Leo Rafolt

3~4
VIRUS IN
TEMA BROJA

Pisanje i rad
INTERVJU

FABULA
Gordana Benić
Sva naša metafizika
svojevrsno je ništa u
ravnini svemira
ATELIER MITTELEUROPA

Beograd-Graz-Beč

književnost-kultura-kontekst____ 3-4 /2020

godina XVII 3-4/ svibanj-kolovoz 2020.

ISSN 1334¬-6466____cijena 80,00 kn
U OVOM BROJU
Adonis
Krešimir Bagić

književnost-kultura-kontekst
Jan Carson
Peter Tomaž Dobrila
Semjon Hanin
Senko Karuza

Sjajna knjiga-refleks, Miroslav Mićanović

Roland Orcsik

nastala u prvim Aleš Šteger

Miško Šuvaković

tjednima lockdowna. Slobodan Tišma

Dragan Velikić
Predrag Vrabec
www.meandar.hr Jelena Zlatar Gamberožić
Uroš Zupan FOTOGRAFIJE: Boris Cvjetanović
i još 40 autora

Priprema-Tema NASLOVNICA 3-4-2020.indd 1 06/10/2020 14:28

 3~4 Sadržaj
KNJIŽEVNOST−KULTURA−KONTEKST
godina XVII 3-4/ svibanj-kolovoz 2020. 03 87
Cijena 80,00 kn / 12 €
PDF 50 kn / 7 € Editorial Atelier Fritz:
Izdavač: Živjeti od pisanja? (B. Čegec) Ksenija Radajeva: Hoćeš da prošećemo prije
Centar za knjigu karantene?
HR−10000 Zagreb, Kordunska 5 05
e-mail: tema@czk.hr, bc@czk.hr Intervju: 91
tel: +385 1 481 3022
fax: +385 1 481 3323 Gordana Benić: Sva naša metafizika T®išma
Prodaja:
svojevrsno je ništa u ravnini svemira Slobo Trišma: Radost nepostojanja,
www.meandar.hr, prodaja@meandar.hr, umetnik u doba korone
+385 1 481 30 22
14
Uređuju:
Atelier Fritz 98
Slobodan Tišma: Matori senilni skrivoman
Sanja Baković Gordana Benić: Odbjegli planet
Mehmed Begić (Santo Domingo) 102
Alida Bremer (Münster) 17 (p)ogled
Ursula Burger
Marija Dejanović Adonis: Dječak koji trči u sjećanju Miško Šuvaković: Spinoza: na rubu
Senko Karuza (Komiža)
Vladimir Kopicl (Novi Sad) 23 109
Lea Kovács
Semezdin Mehmedinović (Sarajevo) Krešimir Bagić: Ponornice Atelier Fritz:
Miroslav Mićanović
Vanda Mikšić 29 Uroš Zupan: Staromodni diktator, izgubljen
Brankica Radić (Pariz)
Tanja Radović
Dno i naopako: u 21. stoljeću
Aleš Šteger (Ljubljana) Branko Čegec: Konfuzije bez konkluzije 120
Dragan Velikić (Beograd) Predrag Vrabec: Ranjeni jezik
Glavni urednik: Branko Čegec
32
Design: Božidarka Brnas, Bestias
Atelier Fritz: 126
Fotografije: © Boris Cvjetanović Aleš Šteger: Elipsa Oksimoron p(o)gled:
Slog: KaramanDesign Jelena Zlatar Gamberožić: Diktatura
Tisak: Kolor klinika 38 emocija. Kratki uvod u pojam i definiciju
Tiskano na recikliranu papiru: Jan Carson: Mirnoća
kb Viprint 80 g/m2 kiča u umjetnosti
korice Nautilus® Classic 250 g/m2 45 134
Semjon Hanin: Između dva zida, između
Godišnja pretplata:
Za pojedince: 200 kn vrata Atelier Fritz:
Za pravne osobe: 220 kn Bojan Krištofić: Strano tijelo
Za studente: 160 kn 51
Uplate na račun Centra za knjigu
Slike i sl. 142
Raiffeisen banka HR1024840081105527308
Žarko Jovanovski: Bivši pušači velikih
s naznakom: Miroslav Mićanović: Naši luđaci
Godišnja pretplata na časopis TEMA valova
Godišnja pretplata za inozemstvo____ 55 148
40 € / 50 $ na račun Centra za knjigu
IBAN: HR1024840081105527308 Atelier Fritz: Đorđe Šćepović: Glasnici
S.W.I.F.T: RZBHHR2X Dragan Velikić: Razrušeni grad
153
Cjenik oglasnog prostora:
Zadnja stranica korica: 1.000,00 kn
62 Maja Marchig-Đurđić: Sve što gmiže,
Unutarnja stranica korica (1/1 u boji): 700,00 kn Brankica Radić: Agafija traži gljive puže i leti
Unutarnje stranice (1/1 crno¬bijela): 500,00 kn
Unutarnje stranice (1/2 crno¬bijela): 350,00 kn 67 157
Časopis izlazi uz potporu
Senko Karuza: Krađa (se nastavlja) Atelier Mitteleuropa
Ministarstva kulture Republike Hrvatske
i Grada Zagreba
76 Beograd – Graz – Beč:
(p)ogled: Sofija Živković: Od Beograda do
Peter Tomaž Dobrila: EU cult art & project Mitelevrope
top 5-10 159
82 Marko Dinić / Barbi Marković / Goran
ISSN 1334-6466
Roland Orcsik: Talog od korone Novaković: Nije sve na svijetu podijeljeno
Tiskano u Hrvatskoj po državnim granicama
Zagreb 2020.

Tema_3/4 - 1.indd 1 30/09/2020 23:56

 SADRŽAJ

166 204 Fotografije:

Barbi Marković: Eagle Hills Vertigo
169
Marko Dinić: Dobri dani
171
Goran Novaković: Beč za naše
174
Sofija Živković: 47 dana u Gracu: beleške iz
stražarnice
177
Sofija Živković: Pozdrav iz Beograda Gruß
aus Belgrad, s Velikićeve Adrese
178
Atelier Kosovel:
Filipa Jadrić: Autobus
181
Samo Petančić: The Interrogations of Mr.
Mathews and Miss Hoare
Bojan Krištofić: Privilegija dokolice
Boris Cvjetanović: Poetika ruba
205
Dinko Kreho: Između dvije mistifikacije Jedan od najvažnijih suvremenih
fotografa, umjetnika koji svojim
208 objektivom vješto opisuje rub u svim
Đorđe Krajišnik: Pisanje i proizvodna traka
njegovim pojavnostima, socijalnim,
prekarijata
egzistencijalnim, kulturološkim, životnim,
210 na posljetku, Boris Cvjetanović rođen je
Nada Topić: Pisanje jest i nije posao u Zagrebu1953. godine. Diplomirao je
212 1976. na Pedagoškoj Akademiji u Zagrebu
Miroslav Kirin: Kako bih i koliko pisao da – Odsjek likovne umjetnosti. Od 1976. do
mi je pisanje jedini posao? 1984. radio je kao restaurator u Hrvatskom
restauratorskom zavodu. Godine 1981.
214 počeo se profesionalno baviti fotografijom.
Vlado Martek: Rizik života od pisanja
Iste godine počinje raditi za Studentski list
216 (SL) da bi 1987. godine postao urednik
Nedžad Ibrahimović: O plaćanju jednog fotografije.
nestajanja Izlagao je na brojnim samostalnim
219 i skupnim izložbama diljem svijeta
Velibor Čolić: Multifunkcionalno (Hrvatska, Europa, SAD, Japan,

¶ 220
Australija…). Dobitnik je nekoliko
prestižnih nagrada (1st Tokyo
Staša Aras: Radim i pisanje International Photo−Biennale ’95 u
TEMA: 222 Japanu, Grand Prix na izložbi Hrvatska
Pisanje i rad Čitaonica: fotografija ’97, nagrada Homo Volans ’97).
Godine 1996. izdaje knjigu fotografija
181 Davor Ivankovac: Koncentrični krugovi
metafore (Marija Dejanović: Prizori bez značaja. Iste godine njegove
Marija Dejanović: Raditi pišući ili pisati uz fotografije objavljene su knjizi Echoes –
rad? (Uvod) Središnji god)
Contemporary Art at the Age of Endless
187 225 Conclusions Francesca Bonamija (The
Dorta Jagić: Putujuća pjesnikinja slobode Mirko Božić. Knjiga o ženama i bogatstvu Monacelli Press, New York, 1996).
njihovih dimenzija (Olja Savičević
Cvjetanovićevi radovi nalaze se u
189 Ivančević: Divlje i tvoje)
nekoliko značajnih svjetskih zbirki: Tokyo
Irena Matijašević: Rad i radno mjesto
postaju povlastice 228 Metropolitan Museum of Photography;
Mateja Jurčević: Igre pokreta i podražaja Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb;
191 (Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo) Galerija Dante Marino Cettina, Umag;
Lidija Deduš: Kataklizma kapitalizma Muzej moderne i suvremene umjetnosti
231
194 Tin Lemac: Apokaliptičke freske (Franjo Rijeka; Galerija umjetnina Split; Narodni
Žarko Jovanovski: Rad oslobađa majmuna Nagulov: Zemlja zalazećeg sunca) muzej Zadar – Galerija umjetnina;
u čovjeku Hrvatski povijesni muzej, Zagreb te
233 nekoliko privatnih zbirki.
195 Davor Ivankovac: Mihaljevićeva nova nova
Tanja Radović: Pod okom knjižničarke odsutnost (Romeo Mihaljević: Do mraza)
198 236
Davor Ivankovac: Žrvanj iz kojega ne želim Davor Ivankovac: Iz sve snage (Rade
izaći Relković: Šesto stoljeće hrvatske
književnosti)
200
Tijana Rakočević: Da nam živi, živi rad 239
Maja Profaca: Fantastično, strah i
202 transcendencija (Naracije straha, zbornik)
Sven Popović: Što je meni rad?
242
203
Luiza Bouharaoua: Tenzija između
Foto-atelier:
dvostrukih ili višestrukih radnih identiteta Boris Cvjetanović: Foto studio City © Vlasta Žanić

Tema_3/4 - 1.indd 2 30/09/2020 23:56

 E D I TO R I A L

© Vanda Mikšić

Živjeti
od pisanja?

T
ema pisanja kao rada posljednjih se desetljeća
sve češće pojavljivala u medijima, pokretane su
neke inicijative, pisci su dobili profesionalni sta-
tus (Pravo na profesiju), zahvaljujući kojemu i ja,
kao i cijeli niz kolega, danas radim na osječkoj Akademiji
za umjetnost i kulturu, programi „kreativnog pisanja” po-
stali su, još uvijek na mala vrata, dijelom studijskih progra-
ma itd. No, prijepori su i dalje snažniji od pomaka, malih,
iako značajnih koraka koji su dosad napravljeni. Osobito
je to izraženo pri tematizaciji financijskih aspekta nagrađi-
vanja za posao pisanja, za koji tek iznimno, kao samostal-
ni umjetnik (barem je tako u Hrvatskoj) možete ostvariti
određene „povlastice iz rada”, poput uključivanja u miro-
vinski i zdravstveni sustav. Pitanje „može li se od pisanja
živjeti?” u velikoj mjeri globalno, a osobito u prostorima
„male rasprostranjenosti” svega, ne samo jezika, sve češće
zvuči kao neinventivna mantra brzohlapećeg novinarstva,
a „polemike” na društvenim mrežama i dalje se rasplam-
savaju, formiraju se tabori, busije i rovovi iz kojih se puca
teškom artiljerijom na uglavnom fantomske neprijatelje.
Nije se, naime, nimalo teško složiti s tezom da je pisanje rad
i da bi taj rad trebao biti adekvatno plaćen. No, što znači
„adekvatno plaćen”? Iz kojih se elemenata formira ta pret-
postavljena cijena rada i koje su to ekonomske pretpostavke
za „adekvatnu naknadu”, da ne kažem nadnicu, jer ovdje
je očito riječ o pristanku na trgovačku praksu zapadnoga
neoliberalizma po kojoj se naknada za rad ostvaruje pro-
dajom radne snage vlasniku sredstava preko kojih se taj rad
može ostvariti. Imamo li mi u Hrvatskoj, a kada je riječ o
pisanju, uvjete za prodaju svojega rada tako da se iz stečene
dobiti može ostvariti dostojna naknada za naš rad? Za to je,

Tema_3/4 - 1.indd 3 30/09/2020 23:56

 E D I TO R I A L

vjerujem, dostatna vrlo jednostavna matematika, iako i

kod nas postoje ljudi koji žive od pisanja, ali živjeti od
pisanja znači gotovo uvijek pisanje svega što se ponudi
ili što uspiješ „uvaliti”. Rijetki su pisci koji su uspijeva-
li pisati uglavnom svoje umjetničke tekstove i od njih
uspijevali kako−tako preživljavati. Poput Milka Valenta,
na primjer, iako sam siguran da najveći dio mojih kole-
ga ne bi pristao na rizik života poput Milka Valenta. Od
nekoliko sam „uspješnih” pisaca tzv. velikih književno-
sti, poput njemačke ili francuske, slušao o tome kako
uspijevaju preživjeti kao pisci. U Njemačkoj su to uglav-
nom brojna i solidno plaćena čitanja (kojih kod nas
nema, jer nemamo kulturnu politiku na državnoj niti
na lokalnim razinama, koja bi i to trebala omogućiti).
Sličnu sam priču čuo i od svoga generacijskog kolege,
kvorumaša, danas pisca na francuskom jeziku, Velibora
Čolića (o tome više u njegovu prilogu u temi broja).
I ja sam često mislio o tome kako bi bilo lijepo biti
samo pisac i živjeti od svog pisanja. Vjerojatno nikad
u životu nisam za to imao dovoljno hrabrosti, pa sam
se upuštao u druge, često posve suicidalne ludosti. Ni-
kad, međutim, nisam mislio da sam kao pisac zakinut,
iako sam mnogo svojega pisanja žrtvovao kako bih se
bavio pisanjem drugih, tuđim tekstovima, često dvojbe-
ne kvalitete, pokušavajući ih privesti točki makar kakve
objavljivosti. Je li, međutim, nagrada i to što sam zahva-
ljujući pisanju mnogo putovao, gostovao na festivalima,
bio pozivan na čitanja, upoznao gomilu ljudi koji su me
zvali i preporučivali, pisali o mojim knjigama, javljali se
i objavljivali me u drugim prostorima, na drugim jezici-
ma? Pritom sam uvijek radio jedan, dva, tri, pet poslova
istodobno kako bih mogao relativno normalno živjeti. I
da, radio sam uglavnom poslove koje sam volio. Možda
zbog njih nisam uspio napisati sve što sam želio, ali za-
mislite ovu zemlju (ili ovaj svijet) u kojoj bi svi uspjeli
napisati sve što su zamislili.

Bit će vam, nadam se, zanimljiv raspon mišljenja o ovoj

problematici na našim stranicama, a pored njega i Ado-
nisovi stihovi, Velikićeva i Tišmina proza, Karuzina i
Štegerova poezija, esej Miška Šuvakovića…velik ras-
pon tekstova i velik raspon razlika. To je naše najjače,
vjerojatno i jedino pogonsko gorivo. Od ovog broja, uz
već doista brojnu, raznoliku i raznorodnu, iznimno po-
ticajnu redakciju, pridružili su nam se i Alida Bremer iz
Münstera, Dragan Velikić iz Beograda i Semezdin Meh-
medinović iz Sarajeva. Još da nam „kapnu” neke pare,
tko bi nas zaustavio.

Branko Čegec

Tema_3/4 - 1.indd 4 30/09/2020 23:56

 INTERVJU
GORDANA BENIĆ
Sva naša
metafizika
svojevrsno
je ništa
u ravnini
svemira
Razgovarala: Andrijana Kos Lajtman
© Tema
ANDRIJANA KOS LAJTMAN: U suvremenom hr-
vatskom pjesništvu teško je naći toliko opse-
žan, a ujedno toliko konzistentan i samosvojan
opus kao što je Vaš. Autorica ste petnaest poet-
skih zbirki, mahom pjesničkih proza, u kojima
na vrlo osebujan način iznosite snažnu viziju
ovozemaljske i kozmičke stvarnosti ocrtava-
jući istodobno unutarnje psihograme ljudske
jedinke i svemirske hodograme, iluzionističke
krajolike koje je i unatoč suvremenoj znanosti i
svemirskoj tehnologiji u potpunosti moguće za-
misliti tek kreativnom stvaralačkom imaginaci-
jom. Kako gledate na svoj nemali opus, vidite li
ga kao monolitnu cjelinu ili ste skloniji unutar
njega sagledavati određene zasebne poetike/ci-
kluse/faze?
Tema_3/4 - 1.indd 5
S
uvremena hrvatska pjesnikinja Gordana Be-
nić (1950.) je u zbirkama iz posljednjih dese-
tak godina ostvarila opus impresivnih prote-
ga, potpuno čvrst i cjelovit pjesnički univerzum.
Njezine konstelacije idu dalje od kozmografskih
koordinata i astronomskih zvjezdovida; izrastaju
iz dubine duševnosti i granaju se u širine i visine
zamišljenog univerzuma neograničeno slobodne
kombinatorike.
Autorica svoj opus razvija u okvirima dvaju − te-
matski disparatnih, ali možda imaginativno kom-
plementarnih − projekata, cjelina. Gravitacijski
dionicu vezuje uz poetske cikluse posvećene Di-
oklecijanovoj palači, a levitacijski i futurološki
potencijal razvija u kozmizmima, poetskim pro-
zama, kojima je izvela prodor u prostore maksi-
malne slobode kretanja i zamišljanja.”
Tako zapisuje akademik Tonko Maroević o poeziji
Gordane Benić uz poetsku zbirku Nebeski ekvator.
Navedena je zbirka 2018. godine nagrađena Na-
gradom HAZU za književnost, a početkom velja-
če 2020. iz tiska je izašla njezina nova knjiga pje-
sama u prozi Bijeli šum u nakladi MeandarMedie.
GORDANA BENIĆ: Stvarajući ovaj opus kroz dva
desetljeća otkrivala sam da u nama vibrira poten-
cijal transformacije i da poezija otkriva paradoks
po kojem ne dominira nebo sile teže, već suposto-
ji i moćno nebo kojim lebdimo kao izmijenjena
bića. Radi se o pronalaženju jezika nove vidljivo-
sti ili proširene stvarnosti kojim se može zatomiti
egocentrični i antropocentrični pogled na svijet.
To je svojevrsna magična kronika o fantastičnom
svemiru u nama, iluzionističkom krajoliku koji
zaokuplja odsjajima. Pokretački motiv ovakve po-
etike vrsta je panpsihizma koji obuvaća i prostore
oku nevidljive i fragmente tajanstva koji se pre-
lijevaju iz bespuća svemirske praznine. Svaka od
knjiga na drugačiji način evocira nemirne površi-
ne stvarnosti, ali izmjenom konteksta apstrakcija
nam postaje sve bliža, toliko živa da se doima kao
hologramski most kojim se povezuje naš unutar-
30/09/2020 23:56
 INTERVJU
nji svemir s prirodnom cjelinom kozmosa.
Dakako, takve knjige nisu monolitne, već ih obli-
kuje nadasve polimorfna i panoptikumska poe-
tika, jer govore u beskraju koji vibrira u bezbroj
varijacija ili valova. Ulančane, ali zasebne mikro-
cjeline unutar knjiga ne hvataju presudne trenut-
ke, u poetskim fragmentima nema velikih lomova,
ponekad je skoro nejasno o čemu pjesme u prozi
zapravo govore, ali ti isječci pokreću asocijacije
koje odjekuju kao teški gong ili lagano trepere.
Sve knjige nastajale su u dionicama potpune od-
vojenosti od svijeta, kao da se povremeno telepor-
tiram u svemirsku kapsulu i lebdim visoko iznad
Splita. U njima se zrcali panoramska perspektiva
kojom se postupno mijenja percepcija i preobli-
kuju mentalne slike. Zanima me tako ekstatična
i magična dokumentaristika koja poput malenih
satelita dugo kruži kroz unutarnji kajolik, i otkri-
va se tek u bljeskovima, iluminacijama, ili tinja u
nekoj vrsti čežnje i otvorenosti prema nepozna-
tom.
KOS LAJTMAN: Vaša posljednja zbirka Bijeli šum,
objavljena krajem 2019. u nakladi MenadarMe-
dije, polučila je vrlo pozitivne čitateljske odjeke
i kritičarske reakcije. Riječ je o četvrtoj knjizi
kozmološke pentalogije Perpetuum mobile koju
još čine zbirke Banalis gloria (2009.), Oblik du-
še (2011.), Nebeski ekvator (2015) te knjiga koja
je trenutno u nastanku Zemlja nulta. Kako biste
autorski predstavili ovaj projekt i možemo li ga
simbolički nazvati i svemirskim petoknjižjem,
možda i kozmičkom rapsodijom?
BENIĆ: U knjizi pjesama u prozi Bijeli šum svijet
je u stalnom pokretu i preokretu. Ulomci neizvje-
snog svemirskog putovanja nisu samo lijepe slike
koje nam šalju NASA-ini teleskopi već i osjećaj
goleme, zastrašujuće praznine, svemirske pusti-
6 www.czk.hr
Tema_3/4 - 1.indd 6
nje koja nam mijenja horizont. Šifrirali smo
naše priče u radiovalovima i tako ih odaslali
u svemir, a signali su zapljusnuli tisuće plane-
ta. Osluškujemo izvanzemaljske znakove, ali
možda nemamo senzore kojima bismo uhvati-
li poruke sa zvijezda. Astronomi kažu da se ja-
ta zviježđa i dalje kreću kroz svemir, a njihova
mitologija paradoks je života i smrti. Mi smo
dio tog čuda prirode, kozmičke i enigmatične
kreacije koja izmiče potpunoj recepciji i prili-
čan je misterij naspram tehnološki pomahni-
talog svijeta.
Znanstvenici su postali svjesni uznemirujućih
ograničenosti ljudskih osjetila, a moja se po-
ezija oslanja na zrake elektriciteta, promjene
perspektive pokrenute određenom vrstom op-
sjena, na optičke varke i mističnu kartografiju
kojom se događaji i slike najudaljenijih prosto-
ra premještaju u posve osobna iskustva. To su
vrtloženja kojima se ne sagledava samo dubina
niti visina već se evocira pozadinska jeka sve-
mira koja vibrira u svakom zemaljskom biću
kao i u kometima, svemirskim maglama i u
orbitama planeta.
Moj dugogodišnji work in progress opus satkan
je od fragmentarnih priča i od zbiljskih alata
našeg doba, ali su ipak presudne rezonanci-
je nevidljiva svijeta. U rapsodiji bijelog šuma
može se na okupu sačuvati tjeskoba mračnih
predjela ili stvarnost može eksplodirati od
zlokobne ljepote. Možda je u poeziji i moguć
kopernikanski obrat kada se u njezinim najdu-
bljim registrima otvaraju portali komunikaci-
je sa svemirom, ili vibrira pozadinska jeka u
kojoj pjevaju planeti, kometi i meteori. Ali ta
pjesma je sirenski zov, jer svemir je ujedno i
bezglasna trauma, čudovišna priroda, beskraj-
na kozmička samoća, osjećaj neizrecivoga i
nepripadnosti.
30/09/2020 23:56
 INTERVJU

© Ana Peraica
U knjizi pjesama u
prozi Bijeli šum svijet
je u stalnom pokretu
i preokretu. Ulomci
neizvjesnog svemirskog
putovanja nisu samo
lijepe slike koje nam
šalju NASA-ini teleskopi
već i osjećaj goleme,
zastrašujuće praznine,
svemirske pustinje koja
nam mijenja horizont.

Tema_3/4 - 1.indd 7 30/09/2020 23:56

 INTERVJU
KOS LAJTMAN: Perpetuum mobile je, dakle,
osmišljen autorski projekt na kojem radite već
više od desetljeća. Smatrate li svoje pisanje, oso-
bito navedeno petoknjižje, konceptualnim pri-
stupom književnosti? Koliko ste unaprijed ra-
zradili cijeli plan, a koliko je riječ o aktualnom,
improviziranom stvaralačkom činu na razini
svake pojedine zbirke ili teksta?
BENIĆ: Fascinantno je što poezija omogućava pa-
rabolu za veliki let kad osjetite da su pomaknute
granice, to su mjesta gdje se ispada iz povijesti i
sve poprima nepouzdane dimenzije. Rezonanci-
ja svemira u našem mentalnom polju još je ne-
istražena, vjerojatno se i ne može spoznati osim
osebujnom vrstom imaginacije, intuicijom koja je
najbliža poeziji. Fragmenti astralnih putovanja i
konstelacije među njima stvaraju i vrstu šireg po-
lja koje je toliko jako u svojoj sugestivnosti da se
govoto emancipira od autora. Upravo misteriozni
flashevi, brza semantička pretapanja, proizvode
višak značenja i navode na svemirske vibracije
koje se opiru kodifikacijama i nedostižnim teori-
jama svega.
Fragmenti astralnih putovanja
i konstelacije među njima
stvaraju i vrstu šireg polja
koje je toliko jako u svojoj
sugestivnosti da se govoto
emancipira od autora.
Upravo misteriozni flashevi,
brza semantička pretapanja,
proizvode višak značenja i
navode na svemirske vibracije
koje se opiru kodifikacijama i
nedostižnim teorijama svega.
8 www.czk.hr
Tema_3/4 - 1.indd 8
Svemir je naizreciva naša poljana, ali je istodobno
i zaglušni balast nasljeđa zbog kojeg smo ambi-
valetni prema zvijezdama. Izvjesna doza prošire-
nja percepcije te povišeni poetski registri navode
kumulativno prema apstrakciji koja je proces,
magijski dojam. Takvo sabiranje zbivalo se u kon-
tinuumu, a poanta cijelog, donekle i meni miste-
rioznog poetskog procesa, okupljena je prije više
desetljeća pod sintagmom Perpetuum mobile/o
zemaljskim varkama i galaksiji duše.
KOS LAJTMAN: Po čemu se Bijeli šum razlikuje
od preostalih zbirki pentalogije, a po čemu Ze-
mlja nulta, zbirka za koju ste mi otkrili da na
njoj upravo radite?
BENIĆ: U knjigama se manje govori o gravita-
ciji, a više o levitaciji koja ostavlja trajan osjećaj
ushićenja, ali i strahopoštovanja, nelagode pred
tajanstvenom stihijom svemira. Tonus poetskoga
govora pomiče se od periferije prema unutarnjem
krajoliku, a prodorni i snažni, skoro parapsihološ-
ki impulsi djeluju na samu podsvijest. Svemir na-
prosto jest, i sve se događa kao nadnaravna priča.
To je otvoreni teren vibracija, metafizičkog pro-
cjepa kroz koji možete s nekom vrstom daljinskog
upravljača skakati s programa na program.
Knjiga Bijeli šum najavljuje terraformere, otkri-
vače novog kopna i putnike u vremenskom stroju
koji su se u kozmičkoj kapsuli otisnuli sa Zemlje
i u svemir nose svoje psihograme. To je poezija
čežnje i zemaljskoga ganuća koje naše vrijeme tek
počinje razumjeti. Kada se opsesivno bavite tako
zagonetnim temama, dolazi do sabiranje energi-
je, uočavaju se detalji koje prije nismo zamijetili,
postajemo odmetnici od stvarnosti, jer je naša ze-
mlja davno izgubljena. Preoblikovala se u svemir-
sku mandalu koju lako otpuhne solarni vjetar.
Bijeli šum objavljen je na početku pandemije i ka-
rantene zbog koronavirusa, a Zemlja nulta nasta-
vila se uz retoričko pitanje: kakvo li je razočaranje
to 21. stoljeće. Svijet se raspao na djeliće, a kr-
30/09/2020 23:56
 INTERVJU
hotine se preslažu poput bizarnog kaleidoskopa.
U dodiru s nebom poetska intuicija raspršila se
kroz beskonačno uranjanje, upijanje šumova kao-
sa, prepuštanje osjećajima koji odvode do rubova
iščeznuća.
Kada sam započinjala pisati Zemlju nultu gor-
jele su kišne šume Amazonije, u travnju požari
su harali černobilskom Zonom što je pokrenulo
ponovno širenje radioaktivnih čestica. Mutirani
vukovi kruže crvenim šumama Pripjata, a dvo-
metarski somovi plivaju u bazenu s rashladnim
materijalom černobilske nuklearke. Znastvenici
najavljuju da je Zemlja ušla u novu geološku eru
− antropocen − kada će ljudskim djelovanjem doći
do šestog masovnog uništenja u povijesti Zemlje.
Već se zbog globalnog zagrijavanja odlamaju le-
denjaci visine nebodera, u drevnom ledu koji se
Bijeli šum objavljen je na
početku pandemije i karantene
zbog koronavirusa, a Zemlja
nulta nastavila se uz retoričko
pitanje: kakvo li je razočaranje
to 21. stoljeće. Svijet se
raspao na djeliće, a krhotine
se preslažu poput bizarnog
kaleidoskopa.
sve brže raspada i otapa od Arktika do Antarkti-
ke, pomaljaju kosti mamuta iz pleistocena, ali se
iz „vječnog leda” oslobađaju i tone žive, visoke ra-
zine radijacije, zlokobni i nepoznati virusi, davno
zarobljene bakterije. Arktik se zagrijava dvaput
brže od ostatka planeta, kažu znanstvenici, kon-
cem lipnja tamo je zabilježeno rekordnih 38°C stup-
njeva i to na otočju Svalbard, između Norveške i
Sjevernog pola, gdje je prije desetljeća smještena
„Vegetacijska Noina arka” u kojoj se u slučaju ka-
taklizme trebalo sačuvati sjemenje biljaka.
Tema_3/4 - 1.indd 9
KOS LAJTMAN: Uz Andrianu Škuncu, ključna
ste predstavnica suvremene hrvatske pjesničke
proze. Odakle interes za tu formu, u čemu se
kriju njezine specifičnosti i potencijali?
BENIĆ: Sugestivna kartografija pjesama u pro-
zi nadahnjuje me desetljećima, jer takva poezija
ne poznaje granica, njezina je perspektiva poput
laserskih zraka ili zrcala koja su nekad konkav-
na, konveksna ili pak hiperbolična. Još od prvih
knjiga Kovači sjene, Dubina ili Trag Morije vodila
me kroz nevjerojatne odraze, premještanja, rasta-
kanja i preobrazbe, sve do ekstatičnih polja pro-
širene percepcije. Pjesma u prozi osobito je živa
kad svijet tone u svojevrsni kaos i taj izmijenjeni
osjećaj, u kojem se može spojiti naizgled nespo-
jivo, posebno je poetsko iskustvo koje se grana i
razvija u odmetništvu.
Sve moje knjige napisane su u toj sudbinskoj po-
etskoj formi, koju je još Rimbaud povezivao uz
znanost i mitološko, uz poeziju koja teži tajan-
stvenom. Danas je tajanstvo značajno pomaknu-
to u područje svemira, a moje pjesništvo grana
se iz uvjerenja da stalno putujemo izmišljenom
geografijom, kružimo nad točkama kojih nema
u atlasima ili nikad nisu na istome mjestu. Tako
amalgamna poezija obuhvaća dimenzije koje mo-
gu biti jako snažne vizije, ili, međuprostore u koji-
ma snovi nadilaze tvarni svijet.
KOS LAJTMAN: Možete li se prisjetiti svojih knji-
ževnih početaka – prva pjesnička zbirka Soba
objavljena je još daleke 1982. godine u izdanju
Književnoga kruga Split. Kako ste počeli pisati i
koliko se Vaš današnji pjesnički profil razlikuje
od tadašnje Gordane Benić?
BENIĆ: Veoma rano shvatila sam da moram stvo-
riti vlastiti kontekst kojim ću otkrivati smisao
nove i dublje poetičnosti. Takva poezija ne prati
tradicije, ne pouzdaje se u suvremenike. U knji-
30/09/2020 23:56
 INTERVJU
zi izabranih pjesama Unutarnje more (2006.) vi-
dim kako već od prvih poetskih zbirki kao što
je, primjerice, Dubina iz 1994. pišem o zidanju,
i kako me oduvijek zanima ono što je iza zida, i
kako nadići tu vizualnu prepreku, a kasnije i ka-
ko premostiti kozmičke zidove. Još od prve zbirke
Soba fluidna ideja svemira znači slobodu za ro-
mantične ideale, ona je nešto izvan kontrole. Sve-
mir je vrt apstrakcije kome se možeš vraćati, ima
sentimentalnu vrijednost. Riječ je o svojevrsnoj
osobnoj geografiji koja se transformira kroz cijeli
moj opus kao unutarnji dijalog bez jasnog fokusa
ili prostor prizemljenog svemira, zemaljskog svije-
ta u kozmičkom stroju.
U mojoj se poeziji veoma rano pokreće iluzor-
ni  perpetuum mobile, s nadom da se možemo
osloboditi sile zemaljskoga vrtloga, prepustiti se
rezonancijama svemira u nama. Takva imaginar-
na putovanja davno su započela s dna Diokleci-
janove palače da bi se odzemljila u svijet trajno
izložen iluziji, jer je Palača postala dio moje duše,
a time je bezvremena i bezgranična.
KOS LAJTMAN: Osoba čiji Vas život nesumnjivo
intrigira jest Dioklecijan, osobito njegova split-
ska palača. Autorica ste poetske tetralogije o
Dioklecijanovoj palači prema čijim je motivima
2018. u produkciji HTV-a snimljen dokumen-
tarni film Prizemljeni svemir. Koliko umjetnost
može biti memento, muzej ili arhiv i kako se
prema takvoj funkciji odnosi književnost, a ka-
ko film?
BENIĆ: Čudesna simbioza Dioklecijanove palače i
grada Splita oduvijek je za mene bila muzej ima-
ginarnoga koji je u neprestanom pokretu. U tom
prostoru bezbrojni su odjeci premještanja, uru-
šavanja, mimikrije ili palimpsesta kojima se bri-
šu perceptivne razlike izumeđu iluzije i zbilje. To
mjesto jake energije uselilo se kao živo biće u moj
mentalni prostor poprimivši posve virtualne di-
menzije. Imaginarna putovanja Palačom također
10 www.czk.hr
Tema_3/4 - 1.indd 10
su opsesivna tema, a četiri poetske knjige nadah-
nute su paradoksom po kojem možemo naslutiti
veličinu ovog zdanja samo ako zornome dodamo
maštu, apokrif, teritorij fantazije.
Potka u dokumentarnom filmu Prizemljeni svemir
bila je moja poezija iz knjiga o Palači, a ta para-
lelna zbilja u filmu preuzima mnogostruke dime-
zije, kao pozadinska jeka vodi kroz imaginarno,
svojevrsno kozmološko putovanje zbiljskom i
hologramskom Palačom. Takva alternativna Pala-
ča nije samo dekorativna kulisa već je riječ o lite-
rarnoj viziji koja se uspostavlja u oku nevidljivim
zonama, a njezin neobični univerzum za mene je
alkemijsko čudo.
Filmska se Palača prikazuje kao rezonantna kutija,
arhaični vremeplov koji isijava odjeke i   ulomke
mnogih života te reproducira nevidljivi Grad ko-
ji se stoljećima urušavao u podzemlje i ponovno
gradio u ljušturi carskog zdanja. Palača je postala
i camera obscura za unutarnje slike, a imaginar-
ni Grad unutar jezgre carske palače posvuda me
prati. Kako je napisao grčki pjesnik Konstantin
Kavafis za svoju Aleksandriju − takva povezanost
ima snagu sudbine.
KOS LAJTMAN: U pogovoru zbirke Nebeski
ekvator Tonko Maroević ističe da je prekretni-
ca u Vašem opusu knjiga Balada o neizrecivom
(2003.) kao svojevrsno „odzemljenje”, knjiga
kojom, kako navodi, Vaše pjesništvo „zadobiva
novi i originalni zamah; oslobađa se gravitacije
i topološke određenosti, odmiče se od inače do-
minantnih intimističkih ili lokalno određenih
motiva, a okreće se univerzalizmu, unanimiz-
mu, kozmopolitizmu i kozmizmu”. I sama viso-
ko ocjenjujem navedenu zbirku, riječ je o knjizi
koja očarava svojom fragmentarnom sveobu-
hvatnošću, otvorenom poetikom koja je najbli-
že onome što bismo mogli nazvati totalnom knji-
ževnošću, polifokalnim diskursom koji upija
različite teme, motive, iskaze i glasove – od onih
povijesnih, preko znanstvenih, do magijskih i
30/09/2020 23:56
 INTERVJU

religijskih. Jeste li imali uzore u njezinu pisa- izrecivom, 2003. godine, pokrenuo se i NASA-in
nju, odakle takva otvorenost? infracrveni teleskop Spitzer koji je sve do početka
ove godine proučavao najudaljenije galaksije, ot-
BENIĆ: Poruka Balade o neizrecivom duboko je krivao za teleskope nevidljiva područja u dubini
intuitivna; ne postoji čvrsto tlo već samo horizont kozmosa. Spitzer nam je približio nezamislivu lje-
koji razdvaja. Nesigurni prag između neba i ze- potu infracrvenog svemira, a polje trandsformaci-
mlje neravna je obala tišine i fascinacije mitološ- je moguće je i u poeziji, jer umjetnici osjećaju ira-
kim, prekrasnim i strašnim cionalnu prirodu i mogu
pejzažima. Ujedno je i ap- Čudesna simbioza je prevesti na prikladan
surd, jeza neistraženih zona Dioklecijanove palače i grada način.
svemira u našem duhu, po- Splita oduvijek je za mene bila
gled u ono što je tamni sa- KOS LAJTMAN: U knji-
stojak praznine. Ako ne us-
muzej imaginarnoga koji je u gama koje su uslijedile
postavimo pontonski most neprestanom pokretu. U tom nakon Balade, među-
kojim ćemo svoje vibracije prostoru bezbrojni su odjeci tim, konkretni ljudi i
ugoditi s moćnim energija- njihovi životi gotovo su
premještanja, urušavanja,
ma kozmosa, sva naša me- iščezli iz vidokruga Va-
tafizika svojevrsno je ništa u mimikrije ili palimpsesta šeg iskaznog subjekta,
ravnini svemira. kojima se brišu perceptivne a taj su prostor zauzele
Moja poezija beskonačne razlike izumeđu iluzije i interstelarna i galaktič-
vrpce, kao i govor bez pr- ka prostranstva. Što je
vog lica, postavljaju se u
zbilje. To mjesto jake energije zanimljivije, čovjek ili
toj knjizi upravo na tankoj uselilo se kao živo biće u moj svemir, i koliko jedno
liniji između površine i pro- mentalni prostor poprimivši uspijeva reći nešto o
stora nevidljivog, između drugome?
posve virtualne dimenzije.
ekstrema i lažnih mitova
koje nam stvarnost nanosi. BENIĆ: Moja poezija go-
Likovi koji se pojavljuju više su zorni kôdovi ili vori o našem dobu ne samo na eksplicitno isku-
fantomski glasnici, svjedoci globalnih mijazama i stveni način, već je duboko intuitivno tkanje i
opačina, a ono što je čudesno ili neizrecivo doi- evocira hipnotički osjećaj mnogolikosti svemira.
ma se poput odložene dokumentacije, ili usput- Tada se čini da naši potencijali ne poznaju granice,
ne bilješke. Izbliza zoomirani kadrovi i fragmenti astralno putovanje drži na okupu sve naše tlapnje
ostvaruju sugestivnu atmosferu jedinstvene, ap- i živa pitanja o tome − tko smo i zašto smo ovdje?
surdne kartoteke. Svakako, dodatni poticaji bili su i u teorijama o
U mnogim ulomcima skriva se melakolična, emo- kvantnoj prirodi svemira kao i biocentrizam Ro-
tivno bolna atmosfera čime se pokreću osjećaji berta Lanze u čijoj sferi život postaje «vječni cvijet
trajnoga gubitka i rasutog središta. U preeksponi- koji se vraća cvjetati u višestrukim svemirima».
ranom metežu možda se proširuju i poetski obzo- Takva poetska parabola proteže se sve do novih
ri u nešto maglovito i sneno, zbog čega se likovi ili podataka, iz svibnja ove godine, kada se u ledu
inserti nekih događaja ne pretvaraju u mentalni Antarktike otkrivaju neobične kozmičke čestice
kaos, već ostavljaju duboki iracionalni trag. koje iz leda zrače prema kozmosu, što znanstveni-
Istodobno kada je objavljena knjiga Balada o ne- ke navodi na ponovne teorije o postojanje parale-

