Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Odsjek za psihologiju
Kolegij: Psihologija boli

ANALIZA STUDIJE SLUČAJA – DRUGI DIO

Ime i prezime: Emina Pjanić

Index: 46602

Odsjek: Historija

1
Prikaz nije preuzet sa interneta, rad je napisan prema situaciji i analizi slučaja iz stvarnog
života.

1. Napravite procjenu boli kod osobe prema kriterijima za inicijalnu psihološku procjenu i
prema podacima koji su vam dostupni.

1. Da li je bol prisutna tri ili više mjeseci uprkos odgovarajućim intervencijama i u

odsustvu progresivne bolesti? - Bol je prisutna 2 i pol mjeseca uprkos
odgovarajućim intervencijama I u odsustvu progresivne bolesti.

2. Da li osoba iznova i uporno koristi sistem zdravstvene njege, istrajavajući u

traženju ispitivanja i tretmana nakon što je informisana da je to nepotrebno, ili
koristi opoide/sedativno-hipnotičke medikamente/alkohol? - Osoba ne koristi
sistem zdravstvene njege nakon informisanja da je to nepotrebno. Služi se samo
vježbama koje su preporučene radi ublaživanja boli I vraćanja stanja u normalno.

3. Da li osoba traži posebne opoidne medikamente?-Osoba ne traži posebne

medikamendte nakon završetka terapije s istima.
4. Da li osoba ima nerealistične zahtjeve od doktora (na primjer, potpuno
uklanjanje boli i pridruženih simptoma)? Osoba nema nerealistične zahtjeve, jer
racionalno razmišlja I svjesna je da u relativno toliko kratkom periodu ne može se
ostvariti progres razmjera potpunog uklanjanja boli.
5. Da li je u prošlosti osoba zloupotrebljavala supstance ili samostalno mijenjala
količine medikamenata? Osoba u prošlosti nije zloupotrebljavala supstance niti
samostalno mijenjala količine medikamenata.
6. Da li osoba pokazuje veliki broj pretjeranih bolnih ponašanja (grimase,
zaštitničke poze...)? Osoba pokazuje u normalnoj količini bolno ponašanje u vidu
grimase kada dođe do položaja tijela koje izaziva bol, kao I zaštitničku pozu u
predjelu mjesta koje je bolno.
7. Da li osoba ima neriješenih pravnih problema? Osoba nema nerješenih pravnih
problema.
8. Da li osoba traži ili prima kompenzaciju za onesposobljenost? Osona ne traži
niti prima kompenzaciju za onesposobljenost.
9. Da li osoba u porodici ima nekoga ko je bolovao ili trenutno boluje od
hroničnih boli? Osoba u porodici ima člana koju boluje od hronične boli tačnije
od hroničnog gihta.
10. Da li osoba pokazuje pretjeranu depresivnost ili anksioznost? Osoba je u
ranijem periodu bolesti pokazivala visok stepen anksioznosti.
11. Da li osoba može identificirati više značajnih životnih događaja koji
pogoršavaju bolne simptome? Osoba može identificirati više životnih događaja
koji pogoršavaju bolne simptome, ali upravo zbog toga na lakonski način iznosi
detalje o tim događajima.
12. Ako je osoba u braku ili živi s partnerom, da li postoji više međusobnih
konflikata? Osoba nije braku, ali ima partnera s kojim povremeno živi, te ne
postoji između njih mnogo konflikata.
13. Da li je osoba odustala od mnogih aktivnosti (rekreacijskih, socijalnih,
porodičnih) zbog boli? Zbog specifične vrste povrede koja je izazvala bol, osoba
je bila prinuđena jedan period odustati od pojedinih rekreacijskih I socijalnih
aktivnosti.
14. Da li osoba obnavlja planove ili povećava broj aktivnosti kad je bol
smanjena? Osoba nastavlja sa svojim planovima, te povećava broj aktivnosti
kako se bol smanjuje, vraća se u funkcionalni način života.

2
 15. Da li je osoba bila zaposlena kada je bol počela? Ako da, da li želi da se vrati
na taj posao? Osoba nije bila zaposlena kada je bol počela.
16. Da li osoba vjeruje da će moći nastaviti normalan život i funkcioniranje?
Osoba vjeruje da će moći nastaviti normalan život I funkcioniranje nakon
rješavanja trenutne situacije, te nakon konačnog ozdravljenja.

