjive štete zajednici. Nisu to samo direktne
milijardske štete, nego i mnogo teže štete na najširem planu
mlade populacije svake zemlje. Za jednu malu Hrvatsku to
znači, tisuće mrtvih mladih ljudi godišnje i desetke tisuća
trajno oštećenih u fizičkom i psihičkom smislu. Zapuštanje i
napuštanje škole i posla, parazitski život na leđima roditelja i
zajednice, kriminal i prostitucija, nemjerljive su štete, ne
mogu se mjeriti kunama, eurima, ni zlatnicima.

120
Nakon niza dugogodišnjih, bezuspješnih akcija otkrivanja
sistema ili načina učinkovitog liječenja ovisnika, pojavila se
premisa da pomoć ovisnicima umanjuje štetu. Najprije je
pomoć pružana samo teškim ovisnicima, da bi se kasnije
proširila i na sve korisnike droga. Intencija i praksa harm
reductiona, detaljnije je spomenuta u tekstu pod naslovom
DVOSTRUKI ŽIVOT.
U širem smislu u program harm reductiona može se uvrstiti i
metoda pomoći metadonom, iako su to odvojene cjeline.
Naime, harm reduction aktivnosti uglavnom financiraju
nevladine organizacije, a za metadonsku terapiju u
Hrvatskoj, isključivo je kompetentna država.
Harm reduction, sistem pomoći korisnicima droga (ne moraju
biti ovisnici!) intenziviran je kod nas u posljednje vrijeme.
Tendencija je podučiti «kako se pravilno drogirati», odnosno
kako što bolje izbjeći opasnost korištenja droga. Ekipe
stručnjaka i volontera, putem informacija, tiska, Interneta,
letaka, javnih tribina i dr..., educiraju tisuće mladih. Pomažu i
u praktičnom smislu, na partyijima, prinose vodu
dehidriranim, drogiranim plesačima, iznose polumrtva tijela
djevojčica i t. d.
Dijelovi teksta ove knjige direktne su upute «letačima u
raspuklim oblacima», kako da izbjegnu opasnosti za koje ne
znaju. Evidentno je da postoji sličnost s dijelom programa
harm reduction, no autor ne podržava u cjelosti takav koncept.
Intencija i razlog nastajanja ovih tekstova, ponuda je
popularno prezentiranog znanja svima onima koji to znanje
žele prihvatiti. A znanje je neprijeporno, najbolje mjerilo u
svim dilemama...
Čitav program harm reductiona, a posebice dio «kako se
pravilno drogirati», i direktna pomoć na plesnjacima ima
mnogo protivnika. Tema «za i protiv» aktualna je već
nekoliko godina. Zbog toga je potrebno neke dileme
raščlaniti i apostrofirati vrlo intrigantno pitanje; «Je li harm
reduction zapravo program širenja narko tržišta»?
Za decidirani odgovor u ovako delikatnoj temi potrebna su
neka, barem površna saznanja iz svijeta droga. U svjetskim

121
okvirima, proizvodnja i promet droga najunosniji je ilegalni
posao. Ni jedan legalni posao u svijetu po opsegu nije mu
ravan. Kao što je već navedeno, vrijednost prometa drogama
veća je od međunarodne vrijednosti prometa naftom, pa i od
vrijednosti trgovine oružja. To je upravo nevjerojatno velika
svota i obračunava se u stotinama milijardi dolara godišnjeg
prometa.
Primjera radi interesantno je navesti da je kolumbijski narko
bos, Pablo Escobar, nakon uhićenja, za slobodu nudio otplatu
cijelog državnog duga od 19 milijardi dolara. Povijest
kriminala prošlog stoljeća dobro je poznata, jer su podaci
dostupni, ali time nije potrebno zamarati čitatelja. Dovoljno
je reći da je 20. stoljeće obilježeno spregom narko kapitala s
vladajućim garniturama diljem svijeta. Odlično organizirane
korporacije i karteli, čvrsto drže u rukama kompletan lanac;
od proizvodnje droga, preko mreže međunarodne
distribucije, nacionalnih organizacija, pa sve do kontroliranih
dilera na ulici. Na taj način ostvaruje se maksimalna dobit
takozvanog «nadsvjetskog novca» nigdje evidentiranog, ali i
kontrola zbivanja u svim zemljama. Nije nikakva tajna da se i
danas neke od najvećih svjetskih tajnih službi, dobrim
dijelom, financiraju udjelom u narko dobiti. Posredno su
dugoročno korumpirani i dijelovi vlasti, posebice u još
nesređenim, tranzicijskim državama. To rezultira liberalnim
zakonima o drogama, pasiviziranjem represivnih državnih
mehanizama i dr..., a sve u cilju ekspanzije tržišta droge.
Dovoljno je da, na primjer, službeni, normativni akti
određuju premalo inspektora za drogu, na prevelikom
području. Ti inspektori i službenici, iako nisu korumpirani,
ne mogu obavljati učinkovito svoju zadaću.
Programi velikih tajnih službi (najčešće su to obavještajne
službe) u nekim točkama, sukladni su s programima narko
marketinga. Zajednički cilj je pranje novca, ostvarivanje
dobiti i proširenje tržišta. Za takve poslove osnivaju se
legalne kompanije, privatne banke, profitabilne i
neprofitabilne organizacije, udruge, fondacije i dr...