11

Tema_3/4 - 1.indd 11 30/09/2020 23:56

 INTERVJU

nog svemira u kojem vrijeme teče unazad. Mnogi takvog poetskog obuhvata možda ostaju orgonski
teorijski fizičari već prilično dugo nagađaju da je zapisi, tragovi posebne vrste začaravanja zbilje u
naš svemir samo jedan od mnogih, a neki pak tvr- kojoj nam svemir porujuče − sve je moguće.
de da se u naš kozmos prelijeva gravitacija iz dru-
gih dimenzija. Takvi spektralni pomaci vrlo često KOS LAJTMAN: Svakome tko je predano čitao
opčinjavaju i paradoksalno nas uvlače u opasno Vaš opus, jasno je da prezentirate organički
podrhtavanje nad prazninom. Navodno je i naša shvaćenu književnost, onu koju odlikuje elas-
duša teška 21 gram, ali kvantne duše istodobno tičnost govorenja, simultanitet znanstvenog,
su i svemirski psihonauti te putuju među zvijez- umjetničkog i mitološkog pogleda, atrofija
dama. klasično shvaćenih
Mnoge ideje u mojoj poeziji rodova i oblika, sve-
KOS LAJTMAN: U završ- preuzete su iz cyberspacea i obuhvatnost iska-
nom ulomku Balade o znog subjekta koji
neizrecivom nalaze se sti-
robotike, na što se također je istodobno sklon
hovi koji glase: „Pozdrav može gledati kao na oblik minucioznoj de-
svima koji gledamo u ne- štovanja predaka, ili prikladnu skripciji, kreativnoj
bo sanjajući o čarobnim pripremu za apokalipsu, budući kombinatorici, brit-
ljestvama”. Tko su oni koji kim slikama i goto-
gledaju u nebo i mogu li se da već dugo traje intezivna vo romantičarskom
doseći čarobne ljestve? potraga za drugom Zemljom. zanosu. Kako kao
Civilizacija kakvu poznajemo netko tko je i obra-
BENIĆ: Oni koji gleda- zovanjem upućen u
ju u nebo pojavljuju se i u
nestat će u sljedećih 20 do književne tijekove
knjigama Banalis Gloria 40 godina, najavljuju fizičari. i paradigme sagle-
(2009.), Oblik duše (2011.), Šanse za opstanak tako su male davate svoj položaj
kao tihi govornici, eklektič- pa nam preostaje posljednja u suvremenoj hr-
ki i depresivni geniji koji u vatskoj i europskoj
hipu stižu do opasnih ru- prilika da obnovimo život u književnosti? Zado-
bova kaosa, komentatori izvanzemaljskom prostoru. voljava li Vas izraz
apokalipsa, pustolovi i pret- svemirski romanti-
hodnici zemaljskih iselje- zam koji se zatje-
nika. Možda smo uočili paralelni svemir koji se če kao oznaka Vaše poetike i kakvo je njegovo
vraća unazad kroz vrijeme i za koji standardna mjesto u kontekstu šireg postmodernističkog
fizika nema objašnjenja, ali još nema odgovora na habitusa?
pitanja koja je Paul Gauguin stavio u naslov svojeg
najpoznatijeg djela: Odakle dolazimo? Što smo? BENIĆ: Moj opus snažne imaginacije, organske
Kamo idemo? poetske arhitekture nastajao je iz autentičnog
Moju poeziju pokreće pozadinska jeka, i njome iskustva i bitno se odvaja od bilo kakvog eklek-
opsesivno kruže svemirski acidi kojima se naslu- ticizma. Takva mozaična slika svijeta i čovjeka
ćuje fluidna moć univerzuma, čudovišne frekven- djelomično je ugođena i antropozofski, otvorena
cije, sudbonosne planete i magija slikovnoga mi- prema duševnosti koja nam je još prilična enigma.
šljenja koje modulira zvjezdani svod. U odrazima Impulse duhovne stvarnosti moguće je gledati

12 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 12 30/09/2020 23:56

 INTERVJU

kroz koprenu materije, ali na velikom platnu duše mogućnosti i različite vjerojatnosti, ali i teorije
ili u nadosjetilnom svijetu taj povišeni i zagonetni o energijama multiuniverzuma. Možda je i moj
registar dio je kozmičkog spektra i mističnih ras- svemirski romantizam samo neizvjesni utopizam
pona. koji pruža utješnu nadu za stroj naše čovječnosti
Takav svemirski romantizam nadasve je ekstatična koji posve izmiče definiciji ljudskoga. Mislim da
istina u doba kada nam astrofizika govori o perja- u tome ima nečeg odmetničkog i subverzivnog u
nicama mnogih svemira, o kvantnim i duhovnim doba općih trivijalnosti koje nam ne daju razloga
dimenzijama univerzuma, o projekcijama koz- za frenetična slavlja, već više za panični bijeg. Iko-
mosa u našim genima. U prošloj su godini koz- na svjetske znanosti Stephen Hawking nije uzalud
molozi, koje nazivaju znanstvenim romantičarima zabilježio na kraju svoje zadnje knjige Kratki od-
jer otkrivaju nove svjetove na granicama gdje se govori na velika pitanja: „Sjetite se pogledati po-
susreću mitovi i znanost, nagrađeni Nobelom za nekad u zvijezde, a ne samo u svoja stopala”.
fiziku. Čini se da je i pjesništvo danas bliže koper-
nikanskom obratu. Mnoge ideje u mojoj poeziji
preuzete su iz cyberspacea i robotike, na što se ta-
kođer može gledati kao na oblik štovanja preda-
ka, ili prikladnu pripremu za apokalipsu, budući
da već dugo traje intezivna potraga za drugom
Zemljom. Civilizacija kakvu poznajemo nestat
će u sljedećih 20 do 40 godina, najavljuju fizičari.
Šanse za opstanak tako su male pa nam preostaje
posljednja prilika da  obnovimo život u izvanze-
maljskom prostoru.
Moj svemirski romantizam, međutim, nije raspra-
va o stilu već je to stanje duha. To je fantom na-
nočestica i gravitacijskih valova, tama svemira u
rezoluciji kompjutora, ali i rezonancija mentalnih
slika. O tome kao pjesnikinja mogu najizravnije
govoriti. Moja poezija opisuje puni krug oko Ze-
mlje, neutrini se prelijevaju iz sna u stvarni život
i takvi su doživljaji velikoga intenziteta. Zato su
mi sve manje značajna formalna istraživanja stili-
stike i poetika, a sve više me zaokuplja sugestivna
potraga za eteričnim svemirom i supostojanjem
na više razina. Pjesništvo, kako su ga shvaćali na-
drealisti i paleta psihodeličnih umjetnika, možda
otvara dosada zatvorena i nepoznata vrata jednog
od najneobičnijih bratstava mistika i romantičara.
Međutim, za neke vrste poezije kao i za mnoge
znanstvene teorije možda još nismo spremni, a
tkanje svemira u nama još je posve hipnotički san.
Kvantna fizika pokazala je kako postoji raspon

13

Tema_3/4 - 1.indd 13 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

Atelier Fritz

Gordana
Benić
Odbjegli planet
© Gordana Benić
© Boris Cvjetanović

14 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 14 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

opojna prašina

Božje čestice vrte se u krugu, svjetlucaju poput vinskih mušica koje

su prve otplutale u svemir. Na rubovima ponora prognani anđeli prate
tragove odlutalih životinja. Zemlja odjekuje pod kopitima divljih
krda; miriše na orhideje i zlokobne komete. U opojnoj prašini jasno
se vide milje isklesanih galaksija što zapljuskuju svjetlošću. Moćni
duhovi drevnoga svijeta udaljavaju svemir. Na sjevernom nebu Kasiopeja
se širi u prazninu; iza plavog Neptuna prastara svjetlost Berenikine
kose blijeda je poput sablasti.

magijski realizam

U godini velikih otkrića pronađene su čestice koje obnavljaju svemir.

Njihova je boja narančasta i električno plava; čudesne moći nadmašuju
evanđeoske prikaze i upute sa svetih sličica, potiskuju vizije proroka
i vidovnjaka. Strah od onoga što dolazi iz tmine povezan je uz
kvantne čestice i magijska čudovišta. Toplo i žitko blato ulazi u naše
pore, prekriva travu i preostalo cvijeće. Slike se ubrzano raspadaju;
sjedimo u vrtu i svijet se razlijeva poput kišnice. Vrtlozi magle donose
miris malina i baruta, sva raskoš zvukova urušava se u bezdan.

15

Tema_3/4 - 1.indd 15 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

piramida neba
Atelier Fritz

Gordana
Zbogom brazilska plava papigo ara Spix, zbogom Luzia, utvarna
Brazilko stara dvanaest tisuća godina, zbogom kosturu dinosaura iz
regije Minas Gerais. Dok fosili gore u povijesnim palačama Rio de

Benić
Janeira uzalud se divimo mističnim odrazima u raskošnoj piramidi
neba. Iz blizine svijet se mijenja posve neprimjetno. U svemirskim
katedralama oživjeli su visoki tornjevi i teatar za fantasy opere; kroz
tamu lebde zvjezdopjege raže sa žutim električnim repovima.

Odbjegli planet
© Gordana Benić

odbjegli planet

Ultima Thule crvena je poput Plutonova mjeseca Harona koji se polako

okreće davno zamrznut u vremenu. Možda je odbjegli neutrino,
sjena u duši divovskih mravojeda ili gladnih arktičkih vukova. Poslednji
krater Thule zigurat je tamne tvari u kojem se stvaraju magijski
krugovi za bizone i krda iz ledenog doba. Ultima Thule polarne svjetlosti
magična je zemlja zbog koje nastaje nova mitologija; iza njezina
obzora nepregledne stepe polarnoga Sunca nikada ne miruju.

svemirski hologram

Zatvorene su hemisfere najstarijih elemenata, svemirski portali otvaraju

pradavne kôdove; hologrami ugaslih sunaca samo su refleksije
svjetla iz kojeg isparava plavi dim. U neobičnoj simetriji astralna prašina
zarobljena je u pocrnjelom cvijetu, malena srca demona tinjaju
u mrežama pauka i njihovo resko zujanje podsjeća na cvrčanje aliena.
Sa svakim valom tišine Zemlja se polagano udaljava nasukana na
zelenkastu tamu. Otrovne mrlje i mutacije svjetla uvijek su na istom
mjestu. Beskonačno je dno bez ljudi, životinja, sjemenki i kukaca.
Zakopane u mulju zvijezde tinjaju u dugim bljeskovima, bešumno
nestaju ma koliko ih pokušali zadržati.

16 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 16 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

Adonis
Dječak koji trči u sjećanju
prevela s arapskog Tatjana Paić-Vukić
© Tatjana Paić-Vukić

ZAROBLJENO ČUĐENJE

Idem tražeći hlad među pupoljcima i travom, gradim otok

grane uz obale vežem.
A kad nestanu luke i staze pocrne
zaodjenut ću zarobljeno čuđenje
leptirovim krilom
iza utvrde od klasja i svjetla, u zavičaju vedrine.

GLAZBA 3
(fragmenti)

Nakon sveg tog lutanja gradovima

nakon godina što mi pleća obremeniše
pjevam nama, našim djetinjstvima.

Ne vjerujem da sam ostario. Čudno hodam

nema utjehe no ne tužim se
jer moja ljubav i moja smrt
isti kozmos dijele.
Izazivam one koji će za mnom doći
da svjetlošću tijela obasjaju
tmine vječnosti.
***
Zora je pitala za nju, a ja zamolih postelju
da joj odgovor da. Jastuk se savi
prekrivač se zgužva u svojoj šutnji.
© Tanja Draškić Savić

Sunce je preko tijela zore

u spavaćoj sobi
prebacilo svoj kaftan.
17

Tema_3/4 - 1.indd 17 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

KRPA VJETROVI LUDILA

Idem ne nalazeći ništa za što bih se pridržao Zahrđala su kola dana

osim svojih ruku koje jedva i vidim. zahrđao konjanik.
Listovi vremena razlijeću se a ja se pitam Stižem odonud
zašto ih onda ne prestajem čitati. iz zemlje jalovih korijena
konj mi je sasušen pupoljak
a put opsada.
Na pragu kavane, na početku ulice, poezija je odlazila
i dolazila u liku gataoca
Što vam je, zašto se rugate?
u danu nalik na krpu smočenu blatnjavom vodom.
Bježite, jer ja sam odonud
dođoh vam, odjenuh zločin
i donesoh vam vjetrove ludila.

POČETAK RAZLIČITOSTI DOMOVINA

Poezija je kao kakvo dijete izašla na arapski balkon.
Sunce joj rastvaralo
proročanske trepavice, a vjetar ih brisao.
Nema odjeka između moga glasa i ovog prostora
zar moj jecaj nije jecaj, zar moj zov nije zov?
Između mene i mojih korijena
između mene i mog prisuća
nema ničeg osim ovih tankih žila u tijelu alfabeta.
Licima što se skrućuju pod maskom tjeskobe
klanjam se; stazama na kojima zaboravih svoje suze
ocu koji je umro zelen kao oblak
s jedrom na licu
klanjam se; djetetu koje prodaju
da bi se molilo i čistilo cipele
(u mojoj zemlji svi se molimo i svi čistimo cipele)
stijenama u koje sam svojom glađu urezao
da su kiša što se kotrlja pod mojim vjeđama, i munja,
kući čiji sam prah ponio u svoju izgubljenost
klanjam se.
Sve je to moja domovina, ne samo Damask.

18 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 18 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

PSALAM

Igram se svojom zemljom,

opažam njenu budućnost gdje dolazi na nojevim trepavicama. Poigravam se njenom poviješću i njenim
danima, obrušavam se na nju kao stijena i munja pa onkraj dana počinjem stvarati njenu povijest.
Tuđ sam vam, na drugoj sam strani. Nastavam vlastitu zemlju, i u snu i budan ja rastvaram pupoljak i u
njem živim.
Nešto se treba roditi i zato pod svojom kožom otvaram špilje za munju i gradim gnijezda. Trebam kao
grmljavina proći kroz usne tužne poput slame, između kamena i jeseni, između pora i kože, između jed-
nog i drugog bedra.
Zato pjevam: Priđi, obličje koje pristaješ našem umiranju.
Zato vičem i pjevam: Tko će nam dati majčinstvo kozmosa, tko će nas nahraniti smrću?
Prilazim samome sebi i prilazim ruševinama. Obuzima me muk nesreće, prekratak sam da obujmim
Zemlju kao konop a ni dovoljno oštar nisam da se zarijem u lice povijesti.
Želite da budem poput vas. Kuhate me u kotlu svojih molitava, miješate me s vojničkom juhom i paprom
tiranina, pa me razapinjete kao šator za vladara a moju lubanju kao barjak dižete.
Ah, smrti moja,
ja ipak trčim prema tebi, hitam ti ususret, hitam, hitam.
Od mene vas dijeli udaljenost velika kao opsjena.
Razdražujem hijene u vama, razdražujem bogove. Sijem među vama razdor i dojim groznicu, a zatim
vas učim da idete bez vodiča. Ja sam pol na vašim ekvatorima i proljeće koje hoda. Ja sam vam drhtaj u
grlima, krvarenje u riječima.
Bližite mi se kao guba, a ja privezan za vaše tlo. Ipak, ništa nas ne spaja, a dijeli nas baš sve. Pa nek sagorim
sâm, nek prođem posred vas kao koplje od svjetla.
Ne mogu živjeti s vama, a opet, samo s vama mi je živjeti. Vi ste lelujanje u mojim osjetilima i ne mogu
vam umaknuti. Ipak, viknite – More! More! Ipak, objesite perlice od sunca ponad svojih pragova.
Otvorite mi sjećanje i razaznajte moje lice ispod njegovih riječi, razaznajte moja slova. Kad vidite pjenu
što tka moje meso i kamen gdje mi u krvi teče, vidjet ćete me.
Zatvoren sam kao deblo drveta, prisutan a neuhvatljiv kao zrak. Takav vam se ne mogu predati.
Rodio sam se u šupljinama jorgovana, stasao u orbiti munja, obitavam među svjetlom i travom. Dižem
se kao oluja i razvedravam se, sjajim i naoblačujem se, kišim i sniježim. Sati su moj jezik, zemlja mi ob-
danica.
„Ljudi su uspavani, a kad umru, osvijeste se”, ili kako je već rečeno. A vi spavate, pa ako se osvijestite,
umrijet ćete, ili kako li se već kaže.
Vi ste prljavština na staklu mojih prozora i trebam vas obrisati. Ja sam nadolazeće jutro i karta koja samu
sebe iscrtava.
Pa ipak, u mojoj je utrobi groznica koja bdije nad vama
pa ipak, čekam vas.
U sedefu noći nad morem
u hučanju dubina
u rupama kojih je pun ogrtač kozmosa
u žižulama i akaciji
u borovima i cedrovima
u utrobi valova, u soli
čekam vas. 19

Tema_3/4 - 1.indd 19 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z
© Boris Cvjetanović

DJEČAK KOJI TRČI U SJEĆANJU

Lûk bosiljka, sjenica za golubove

prozori su svoje kapke prepustili
ruci vjetra / polja
selo od palminih grana i tinte godišnjih doba.

Gnjev grmljavine i blagost oblaka ondje su me othranili

u selu u čijim šalvarama bdijemo
a smokve i murve odaju ono čega se usne srame.

Visoko u palmama raslo je moje sjećanje.

Evo ruja, beremo ga i pripravljamo grah
pa kažemo: večeras nam neće uzmanjkati fina začina.
Evo divljih ruža što ih dijete u naručju nosi
da cvijeće cvijeću može otpozdraviti.

Visoko u palmama raslo je moje sjećanje.

To sunovrat stiže bosonog
što li ga muči?
Družica trava pruža mi ruke a ja joj košulju svoju dajem
pa nas zakrile ruke masline.
U svojoj zelenoj bilježnici imam prozor, u plavoj obećanje
a u Sunčevoj torbi knjigu.

Visoko u palmama raslo je moje sjećanje.

Izvor kod žalosnih vrba, plač
čujem li ja to glasanje duhova
ili su same grane glazba? Pjevušite,
vrbe, i dajte da vas slušam
da vidim svoje lice gdje se na vama ocrtava
poput slutnje koja čita glas vode u šutnji kamena
poput krvi koja piše / na listovima joj
kiša što češlja grane drveća.

Moje se sjećanje spustilo

s vrhova palmi. / Pozdrav
prijatelju, dječaku koji trči u mom sjećanju.
Danas me nije pohodio, nije mi dao znak
onako kako me navikao. Predadoh svoje lice
njegovim zrcalima: koji je od nas dvojice izgubljen?
Koji šuti a koji govori? Usne mu se smrknule.
20 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 20 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

Obitava li on to na mojim usnama?

Dječače koji trčiš u mom sjećanju,

moja krvareća rana ne zacjeljuje, ali
tijelo mi raste i jača
jer more i ja u smrti smo jednaki.
Ja sam ševa tuge, ja sam vuk radosti
o ti koji potječeš s ovog prostora,
jesi li druga krvareća rana ili si duga?

Moje se sjećanje spustilo

s vrhova palmi / pozdravljam te
dvojniče moj, dječače što si potonuo na dno moga sjećanja.
Jesi li ti onaj što brza u mom bilu ili si plamen?
Pozdravljam te, utvaro prijateljska,
živio si kako te sudbina nosila, Mjesec si katkad konjem
a katkad vitezom zvao
Sunce se s tobom bratimilo, gradilo s tobom
kuću koju si pravio od slame i poput tebe se
igralo šljunkom. / Kad bi mi sada pružio ruke...
Pozdravljam vas,
stabla što se povijate u mom sjećanju
jesam li ja vaš govor il’ šutnja ili sam pelud s drugih stabala
što ga vjetar do vas prenosi? Kad bi mi sada pružio ruke
kada bi obzor što bdije u noći tvojih snova na javi
rekao ono što vjetrovi sjećanja kovitlaju u šumi mojih dana...

Visoko u palmama raslo je moje sjećanje.

Nisam znao da je zaljubljeno tijelo nacrtano kljunom lastavice
nisam znao da samo ludilo znade što je ljubav.

Za koga zvijezda raspleće kosu

dok je konji umora nose do gumna
između očiju joj put a ruke joj
šator...

Je li doisto tako? Povedi me

... / jezerce tuga i voda noći / zagnjurismo se
i razdijelismo među sobom Mjesec vode, a zvijezda
zacijelo sanja da živi u kući od trske.

Bejrut, svibnja 1982.

21

Tema_3/4 - 1.indd 21 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

BOJA VODE Ali Ahmad Said Isbir, poznat pod pjesničkim

imenom ADONIS, rođen je 1930. u Kassabinu,
Tvoja je boja boja vode, planinskome selu u zapadnoj Siriji. Na Sveučili-
o tijelo riječi, štu u Damasku završio je studij filozofije. Godine
dok voda biva 1956., nakon višemjesečnog zatočeništva zbog
kvasac ili munja ili vatra. pripadnosti opozicijskoj stranci, bježi u Libanon
i nastanjuje se u Bejrutu, tada živom središtu
Voda se zapali i posta munja, posta
arapskog kulturnog života. Ondje uređuje avan-
kvasac i vatra
gardni časopis Ši’r (Poezija) u kojemu objavljuje
i lopoč
svoje pjesme, kritičke tekstove i prijevode s fran-
koji pita za moje uzglavlje cuskoga potičući razvoj arapske modernističke
pa usne... poezije. Piše pjesme u prozi i slobodnom stihu,
nadahnjuje se francuskim simbolizmom i nadre-
Rijeko riječi, alizom. Jezik mu je metaforičan, aluzivan i ne-
putuj sa mnom dva dana, dvije sedmice, kroz talasanje tajni proničan, obilježen začudnim spojevima riječi.
skupljat ćemo oštrige ili otkrivati mora Od 1985. živi u Parizu, gdje je stekao svjetsku
kišiti rubinom i abonosom slavu. Već nekoliko desetljeća spominju ga kao
i doznati da je čarolija mogućeg dobitnika Nobelove nagrade za knji-
crna vila ževnost. Godine 2016. u Puli je svečano otvo-
koja odbija ljubiti ikog osim mora. rio festival autora i nakladnika San(j)am knjige
u Istri. Ondje je predstavljena zbirka njegovih
odabranih pjesama u hrvatskom prijevodu, Zr-
Putuj sa mnom, čas se pojavi... čas nestani...
calo sna (odabrala i s arapskog prevela Tatjana
i pitaj sa mnom, rijeko riječi
Paić-Vukić, Sandorf, 2016). Pjesme iz ovoga iz-
za školjke koje umiru da postanu bora dio su nove zbirke koja će biti objavljena
crven oblak 2020. godine.
kišonosan
za otok koji hoda ili leti
Tatjana Paić-Vukić znanstvena je savjetnica u
i pitaj sa mnom, rijeko riječi Orijentalnoj zbirci Arhiva HAZU u Zagrebu.
za zvijezdu zarobljenu Bavi se orijentalnom filologijom i kulturnom po-
u mrežama vode viješću osmanske Bosne, a na Filozofskom fakul-
koja pod dojkom nosi tetu Sveučilišta u Zagrebu predaje arapski jezik.
moje posljednje dane.

Pitaj sa mnom, rijeko riječi,

za kamen iz kojeg izvire voda
za val iz kog se rađaju hridi
wwza mošusnu životinju, za golubicu od svjetla
i spusti se sa mnom u mreže tame
na dnu
gdje prebiva slomljeno vrijeme
pa neka riječi budu
pjesma s licem mora.

22 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 22 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

Krešimir šutjeti u gradu i na selu

Bagić
šutjeti o boli i radosti
šutjeti o šutnji koja blista kao dvorac

šutjeti
Ponornice treba šutjeti
na sav glas
© Krešimir Bagić

3.
1.
otkad je joža rekao
jesi li ti angažiran pisac? da podne stoji kao vojnik
− hvala na pitanju, nisam. ne mogu vidjeti podne
a zašto? ne mogu čuti zvono
− prvo tko uopće za sebe može reći da je pisac!? koje bi da roji
a drugo? i postrojava
− angažirana književnost traži istomišljenike, a ja se
počesto ne slažem ni sa samim sobom. sudaraju se sati klipšu svati
graničar hofira maršira leptir
čak je i satir morao stati
2. pred tamnom odorom zvuka
što sipa pijesak
šutjeti u oči pjesnika
treba šutjeti
na sav glas zanjišu li stihovi vojnika
podne će propjevati
šutjeti kao što se jablani povijaju na sjevernom vjetru na dnu dana
šutjeti kao intelektualci u predgrađima i diktaturama i bit će blagdan
šutjeti na jeziku bogova i sokratovu jeziku joža će broditi svijetom
bezvremen s cigaretom
šutjeti kao spartanski skital i cezarova šifra
šutjeti kao kamen iz rosette koji joža pitate
šutjeti kao nijemi film u kinoteci kako koji
kisikovo dijete
šutjeti kao revolucija u zrcalu onaj koji nam davno šapnu:
šutjeti s ujevićem i aragonom ja sam krasni prepisivač
šutjeti sa slonom i mravom debelih ludih gljiva
23

Tema_3/4 - 1.indd 23 30/09/2020 23:56

 (P)OGLED

4. bombe za domaćice, bombe za pjesnike,

tama ne pristiže izvana. ona ide s tobom.
ruku pod ruku. proteže se iz tvog rukava.
domahuje stolici na koju ćeš sjesti. grli te,
stišće, gura u špilju u kojoj ti mračne kaplje
udvajaju bilo. tama ti useljava u koljena,
šapće: ništa strašno, to gori led, uskoro ćemo
zaploviti bez goriva i jedara, u nebo i u
kredu, dok prašuma divlja na leđima zmaja.
tama se gnijezdi u tvom pogledu. raste.
približava ti se crni vjetar, s njim i crni
oblaci, u tvojim zjenicama crne ptice
crno pjevaju, pucaju trule grane i padaju
na šumske jagode koje će briznuti u krv.
tama ne pristiže izvana. ona ide s tobom.
od jutra ti govori: dobro veče, dobro veče.
bombe za žene koje nose visoke pete,
bombe za rješavače križaljki,
bombe za lijevo krilo desne stranke,
bombe za šetače, bombe za bombaše.
bombe. bombe. bombe.
bombe su u trgovačkom centru.
posvuda. ne možeš proći od njih.
svakog im dana raste cijena.
one su živi ukras stoljeća,
gorki bomboni koje cucla i staro i mlado.
6.
lijepa naša
(prijepis: 3. 1. 2019)

modra palma plavi plod

5. modar nudist plavi hod

bombe su u trgovačkom centru. modro more plavi svod

posvuda. ne možeš proći od njih. modar pogled plavi brod
bombe u hodniku, bombe na policama,
bombe u garderobi, bombe ispod pulta, modra krma plavi pod
bombe u džepovima prodavačica, modar časnik plavi vod
bombe u sendvičima, bombe u bočicama soka,
bombe na umornim licima kupaca. modra nafta plavi jod
bombe. bombe. bombe. modar orkan plavi kôd

eksplodiraju svako malo. modro tkanje plavi bod

rijetki se zbog toga uzbuđuju. modar jezik plavi rod
uruši se dio zgrade,
pojavi se rupa u stropu ili podu, modro žito plava zob
ljudi ostanu bez ruke, noge, boli me drob plavi drob
osmijeha ili imena.

ima ih svih oblika i veličina,

fino su dizajnirane i personalizirane:
bombe za samoubojice, bombe za samce,

24 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 24 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z
7.
− zašto si mi stao na put?
− zato što bez mene ne možeš dalje.
− jesi li siguran?
− apsolutno!
− a koji si ti faktor?
− ja sam faktor 50. za turiste i teroriste, političa-
re i glasače. oko mene kruži sunce, u meni se
utapaju brodice, virusi i laka beletristika. ose,
mušice i ptice pjevice zaobilaze me u širokom
luku.
− molim!?
− dobro si čuo. ja sam faktor 50! za bebe. za star-
ce. za lice. u spreju. s vitaminom d. ležim na na
plaži, jurim skijaškom stazom, pomažem ti na
njivi, požarištu, polici, električnoj stolici...
− ali ja ne trebam zaštitu. ja sam slobodan čovjek.
− u tom slučaju bez mene ne možeš ni mrdnuti.
ja sam faktor 50, što će reći: jamac slobode,
kuća slobodnih radikala, distributer slobod-
nog vremena, vlasnik slobodnog softvera,
indeks slobodnih androgena, plivač slobodnim
stilom... nadgledam i štitim sve vrste dokolice,
uključujući lutriju, tarot i nogomet.
− je li u tvojoj vlasti i slobodni stih?
− bio bi da takvo što postoji. upamti, ja sam fak-
tor 50, majka svakog stiha i otac svakog govora.
mrmljanje i polomljeno drveće me ne zanimaju
– njima nema pomoći.
− onda dobro, smjesti se kamo već treba.
Tema_3/4 - 1.indd 25
8.
prve subote u ožujku nazvao me prijatelj koji piše
stihove, skuplja gljive i biciklom po gradu razvozi
snove.
− imamo pjesničku tribinu. – reče. – u birtiji,
kraj kolodvora. tko god dođe, čita. ako ne mo-
žemo spasiti svijet, pomozimo barem sebi.
druge subote u ožujku opet me nazvao prijatelj
koji piše stihove, skuplja gljive i biciklom razvozi
snove.
− hej, poezija je u zraku. samo treba raširiti
nosnice i udahnuti ju. boži je već procvjetala
livada, preko nje pretrčava srna, kant govori
kao goethe... u birtiji, za šankom, kod lojzeka.
treće subote u ožujku iznova me nazvao. bio je
uznemiren.
− znaš što me jedino smeta u životu!? u koju
god birtiju dođem, poznajem konobara. pa
čak i gdje je prije radio. to mi baš zna po-
kvariti raspoloženje! svijet je zapravo mala
crna točka u kojoj se neprestano vrtiš u krug.
nekad stvarno poželim da sam vrganj na pro-
planku koji čeka da ga nađu i uberu. 
danas je četvrta subota u ožujku. proljeće prilazi
sa svih strana, polja vriju od energije, alergije
vrebaju na rubovima grada. ne odvajam se od
telefona, prijatelj će nazvati.
25
30/09/2020 23:56
 AT E L I E R F R I T Z

9.

–
___
______
kad uzmem
papir i olovku
i povučem kratku
vodoravnu crtu zadrhti
pijesak u pustinji dignem
ruku i olovku a crta ide dalje
strah ima oči deve a užitak tijelo
vjetra putuje crta preko ruba papira pa
luduje na stolu skače na pod ispod parketa
izrone mravi i razmile se u svim smjerovima
kada se dočepa ulice dotiče vodu zgušnjava zrak
prolazi pokraj šetača i očajnika usijeca se u pročelja
kućā pjev ptica kvadratnu jednadžbu šapat ljubavnika
skreće kruži ne da si zapovijedati smije se psuje odjekuje
crta duža od ruke brža od misli preko nje se more ne prelijeva
_____________________________________________________
________________________________________________________
___________________________________________________________
© Boris Cvjetanović

26 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 26 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

10. 11.

ban jelačić ne silazi s konja što je bliskost ako nije inje iz kralješnice
s gornjeg grada silazi masa koje sipi u prohladno travanjsko jutro
puše se kuhano vino koje se u trenutku može pretvoriti
i adventska kobasa u most između zaleđenih obala
domovina je peć u list koji ludo pjeva kada
mrki pučki zbor čovjeku nije do listanja
u njem plamti u veliku tamnu pticu
dobrotvor u zeca ribolovca
strog i pahulju koja
spor namiguje
• u kojoj
trg gori
šuti au
trgovci
po njem hode
nude zrak i san
(sa šećerom i bez)
u po cijene svaki dan
zar je sloboda grimasa
sa svih strana prilazi masa
ban jelačić ne silazi s konja

27

Tema_3/4 - 1.indd 27 30/09/2020 23:56

 AT E L I E R F R I T Z

12.
prisega

nisam član sekte ni stranke

komore zbora ni fonda
vođe nemam pa šta onda
vičem ne dižem ustanke

ne broje me navijači
ni hadepe ni dehaka Krešimir Bagić (1962)
ja sam od onih pješaka Pjesnik, stilističar i kritičar. Profesor je stilistike na Filozofsko-
koje samo blato tlači me fakultetu u Zagrebu. Predavao je hrvatski jezik i književnost
na Sorboni (1996−1999). Bio je voditelj Zagrebačke slavističke
škole (2005−2009). Urednik je portala stilistika. org.
nemam iskaznicu bande Zbirke pjesama: Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem, 1988),
benda sindikata zdruga Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996),
biram mjesto svih udruga Jezik za svaku udaljenost (2001), Le palmier se balance (Pariz,
2003), U polutami predgrađa (2006), Trebalo bi srušiti zidove
guc bevande bez komande
(2011), Plaši li te moja boja (2013), Tko baca mrvice kruha dok
hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois
baš me briga jel noć il dan (Rennes 2016).
ja nisam organiziran Znanstvene i stručne knjige: Četiri dimenzije sumnje (koautor,
1988), Živi jezici (1994), Umijeće osporavanja (1999), Brisani
prostor (2002), Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004), Rječ-
nik stilskih figura (2012), Uvod u suvremenu hrvatsku književ-
13. nost (2016), Pogled iz Dubrave (2017).
Uredio je Rječnik Trećeg programa (1995), Leksikon hrvatskih
književnih kritičara (2012), zbornike Važno je imati stila (2002),
pun iskustva
Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor (2006), Ivan Sla-
kostoboljan mnig, ehnti tschatschine Rogge! (2011), Jezik in fabula. Pisci
šutljiv o jeziku i stilu (s A. Ryznar i G. Puljić, 2017), Jezik in fabula.
uporan Zbornik radova (s A. Ryznar i G. Puljić, 2018), sastavio izbore
proze Poštari lakog sna (1996) i Goli grad (2003), priredio izbore
distanciran od ljudi i događaja
iz poezije J. Severa, Z. Makovića i S. Gulina. Njegove pjesme i
neki kažu malo sarkastičan stručni tekstovi prevođeni su na više jezika.
delikatan i taman
krhak i krotak
a još uvijek
krešimir bagić!

28 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 28 30/09/2020 23:56

 D N O I N A O PA K O
Dno i naopako
Branko
Čegec
Konfuzije bez
konkluzije
T
jeskoba, psihoza, depresija, riječju: kon-
fuzija. Dobrodošli u prezent, u svakodne-
vicu s kojom pokušavamo živjeti u iluziji
normalnosti i autosugestivnog „kljukanja” da
će i ovo proći, jer sve jednom mora proći. Mož-
da smo samo malo prenervozni i prenestrpljivi?
No, jesmo li mi sami doveli do ubrzanja, do trke
kroz vrijeme koja ne ostavlja prostora staloženo-
sti, ili se samo nismo znali oduprijeti? Skloniji
sam potonjem, jer nama ljudima godi zavođenje,
laskanje, titranje i hranjenje iluzija, a sve su nam
to činili „marketinški” projekti pripadnika naše
vrste, beskrupuloznih vlasnika naše/indijanske
(najveći dio zemaljskog stanovništva simbolični
su „Indijanci”) zemlje, naše vode i, sve više, našeg
zraka: doslovno smo dovedeni u situaciju u ko-
joj ne možemo disati ako ne kupimo ulaznicu u
formi maske za lice, koja druge štiti od nas, tako
nam bog pomogao. Anksioznost, redukcija izbo-
ra, strah (za vlastiti život) nedvojbeno pridonose
ubrzanom razvitku poniznosti, ponašanja koje
su popkulturne „ideologije” oslobođenja nakrat-
ko uspjele istisnuti iz pojedinih faza naših života.
Tema_3/4 - 1.indd 29
Sad se to čini dalekom i teško razumljivom proš-
lošću, prošlošću koja novim generacijama izgleda
kao neuspio vic. Doslovno preko noći našli smo
se u prizorima koji neodoljivo podsjećaju na film
Krunski svjedok Pétera Bacsóa ili predstave ranih
faza Eurokaza, kada se totalitarizam koprcao u
stočnim vagonima pored nijemog, ali još posto-
jećeg Paromlina. Netko nas, dakle, svakodnevno
bombardira vijestima o novim prinosima pan-
demiji baš kao što nas inače u ljetnim mjesecima
bombardiraju brojkama turista koji su „ušli u ze-
mlju” ili brojevima noćenja u neizbrojivim i često
ilegalnim „apartmanima” i sobama duž jadranske
obale. Čemu služi taj tip „informacija” ako ne
stvaranju iluzije, samo s različitim predznacima.
Kada se broje turisti, brojeve slijede ozarena lica
iznajmljivača i tzv. „turističkih radnika” koji su se,
u međuvremenu premetnuli u „djelatnike”. Broja-
nje zaraženih i mrtvih (danas je spikerica na jed-
nom radiju rekla, ne ispravivši se, POGINULIH)
ne izaziva osmijeh: iza njega nezaustavljivo raste
piramida tjeskobe, straha, nemoći. I to je sada do-
minantna slika i prilika vremena u kojem živimo.
29
30/09/2020 23:56
 D N O I N A O PA K O

© Boris Cvjetanović

Moram, na kraju, zbog

mogućnosti dodatne konfuzije,
naglasiti kako iza ovog teksta ne
stoji nikakav „antivakserski” stav,
kako mi ni nakraj pameti nije
negirati postojanje virusa koji
napada i ostavlja otkose ljudskih
života za sobom. Siguran sam
jedino da je on (virus) rezultat
ljudskoga razornog djelovanja
na Zemlji, bez obzira je li nastao
zbog poremećaja u okolišu ili
je proizveden u laboratoriju;
bez obzira je li „pobjegao” ili je
namjerno pušten, a onda se oteo
kontroli, jer netko nije dobro
procijenio njegove dosege.