Vaš zaključak: Nakon procjene boli prema kritjerijima za inicijalnu psihološku procjenu,
zaključuje se da je osoba svom problemu pristupila racionalno i bez nerealnih očekivanja pri
procesu oporavka. Srazmjerno smanjivanju intenziteta boli, osoba se trudi ostvariti progres,
vratiti normalne životne aktivnosti (rekreacione, socijalne..), te opet voditi funkcionalan život.

2. Koje psihosocijalne rizične faktore za hroničnu bol prepoznajete u ovom slučaju?

Psihosocijalni rizični faktori koji se mogu prepoznati u ovom slučaju su: depresivne reakcije,
povlačenje od normalnih dnevnih aktivnosti, poremećaj spavanja, član porodice je također
pacijent s boli, uvjerenost da samo medicinski tretman može dovesti do olakšanja.

3. Koje bi skale za procjenu boli primijenili u radu s ovom osobom? – Za procjenu boli
iskoristila bih McGill- Melzackov upitnik o boli.

4. Kad je u pitanju tretman, da li ste za ili protiv medikamenata u ovom slučaju? U ovom
slučaju sam za korištenje medikamenata.

Argumenti za: U ovakvom stanju i povredi poželjno je koristiti nesteroidne antireumatike,

same ili u kombinaciji sa slabim opijatima za analgeziju. U terapiji bola prednost treba dati
analgeticima i nesteroidnim antiinflamatornim lijekovima koji ispoljavaju manje neželjenih
dejstava kao što su: paracetamol, ibuprofen, diklofenak ili ketoprofen. Ovakva bolna stanja su
veoma često povezana sa određenim stepenom spazma mišića, pa ima opravdanja da se u
terapiju kratkotrajno (3-5 dana) i benzodiazepini (diazepam, bromazepam), jer je poznato da
ovi lijekovi ispoljavaju i miorelaksantno dejstvo.
Argumenti protiv: Pored neželjenih efekata lijekova, kao argument protiv tretmana
medikamentima može se navesti neželjena ovisnost osobe o lijekovima, kao rezultat
uvjerenosti da samo tako se bol nikad neće vratiti.

5. Navedite tri tretmana iz kategorije komplementarne i integrativne medicine sa aktivnom

samonjegom koje bi preporučili ovoj osobi. Pri tome, potrebno je da navedete rezultate bar po
dva istraživanja za svaki tretman koji preporučujete koji pokazuju efikasnost tih tretmana za
specifične simptome kod ove osobe.

1. AUTOGENI TRENING
Argumenti: Autogeni trening je relaksacijska tehnika koju je 1932. godine osmislio
Johannes Heinrich Schultz. Odnosi se na jednostavne relaksacijske vježbe i svjesnost o tijelu
što ima za cilj smanjivanje tjelesnog stresa, kako bi se tijelo dovelo u stanje opuštenosti i kako
bi se potaklo ozdravljenje. Doktor Schultz je svoja otkrića odlučio provjeriti na svojim
prijateljima, poznanicima i kolegama. Stoga je šest osnovnih mentalnih vježbi primjenjivao
isključivo na njima te promatrao njihove rezultate i posljedice. Otkrio je veliku povezanost
uma i tijela te shvatio da su se njegovi ispitanici značajno bolje nosili s problemima i
poteškoćama koje im je servirao svakodnevni užurbani život. Sva ta otkrića i prednosti je
zapisao u knjigu pod nazivom “Terapija autogenim treningom” koju je pisao tijekom dvadeset
godina proučavanja i primjene autogenog treninga. Njegova skripta ispunjena bilješkama koje
je zapisivao tijekom proučavanja svojih ispitanika je kod mnogih izazvala znatiželju. Poslije
nekoliko svezaka knjige, mnogi su shvatili važnost autogenog treninga. Stoga su izašle brojne
knjige koje opisuju autogeni trening i njegove učinke na čovjeka.

3
 2. YOGA
Argumenti: Od terapija pokretom, prema pregledu Lee, Crawford
i Schoomaker (2014), jedino su za tai chi i jogu date umjerene preporuke
za tretman hroničnih boli u leđima, osteoartritisa, fibromijalgije, hronične
migrene i tenzijskih glavobolja. Znanosti još nije u potpunosti poznat mehanizam kojim joga
pomaže kod raznih zdravstvenih tegoba. No mnogo istraživača pokušava dokazati njezin
utjecaj na stres i kvalitetu življenja. Tako je, istraživanje njemačko-švicarsko-američkog tima
na čelu s dr. Andreasom Michalsenom, objavljeno u časopisu Medical Science Monitor 2005.
godine, dokazalo da redovito pohađanje tromjesečnog programa joge (dva puta sedmično po
90 minuta) može smanjiti stres i osjećaj tjeskobe, glavobolje, bol u leđima i loš san.