122
Financiranje programa ide preko tih banaka, raznih fondacija
ili sl...
Sada se možemo vratiti na prethodnu temu i konkretna
podpitanja. Ukoliko plesačica ili plesač na jednom partyiju
zna da će, ako se predrogira, odmah ekipa harm reductiona
organizirano i stručno priskočiti u pomoć, osjećat će se
znatno sigurnije. U pokrajnjim chill-out prostorima, sobama
zaštićenim od zakona i policije, na miru će, umjesto jednog ili
dva bombona – progutati pet, šest bombona i još ušmrkati ili
ubrizgati dozu speeda. Znači li to, da će se mnogi mladi ljudi
lakše, bezbrižnije i više «opuštati»?
Ako govorimo o pravim ovisnicima, situacija je slična.
Ovisniku su osigurane neophodne doze besplatno, liječnička
briga, kao i besplatne šprice. Država mu garantira da cijeli
svoj život može provesti u svom parazitskom stilu, na teretu
čitave društvene zajednice, opskrbljen propisanim opijatom
(metadon). Kad taj ovisnik zna da, bez ikakve obveze, može
doći u zaštićen i ugodan prostor, na miru ubrizgati u venu
potrebnu količinu droge (u Švicarskoj i u Engleskoj od 1994.
godine ovisnicima se uz metadon propisuju i doze heroina),
zatim se odmoriti, istuširati i otići, a da ga nitko ničim ne
opterećuje - ni na kraj pameti neće mu biti pokušaj liječenja.
Znači li to, da mnogi ovisnici do kraja života neće pokušati
izliječenje?
Organizacija harm reduction programa u Hrvatskoj (oprema,
promidžba, i cijela logistika), koju provode nevladine,
izvandržavne udruge u Hrvatskoj, nije jeftina. Način
financiranja poznat je, vrši se putem jedne, takozvane
«nadsvjetske fondacije» Georgea Sorosa. Taj kontroverzni
milijarder, između ostalog, samo u jednoj kampanji, potrošio
je 20 milijuna dolara za ukidanje zabrane konzumiranja
«lakih», droga u SAD. A legalizacija «lakih» droga koje
previše često vode u heroinsku ovisnost, nije ništa drugo
nego proširivanje narko tržišta.
Uz ovu kratku elaboraciju i podpitanja, čitateljima neće biti
teško odgovoriti na apostrofirano pitanje: «Je li harm

123
reduction program, identičan programu narko marketinga
kojim se proširuju tržišta droga»?

NARKO KORUPCIJA

Ako mislite da slaba ocjena iz matematike Vašeg djeteta,

sklonog noćnim izlascima, jointu i bombonima, nema
nikakve veze s kolumbijskim Medelinskim kartelom ili s
nekom uvaženom, švicarskom bankom – niste u pravu!
Nevidljive niti sprege legalnog i nelegalnog kapitala imaju
utjecaj na sve; na politiku, posredno na Vaš osobni dohodak,
na Vaše mogućnosti, pa stoga i na onu negativnu ocjenu iz
matematike. Jasno, pod uvjetom da Vaše dijete nije totalno
priglupo – što naravno, nije slučaj!!! Zato je dobro, makar i u
najkraćim crtama, informirati se o zbivanjima na koje ne
možemo direktno utjecati, a to su društveni procesi. Na taj
način možemo djelomično izbaciti onu naivnost o dobrome
(ili glupost!), koju većina od nas nosi u sebi.

Rušenjem Berlinskog zida, simbola Hladnog rata, započeo je

proces liberalne demokratizacije i kapitalizma, što se smatra
pozitivnim smjerom čovječanstva. Po teoriji, nazvanoj «kraj
povijesti», daljnji razvoj ide prema ujedinjavanju
gospodarstava svih zemalja, te mijenjanju nedemokratskih
zemalja u društva s prosvjećenijim vladama. Zbog ovih
odrednica općeg napretka slijedi slabljenje država nacija, te
slabljenje njihove neovisnosti. Svjetske trgovinske
organizacije (WTO), u konačnici, vode prema sveopćoj
svjetskoj suradnji. Međutim, u toj svjetloj perspektivi bez
ratova, sukoba ili turbulencija, u obećanom ružičastom
ozračju nakon Hladnog rata, postoje mračni elementi.
Definirane su tri najekstremnije prijetnje urušavanjem
sustava. To su:

1.) Korumpiranje vladajućih struktura,

2.) Širenje trgovine drogom,

124
3.) Širenje organiziranog kriminala.

Lako se može primijetiti da droga u sva tri kapitalna

elementa ima središnje mjesto i da ih čvrsto povezuje.
Korumpiranje vlasti direktno je povezano s kapitalom
kriminala, a narko promet je najjača karika u lancu kriminala.
Hrvatska, kao tranzicijska zemlja, opterećena dodatno i
nametnutim ratom, osjetila je sve navedene elemente u
punom opsegu.
Korumpiranje vladajućih struktura, ili jednostavnije rečeno,
korumpiranje vlasti, zbog svoje ekspanzije u razdoblju
tranzicije, već je desetak godina aktualna tema među
teoretičarima društvenih kretanja. Moderne svjetske
definicije korumpiranja vlasti jesu:

1.) nezakonito korištenje javnih ovlasti,

2.) samovoljna primjena vlasti,
3.) nezakonito i neetično korištenje vladine aktivnosti za
stjecanje osobne ili političke vlasti.

Ima i drugih definicija. Korumpiranje je moguće na svim

razinama vlasti, ali i u drugim strukturama, uključujući i
svijet financija. Samim tim dolazi u pitanje i demokracija kao
najkritičniji segment naše kulture. Sudeći po iskustvima,
korumpirani politički sustav, daleko je snažniji od civilnog
društva, podmićivanje i prinude postaju praksa i uobičajeni
obrazac života. Prinuda na nižoj službenoj razini je uzimanje
provizije i mita, iako službenik po zakonu, besplatno ili s
minimalnom naknadom, mora izdati akt ili dozvolu. Na višoj
razini, političkoj, korupcija ulazi u sustav kad civilni kapital
(prečesto povezan s kriminalom!) kupuje usluge od vlade,
odnosno države. Od kraja Hladnog rata tranziciju općenito
karakteriziraju radikalni etnički nacionalizmi, ali i labilni
kapitalizam s kriminalnim parametrima. Logično je da na tim
uzdrmanim prostorima u svim poljima, narko marketing
lako pronalazi kritična mjesta i mogućnost utjecaja. Nisu sve
vlade korumpirane. Neke primjenjuju svoje ovlasti u