30 www.czk.hr

Tema_3/4 - 1.indd 30 30/09/2020 23:56

 D N O I N A O PA K O

Bez najave i pitanja našli smo se u zagrljaju priop- ali kamo bi nas to odvelo? Šteta papira i vremena
ćenja i izvješća, nakon ere „šatoraša” eto nas na- koje bismo si dodatno oduzeli.
vrat−nanos u eri „stožeraša”, čudnoga fantomskog Moram, na kraju, zbog mogućnosti dodatne kon-
tijela koje ekshibicionistički gotovo svakodnevno fuzije, naglasiti kako iza ovog teksta ne stoji nika-
demonstrira disciplinu skakanja u vlastita usta, kav „antivakserski” stav, kako mi ni nakraj pameti
pa se onda tzv. preporuke s težinom zakonske nije negirati postojanje virusa koji napada i ostav-
restrikcije po potrebi, sve informacije kroje i pla- lja otkose ljudskih života za sobom. Siguran sam
siraju ovisno o „političkom trenutku”, interesima jedino da je on (virus) rezultat ljudskoga razornog
ekipe na vlasti i kratera u državnom budžetu. Pri- djelovanja na Zemlji, bez obzira je li nastao zbog
sjetimo se samo nekoliko bizarnosti koje se uglav- poremećaja u okolišu ili je proizveden u laborato-
nom ponavljaju u ponešto modificiranim izved- riju; bez obzira je li „pobjegao” ili je namjerno pu-
bama: prvo maske nisu trebale, jer ih nije bilo, a šten, a onda se oteo kontroli, jer netko nije dobro
onda je, u kratkom predahu, iskrcan teret s kine- procijenio njegove dosege. Dugo već, godinama,
skih zračnih transportera i odjednom su postale otkad su stvari krenule unatrag, pa nizbrdo, govo-
obavezne; nakon potpunog zatvaranja najvećeg rio sam o suicidalnoj naravi naše civilizacije. Ovo
dijela radnih prostora, uz iznimku špeceraja, dro- što nam se događa, samo je alarmni signal s broda
gerija i mesnica, tradicionalno nemasovna mjesta koji je već dopola potonuo. I naravno da sam ja
okupljanja poput crkvi otvorena su prije knjižnica sada katastrofičar, katastrofičar koji se raduje sva-
i knjižara, tradicionalno masovnih okupljališta. kom optimizmu koji mu se uspije ukazati!
Kina i kazališta ostala su još dugo u karanteni. Po-
četkom jeseni i nizom protuslovnih, posve kon-
fuznih informacija o funkcioniranju škola i vrtića,
školska je godina započela s prorijeđenim, rascije-
pljenim razredima i maskama na licu, a ovdje od-
mah pored mene, u crkvi sv. Blaža svakog vikenda
gledam mnogoljudna vjenčanja čiju ljepotu ma-
ska ne nagrđuje niti na razini ironijskog ekscesa;
klubovi na Jadranu radili su punom parom cije-
li jedan mjesec, a onda su se virusi povampirili,
krenuli u akciju iza ponoći i isti ti klubovi morali
su podignuti barikade i zakračunati vrata prije ne-
go na njih navali mikroskopski vidljivi reketar; u
vrijeme tzv. lockdowna hodao sam sa psom pored
kretenski zapuštene i devastirane „nove bolnice”,
policijske patrole svakog su šetača upozoravale da
ne smije u grupu, da se mora kretati, da nikako ne
smije sjesti, pa su tako usamljenu čitačicu na uda-
ljenoj klupi, izvan svih staza i puteljaka, brutalno
otjerali jer se, eto, ne smije sjediti – virusi napa-
daju statične, a ne zamaraju se oznojenim tijelima
džogera na savskom nasipu i tome slično. Moglo
bi se nabrajati po danima u proteklih šest mjeseci,

31

Tema_3/4 - 1.indd 31 30/09/2020 23:56

 At e l i e r F r i t z

Atelier Fritz

Aleš
Šteger
Elipsa Oksimoron
Sa slovenskoga preveo: Edo Fičor
© Aleš Šteger / Edo Fičor
Pjesnici

Stari pjesnik gleda unatrag na svoj život,

Kaže, jedino neizbježno bilo je odrediti se
U političkom smislu prema revoluciji.

Neki drugi dan neki drugi pjesnik kaže

Osjećao sam historijsku nužnost napisati,
Kaže, to je bilo kao da piše mene.

Opet neki drugi pjesnik šutke važe.

Što god sam rekao, kaže, što god sam napisao
Bila je greška a šutnja je jedini pravi dom.

Ne govorite gluposti, kaže pjesnik u noći,

Mi smo funkcija prevladanoga i beskonačnoga
I kao takvi nimalo bolji od hrčaka u mehanizmu jezika.

A ja sam se trudio po svojim najboljim moćima,

Kaže pjesnik, na granici ludila, pipajući u praznini,
Ne znajući ni kamo ni zašto, uvijek iznova, uvijek iznova.

Malo razuma ne škodi a isto tako ni malo humora,

Prigovara mu pjesnik, pomesti sve te metafizičke trice,
Zagristi i uprljati se svojom dobom, to je bilo moje poslanstvo.
Mladi pjesnik gleda grčevito naprijed na sve želje.
Stari pjesnik gleda uzvišeno natrag na sve napisano.
Pjesnik srednje generacije piše, ne gleda.

32 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Poštovani doktore za kulturu Gdje si to čuo?

U uhu.
Poštovani doktore za kulturu!
Ptice lete ispod mrkava.
Računala su preznojena. Elipsa Oksimoron
Na polovima rastu rupe,
Kroz njih iz unutrašnjosti Otac je posljedica mojih riječi.
Nadre gluhonijemi narod Raste u epruvetama i oblacima.
Da nam sastruže mrene Vrata krivnje i privatno prokletstvo.
I sramotu s očiju. Kažem mu: odi vrit.
Naša imena su proteini. Ide, proviri van kroz usta.
Sretni smo kad ih potrošimo. Život je elipsa i oksimoron.
Cijenjeni doktore, Nema više od pet riječi.
Međunarodno prehlađeni stručnjače Prva: ljubav je ravnodušnost meteorologije.
Za proizvodnju duša. Kiša je sasvim u redu.
Nesumnjivo smo dijaloški. Druga: svijet je bez krivaca.
Tko sumnja, ide u rov, Moje zamuckivanje sriče periodni sustav.
Tko ne sumnja, ide jedinim putom. Treća: slobodan na farmi bogova.
Nema doktrina. Čas odrješenja već sjedi Sreća je kad počistim gnoj.
Za prljavim vratom. Četvrta: Uvijek iznova ponavljam oca.
Dolazi dan poput pjesme Raste poput karijesa i arhitekture.
Na izgubljenom jeziku. Peta: nema pravednosti, samo revolucije.
Bosa se djevojčica nabode Oksimoron je život u elipsi.
Na zaboravljenu riječ Nema više od pet riječi.
I zaškripi zubima. Šesta zapne duboko u grlu.
A sedma je, kažu, sasvim neprobavljiva i tiha.
Elipsa oksimoron života.
Teorija uha

Pjesnik se rodi
Povratak kući
Kad začuje glas.
Svatko od nas
Glas ne može umrijeti.
Je odnekuda,
Tu je. Stalno se izdaje
Svatko neprestano
Na posudbu.
Dolazi
Odnekuda.
Na tren cvrkutanje kosa
Nadjačava riku navijača.
Nećemo prestati
Dolaziti, pjevati, biti svatko.
Ljubav je isparani konac.
Tekstilna industrija je sveta.

33
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

34 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Zvijezde, rijeke, gore Prema unutra, gdje je mnogo razbijenih sjena,

Nepouzdan su orijentir. Mnogo kamenja, a nijednog stabla.

Samo ono što nosiš, Iz kamenja raste tiha stijena.

Što ne možeš prestati Iz tihe stijene čvrsta gora.
Nositi sa sobom,
Kad dolaziš i odlaziš, Ova gora ima i nema ime.
Neprestano, Ime ima koje uporno izmiče.
Samo je to,
Samo to – Gora gora gora u meni.
Jedino mjesto. Kamenje kamenje kamenje svuda.

Sve ostalo odnekuda,

Svatko, Nekuda. Nad nebom pod zemljom

Hvaljen Neka padnem u sivo nebo,

Neodrediv i slobodan U blijedu crtu na sivom,
Smjer našeg puta.
U trag koji iza čuvstva otkriva
Da nije, a zato što nije, ponovo će biti.
Gora
Neka padnem, nestanem u između,
Ova gora ima i nema ime. Poput miša u noćno brašno, besan?
Ima ime koje uporno izmiče.
I nikada, osim u slovima, probuđen.
Ne ime, samo nijema bora Neka padnem i padam i idem,
Još jednog svakidašnjeg gubitka.
Jer ljubim povratak, jer sam
Uzalud se obraćaš krčevini smreka, Nad nebom, pod zemljom, za uvijek.
Uzalud crnim trbusima oblaka.

Ime gore uporno izmiče,

Bez svrhe i bez uzroka

Uči te tražiti, zvati, kričati,

Očajavati, očajem se igrati.

Gora gora gora ispred mene.

Kamenje kamenje kamenje prema unutra.

35
 At e l i e r F r i t z

Smješkanje pjesnika

Čemu se smješkaju naši pjesnici?

Nema ničega smiješnog u našem plemenu.

Mnogi leže pobijeni u jarcima.

Naše žene i djeca gladni su i bosi.

Među nama kose neznane bolesti.

Nova sela još nisu izgrađena i skoro će snijeg.

A unatoč svemu, smješkanje ne splašnjava s obraza naših pjesnika.

Kao da ih uslijed čemera spopada nerazumna, tajnovita radost.

Kad ih pitamo što je smiješno, tiho se nacere,

A ništa drugačije nije ni kad im naredimo da u mračnim vremenima i nas razvedre.

Razlog za svoje smješkanje čuvaju isključivo za vlastitu zabavu.

Sve manje se pouzdajemo u njih, manje vjerujemo njihovim rijetkim riječima.

Zaista su tajnoviti osmijesi naših pjesnika u ovom oskudnom vremenu.

Je li im se pomračio um? Rugaju li se našoj zajedničkoj nesreći?

Njihovo smješkanje ponekad probada okrutnije od oružja naših neprijatelja.

Ali varaju se ako misle da će nas izigrati.

Naše pjesnike ubijamo tek nakon što iz njih istisnemo njihovu tajnu.
Ostavljamo na životu samo one najblebetavije, one ozbiljnoga lica i one nama slične.

Dalje od sebe Preko tijela, najdraži,

A tijelo u iščeznuće?
Dolazim da odem,
I stupam kao da ne bih, Dragi moj, odlazim
I idem da opet krenem, I hodam i još uvijek sam
Korak za korakom, Nada da će me jednog dana
Dalje od sebe, dalje od sebe. Zdrobiti potplati gorostasa,
Da ću nečujno pasti u nečujno
Poznaješ li ti odgovor
Što je biti, što ide u gubitak, Dalje od sebe, dalje od sebe.
Kad se prostor prevede na jezik

36 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Povodom smrti T. Š.-a

Snježno bijela košulja i krv u crnini.

Između nas, u kristalićima zraka, treperenje
Alpa.

Bio si izvorska ljubav i čudovište.

DJ na vlastitom pogrebu.

Kao nekoć u Babilonu, još si se jednom spustio

S neba, u obličju kosovice, otplesao.

Antikrist. Dionis i Kekec.

Iz stijenja je pobjeglo svo živo srebro.
Poput velikog probušenog mijeha skuplja se
prostor.
Vladavina Rimskog imperija šaptom istječe.
Započinje razdoblje selidba.
Izbor iz zbirke: Nad nebom pod zemljo (drugi
poskus) – Nad nebom pod zemljom (drugi
pokušaj)
Aleš Šteger (1973) pjesnik je, prozaik, urednik i generator broj­
nih književnih i kulturnih projekata. S više od trideset preve­
denih izvornih knjiga i brojnim nagradama jedan je od među­
narodno najcjenjenijih slovenskih autora. Godine 2017. postao
je redovni član Njemačke akademije za jezik i pjesništvo.

37
 At e l i e r F r i t z
Jan
Carson
Mirnoća
S engleskoga prevela Marta Huber
© Festival europske kratke priče
N
isam oduvijek bio kip. Nakratko, nakon
faksa, radio sam neuspješno kao poštar,
zatim kao prometni policajac i na kraju
sam vozio bus. Do dvadeset i šeste godine pokret
mi je počeo predstavljati problem. Vani sam volio
sjediti na klupama, unutra na kauču, u tišini. Ni­
sam čak ni čitao ili gledao televiziju. Bio sam kao
stvoren za bus, premda užitak što mi ga je sjedenje
omogućilo nije mogao nadoknaditi tolike kilome­
tre i namrgođene ljude koje sam prevozio s jedne
strane grada na drugu. Kao da me, nakon nekoli­
ko mjeseci, taj bus pregazio.
Karen je rekla da sam lijen; da sam ništarija u us­
poredbi s muževima njezinih sestara i prijatelji­
ca, i da ona ne pristaje biti u braku s lijenčinom.
Svađe za stolom bile su česte, neke su bile otvore­
na paljba, a neke prigušeni pucanj. Učlanila me
u teretanu na probnih šest mjeseci. Otišao sam
jednom i, u strahu od napumpanih nogu i ruku,
nisam se više nikad vratio. Nisam ni mislio da će
Karen razumjeti. Nije me lijenost posjela u fote­
lju, nego strah od prekompliciranih stvari. Toliko
je stvari na koje bih morao paziti: misliti i disati,
otkucaji srca, rast kose, zabrinutost oko detalja
poput bradavica i svrbeža na nedostupnim mje­
stima. Uza sve to, ne bih imao snage za kretanje.
Tijekom godina mirovanje je postalo moj način
života. Bila je to bolest koja je zahvatila ruke i
noge, prsni koš, sve dok čak i srce nije počelo sta­
jati na minutu ili više, kao pod vodom. Bila je to
38 www.czk.hr
bolest, a što sam više vjerovao u nju, to sam bio
bolje. Kad je gradsko vijeće objavilo da traže ki­
pove – prvo za proljetni festival, a zatim kao stal­
ne eksponate – bio sam spreman. Bilo je to najbli­
že nekom pozivu.
Nije bilo lako nagovoriti Karen. “Ali pomisli na
sav taj novac”, rekao sam. Već sam se vidio kako
plaćam račune za struju u kovanicama i kako, ako
su prolaznici dovoljno darežljivi, unaprijed otpla­
ćujem hipoteku. S vremenom se ipak složila, uz
uvjet da mi kostim bude dovoljno dobar da me
nitko ne prepozna. “Bila bih sretnija kad nitko ne
bi znao da si to ti”, rekla je Karen. “Radije bih da
te uhvate u preljubu.”
Sada sam već pet godina kip. Ne krećem se više
nego što je potrebno, samo da dođem na posao i
natrag. Radije koristim gradski prijevoz nego po­
niženja poput bicikla ili hodanja, za to je potrebna
velika koncentracija. U početku mi je dugo staja­
nje bilo kao istezanje i nisam podnosio promjene
vremena. Doduše, s godinama sam se naviknuo,
kao i na golubove. Karen nije.
Prijateljicama govori da radim u call centru na
rubu grada. Svakog jutra i nakon što vodimo lju­
bav (polako i oprezno) pita me zašto tamo ne pri­
hvatim posao. Ona ne razumije da sjedenje nije
isto što i mirovanje. Ne mogu se ljutiti na nju.
Malo je ljudi odabrano da budu kipovi, a još je
manje ljudi sposobno biti u braku s takvim ljudi­
ma, onima koji bi radije da su od betona.
 At e l i e r F r i t z
Većinu vremena sam Napoleon. S godinama
sam shvatio da čak i neobrazovani ljudi i tinej­
džeri prepoznaju Napoleona. Ruka zataknuta u
prsluk siguran je znak. Od svih mogućih kipova
Napoleon mi najviše pristaje Odlučio sam to na­
kon kratkog flerta sa Shakespeareom. Imam še­
šir i hlače, i jaknu s gumbima od mesinga koji na
mom trbuhu izgledaju kao tipkovnica, a imam i
skoro pa autentičan mač koji je Karen pronašla na
subotnjem sajmu antikviteta. S rukom zataknu­
tom u prsluk, mogu lakat satima držati pod ku­
tom od četrdeset pet stupnjeva. Kad zima pokaže
zube, barem je jedna ruka na toplom.
Prošlog prosinca, kad su se cijevi smrznule i svi
su ostali kipovi ostali doma da se i oni ne smrznu,
Karen me nije pustila van bez rukavica.
“Napoleon nije nosio rukavice”, pokušao sam
joj objasniti, no ona me sasjekla u korijenu kao
da sam korov, govoreći da su zdravlje i sigurnost
važniji od povijesnih činjenica. Na kraju sam ipak
uzeo rukavice, samo zato da ona bude sretna, i
spremio ih u stražnji džep da ih prolaznici ne
vide. Bolje je da ne zna za neke stvari; recimo za
rukavice i za jednog pijanog navijača koji je mi­
slio da sam pravi kip pa se pomokrio po mojim
nogama i natopio mi kožne, rukom rađene čizme.
Mirovanje mi je dobro došlo i u braku. U stanju
sam biti miran kao vodovodna cijev. U stanju sam
čuvati tajnu koliko god treba. Karen ni ne zna ko­
liko je zapravo sretna.
Građen sam baš kao Napoleon: metar sedamde­
set u cipelama, malo više ako stanem na postolje.
Kad sam na postolju, u razini sam sa Sherlockom
Holmesom i Henrikom VIII., s njima dijelim uli­
cu. Ali postolje ne nosim uvijek sa sobom, prava je
muka nositi ga u busu. Napravljeno je od neobra­
đene šperploče i zapinje za tajice i najlonke onih
gospođa koje se autobusom voze do ureda na dru­
gom kraju grada. Gledaju me kroz svoje lakirane
šiške i okreću očima kao da mi žele reći: “Ne diraj
me, ne gledaj me, ni ne razmišljaj o najlonskim
ljestvama koje se nježno kao pauk penju mojim
bedrima.” One mi se ne obraćaju, a ja se ne mogu
obratiti njima. Ljudska skulptura mora u svakom
trenutku biti tiha, čak i u busu. Ali nekad, dok sto­
jim, razmišljam o njima. Zamišljam kako križaju
noge u klimatiziranim uredima i kako se mreža
na čarapama širi na njihovim nogama, polako i
oprezno kao noćna plima. Razmišljam o ženama
u prugastim odijelima i ta mi pomisao zimi grije
kožu ispod kostima.
Ljeti, ona dva tjedna kad je toplo, ja sam Julije
Cezar u sjajnoj odori. Lijepo je osjetiti povjetarac
kako se zavlači u rukave pa mi se tanke dlake na
rukama zamrse. Ostatak mene miruje u tišini i
drži se kao da čuva državnu tajnu. Stojim pono­
sno na svom postolju, a prolaznici iskazuju svoju
odanost bacajući mi kovanice po stopalima. Čak
se i Karen sviđa kako izgledam obojan u sivo, sa
srebrnom kosom koja strši oko lovorovog vijenca
kao puslica.
Preko ljeta vodimo ljubav navečer. Ja sam Julije
Cezar koji je tek sišao s busa, a Karen stavlja plahtu
po podu dnevne sobe da mi se ne skine šminka.
U jednoj od tih prilika, kad sam mirno bio na
njoj, napravili smo dijete. Ne osjećam ništa. Ja
sam sâm svoj oblak, izvan ove situacije. Kad vo­
dimo ljubav, bacam mirnu, sivu sjenu iznad moje
žene kao da naviještam kišu. Karen je odmah ja­
sno da se sve mijenja. Kad ste u braku s ljudskom
skulpturom, i najmanji je pokret monumentalan.
“Stvari će odsad morati biti drugačije”, dobaci ona
dok se miče od mene i traži tekućinu za skidanje
šminke, nju koristi svaki put kad se dodirnemo.
Promatram je s poda. Opio me aceton. Umiruje
me, kao i sve rutinske senzacije. Opijum za mase.
Karen briše svoj goli trbuh i vatom skida moje si­
vilo. Ostavlja vijugave tragove na koži kao tragove
suza koje su već prošle. Šuti. Govori mi to, zajed­
no s drugim strahovima, dok brzo čisti trbuh i
dolazi do ružičaste kože. Nije dohvatila obraz gdje
sam je poljubio svojim sivim usnama. Želim imati
dovoljno snage da ustanem i zarobim je rukama,
ali mi i najmanji pokret predstavlja problem.
“Stvari će se stvarno morati promijeniti”, ponav­
lja. “Sve je drugačije s djetetom.”
39
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

40 www.czk.hr
At e l i e r F r i t z

Ležim mirno na tepihu. Lijeva sandala se izula i

namiguje mi ispod naslonjača. Golo me stopalo
izbacuje iz ravnoteže. Uvijek sam patio za sime­
trijom, kao, uostalom, i svi kipovi.
“Ne možeš više biti sebičan”, nastavlja. “Trebam
muža na kojeg se mogu osloniti.”
“Možeš računati na mene, Karen”, uvjeravam je i u
isto vrijeme samo želim da su mi obje sandale na
nogama. Moja je žena zbog toga sretna kao dijete
na Božićno jutro, jer napokon vidi prostor za pro­
mjenu i napokon čuje sve ono što je oduvijek želje­
la: “Bit ću ti pravi muž. Naći ću pravi posao, ako
treba i u call centru. Kad dijete stigne, bit ću pravi
otac i nositi pravu odjeću poput traperica i tenisica
i vodit ću dijete u šoping centar i gurati ga u kolici­
ma. Neću te više sramotiti pred prijateljima.”
Zapravo, kad kažem “Možeš računati na mene”,
razmišljam o galebovima i prolaznicima koji ra­
čunaju na mene svaki dan, koji zastanu na jedan
mirni trenutak usred užurbanog dana, udahnu, i
smire se. Govorim si da ne postoji mirniji i pouz­
daniji čovjek od kipa. Zato mi je drago zbog Ka­
ren i bebe koja tek raste u njoj. Sretniji su nego što
mogu zamisliti, okruženi s toliko potpore i mira.
Moja žena gleda na stvari drugim očima. Kako
mjeseci idu, a ona se širi uzduž i poprijeko, posta­
je sve uzrujanija, a povremeno, kad više ne može
podnijeti mir, baca manji namještaj po kući.
“Ti si toliko beskoristan, stvarno jesi”, urla i po­
godi me daljinskim u čelo. “Samo sjediš, kradeš
Bogu dane.”
Ne krećem se već neko vrijeme. Čak i najmanji
pokret zahtijeva ogromno planiranje. Daljinski
stoji točno u vidokrugu. Sljedećeg jutra moram
staviti dodatni sloj sive šminke, da budem siguran
da se masnica ne vidi.
“Možeš računati na mene”, podsjetim Karen. “Ne
idem nikamo.”
Pouzdanost je podcijenjena vrlina. Moja žena, od­
lučna da bude nezadovoljna televizijskim progra­
mom, lajavim prijateljima i člancima koje čita na
Facebooku, ni ne misli da želi pouzdanog muža.
Ona misli da želi nekog bržeg, poletnijeg, aktivni­

41
 At e l i e r F r i t z
jeg. I ništa što ja kažem neće je uvjeriti u suprotno.
Tjedan prije bebinog rođenja jedva razgovaramo.
“Bit ćeš uz mene kad se rodi?” pita uz doručak u
utorak. Bilo je to jedino što je rekla od jučer. “Na­
zvat ću te kad krenu trudovi.”
Nasmiješim joj se. Treba mi skoro sat vremena da
pojedem najobičniji tost ovih dana. Kava se odav­
no ohladila.
“Naravno, bit ću uz tebe”, odgovorim. “Ako se
beba rodi navečer, ili u nedjelju. Inače se neću
moći javiti, znaš da se ne mogu javljati kad sam
kip. Moram biti savršeno miran.”
Ovo nisu riječi koje Karen želi čuti, pa me ni ne
sluša. Kad se te večeri vratim doma, nje nema, a
kuća je mirna kao staklo. Stojim u kutu sat vre­
mena prije negoli skinem šminku. Hladno je, kao
da stojim vani, i čujem svaku misao u svojoj glavi:
Mogao bih unajmiti osobnog vozača da me vozi na
posao i s posla, bus više neće biti problem.
Mogao bih ove godine biti Beckett.
Vrijeme je da odnesem mač na čišćenje. Možda to
mogu i sam?
I zadnja, najglasnija misao, hladna pomisao na to
da se trudim ne misliti na Karen i bebu i kako
mi one remete mir. Više se nijedan dio mene ne
kreće, čak ni srce. Mogao bih biti zid, ili stube od
hrastovine. Sretan sam onako kako nikad nisam
bio sretan u pokretu.
Djeca djece
Našli su se, prema dogovoru, kod stijene koja je s
jedne strane izgledala kao zec, a s druge kao Em­
pire State Building. Ona nikad nije prešla sjever­
nu stranu i za nju je stijena bila samo zec. On se
nije micao s juga. Stijena je za njega bila neboder
otkad zna za sebe.
Ona i on bili su posljednji. Ostali mladi otišli su
na kopno postati kozmetičari ili upisati doktorat.
Nekolicina je ostala, oni predebeli i prevjerni za
odlazak. Oni nisu sanjali i sjećali se snova, niti
su se zamarali sličnim ambicijama. Osjećali su
42 www.czk.hr
se loše, fizički loše, ako samo jedan dan ne bi bili
uz ocean. Nisu znali ni za što drugo osim mirnog
tempa njihovih roditelja i baka i djedova: ustaja­
nje sa suncem, počinak s kravama, i televizija, za
one stvari koje more nije moglo dati.
Oni su bili preostala djeca, ostavljena po strani za
trenutak poput ovoga. Sutra će se vjenčati, za do­
brobit otoka, za obje njegove strane. Znali su što
to znači i zamišljali su sutrašnji dan; lijepa odje­
ća, glazba. Ipak, kad su razmišljali o narednom
mjesecu, o tome kako se svakog jutra bude kraj
stranca, nisu mogli zamisliti ništa konkretnije
osim detalja: vezica za cipele, posuđa, sapuna koji
nagriza ruke na stranom umivaoniku.
Razumjeli su sve, ali nisu imali drugog izbora.
Dogovor je bio čista matematika; ako se uskoro ne
rodi više ljudi, neće biti nikoga tko bi držao otok
na životu. Vjenčat će se u korist svih, pa i sebe.
Nisu se zamarali time kako će sve izgledati kad se
zaista vjenčaju. Nisu se zamarali pitanjima poput
onoga na kojoj će strani otoka živjeti, za koga će
im se djeca vjenčati, kome će ići na Božić.
Stijena je stajala na samoj polovici otoka, sedam
šumskih milja od sjeverne obale i otprilike toliko
milja u poljima sa suprotne obale. Otok je bio dug
i naboran kao dio tek odmotanog crijeva. Nato­
pljen zimi i tek malo suh pred jesen. Svake je go­
dine gubio sedamdeset do sto pedeset kilograma
težine jer su, jedan po jedan, a često i u parovima,
mladi hvatali trajekt za kopno, u jednom smjeru.
Pod utjecajem ove novonastale lakoće otočna se
obala u zadnjem desetljeću skratila za tri centi­
metra. Onaj dodatni dio u pijesku pripisan je glo­
balnom zatopljenju. Otočani su bili mirni, uvje­
reni da su oni, i nitko drugi, sigurni dok ostatak
svijeta tone iz hira topljenja ledenjaka.
Otočani su bili vjerna vrsta, čupave kose, zgodni,
odrasli na knjigama, uglavnom klasicima, koje su
brodom stizale na otok, jednom na mjesec, srije­
dom. Živjeli su na sjeveru ili jugu. Čak su i oni koji
su se motali oko središnjeg dijela, kao mala djeca
oko vatre, znali točno na kojoj strani otoka sniva­
ju. Na otoku pripadate ili jugu ili sjeveru, ili odla­
 At e l i e r F r i t z
zite na kopno. Istok i zapad nisu ni bili opcija. Oni
su naknadna ideja, sadržaj u otvorenim zagrada­
ma. Jednom, u sedamdesetima, dio se istočne oba­
le otkačio i otplutao do Lanzarota ili nekog drugog
sunčanog mjesta. Nitko to nije primijetio ni ma­
rio, jer je periferija bila nebitna dokle god je sjever
bio sjever, a jug dominirao južnim krajevima.
Sva su otočna djeca pripadala istom pjeskovitom
tlu i rasla jednako, u centimetrima, ne inčima,
prema istom sivom nebu. Izgovarali su iste riječi,
mrko, pijani od iste spore rijeke koja počinje na
sjeveru i vuče se prema jugu kroz polja i šume i
kao siroče traži ocean. Kad je padala kiša, a pa­
dala je svaki dan, stizala je iz istog natmurenog
oblaka koji se nadvio nad sve krovove, ljuljačke
i vozila. Bila je to ista kiša koja je porađala lijenu
repu iz utrobe otoka i stavljala je u njihove tanjure.
Otočani su, s obje strane granice, bili predvidlji­
vi i slični kao običan špil karata. Ipak, bilo je ne­
čuveno isticati te sličnosti onome tko ondje živi.
Mladića koji je 1973. godine došao snimiti doku­
mentarac uhvatili su za pete i utopili u rijeci pa
ga poslali doma u omotnicama jer je tvrdio da je
razdvajati otok čista glupost kad na svakoj stra­
ni živi ista vrsta ljudi. Otočani se nisu morali ni
pogledati u lokvu da bi znali koliko su drugačiji
od svojih susjeda s druge strane granice. Ponosi­
li su se šarenim obrvama, posebnom kuhinjom i
sportskim aktivnostima usko vezanim uz njiho­
vo dvorište. Čak i bezazleni komentari posjetitelja
poput “Imaju li svi ljudi na otoku istu lijepu boju
kose?” ili “Vi na otoku ste baš dobri u brodograd­
nji, zar ne?” izazivali su kod njih gnjev. Nitko s
juga nije podnosio usporedbu s glupanima sa sje­
vera. Isto tako, sjevernjaci nisu trpjeli usporedbu
frizura i navika povezanih s jugom.
Prepoznala ga je dok je hodala prema stijeni. Bio
je niži nego na fotografiji, ali brkovi i obrve bili
su mu isti. I, ako se ne vara, nosio je istu ispranu
polo majicu koju je nosio na dan kad je nastala ta
fotografija.
On nju nije vidio nikad, ni uživo ni na fotografija­
ma, ali bila je jedina žena među poljima i šumama,
kamenjem i ovcama koja je mogla biti njegova.
“Jesi li ti ona?” pitao je.
Kimnula je. Šešir joj je kliznuo čelom i zaustavio
se na vrhu glave, kao šlag na torti. Bila je ljepuška­
sta, kao djevojka s lokalne televizije, ali ne onako
kao u filmovima.
“Jesi li ti on?” pitala je.
“Stvarno jesam”, rekao je on.
Zvučao je nazalno i usiljeno, baš kao njezin ujak sa
sjevera, Mikey, kojeg je samo čula preko telefona
i vidjela jednom, kao dijete, na bakinu sprovodu.
“Napravila sam sendviče”, rekla je, dok se isto­
vremeno pitala prave li iste sendviče i na drugoj
strani otoka.
On je od svog brata Paula, koji sada živi na ko­
pnu, čuo da na jugu stavljaju majonezu u sendvič.
Doduše, to je možda bio samo trač. Otkad se otok
podijelio napola, kao knjiga, kružile su svakakve
priče s granice, primjerice da su oni na sjeveru
držali stare ljude u kokošinjcu, da oni s juga ne
vjeruju u zubare i četkice za zube, i da na sjeve­
ru još nemaju satelitsku televiziju i mikrovalnu.
Prenosili su te priče još dok su bili djeca na igra­
lištu, polako i nježno, tihim glasom i s rukom na
usnama. Kad su krenuli u školu, bili su prestari za
te gluposti. Škola je bila montažna kućica u kutu
igrališta, s toaletima normalne veličine i kom­
pletima enciklopedija punih razuma i logike na
najvišoj polici. Pored povijesti precizne kao što su
Martin Luther King i bitka kod Hastingsa, ali i
Holokaust, bilo je suludo vjerovati u tračeve i na­
gađanja. Ipak, tračevi su bili presočni da ih se u
potpunosti zaboravi.
“Izvoli”, rekla je, “pojedi sendvič sa šunkom.”
Odmotala je foliju i dodala mu sendvič, preko
granice. Sjedili su na travi. Ona na svojoj strani,
on na svojoj. Pritisnuo je sendvič i majoneza je is­
curila između korica kruha.
“Ovdje ima majoneze”, uzviknuo je. “Jeste vi na
jugu ludi?”
“Ma što se ti javljaš, vi stavljate ketchup u čaj; to je
nešto najodvratnije što sam ikad čula.”
“Ne stavljamo.” Ali, bilo je to teško dokazati bez čaja.
43
 At e l i e r F r i t z
Jeli su u tišini. Od majoneze mu se povraćalo, ali
je nije htio maknuti prije nego što se vjenčaju.
Gledala ga je dok jede. Njoj se povraćalo od na­
čina na koji mu se slina skuplja na rubovima usta
dok žvače i mljacka kao idiot. Nije navikla da ljudi
jedu s takvim životinjskim entuzijazmom, ali po­
kušavala je ne zuriti. Kad budu vjenčani, pokušat
će ga naučiti manirima i tome kako civilizirani
ljudi jedu za stolom.
“I, hoćemo to stvarno učiniti?” upitao je.
“Izgleda da hoćemo.”
“Jesi zadovoljna s onim što dobivaš?”
“Sigurna sam da i ti isto misliš. Oduvijek sam se
planirala vjenčati za nekoga svoga.”
“Teška vremena, ha?”
“Hoćeš reći da sam ružna?”
“Ma ne, srce. Definitivno nisi najružnija žena na
otoku. Samo, mislim da ni ti ni ja ne bismo ovo
radili da je na našoj strani ostao netko drugi.”
“Ili da je ostao bilo tko.”
“Radimo to za dobro otoka, ne? Moramo se malo
žrtvovati za starce.”
“Moramo, da, pa nisu li se oni uvijek žrtvovali za nas?”
Počeli su razgovarati, on pa ona, i opisivali na­
dugačko i naširoko sve egzotične stvari sa svoje
strane otoka: visoka stabla na sjeveru i čovjeka sa
sedam prstiju na jugu, pet vrsta piva na njezinoj
strani otoka, i pet posve drugih, ali jednako jakih,
na njegovoj.
Zvuk njegovih riječi bio je praznik za njezine uši
koje su navikle na dosadu. Naježila se, uplašena i
uzbuđena.
Zvuk njezinih riječi za njega je bio kao daleki pu­
canj, ali ne sasvim prijeteći.
Bili su sve samo ne spremni prijeći granicu, stati
pred svećenika i odigrati igru braka, pogotovo kad
im je budućnost izmicala kao prigušeni prdac.
“Tvoja ili moja strana?” upitao je.
Iz lažne pristojnosti predložila je njegovu stranu,
zbog muževe rodbine. (To je laž na svim razina­
ma, ljupko ispričana laž koja je maska za njezinu
želju za životom ispod drveća, s lisicama i ras­
pjevanim narodom.) Svojim lažima doskočio je
44 www.czk.hr
njezinim. On će se preseliti na jug, najprije zbog
žene, a onda zbog širokih polja, svježeg mlijeka i
zraka jutarnjeg sunca.
Nisu se mogli dogovoriti oko strane jer je sve mije­
njalo oblik onog trenutka kad bi prešli granicu. De­
set minuta prije dana vjenčanja shvatili su da otok
traži od njih mnogo više nego što mogu podnijeti.
“Ako se oboje preselimo na sjever poremetit ćemo
ravnotežu i gurnuti otok u more”, objašnjavao je,
držeći njezinu malu ruku s druge strane granice.
“A ako se smjestimo na jug, stvari će tamo biti na­
koso”, rekla je kroz suze, “a što će se tek dogoditi
kad krenemo praviti djecu.”
“Naša bi težina mogla sve upropastiti.”
Pustili su ruke i razdvojili se kao dva kraja stare
ogrlice. Ona je prekriženih nogu sjedila na jugu,
a on je gledao kako se zora spušta na sjevernu
stranu kamena. Pobožno su se držali svoje tišine i
pitali se vole li otok dovoljno da ne budu ni sjever
ni jug, ni domaći ni stranci, već neka nova buduć­
nost, uravnotežena kao razdjeljak posred glave, u
središtu svega.
Jan Carson sjevernoirska je autorica čije su kratke priče objav­
ljene u Elbow Room, The Incubator, The Honest Ulstermanin
i Storm Cellarin. Uz zbirku kratkih priča Children’s Children
i Postcard Stories objavila je i roman Malcom Orange Disap-
pears, a uskoro se očekuje i hrvatski prijevod romana Fire
Starters. Jan je i dobitnica Nagrade Europske unije za književ­
nost za 2019. godinu. Na granici fikcije i magijskog realizma,
Carson uspijeva razbiti utopijske iluzije o zajednici i odnosima
unutar nje. Njezin je glas zanimljiv i svjež, ponekad začudan,
svakako uvjerljiv.
 At e l i e r F r i t z

Semjon
Hanin
Između dva zida,
između vrata
S ruskog prevela Mateja Jurčević
© Semjon Hanin