3. VJEŽBE SAMOISPRAVLJANJA
Argumenti: Uključuju vježbe istezanja i fleksibilnosti. Mogu biti olakšane uz
podršku zdravstvenih djelatnika kroz kiropraktičnu ili fizikalnu medicinu
te se nakon treninga mogu samostalno izvoditi. Obično se primjenjuju kod
hroničnih boli u leđima i kod muskuloskeletne boli. Npr. Schroth metoda koja kroz specifične
vježbe i korektivne tehnike disanja, metoda nastoji ispraviti sve nepravilnosti kralježnice.
Rezultat je smanjenje bolova, usporavanje ili zaustavljanje zakrivljenosti kralježnice i
poboljšanje srčano-plućne funkcije, mobilnosti i posturalne stabilnosti.

6. Koju bi vrstu psihoterapije preporučili ovoj osobi? Kognitivno bihevioralna terapija -

Ekipa znanstvenika koju je predvodio dr. Daniel Cherkin s Instituta za istraživanje zdravlja
(Health Research Institute) u Seattleu provela je kliničko ispitivanje na 342 odrasle osobe u
dobi od 20 do 70 godina koje prosječno tijekom sedam godina trpe bolove u lumbalnom
dijelu kralježnice. Trećina nasumice odabranih ispitanika primala je terapiju meditacijom po
metodi smanjenja stresa usredotočenom svjesnošću (Mindfulness-Bases Stress Reduction) i
prakticiranjem joge.  Druga trećina ublažavala je boli bihevioralno-kognitivnom terapijom
koja teži negativne misli zamijeniti pozitivnima te stajalištima koja su bolje prilagođena
stvarnosti. Zadnja trećina primala je lijekove za ublažavanje bolova (analgetike). Terapiju su
ispitanici primali dva sata tjedno tijekom osam tjedana.  Nakon 26 tjedana, 61 posto ispitanika
tretiranih meditacijom te 58 posto liječenih bihevioralno-kognitivnom terapijom imali su
znatno poboljšanu kliničku sliku, a u skupini koja je primala analgetike bilo ih je 44 posto. 
Poboljšanje u smislu smanjenja bola iznosilo je 44, odnosno 45 posto za skupinu meditacije
te bihevioralno-kognitivne terapije, a 27 posto za ispitanike koji su primali lijekove za
suzbijanje bolova.  Učinci su potrajali uz malene  promjene tijekom godine dana za prve dvije
skupine.  "Ti rezultati daju naslutiti da bi bihevioralno-kognitivna terapija i meditacija mogle
biti opcije za učinkovito liječenje osoba koje pate od kroničnih bolova u leđima", zaključili su
znanstvenici. Dr. Cherkin ističe da "su rezultati tim važniji jer idu u prilog sve većim
pokazateljima da u bolovima i drugim oblicima patnje sudjeluje um koliko i tijelo". Autori
istraživanja ističu da bi "pacijentima koji trpe kronične bolove trebalo pružiti opcije kojima će
im se pomoći da svaki dan žive s manje patnje i hendikepa".

7. Prema Tolu,bol predstavlja neki oblik neprihvatanja onoga što jeste.

a) Da li prepoznajete o kakvom se neprihvatanju radi u ovom slučaju? U ovom slučaju se radi
o neprihvatanju sadašnjeg trenutka kod osobe koja osjeća bol, te je fokusirana na prošlost
kada bol nije bila prisutna ili je fokusirana na budućnost, razmišljajući o ishodu situacije.
b) Da li prepoznajete znakove privrženosti svojoj boli kod ove osobe?

8. Kako se u kontekstu ove studije uklapa priča o “tijelu boli” o kojem govori Tolle? Kad se
osoba upusti u negativne misaone obrasce i razmišljanje o tome koliko je život težak, zbog
trenutne situacije i bolesti, njeno se razmišljanje združilo s tijelom boli, prevladalo je
nesvjesno i postala je osjetljiva prema napadu tijela boli.

4
9. SELF-MONITORING

a) Koliko ste vremena uložili u izradu ove analize? Otprilike 4 sata.

b) Kako ste doživjeli ovu analizu? Jako zanimljiva, za mene kao nekog ko ne studira i ne bavi
se ovim, analizom sam naučila kako postavljati prava pitanja i pristupiti određenim
situacijama, te da bol ne mora biti izazvana samo nečim fizičke prirode.