125
obuzdavanju korupcije. U takvim slučajevima kriminalni
marketing radi protiv poštenih vladinih dužnosnika i
protežira korumpirane da steknu veću moć unutar
vladajućih struktura. To se uglavnom postiže kapitalom od
trgovine drogom. Komunikacijski sustav (radio, TV,
kompjuterske mreže) omogućava nevladinim organizacijama
informacijski sustav takve kvalitete na globalnom nivou, da
ga pojedine vlade ne mogu doseći. Te mogućnosti su
iskorištene. Stvorene su financijske strukture (nadsvjetske)
koje nitko ne može kontrolirati. Dobiti su ogromne, a kapital
je najvećim dijelom smješten u poreznim utočišćima na
Kajmanskim otocima, Luxenbourgu, Liechtensteinu i dr...
Jednim pritiskom na tipku računala ogromne svote novca
mogu promijeniti svoj oblik i mjesto. Dobar primjer je udar
na azijske i europske valute jednog od Sorosovih fondova
(Quantum Fund N.V.) 1997. godine s čistom zaradom od
milijarde britanskih funti.
Uz paravan dijela legalnih financijskih transakcija, u igri je
pranje novca i promet drogom. A kao što je već spomenuto
vrijednost prometa droge zaista je velika. U svjetskim
okvirima, vrijednost trgovine oružjem konkurentna je drogi,
zahvaljujući samo aktualnim, ratnim nemirima u Africi,
Izraelu i ratu u Afganistanu.
«Nadsvjetske elite» svojim «crnim» i legalnim kapitalom,
mogu uzdrmati valute, disciplinirati vlade i poduzeća, te
osigurati neplaćanje državnih poreza na velike dohotke.
Svojim fondovima nerijetko financiraju aktivnosti
«alternative» protiv državnih i inih borbi protiv drogiranja.
Transnacionalni, kapitalistički i narko krugovi stalno djeluju
u namjeri slabljenja državnih i drugih akcija protiv trgovine
drogom (preliberalni zakoni, pasivno provođenje zakona i
propisa i dr...). Na tom polju pozitivni pokušaji drugih
nadnacionalnih i nevladinih organizacija (Pokret zelenih i
drugi pacifistički pokreti...) preslabi su za učinkovitu borbu s
bogatim narko marketingom. Država, ali samo ukoliko su joj
institucije nekorumpirane, jedina je u stanju boriti se
učinkovito protiv trgovine drogom. Globalizam ili

126
regionalizam (primjer: euro, europske integracije!) kao novi
svjetski smjerovi, zahtijevaju čvrsto povezivanje državnih
nekorumpiranih institucija za zajedničku borbu protiv
trgovine drogom. Zbog toga korupcija jedne države koja
razbija lanac internacionalnih institucija za provedbu zakona
- problem je ne samo unutar svoje zemlje, nego i izvan svojih
granica. U samoj korumpiranoj državi, demokratski izabrana
vlast gubi svoj kredibilitet.
Hrvatska po pitanju korupcije stoji u sredini. Bolji smo od
naših istočnih susjeda, ali još uvijek predaleko od zapadnih
uzora. Jedan od uzroka sporosti Hrvatske u dosezanju sfere
razvijenog svijeta je i u odlaganju stvaranja državnih
institucija za borbu protiv korupcije.

NARKO DRŽAVA

Narko država međunarodni je pojam za državu u kojoj je

kriminalizacija političkog sustava dosegla najvišu točku. To
je potpuna ovisnost državnih dužnosnika o narko
podzemlju. Stvaranje narko države dijeli se u nekoliko faza.
Zbog procjene koliko je pojedina država korumpirana
ustanovljena je internacionalna ljestvica od pet stupnjeva
procesa stvaranja narko države. To su; početni, rastući,
ozbiljan, kritičan i napredan. Po tim, općeprihvaćenim
mjerilima u tablici od pet stupnjeva, Hrvatska je zagazila na
put prema narko državi, i nalazi se na prvom, početnom
stupnju. Početni stupanj definira sljedeće parametre:

1.) Podmićivanje službenika.

2.) Rasprostranjeno konzumiranje droge i nemogućnost
smanjenja potražnje, bilo zbog nedostatka sposobnosti ili
volje.
3.) Rastuća kulturološka potpora konzumiranju droga.

Sva tri parametra u punoj su mjeri konzumirana. No, po

devijacijama i provođenju anticivilizacijskih normi u

127
posljednjem desetljeću, te po kriminalnoj «pretvorbi»
(specifično naša varijanta pljačke) - elementima koji nisu
poznati i valorizirani u gornjoj tablici – Hrvatska ne bi bila
samo u početnom stupnju.

Prvi parametar; podmićivanje službenika naša je

općepoznata svakodnevica, i zato je ne treba posebno
elaborirati. Autor kvalificirano tvrdi da po tom pitanju,
danas početkom 2002. godine, država ne čini ništa. To znači
da ne postoji mogućnost smanjenja korupcije na tom polju
nego samo eskalacija, ukoliko se ne provedu korjenite
promjene.

U drugom parametru, po pitanju rasprostranjenosti

konzumiranja droge u Hrvatskoj, stanje je sljedeće: Po
podacima Hrvatskog sabora, 7000 osoba dnevno uzima
heroin, a 35.000 mladih dnevno puši marihuanu. 150.000
mladih u Hrvatskoj povremeno ili stalno konzumira
marihuanu, 85% ovisnika koji su danas na heroinu počeli su
s marihuanom između 15. i 18, godine. U 2000. godini 600
beba rođeno je s apstinencijskom krizom, je su to djeca
ovisnica. Službeni izvori navode da se u narko procesu kod
nas zarada kreće oko 110.000.000 eura godišnje. Po nekim
drugim objavljenim podacima, u Hrvatskoj se popuši 12 tona
marihuane, konzumira se pola tone heroina i 150 kilograma
cocaina. Dnevno se potroši 51 tisuća doza raznih vrsta
opojnih sredstava.
Uz dužno poštovanje našeg najvišeg državnog tijela, a
povodeći se podacima s terena, provedenim anketama i
nizom razgovora u svim sredinama - autor ovih redova
smatra da su brojke navedene po Hrvatskom saboru potpuno
deplasirane. Procjena, odnosno koeficijent tamne brojke nije
realan. U Hrvatskoj ima daleko više korisnika nego što je
gore navedeno. Nije uzeta u obzir nagla promjena
kulturološkog pristupa mladih o prihvatljivosti droge, a
samim tim i enormno, a slabo evidentirano, povećanje
konzumiranja. Osim toga vrlo je vjerojatno da nije uzeta u