* kao hrana
ljepilo nije najbolje ili još gore – kao književnost
i neznatno je izmijenjena boja očiju boja kose tako je rekao
visina
ne otvaraj previše *
na granici namjesti pošten izraz kažem vam, tek što uspijete prošaptati
i osmjehuj se novu riječ u ljubavnom umijeću
da šavovi ne budu tako vidljivi zapast ćete pod stroj vremena
no zato su ime i prezime sjajni što prevozi prošlogodišnji snijeg
i sumnjivo si mlada uzrasta
ali je vodeni žig takav pa dovucite ovamo, dok još nije kasno
da se ne trebaš uopće trzati svoje jadno postojanje
ako ti netko ne skida pogled s lica požurite ostaviti svoja umjetna srca
centrima suvremene umjetnosti
*
nije se pokajao, molio je da se tako prenese *
tebi i čitavom cijenjenom društvu zaglavio je između vrata
i crnim zlodusima, i njoj ostat će između njih nekoliko dana
onoj što, i onoj kojoj kažnjen je, ili što?
i onoj s kojom – također su nitko nije mogao proći
njegove riječi: još nije vrijeme ni on više ne može,
da me se precrta s crnih listi između dva zida, između vrata.
nisam se pokajao, šlep se vuče za mnom između dva je tramvaja trčao,
ne molim za oprost i bit ću sve gori na jedan je stigao, na drugi sjeo –
kvarit ću se a novi vlakovi sada svuda idu

45
 At e l i e r F r i t z

kondukteri su pobjegli s groblja, iz zatvora

sjede u liftovima, u uniformama, u kapama
u kalupu kiflica s kupusom

*
potom je napisano da nam neće vječno biti tako
ugodno
nije važno što je nejasno

i iako nikada nisam kanio ipak ću sada izgovoriti

i premda je pravo mjesto za ubaciti nekoliko
riječi
svejedno to neće biti ovdje
i neka se govorilo mnogo puta do sada:

sloboda grbljenju! izbacivanju stomaka! i

vucaranju

nekako smo skrenuli s teme, neshvatljivo

ništa više ne preostaje
povlačim svoje riječi

*
profesor ima svoje hirovitosti
u teoriji što ju nam je predavao
prošlo, sadašnje i buduće
jesu sirovo, kuhano i prženo
buduće je sirovo, ono se zatim kuha
u sadašnjem, a poslije prži
na laganoj vatri, i od njega s vremenom
ostanu čvarci. po sprženim zalogajima
pokušavamo shvatiti što je bilo za jelo
i od čega je to bilo spremljeno
profesora odavno nema, sada su druga vremena
nastupilo je stoljeće mikrovalni, došla je epoha
teflona, era indukcijskih štednjaka, kultura sous
vide
i sirove ishrane. pijuckajući smoothie
naš je razum smućen. vraća mi se kako profesor
uzima kancerogeni ugljeni komadić, cucla
odgriza ga, pljuje i psuje
© Boris Cvjetanović

46 www.czk.hr
At e l i e r F r i t z

47
 At e l i e r F r i t z

* *
kulturna praksa na otoku prepisali su mi kapi, jednom tjedno uzimati po
na kome je ostalo još nekoliko barbara kap
u već potpuno svinjskom izveli su me iz bolnice podruku, posjeli u kolica
stanju, za stadijem podivljalosti skinuli mi ogrtač, skinuli s očiju povez,
nastupila je bestijalizacija, postojano izvadili čep iz usta, iz ušiju kučine
izumiru. klanjaju se zebri malo li su mi dosad pilili po mozgu
i semaforima. viču «bar-bar» koliko su me puta živa zakopali, mrtva iskapali
kada ugledaju bar. odrezak dali čokoladu, govorili neistinu i zaudarali
jedu rukama i često zdrav si kažu, a nešto ipak sa mnom nije kako
žmirkaju malenim očicama treba, nije li?

voditelju prakse pred nosom *

nekoliko je barabara uteklo ovdje me netko ugrizao ili sam se opekao
s otoka skupa s plavokosom ovdje sam pao s ljuljačke
polaznicom treće godine, s obale se vidi zacijelilo je ali ponekad svrbi
kako stoji na krmi trajekta ne, ne ovdje, još malo gore
s diktafonom u rukama, a čopor tamo je nekakav osip
vandala priča joj anegdote možda je alergija
zapljuskivanje vode zaglušuje zvukove a tu se ne sjećam što je
barbarskoga dijalekta. dragocjena je bolje ne diraj
građa otplovila, u brk mrmlja profesor
*
* nikako se promijeniti, podesiti
hajde da prebacimo seansu hipnoze za utorak, kao stari radio, zrcalo
tad je slobodno do ručka u hodniku stojiš smeteno
možete? svi mogu? pokraj vješalice i cipela

ne vidim ruke. jedan, dva. dakle, prebacujemo nekada je pokazivalo, emitiralo

šarene slike s otkrhnutim krajem
domaća zadaća: vježbamo defokusiranje pogleda gutalo riječi s naglaskom
opčinjavamo nežive predmete siktalo nemilosrdno
refleksno padamo u bijes
ne šušti, ne šumi, ne mrda se
i ne zaboravimo bezopasne padove na leđa ne prenosi ništa
dok prolaziš pored pospana zrcala
za sljedeći put ponesite sa sobom štogod ono te najednom gleda
toplo i užad, da biste imali što za gristi
pa treba li se diviti
jednoličnim šarama

48 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

čini se da smo zaboravili izvjesiti, *

da se prosuši pod prozorom, pokrivač budeći se svaki dan na drugom
nepodesnom neobičnom mjestu
* ne znajući čak ni što je iza prozora
pomalo je glupo opraštati se unaprijed što je iza svega toga u nepokretnosti
tâ je vječnost s kratkim pauzama iščekujući neće li najednom zapasti
stvarnim pukotinama u patvorenu mramoru za oči i do boli poznato vlastito
i teško da je itko zahtijevao da se govori o lice, trepne, da bi skrilo zaprepaštenost
ozbiljnim rascijepima što je sebe zateklo udvoje
no i u tim predjelima postoji prostor za sumnju
*
treba li sada ili poslije ili mnogo poslije poprilično dugo su burgijali, na kraju su
u stavu mokroga drveta pred podozrivo bijelim usporedili
slijepim zidom ne valja mjesto na kom su proburgijali ni burgija
instinktivno ozvučivati pogled koji je skliznuo ne valja
s još nerazvijenih polaroidnih visina pogrešan je promjer rupice, boja je spala
s vlastoručno načinjenih nateklih zrcala ulje procurilo
ne zadržavši se na nepostojanu svjetlu mramora
mušterija je suzno moljakala, i što da radiš
* kad je sve već gotovo
ako kažem sebi zapamti put financiranje su skresali
zapamtit ću željeznički
zasebno ću si reći što zaboraviti rezultiralo je, ipak, suglasnošću: našli su drugu
a što osobito pamtiti površinu
nije u mojoj naravi sve trpati u isti koš zdravo, bušilice
mehanika je jednostavna i nemam što s tim
hoću reći, što raspredati
premda se kosa sama skuplja u uvojke *
šinjoni – eto u koga nema pobune odvedi je u vrtove
dakle, zato je i neophodno nešto vuneno zatim odvedi k vodi, k rijeci
k meni, moji merinosi zatim dovedi do ludila
možemo filcati, filcati, kakav kašmir
samo vjetar trga iz ruku kuvertu odvedi je doktoru
ne dopušta čak ni načeti je kako treba i sam se do ludila dovedi
adresat je, kažu, izbivao, pismo se vratilo i sam sebe doktoru povedi
dva stranca-introverta hode prema skretničaru
sumorno šireći ruke zima je, idi pješke
razlijeće se paperje na naše oči najprije onuda zatim ovuda
i odreci se peciva

49
 At e l i e r F r i t z

sada budi smatran za šute i motre

luđaka
budi među njima svoj ma u pet minuta spojit ću svaku klemu
zatim posve svoj nećeš me zaustaviti kada stanem lemiti

zatim dvorišta, dvori, ta kakvi ste vi to ljudi

tvornice
nepovjerljivo odmahuju glavom
vodi je ti nam ne trebaš, kažu
pod mramorne svodove
treba nam električar
vòde, vòde

zatim traži slobode

profućkaj je zatim © Martins Grauds

*
čitavu noć tražili su me u prolazima
na ulicama mi izvikivali ime
u policiju su zvali i u bolnice
da možda besvjestan ne ležim
u kakvoj jazbini ili baru...
i sve uzalud. ali ako dođu
u besanoj potrazi do ove zagušljive spavaće sobe
tada sam posve izgubljen

*
zašto sam toliko trubio da sam električar
kada električar nisam

što me spopalo Semjon Hanin (Rīga, 1970) objavljivao je u časopisima Dau-

gava, Vozduh, Volga, 1913, Karogs, almanasima Vavilon, Or-
bita, antologijama Devet’ izmerenij, Osvoboždennyj Uliss te
rukama sam upirao u utičnice u zbornicima Nell’orbita di Riga, Prekės iš kosmoso, Worüber
i privio se k razvodnoj kutiji, i brojilo grlio schweigen Freunde i drugima. Objavio je knjige pjesama Tol’ko
čto (2003), Opuščennye podrobnosti (2008), Vplav’ (2013) te iz­
bor iz poezije No ne tem (2017). Pjesme su mu prevedene na
nitko ne vjeruje engleski, talijanski, švedski, finski, španjolski, portugalski,
njemački, srpski, albanski, hrvatski, mađarski, poljski, češki,
bjeloruski, ukrajinski, gruzijski, estonski, letonski i litavski.
evo potvrda, gledajte, evo dokumenata
Jedan je od osnivača riške grupe Orbita, surađuje s mnogim
iz svih mi džepova vire žice glazbenicima i umjetnicima, sudionik je poetskih performan­
sa i instalacija Teatr odnogo lica, Opuščennye podrobnosti,
Trehmernaja poezija i drugih.

50 www.czk.hr
 Slike i sl.
Slike i sl.
Miroslav
Mićanović
Naši luđaci
© Miroslav Mićanović
Socijalna distanca
– Zamislite! – upozorava ih vedro na povratku s
jutarnje šetnje. – Sanjao sam da se pojavio virus
koji je zarazio postojeći svijet. Nije zapamtio ništa
više. Sastojci i začini! Ne razumije. Možda se pro­
budio, možda ga je probudilo! Ukućani ga sluša­
ju, gledaju i šute. Čude se njemu. Čude se njegovu
snu.
Razdaljina od 2 metra
Ubrzani muškarci i žene s plastičnim vrećicama
u rukama, pažljivo zaobilazeći jedni druge, žure
prema obližnjem golemom trgovačkom centru
koji je izrastao na dijelu slobodne zelene površine
i tako zaklonio pogled okolnim stanarima. Kad
stignu u njegovu utrobu, ispred garaže, na glav­
nom ulazu, ubrzani se muškarci i žene zaustave
na razdaljini od 2 metra i čekaju.
Luđakinja
Luđakinjo, tako bi joj najradije viknuo kroz pro­
zor kad u ne-doba, u trenutku kad mu prije spava­
nja knjiga padne na pod, začuje njezin ratoborni
glas, nerazumljivu prepirku, svađu. Buku i bijes…
Rafalno grmi iz teško dohvatljiva mjesta, raspro­
stire se prema susjednim stanovima, do parka,
do obližnje ulične lampe, prema mraku svijetu.
Ono što bi se katkad čulo – zvuk čaša, posuđa,
ljubavni zov, glasanje psa, mačke, glazba, pjevanje,
dozivanje nekoga da dođe kući na vrijeme – sad
zamre. Sve zanijemi dok traje bezumna (postoji li
razumna?) logoreja nerazumljiva sadržaja. Komu
je upućena? Kome se taj glas obraća? Onom tko
s njom stanuje, prvim susjedima, prošlosti, sadaš­
njosti, nevidljivu protivniku. Za što se osvećuje,
zbog čega se ljuti i strahuje? Sjeti se teksta koji te­
matizira Goetheova kućnog luđaka koji je s njim
živio, odmah pokraj njegove radne sobe. Htjelo se
reći da je ludost neophodan i logičan ukućanin,
susjed razumu, pameti. Ali tek ga to, dok naseljem
odjekuje glas nepoznate žene, ne spašava od pita­
nja o njegovu životnom mjestu. Tko je on ako je ta
luđakinja ono što ga budi nakon pada pročitane
knjige na pod? Tko?
Norwich
Ispadne pred njih mršav dječak-mladić, neodređe­
ne dobi, da nisu u engleskom jeziku, rekao bi da
je njegova izgubljenost “čardak ni na nebu ni na
zemlji”. Trk zeca u gradskom parku, upaljen po­
gled iznad glava drugih, zelenilo očiju, mršavost...
Možda je sve običnije: bijeg od kuće, alkohol, dro­
ga, dugovi i sitne krađe, beskućništvo – preživlja­
51
 Slike i sl.

© Boris Cvjetanović

52 www.czk.hr
 Slike i sl.
vanje. Nudi da im izrecitira jednu svoju pjesmu. To
ima cijenu! Može li početi? Zbunjeni ne dočekaju
do kraja ni ponudu ni pjesmu. A znaju da su treba­
li i žao im je što su se uplašili tajnovitosti njegova
ispada u njima nedovoljno poznatu gradu. Požure
do jednog od rijetkih bistroa, koji je pred zatvara­
njem. Čude se jer je tek 8 sati navečer. Pristao i du­
hovit vlasnik, mlad, opušten crnac i njegova bijela
djevojka koja briše pod, kažu da je N ­ orwi­ch­“po­
span gradić”. Uzmu naručeno jelo i krenu prema
hotelskoj sobi. Nesuđeni se Shakespeare ne pojavi
na njihovu povratku. Ulice su strme i pune mraka.
My mistress’ eyes are nothing like the sun / Coral
is far more red than her lips’ red.
Opsesija
Provukao je dva kišobrana kroz uski otvor plavog
kontejnera u koji se odlaže papir. Upravlja nevje­
što njihovim vrhovima po utrobi željezne životi­
nje, zabija ih do dna, razmiče odbačene novine,
kartonske kutije, račune, ono što se pomiješalo
i sad nejasno i nedefinirano čeka odvoz. Ne ide
to jednostavno: zahvati odabranu bijelu kuvertu,
ispravi vrhove i onda je nastoji izvući ruke kroz
otvor, zadržati da ne klizne što je uhvaćeno. Ali
onda papir ispadne i sve počinje od početka.
Osmatra sadržaj kontejnera, razmiče i probire da
bi što preciznije odredio gdje je ono što traži. Od­
makne se, uvuče ruke i kišobrane kroz uski pro­
rez deseti-petnaesti-dvadeseti put. Ne ide. Zatvo­
renih očiju pokušava upravljati priručnim alatom
da bi izvukao kuvertu u kojoj se nalazi 200 EUR-a,
bačenih zabunom u uređivanju stana i vlastitog
života. Što mu treba? Što mu ne treba? Treba mu
njegovih 200 bačenih eura. Postalo je opsesija ono
što je izgubljeno. Mahnitost od jutra do mraka,
“kako i zašto”, sa spavanjem i buđenjem nadišla
je stvarnu vrijednost izgubljenog. Pitanje života i
smrti, pretjerano je to reći, misliti. Ali tako jest!
Kako se dogodilo? Kako su nestali? Kako? Kako
zna da su baš u kontejneru u koji odlažu i recikli­
raju papir stanari drugog, četvrtog i šestog ulaza?
Oni su, dok vire kroz prozore, gledaju s balkona
što radi, njegova začuđena i njemu nevidljiva pu­
blika. Lica beskućnika, umirovljenika, pijanaca
približavaju se i prate što se događa. Oni su ozbilj­
no zainteresirani da njegov pothvat uspije. Možda
mu se od toga tresu koljena i sve se papirnato i
nestvarno vrati, padne na dno. I nestane.
Luđak
Pet-šest velikih zelenih borova i trave, upravo
koliko je potrebno da bi izgledalo da tu nisu slu­
čajno, teško da se mogu nazvati park ili zelena
površina. Dodana je drvena klupa na rub trga,
ako se tako može zvati popločan krug s gradskim
satom u sredini. Nepotreban i nepotpun opis
kvarta spašava muškarac koji od jutra do mraka
sjedi na klupi. Golem, glavat sa socijalnim naoča­
lama na nosu, obučen u neskladu s godišnjim do­
bom, izvan onoga što ga okružuje, prolazi pokraj
njega. Ponetko zastane, svrne pogled i nastavi.
Muškarac ne prestaje pričati: sam-sebi, sam-sebi,
sam-sebi, sam-sebi... Nerazumljivo i neuhvatlji­
vo. Nepoznato je otkud dolazi i tko je: stanar ili
podstanar naselja, beskućnik. Namjernik koji je
na klupi, ispod borova, okružen nevelikim koma­
dom trave, otkrio središte svijeta i nikako da to
nekom kaže, objasni, dojavi. A htio bi: priča, ru­
kama i glavom. Sad kad su se svi povukli, kad se
drže pravila, on je jedina preostala suvisla veza s
prošlim životom. Ne treba putovati u Trst da bi se
netko sjetio što je htio kupiti, vidjeti ili zaboraviti.
On je i dalje jedini na svom mjestu. U ludosti (ili
ludilu) ostao je pouzdana mjera naselja. Ono što
se sad brzo prevodi kao mjera svijeta.
53
 Slike i sl.
Razlika
Prebacuje jednu te istu rečenicu cijelu noć: poveća­
va je i smanjuje, pokušava promijeniti pismo i slog,
naći joj odgovarajuće mjesto, kontekst. Ali rutina
i mehanika gledanja u ekran i pisanja na njego­
voj svjetlucavoj površini, prije odlaska u krevet,
ostavljaju jedinu mogućnost za san koji zastrašuje
i umara u svojoj golosti, goloći. Za promjenu ugle­
da na površini prosijano bijelo brašno, pokušava
ga otpuhati, naći zrno pameti, kao da se ono nalazi
na stolu ili u njegovu dahu. Zrno ludosti, moglo bi
se dogoditi i snaći ga prije, ali već je sav prekriven
iznenadnom bjelinom koja bi mogla biti od snije­
ga. Hladno mu je, iznenada, toliko i tako da više
ne zna sanja li ili je budan. Što bi mogao učiniti,
promijeniti? Sanja li rečenicu ili je budan? Kao da
postoji ozbiljnija razlika. Između hladnoće i sna,
budnosti i topline? Postoji? Ne postoji?
54 www.czk.hr
08:50 (prije 0 minuta)
Čita: Prijatelju, ludim od panike da sve prolazi
pored mene, svi ti tekstovi ugusto i odjednom, či­
tam i mislim, gdje sam ja to do sada bio? I zašto
će sve biti isto kao što je i bilo? Prostor i vrijeme
očito imaju svoj tajni dogovor… Pozz.
Odgovara: Meštre, na lijepom si vjetru, koji samo
naizgled dolazi niotkuda, ali ti mu s dignutim pr­
stom znaš pravac, kad će stati i kad će pasti. Na­
pisano i prešućeno jednako je važno, samo što mi
to ne znamo dok puše, dok nas umara i drži na
obali. Pozdrav ti.
© Boris Cvjetanović
 At e l i e r F r i t z
Atelier Fritz
Dragan
Velikić
Razrušeni grad
© Dragan Velikić
1.
Konačno je to bio njegov život.
Razvaljen, kao taj grad kojim se sve teže probijao
Viktor Majstorović, gimnazijski profesor u penzi­
ji. Zaobilazio je gomile kamenja, preskakao cevi i
kablove, svaki čas zastajao pred preprekama. Tro­
toari su nestajali naglo. Usledilo bi provlačenje
zonom gradilišta, uskim prolazom između žiča­
nih ograda i fasada. Stopala su tonula u pesak. Na
sve strane divlje deponije i prljavština. Kontejneri
premešteni preko noći na neke udaljenije pozicije,
pa stanari odlažu đubre pored ulaza zgrada.
I nisu iščezli samo kontejneri, nego i vozila grad­
skog saobraćaja. Linije se svakodnevno menjaju.
Ali, to njega ne uznemirava. Zahvalan je namet­
nutoj situaciji koja mu je isporučila valjan razlog
da ide peške. Samo tako se drži u sebi ceo. I ne
samo što je čitav, neraspadnut, nego jedino hoda­
jući održava dobro raspoloženje.
Da, uvek je trebalo imati razlog, nešto nepobitno,
o čemu on ne odlučuje. Želja nije dovoljna. Ne­
sigurnost? Nasledstvo predaka? Od oca najviše.
Tako je on to sebi objasnio. Sve što mu je zamerao,
čega se stideo i gnušao, ponovio je u vlastitom ži­
votu. Tek sada, pola veka kasnije, zavoleo je oca.
Ili je tim gestom zakasnele ljubavi dodelio sebi
oprost najvećeg greha – kukavičluka?
Uvek ga nanovo iznenadi vrisak iz grotla proživ­
ljenog života. Nema prošlosti. Ono što je bilo tra­
je i dalje, ne prestaje da se umnožava. Zato je sve
pretrpano, kao taj grad kojim krstari. Nikako ne
sme stati. Samo se kretati, makar u sebi. Kad dođe
kući, ispruži se na krevetu, i nastavlja da hoda.
Prizori se smenjuju, glasovi iz dubina. Sačuvao se
i ostao nepogubljen. Sedamdeset i dve godine nije
duboka starost, ali još uvek nije kraj. A kroz koji
mesec, kada napuni sedamdeset i tri, biće čitave
dve decenije stariji od svog oca.
Čim legne napadaju ga reči jezika koje je želeo da
nauči. Reči mađarske, francuske, grčke, portugal­
ske. A onda se umiri ponavljajući naglas fraze na
nemačkom, engleskom, italijanskom. Osmehuje
se pred tom zagonetkom. Vraća se u vreme kada
je bio dete, i prvi put čuo primedbu izgovorenu
glasom majke da je na oca, i da nema baš nimalo
sluha. Ona, profesorka violine, pedagog, rano je
dijagnostifikovala taj nedostatak.
Nikada nije dobro naučio nijedan strani jezik.
Baš kao i njegov otac, predstavnik fabrike boja i
lakova iz Vupertala, koji je i pored skromnog zna­
nja nemačkog stečenog u zarobljeništvu krajem
Drugog svetskog rata, uspešno širio tržište strane
firme po čitavoj Jugoslaviji. Tragovi te poslovne
eskalacije bili su trofeji u vidu reklamnih pepe­
ljara sa imenima fabrika koje su koristile lakove
55
 At e l i e r F r i t z
iz Vupertala. Kupci “Herberca”, kako se ta firma
zvala po svom osnivaču i vlasniku Herbertu Her­
bercu, bile su fabrike nameštaja od Slovenije do
Makedonije. Na pepeljarama je pored naziva fa­
brike stajalo ime grada: Škofija Loka, Virovitica,
Bosanska Gradiška, Mrkonjić grad, Visoko, Tu­
tin, Vranje, Zavidovići, Nikšić, Štip, Kumanovo...
Bio je to pravi vodič kroz drvnu industriju jedne
zemlje. Pola veka kasnije nalazio je Viktor u svom
sluhu zalutala imena fabrika “Lesnina”, “Šipad”,
“Javorak”, i očev komentar da je Herbert Herberc
svojim proizvodima ofarbao i prelakirao nekoliko
evropskih država uzduž i popreko.
Ime Herbert Herberc podsećalo je Viktora na
Hamberta Hamberta, junaka njegovog omilje­
nog pisca Vladimira Nabokova. Bio je na drugoj
godini studija istorije, kada je u knjižari strane
knjige u Palati Albanije kupio Lolitu. Tokom vi­
kenda pročitao je taj roman, koji ga je omamio ne
toliko zbog ljubavne priče sredovečnog profesora
književnosti prema dvanaestogodišnjoj devojči­
ci, koliko zbog bezbojnih motela američke pro­
vincije u kojima su se krili Nabokovljevi junaci,
tamo gde su jedini svedoci recepcioner, sobarica,
noćni portir. Neodoljivo ga je privlačio prostor
u kojem se smestilo jedno neograničeno među­
vreme, smirujuća praznina koja opušta, oslobađa
od stidljivosti i odgovornosti, čini ga odvažnim
kakav nikada nije bio – prostor žudnje njegove
mladosti. A ta mladost prolazila je u samoći, u
strahu od žena, bez pokušaja da bude drugačije.
Mogućnost neuspeha blokirala je želju za zavo­
đenjem. I zato fantazije, izmeštanje iz svakodne­
vice gde vrebaju svedoci.
To što je Viktor tražio u romanima, njegov otac je
imao u životu. Jednom mesečno odlazio je svojim
opel karavanom na put po Jugoslaviji snabdeven
prospektima, uzorcima farbi i poklonima u vidu
atraktivnih upaljača, naliv pera, svilenih kravata,
foto aparata i satova. Na svim predmetima stajala
je diskretno utisnuta reč: “Herberc”. Bili su to po­
kloni za poslovne partnere – direktore fabrika i nji­
hove pomoćnike, dok se u prtljažniku automobila
56 www.czk.hr
nalazio kofer sa jevtinijim reklamnim materijalom
– hemijskim olovkama, putnim nožićima i pri­
vescima za ključeve namenjenim onima na nižim
pozicijama fabričkih hijerarhija. Nekoliko puta go­
dišnje otac je odlazio u Vupertal, i u direkciji firme
preuzimao sav taj materijal. Kada bi kolima stigao
na austrijsko-jugoslovensku granicu, otvarao je
kofer i velikodušno nudio carinicima suvenire fir­
me Herberc. Oni su se smejali i šakama zahvatali
bižuteriju. Bilo je to devičansko vreme korupcije.
Pune dve decenije, koliko su trajala očeva puto­
vanja, nije se dogodilo da na nekom graničnom
prelazu, svejedno da li je išao preko Slovenije ili
Mađarske, carinici otkriju one skuplje reklamne
predmete raspoređene po torbama na zadnjem
sedištu i u prtljažniku. Sve se uvek završavalo sa
tim koferom. Jedino su mađarski carinici imali
malo jači apetit, i ponekad bi preuzeli pozamašan
deo Herbercovih suvenira. Taj mamac očito je do­
bro funkcionisao tokom očeve trgovačke karijere.
Samo jednom tokom letnjeg raspusta, nakon što
je Viktor završio osmi razred, otac ga je poveo na
poslovni put u Bosnu. Obišli su nekoliko grado­
va, da bi u Sarajevu proveli četiri dana. Za vre­
me očevih poslovnih sastanaka, Viktor je lutao
gradom. Ako je padala kiša, ostajao je u hotelskoj
sobi i čitao. Povremeno bi osetio žmarce u grudi­
ma. To je Proviđenje najavljivalo uzbuđenja koja
su mu upisana u putnom nalogu. Jer, samo je pi­
tanje vremena kada će se zaljubiti i otkriti dubine
seksualnosti najavljene noćnim polucijama.
Zadimljeni lokali, kermes poslovnih ručkova, tr­
busi direktora, sekretarice sa dubokim dekolteima
i čarapama sa šavom, osmesi recepcionerki, pra­
zan očev krevet u motelu u Olovu. Viktor se pro­
budio usred noći. Bio je pun mesec, i sasvim jasno
je video obrise stvari. Posle je zaspao, a kada se ka­
sno ujutro probudio otac je spavao dubokim snom.
Dok luta raskopanim gradom, Viktoru se privi­
đaju neke zgrade, uglovi i trgovi kojih više nema.
I tada konstatuje da je život prošao brzo, a da ovo
malo što je ostalo teče još brže. Mada, kada dozo­
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

57
 At e l i e r F r i t z
ve vreme sa bosanske turneje – kako je nazivao
putovanje s ocem ‒ čini mu se da je bilo toliko
davno da je život zapravo isuviše dug, nenormal­
no dug. U međuvremenu je zaboravio one miri­
se, glasove, ukuse hrane, i nemoćan je da odredi
pravu intonaciju koja bi oživela prošlost u njenom
punom tonalietu.
Poslednjih nedelja, često mu se u svesti jave očevi
trofeji – pepeljare. Tokom pola veka sasvim su ne­
stale, sem one jedne od metala, sa žigom: “Tvor­
nica namještaja ‒ Virovitica”. Stoji i danas na ve­
randi u vikendici, izmenjene boje usled stotine
promena godišnjih doba. Otkako je Selena umrla,
preuzeo je njenu odbojnost prema predmetima,
fetišima, gomilanju bespotrebnih stvari. Čini mu
se da se polako iseljava iz sebe samog, i da neka
druga osoba već u njemu živi. To se dešava nepri­
metno, kao rast kose ili noktiju. Svako ko poživi
šest, sedam decenija smeni u sebi nekoliko njih,
zapravo nekoliko sebe. Zar je on, Viktor Maj­
storović, danas ona ista osoba od pre trideset ili
pedeset godina? Zabluda je da su karakter i tem­
perament nepromenjivi. Ko zna koliko je Viktora
prošlo kroz njega? Kad se samo seti kakav je bio
u mladosti, i kako je nesigurnost i stidljivost krio
pod maskom arogancije. Uvek smrtno ozbiljan. I
pomalo ljut, za svaki slučaj.
Najlakše je bilo zatvoriti se u sebe, naći alibi za
manjak odvažnosti. Zvuk violine odredio je ka­
rakter. Iako je majka rano konstatovala potpuno
odsustvo sluha, stalno ponavljajući da je u tome
povukao na oca, Viktor je voleo muziku, navi­
knut da uvek negde u stanu nešto svira: radio,
gramofon, violina, klavir.
Njihov stan, nastao pregrađivanjima, tako što je
izolovan iz ogromne površine čitavog sprata – ne­
kada vlasništvo majčinih roditelja – sastojao se od
kuhinje, kupatila i tri sobe pored kojih se pružao
dugačak, uzak hodnik bez prozora. Iz tog hodni­
ka ulazilo se u sobe kao u kupee železničkog vago­
na. Prva u nizu bila je Viktorova, pa spavaća soba
roditelja, i na kraju soba dede i bake, koja je jedina
imala balkon.
58 www.czk.hr
“Odavde put vodi samo u nebo”, rekao bi u šali
deda, predratni beogradski trgovac kolonijalnom
robom kome su komunisti, došavši na vlast, na­
cionalizovali svu imovinu. U vlastitoj radnji u
Dušanovoj ulici postao je nameštenik. Ipak, po­
sle svega što je moglo da mu se dogodi, dobro je
prošao. Imao je posao, koji će mu kroz koju godi­
nu omogućiti penziju. U vreme opšte posleratne
nemaštine trgovci su bili na udaru nove vlasti.
Prema njima se sprovodila žestoka propaganda.
Optuživani su da kriju robu, i da su oni krivi za
nestašice namirnica. Ne samo što im je po novom
zakonu oduzimana imovina, nego su osuđivani
na težak prinudni rad, koji je mnoge dotukao.
Takvu sudbinu je izbegao beogradski trgovac ko­
lonijalnom robom Dimitrije Teokarević, budući
da je tokom okupacije pomagao komunistički po­
kret. U magacinu je krio rodoljube koji su čekali
vezu za odlazak u partizane. Nakon oslobođenja
neki od preživelih svedočili su na čijoj je strani
bio. Jedan njegov pomoćnik održavao je vezu sa
pokretom otpora. Nestao je iz Beograda u jesen
1941. godine, zbog čega je Dimitrije hapšen od
strane Nedićeve policije, i jedva je glavu sačuvao.
Momak je preživeo rat, stekao visok čin, i u odsut­
nom trenutku svedočio u korist svog bivšeg gazde,
i tako ga spasio od prinudnog rada. Međutim, tri
godine kasnije, u vreme Rezolucije Informbiroa,
zaštitnik je odabrao pogrešnu stranu, i završio na
Golom otoku. Njegov štićenik, oslobođen svake
ideologije, vođen isključivo moralnim zahtevom
vlastitog pogleda na svet, pričao je u radnji kako
nije dobro da se časni i pošteni hapse, dok se lopo­
vi i licemeri slobodno kreću. U svojoj naivnosti,
išao je toliko daleko da je urgirao kod vlasti tvr­
deći da je u pitanju greška. Tako je zaradio godinu
i po dana prevaspitavanja na Golom otoku, koje
mu je tokom izdržavanja kazne produženo za još
šest meseci.
Viktor od detinjstva gleda istoriju na delu. Sve
će to biti prošlost jednom, i nikada neće prestati
da se menja. Tako jasno vidi figure na trkališti­
 At e l i e r F r i t z
ma svakodnevica, prepoznaje ubistveni ritam koji
poništava mala uživanja, časove bez događanja
‒ lebdenje u blagosti kontemplacije. Istorija nisu
samo ratovi i primirja, atentati i pučevi, revolucije
i epidemije, istorija nisu samo događaji, već i ne­
dešavanja. Posebno nedešavanja.
Onaj poslednji u nizu Viktora, drveni lutak koji
poput ruske babuške krije u sebi svoje prethod­
nike, stupa na scenu nakon Selenine smrti. Još
jednom preslaže život s uverenjem da je poslednji
put. Malo je godina ostalo, i neće više biti vreme­
na za promene. Život je kao šah, igra se na više
ploča. Šta su druženja, prijateljstva, brakovi i fler­
tovi nego simultanke.
U svet šaha Viktora je uveo deda. Pomisao na
njega izmami gorak osmeh saznanja da je sve
baš onako kako je jedino moglo da bude. Dedina
konstatacija da posledice pogrešnih poteza uvek
dođu na naplatu, postaje polazište Viktorovog
promišljanja prošlosti, i kasnijeg opredeljenja za
studije istorije. Jeste, postoji vlastita volja, ali ona
je determinisana čitavom mrežom kapilarnih do­
gađanja na koja se ne može uticati.
Dešavalo se da pred spavanje Viktor ne zatvori
vrata svoje sobe, i da se trgne iz sna kada deda,
mučen prostatom, krene u toalet. Išao je sporo,
ne paleći svetlo, tiho vukući papuče. Tako je za­
pamtio dedu, kao ogromnu šahovsku figuru, koja
poput kralja može i levo i desno, i napred i nazad,
može svuda, ali samo polako. U to vreme Viktor
ne zna da je spori ritam dedinog koraka posledica
prevaspitavanja na Golom otoku. O tome se tada
u kući nije govorilo. Za dedine zatvorske godine
saznaće nakon njegove smrti.
U razmaku od samo četiri meseca, otišli su deda,
pa baka. Nisu bolovali, oboje su preminuli u snu,
od srca. Kao da su odleteli. U njihovu sobu majka
je prenela pianino. To je postao njen radni prostor
u kojem je držala privatne časove violine i solfe­
đa, tu je komponovala muziku za dečije pozoriš­
ne predstave. Preseljenje je obavila tokom jednog
očevog putovanja.
2.
Prostor kuće u Dubrovačkoj ulici jače je utisnut
u Viktorovu svest nego kod bilo kojeg drugog
stanara. Niko nema kontinuitet od sedam dece­
nija na toj adresi. Koliko slojeva, koliko orijentira,
koliko svakodnevica se smenilo u tom prostoru.
Davno su iščeznuli glasovi, svađe i plač iz onog
oduzetog dela stana u kojem je živeo pukovnik
Udbe sa porodicom. On je i u slobodno vreme
vršio isleđivanja, i vežbao na svojim ukućanima.
Njemu se deda obratio za pomoć nakon hapšenja
svog bivšeg pomoćnika. Kakav pogrešan potez
dostojan šahiste početnika!
Ništa se naizgled nije promenilo u arhitekturi pro­
stora tokom jednog veka. Na stepeništu su lampe
od gusa iz vremena kada je kuća sagrađena – 1922.
godine. Na jednoj je još uvek originalno mutno
staklo. I gelender sa rukohvatom od mahagonija je
onaj isti postavljen čitavom dužinom od prizem­
lja do drugog sprata. Koliko je samo dodira upi­
sano tokom stotinu godina? Na nekim mestima
sačuvao se prvobitni sloj laka na drvenoj površini.
Tako je tvrdio Viktorov otac. A to će potvrditi i
Herbert Herberc tokom svoje posete Beogradu.
Iz perspektive lampi, gelendera i ukrasa na fasadi,
ništa se ne menja. Ljudi prolaze i odlaze. Njihove
stvari iščezavaju. Jedino krošnje stabala svakog
proleće prave jaču senku.
Kada rano ujutro Viktor izvede u šetnju dedu i
unuka, mahinalno obiđe puni krug oko kuće. Sa
bočne strane je mali balkon. Tu je nekada bila
soba tvoje majke, čuje dedin glas. I zatim sebe
kako kaže da je mamino detinjstvo sada u tuđem
stanu. U sećanju nema pregrada, postoje samo
rupe, bio je dedin komentar. Ta rečenica upisala
se duboko u Viktorovu svest. Odredila je pogled
na svet. Odatle veština za rešavanjem rebusa, da
u tekstovima nalazi reči koje nedostaju, da lako
uspostavlja svakodnevice u vremenu prošlom. I
kasnije, odluka o izboru profesije.
Istorija je puna rupa i rana. Toliko toga je unište­
no. Bol postoji, to se ne zaboravlja. Da li još neko
59
 At e l i e r F r i t z

pamti kolonijalnu radnju na uglu Dušanove i mu je objasnio da su kafa, čaj, kakao, šećer, začini
Francuske ulice? Iznad ulaza je pisalo “Prehrana”, i pirinač stizali iz kolonija u Africi i Aziji.
i onda manjim slovima “Preduzeće za promet Listajući narudžbenice, prospekte, kataloge u de­
prehrambenom robom”. Nekada je to bila dedi­ dinom arhivu, u Viktorov sluh ulazila su imena
na radnja. Na fotografijama koje je čuvao u svom kafa: santos, rio, cejlon, perle, moka, goldjava,
arhivu zajedno sa narudžbenicanama i adresama kuba... Na glas je izgovarao marke sapuna Kalde­
liferanata, sa prospektima i godišnjim knjigama, rara, Taucig, Bankman... A tek kakav ukus pod
ta trgovina izgledala je sasvim drugačije, i spolja nepcima su proizvodila imena čokolada Peru­
i iznutra. Izlozi su bili u ogledalima, a slova firme đina, Zuhard, Tobler, Hartvig, Fogel... Bludeo je
široka i kitnjasta: “Kolonijal ‒ Delikates, Dimitrije egzotičnim daljinama, tamo gde živi crnac sa li­
Teokarević”. mene kutije “Julijus Mainla”, i tigar sa pakovanja
Nekoliko preostalih artefakata iz tog vremena u kakaoa “Džakarta”. Čitav jedan svet disao je među
obliku tegli od brušenog stakla i metalnih doza papirima u kojima se smestilo četvrt veka koloni­
za čajeve i začine sačuvala je baka. Govorila je da jalne radnje Dimitrija Teokarevića. Bile su to prve
i surogat kafe u limenoj kutiji “Julius Mainla” po­ lekcije iz istorije. Skromnoj ponudi beogradskih
prima aromu prave kafe. U njenoj kuhinji nalazili izloga prehrambenih trgovina u šestoj deceni­
su se uzorci ambalaže u kojoj je pre rata stizala ji dvadesetog veka nedostajali su artikli zvučnih
delikates roba iz Budimpešte, Beča, Trsta, Am­ imena svetskih firmi. Na izbor studija, desetak
sterdama, Londona, Soluna, Istambula... godina kasnije, nije bila bez značaja Viktorova že­
Posle dedine smrti, majka je prenela arhiv ko­ lja iz detinjstva da pronađe dedino vreme.
lonijalne radnje u podrum. Odatle će ga Viktor
preuzeti na početku gimnazije. To će biti njegova (odlomak iz romana)
redovna lektira. Otkopavati vreme. Iščitavati pre­
pisku sa liferantima i kupcima. U jednoj fascikli
nalazi oglas objavljen u “Beogradskim opštin­
skim novinama” u maju 1926., kada je deda preu­
zeo radnju od prethodnog vlasnika.
“Ovim mi je čast do znanja staviti Vam da je trgo­
vina delikatesa, vina, žestokih pića i kolonijalne
robe Mihaila Ječmenice prešla na moje ime kao
moja svojina i da ću istu i dalje voditi pod firmom
Dimitrije Teokarević. Stavljajući vam ovo do zna­
nja molim Vas da me izvolite isto tako Vašim po­
verenjem udostojiti, kao što ste i mojem prethod­
niku učinili, a ja Vas uveravam da ću se truditi da
to poverenje u svemu očuvam.”
Šetnje s dedom bila su prva putovanja. Odlasci na
druženje sa dorćolskim alasima otkrivali su dže­
pove vremena. Prodor u dubine prošlosti deša­
vao se kroz reči koje su u Viktorovom detinjstvu
imale magiju bajke. Na početku tog imaginarnog
rečnika, koji nije pratio ni azbučni, niti abeced­
ni redosled, nalazio se pridev «kolonijalni». Deda

60 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z
Dragan Velikić rođen je u Beogradu 1953. godine. Diplomirao
je opću književnost s teorijom književnosti na beogradskom
Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. bio je urednik izdava­
čke djelatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme,
Danas, Reporter i Status. Od lipnja 2005. do studenga 2009.
godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Živi u Be­
ogradu kao slobodni književnik.
Romani: Via Pula (1988 – Nagrada Miloš Crnjanski), Astragan
(1991), Hamsin 51 (1993), Severni zid (1995 – stipendija Fonda
Borislav Pekić), Danteov trg (1997), Slučaj Bremen (2001), Do-
sije Domaševski (2003), Ruski prozor (2007 – NIN-ova nagrada
za najbolji roman godine, Nagrada Meša Selimović za najbo­
lju knjigu godine, Srednjoeuropska nagrada za književnost),
Bonavia (2012), Islednik (2015 – NIN-ova nagrada za najbolji
roman godine, Nagrada Kočićevo pero, Vitalova nagrada, Na-
grada Kočićeva knjiga).
© Milovan Milenković
Knjige priča: Pogrešan pokret (1983), Staklena bašta (1985),
Beograd i druge priče (2009). Knjige eseja: YU-tlantida (1993),
Deponija (1994), Stanje stvari (1998), Pseća pošta (2006) O pis-
cima i gradovima (2010), Bratstvo po mrlji (2018). Knjiga iza­
branih intervjua 39,5 (2010). Monografija Pula – grad interval
(2014) – u koautorstvu sa fotografom Igorom Zirojevićem i
povjesničarkom umjetnosti Paolom Orlić. Duodrama Monte-
video (2015).
Knjige Dragana Velikića prevedene su na osamnaest jezika u
šezdeset i pet stranih izdanja. Zastupljen je u domaćim i ino­
zamnim antologijama.
Dobitnik je Nagrade grada Budimpešte za 2013. i nagrade “Po­
drum Radovanović” za životno djelo 2016. godine.
61
 At e l i e r F r i t z

Brankica
Radić
Agafija traži gljive
© Brankica Radić

Skok na glavu i odmaci. Korak u

pejzažu u tekstu. U
Korak po korak i tekstu
Već dugo me nitko ne čeka i još dalji predjeli
Stopalima užarim stijenu i i daljna. Postojanje. Nije
Skočim i izbor. Roditi se
Na glavu u more i u Sibiru. Biti
Svježina ublaži žeđ i dalek
Gubim dah i razum i izdaleka
Ostajem dugo i živjeti gledati život
Produžim plavetnilo i na istom mjestu.
Bez tračka bijelog i Znati
Toliko zelenog i da su drugi
Ispod masline i ne samo
Čitanjem uskladim disanje i u mislima.
Kratku udaljenost između sadašnjosti i sjećanja. Biti dio
neizmjernog
u brzom vlaku
Daleka vremena.
Samo
U brzom vlaku da se
vrijeme je zaustavi.
čitanje Kad u vlaku
protjecanje otvorim
drugih knjigu
drugačijih. Mjere i otputujem.

62 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z
Blagost
Noćni zastoj poslije rumunjske granice.
Uobičajena kontrola. Malo pojačana zbog
migranata. Blaga noć, kraj kolovoza na
mađarskoj ravnici. Vozač autobusa je baš tu
pregrubo okrenuo volan i napravio zastoj.
Beskonačno dug u toploj ravničarskoj noći.
Ispred nas, auto s dvije krave u prikolici. I
one su tople. Kao asfalt dok hodamo između
automobila. Noć je puna krijesnica. Ne
očekujemo ništa posebno. Pa čak ni da kolona
krene. Zastoj je odmor na kraju dugog dana.
A da ipak zaobiđemo kolonu sporednim
putevima? Kroz blagu noć. Kuće spavaju. Djeca
spavaju. Naša i tuđa. Vozimo za Debrecin.
Ulazimo u kamp poslije ponoći. Kapija je ostala
pritvorena. Montiramo šator i ubacujemo djecu
u vreće. Bude se prije nas, odmorni. Istrčavaju
u avanturu. Dotrčavaju i grabe kupaće kostime.
Pet bazena! Budimo se i mi. Mađarske terme.
Hodamo kroz vodu u kojoj sjede stariji ljudi
i razgovaraju. Povremeno se kao kornjače
tromo okrenu i nigdje ne odu. Boja vode je
smeđa. Ljekovita. Usporava nam pokrete. Za sat
vremena bit ćemo na putu za Budimpeštu.
///
Bijes u ljusci oraha. Odjeća je oprana. Suši se
na balkonu. Poželim biti na sušilu, okupana
suncem. Zaboraviti bijes. Udarcem šake razbiti
orah. Kartu svijeta. Lijepim komadiće. Olovkom
pratim rijeke. Crtam zjenicu u oku. Moram
vidjeti. Topi se led. Na Bajkalu zuji proljeće.
Insekti i rogovi kreću po vodu. Čovjek nježno
mrmlja u bradu. Izbjegava pogled sibirskog
medvjeda. Tako su ga učili Rusi. Mogu na tijelu
nacrtati ljusku i orah. Pratiti liniju korteksa.
Duboko. Zaroniti i zaboraviti KAKO JE SVE
POČELO.
///
Kod Agafije uvijek je bilo heljde. I kore od breze
za najljepše čizme. Odavno je sama u koži tajge.
Riba se mrijestila uzvodno. Uvijek na istom
mjestu. Na nebu punom zvijezda. Neke su se
našli nizvodno. Dok Agafija traži gljive i smisao.
Postoji li išta. U NEPOSTOJEĆEM VREMENU.
Drvo
Trebala sam otići u drugi café. Sve zbog drveta.
Na prometnom raskršću. Beton i zakon. U
ispušnim plinovima i dimu cigareta. Gdje je tu
poezija? A sve je izgledalo kao. Suho lišće iako
proljetno. A ja šta? Tražim. Drvo je perspektiva,
sjena, životna linija zarobljena u betonu, linija
borbe, akt otpora. Ne odustajem. Buka, ulica,
barbari, konobari, plinovi. Sivi obrisi lišća na
pločniku. Donesu mi mir. Tko ga je posadio?
Nije znao da će grad sve osvojiti. Ipak je tu. Ne
moram sve znati. Dovoljno je da bude tu. Kao
poezija u kojoj se nenadano nađemo.
plivač
kao u grotlu
pjena u meni
ispisuje linije
daj da zaronim
ti izroni u
sudaru lete
ruke zrak
paraju vodu
odzvanjaš plavom
izbaci nogu
tijelom nezadrživo
naočale
uskladi pokrete
63
 At e l i e r F r i t z

brzinom kreneš
prsno sinkronizirano
dok se ne pojavi
kraul u startu
plivači skaču
čim se ukaže
prilika tijela
klize puštam
da me odvuku
na dno do
dna iz dna
možda sve
dobije drugo
značenje

Sudbina

Razvuci kartu po koži. Zaokruži prođena mjesta.

Naprimjer južno od Münchena. Nekadašnji
nacist sagradio je muzej mašte. Arhitektonsku
kvalitetu zgrade hvali vodič kroz Njemačku
tiskan u pet tisuća primjeraka. Kao i kvalitetu
posve nezanimljiva muzejskog postava. Nešto
ekpresionizma i neuspjele mašte. Umorni od
duge vožnje i zaobilaženja Münchena hodamo
dugačkim mostom koji izlazi iz utrobe zgrade.
Opkoračujemo obalu i prvi plićak. Sad smo
nekoliko metara iznad jezerske vode. Zatim na
livadi odmaramo u ležaljkama. Gledamo jezero
i brodice na njemu. Bivši nacist sagradio je
muzej. Napisao knjigu. Das Boot. Podmorničar
iz Drugog svjetskog rata. Vidjeli smo davno
igrani film snimljen po romanu. Jedan od onih
nezaboravnih ratnih. Strepnja iz nacističke
perspektive. I sad igrom slučaja sjedimo ispred
njegovog muzeja, u zemlji u kojoj su prije
sedamdeset godina vladali i živjeli nacisti.
A sada? Sjedimo ispred muzeja i mislimo na
sudbinu. Kako nas je put baš ovamo nanio?
© Boris Cvjetanović

64 www.czk.hr
At e l i e r F r i t z

65
 At e l i e r F r i t z

Zajednica Postojanje

Belgijski pisac Adamek Čovjek na putu bez

pisao je. Svijet sna u fragmentu postojanja
propada. I propada. života se plašimo kaže
Pada. I propast će. Uništiti starica blago
sebe. I nas. preko naočala
Zajedno. nahranit ću vas
djeco
Onda će opet niknuti. ljubavi su
Nešto lijepo. Ljepota se u nama za žive
može obnoviti. U nadi. za mrtve dok je nas
Jedinoj. I poslije. oni na
Nas. Bit će ljepote. istom putu
Iznova će. Kao disanjem
nova. Slična ili spajamo konstelacije
naše cijelosti naših
sasvim različita. Za fragmenata dok god
nove. Hoće li netko bude
listati arhive? Da mislio na nas.
vide. Da čovjek
uništi. Ratom
pljačkom uporno.
Koliki put? Koliko
puta? Opet da se
gradi. Odspavaj
malo. Put je dug.

Crvena

Opusti lice. Bez crta

maska će pasti. Izbrisati
bol. U zadnje vrijeme ne
prestaje. Jedino ulazak
u dan. Jedino dan može sve.
Pokreti lica. Pokreti ulice. Sve
u pokretu. Neki znaju. Neki ne.
Samoća se skriva iza
prozora. Čim svane otvorit ću
knjigu. Onda prozor.
Brankica Radić rođena je 1969. u Splitu. Živi i radi u Parizu.
Studirala je francuski jezik i književnost na Filološkom fakul­
tetu u Beogradu. Studij francuske književnosti nastavlja na
Sorboni u Parizu. Urednica u nakladi Éditions de la Villette,
priprema i objavljuje knjige iz arhitekture, urbanizma i pejzaž­
ne arhitekture. Prevodi hrvatske i francuske autore, uglavnom
suvremene pjesnike. Surađuje s književnim časopisima i festi­
valima u Hrvatskoj i Francuskoj. Jedna je od urednica edicije
Domaine croate / Poésie u nakladi l’Ollave.

66 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Senko
Karuza
Krađa
(se nastavlja)
© Senko Karuza

Elena Ferrante: Mučna ljubav

Da, morala je proći vječnost da bih se vratila

U njenu utrobu. Nje više nema i ja, prevratnica
Ili povratnica po sjećanju, ali sada nezaštićena i sama
Plovim u toj gustoj plodnoj vodi u kojoj je ona još jučer
Uživajući pijana u noćnom kupanju
Odlučila napustiti ovaj svijet. Nije ni trebala misliti na mene.
Dovoljno je da je u meni sa svim svojim bolima za koje
Sam mislila da su moje. Kakva zabluda! I to još da otkriješ dok ti muškarac koji nije ni sjena onome
kakve je ona imala
Nespretno prčka po svim otvorima kojima možeš primiti njegov užitak
Dugotrajan i mučan poput najave samoga Vraga koji se razbacuje
Obećanjima koje ne može ispuniti kad se radi o ženi. O ženi
Kakva sam ja od sada, od trenutka kad sam se vratila u utrobu
Vlastite majke s čvrstom namjerom da se ovaj put
Sama rodim.
Bol i gađenje neće biti drugačije, jedina je razlika što u njima
Neću više biti toliko usamljena.

Gerard Donovan: Julius Winsome

Što sam tražio, ne znam. Otac me ostavio samog u šumi,

Okružio me knjigama i savjetima koji mi sada ne mogu pomoći.
Nisam ubio jednog, ubio sam mnoge, nakon što je jedan ustrijelio
Moga psa koji mi je značio mnogo. Lovci su ubojice koji vikende provode u šumi

67
 At e l i e r F r i t z

Misleći da će tamo sakriti svoju narav. Tuđi psi su im smetnja, lovina,

I po tome zaključujem da im nedostaje ljubav. Prvog sam zakopao blizu svoga psa, sada mi je žao što
ta jadna životinja leži s ubojicom.
Drugu dvojicu sam pokopao dalje, ali ni to nije pomoglo. Nije pomoglo
Ni kada sam ih prestao zakopavati, bio sam već izgubljen
I na pragu pokajanja, jer sam počeo razmišljati o ženi koja me ostavila
Sa svojim psom, i o tome nije li to možda osveta svijetu zbog moje nesreće.
Tražio sam pravog ubojicu i pustio ga kada sam doznao da je ljubavnik
Vlasnice moga psa. Žene koju sam ljubio i koja me ponovo vratila knjigama mojega oca u kojima više
nisam mogao pronaći ništa.
Ja, Julius Winsome, čovjek s knjigom u šumi u kojoj je umro život,
Ne računam se više živim. Dok koračam noćas prema policijskoj postaji
Ne prate me mrtvi, već oni koje sam izgubio. Izviru iza stabala
I prave se da u sebi ne skrivaju nikakvu tajnu. Čudno je kako ponekad vidimo
Drugačije.

J. M. Coetzee: Gospodin Foe

Od jednog pisca očekivala sam mnogo više. Da me barem

Na trenutak okrzne smisao. Pričala sam golu istinu
Nadajući se da ćete joj obući haljinu raskošne ljepote,
Koja će me pokriti tisućama značenja, da ću gorjeti
U vatri strasti kakvu samo iluzija može rasplamsati
I s kojom se nijedna golotinja ne može mjeriti.
Htjela sam biti netko tko nisam, čeznula sam za tim
Iskustvom svih iskustava, sita svih stranputica,
Što ga jadni um može dosegnuti. Ali eto, ni vaš doseg
Nije odlutao dalje od sumnji koje izmaraju svačija tijela,
Pa i svijet, mogla bih ustvrditi, toliko dosadan u svojoj izvjesnosti
Da ga samo dobar pisac može spasiti. Kakav vi niste.
Uzaludnost vremena. Ružni ste, stari i nemoćni
Što mi do sada nije smetalo. Sve je počelo s vašim odvratnim
Priznanjem da ne možete ništa protiv istine.
Recite mi, kako da živim s time?

68 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Milan Kundera: Praznik beznačajnosti

U tom Luksemburškom parku odigrao se, kažem vam,

Najveći lov u povijesti ikada zabilježen. Smisao
Protiv besmisla, muž protiv žene, bolest protiv zdravlja,
Nagon protiv čovjeka zavijenog u prljave dronjke ozbiljnosti.
Svečana praznina livade – što o tome reći? Nema igre skrivača.
Još i podne, ni sjena te ne prati niti ti ikakav zaklon daje,
Vidljiv si nevidljivom protivniku, preostaju ti jedino suze
U beskrajnom iščekivanju lovca, jer on možda neće doći.
Možda ćeš postati sam svoja lovina, muka , tjeskoba, skelet
Koji se pita, goliji od golaća, gdje mu je sada šuma
U koju bi se mogao sakriti, pećina, vatra, poglavica, drug
I ostalo što nam nikada nije trebalo,
Kao što nam nisu trebali ni otac ni majka.
Sigurno je bila nedjelja, ili neki drugi praznik tog sudnjeg dana
U kojemu nitko nije stradao. Lovina je bila zanemariva i sitna,
Jedva vidljiva, beznačajna, ali živa,
I nekako nalik svima koji su se naguravali da je vide.

David Vann: Legenda o samoubojstvu

Evo, došao sam vidjeti što mi možeš pokloniti

Kad si mi već poklonio život. Uz njega sam, u istom paketu
Dobio nesigurnost i izgubljenost u svijetu koji se odvijao bez tebe.
Da vidimo sada, koje su tvoje vještine i kako bi mogao njegovati
Stablo koje si posadio u tuđem vrtu. Evo, nosim svoje korijenje
I izgaram od znatiželje. U tvojoj smo kolibi, na tvome otoku, bez
Ikoga tko bi ti mogao pomoći dok baljezgaš o tome kako svaki
Pravi muškarac mora svladati mnoge vještine u prirodi,
Kako uloviti i posoliti ribu, kako ubiti, kako dimiti i kako graditi,
Kako se praviti lud, kako izgubiti živce i porazbijati sve oko sebe,
Kako plakati i moliti za oprost kao da se ništa važno nije dogodilo.
I ono najvažnije: kako baratati puškom. Kasno sam shvatio
Da me pripremaš za smrt. Svoju, moju, svejedno. Da si upotrijebio
Tu činjenicu prije mog rođenja, sada ne bih morao gledati tvoju smrt
I misliti kako si mi time oduzeo sve vještine koje mogu jednog dječaka
Potpuno opremiti za život. Hvatam zato svoje korijenje
I hitam prema vrtu u kojem će vjetar već znati povijati moju krošnju.

69
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

70 www.czk.hr
Knut Hamsun: Pod jesenjim zvijezdama

Od čega sam bježao – ne znam.

Odlučih iz čiste obijesti da mi priroda bude kuća,
Sjenice i ševe, livade i trava, proplanci i šume i nad njima nebo
Na kojem ću samog sebe sresti. Pa kako bude.
A bilo je ovako: ni jedne noći bez ljubavne boli
Za svakom koju sam sreo, ni jedne noći bez bijega od svake
Kojoj nisam mogao dati što sam u prirodi pronašao,
U pustoši od koje sam očekivao mnogo više. Ničega nije bilo.
Bio sam sve što sam htio, i kopač i orač i šumar i kočijaš
I ljubavnik mnogima koje ne ljubih, nigdje nisam stao
I nikome netko bio. I taj nitko sada luta poljem, studeno je.
Sloboda se ledi.
Za mlade sam prestar. Za prirodu prespor. Nespretan u svemu
Što sam dobro znao.
Sloboda se ledi. Najbolje da bježim.

Roberto Bolano: Čileanski nokturno

Što nam je činiti? Podučavati vještinama

Razmišljanja neprijatelja, brojiti crkve u tuđim zemljama
Da bi sačuvali boga u svojoj, u kojoj je vjera bajka i hajka
Na svakoga tko se suprotstavi trenutku koji zapne nekako
U nekom predgrađu Santiaga, baš za nas i u toj kući žene
Pored koje se sve čini mogućim i prošlim?
Razmišljam sada na smrtnoj postelji jesam li mogao učiniti više,
Živjeti bolje, odabrati drugo, pobjeći negdje, umrijeti rano.
Poput mnogih koji se hvale da su dali život za dom.
Koji kondori štite i garantiraju besmrtnost? Čemu onda život?
Smije li se još netko u mojoj zemlji?
Umjetnici su ovdje lijepi jer govore o smrti. O rijeci koja se muti
Prije umiranja, o obali koju obavija magla iz koje izranjam
Nakratko, dovoljno da shvatim da me progutala
Poput metafore koja me držala cijeloga života, ludosti,
Sa svime što sam činio, a nisam trebao i svega što nisam,
Kao što nisam upoznao ljubav niti neku njenu zamjenu,
I sada imam pravo pred bogom kojem se nikada nisam predao
Pitati hoće li uz moju smrtnu postelju stajati žena
Standardno obučena u bijelo, blijeda, s osmijehom i lijepa,
Ili će samo strašan vjetar podići valove?
 At e l i e r F r i t z

Ernst Jünger: Na mramornim liticama

Vratimo se u prošlost i pogledajmo snove

Koje nismo uspjeli pobrati te jeseni na našim livadama
Jer Zvijer izađe iz šume (gledali smo kako se umnožava
Pred našim očima) i započne s klanjem takvih razmjera
O kojima smo ponekad slušali kao o prošlosti. Ništa ne prolazi.
Dim iz požarišta naći će način da se iz oblaka spusti i legne
U sjećanje koje će biti sve što će nam ostati na ovoj zemlji.
Otplovili smo tako bez ičega u tuđu zemlju i tamo stvorili
Svijet koji bi mogli ubrati ako budemo imali sreće
Da ovoga puta duh bude jači od mača. Jer naša ratnička umijeća
Ne mogu se mjeriti s ludošću barbara kojemu je rat
Samo igra uništenja svega što je lijepo, mirno i staloženo,
Ma kako to dosadno bilo. Nikada nećemo biti spremni
Za nestajanje, mi, prolaznici, koji umiremo tako
Da se rađamo. Onima koji teže vječnosti uvijek se može
Pod nogama naći zmija koju nisu pripitomili
I pokloniti im zaborav. U mračnim šumama jednom će
Živjeti samo mrak. I ništa više.

Thomas Mann: Dnevnici 1933. – 34.

Za vas ću biti prošlost. Debela knjiga događaja.

Niste bili ovdje, niste živjeli. Pokušajte pisati o svakom danu,
Čitajte, saznajte da je prošlost stvar koju ste propustili.
Ništa nećete propustiti. Propustite povijest kroz svoje ruke
Budite vlasnik, rob navike i svakodnevice, budite aristokrat
Koji radi u rudniku navika koje se mijenjaju, ruše vas i guše,
Dave, ali ne posustajte, to je svijet koji ste zatekli
I nema drugog, pišite o njemu, branite ga i pravite se
Da ga razumijete, označite, iskolčajte, uređujte, nadajte se,
Ali ga nipošto nemojte prodavati. Ako ga netko prodaje
Učinite sve da ga nitko ne kupi, srušite trgovište, protjerajte sebe
Na mjesto odakle se može čuti vaš glas, ma kako daleko to bilo.
Putujte, ostavite domovinu i svojtu, i pišite, svakodnevno i uporno
Pišite, pišite o tome kako pijete čaj, kako spavate i što sanjate,
Koga viđate i s kime se dopisujete, pišite stalno bez straha
Kao da će to jednom netko pročitati, pravite se da ste važni,

72 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Pravite se da nema boga koji će vam pomoći, zamijenite ga,

Nametnite se svakome tko vas odmeće, tko se odriče
svega u ime sebe, pišite o nepismenima, o svima koji ne znaju,
o svima koji misle da znaju i mogu, pišite o onima koji ne pišu
i koji misle da će povijest pisati umjesto njih.
Pišite, pišite, povijest će već nekako proći.

Ernest Hemingway: Starac i more

Ne mogu reći da sam živio na zemlji.

More je bilo moj dom, pučina krevet, nebo pokrivač
A nada život. Lovio sam ribe kakve nikada niste vidjeli,
Mogao sam uloviti Mjesec i Zvijezde da je to bilo dopušteno
Ili da sam u tome vidio neku svrhu, sličnu onoj u mladosti
Kada sam jednostavno morao pobijediti najjačeg mornara u Casablanci.
Mnogi su se razlozi razbježali na sve strane, ali upornost
Se borila s nesrećom baš onako kako sam se ja ovih dana borio
S najljepšom ribom koju sam ikada vidio i za koju sam se molio
Jednakom snagom kao i za sebe, molio je da mi oprosti
Iako su nam izgledi bili jednaki. A i život lovca.
Na putu do Havane, u dugoj noći povratka, onako mrtva
I vezana za bok broda, postala je plijen slabijih od sebe.
I u zoru sam pročitao iz njenih oglodanih kostiju
Da pravda ima mnogo lica. Sada ću leći i spavati,
A kada mi rane zarastu, ponovo ću razviti svoje jedro
I na pučini tražiti ono što mi pripada.

Niccolo Ammaniti: Ja se ne bojim

U mojoj dolini sunce i žito iste su boje,

Čak i u suton kad se opiremo mraku
Jureći na svojim biciklima kao ludi
Da noć dočekamo kod kuće.
A boje noći nisu boje straha.
To bi bilo djetinjstvo iz kojeg ne bih želio pobjeći
Da nisam na svojim lutanjima otkrio dječaka u mračnoj jami,
Golog i bezglasnog od zime i gladi, u vlastitim govnima,
Okovanog u lance, kako čeka da se moj otac dogovori

73
 At e l i e r F r i t z

S njegovim oko cijene koja može izmjeriti ljubav,

Djetinjstvo kao moje i sigurnost zavičaja. Želio sam
Otputovati istog trenutka i ostaviti sve što sam volio,
Da se nisam zakleo tom dječaku mojih godina
Da ću ga osloboditi i vratiti na mjesto u kojem ga čeka
Sve što je volio.

Longo: Dafnis i Hloa

Prije početka ovoga svijeta, kad su Bogovi još

Bili brojni i nepredvidivi u svojim namjerama,
Ali smjerni i odlučni u svojim strastima, čak i tada,
Prije ovoga svijeta koji se ispraznio,
Protiv ljubavi nisu mogli ništa.
Kaže priča da su bili lijepi, robovi sebi, a ne gospodaru,
Odani polju i stadu, više nego Nimfama i Nebu,
A Eros se po njima ravnao i po njihovoj ljubavi je bio,
Baš kao i Amor i ostali iz pohlepne svite,
Što žurili su da zasluge ljudske bezobzirno otmu
I njima se, ukrašeni, hvale na drugome dvoru.
Znam to sada, nakon Božje smjene, da ne žude
Oni da nas opet stvore, već strah da ih kiti:
Što će biti s nama kad nestanu oni što nas stvore?

Cesar Aira: Epizoda u životu putujućeg slikara

Pravi umjetnik je lovac, ma što vi mislili o tome,

Na kraju i lovina za sve koji ga razumiju.
Strast je samo dodatak opremi koja nema ime
I može biti sve, boja, riječ, slika ili smrt, može biti
Pustinja ili ravnica koju mijenja svjetlo i koju
Pokušavam zaustaviti ne bismo li je razumjeli.
Jer vrijeme se može razumjeti jedino u trenutku
Koji se prikači čestici koja je nepovratno vodi u svemir.
Nema ponavljanja u nemilosrdnom životu. Zato
Gotovo slijep ulazim u jedinu bitku Indijanaca
Koju sam čekao cijeloga života
I lovim ih svojim papirom, postajem divljak koji urla

74 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Ratne pokliče crvenim ugljenom krvi i crnim smrti,

Prinosim tu lovinu vama pred noge kao što se ona predala meni.
Jer takva je priroda, lijepa u svome nestajanju
Baš kao i ja koji više neću biti među živima
Kad moj plijen obznani svijetu da jedino umjetnost

Senko Karuza, rođen 1957. u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Školovao
se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Uvrštavan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča, prevođen na strane
jezike, nastupao na više domaćih i stranih festivala. Osnivač neformalnoga Multi­
medijalnoga mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na
malim i pučinskim otocima. Objavio knjige priča: Busbuskalai, Ima li života prije
smrti, Tri krokodila (s B. Čegecom i M. Mićanovićem), Vodič po otoku, Teško mi je
reći, sabrane priče; Kamara obscura, Prsa u prsa, Fotografije kraja.
© Piotr Dobrolecki

75
 (P)Ogled

(p)ogled

Peter
Tomaž
Dobrila
Eu cult art
& project top 5-10
Bira, linkuje, piše, oktroiše P.T.D.
© Peter Tomaž Dobrila

Sarma za nas, karma za sve

U
petak, 13. marta 2020. otvorismo iz­ložbu
Dr Máriása u Budimpešti, pod naslovom
Gde je moj Kapital? Došao je dozvoljen
broj ljudi u skladu sa rečju zakona, odnosno na­
redbom Vlade – 10 osoba (5 žena i 5 muškaraca) i
3 veće životinje, to jest psa.
1. Konačno: uživo, delimično,
uzbrdo
U jednom danu desile su mi se dve stvari. Kao
rečenice. Odozdo. Od malih ljudi, koji pričaju kao
veliki. U šetnji, na samom početku drvoreda mir­
nih, delimično još cvetajućih, a nekako već zele­
nih i okruglih kestena, dva dečaka, otprilike 5 do
7 godina, na klupi u parku pričaju kako ide život
i te obavezne stvari, kad jedan drugome neobave­
zno dobaci, “Sve je zato, jer nas ima previše.”
Glasovi polako nestaju mojim udaljavanjem i pe­
njanjem na Piramidu* uz vinograde, kroz šumu
i niz voćnjake, travnjake, pašnjake, ribnjake, ko­
jih je u Mariboru puno, a ja prolazim bar pored
pet. Kad, kod trećeg stadoh kraj vode. Tek ona­
ko. Možda zbog velike kornjače. Onda ugledah
još nekoliko manjih u vodi, neke ribe i dve patke,
odnosno patku s mužem, i kako odmah iza njih,
prvo jedan, pa dva, pa već sedam, a skoro i osam
malih pačića, najednom, ispod trava na rubu
ribnjaka, snažno isplivava na široku vodu. Da se
malo propliva ili pobegne od ljudskog pogleda.
Oprostite, da ne smetam ako već uznemiravam,
nastavih dalje do četvrtog ribnjaka. Mimoilaze
me devojka uzrasta između 9 i 11 godina i mla­
dić star oko 6 godina. Ona ga pita, “Da li znaš šta
je karma?” S njegove strane tišina, a ona nastavi,
* Piramida je brdo iznad Maribora