128
obzir procjena odnosa vrijednosti potrošenog heroina prema
vrijednosti ukupno potrošenih droga. Taj odnos iznosi
najmanje četiri petine (ali, vjerojatno, više), odnosno
vrijednost potrošenog heroina četiri puta je veća nego
vrijednost svih drugih potrošenih droga zajedno. A broj
ovisnika o heroinu nije, po Hrvatskom saboru navedenih
7000, niti 13.000 po procjeni hrvatskih stručnjaka,
profesionalaca koji liječe ovisnike - nego znatno, znatno više.
Podaci s ulice, iz miljea ovisnika, iz njihovih beskrajnih priča
o drogama i drogiranju (samo o tome i govore!) sasvim su
drukčiji, ali također nisu realni. Ankete su provedene u
nekoliko heroinskih grupacija u gradovima (Zagreb,
Varaždin, Rijeka, Pula, Split, Zadar), a obavljeni su i duži
razgovori s dugogodišnjim ovisnicima (najstarija ovisnica
ima za sobom dvadesetsedam godina ovisništva – što je
fenomen!). Tijekom 2001. godine skupljeni su podaci i iz
manjih gradova i naselja. Interesantno je i skoro nepoznato
široj javnosti da neke manje sredine (nekoliko malih
dalmatinskih naselja i otoka), imaju zapanjujuće veliki
postotak broja ovisnika. Zbrojeni rezultati i pretpostavljeni
broj narkomana u gradovima i manjim sredinama daje
zbunjujuću (ali ipak nerealnu!) ukupnu sumu od skoro
sedamdeset tisuća. Istina je negdje na sredini, odnosno ispod
sredine – najvjerojatnije u Hrvatskoj, godine 2002., ima
TRIDESETAK TISUĆA OVISNIKA! Ovaj broj od 30.000
hrvatskih ovisnika ima svoje opravdanje i u identičnom
postotku ovisnika u bliskim nam zemljama Mediterana; Italiji
i Španjolskoj gdje na 1000 stanovnika ima 6 do 8 ovisnika.

Iz gornjeg slijedi da ni onih navedenih 110.000.000 eura, nije

ni približno realno i da iznos treba pomnožiti barem s
faktorom, četiri. Narastajući trend konzumiranja cocaina u
nas u posljednje vrijeme (a očekuje se daljnji porast!) također
nije dovoljno istražen. Treba se nadati da iskazana netočnost
nije namjerna.
Neki kažu da je statistika točan zbroj netočnih podataka. To
se osobito može primijeniti u domeni droga. Takozvana

129
tamna brojka, pojam je s početka prošlog stoljeća i označava
odnos otkrivenih (registriranih) djela - i onih neotkrivenih. U
slučaju upotrebe droga, izuzetno je teško definirati tamnu
brojku. Teoretičari prikazuju da je to brojka 7 do 10 (na
primjer: 1000 registriranih korisnika, daje procjenu 7000 do
10000 svih zajedno). Ta brojka se u posljednje vrijeme mijenja
– na gore! Registrirani broj ovisnika, korisnika i broj količine
zaplijenjene droge egzaktni su, ali broj onih neotkrivenih
korisnika vrlo je teško procjenjiv. Razlog tome je neažurnost
centralne evidencije, oportunost, dobra prikrivenost,
rodbinske i ine veze i dr... U suzbijanju narko djelatnosti,
Hrvatsku uz mnoge, dijelom navedene, tranzicijske
probleme, opterećuje generalna neodlučnost i slaba
organiziranost, kao i korumpiranje političke elite. U prilog
ovoj tvrdnji, dovoljno je učiniti «štih probu» u nekoj
organiziranoj sredini, na primjer; u Hrvatskoj vojsci. Žalosno
je, ali istinito da zapanjujuće veliki postotak vojnika -
ročnika, puši marihuanu, što statistika, sasvim sigurno, nije
dodala gornjim službenim podacima. Nije zanemariv ni
postotak «igle» u HV, posebice mladih s područja Dalmacije.
Interesantno je (i pozitivno!) da kod vojnika iz sjevero-
istočnih područja nije uobičajeno ubrizgavanje.

I na kraju, po trećem parametru, kad je u pitanju

nemogućnost smanjenja potražnje, bilo zbog nedostatka
sposobnosti ili volje - može se konstatirati da nedostaje i
sposobnosti i volje. O sposobnosti najbolje svjedoči navedeni
primjer s partyija u Puli ljeta 2001., gdje je tri dana nekoliko
tisuća posjetitelja bilo «u blaženom stanju». Pomislite koliko
se dilera motalo po tom partyiju?! I koliko ih je policija
uhitila?! Svaki komentar suvišan je.
O volji smanjenja potražnje droge na tržištu zorno može
poslužiti prijedlog: mladi policajac s podužom kosom (ili
obrijane glave!), u «šanerskoj» jakni i s tenisicama od 150
eura upućen u novu sredinu, gdje ga ne poznaju, može
pohapsiti četu dilera. Ali, nitko nema volje «drmati»
ustaljene i zaštićene puteve droge. Policajci su tu najmanje

130
krivi. Pasiviziranje, preliberalni zakoni i normativni akti,
dolaze s viših razina. Iskustva autora u kontaktima s
dočasnicima Hrvatske vojske također govore o direktnom
pasiviziranju pokušaja sprječavanja konzumiranja droga kod
ročnih vojnika. Konkretan primjer je dojava jednog
dočasnika o masovnom pušenju marihuane. Odgovor
nadređenog časnika bio je: «Ma, pusti to»!

Treći parametar; rastuća kulturološka potpora konzumiranju

droga, evidentna je posebice u populaciji mladih. Mentalitet
potrošačkog društva, donedavno iskazan kupnjom svega i
svačega, aranžmana pa i zabave – isključivao je drogu kao
sastavnicu općih i željenih paketa. Nova generacija
postadolescenata, konzumiranje droga (deklarirano kao
povremeno – što je upitno!) tretiraju obvezatnim
iskazivanjem identiteta. Paket novog potrošača, uz sve
ostalo, obvezatno uključuje u segmentu kupovine zabave - i
konzumiranje droga. Iz toga slijedi da rastuća kulturološka
potpora nije nimalo upitna, čak što više postala je potreba i
obveza. Postoji vrlo ozbiljna opasnost da će uskoro biti
rijetkost i izuzetak totalna apstinencija, odnosno da će biti
rijetki oni adolescenti koji nisu probali neku od ilegalnih
droga.
Pred novom državom Hrvatskom stoji težak put prema
ravnoteži i stabilnom društvu. Slabost našeg društva na
početku trećeg milenija zbog kolebanja između ekstrema;
izolirane, ultranacionalne države i arhaičnih, socrealističkih
tendencija, odgađa izlazak Hrvatske iz trusnog razdoblja
tranzicije. A svaku slabost društvene cjeline najbolje koristi
narko podzemlje!