76 www.czk.hr
 (P)Ogled
“Karma je, kad nešto uradiš, pa ti se vraća. Zna­
či, šta činiš, to dobiješ.” Dečkov glas se nije čuo.
Znao je. Ili sam bio već suviše daleko, da bih čuo
njegove reči. Ne znam da li ih je i bilo, kakav je bio
njegov komentar, odgovor, pitanje. Ne znam ni da
li se njihov razgovor o toj temi nastavio ili je bio
okrenut nekim drugim općesvetskim, duhovnim,
humanističkim, ideologijskim, idealističkim,
onako svakidašnjim ljudskim, odnosno dečjim
stvarima. Kao, gde je moja igračka?
“Da li znaš pitanje?”, reče Odgovor. “Da li znaš, Pi­
tanje?”, popravim, i zahvaćen egzistencijalnom eg­
zistencijalističkom gnjavažom zažmurim: “Kako
Brate, kako Braćo i Sestre u ova virusna vremena?
Eto, vidiš i to nam se desilo, da su nas sve zatvori­
li”, dodajem.
2. Dr Máriás u Budimpešti
U petak, 13. marta 2020. (da se zna godina – za
arheologe) otvorismo izložbu Dr Máriása, u Bu­
dimpešti živećeg Novosađanina, pod naslovom
Gde je moj Kapital?
http://www.kibla.org/novice/novica/?no_cac­
he=1&tx_ttnews%5Btt_news%5D=5675&tx_tt­
news%5BbackPid%5D=1&cHash=84c3f3c9a0
Došao je baš dozvoljen broj ljudi u skladu sa rečju
zakona, odnosno naredbom Vlade – 10 osoba (5
žena i 5 muškaraca) i 3 veće životinje, to jest pasa,
iliti 2 psice i 1 pas, dok manje životinje, muve,
buve, komarce, pčele, ose i slične kućne ljubim­
ce ovih i drugih dragih životinjica nismo brojali.
Grad i javne prostorije su se već zatvarale i osećao
se je neki teški pritisak, da bi samo dan kasnije
prestao javni saobraćaj, a dva dana kasnije i leto­
vi – ne pticama, nego samo avionima, i to pre­
ma sada već kao međunarodnim aerodromima,
koji su u biti postali lokalni i više nemaju neke
bitne svrhe. Možemo ih pretvoriti u lunaparkove
ili umetničke pozornice za naše vizualce, muziča­
re, performere, filmadžije i literate, i proglasiti ih
kulturnom baštinom.
Dr Máriás: Marx u Warholovom ateljeju, 2018, akril na platnu
3. Moda od laboda
Bez izlaženja, molim, osim nužnog, recimo, da se
kupi hrana, ali ne vrši nužda. No svuda je bes­
platno parkiranje. Verovatno zbog toga: kad se
nigde ne može, parkirajte besplatno svugde. Pravi
slogan za život. Kome je lepše nego nama, ostaje­
mo doma i parkiramo svaki dan. Genijalan izum
naših političkih naučnika, pardon, izvinite, iza­
branika, o kojima će politolozi sapletati teorije,
pisati doktorske disertacije na univerzitetima i
fakultetima, raspravljati na konferencijama i sim­
pozijima, a neki završiti i školu. Za nagradu imaće
auto-školu s dodatnim satima besplatnog parki­
ranja. Parkiram, znači jesam.
Pa kad narede da za pola sata napustimo prosto­
rije i odemo kući u samoizolaciju i da se ne vraća­
mo barem nedelju dana i onda proverimo, da li je
zrak čist, čini se – izgleda da je kriv zrak. Valjda:
Sve je u zraku kaže neki put grčki filozof i fizičar
Stráton, opisujući postupke za dobivanje vaku-
uma, iako se složio sa Aristotelom da u prirodi
vakuuma nema. Tako da svakojake čestice zajed­
no s virusima putuju po kaotičnim aerosolnim
linijama našeg disanja i respiratora na ljudski
pogon. Homo homini virus. Disanje je opasno, a
prestankom disanja opasnost prođe.
77
 (P)Ogled
Konačno se posle dugo vremena odmaram, izolo­
van od društva, kojeg samo gledam kroz prozor
(najbolje zatvoren) ili s balkona, odnosno terase.
Zabranjeno je grupisanje više od 5 ljudi. I šta će
onda neka prava porodica sa recimo 6 članova:
treba da se raspolovi i 3 da se odsele? Tako da je
fino, toplo, 20° C i više, ptičice i devojke pevaju
Happy Birthday sa slovenačkim naglaskom, koji
komšinica preko dvorišta proslavlja s prijateljica­
ma uz tortu, dok ja kao jedini i još više pravi muš­
karac podnosim distancu, sa igrališta se uz dečje
urlike čuje i lopta, bere se medveđi luk, a ima i
šparoga i maslačka.
4. Vreme za reklame i crtić
Protiv-virusni komplet, 19. 03. 2020.
Primer maske, rukavica i odela protiv virusa. Treba se zaštititi
uvek, kad se izlazi.
Možemo početi da izrađujemo ove komplete u raz­
ličitim bojama i uzorcima. Svakome svoje. Onda
ti je nedeljnja šetnja u, recimo, cvetnom odelu za
Uskrs, pa nešto sa zvedicama za Božić. Za sad bi
bile neke prolećne boje rascvetalih jabuka i bre­
skvi. Ako zagusti, ima izmena i promena. Do pr­
vog kamena, gde se dogovorimo kao kamenjari
ili kamenjarke, onako kao ljudi, ni ljuti, a kamoli
uvrnuti. Dobro, malo i nestalo.
Vreme za reklame –
https://www.youtube.com/watch?v=QYKr00vTIyQ
78 www.czk.hr
i crtić –
https://www.youtube.com/watch?v=zb0PA-TaS4g
5. Čovek-virus, inženjer-buldožer
Koja je strana među svim informacijama, u pr­
vom redu prema scenosledu. Kuća je vruća. Špo­
ret bljuje vatru, zmajevi krilima prave šatru. Voda
juri niz slavinu, kuvam si ručak za večerašnji za­
ključak. Ima i pesma za budućnost i sadašnjost
iz prošlosti, one neke naše višekrajne došlosti u
sazdrživost i životnu ljubivost –
https://www.youtube.com/watch?v=hfkjJe3Rhms
Za tren uha i čud oka. Umetnik je lepo zanima­
nje. Možda i najlepše. A da ne pričam, da je naj­
bolje i najodrživije. Jedino možda još inženjer
može da se približi. Znaš, kao ono: umetnici su
inženjeri ljudskih duša. Mislih, da je u raju dobra
klima, dok je u paklu dobro društvo ... ili ne, ali u
svakom slučaju ostat ćemo održivi i viruso-ljubni.
Čovek bez virusa je kao virus bez čoveka, znači
niko i ništa.
Neka. Ništa nije slađe od osvete.
6. Brod budala u ogledalu Lune
Prihvatio sam se staroindijanskog običaja i zapa­
lio Palo santo meditirajući La Cucaracha, i staro­
indijskog mudrovanja uz Om mani padme hum,
odnosno kako bi Bijelo dugme zapevalo Padaju
zvijezde na Borikama, Električni orgazam rastu­
rio Krokodili dolaze na Terazijama, Šarlo izveo
Ona se budi u disko fazonu, Idoli čekali Nebesku
tamu na neboderu, Buldožer hteli Blus Gnjus u
bašti, KUD Idijoti sa Francijem Blaškovićem ur­
lali Istra ti materina u Areni, Lačni Franz smislili
Praslovana na stadionu, dok bi Leb i sol čekali u
Skopju na mirovinu, a Rambo Amadeus izbacio
novi album Brod budala za slušanje i gledanje –
https://www.youtube.com/watch?v=js9rJdB6pL
A&list=PLv9i1xv3fNOcFowuzdBVqpkR4L-liEGdI
© Boris Cvjetanović
 (P)Ogled
Ili da čujemo, kako to reče Alice Coltrane, da ne
zapadamo u melodijske meditacije Georga Harri­
sona ili vokalne ekshibicije Kate Bush, ni da se na
ovom mestu setimo velikog Gandhija ili – ako
može – Krišne. Samog Haryja. Dirty Haryja. Ne
onoga iz filma, već iz komšiluka, u doba koro­
navirusa mogao bi se zvati i Hari Kriška ili Hari
Frišna za sve koji treba u izolaciji da rade jogu i
redovito jedu voće i povrće, meditiraju. Gledaju
i Lunu u ogledalima. Ima Luna koliko i ogledala,
pa i više –
https://www.youtube.com/watch?v=Zf3-4R_OMks
Zavisi, kamo gledaš. Kao što ima naš drevni pri­
jatelj Buda ponekad više pari ruku. Možda su to
noge pa je netko slabo nacrtao.
7. Liga protiv turizma?
Da ne duljim, ovde ljudi iznad 65 godina od danas
mogu samo sa ličnom kartom u samoposlugu (i
ostale prodavaonice, naravno). Kad tamo dođeš,
neko ti kaže, ličnu molim, dok ti ne znaš, da li
si došao na neko sex & drugs & rock’n’roll mesto
pa treba biti član ili nemaš još 16 pa ne smeš da
Franci Blašković i Marko Brecelj
kupuješ alkohol i duvan. Može, a za detalje i for­
mu dogovorimo se na vreme i nevreme. Narav­
no, biće subjektivno, dok objektivnost prepuštam
80 www.czk.hr
objektima i ostalim zvučno-vizuelnim efektima.
I tako je u aprilu Marko Brecelj provalio 69. ro­
đendan, po njegovom brojanju 72., prošlogodišnji
dobitnik Ježkove nagrade (Fran Milčinski – Ježek
(14. decembar 1914 – 27. februar 1988), slovenač­
ki satirik, omladinski pisac, glumac, režiser, hu­
morist, komičar, pesnik i šansonjer) i ovogodišnji
dobitnik Zlatne frule (slovenska nagrada struke
za dostignuća u slovenskoj popularnoj glazbi, je­
dina slovenska profesionalna nagrada namenjena
izvođačima i stvaraocima popularne glazbe), a
inače predsednik Društva prijatelja umerenog na­
pretka (pamti se Jaroslav Hašek, 30. april 1883 – 3.
januar 1923) i njegova knjiga »Politička i socijalna
istorija stranke umerenog napretka u granicama
zakona«, napisana 1911. godine, ali kao knjiga
štampana tek 1963. godine) i Ustanove nevladinih
omladinskog polja Pohorski bataljon te redovni
pisac i izdavač medija Dodogovor –
http://w w w.dodogovor.org/shownews.aspx?
newsid=29944
Dok dve sedmice ranije, 12. aprila 2020., povo­
dom 34. rođendana Gori Ussi Winnetou Franci
Blašković nije izdao sebe, ni domovinu, ni oca,
ni sina, ni duha, ni malvaziju, ni Samantu Fox,
ni Ligu za boj protiv turizma (koju je kao pred­
sednik poklonio Marku Brecelju) već svoj 97. al­
bum pod nazivom In concert, Zadar snova 2002
(u Kinu Zadar, koje više ne postoji), koji možete
preuzeti na –
http://radio.rojc.eu/iz-rojca/guw-97-ploca-in-
concert-zadar-snova-2002/
Franci Blašković, osnivač i jedini stalni član sasta­
va Gori Ussi Winnetou, od 2005. godine zajedno s
Partijskom ćelijom Opatija kreće u snimanje albu­
ma “jednom mjesečno”. Tako da će ih skoro bro­
jiti 100. Svoje najvažnije suradnje imali su s KUD
Idijotima i zajedničkim albumom Istra ti materi-
na (“Istra ti materina i eti pička umetnička”) te s
autorima iz književnog pokreta FAK s kojima je
objavio Merack za FAK. Zabranjivana Turbo cat-
tolico, peste balcanica (“mladi kreten, turbo cat­
tolico”), portreti Điđi Anarhišta i Nikoleto – prvi
 (P)Ogled
istrijanski traveštit te psiho-geografska lično-ispo­
vedna i grupno-dinamična Mens sana in malvasia
istriana, Od rođenja pa do groba, najljepše je vin-
sko doba (ne mišaj vino, cretino) i internacionalno
angažovana Sinfonia deveta a Fuckinghem Palace
su samo neke iz njegovog i njihovog obimnog re­
pertoara, sigurno najobimnijeg autorskog materi­
jala u Jugoslaviji, pa verovatno i u Europi, ako ne
i u svetu: “...u visoke zgubljene pute istriane, labi­
rinte malvasiane, GREMO... ”
(Ni ti ga, ča ti ga je Istra, “Ich bin, du bist und
amen”, 1992.)
Za znatiželjne tako zvuči njihova 96. ploča “Kapita­
listički fašizam + narodni idiotizam = demokraci­
ja”, izašla 24. februara 2020, pre korona meditacije –
http://radio.rojc.eu/kultura/guw-96-kapitalistic­
ki-fasizam-narodni-idiotizam-demokracija/
Najnovija, Viva Corona, od 1. juna 2020, “pesma u
dva čina i tri pičke materine”, najavlja 99. album -
http://radio.rojc.eu/kultura/gori-ussi-winne­
tou-viva-corona/
8. Uz put i usput
Kad se okreće, u biti se pravo kaže, ipak se miče.
Jer ko zna šta se misli kad se netko miče, a šta
znači kad se taj isti okreće. Recimo, da budemo
domaći, ako micanje znači manje od okretanja,
slično je kao da bas gitarista bude manje važan
od gitariste. Kao Lennon i McCartney. Isto je i
sa Ferlinghettijem, koji sad već 101. godinu zare­
dom sigurno tulumari u gradovima, koji nikad ne
spavaju, pa ni mi, tako da naslov njegove sledeće
knjige treba da glasi Ferlingheti i ... sasvim blizu
vas u noći koja prolazi u samoći Virusa i Sampra­
sa. Živeli!
Samo da nama ostane nada, barem ona sa Rta Do­
bre nade, da bi mogli što pre da se opet sretnemo
pa da se folkorno izljubimo, slušamo muziku, je­
demo same zdrave stvari, nešto popijemo u zdrav­
lje i pričamo iz početka, da nam nigde nema kraja.
Laku noć i neka žive svi planeti pa i ovaj naš.
9. Sonja Savić
Gore pomenuti Franci Blašković i Marko Brecelj
pozdravljaju dole potpisanog: “Gore uši, dole puši.”
Sam bi na tom mestu svima odzdravio; “Gore
kiši, dole piši.”
https://www.youtube.com/watch?v=kJ7_JGeeMbE
(Nastavlja se...)
Peter Tomaž Dobrila inženjer je elektronike i informatike i
glazbenik koji se fokusira na kreativnu upotrebu novih teh­
nologija. Predstavljao je, pokazivao i održavao predavanja di­
ljem svijeta. Član je Europske akademije za digitalne medije
(EADiM). Godine 1996. suosnivač je Multimedijskog centra
KIBLA (MMC KIBLA) u Mariboru i bio je njegov šef i pred­
sjednik. Godine 2008. osnovao je i bio predsjednik Znanstve­
no-istraživačkog udruženja za umjetnost, kulturne i obra­
zovne programe i tehnologiju EPEKA, koje je prvo u Sloveniji
dobilo status socijalnog poduzeća. Suosnivač je i koautor Ma­
ribora s gradovima partnerima koji osvaja kandidaturu za Eu­
ropsku prijestolnicu kulture 2012, suinicijator Ljubljane 2010
– Svjetske prijestolnice knjige (UNESCO) i suosnivač Maribo­
ra 2013 – Europske prijestolnice mladih.
Godine 2009. i 2010. bio je zaposlen u Ministarstvu kulture RS
kao generalni direktor Direktorata za umjetnost.
Godine 2010. suosniva Udruženje za suvremenu umjetnost
X-OP. Godine 2011. ko-kurirao je izložbu Suvremena umjet­
nost iz Slovenije u Europskoj centralnoj banci u Frankfurtu u
Njemačkoj. Godine 2012. bio je komesar za predstavljanje Slo­
venije na 13. međunarodnoj izložbi arhitekture – La Bienna­
le di Venezia, Italija. Godine 2014. osnovao je Udruženje za
umjetnost i audio-vizualnu produkciju KODA MODRO i nje­
gov je predsjednik. Godine 2015. bio je zaposlen u Ministar­
stvu kulture Republike Slovenije u Uredu ministrice.
Od 2016. godine (ponovno) ima status autonomnog umjet­
nika kao producent i intermedijski umjetnik te radi na broj­
nim projektima. Izdao je dvije kasete, Ove prekrasne margine
(1985) i Missa (1987), a rangiran je na dva albuma Ex-Yu Elec­
tronica, radi s raznim glazbenicima i skupinama, uključujući
Marka Brecelja i grupu Vizantijski kadilak, nastupa u zemlji
i inozemstvu. Također svira na ploči Cameron Bobro: Bethel,
Kalifornija i koncertira (2016-17).
81
 (P)Ogled
(p)ogled
Roland
Orcsik
Talog od korone
S mađarskoga prevela: Angéla Pataki
© Roland Orcsik
M
oja je majka znala često zasjesti na
trač-partijama s prijateljicama i gatati
im iz taloga kave. Prijateljice su prete­
žito bile zainteresirane za novac i ljubavne odno­
se, putovanja, kadikad bolesti. Gatanje je majci
predstavljalo zabavu, novac nikada nije tražila
za to. Ali jedna od njezinih prijateljica postala je
82 www.czk.hr
© Bereczki László
istinska ovisnica, nakon nekog vremena više se
nije zadovoljavala fantaziranjima moje majke, već
je tražila nove i nove gatare, dala je gotovo cijelu
svoju imovinu na to. Na kraju je već tjednima ži­
vjela zaključana u kući zato što je neka gatara tvr­
dila kako ju je ukleo crni mag, i bude li zakoračila
na ulicu, umrijet će. Hranu joj je donosila moja
majka, sve dok joj nije pošlo za rukom da je uvjeri
u to kako je ukletost nestala. Bojim se da korona­
virus neće nestati uvjeravanjem. U talogu našeg
vremena kriju se mnogo sljepljenije grudice.
 (P)Ogled

Krizu nastalu uslijed koronavirusa uspješno je smo trebali rabiti tehnologiju tako da ona postane
uzjahao kapitalizam, uz pomoć tehnologije sta­ instrumentom univerzalnih prava? Ideja univer­
vio je planet još više na raspolaganje biopolitici zalnih ljudskih prava postavlja na centralno mje­
multinacionalnih korporacija. Jedan beogradski sto čovjeka kao korisnika svega postojećeg. Ova
grafit točno ilustrira sadašnje, a zapravo buduće se konstrukcija treba iznova promisliti u svjetlu
stanje, bilo da je riječ o neoliberalnom ili iliberal­ epidemije i klimatskih promjena odnosno kritike
nom: COVID – 1984. Hipoteza Márka Losoncza kapitalizma. Renesansni filozof Giordano Bruno
glasi: “Prvo, ne budimo naivni. Prema lošem sce­ Zemlju je vidio, nasuprot vlastitome dobu, kao
nariju – premda zasigur­ vedro živo biće, a ne kao pu­
no najvjerojatnijem – sve
Moja je zadaća ku prijesnu materiju. Béla
što bi se trebalo nastavi­ revalorizacija vlastite Hamvas smatra da se odnos
ti onako kao što je bilo uloge i vlastitih prilika povijesnog čovjeka prema
i prije, doista će se tako za djelovanje. Što bih Zemlji temelji na pljački:
i nastaviti: prema logici “Zemlju i ne njeguje više,
ka­pitala i interesima dr­ ja mogao učiniti za nego sustavno i nesustavno
žavnih aparata. Mnogi ekonomiju života? Za pljačka. Postala mu je plije­
bi, znam, voljeli vjerovati drugoga, za samoga nom i pšenica, raž i kuku­
u veliki preobrat i katar­ ruz, voće i meso životinja i
zu koja uz to ide, ali ja za­
sebe, za svoj okoliš? riba i kovine planina i tisuću
sada ne vidim tako nešto Koronavirus univerzalni je skrivenih moći materije kao
na horizontu. Bojim se krunski svjedok sadašnjeg magnetizam, elektricitet, ke­-
da će se dogoditi upra­ procesa transformacije. mijska svojstva, ali mu je
vo suprotno: zbog velike plijen i drugi čovjek, drugi
gospodarske zaosta­losti Podmićivanjem ga nećemo narod, druga rasa, plijen su
i gubitaka prebacit ćemo moći neutralizirati. postali kamen, voda, zemlja,
se na još veću brzinu.”1 zrak, sve je opljačkao da bi uvukao u krug svojega
Unatoč tome, pokušat ću skicirati jednu “realnu Ja – i tako postajao sve siromašniji, sve divlji, gru­
utopiju”. Hrvatski filozof Žarko Paić tvrdi da bi blji, puniji mržnje, zatvoreniji, tvrđi, plići, gluplji,
zadaća filozofa trebala biti razmišljanje oslobođe­ primitivniji i zločestiji.” 3
no naturalizma iracionalnosti i objektivnosti ra­ Prije ili kasnije morat ćemo ustanoviti pravo na­
cionalizma.2 Stoga svako moje priopćenje koje se šeg planeta na suverenitet: dokad se Zemlja može
odnosi na budućnost, ne predstavlja više od pro­ još izrabljivati? I ne samo Zemlja, jer kozmos je
jekcije tumačenja sadašnjega stanja. prepun otpada od svemirskih programa razno­
Glasovitu predodžbu o kraju svijeta na tržištu ga­ raznih zemalja, ne može ni to ići u beskraj bez
tanja vrijedi ispitivati kao nestajanje svijeta (kao planetarnih posljedica. Francuski filozof Jacques
socijalnog, društvenog horizonta) u tehnosferi. Attali smatra da s “ekonomije načina opstanka”
U isto vrijeme ne možemo se ni u kojem slučaju moramo prijeći na “ekonomiju života”, koja će sve
vratiti prirodi, kao nekom prastanju prije tehno­ sektore svesti na zajednički nazivnik, uz misiju da
logije, politici “krvi i tla”. Pitanje bi bilo: kako bi­ zaštiti život.4
1 LOSONCZ, Márk: Ez a lassú csak új gyors, https://www.ujmuveszet. 3 HAMVAS, Béla: Scientia Sacra I-III, prevela Jadranka Damjanov,
hu/2020/04/ez-a-lassu-csak-az-uj-gyors/?fbclid=IwAR0SlCdpVLW3jDtQ Naklada Ceres, Zagreb, 2017
lkcW0m__LFIrw_uxj6hd7RU6ZrQE8R_w4IeTKJU 4 ATTALI, Jacques: From Survival Mode Economy To Economy Of Life,
2 PAIĆ, Žarko: Doba oligarhije. Od informacijske tehnologije do politike http://www.attali.com/en/prospective-en/theres-more-to-life-than-just-
događaja, Litteris, Zagreb, 2017, 38-39. gdp-2/

83
 (P)Ogled

© Boris Cvjetanović

84 www.czk.hr
 (P)Ogled
Dok su klimatske promjene javno mnijenje po­
dije­lile politički, koronavirus – poput neke božan­
ske intervencije – nije za sobom ostavio nikakvu
dvojbu. Isprva su mnogi, među njima i ja, bagate­
lizirali pojavu, smatrajući medijsko širenje virusa
pretjerivanjem. Ali kako su vlade na planetarnoj
razini uvele ograničenja, biopolitički utjecaj sve­
prisutnosti virusa postao je dijelom naše sva­
kodnevice. No bilo da vjerujemo u teoriju urote
(usp. s ulogom wuhanskog laboratorija i kineske
vlade), ili smatramo prirodnoznanstvena obra­
zloženja ispravnima (slijepi miševi, ljuskavci), ili
religiozna, nećemo moći zaobići vrednovanje
uloge kapitalizma. Jer širenje virusa omogućile su
gospodarstvene rute, svijet koji funkcionira kao
mundijalna tržnica. Svjetska trgovina u ovom tre­
nutku uskrsnuće očekuje od tehnološkog razvit­
ka, tehnologija je ta koja omogućava daljnji opsta­
nak određenih radnih mjesta, učenje na daljinu
može postojati također zahvaljujući božanstvu
tehnologije, a pobjeda nad virusom bit će uspješ­
no izvedena zahvaljujući prije svega medicinskoj
tehnologiji. Pobjeda nad virusom naizgled je ci­
vilizacijsko dostignuće, ali proizići će zapravo iz
afirmacije univerzalnosti. Attali smatra kako su
uloga i odgovornost država ključna u tome koliko
će iz BDP-a izdvojiti za zaštitu života. To trenu­
tačno, ovisno od zemlje do zemlje, dotiče 40-70%
BDP-a i radne snage, a Attali smatra kako to treba
povećati na 80%.
Ograničenja na razini nacionalnih država ni u ko­
jem slučaju nisu dovoljna, zato što države svijeta
trenutačno nisu povezane samo u gospodarstve­
nom smislu, nego i pitanjima cikličnih promje­
na našega planeta. Politika izolacije može prou­
zročiti čak i propast zaključane države. U doba
tehnosfere nemamo se više gdje zaključati pred
suradnjom s drugima, ne možemo izbjegavati
više otvorenost prema drugima. Imamo samo
jedan planet, i on nam je zajednički. Premda to
ne podrazumijeva automatski nestanak lokal­
nog u sveopćem, kao što se to dogodilo neolibe­
ralnom kapitalizmu na horizontu mundijalnog.
Prema Attaliju mogućnost buđenja iz košmarnog
sna krize može nam pružiti ekonomija života, i
unatoč tome što značajnih promjena još nema,
nekoliko multinacionalnih korporacija počelo je
već raditi na stupnjevitom reorganiziranju. Goo­
gle, Amazon, Facebook ili Apple neće ni prstom
mrdnuti, u to nema dvojbe. Ali Jack Dorsey, ute­
meljitelj Twittera, zatim i Bill Gates, koji je pre­
ma Forbesu najbogatiji poslovni čovjek svijeta, ali
i drugi, izdvojili su već i darovali veće iznose za
borbu protiv virusa. To su, međutim, pojedinačna
djelovanja i sve dok većina ne bude odlučila mije­
njati stvari, ostat će sve po starom. Sve u svemu
darivanje nije dovoljno ukoliko će odnos prema
planetu Zemlji ostati i dalje utemeljen na nekon­
troliranom pljačkanju. Na to moraju računati i
mađarski oligarsi. Bez stupnjevite reorganizacije
neće biti ni opstanka. Promjena će, naravno, po­
najprije dotaknuti zdravstvo, Yuval Noah Harari
smatra da nakon gospodarstva trenutačno vjero­
jatno i ne postoji drugi cilj izuzev medicinskog
nadvladavanja smrti.5
Kapitalizam gradi na neprestanom odgađanju
objekta želje (lacanovski object petit a), odnosno
na nagomilavanju kao sustavu privatnog vlasniš­
tva. Na paradoksalan način, uz osjećaj moći koji
nam osigurava akumulacija kapitala, uvijek ide
i osjećaj nedostatka i unutarnjeg nezadovoljstva.
Ako se epidemija koronavirusa završi, doći će
neka nova kriza, a apokaliptično ozračje izazvat
će povratni osjećaj straha i napetosti. Giorgio
Agamben napominje da slobodu pojedinca sa­
dašnje apokaliptično ozračje naprosto na pladnju
nudi autoritarnim vođama.6 Žarko Paić naziva
to politikom apokalipse, u smislu borbe za vlast
koja se odvija u cilju upravljanja poviješću. Nije
slučajno ni to što se velika većina zemalja služi
ratnom retorikom spram “nevidljivog neprijate­
lja”. Ponovno pokretanje gospodarstva sveti je cilj
5 Usp. https://www.theguardian.com/books/2020/apr/20/yuval-noah-hara
ri-will-coronavirus-change-our-attitudes-to-death-quite-the-opposite
6 Usp. AGAMBEN, Giorgo: Reflections on the pest, https://autonomies.
org/2020/04/giorgio-agamben-reflections-on-the-pest/
85
 (P)Ogled

kojemu se trebaju žrtvovati slabiji, u protivnom će stitih prilika za djelovanje. Što bih ja mogao uči­
gospodarstvena kriza sve progutati. niti za ekonomiju života? Za drugoga, za samoga
Sve ovo govorim u svjetlu toga što ni sam nisam sebe, za svoj okoliš? Koronavirus univerzalni je
neki bezgrešan princ. Ovaj tekst pišem na raču­ krunski svjedok sadašnjeg procesa transformaci­
nalu, i da bih utvrdio istinitost činjenica, služim je. Podmićivanjem ga nećemo moći neutralizirati.
se često svjetskom mrežom, a svime time prido­
nosim i štetnosti koja nastaje uslijed emitiranja Roland Orcsik je rođen 1975. u Starom Bečeju. Od 1992. živi
ugljikova dioksida. A kada gramofonsku ploču u Segedinu (Mađarska). Godine 1995. upisao fakultet na Sze­
gedskom Univerzitetu, smjer mađarski jezik i književnost i
položim na gramofon, moram misliti i na zaga­ komparativna književnost. Diplomirao 2002. mađarski jezik
đivanje koje nastaje u okolišu zbog proizvodnje i književnost, a 2013. završio postdiplomski studij kompara­
gramofonskih ploča u siromašnijim, jeftinijm ze­ tivne književnosti. Piše poeziju, eseje, kritike, studije i prevodi
mljama, primjerice na Tajlandu.7 Čak i onaj tko južnoslavenske književnosti na mađarski jezik. Uređivao sege­
dinski književno-umjetnički časopis Fosszíilia, subotički Sym-
odbija sudjelovanje u svemu tome, udiše loš zrak. posion, a trenutačno je urednik časopisa Tiszatáj. Poezija mi
Na tulumu plesa smrti svi su nazočni, a korona­ je prevedena na bosanski, hrvatski, grčki, engleski, francuski,
virus ne bira ljude na temelju moralnih načela. rumunski, španski, slovenski i srpski jezik. Bivši organizator
Bolest nije metafora, kao što je to tvrdila i Susan mađarsko-srpskog Šinobus festivala šverca kulture (2008–
2013). Dosad je objavio četiri pjesničke zbirke: Rozsdamaró
Sontag. Bakterije žele isto što i mi: opstajati na te­ (Zaštita od korozije, 2002), Holdnak, Arccal (Mjesecu, Licem;
melju tuđe štete. 2007), Mahler letöltve (Skinuti Mahler, 2011), Harmadolás
U trenutačnoj situaciji, međutim, postoji više po­ (Pravilo trećina, 2015). Prvi roman objavio je 2016. pod naslo­
vom Fantomkomandó.
zitivnih stvari: otkako su ograničenja uvedena,
viđam mnogo više ljudi koji provode vrijeme u
prirodi ili se bave sportom. Oni koji nisu odviše
opterećeni radom od kuće odnosno cjelodnev­
nom brigom i odgojem djece, imaju više vreme­
na za bavljenje samima sobom. S druge strane,
ulogom dragovoljaca ojačala je građanska samo-
svijest. U zatvorenosti se, na paradoksalan način,
otvorio svijet, iskustvo slobode. Što li će preostati
od sveg tog iskustva nakon ukinuća ograničenja?
Prema Attaliju bi se civilna sfera u svakom slučaju
morala više podupirati, i sada i u buduće, u cilju
rješavanja krize.8 Pogledajmo izbliza kako stoje
stvari u Mađarskoj unutar civilne sfere i stranački
neovisne potpore znanstvenom razvoju na držav­
noj razini? Ili u zdravstvu? U šalicama političara
vidim gust, smrdljiv talog, zarazne tragove apso­
lutnih mjera vlasti. Odgovornost, naravno, nije
samo na aktualnim parazitima političke uprave.
Moja je zadaća revalorizacija vlastite uloge i vla­

7 Vidi: https://www.theguardian.com/music/2020/jan/28/vinyl-record-
revival-environmental-impact-music-industry-streaming
8 ATTALI, Jacques: There’s more to life than just GDP, http://www.attali.
com/en/positive-economy/theres-more-to-life-than-just-gdp/

86 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z
Atelier Fritz
Ksenija
Radajeva
Hoćeš da prošećemo
prije karantene?
© Ksenija Radajeva
I
mala sam dvadeset i jednu Imala sam dvadeset
Bila sam stude Imala Sam Imala sam dvadeset
i jednu godinu i bila studentica komparativne
književnosti kad je Imala sam dvadeset i jednu
godinu i bila studentica jednopredmetne kom­
parativne književnosti kad je započela epidemija
virusa. Bila sam studentica kad je krenula pande­
mija. Imala sam dvadeset i jednu godinu kad je
svijetom vladala pandemija virusa. Bila sam stu­
dentica treće godine komparativne književnosti.
Imala sam dvadeset i jednu godinu kad je sve na
faksu palo. Zavladala je pandemija virusa.1 Dana
kad sam Kad sam saznala Dana kad sam saznala
da se nastava Kad sam saznala da je faks Dana
kad sam saznala da se nastava ukida Dana kad
sam saznala da nastave od ponedjeljka Kad sam
saznala da se faks gasi Kad sam saznala da se na­
1 Tekst je pisan u doba pandemije Covid – 19 ili, kolokvijalno govoreći,
koronavirusa. Virus se polako širio iz Kine prema Europi a Grad Zagreb je
naglo, u svega dva dana progutala masivna panika i psihoza. Na ulazima
u menze stajale su goleme ambalaže dezinfekcijskih sredstava i grafičke
upute za pranje ruku. Vrijeme pranja bilo je trideset sekundi.
Jedna za drugom institucije su se gasile, iz sata u sat, iz minute u
minutu. Javnosti Hrvatske u jednom radnom tjednu došao je kraj. U
ovom distopijskom dobu našla sam se potpuno sama, a moja mater
imala je godina koliko i ja kad je 1991. na početku Domovinskog ostala
sama u Zagrebu, bez braće, majke i oca. Začudim se ponekad našim
paralelizmima.
stava do daljnjega otkazuje sjedila sam pod pu­
nim suncem na stepenicama kraj Klare. Latice
cvijeća rascvalih bajama posule su pločnike, gra­
ne su se zelenile pune snage a studenti su ležali u
travi, pušili i razgovarali.
Bilo je tako vruće, prevruće za kasnu našu zimu.
Bilo je prevruće za kalendarsku zimu. Nosila sam
minicu od trapera i majicu na Viljevo koju mi je
Tonka poklonila za rođendan.
– Klara – rekla sam. – Prevruće je. Vruće je. Sve će
nestati. 18. 3. 2020. Ne, krivo vrijeme, krivo mjesto,
kriva zona, vrati se, stani, križaj sve, ne, idi izno­
va. Srbi su danas proglasili policijski sat, vanka ne
smiju od osam navečer do pet ujutro. Ja ležim na
plaži sama i sunčam se pod borovima. Pucaju od
crne žitke smole. Vanka dere sjeverozapadnjak a
valovi lome stijene. Čini mi se kao da je pusto ljeto.
Kao da sam ostala sama u bukoličkoj primorskoj
pustopoljini, daleko od svijeta. Radije bih ostala tu
nego se vratila u stan. Što kad se ujutro probudim
i stara mi kaže da ne smijemo više van? Karlo i
ja smo razgovarali o ovome one noći kad smo se
sabrali u parku nas deset, četiri cure i šest dečkiju.
Zatvorit ćemo se na četiri godine u kuću na selu s
visokim prozorima, daleko od svijeta, tamo gdje
87
 At e l i e r F r i t z
© Boris Cvjetanović
pruge prestaju, ni s kim nećemo razgovarati. U
jednom trenu ćemo prestati brojati godine.
Klara je bila bolesna tjedan dana i puna tri tjed­
na se nismo vidjele. Imala je oči poput Lucijine
majke. Smeđe, snažne, prodorne i tople. A tada
pred faksom, u najljepšem danu na svijetu činila
se tako tužna i poražena. U dugim tišinama tresla
je pepeo i gledala u stepenice.
Jučer kad sam ušla Kad sam jučer ušla u KSFF
Kad sam ušla u KSFF moja odjeća je bila teška od
vrućine. Apsurdnim se činilo usred zime izaći da
usred zime izađem iz kuće golih nogu, u košulji i
88 www.czk.hr
baloneru ali apsurdnim se činilo usred zime izaći
da po temperaturi od dvadeset i pet stupnjeva iza­
đem iz kuće golih nogu u košulji i baloneru. Za­
kačila sam jaketu na visoku vješalicu kraj bačvi i
gajbi kao da sam objesila vlastitu kožu.
Kuga je došla po nas u ljetu života. Pred našim oči­
ma sve je nestajalo. (18. 3. 2020.) (…) jedva čekam
da odemo u Jelenu na bedeme s gitarama. Kupit
ćemo tri kanistra vina i razapet ćemo mreže među
debla. Pričat ćemo si priče, rekao je Karlo, a ja više
mislim da ćemo si prodavati maglu, kao i svakog
ponedjeljka na prvoj kavi kada pričamo polulegi­
timne gluposti o svojim ludim vikendima. Dogo­
 At e l i e r F r i t z
vorili smo se da ćemo u tri ure ujutro pobjeći kroz
prozor, ja sam samo na drugom katu i mogu se
spustiti niz gurlu. Ušuljat ćemo se preko onih ka­
menih greda na Pet bunara, bančit ćemo tamo do
jutra, kad pukne zora idemo na mul, točati noge u
dubokom moru. Toliko puta Ella mi je govorila da
je mul kronotop. Jednog jutra mornari su je odve­
zli doma u Bibinje nakon što su čitavu Otkazivali
su se koncerti, tulumi, predstave, bircevi su zatva­
rali, kazališta. Nestalo je alkohola, magle, dima,
Krleže, duše, kafane. Ulazim u šank s dioptrij­
skima na nosu i sunčanima na glavi, tresem se od
rastresenosti i slabosti, oko mene boce, popijene i
nepopijene, cigarete tinjaju u pepeljarama.
Sara me čeka. Sara i ja, svaka sa svoje strane šan­
ka, kao svaka sa svoje strane scene. Livam joj pe­
linkovac i brojim jen, dva, tri jer livam bez mjere,
a ruke su mi ljepljive od gorkog likernog šećera.
Muka mi je.
– Poludila sam danas – kaže mi. – Otkazali su sve
Gavelline predstave u tri dana.
– Znam – kažem joj ja, a livam sebi čistu crnu tur­
sku kavu u malu bijelu Franckovu šalicu. – Čula
sam na radiju danas dok sam posteljinu slagala.
Na radiju, kao da smo u ratu, kao da prisluškuje­
mo radio pokraj frižidera dok
– Ne mogu vjerovati. Zar će zaista sve pasti?
– Hoće.
Izdahnem duboko kroz usne. Vrtim šalicu sred­
njakom i palcem od šank. Muka mi je. Čašama
nikad kraja. Muka mi je. Uzmem kriglu i krenem
je brisati iznutra, Muka mi je. Umorna sam, kapci
su mi teški. vene mi izlaze zelene iz zapešća. Tako
mi je muka. Zatvaram oči i mrštim se. Želim jed­
nom zaspati do jutra. Oko mene ljudi su glasni
kao da smo u birtiji, iako zaboga, pa mi i jesmo
u birtiji, i to u najcrnjoj od svih, meni pred očima
svjetovi se ruše preko šanka, drobe čaše i šalice.
Ona debela drvena ploča se drobi, više nema lak­
tova što će se na nju osloniti, više ničeg nema, više
ništa ovdje s nama neće ostati. Ja stojim sama, s
rukama na kukovima i krpom preko ramena, ni­
šta ne mogu učiniti. Ovu birtiju progutat će mrak.
A ja? Gdje ću ja noćas završiti?
Udahnem duboko i otvaram oči, govorim, jer go­
vor je znak prisutnosti, a ja sam ovdje, ja jesam i
kažem:
– Ne znam za tebe ali ja stvarno ne suosjećam s
ovom panikom.
Kad su došli redovni, šank je brujao dvi ure. Za­
tvaraju se granice. Zagreb ide u totalnu karante­
nu, preko Crvenog se mora više ne može. Ako ne
odem kući sutra, bog zna kad ću roditelje vidjeti.
Onaj stari crni frajer, koji ima dvije teške bore
usječene u obraze, uzima daljinski i pali televizor
nad šankom, (18. 3. 2020) (…) a kosa mi je tvrda
od soli već danima, više je ni ne ispirem. Čini se
sad kao da je žar turističke sezone kad jurim s ku­
panja u smjenu, sa smjene u duge noći uz prozor
na pisaćoj mašini. Još uvijek mi se čini kao da sva­
ku večer slušam zadarski žamor prolaznika i ka­
kofoniju jezika, harmonike, pjesme, čaša i psov­
ki, loma, loma i loma stakla, korake. Kao da još
­uvijek čistim koštice lubenica i nosim smeće krca­
to kora do kante kraj prvog restorana. Još uvijek
mi u sjećanjima prolaznici mašu s ulice bez da se
brinu što će završiti na mojim stranicama kao na
razglasu smanjuje muziku da bolje čuje Dnevnik.
Na ekranu kao Talking Headsi iz Dudinog i Br­
lekovog ureda ministrica Divjak i Plenković daju
izjave na konferenciji za novinare. A ja dumam u
svom carstvu o svom životu.
Ja hodam pod zvjezdanim nebom uz Savu, udi­
šem punim plućima svježi zimski ljetni zrak,
kao najmlađe biće na svijetu i ja se ne bojim, kraj
mene nema nikoga. U mislima mi miriše rijeka, u
sjećanju mi miriše prekrasno, slano, beskonačno
more, bez ruba, konca i kraja. Idući tjedan sam
trebala imati Mihalića i Čudinu na Oblučaru, a
mjesto toga gdje ću biti?
Sada je sedam uri uvečer.
Još uvijek nitko ne zna do kad će autobusi voziti.
Klara je ugasila cigaretu od stepenicu. – Ne mogu
biti mjesec dana u Daruvaru. To je noćna mora.
Sjedimo nas dvije i dalje na suncu, a ovaj svijet ne
89
 At e l i e r F r i t z
pripada svijetu. Ovaj svijet, za sve isti, postao je
po Derridi priroda koja oneprirođuje samu sebe,
postao je katastrofa. Postao je ono što je Bekavac
davno rekao ali to nije nikome bilo jasno.
Rastale smo se na stepenicama knjižnice. Otišla
sam na četvrti kat i ušla u njega tužna. Znam do­
bro da ću svojoj djeci(?) za trideset godina reći da
sam u doba kolere bila studentica u Zagrebu, da
sam bila sretna i zdrava, da sam pucala od sreće
i života.
Šuma u žudnjama gine.
(18. 3. 2020) (…) sve će jednom proći, ja to znam.
Kad dođem kući počet ću po zid crtati križiće za
idućih trideset dana. Karantenu su digli na pet
tjedana, sa izvorna dva, čula sam to jučer kad sam
sjedila u fotelji, pokraj matere na kauču. Kad gle­
dam vijesti, nevolje se samo gomilaju a vamo na
Punti sve kao da nestaje. Klanac na kojem ležim
seže kroz cijeli Zadar, ja mislim. Rekla bih da su
glavna gradska vrata uzemljena u njega ali nisam
sigurna. Maloprije sam isjekla stopala na stijeni,
silazila sam niz petometarsku liticu bez penji u
more i popela se natrag. Oko mene kilometrima
nema nikoga. Plaža je ogromna a nitko ovdje nije
zalutao. Tata me upozorio da budem blizu ljudi,
ako što pođe po zlu da mi netko priskoči u po­
moć. A ja, kao da sam luda, ušla sam u ledeno
more do vrata i zaronila. Često budem sretnija od
svoje pameti.
Od vatre, čelika krvi.
Vadim mobitel iz džepa, kopam po imeniku tra­
žeći broj. Šaljem poruku: Hoćeš da prošećemo
prije karantene?2
2 Prije mnogo godina, na zidu Kapse u Zadru je stajala pjesma: o kojem
kamenu// o kojem horizontu// će pjevati pjesnik// kad ubijemo zadnju
pandu// i presušimo zadnju rijeku// o kojem moru// će pjevati pjesnik//
kada posiječemo zadnje deblo// kada srušimo zadnju planinu// o kojem
svijetu// će pjevati pjesnik// kada uništimo sami sebe?
Dan nakon pisanja ovog teksta, odnosno 13. ožujka 2020. godine KSFF
je zatvorio svoja vrata za javnost i po fakultetu je puštena obavijest o
definitivnom prekidu nastave od ponedjeljka.
Ugledala sam Francisku koja je toliko večeri prosjedila na šanku meni u
smjeni uz pivu. Izašla je iz kluba pognute glave. Bila je mršava i blijeda,
kontrastna svojoj divljoj crvenoj kosi. Za njom je izišao Rukavina.
Muškarčina, s ogromnom kopčom na pojasu, košuljom zataknutom u
hlače i rukavima zavrnutim oko snažnih mišica. Kauboj s tužnim zelenim
očima. Skupa smo bili u šanku do dva ujutro one noći kad su u klubu
90 www.czk.hr
Ksenija Radajeva, rođena u Zadru 1998. godine, a od 2017.
studentica je komparativne književnosti na Filozofskom fa­
kultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pisanjem se bavi oduvijek. Tre­
nutno djeluje pod krležijanskim pseudonimom Ksenija Rada­
jeva. Uglavnom piše fragmentarne i eksperimentalne radove,
prozne i poetske, po uzoru na postmoderne književnike, od
Claudea Simona pa nadalje. Uz to, članica je diletantskoga stu­
dentskog kazališta i bavi se fotografijom.
polonisti harali nakon čega sam ja s faksa izašla kroz prozor i doskočila
ravno na noge. Zrak je bio svjež i miran, a vani je bila čista tišina.
Zagrlili smo se. I sve su lađe potonule na dno.
Od svega u ovoj situaciji nije najstrašniji bio virus. Bila je to deluzija jav­
nosti. Gledati vlastito društvo kako se polagano gasi i tinja u svojoj patnji
bio je agonijski proces. Katarina Peović na svojoj stranici je izjavila: Grad
Zagreb a onda i cijela Hrvatska su mogli epidemiju koronavirusa dočekati
puno spremniji da se u Imunološkom, kako je i bilo najavljeno, ponovno
pokrenula proizvodnja. Imunološki zavod koji je nekad proizvodio ne samo
visokokvalitetne krvne pripravke, već i bakterijska ali i virusna cjepiva.
Sporazumom koji su potpisali Grad Zagreb i Vlada RH sredinom 2018. go­
dine trebala se ponovno pokrenuti proizvodnja. Strateškim partnerstvom
za pokretanje proizvodnje u Imunološkom Grad Zagreb se obvezao do­ka­
pitalizirati Imunološki s iznosom od 110 milijuna kuna.
Rotacijski zastupnici u Skupštini grada Zagreba iz redova Radničke fron­
te u nekoliko su navrata proteklih godinu i pol dana gradonačelniku po­
stavljali pitanja i pritiskali da odgovori zašto projekt s Imunološkim stoji,
tražili smo i da se Grad i gradonačelnik obvežu za redovno izvještavanje o
potpisanom partnerstvu. Na žalost, gradonačelnik Milan Bandić je samo
šturo odgovarao i odgovornost prebacivao na Vladu.
Umjesto revitalizacije prošle je godine u Imunološkom došlo i do poža­
ra u kojem je izgorio dio registratora s dokumentima. Sve se čini kako je
pokretanje strateškog dogovora između Vlade i Grada samo igrokaz pre­
bacivanja odgovornosti, na štetu većine. Epidemija koronavirusom pravi
je trenutak da se zapitamo u čiju korist se uništavaju javnozdravstvene
ustanove i zašto Imunološki još uvijek propada?
Polako, vrlo polako na fakultetu je bilo sve manje studenata a ulice su se
pretvorile u pustopoljinu. Danas sam jurila na bicikli kroz pothodnik Im­
portanea. Ljudi su trčali vukući kofere a ja sam slalomirala među njima
njišući se tijelom, bez da sam okrenula volan ili stisnula kočnice. Oni su
paničarili, poput roja pčela u vatri, razgovarali s bližnjima na mobitele,
stežući šakama karte.
Institut Roberta Kocha predviđa da će pandemija trajati dvije godine.
Svojim očima nisam ugledala bolesnu osobu.
 T®išma
T®išma
Slobo
Trišma
Radost nepostojanja,
umetnik u doba korone
Ulomak iz neobjavljena romana Astal tiš riba friš
© Slobodan Tišma
P
isanje romana nisu čista posla. Svi koji pišu
romane su pod teškom sumnjom. Ali baš je
u doba korone nekog briga za to! Zapravo,
korona je bila prisutna još u januaru kada se odlu­
čivalo o dobitniku, tj. pobedniku, samo se to nije
znalo. Ipak sam ušao u uži izbor: u deset romana
od dvesta. Sada sam dobro. Videćemo kako ću se
osećati sledećeg četvrtka. Kako je onima koji nisu
ušli u uži izbor? Sjebani su, no za dan-dva sve će
proći. Da li će proći? Teške su rane, Amfortasove
rane koje zarastu pa se ponovo otvore. Ipak, ovo
je neadekvatno poređenje, ali baš zato… Neuspeh
je ravan smrti. Vrlo glupa igra, zašto je čoveku
to potrebno? Supremacija? Ne znam. Vrednova­
nje je ipak potrebno, jer bez vrednovanja nema
užitka. Radost za pobednika, tuga za poreženog.
Setio sam se kako počinje Ničeov Zaratustra, u
gradu zvanom Šarena krava, porazom umetni­
ka, plesača na žici, porazom koji je ravan smrti,
sam đavo ga je preskočio. Bernardijeve sobe, za
koju sam dobio Ninovu nagradu, više se i ne se­
ćam, kao da je nisam napisao. Malo čitam, a svoje
objavljene knjige nikad ne čitam, osećam stid, ne
želim da im čitanjem pridajem značaj, samo da
mi ne budu pred očima. Ne znam da li uopšte po­
sedujem neki primerak. Roditelj koji nema ljubavi
za svoju decu. Ta podela na veliki i mali narativ
je čista glupost, profesorski izum. Ako je neko
lud u okviru neke institucije, na primer, dušev­
ne bolnice, ili, ne daj bože, na nivou cele države i
to se obznani u medijima, imamo trenutno takav
slučaj baš ovde u Srbiji, onda je to veliki narativ,
velika metafora, a ako neko poludi u između če­
tiri zida svoje sobe i ne želi da se leči, onda je to
mali narativ. Glupost! Po tome bi se moglo reći
da su Beket, Kafka, Čehov i Karver pisali mali
narativ. Taj takozvani veliki narativ je uvek bli­
ži kiču, tj. laži, zato što prevazilazi okvire indivi­
dualnog iskustva. Takođe, velik narativ su danas
tzv. covid-bolnice, masovno umiranje u sabirnim
centrima, masovna patnja pod nadzorom ma­
skiranog medicinskog osoblja. Ali neko neće da
pozove lekare, zapravo, neće da se prijavi i umire
u svom stančiću sam. Posle danima leži mrtav u
krevetu dok ga vonj ne oda. Ovde su svi postali
sumnjivi. Nije stvar u tome da treba nekog lečiti,
nego sve zaražene treba identifikovati i elimini­
sati. Naravno, covod-bolnica može biti nečije in­
dividualno iskustvo, nečija lična intimna priča,
tako da ova definicija, tj. razgraničenje malog
91
 T®išma
i velikog narativa, nije tačna. Uvođenje zabrane
kretanja za starije od 65 godina ovaj stalno pravda
svojom velikom brigom za “bake i deke”, kako on
reče, ali naravno iza toga je samo briga da ne pu­
kne zdravstveni sistem jer ako se to desi pućiće i
njegova diktatura. On se lomi između potrebe da
sačuva svoje glasače, to je dobar deo penzionerske
populacije, ili da ih žrtvuje i tako rastereti penzij­
ski fond. Ako se razbolim, moraću da se prijavim,
pre svega zbog Jasne i Filipa, da ih ne zarazim, a
onda mi covid-bolnica ne gine, tamo ću umreti za
dva dana, ne verujem da bih duže izdržao sa svo­
jom klaustrofobijom. Postoji drugo rešenje: čim
primetim prve simptome da sednem u auto i po­
begnem u Frušku goru, da se zavučem što dublje
u šumu i da tamo skončam među lipama. Za dve
nedelje lipe će početi da cvetaju i Fruška gora će
postati opojni okean mirisa, u talasima noćni ve­
tar će prožimati moćne krošnje. Inače, valja reći
da je Fruška gora jedna od tri najveće lipove šume
u Evropi. No, ne verujem da sam u stanju tako
nešto da izvedem. Poslednjih godina sam razmiš­
ljao da kupim neko oružje, na primer, kratku dvo­
cevku, tzv. bokericu, ali sam se kolebao, sumnjao
sam da bih dobio dozvolu s obzirom na dijagnozu
koju imam i koja je poznata policiji. Mogao sam
da oružje kupim i na crno, ali sada je kasno.
Ispušio sam, ništa od Nina. Doduše, ušao sam u
najuži izbor od pet knjiga, ali samo pobeda se be­
leži. Kako sam mogao uopšte da se ponadam? Bu­
dala! Navukli su me bez zadnjih namera, a zapra­
vo bio sam bez ikakvih šansi. Da sam ranije otpao,
ni po jada. Sekretarica redakcije me pozvala tele­
fonom i zamolila da za svaki slučaj u ponedeljak
pre podne, kada se bude odlučivalo o dobitniku,
budem u stanu, pošto nemam mobilni. Takođe,
mon izdavaču je rekla da za ponedljak pripremi
sto primeraka romana. Pomislio sam: možda
ona zna nešto. U ponedljak u deset sati zazvonio
je telefon, pretrnuo sam, kada sam podigao slu­
šalicu javila se neka žena, agent prodaje u nekoj
firmi, pozvala me je na promociju nove garniture
92 www.czk.hr
rostfraj posuđa. Oterao sam je u majčinu. Eto, a
izigravam frajera, kao nije mi stalo. Te dve knjige
koje su ispred mene i oko kojih se žiri preglasa­
vao, bave se baš tzv. velikim narativom, u pitanju
je pokušaj istorijske dekonstrukcije, na veoma vi­
sokom literarnom nivou. Ideološki one su jasno
orijentisane, zalažu se za određene vrednosti koje
su plasirane dobrim temeljnim pisanjem kroz ja­
sno koncipiranu formu romana. Ja ne umem tako
da pišem pre svega zato što nemam zanata, ali i
ne želim tako da pišem. Kada je književnost u pi­
tanju ideološki sam mutan, neodređen, za mene
etika i estetika više nemaju nikakvog značaja, ako
se insistira na tome, čini mi se da rezultat može
biti bajat ugođaj, što sa ove dve knjige srećom nije
slučaj. Naravno, ugođaj je uvek bitan, on je sušti­
na, nema ništa bez zadovoljstva. Da li je moguće
plasirati ugođaj bez estetskog plana ili bez etič­
kog stava? Upravo to sam pokušao u “Grozoti”.
Ali u odnosu na ta dva romana “Grozota” je ipak
samo B produkcija, ne treba da se jedim, nego da
to prihvatim i da čestitam autorima. Ja sam samo
jedan talentovaniji amater koji je prilično daleko
dogurao. U svom romanu “Po šumama i gorama”
koji je zauzeo drugo mesto na Ninovom natje­
čaju, dobio je čak dva glasa, Milenko Bodirogić
se na nekoliko stranica razračunao i sa Mirosla­
vom Mandićem, tj. sa njegovom idejom: Miroslav
Mandić je Bog. Pre petnaestak godina jedan po­
znati novosadski, ali i svetski umetnik mi je rekao
da je sreo Miroslava u Beogradu i da mu je ovaj
upravo to saopštio. Njegov komentar je bio da je
Miroslav pukao, da je poludeo. Ja sam mu odgo­
vorio da ne treba na to da gleda kao na neku vrstu
psihoze, da je to samo jedna ideja. Sveti Pavle je
takođe tvrdio da je svaki čovek Bog. Ako veruje­
mo u subjekt, u dušu, ta ideja nije bez osnova. Bog
je subjekt, apsolutna posebnost, čovek je takođe
subjekt, a subjekt je kao duša po definiciji večan,
neuništiv, bar po hrišćanskom učenju, dakle, čo­
vek je jednak Bogu. Hik-štuc! Bodirogić je ovu
ideju pak razmatrao kao neku vrstu ego-tripa, tj.
supremacije i potrebe da se dominira nad dru­
 T®išma
gima. Inače, u romanu on je rabio Miroslavovu
ideju umetničkog dela kao neke vrste hodočašća,
s tim što su dva prijatelja hodočastila po “šuma­
ma i gorama” jedne nestale zemlje, a Miroslav je
pisao svoje knjige hodočasteći diljem Evrope. Išao
je peške na Helderlinov grob, Blejkov i Remboov.
Miroslav Mandić mi je jednom prilikom rekao da
ga romani uopšte ne interesuju, da je čitanje, ali i
pisanje romana čisto traćenje vremena. A družio
se sa Tišmom kome je pisanje romana bilo sve u
životu. Čitavo delo Knauzgorovo se sastoji od re­
miniscencija i dnevničkih zabeleški, iako temelj­
nih. Miroslavova “Ruža lutanja” na preko tri hilja­
de stranica je upravo to, dnevnik destogodišnjeg
hodanja Evropom. Kada je nastajalo to obimno
delo, Knauzgor beše dečak.
La Casa Verdi, za siromašne ostarele umetnike,
takođe za mlade siromašne umetnike, ali pre sve­
ga za pevače, muzičare. Šta se trenutno događa u
Italiji, u domovima za stara lica? Užas! U jutar­
njem polusnu video sam neku priliku ogrnutu cr­
nim plaštom, pod crnom kapuljačom, odjednom
se okrenula, fluorescentno-zelena mrtvačka glava
me je pogledala. Amica mea!
Bilo kakav racionalan, da ne kažem, kalkulantski
odnos prema religiji i Bogu je besmislen. Jasno je
da je Crkva propala i od nje ne treba očekivati ni­
šta. Naravno, u mojim godinama teško je izbeći
pitanje o Bogu, ali ja se ne molim, tj. ne nadam
se ničemu, bila bi to neoprostiva blamaža. Živeo
sam veoma skromno, iza privida nekakvog knji­
ževnog uspeha krio se jad palanačkog tavorenja,
dosada, trabunjanje, piskaranje, mnogo sam se
nalupetao ali i naslušao gluposti. Moje književno
delo je minorno, tj. beznačajno. Naravno, sve je
to posledica kukavičluka koji je glavni uzrok laži.
Moj poslednji roman “Grozota ili…” je primer te
tužne zablude. Čudno je kako čovek ne može da
shvati da se jedino isplati biti hrabar, samo hrabri
se spasu, tako je bilo u ratu, tako je u miru, i uvek
je bilo tako. Pa opet, iako mi je to jasno, lakše mi
je da se zavaravam, da se ponašam kukavički i da
srljam u propast. Jedina dobra strana kukavičlu­
ka je umerenost. To je neka vrsta lične higijene.
Nisam činio opačine, retko sam nekog povredio,
možda dva ili tri puta u životu. Ipak, pisanjem,
dakle, rečima sam povredio neke ljude koji su mi
bili prijatelji. A da li sam u životu nekom pomo­
gao? Ne sećam se. U poslednjih četrdeset godi­
na nisam jeo meso, sa izuzetkom morske ribe i
to malu količinu jedanput nedeljno. Ipak, to sam
činio da bih izbegao oholost, da bih participirao
u grehu velikog dela čovečanstva zbog ubijanja
životinja. Trenutno sam u kućnom pritvoru zbog
pandemije koronavirusa do koje je upravo došlo
zbog mesne ishrane. Navodno, u kineskom gradu
Vuhanu jeli su supu od slepog miša koja je neka
vrsta afrodizijaka, eto, seks je uvek povezan sa
smrću. Za mene kao klaustrofoba ova situacija je
teška robija, ne smem na ulicu, navikao sam da
se svaki dan šetam oko šest-sedam kilomatara.
Proleće buči na sve strane, sunce, Uhrlicht pro­
žima sve, pojavljuju se mladi zeleni izdanci na
granama, kupuščići, kako Jasna reče u jednoj nje­
noj pesmici. Bele se i roze se behari na granama,
a ja sedim na prozoru, u prizemlju, dok me boli
lepota ranoprolećnog dana. Pustim Palestrini­
nu muziku, bruje ljudski glasovi kao harmonija
sfera, nešto vrlo apstraktno ali i vrlo konkretno.
Prolaznici me gledaju, misle da sam poludeo. Ipak
verujem u Dobro i to me drži, iako je ono izvan
ovog sveta. Ili je ipak prisutno samo kao doživljaj,
kao nadahnuće u zlom svetu?
Hoking je rekao da će se svet vratiti u tamnu ma­
teriju iz koje je i potekao. Ali šta to znači kad ljudi
ne znaju šta je tamna materija? Logički to je be­
smislica. Vratiti se nekud a ne znati gde je to, ili
šta je to. Možda je svet već u tamnoj materiji. Ovo
je samo još jedna glupost! Ničeov savet u jutar­
njem dremežu kog ne mogu da ga se setim. Zapi­
sao sam ga na nekom papiriću, ali papirić je ne­
stao, kao da je u zemlju propao, odnela ga vatrena
93
 T®išma