131
 POGOVOR

Ovim su tekstovi Raspuklih oblaka iscrpljeni. Izostavljeni su

interesantni sadržaji o povijesti korištenja droga, o poznatim
krijumčarskim lancima, kao i detaljno ulaženje u aktualne
probleme. Razlog tome je novi trend prikupljanja informacija
i znanja. Malo tko se ne namršti kad vidi debelu knjigu. Malo
njih će je prelistati, a vrlo, vrlo malo će je i pročitati. Fenomen
telekomunikacija, a posebice Interneta, uzdrmao je stoljećima
ustaljenu knjigu kao jedini i neprikosnoveni izvor podataka.
Razorni tempo informiranja sve više odbacuje «jučer»,
prihvaća «danas» i tolerira «sutra». Nevjerojatan kvantum
informacija mora se selektirati i zbog toga se pojavljuje
prividna površnost, koja odbacuje nebitno. Ta prividna, ali
imperativna površnost uz odbacivanje svega (pa i povijesti!)
od «jučer», neminovna je budućnost. Ne stignemo misliti na
ono što je prošlo, jer za to nemamo vremena – novi podaci
stižu! Brzina razmjene podataka, razvojem informatičke
tehnologije, stalno raste. Ukoliko čitatelj ove redove bude
čitao 2005. godine, ili kasnije, bit će mu čudan i pomalo

132
smiješan navedeni podatak; u vrijeme pisanja ovih tekstova,
početkom 2002. godine na tržištu računala, hit su procesori
od 1,1 Ghz, s radnom memorijom od 128 Mb i s hard diskom
od 20 Gb.
Autor ove male knjige nada se da su čitatelji prikupili
površno, ali možda ipak dovoljno znanje o malim, običnim
stvarima iz ogromnog opusa droga. Kratkim crtama ukazano
je na činjenicu da u narko procesu ništa nije slučajno, sve je
programirano, sve se odvija pod kontrolom. Ispitivanje
tržišta i pronalaženje najučinkovitijih sistema plasmana
droga dugogodišnji su procesi. Vaša maloljetna djevojčica ne
ide slučajno u disco ili na party, ne kupuje slučajno bombone
i ne dolazi slučajno tek ujutro kući. Zakoni, ni državni
represivni mehanizmi, neće proganjati preoštro dilere iako je
maloljetnica, iako su joj prodali zakonom zabranjenu drogu.
Propisi neće ograničiti radno vrijeme disca do, na primjer 23
sata ili do ponoći, jer Vaša djevojčica ne bi stigla kupiti još
jedan ili dva bombona, i t.d. Ne zabranjuju ni maratonske,
cjelonoćne partyije za koje i vrapci na granama znaju da nisu
ništa drugo, nego prešutno legalizirana tržnica droga. Sve je
programirano i diktirano; globalne narko organizacije, preko
«nadsvjetskog kapitala», i preko, manje ili više korumpirane
države, provode svoje programe.
Kakvu državu budemo imali - takve ćemo probleme imati u
svim aspektima trgovine i korištenja drogama.

Kraj teksta.

133
 POJMOVNIK

ACAPULCO GOLD takozvani manikirani tip maruhuane iz

Meksika. To je očišćeni proizvod, odstranjene su peteljke,
sjeme i drvenasti dio biljke.

ACID jedan od naziva za LSD (engl. kiselina).

AFGANISTANAC smeđi do crni hašiš iz Afganistana,

pločice su težine cca 200 grama.

AKINETON lijek protiv Parkinsonove bolesti, ukoliko se

uzima u velikim dozama može poslužiti kao halucinogen.

ALKOHOL s barbituratima – česta kombinacija.

AFRIČKI ŠIB afrička grmovita biljka s aktivnom supstancom

ibogainom. Koriste je stanovnici nekih plemena u lovu, jer
pojačava fizičku kondiciju. Nedavni eksperimenti, liječenje
ovisnosti ibogainom (teško se izdvaja) nisu bili uspješni.
Detaljnije u tekstu.

134
AMANITA MUSCARIA gljiva muhara, izaziva ludilo,
halucinogene učinke i zanos. Upotrebljava se najviše u
Sibiru, Kamčatki i u Meksiku. Koristi se žvakanjem ili
jedenjem osušenih gljiva, te kao napitak.

ANOREKSICI droge u obliku tableta, dražeja i kapsula, često

se koriste za mršavljenje. U većim količinama učinci su slični
učincima amfetamina.

ANTAGONISTI NARKOTIKA supstance koje blokiraju

djelovanje droga. Djelomično ili potpuno poništavaju
djelovanje morfina, heroina i drugih opijata. Ima ih
parcijalnih i potpunih. Najpoznatiji parcijalni: nalorfin,
pentazocin, ciklazocin, butorfanol... Najpoznatiji potpuni
antagonisti: nalokson i naltrekson.

APSTINENCIJSKA KRIZA je skup simptoma zbog prekida

uzimanja sredstva o kojima je korisnik ovisan. Nekad su
krize i fizičke i psihičke, u nekim slučajevima samo psihičke.

ARBOREA DATURA biljka s crvenim i žutim cvjetovima,

sadrži supstance koje izazivaju halucinacije.

ARECA naziva se i Betelov orah, palma je iz Indije, Azije i

Afrike, ima blago djelovanje i koristi se žvakanjem.

BAD TRIP loše halucinacije, s tjeskobama i strahovima. U

ekstremnim slučajevima tragično završavaju, ponekad i
suicidom.

BANISTERIA CAAPI SPRUCE lijana, raste u Južnoj Americi,

koristi se kao opojni napitak. Učinci su: optičke halucinacije u
bojama, te stanje slično psihozi.

BARBITURATI su razni sedativi i hipnotici, upotrebljavaju se

u medicini i veterini. Svi su barbiturati u obliku bijelog

135
praška. Da bi se postigla opijenost i euforija, uzimaju se veće
količine u dnevnim dozama cca 1,5 do 3,0 grama.

BAZUKA naziv za kombinaciju duhana, cracka i cannabisa,

u obliku cigareta.

BLACK BOMBERS kombinacije su raznovrsnih amfetamina.

BOMBIDO kombinacija amfetamina i heroina.

BUFOTENIN dobiva se iz sjemena i plodova biljke

pipdagenia peregrina, grma iz Južne Amerike. Jaki doživljaji
vizualnih poremećaja i dezorijentacija. Kod nas se ne
upotrebljava.

CANNABIS indijska konoplja, temeljni proizvod je

marihuana, detaljnije u tekstu.

CANNABIS SMOLA smola indijske konoplje, takozvani

hašiš, cca deset puta jači od marihuane.

CANNABIS ULJE ulje od indijske konoplje, najjači proizvod

u kojem koncentracija THC iznosi i do 60%.

CATHIN (Catha edulis) aktivna supstanca biljke po imenu

Kat, Khat, Kath, Miraa, Tchai, s Arapskog poluotoka i Istočne
Afrike. Upotrebljava se masovno u Jemenu, Etiopiji, i
Somaliji. Žvače se i pije kao čaj. Djelovanje je slično
amfetaminima. Posljedice su pojave opstipacije, gastritisa i
nesanice.

CIKLOBARBITON bijeli prašak kristalne strukture, bez

mirisa. Izaziva euforiju i ovisnost. Koristi se gutanjem.

CHANDOO smola dobivena kuhanjem čistog opijuma s

vodom. Može se konzumirati pušenjem ili oralno.

136
CHILL – OUT (iz programa harm reductiona) zaštićene
prostorije u kojima se uzima droga.

COCA LEAF list koke, elipsast ili zaobljen. Upotrebljava se

žvakanjem, u čajevima ili jedenjem.

COCAIN «kraljevska droga», «bogataška droga», bijeli do

sivi prašak dobiven od lišća koke. Skup je, izaziva
halucinaciju i euforiju, detaljnije u tekstu.

COCAIN BAZA sivobijela grumenasta smjesa sadrži do 90 %

cocaina. Puši se kao cigareta ili u lulama.

COCAIN HYDROCLORID bijeli kristalići, prašak, tablete,

kapsule ili otopina. Upotrebljava je ušmrkavanjem, pušenjem
i ubrizgavanjem.

COCAIN PASTA nepročišćena smeđa ili tamno smeđa smola

nusprodukta cocaina. Može biti i prašak. Puši se pomiješan s
marihuanom ili duhanom.

CODEIN alkaloid opijuma, izrađuje se od morfija. Ovisnici

ga unose ubrizgavanjem.

COLD TURKEY teži oblik apstinencijske krize.

COTTON SHOOT spasonosna doza pri apstinencijskoj krizi

– upotrijebljena vata (filter) iskuha se i ta otopina koristi se za
ubrizgavanje.

CRACK (rock) dobiva se obradom vodene otopine cocain

hydroclorida i vrlo je snažan. Izrađuje se zbog svoje
pogodnosti za pušenje. Crack je ulično ime, jer proizvodi
pucketanja prilikom pušenja. Crack je uz neke sintetičke
halucinogene droge, najopasnija droga koja egzistira na
tržištu. Pušenjem cracka u mozak se u najkraćem roku unosi
maksimalna količina cocainske supstance, što garantira

137
doživljaj neusporediv s djelovanjem bilo koje druge poznate
droge.

CRACK BABYS označava djecu rođenu od majki ovisnica o

cocainu. Te bebe rađaju se kao ovisnici o drogi i moraju se
podvrgavati liječenju.

DANCE DRUGS takozvane plesne droge (ecstasy, speed i

dr.).

DEPRESORSKE DROGE psihodepresori, supstance koje

smiruju i usporavaju aktivnosti središnjeg živčanog sustava.
To su barbiturati; ciklobarbiton, pentobarbiton i vinilbiton i
dr...

DET kemijski je element koji nije pronađen u prirodi, sličan

DMT-u. Ubrizgava se i puši. Doza od 50 do 60 miligrama
izaziva vizualne poremećaje i vremensku dezorijentaciju.
Djeluje 2 do 3 sata.

DIHIDROMORFINON polusintetski derivat morfija, cca 10

puta jači od morfija. Upotrebljava se ubrizgavanjem.

DMT (dimetil triptamin) sintetska droga, kemijski slična

psilocibinu. Učinci su slični LSD-eu, ali kratkotrajni (1 do 3
sata).

DOM potpuno sintetska droga (ili STP- serenitz, tranquility,

peace) jedan od najotrovnijih halucinogena. Izuzetno
neugodne popratne pojave, zastrašujuće halucinacije, pa čak i
teške paralize. Zbog opasnosti ova droga je skoro napuštena.

DRUG FREE najteži sistem «skidanja», bez pomoći lijekova

(samo uz sedative - anksiolitike).

138
DTM halucinogen, lako se sintetizira, ima ga u gljivama
Psilocybe mexicana, brzo djeluje (za 3 do 5 minuta), trajanje
je oko 1 sat. Simptomi su slični LSD-u.

ECSTASY (bombon), amfetaminski halucinogen, tableta je

težine cca 250 miligrama, no glavne supstance MDMA u
tableti ima oko 50 do 80 miligrama. Ostalo su vezivne tvari i
česte primjese; MDE, MDA, MDEA, PMA, te amfetamin,
cofein i dr. Postoje i kapsule, te želatinozne kuglice, zvane
Yelly Pearls, ali su kod nas rijetke. Na tabletama koje mogu
biti raznih boja, utisnuti su raznovrsni logoi.

ESMARCH vrpca ili pojas za stezanje nadlaktice pri

ubrizgavanju u vene. Obično se pridržava zubima.

FREEBASING mala nargila za pušenje kombinacije alkohola

i cracka.

FLASH, dvadesetak sekundi do jedne minute traje heroinski

flash nakon ubrizgavanja. Mnogi ovisnici opisuju te trenutke
kao strujni udar neusporedive ugode.

FLASH BACK takozvani «eho» fenomen, spontano

djelovanje nakon nekoliko sati, dana, pa i mjeseci nakon
prestanka djelovanja droga.

GHB (gammahydroxibutirat), depresant, prirodni je sastojak

ljudskih stanica. Druga imena: G, liquid, GBH, tekući ecstasy.
Veće količine mogu izazvati vrtoglavice, tečkoće kod
fokusiranja pogleda, promjenu raspoloženja. Daje dosta
energije, upotrebljavali su ga športaši kao doping. U
posljednje vrijeme spominje se kao droga silovanja,
vjerojatno zbog toga što GHB pomiješan u piću može
pobuditi senzualnost. Standardna doza je 2 do 3 grama
praha. Može biti i tekućina. Opasnosti od overdose velika je.
Evidentirani su smrtni slučajevi.

139
GLJIVE vrste gljiva s halucinogenim djelovanjem, detaljnije,
opisano u tekstu.

GRM KOKE, koka, zimzelena biljka, može izrasti kao grm do

visine od 6 metara, ili kao stablo visoko do 12 metara.
Vegetacijski ciklus je 40 do 50 godina. Koka raste poglavito u
Južnoj Americi, a uzgaja se i u Africi, Australiji, na Cejlonu, u
Indiji i u Indoneziji. List koke elipsast je, glatke je površine,
ima glavno rebro i dva lažna rebra.

HALUCINOGENE DROGE (psihodelične) izazivaju

halucinacije i psihoze, a ne stimuliraju niti ne usporavaju
reakcije živčanog sustava. Halucinogene droge razaraju
nazore o sebi i svojoj okolini.