© Boris Cvjetanović

94 www.czk.hr
 T®išma
promaja. Nešto otprilike ovako: Svođenje računa
je neminovno i brz prelazak na drugu stranu.
Kada sam imao četrdesetak godina znao sam
neke stvari, kao da mi se nešto otkrilo. Međutim,
danas ne znam šta je to, nešto tako bitno. Jedno­
stavno, zaboravio sam. Pisanje proze me je potpu­
no zaludelo, to izmišljanje pričica, udaljilo me je
od poezije, od suštine. Setio sam se jedne Ničeove
pesme iz “Dionisovih ditiramba”: Ti najviša zvez-
do bića, nepojmljiva. Da li je to u pitanju? Postoja­
nje, neuhvatljivo i zato tako opijajuće i okrepljuju­
će. Ipak, Malarmeova Severnjača je nešto drugo,
ona je izvan ovog sveta. Tajna postojanja, nikada
nećemo shvatiti postojanje, nećemo ga objasniti i
to je nešto najdragocenije, jer shvatiti znači uni­
štiti. Šta predstavlja Kleova Zlatna ribica ili Zajčev
Sunčani grgeč? Ali kakve veze ima zvezda sa ne­
kakvom ribicom? Možda su zvezde ribe univer­
zuma? Plivaju u eteru ali se i proždiru.
Nisam činio opačine ali ubijao sam bubaruse i
komarce. Imam grižu savesti zbog toga. Borimo
se sa bubarusama već nekoliko godina, ordini­
raju svaku noć u našoj kuhinji. Pokušali smo sa
dezinsekcijom koju je nekoliko puta izvršila ko­
munalna služba ali ništa nije vredelo. Posle smo
stavljali u uglove kuhinje neke kockice, vrlo jak
otrov, bilo je malo bolje ali opet noću bi se skuplja­
le. Kada ustanem i upalim svetlo, na kuhinjskom
stolu vašar, stresem ih i izgazim, šta drugo. Posle
se kajem. Sada je posebno opasno s obzirom da je
epidemija, mogu da nam prenesu virus iz kanali­
zacije. Legnem u krevet i ne mogu da zaspim, zbog
okrutnosti, šta su mi bube krive? Mene bi isto tako
mogao neko moćniji da slisti za tren oka. Da li
imamo pravo da se zaštitimo na takav načun? To
što sam svesniji od njih, da li sam vredniji, pa sa­
mim tim i sa većim pravom. I da li sam svesniji?
Da li je Gregor Samsa pretvorivši se u bubu po­
tonuo dublje u nesvesno ili je pak postao svesniji?
Bube se bore za svoj životni prostor, kao i virusi,
imaju pravo na to bez obzira što zagađuju. Pišući
ja se takođe borim za svoj životni prostor, ali tako­
đe i zagađujem. Sve što napišem u tenutku se pre­
tvara u đubre, u radioaktivni otpad. To je osnovni
problem, prekomerna proizvodnja svega i svačega.
Jako sam nespretan sa rečima, ne znam kako sebe
još da naružim. Uživam u tome da se svedem na
pravu meru, da se osvestim. Ja sam ništarija, pot­
puno bezvredan i nepotreban stvor, ubeđen sam
u to. Ispao sam iz vremena, informatički sam
potpuno nepismen. Kompjuter mi služi samo kao
neka vrsta pisaće mašine, bez mobilnog telefona
sam. Nisam u stanju nikud da mrdnem iz Ujvi­
deka. Mogu da zamislim kakva bi panika nasta­
la kada bih se našao sam u nekom megalopolisu,
na primer, u Tokiju. I u dvadesetom veku, koji je
moj vek, bio sam prilično pogubljen. Gledao sam
samo da ništa nemam sa državom, sa institucija­
ma. Bolest mi je u tome pomogla, da iskočim, da
se ekstrahujem iz sistema. Napustio sam fakultet,
oslobodili su me vojske, nisam imao nameru da
se bilo gde zaposlim. Živeo sam na ulici, ispred
samiške na Limanu. Roditelji su me uvek izdrža­
vali, I dan-danas živim od očeve penzije koju sam
nasledio kao invalid, kao duševni bolesnik, da se
ne lažemo. Moj otac, sa kojim se i nisam baš uvek
slagao, dobro me je zadužio, i mrtav se brine o
meni. No, neko će reći da sam ja samo jedan pre­
predenjak koji je sebi uredio život po meri. Zbog
plašljivosti uvek sam pazio šta radim, bio sam
preoprezan, nikada nisam upadao u nevolje. Iako
sam živeo na ulici, nisam imao ništa sa krimi­
nalom, nisam se drogirao, osim jednog kratkog
perioda kada sam živeo u Beogradu. S obzirom
da sam imao male prohteve, uvek je bilo dovoljno
novca za život. Važno mi je samo bilo da za do­
ručak imam svoju miso-supu. Nisam morao ni o
čemu da brinem. Opredelio sam se za umetnost iz
vrlo sumnjivih razloga, pre svega zato što sam tu
mogao da se sakrijem, što je, naravno, pogrešno.
Rezultat je bila loša umetnost. Ako bi mi neko dao
do znanja koliki sam pacer, ja sam to lako relati­
vizovao, samo bih pomislio koliko je ta pozicija
95
 T®išma
lošeg pisca opšte mesto, nekog je morala da snađe
ta nevolja, bilo koga sa nekim imenom i prezime­
nom, čak sam se osećao dobro u toj ulozi. Svojom
umetnošću nisam nikada pokušavao nešto da
rasčinim, naprotiv, bio sam čist iluzionista, pro­
davac magle, prodavac sfumata. Ipak, kao margi­
nalac uspeo sam da dobijem neke nagrade, mnogi
to s pravom ne mogu da shvate. Objašnjenje je da
sam imao puno sreće. Ali svakako da te nagrade
nisu došle kao rezultat neke velike umetnosti. Pre
bi se moglo reći da sam bio simpatičan ljudima
koji su bili članovi žirija. Jedan akademik, takođe
dobitnik Ninove nagrade, koju je dobio za knjigu
koja i nije roman, jednom prilikom je rekao da
je velika sramota što su mi dali Ninovu nagradu.
Potpuno se slažem, u pravu je. Danas mislim da
je moj prezir prema državi, institucijama i uopšte
prema politici, išao iz pogrešnog gvinta. To može
imati opravdanja, ali onda treba ići u pustinju a
ne baviti se umetnošću. Ili se ubiti, odmah. Ako
živiš u gradu, u polisu, politika se ne može nika­
ko izbeći, ispadaš samo još veća budala ako sve
to ignorišeš, pošto si u sve uključen, hteo ne hteo.
Danas je jasno da ovi sa vlasti neće sići mirnim
putem, Dakle, rat je neizbežan ako se žele prome­
ne. Da li je tzv. demokratska opozicija spremna
na tako nešto? Da li će kad prođe pandemija doći
do građanskog rata? Strah me je i da pomislim
na to, ali ne verujem, nema potencijala. No, mož­
da je građanski rat sitnica naspram eventualnog
svetskog sukoba do kog može doći kad pandemija
prođe. Ali ko zna, možda pandemija uopšte neće
proći, možda će samo da šeta sa jednog kraja sve­
ta na drugi dok definitivno ne uništi čovečanstvo,
koje je možda to i zaslužilo. Ova situacija sa koro­
nom je najzad obznanila da partija koja je na vla­
sti raspolaže jurišnim odredima koji su već sad
spremni za nekakvu Vartolomejsku noć kada će
se obračunati sa svojim političkim protivnicima.
Opet neprecizno poređenje, klizav tren, ali do­
bro... Pre dve ili tri godine svaka zgrada je ume­
sto predsednika kućnog saveta dobila nastojnika.
To su sve ljudi koji su aktivisti vladajuće partije,
96 www.czk.hr
inače dovedni su iz provincije, i koji tačno znaju
ko je ko u njihovoj zgradi. U noći obračuna oni
će otvarati ulaze jurišnim odredima, navijačkim
grupama, koji će upadati u stanove i ubijati ili
odvoditi političke protivnike kao neprijatelje re­
žima. Ti se šališ, Trišmane, ne bi se oni nikad od­
lučili na tako nešto. Ipak smo svi mi jedan narod,
a poznato je da vrana vrani oči ne vadi.
Kada je počela epidemija, mislim na lokalni nivo,
telefon je zvonio svaki čas, ko se sve nije javljao.
Evo, danas posle skoro dva meseca, više niko ne
zove, niti ja koga zovem, poslednjih nedelju dana
telefon ni da zucne. Namerno neću nikog da zo­
vem, osim sestre, sa kojom se čujem svaki dan,
baš da vidim da li će me se neko setiti. No, možda
je razlog tome i nedostatak sadržaja, ništa se ne
događa, skučeni smo u svojim stanovima, pa ne­
mamo šta da saopštimo jedni drugima. Kada sve
ovo prođe, naravno, za koga prođe, neke stvari će
se promeniti, ne mislim na javni život, nego na
intimni plan, teško da ćemo ostati prijatelji kakvi
smo bili pre. Na primer, moji novosadski prijatelji
se uopšte ne javljaju, oni samo prevode i potpuno
su se isključili, ušli su neke druge svetove i tamo
im je super. Tu se vidi koliko je prevođenje knji­
ževnosti temeljnije od čitanja ili pisanja, koliko je
to ozbiljniji posao. Ne mogu ništa da čitam, samo
piskaram, ali stalno mi se nameće aktuelna situ­
acija, ne mogu pisanjem da pobegnem od toga.
Iako, kao što već rekoh, ja sam slab u tome, vrlo
sam tanak kada komentarišem aktuelnosti, a i ne
interesuju me, jednostavno, nemam novinarskog
nerva, nisam ja Besaraba.
Tačno je da je život velikih naroda bajoslovan, opi­
jajući, ali sada mi se čini da svo zlo dolazi baš od
velikih. Ratovi, pandemije, ekonomski potresi, sve
to kreiraju, pre svega, veliki narodi, ne možeš se
ničem dobrom nadati. S istoka na zapad, počelo
je u Kini, završiće se u Americi. Neće se završiti,
pošto će im ovi vratiti virus i tome nema kraja.
Naravno, mali su u sve uključeni, oni su kao neka
 T®išma

vrsta provodnika, mora da prođe kroz njih. Ali će
i prvi nestati zato što ih je mnogo na malom broju.
Ne možemo da spavamo od vrana. U pomrčini,
još pre nego što se pojave prvi zraci sunca, u na­
šem dvorištu počinje graktanje. Da li su vrane
najavile ovaj opšti pomor od korone? Pomislio
sam da platim nekog lovca da ih pobije, ali sam
odmah shvatio da to nema smisla, da nemam pra­
va na to. Da li je fon Trota u “Radeckom maršu”
pucao na vrane? Pa naravno da nije, znao je da je
to uzaludan posao, da time ne bi ništa postigao.
Svi događaji, sve pojave u prirodi pa i u istoriji su
neminovnost, ne vredi se suprostavljati.
sažiže, samo umilno greje. Pre nego fotoni krenu
put Zemlje, tj. prema meni, ja sam već tamo, na
samom početku njihovog puta.
Pitanje koje mi je postavljeno u jutrošnjem dre­
mežu: Da li ćeš umeti da se kockaš sa novim li­
cima, Trišmane? Kako ovo shvatiti? Miroslavov
odgovor: Miroslav Mandić je Bog, Bog je Rastko
Surlić, Rastko je Prole, Prole je Kebra, Kebra je
Vladislava, Vladislava je Kebra, itd. Ulančavanje
i prohodnost u svim pravcima. Sve je zamenjivo.
Ali pojavi se neko nov, nepoznat... neko ime?

O ludosti! Kad sam mlađan lovac bio ja, jedna me

je moma volela, ili Znam jednu momu sa puno zla-
ta, sa puno zlata, osim toga daće kuću njojzi njezin
tata. Njojzi i njezin, niko više tako ne govori, ili
moma, kao neka muška devojka. Međutim, opera
je još uvek živa. Ugodno je imati ulogu ma kakva
god da je, glavna ili sporedna. Prodana nevesta ili
Strelac-vilenjak. Maksova arija, ah!

Svaki dan izlazim u 18 časova u šetnju, to je vre­

me kada penzioner imaju pravo da napuste svo­
je garsonjerice. Idem sporednim uličicam, pošto
na Bulevaru oslobođenja penzioneri lelujaju kao
utvare. Ne mogu to da gledam. Kisačkom uli­
com, u kojoj su uglavnom radnje sa pogrebnom
opremom, izađem na ulicu Jovana Subotića koja
se pruža u pracu sever-jug. Iz bočnih ulica poz­
dravlja me sunce koje se polako spušta. Stojim na
raskrsnici sa podignutim rukama, pozdravljam
veliku zvezdu, ili ona pozdravlja mene, oprašta se
sa mnom. Poslednja ulica u nizu je Pavlova, inače
ulica u kojoj sam proveo detinjstvo i dobar deo
mladosti. U dubini ulice sunce izgleda kao neki
veliki medaljon od belog zlata u koji se može slo­
bodno gledati a da se ne oslepi. Kada zatvorim
oči kao da se u tenu prenesem kroz prostor, u
univerzumu sam, vidim ružičastu maglinu kroz
koju plovim, približavam se suncu, ali ono me ne

97
 T®išma
Slobodan
Tišma
Matori senilni
skrivoman
Ulomak iz neobjavljena romana Grozota ili…
© Slobodan Tišma
O
va priča se nametnula matorom senil­
nom skrivomanu nekako sama od sebe,
u magnovenju dremeža od koga pati u
poslednje vreme, što nije ništa čudno s obzirom
na njegove godine. Kada neko napuni sedamde­
set, najbolje je da zaspi i da se više ne budi. Ali
moje spavanje je prepuno košmarnih snoviđenja
koja kao da su pala sa nebesa, između jave i sna
provlače se razne uznemirujuće priče, što može
biti i simptom neke ozbiljne bolesti. Ali čiji su to
košmari? Ipak, ne bi trebalo da pišem, ne bi tre­
balo da nastavim. Ovo je, jednostavno, neopisi­
vo, nemoćan sam. Pokušaću da pobegnem od
Teme/Tame koja je izronila nenadano. Ili bar da
je sakrijem, jednim jebstvom da je se rešim? I ina­
če ona, Tema, sama se od sebe povremeno krije,
nestane, markiza-kurva, potone, pa opet negde
izroni kao ostrvce, kao planina, ili kao asteroid na
horizontu. A možda me je moja bolesna mašta,
ili pak moja savest, povukla tamo, iako me isto­
rija i politika nikada nisu posebno interesovale.
Sada se nalazim pred najbitnijim i najtragični­
jim događajem koji se dogodio na ovim prosto­
rima u skorašnjoj prošlosti. Petnae(sto)godišnjak
igrom slučaja zabasa u kraj u kom će se uskoro
dogoditi jedan od najstravičnijih zločina. Da li on
treba tu da ostane, da bude svedok tih događaja
98 www.czk.hr
ili treba da beži, da se vrati kući, koje, u stvari,
više i nema? Na hiljade biće pobijeno u istim tim
šumama, gde je on čuvao, ili će tek čuvati svinje.
Uz zvuke orgulja, očevi sa maloletnim sinovima
biće košeni mitraljeskom paljbom na proplanci­
ma obasjanim zlatnim zracima zalazećeg sunca.
Video sam na televiziji: neki ugojen mlađi ud sa
šiljatom obrijanom glavom usađenom u ramena,
takoreći bez vrata, tera grupu dečaka da legne u
nekakav jendek…užas! Isključio sam televizor,
više nisam izdržao, počeo sam da plačem.
Matori senilni skrivoman je odlučio da sve de­
love teksta koji mu se ne sviđaju, koji su za bri­
sanje, tetovira na sopstvenom telu. Našao je na
Bulevaru oslobođenja tatu-majstora, povratnika
iz Amerike, nije bio previše skup, za penzionere
je davao posebno veliki popust. Začuđujuće je da
je mat sen skrivoman spreman da trpi bolove, da
muči svoje oronulo telo. Bila je to neka vrsta sa­
mokažnjavanja ali i umetničkog čina. Samoka­
žnjavanje kao umetnički čin i vice versa? Kada je
umetnost u pitanju, nije se štedeo, davao se bez
ostatka, do poslednjeg daha. (Ali prodavao se i
za sitnu kintu. Iako nikada nije pripadao nekoj
umetničkoj asocijaciji, povremeno bi nastupao
na lokalnim umetničkim priredbama za male
© Boris Cvjetanović
 T®išma
honorare.) Koža je uvek bila ekran za ispaljiva­
nje poruka ali i šareni paravan iza kog se krio, tj.
pojavljivao elektronski skelet. (Mrce kao najveći
gutači fotona, svetle, isijavaju – komentar.) Spolja
posmatran mat sen skrivoman je i bio, što bi se
reklo, kost i koža, suviše tanak za salamuru, slabo
je zaudarao. Ali za pitije, stvoren! Teško je pod­
nosio starost, toliko je sam sebi bio odvratan da
nije smeo da se ujutru pogleda u ogledalu. Iako,
postojao je još jedan temeljan razlog za strah od
ogledala, ali o tome kasnije. I sama pomisao na
sebe stvarala je neodoljivu potrebu za povraća­
njem. Ali u svom stančiću se šepurio kao od maj-
ke rođen. Čim bi došlo pakleno leto, po gradu se
šetao go, samo u japankama i picigenkama (mi­
nimalke, kupaće gaćice sa dugmetom sa strane).
Ipak, crvenom kapicom bi pokrio ćelu (izigravao
je sirotog Skardanelija, koji je u metemsomatozi
ali potrošenog talenta), prvo rumen kao feniks a
zatim pečen, spržen kao nigredo, na sav odijum
prolaznika koji su mogli da ga čitaju kao otvorenu
knjigu užasa. Počeli su sa leđima, od krsta prema
vratu, utetoviran je ovaj odlomak, zapravo, samo
prvih šest rečenica, tek toliko je moglo da stane:
Taj krvnik kao da mi je poznat od nekud. Čini mi
se da sam u poslednje vreme često sretao takve
nove udone na ulicama, a kao da ih ranije nije ni
bilo, kao da nisu uopšte postojali. Kad su stasa­
li? Da li su selektovani, da li je u pitanju genetski
inženjering, jer najvažnije je brijati glavu i nema­
ti vrat, imati vrat je opasno. Ali kakve veze ima
prost svet sa genetskim inženjeringom: pa, ima,
i određen način ishrane predstavlja neku vrstu
inženjeringa, ishranom se može izmeniti genetski
kod, samo treba biti uporan. Žena tačno zna šta
treba da kuva, čime da hrani muža, da bi onda
pravili samo mušku decu i to bez vrata. Domaća,
kućna alhemija: što više svinjskog mesa i rakije!
Drevno iskustvo je nateralo udone (oni koji odiju
okolo goli i bosi) u ovim krajevima da prave ši­
ljoglavce bez vrata. Opet sam se setio one priče
o telu u duši, o penisu u vagini: svaki taj obrijani
100 www.czk.hr
šiljoglavac bez vrata je samo telo, goli penis, so-
lid body, što bi rekli Ameri, takvog su ga sazdali i
otac i mati, da bude kita i ništa više. Ali filozofska
kita koja ne priča gluposti. Biti bez sentimenta, to
ti nalaže otadžbina, ili otazbina, to je zavet đedo­
va. Duševnost je ženskost i to je nešto sramot­
no, što treba, pak, jednim jebstvom rasturiti kao
pričku. Ali ne, ne, ne! Osećajni su oni, samo to ne
pokazuju, atlete, antički heroji nežne duše što ko­
lju po kućama tupim noževima, ali i u šumama,
a naročito na proplancima, za lepa letnja posle­
podneva. Kako se ti udoni zovu? Ne znam. Koje
su oni nacionalnosti, koje vere? Takođe ne znam.
Kako? Ili znam ali se pravim lud, mislim da mi
je bolje da gledam svoja posla. Ali oni imaju ime
i prezime. I to je nešto veoma bitno. Pitam se?!
Bezimeni?! Nemaju imena ili imaju tajna imena
o kojima sami ne znaju ništa? Međutim, vodi ih
neki pesnik koji se prvo pretvorio u psihijate­
ra, pa u političara, dugokosi, sedokosi, belokosi,
bar tako se priča, on je naredio da se streljaju ti
dečaci. Ubiti oca i sina? Da li je on svestan tog
greha, on koji se krsti sa tri prsta? Kada je počeo
rat uhapsio je svog najboljeg prijatelja, takođe pe­
snika i držao ga dve godine u tamnici. Inače, mat
sen skrivoman ga je poznavao u mladosti. Koga?
Psihijatera ili pesnika? Neverovatno, da li je to isti
ud? Uhapsio je samog sebe. Ali izgleda da njego­
vim metamorfozama nema kraja, neuhvatljiv je.
Ko zna u šta će se još pretvoriti? (Gledajući juče
jednu TV emisiju, mat sen skrivoman je čuo novu
priču: streljanje je zaprav naredio neki pijani gol­
man, iliti skriveni maher, koji se oteo kontroli. Lu­
dilo! Da se ud samoubije, ništa drugo.)
Ipak, biće da je ovo pogrešan način razmišljanja.
Ja sam takođe šiljoglavac, kabriolet, bez jedne
vlasi na tintari koju pokrivam crvenom kapi­
com, kao Skardaneli nekoć, doduše, mator sam,
sedamdesetogodišnjak, ali ne sećam se da sam u
životu nekog klao. Ko zna? Stari buđavi udoni ne
sećaju se šta je juče bilo, ali dobro se sećaju daleke
prošlosti i to sa ponosom.
 T®išma

Matori senilni skrivoman isključi televizor, ali sa

one strane reke Drine, modre rijeke zaborava, to
se dogodilo, ili se događa upravo ovog trena. (Kao
petnaestogodišnjak sedim u “Jadran” bioskopu:
Bata Životinja u poslednjem kadru filma kada
pada smrtno ranjen ispaljuje ono čuveno: Drino,
jebem ti…). Ponovo uključim televizor, ide odjav­
na špica, čujem dečji glasić kako viče: Upomoć,
upomoć! Majčice mila, spasi me, ne daj me!

Slobodan Tišma (1946), novosadski pisac, u mladosti se bavio

pisanjem poezije, rock glazbom i konceptualnom umjetnošću.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je bandove La
strada i Luna. Prvu pjesničku knjigu objavio je kada je imao
skoro pedeset godina. U to vrijeme počeo je pisati porozu koja
će mu postati trajno opredjeljenje. Objavio je knjige: Mariniz-
mi (1995), Vrt kao to (1997), Pitoma religiozna razmišljanja,
Blues Diary (2001), Urvidek (2005), Quattro stagioni (2009),
Bernardijeva soba (2011, NIN-ova nagrada), Kvadrati trouglo-
vi (2014), Velike misli malog Tišme (2014), Grozota ili… (2019).