HARD DRUGS teške droge, cocain, heroin.

HARM REDUCTION pomoć ovisnicima i korisnicima droga,

detaljno opisano u tekstu.

HAŠIŠ (haš, šit, govno) uglavnom je samo mehanički

izdvojena smola konoplje i oko deset puta je jači, no to zavisi
od kvalitete, detaljnije opisano u tekstu.

HAVAJSKA MARIHUANA kvalitetna marihuana s Havaja,

nešto jačeg djelovanja.

HAŠIŠOVO ULJE (bhanga) najjači je proizvod od cannabisa,

3 do 4 puta jači od hašiša. Kod nas je vrlo rijetko u upotrebi i
teško ga je nabaviti. Počela ga je prozvoditi američka vjerska
sekta «Bratstvo vječne ljubavi» tek oko 1970. godine,
detaljnije u tekstu.

HEPTANON komercijalni naziv za metadon.

HEROIN (horse, žuto, smeđe, smack, skag, junk, i dr...) teška je

droga i u praktičnom smislu označava kraj puta droge. Iza

140
heroina ništa nije isto, ili bolje reći, ne postoji više ništa! U
Hrvatskoj se upotreba heroina širi. Opširnije u tekstu.

HEROIN 1 morfinska je baza, najčešće se proizvodi u Aziji.

HEROIN 2 sirovi je heroin, međuproizvod poznat pod

kineskim imenom Tsao ta. To je kruta tvar koja se može
mrviti u prah, blijedosive do smeđe boje.

HEROIN 3 pripravljen je za pušenje. Može se razrijediti

octenom ili limunskom kiselinom i ubrizgavati.

HEROIN 4 proizveden je za ubrizgavanje. Vrlo je čist u

proizvodnji, ali se zbog povećanja volumena, u uličnoj
prodaji, miješa s dodacima.

HORROR TRIP loše halucinacije, zastrašujuće, može doći do

psihičkog poremećaja.

IBOGAIN halucinogen iz korijena Afričkog šiba. Detaljnije u

tekstu.

INTRAMUSKULARNO injektiranje je ubrizgavanje droge u

mišiće.

KREČANA ili FIKSANJE KREČA izraz za ubrizgavanje u

vene, metadona nedovoljno otopljenog u vodi (bolje se otapa
u alkoholu).

LAA (amid lizergijske kiseline) sličan LSD-u, ali je desetak

puta slabiji.

LBJ kombinacija heroina, belladone i LSD-a.

LOGORSKA TEKUĆINA kombinacija LSD-a i vodke.

141
LSD (lizergid) halucinogen s najjačim djelovanjem na
čovjeka. Upotrebljava se i kod nas, najčešće kao «sličica» koja
se koristi žvakanjem. Doza od svega 0,05 mg djeluje poslije
pola sata i može držati 10 do 15 sati. Detaljnije opisano u
tekstu.

MADAK sirovi opijum kuhan u vodi.

MAĐUN smjesa hašiša, opijuma i bljuvače.

MARIHUANA je zelena, siva, smeđa ili tamnosmeđa

mješavina osušenih i usitnjenih cvjetova i listova, bogatih
opojnom smolom, većinom ženske biljke u cvatu ili poslije
cvjetanja. Kod nas je uobičajena zelena (made in Croatia!).
Puši se kao joint i u luli, detaljnije u tekstu.

MESCALIN glavni alkaloid kaktusa peyotla, na tržištu je i

sintetski mescalin. Pojavljuje se pomiješan s PCP-om.
Halucinogen je.

MDMA detaljnije, tekst o ecstasyiju.

METADON (komercijalni naziv heptanon), droga, zamjena

za heroin. Služi u terapijske svrhe, detaljnije, u tekstu.

METAMFETAMIN (prah metamfetamin klorida – naziv;

crank). Standardna pakovanja su prozirne najlonske vrećice s
prahom ili s kristalićima, ali ima tableta i kapsula. Čistoća
praha je 6 do 10%. Kristalići, slični ledu (ice) izazivaju jaču
reakciju, detaljnije u tekstu.

MOMIA ili churus, najbolji i najskuplji je nepalski hašiš.

MORFIJ najvažniji alkaloid opijuma. Davno je izdvojen, 1803.

godine, i jedna je od najstarijih droga koja se upotrebljava
ubrizgavanjem.

142
MUHARA gljiva, detaljnije pod Amanita muscaria.

NADSVIJET transnacionalne elite koje izvan svake kontrole

raspolažu ogromnim kapitalom. Imaju takvu moć da mogu
napasti valute i burze svake zemlje. Porezna utočišta su u
zaštićenim područjima (Kajmanski otoci, Jersey,
Luxembourg...).

NARGILE specijalna vodena lula, postiže se ugodna

temperatura dima i tako ne pali sluzokožu grla.

NARKO DRŽAVA država u kojoj je politički sustav totalno

korumpiran organizacijama trgovine drogom.

OLOLIUQUI sjeme biljke (zelena zmija), droga koju su

Indijanci koristili u plašenju i ispitivanju zarobljenika zbog
pojave zastrašujućih halucinacija.

OPIJATI su alkaloidi opijuma; tebain, cofein i morfij.

OPIJUM je mliječni sok iz zasječenih nezrelih čahura

opijumskog maka.

OPIJUMSKI ČAJ crna gusta tekućina dobivena kuhanjem

suhih čahura maka (kupljenih kod nas na tržnicama).
Tridesetak čahura kuha se u jednoj litri vode.

OPIJUMSKI OSTATAK (dross – sokhta) ostaci prilikom

obrade chandua i madaka, prave se pilule koje se žvaču.

OTAPALA (inhalatori) kemijski su spojevi s namjenom

ljepljenja i poliranja (plin aerosol, ljepilo, nitriti, sredstva za
čišćenje glava kasetofona i dr...). Snifaju se, udišu, koriste ih
uglavnom djeca.

143
OVERDOSE prevelika doza, relativan je pojam, jer doza koja
ima maksimalan učinak na iskusnog ovisnika, može
početnika ubiti.

PEGANUM HARMALA biljka koja raste u azijskim stepama.

Aktivna supstanca je harmin. Uzrokuje optičke halucinacije i
stanje slično psihozi.

PCP anđeoski prah, bijeli kristalni prah, doza 10 mg,

uzrokuje halucinacije, stanje slično shizofreniji. Jeftin je, ali
rijedak u Hrvatskoj. PCP je skraćenica od (Phenyl Cyclohexy
Piperdine), ali i od hipijevskog The Peace Pill, odnosno Pea Ce
Pill (pilule mira!), detaljnije u tekstu.

PENTAZOCIN derivat je benzomorfona, upotrebava se

ubrizgavanjem 20 do 40 miligrama. Nije omiljen zbog bolova
pri ubrizgavanju.

PEYOTE (PEJOTL) mali okrugli kaktus, najpoznatija

indijanska ritualna droga. Botaničko ime je Lophophora
williamsii. Domovina pejotla je Meksiko.

PMA je najopasniji dodatak u bombonima ecstasyija. Zbog te

supctance u Španjolskoj i u Americi bilo je smrtnih slučajeva,
a nedavno i u Sloveniji (djevojka od 17 godina), detaljnije u
tekstu.

PRODUCT IV. kapsula s kombinacijom PCP-a i LSD-a.

PSIHODELIČKI POKRET kult LSD-a, povezan s pokretom

hipija, rastu pokreta pridonio harvardski profesor Timothy
Leary 1960. godine, s eksperimentima na sebi.

PSIHODEPRESORI sredstva koja potiskuju, smiruju rad

centralnog nervnog sistema.

144
PSIHOSTIMULATORI sredstva koja podstiču rad centralnog
nervnog sistema.

PSILOCYB glavna aktivna supstanca u opojnim gljivama

Psilocybe Mexicana i Psilocybe cubensis, može se izdvojiti i
sintetizirati, te se u prodaji nalazi kao bijeli, kristalni prah,
tablete, kapsule ili bistre otopine. Djelovanje ovakvog
proizvoda znatno je jače od djelovanja sušenih gljiva.

PURPLEHEARTS kombinacija barbiturata i amfetamina

REKREATIVCI povremeni korisnici droga. Takozvani

weekend i relax korisnici (rekreativci), nešto su više životne
dobi, između 20 i 30 godina. Česti posjetitelji partyija.

SCRAP IRON kombinacija alkohola i hypochlorida.

SINSEMILLA kalifornijska marihuana, bez sjemena,

proizvodi se od cvjetnih vrhova ženske biljke cannabis.

SEROTONIN supstanca, neuroprijenosnik «zadužen» za

raspoloženje.

SINTETSKI NARKOTICI su najčešće derivati heptana i

piperdina. Kao droge koriste se uglavnom metadon i petidin.

SKUNK konoplja uzgojena u zatvorenom prostoru pod

halogenim svjetiljkama. Naraste znatno niža (cca pola metra),
ali ima jače djelovanje.

SMEĐI HEROIN dobiva se direktnim procesom bez

pročišćavanja. Smeđ je, tamno smeđ, pa i crn u krutim je
komadima, zrnaste strukture. Često ima miris octa.

SOLANCEA, halucinogena biljka, upotrebljava se u

čajevima, i pušenjem kao cigareta.

145
SPACE CAKE, kolač s marihuanom. Smrvljena trava dodana
je u margarin i pečena. Kolač ima poseban okus.

SPEED je ulični naziv za prilično širok spektar kemijske

obitelji amfetamina. Dugo su se neki spojevi amfetamina
upotrebljavali kao legalni lijekovi za prehlade, astmu,
migrene, epilepsiju..., detaljnije u tekstu.

SPEED BALL kombinacija cocaina i heroina.

STEREO FIX istodobno ubrizgavanje u vene jedne i druge

ruke, obično u jednu ruku heroin, a u drugu neki stimulans.

STIMULATIVNE DROGE su psihotropne supstance koje

djeluju na središnji živčani sustav ubrzavajući aktivnosti. Tu
spadaju amfetamini i metamfetamini, detaljnije opisani u
tekstu.

SUBKUTANO injektiranje, je ubrizgavanje droge pod kožu.

ŠPANJOLSKA RUŽA grlić razbijene boce omotan staniolom

ili alufolijom, služi kao lula, a puši se u ležećem položaju.

TAMNA BROJKA odnos otkrivenih (registriranih) i

neotkrivenih kriminalnih djela, detaljnije u tekstu.

TEONANACATL («božja hrana»), najvažniji je halucinogen

od velikog spektra psilocybe gljiva. Zelenosmeđe je boje, s
neugodnim mirisom na užeglu mast. Gljiva je malog uzrasta,
sluzava je i uzgaja se najviše u Meksiku. Stoljećima je
korištena u vjerskim obredima meksičkih Indijanaca. Na
narko tržištu pojavljuje se kao sušena gljiva. Upotrebljava se
sporim žvakanjem.

THC glavna aktivna supstanca cannabisa.

146
TMA (trimetoksiamfetamin), nova droga koja se pojavila na
stranom tržištu. Djelovanje je slično kombinaciji amfetamina
i mescalina.

TOLERANCIJA je stalno povećavanje doze. Nakon izvjesnog

vremena, korisnik treba sve više i više droge.

TRANKVILIZATORI su sredstva protiv nervoza, napetosti i

osjećaja tjeskoba. Najpoznatiji trankvilizatori su; diazepam,
cholrdiazepoxide i meprobamat.

TRIP detaljnije u tekstu pod naslovom LSD.

TRIPOZNA TRAVA marihuana jakog djelovanja, (može biti i

skunk).

ZLATNI TROKUT zemlje; Mianma (Burma), Laos i Tajland.

ZLATNI POLUMJESEC zemlje; Afganistan, Pakistan i Iran.

YELLOW LINE izraz za postupni slijed korištenja od lakših

droga do heroina.

YELLY PEARLS želatinozne kuglice ecstasyija, rijetke kod

nas.

KRAJ

147
 Bilješka o piscu:

Saša Radović, rođen 1939 godine. Po zanimanju je diplomirani

inženjer arhitekture. Živi u Opatiji. Objavio je 12 knjiga različitog
sadržaja. U području podučavanja mladih proveo je skoro 40
godina, između ostalog, kao nastavnik u srednjoj školi, instruktor
HV i kao trener karatea. U mladosti bio je reprezentativac
Hrvatske i SFR Jugoslavije u karateu, a kasnije dugogodišnji
izbornik Hrvatske reprezentacije.
Prve kontakte s drogom imao je u Domovinskom ratu, kao
dragovoljac, časnik elitnih Specijalnih postrojbi HV od 1991 -
1995. godine. Posljednje desetljeće proučava široki spektar hrvatske
narko scene, od pubertetskog jointa do državnih i međunarodnih
utjecaja.

148