101
 (P)Ogled
(p)ogled
Miško
Šuvaković
Spinoza: na rubu
Taktički spis o savremenoj umetnosti –
do poslednjeg daha
© Miško Šuvaković
S
pinoza je bio uvek TU, negde, svuda, blizu i/
ili daleko, oko mene.
Prvi put sam čuo za Barucha de Spinozu
(1632—1677) – zapravo – pročitao u udžbeniku
za filozofiju za četvrte razrede gimnazije daleke
1971. godine. Na časovima nije bilo reči o njemu.
Profesor filozofije bio je stari staljinistički kadar
– studirao je i doktorirao je filozofiju u Moskvi
u vreme mog rođenja. Izbegavao je u predavanji­
ma marginalna imena i nebitne istorije. Držao
se velikih metaistorija koje su bezuslovno vodile
od Platona ka Hegelu i od Hegela ka Marxu. I tu
se priča završavala. Naprotiv, privlačile su me, a
i danas, u starosti, opsesivno me privlače beline,
izostavljena mesta, skrivajuće mrlje, prekinute
priče, brisanja, šumovi i potiranja – mikroistorije
i fanatična fokusiranja bez mogućnosti integrisa­
nja u velike metadiskurse dominantne lokalne ili
globalne kulture. U školskom udžbeniku me je
privukla “romantična – tragična – slika” Barucha
de Spinoze kao izopštenog mislioca koji glača sta-
kla u optičarskoj radionici, koji je mislio geome-
triju na način etike. Izopštenje, optika i glačanje
stakala – bio je dovoljan razlog, da, tada, sa seda­
mnaest godina napustim druge filozofe, učenjake
i proroke. Napravio sam, svakako, pogrešni obrt
od “etike na način geometrije” u “geometriju na
102 www.czk.hr
način etike”, tu sam se pozivao na slikarstvo Pie­
ta Mondriana i njegov sukob sa dijagonalama na
slikama Theo van Doesburga u dalekim dvadese­
tim godinama prošlog veka. Mondrianov speku­
lativni dogmatizam bio je izazov: “Univerzalno je
plastički izraženo kao apsolutno u liniji pravošću,
u boji ravninom i čistotom, u relaciji uravnoteže­
njem ono se u prirodi otkriva jedino kao tenden­
cija ka apsolutnom ka pravom, ravnom, čistom,
uravnoteženom: tenzijom forme (linije), ravnine,
intenziteta, čistote prirodnih boja i prirodne har­
monije”1. Geometrija mi je privlačila i fokusira­
la pažnju. Geometrija me je vodila ka vidljivosti
sintakse. Sintaksa je dobijala telo od geometrije.
Kako geometriju pokazati kao etiku? Geometri­
ju lako povezujem sa optikom, zrakom svetlosti.
Kako geometrizovati etiku, politiku, umetnost,
svakodnevni govor, pa i obične misli o predmeti­
ma ili stvorenjima ili svetu?
Zatim, prošlo je pet ili šest godina kada sam po­
čeo, da čitam i tumačim, pažljivo, sebi Spinozinu
Etiku. Izveo sam dva dijagrama, tada je to bilo u
kontekstu “analitičke konceptualne umetnosti”:
1 Piet Mondrian, “The New Plastic as Style”, u “The New Plastic in Pain­
ting” (1917), u Harry Holtzman, Martin S. Jamesa (eds), The New Art –
The New Life. The Collected Writings of Piet Mondrian, Thames and Hud­
son, London, 1987, 31–32.
 (P)Ogled

radovi (a) / deduktivne strukture (1977). Upotrebio genstein, rani Art&Language). Više su me zani­
sam citate iz Etike: “sve što jeste, jeste ili u sebi, ili mala odvijanja procesa nego rezulti mišljenja.
u nečem drugom” i “duh se trudi da predstavi sebi Zamišljao sam ulice grada sa kanalima i senovi­
samo ono što uspostavlja njegovu moć delovanja”. tim krošnjama drveća, po kojima je krišom ho­
Dijagrami su imali potencijalnost vizuelnog pra­ dao, šunjao se, izopšteni Spinoza. Pokušavao sam
ćenja mog mišljenja – od ulaznog podatka, nje­ da zamislim njegov glasa. Pokušavao sam da vi-
gove geometrijske/optičke dim njegove ruke dok gla­
obrade ka izlaznim poda­ Geometrija mi je privlačila ča stakla. Stakleni prah.
cima: spakovanom speku­ Sjajna površina. Ogledal­
lativnom znanju – “kako i fokusirala pažnju. nost ili prozirnost? Poku­
mogu misliti neko X izme­ Geometrija me je vodila šavao sam da razgovaram
đu geometrijskog i optič­ ka vidljivosti sintakse. sa njim!
kog prema propozicijama i
Sintaksa je dobijala telo od Zatim sam zaboravio na
njihovim indeksima”. Od­- Spinozu.
nosi misli (mentalne repre- geometrije. Kako geometriju Prošle su decenije. Slučaj­
zentacije), dijagrama (vi­ pokazati kao etiku? no sam u Amsterdamu, ne-
zuelizacije toka misli) i in- Geometriju lako povezujem ­gde marta 2011, naleteo
deksa (znaka za ono što je na javni neoklasični ki­ča­
identifikovano, locirano i sa optikom, zrakom svetlosti. sti spomenik Baruhu de
postavljeno u odnosu na Kako geometrizovati Spinozi. Bio je na uglu iz­
moje telo – telo i misao etiku, politiku, umetnost, među dva ili više kanala.
bili su jedno te isto) bili su Setio sam se Spinoze! U
svakodnevni govor, pa i
fokusirani do belega. Ušao je­dnoj, omanjoj knjižari u
sam u beleženje. obične misli o predmetima blizini hotela, našao sam
Delovanje! ili stvorenjima ili svetu? gomilu knjiga o njemu: pi­
Prelazio sam – naglo i ner­ sali su Balibar, Althusser,
vozno – u čitanju sa ranog Wittgensteina (konačni Deleuze i, konačno, strasno-dramatično Negri:
Svet) na Spinozu (samo jedna priroda), sa Spino­ “Tako sada se okrećem ka konceptu mnoštva” i
ze (etika po geometrijskim načelima) na Austina još važnije “Jasno je, u Spinozinoj ontologiji, ni­
(performativ kao događaj izgovaranja sa stvarnim šta nije teološko; već odbrana slobode je sigurna
impaktom na konkretni oblik života), sa Austina vrednost kod Spinoze, i ova odbrana uverljivo
(delatni jezik) na Eca (semiotika kodova medijske zastupa telos njegovih misli i političke aktivno­
proizvodnje) i nazad, opet, na Spinozu (geometrija sti”3. Hladni Delez je, naprotiv, vodio ka slaganju
umesto ontologije u funkciji etike). Teorijski gle­ putanja ili linija sila u poredak metode: “Opći
dano, bila je to neodlučna borba između Spino­ pojmovi su Umijeće, umijeće same Etike: ustro­
zinog spekulativnog pristupa i Wittgensteinovog jiti dobre susrete, složiti proživljene odnose, obli­
antispekulativizma; između Mondrianove žudnje kovati moći, iskušavati”4. Iskušavanje u centru
za apsolutnim posredstvom estetskog i Ducham­ pažnje. Negri sanja o konstrukciji čoveka koji je
povog kretanja ka indiferentnom estetskom; ili,
to je bio konflikt između “proizvodnje koncepata”
(Deluze i Guattari) i “analize koncepata”2 (Witt­ 3 Antonio Negri, “Spinoza. Another power of action”, u Spinoza: Then and
Now. Essays Volume 3, Polity, Cambridge, 2017, 37.
2 Ludvig Vitgenštajn, “91”, u Filozofska istraživanja, Nolit, Beograd, 1980, 4 Gilles Deleuze, “Spinozina evolucija (o nedovršenosti Rasprave o refor-
76–77. mi)”, u Spinoza. Praktička filozofija, Demetra, Zagreb, 2011, 138.

103
 (P)Ogled
u stanju da nadleti realnost, da testira realnost.5
Bitna su kretanja između, među kretanja između
koncepata i njihovih izraza u mislima i, nasuprot
mislima, u jeziku, ali i u dijagramu ili medijskoj
konstrukciji tela.
U jednoj drugoj knjižari, našao sam monografiju
o savremenom švajcarskom umetniku Thomasu
Hirschhornu koji je govorio o Monumentu za Spi-
nozu (Spinoza Monument, Amsterdam, 1999.) ili
o aktiviranju urbanog, kriznog, prostora pomoću
Spinoze:
Monument za Spinozu – prvi je monument
koji sam napravio – imao je sve elemente koje
sam koristio za kasnije monumente: skulptu­
ru, fotokopije izabranih tekstova, cveće, video
koji sam napravio, knjige koje su se mogle
konsultovati. Bio je mali, kompaktan i kon­
centrisan. Bio je osvetljen dan i noć zahvalju­
jući kablu koji je bio priključen na struju u seks
šopu preko puta njega. Bio je postavljen u am­
sterdamskom kvartu crvenih svetiljki. Mislio
sam da je sasvim primereno da bude smešten
tamo. Povezivao je značenja. Mada, mislim da
su neki elementi trebali da budu aktivniji, više
naglašeni, nametljiviji, uvredljiviji, prisutniji,
više prekomerni za mene, želeo sam da budem
više umešan i da povećam konfrontaciju. Že­
leo sam da razvijem ove aspekte u sledećem
Monumentu za Deleuzea i Monumentu za Ba­
taille.6
Spinoza je opet bio svuda. Spinozina Etika ili
Politički traktat suočili su me sa rubovima druš­
tvenosti. Svuda je bio Spinoza. Hirschhorn je ra­
dio u istom smeru, ali u drugom vremenu i dru­
gim sredstvima: suočiti se sa ljudima i uslovima
participatornosti u odnosu na ponuđeni urbani
uzorak. Monument kao prolazni – trenutno izve­
deni – simptom oštećene zajednice. Pokazuje se
čulni i bihevioralni i društveni intezitet koncepta
5 Anmtonio Negri, “Y as in ...”, u Negri on Negri, Routledge, New York,
2004, 186.
6 Alison M. Gingeras, “Interview with Thomas Hirschhorn”, u Benja­
min H. D. Buchloh, Alison M. Gingeras, Carlos Basualdo (eds), Thomas
Hirsch­horn, Phaidon, London, 2004, 31.
104 www.czk.hr
singularnosti7. Kod Hirschhorna se odnos intezi­
teta (efekat), koncepta (funkcije) i singularnosti
(stvarnog učinka) pokazuje u privremenim insta­
lacijama tj. monumentima.
Vratio sam se čitanju anarhičnih i diskretnih spi­
sa fluksus umetnika Nam Jun Paika. Povremeno
je referirao na Spinozu – evo jednog i još jednog
navoda “Spinoza je mislio viđenje, ili vidljivo,
izrazio je najdublje stvari”8 ... zatim, “... od ekstre­
mnog racionalizma (Spinoza) ka ekstremnom mi­
sticizmu (Eckhardt), svi polutonovi između njih”9
..., te ... Vidljivost je bitna, Spinoze nema bez fo­
kusiranja na vidljivost geometrije – u vidljivosti
se generiše mogućnost geometrije, a u geometriji
mogućnost etike. Napetost između racionalnog i
mističnog u odnosu na lice i naličje: svet prirode
i svet ljudi.
Pajkovi polutonovi dobijaju na važnosti! Radi se sa
registrom promenljivih inteziteta, a ne sa jedno­
stavno postignutim merljivim intezitetom učinka.
Čitao sam i vraćao sam se na početak. Započinjao
sam da čitam i gubio se u sećanjima. Vraćao sam
se konceptima i izvodio linije susreta, ali i razmi­
moilaženja! Na koji način se može identifikovati
odnos “estetike” (o čulnosti) i “etike” (o učinkovi­
tom delanju)? Da li su ili nisu etika i estetika jedno
u Wittgensteinovom smislu: “Etika i estetika su
jedno”10. Tada i estetici i etici treba geometrija (Spi­
noza) i ekranski generativni procesi koji vode kao
registrima inteziteta – metaforično: “polutonova”
(Nam Jun Paik). To je veza – kako doći do vidlji­
vosti estetike i etike u odnosu na medij – domi­
nantni medij svog/njihovog/tog vremena? Mogu/
možemo doći putem čvrstine geometrije i putem
fenomenologije ekrana. Za mene je svaki ekran
nemisliv bez geometrije – generativnih linija koje
7 Negri, “R as in ...”, u Negri on Negri, Routledge, New York, 2004, 149.
8 Nam June Paik, “Machine Show essay” (1968), u John G. Hanhardt, Gre­
gory Zinman, and Edith Decker-Phillips (eds), We are in Open Circuits.
Writings by Nam June Paik, The MIT Press, Cambridge MA, 2019, 128.
9 Nam June Paik, “Untitled / ‘Why philosophy is (has) not changed, as
much as art’” (1968), u Hanhardt, 2019, 243.
10 Ludwig Wittgenstein, Tractatus Logico-Philosophicus, IP Veselin
Masleša i Svjetlost, Sarajevo, 1987, 185.
(P)Ogled

© Boris Cvjetanović

105
 (P)Ogled

pruža geometrijska koncepcija sveta/svetlosti. je materijalistički učinak čoveka.12 Ipak, reč je o

Zatim, slušao sam, u Institutu za filozofiju, ovde praktikovanju života, a ne o onome što je izvan
u Beogradu, predavanje slovenačkog filozofa Gre­ ili iznad života. Spinozine konflikte, na primer,
gora Modera o Hegelu: Hegel’s Orient and the trebalo je podneti kao način življenja. Zato “eti­
Concept of Europe (25. maj 2018). Spinoza se po­ ka” od Spinoze posredstvom Deleuzea jeste kre­
javljivao i nestajao u glasu filozofa koga uvodi u tanje od onog “treba” ka onom “može”. Teško se
evropski horizont filozofiranja u gravitacionom izgovara rečenica “Ja mogu!” Tada se može reći:
polju Hegela. Bila je u pitanju borba: kako osvo­ “Ići do krajnjih granica onoga što možemo čisto
jiti Hegela Spinozom i kako je etički zadatak”13.
spasti Spinozu od Hegela. Ali, umetnost kojom se ba­
Napor da se pokaže celovi­ Spinozina Etika ili vim, kao pratilac i kao bliski
tost evropskog mišljenja. Politički traktat suočili tumač, upravo je ono kreta­
Uplašio sam se polutono­va, su me sa rubovima nje koje ide do krajnjih gra­
ne, uplašio sam se moguć­ nica: Paikove instalacije sa
nosti kretanja polutonovi­
društvenosti. Svuda je televizorima i vibrantnim
ma od Spinoze kroz Hegela! bio Spinoza. Hirschhorn ekranima, László Moholy-
Ipak, spekulativni hod mi­ je radio u istom smeru, -Nagyove apstrakt­ ne foto­
šljenjem vidim kao opasnost. grafije bez fotografskog apa­
ali u drugom vremenu
Polutonovi skrivaju slojeve. rata, snimci tela koja gledaju
Nam Jun Paik je bio maj­ i drugim sredstvima: slike slikarstva unutar mu­
stor skrivanja slojeva. Nema suočiti se sa ljudima i zejskih postavki Thomasa
površina već impakti sa in­ uslovima participatornosti Strutha, filmovi dovedeni
tezitetima različite snage, do granice opstojanja au­
moći i potencijalno­sti. Paik
u odnosu na ponuđeni diovizuelnog talasa u rado­
u spekulativnom nije video urbani uzorak. Monument vima Michael Snowa, poli­
opasnost, već me­dijum. kao prolazni - trenutno tički digitalni ili bio-ak-
Koncept lejera se razvija u tivizam grupe Critical Art
izvedeni – simptom
traganju sa transparentnim Ensemble, biopolitički simp-­
viđenjem politike. To je bio oštećene zajednice. tomi provokacije jastva kod
Spinozin napor – da u ne­ Zorana Todorovića, koncep­
transparentnost stvarnog sveta unese otkriva­ tualizovana praznina kao nulta fenomenologija
njem lejera razuma vidljivost rubova prirode/ Tome Savića Gecana ili, još dalje, ispražnjenost u
Boga ili sopstvenog napora da vidi: “Pretpostavi­ polju tržišne vrednosti Jusufa Hadžifejzovića itd.
mo da je čudo ono što je neobjašnjivo prirodnim Ići do krajnjih granica onoga što može/mo: medi­
uzrocima; ili da se pod čudom podrazumeva ono juma, medija, koncepta, jezika, transindividual­
što u suštini ima prirodne uzroke ali koje ljudski nog odnosa, čitanja, kretanja, gledanja, govora i
um ne može da otkrije; ili pak da čudo nema dru­ razgovora o granicama govora i razgovora, spe­
gog uzroka osim Boga ili božiju volju”11. Za opti­ kulacije/špekulacije sa predmetnošću misli.
čara je napor viđenja najbitniji. Za filozofa nije. Pokušavao sam, zatim, da pristupim Spinozi.
Negri materijalistički koristi Spinozu da bi poka­
zao da se Bog mora stvarati svaki dan – i tada to 12 Uporedi sa Antonio Negri, “Q as in ...”, u Negri on Negri, Routledge,
New York, 2004, 146–147.
11 Spinoza, “Glava šesta (o čudima)”, u Teološko politički traktat, Kultura, 13 Žil Delez, “Etičko viđenje sveta”, u Spinoza i problem izraza, Fedon,
Beograd, 1957, 75. Beograd, 2014, 313.

106 www.czk.hr
 (P)Ogled
Iznova i iznova sam sebe pronalazio u slepoj uli­
ci čitanja i pisanja o Spinozi. Na rubu sam bio.
Išao sam ka njemu i on mi je izmicao u glasovima
drugih koji su govorili/pisali o njemu. U samom
sablasnom liku ukletog mislioca koji izmiče inter­
pretacijama drugih nalazio sam tragove mojih ne/
uspeha. Bilo je izazovno testirati pristupe Bogu u
analizama Spinoze koje je sprovodio Negri. Negri
je kao materijalista i komunista, što je egzotično
i provokativno – imao intenzivan odnos sa sin­
gularnom konstrukcijom koncepta Boga – kon­
cept i referentni predmet. Spinozin “materijali­
zam” je opravdanje za takav gest koji ga je vodio
ka životnim praksama. Ne treba zaboraviti da je
Negri započeo svoju radikalnu političku karijeru
kao član katoličke omladinske organizacije GIAC
(Gioventú Italiana di Azione Cattolica) pedesetih,
a postao je komunista tek 1953–54. godine. Nasu­
prot njemu mene narativ o Bogu ne uzbuđuje – ne
postoji referenca i referent. Odrastao sam u real­
nom/samoupravnom socijalizmu, gde bog/Bog
nije bio bitan i centriran agent. Diskurs o Bogu
je, tada, bio ili prenesen u metafore kulta ličnosti
vođe revolucije, ili je postajao deo disidentskog,
a zatim nacionalističkog dikursa, ponašanja i
verovanja. Oba diskursa su me odbijala. Negri i
Spinoza se, zato, za mene pojavljuju u trouglu ra­
sprave “drugosti”, “razlike” i “potencijalnosti” u
odnosu na svakodnevicu i njene rubove iza kojih
se nalazi ekonomska/politička nužnost (marksi­
zam) ili bog/Bog (hrišćanska teologija, jevrejsko
rabinstvo, islamska egzegeza, Spinozina priroda).
Spinozi je bila potrebna geometrija da bi ukazao
na podudaranja između razuma i prirode: “Priro­
da i razum rade zajedno”14. Ali, šta ako ne postoji
saglasije između prirode i razuma – ako postoji
antagonizam, pa zatim, konflikt, pa zatim ošteće-
na planeta na kojoj živiomo danas.
Reč “Bog” je za mene ili pogrešna metafora za
prirodu (zato mi treba Spinoza) ili ispravna me­
tafora za političku materijalističku destabilizaciju
14 Uporedi sa Antonio Negri, “Justice / Spinoza and others”, u Spinoza:
Then and Now. Essays Volume 3, Polity, Cambridge, 2017, 100.
stvarnosti (zato mi treba Negri). Ili, to je reč koju
veoma jevrejski, veoma hrišćanski, izbegavam –
praznina kojoj su u slikarstvu težili apstraktni
ekspresionisti Mark Rothko i Barnett Newman.
Lucidni i akribični tekst filozofkinje Elizabeth
Grosz “Spinoza, supstanca i atributi”15 me je
razdraživao – da li je to tada bilo mesto gde se
može uvesti ideja afekta. Razdraženost je bolje
polazište od smerne nesigurnosti za uvođenje, ne
koncepta, već dejstva afekta. Autorka ukazuje na
umetnički impuls – namerava da pokaže da su
Foucault i Deleuze, na primer, tražili život “koji
reguliše sebe”, koji razvija sopstveni stil, sopstve­
ne modove samo-razvijanja i izražavanja sveta.16
Foucault:
Čudi me što umetnost u našem društvu ima
odnos još samo prema predmetima, a ne
prema pojedincima, odnosno životu; i što je
umetnost specijalizovana oblast, oblast struč­
njaka koji su umetnici. Zar ne bi mogao život
svakog pojedinca da bude umetničko delo?
Zbog čega su slika ili kuća predmet umetnosti,
a ne naš život?17.
Zatim, Deleuze:
Upravo nas stilovi života čije su implikacije
svuda prisutne čine ovakvim ili onakvim. Ovo
već imate u Spinozinoj ideji ‘modaliteta’. I zar
nisu prisutni u Fukoovoj filozofiji od početka?
Šta smo ‘sposobni’ da vidimo i kažemo (u smi­
slu iskaza)? Ali ako postoji čitava etika u ovom,
postoji i estetika. Stil je, kod velikog pisca, uvek
i stil života koji nije ništa lično, već osmišljava­
nje mogućnosti života, načina življenja.18
I sada bez Foucaulta i Deleuzea sa Nam Jun Paikom:
15 Elizabeth Grosz, “Spinoza, Substance, and Attributes”, u The Incorpo-
real. Ontology, Ethics, and the Limits of Materialism, Columbia Universi-
ty Press, New York, 2017, 54–91.
16 Uporediti sa Grosz, “Deleuze and the Plane of Immanence”, u The In-
corporeal. Ontology, Ethics, and the Limits of Materialism, Columbia Uni­
versity Press, New York, 2017, 133.
17 Mišel Fuko, “Povodom geneaologije etike: pogled na rad u toku”, u
Mladen Kozomara (ed), Mišel Fuko: Spisi i razgovori, Fedon, Beograd,
2010, 363.
18 Žil Delez, “Život kao umetničko delo”, u Pregovori 1972–1990, Karpos,
2015, 129–130.
107
 (P)Ogled
Decentralizacija, nelinearni sistem povratne
sprege značajna je kategorija današnje elek­
tronske egzistencije, koja duboko utiče na mi­
šljenje emancipovanih umetnika, ekonomista,
urbanih stratega, istraživača u tehnologiji i po­
litici. U današnjoj nastajućoj potkulturi i video
pokretu radi se upravo o decentralizovanom
protoku komunikacije.19
Razdraženost me je, zatim, vodila ka materijali­
stičkoj teoriji medija u avangardama/neoavan­
gardama i savremenoj umetnosti. Svakako daleko
od Spinoze i Groszove, a opet bio je bitan impakt
čitanja njihovih tekstova kao podupirač (prop)
pristupu avangardama na način kritičkog mate­
rijalizma što je nužno povezano sa analizom rada
sa medijima i njihove transmedijalne upotrebe u
odnosu na oblike života. Materijalistički uslovi
razumevanja avangardi su medijske transgresi­
je od poezije kao pisanog konkretnog/vizuelnog
teksta i slikarstva kao prevladanog mimezisa;
preko fotografije bez fotografskog aparata do
scenske razorenosti teatra i dominacije nenara­
tivnog optičkog filma. Medijski prestupi se uka­
zuje kao uporište koja treba locirati, indeksirati i
interpretirati kao materijalnu avangardnu speci­
fičnost ruba/granice ili zone u odnosu na izvedeni
intezitet afekta koji svaki od ovih transgresivnih
učinaka proizvodi u odnosu na oblike života.
Nije Elizabeth Grosz, na primer, bez razloga za­
počela esej citatom iz transkripta Deleuzeovog
predavanja o Spinozinoj teoriji afekta. Poentira­
nje materijalizma: “Htio bih da razumete zašto je
Spinoza imao tako veliko poštovanje za materija­
lizam iako nikada nije prestajao da govori o um i
duši, poštovanje za ateizam iako nikada nije pre­
stao da govori o Bogu, to izaziva znatiželju. Pri­
lično jasno se vidi zašto su ljudi rekli da je to čisti
materijalizam. Kad kažem ‘Ovo mi je neprijatno’,
to doslovno znači da učinak jednog drugog tela
na moje, učinak njegove duše na moju, izaziva ne­
19 Nam June Paik, u John G. Hanhardt, Gregory Zinman, and Edith Deck­
er-Phillips (eds), We are in Open Circuits. Writings by Nam June Paik, The
MIT Press, Cambridge MA, 2019, 335.
108 www.czk.hr
ugodnost, to je mešavina tela ili mešavina duša.
Postoji štetna smesa ili dobra mešavina, koliko na
nivou tela, toliko i na nivo duše.”20
Moj – gotovo nerešivi problem sa filozofskom tra-
dicijom je taj što i um i dušu vidim kao medij –
materijalnu složenu i previše složenu napravu koja
nije naprava, ali funkcioniše na način pokrenutih
materijalnih sila, učinaka i uspona ili padova u
polju opažanja (estetika), saznavanja (epistemolo­
gija) i uspešnog ili neuspešnog delanja (etika).
Miško Šuvaković (Beograd, 1954.) doktorirao je 1993. na Fa­
kultetu likovnih umjetnosti u Beogradu s temom Teorija u
umjetnosti i analitička filozofija. Na Fakultetu muzičke um­
jetnosti u Beogradu predaje predmete Primijenjena estetika i
Estetika, poetika i stilistika muzike 20. stoljeća, potom Teoriju
umjetnosti, Studije izvođačkih umjetnosti i Teorije digitalne
umjetnosti na Interdisciplinarnim studijima Grupe za teoriju
umjetnosti i medije, a na Arhitektonskom fakultetu u Beogra­
du Historiju umjetnosti, Estetiku i simboliku u arhitekturi i
umjetnosti te Odnos arhitekture i drugih umjetnosti. Od 1989.
godine do danas objavio je sedamnaest knjiga iz područja li­
kovnih umjetnosti i teorije umjetnosti, a među njima i tri poj­
movnika: Postmoderna (73 pojma), Pojmovnik moderne i po-
stmoderne likovne umetnosti i teorije posle 1950. i Pojmovnik
suvremene umjetnosti, o kojem vlada jedinstveno mišljenje da
je po stručnom i znanstveno-metodološkom pristupu jedin­
stven primjer u svjetskoj literaturi.
20 Emilie Deleuze, Julien Deleuze, “Gilles Deleuze, Lecture Transcripts on
Spinoza’s Concept of Affect”, Cours VINCENNES, 2. 01.1978. http://www.
webdeleuze.com/php/sommaire.html.
 At e l i e r F r i t z

Atelier Fritz

Uroš
Zupan
Staromodni diktator,
izgubljen u 21. stoljeću
Sa slovenskoga preveo: Edo Fičor
© Uroš Zupan / Edo Fičor

Stvarnost postaje nevidljiva

Jednom će se sve vratiti. Prvo sjećanje:

stožac svjetla u očima djeteta. Izmiješane dobe.
Bagremi u ranim jutrima. Svijet sačinjen od svjetla i sjena.
Svijet sačinjen od rose i travnja. Jednom
više neću biti tako izgubljen; zatočenik u rastućoj
oluji sadašnjosti. Jednom će moja krv kolati
tijelima odlučnih muškaraca a vrijeme protjecati u smjeru
suprotnom od svojega i mojega starenja.

Nad šahtom će se okretati kotač. U zemlji

će se karbonizirati stabla. I onda mogu reći:
»Tu sam bio. Tu sam se vratio. Tà uopće
nisam ni otišao. Ni u ovom ni u nekom
drugom tijelu.« Djed će oživjeti. Baka
će se naginjati nad šivaćim strojem. Jer smrti
zapravo nema, postoji samo zov u neke druge
krajeve, da bismo se odvojili i ponovo pronašli,
da bismo izmijenili dojmove iz naše trenutne odsutnosti.

Mnogo sam čitao i razmišljao, ali ne znam

odakle smo došli i zašto baš mi,
s ovim pokretima i licima, s ovom zatajenom

109
 At e l i e r F r i t z

blagošću u glasovima i srdžbom zbog sitnica.

Možda smo svatko za sebe putovali iz različitih
smjerova, da bismo se na kraju susreli. Možda
smo bili svatko za sebe poslani da vremenu dodamo
svoje vrijeme. Disanju svoje disanje. A iza slojeva
tame na nas čekaju prazni međuzvjezdani prostori
a iza njih naše prave dječje sobe i u njima
naši pravi dječji krevetići.

Govorim i prisjećam se. To me smiruje.

Ništa neću razriješiti. Nikada ništa
ne razrješavam. U daljini koja je ostala iza mene
zbilja postaje nevidljiva. To je sudbina,
sve ostalo je opsjena, pontonski mostovi
preko morā odvojenih trenutaka, predanih
zaboravu. Kuća u kojoj se od mene odljuštilo
djetinjstvo pretvara se u beskonačni hotel.
Gosti su odavno otišli, ali na vratima
još vise natpisi – NE SMETAJ.

Na jednom planetu je zima.

Stojim kraj prozora. Uvijek stojim kraj prozora.
Tijelo mi loše pristaje. Možda sam ga
ukrao. Zamijenio u garderobi iz snova. Možda
sam ga izgubio plivajući vodama mrtvih.
Otac i majka sjede na verandi. Njihova tišina upliće
se u šum vjetra. U moju krv. Ljubav nije izreciva.
Ponekad je razotkriva svjetlo. Uvijek opisuje
šutnja. Jata ptica prelijeću uzvisine
na kojima se drobi zadnje sunčevo svjetlo.
Dok ih gledam, osjećam da i sam mogu letjeti.

(2002-2014)

Staromodni diktator, izgubljen u 21. stoljeću

Na kornjači stojim. Milina je stajati na njezinom

oklopu. U dijalektičkim paradoksima
nosi me oko vodoskokā, po pokošenim livadama
i hladnom mramoru. Dobio sam je na dar

110 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

od predsjednika prijateljske države. Budući da nismo

neotesani kanibali, pojest ćemo je tek u doba
njene pune spolne zrelosti.
Košutu milujem lijevom rukom. Jelena milujem
desnom rukom. Lava hranim objema rukama.
Moj jednorog nemirno tapka privezan
zlatnim lancem. Sunce sije jer sam mu
tako naredio. Kiša će padati kad se
zasitim sunca. Vlakovi i atomske
elektrane i tvornice danas stoje
jer je narod na moju želju tako poželio.
Kruha nemamo, ali nitko se nije požalio
da mu nedostaje. Novine i jedini televizijski
program svaki dan obznanjuju tu
sublimnu pobjedu duha nad tijelom.
Svježe frizirane pudlice i ministri i crkveni
dostojanstvenici motaju mi se oko nogu.
Sjedaju i ustaju na zvižduk a ponekad zapjevaju
revolucionarne pjesme o oštrom podneblju
i dugim zimskim pohodima naših pradjedova
pod golim zvijezdama. Dvorski pjesnici sve to
pažljivo zapisuju: zajedno se tresemo
i trepećemo u epskoj groznici.
Prije deset dana sam piscu klasiku
nakon deset godina prvi puta pustio da me je pobijedio
u šahu. Izgledao je zadovoljno, kao da je ponovo
dobio najvišu nagradu za životno djelo.
Umoran od državničkih poslova, većinu
sam egzekucija prespavao. Sličan Goetheu, nikada nisam
podnosio da se u mojoj blizini spominje smrt.

Vožnja

Vozim oca s operacije sive mrene.

Preko oka ima zaštitu; nekakvu špijunku
koja štiti od infekcije. Izgleda tako
kao da je preživio veliku kataklizmu. To ga
skoro zabavlja. Prije zahvata ponuđeno mu je
sredstvo za smirenje, ali je otklonio. S godinama

111
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

112 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

je dobio mirnoću i milinu koje prije

nije imao ili ih ja nisam znao zapaziti.

Katkad bi on mene vozio na mjesta

do kojih nisam mogao ni autobusom ni vlakom.
Danas sam za volanom ja a otac sjedi
pored mene. Da bih se malo pokazao pred njime,
pomakno sam se na lijevi pojas i u retrovizoru
mogu vidjeti kako automobili
u blijedom svjetlu popodneva zaostaju za nama.

To me čini sretnim. Smiruje. Očaj

i suze čuvam za prazne sobe.
Ne govorimo mnogo. Ono što imamo važno
za reći, dajemo do znanja prisutnošću i
disanjem. Premda je bio operiran, otac
se ne žali. Možda i on čuva
očaj i suze za prazne sobe.

Rečenice koje smo izgovorili tijekom vožnje

mogli bismo nabrojati na prste četiri ruke.
Nismo uvijek znali sjediti zajedno i šutjeti.
Danas znamo, i to me raduje.
Promet postaje gušći. Crte na asfaltu ravno-
mjerno prisvaja proždrljiva prošlost.
Vraćamo se u napola domaći grad,
kao da izlazimo iz sasvim tihe priče ili ogledala.

(2011.)

Čarobna dolina

po Czesławu Miłoszu

Ne znam više kada je umro Janez Knez, je li to bilo lani

ili možda prije dvije godine. Niti kada je umro
Rudi Špan. Janez i ja smo rijetko govorili, no činilo se
da je oduvijek bio tamo, nepomiren s mjestom
u kome je pustio korijene i u kome su se godišnja
doba uvijek izmjenjivala pravilnim slijedom.

113
 At e l i e r F r i t z

Teško je reći što je sanjao, možda lebdeća

stabla viđena kroz blijede boje akvarela,
ili od žutog zraka oljuštene
industrijske objekte što ih je urezivao u linoleum.

Knez: porijeklom iz Dobovca, sela ispod Kuma,

smatrao se Kumljaninom. Šezdesetih smo
bili susjedi, njegov izgled slikara
s kozjom bradicom na mene je ostavio dubok dojam.
Rudi Špan je bio velik poznavalac glazbe.
Na svaki, pa i najkraći put po gradu
uzeo bi sa sobom nekoliko longplejki.

Kolovoz je topao i miran. U srpnju šume potamne

kad im se ovlaš obrati blagi sumrak. Lastavice
u rujnu kruže oko dalekovodâ
prije nego se presele u podsaharsku Afriku.
U listopadu se bjelogorica nadmeće u isticanju
boja. Zatim odbacuje odjeću i obnažena
prkosi mrazu i siječanjskoj studeni.
Samo četinari gore u planinama čitave godine
ostaju zaogrnuti u svoju tamnu zelen.

Janez je bio u pravu: bilo je nemoguće

pomiriti se s ovim mjestom, spasiti svijet, ako si ostao.
Nije bilo nikakve slave i svi su napori bili osuđeni
na propast, na sastavljanje strofa cvrčcima
skrivenima u visokoj travi, i radnicima
koji su svakog jutra u kolonama prolazili
kroz tamna vrata tamnih tvornica.

Zatim je prošao. Što je prošlo? Život.

Dugo sam sakrivao svoje poraze.
Ali sada me više nije sram, prestao
sam bježati i pretvarati se
da sam netko drugi. Riječima ustrajno
crtam samo još tu dolinu i poznim suncem
obasjani šumski krajolik iznad nje, u kojoj
sam, omamljen od iščekivanja, nekoć stajao.

114 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Poštovani akademski slikaru Janeze Kneže,

poštovani poznavaoče glazbe Rudi Španu,
poštovani pjesniče Uroše Zupanu,
koji se zaglavio u davnim slikama.
Sunce zalazi. Hladni dani polako se
gase vani i u kalendaru.
Lastavicama se seoba već prepolovila.
Iznad čarobne doline tihi večernji zrak
neumorno najavljuje dolazak još jednog proljeća.

(2012.)

Dubrovnik, jednom u prijašnjem stoljeću

Opet se spuštam kroz vrata od Pila, kroz

parabole ljeta. Sveti Vlaho iznad moje glave
gleda prema jugu, nijem. Nepomičan, uklesan u kamen.
Trebao bi me zaštititi, kao što štiti grad.
S Lokruma se vraćaju zadnje barke.
Luka vrvi koracima i glasovima.
Lastavice u to doba dolijeću natrag na zidine.
Pletu pletenicu od notnog crtovlja zraka.

Već petnaest godina nisam stupio u grad.

Raspale su se države, dolazili su zavojevači.
Marširale su vojske. Mijenjale se straže.
Na dalekoj je zvijezdi Gundulić nevidljivom
tintom pisao novi ep. Za to vrijeme njegov je
kip na trgu brojao kišne kapi i granate.

Sedam je – najavljuje bat što tuče po hladnome metalu.

Stradun preliven poznim zlatom. Skaline prazne.
U Gružu pisak brodske sirene.
Elafiti lebde na krhkom vodenom staklu.
Franjevački samostan pun je duhova.
Umrli redovnici kupe otpale naranče.
Slike starih majstora šalju nečujnu glazbu.
Nakon više stoljeća u ljekarni su pripremili čarobni napitak.

115
 At e l i e r F r i t z

Što god da nam priđe, bit će blagoslovljeno.

Noć: blag i ogroman prostor.
Jutro: blag i ogroman prostor.
Neprestano jenjavanje i vraćanje snage.

Ližeš sladoled i držiš me ispod ruke.

U ovom si gradu viša i vitkija,
više obrađena vjetrom, i još od podneva
ožarena suncem. Kosa i koža su ti začinjene
noćnim zrakom i burinom. Nečujno,
bez težine, pomičemo se po caklećim pločama.
Ne postoji nijedan drugi svijet. Nikakvo
drugo vrijeme. Ratovi su završeni.
More hoda iza nas i krišom se smije.

(1999.–2016.)

Životi pjesnika (11. 5. 1991.)

Čitali smo u foajeu Filozofskog fakulteta.

Zrnato svjetlo nas je obgrljavalo bez dodirâ.

Sva lacanovska šatra, koja je godinama

plašila po prostorima, pobjegla je na smetlište.
Tamno zeleno lišće prelijevalo se iza debelih
stakala. Autobusi gradskog prijevoza plovili
su Aškerčevom poput plahe pretpovijesne životinje.

Najljepša žena u prostoru držala je moju

jaknu. Poezija je bila nešto što čini
čovjeka važnim i seksi. Pred publiku
smo izlazili jedan za drugim i još smo znali
slušati jedan drugoga. Bili bratstvo koje će se
nakon nekoliko godina raspasti. Umarati se u privatnim
sporovima, sumnjivo nalik oluji u čajnoj žličici.

Filozofi heideggerijanci, koji se navodno razumiju

u poeziju, u udaljenim sobama pleli su
heideggerijanske kape i heideggerijanske
rukavice a u slobodno vrijeme žonglirali bitkom,

116 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

bićem, ontološkom diferencijom i

drugim modelima za kekse.

Sociolozi, koji su neprestano sahranjivali

književnost, sa sigurne su udaljenosti futurističkim
aparatima mjerili količinu fašizma kojim pisci
zagađuju budućnost države i duh naroda.

117
 At e l i e r F r i t z

Aplauz nakon čitanja bio je dug i glasan. Bavljenje

visokom umjetnošću bilo je važno i seksi.
Nitko nije uistinu pomislio da će sljedeći mjesec započeti
rat. Vani je bio svibanj a kao i tisućljećima ranije,
drveće je u mekoj noći darivalo svoje parfeme.
Isto svjetlo ulične rasvjete padalo je na moju
kožu i kožu žene, koje će se uskoro doticati u mraku.

Ljubavno pismo prevoditelju

za F. H.

Bolje mislim o sebi

i veći sam kad sam s tobom, ti koji me
nosiš kroz tamu i narasle vode
do jezika na kojem sanjaš i koji jedva razumijem.
Prenosiš stablo za stablom
i nemire na površini vode za
nemirima na površini vode, prenosiš sjećanja
i nataloženu prašinu s predmeta i kuća,
sav moj velikodušno razdani život koji više nije moj
a ti ga razumiješ i vidiš jasnije od mene.
Zamjenjuješ izmišljeni zrak s izmišljenim zrakom,
pretačeš ga iz jezika u jezik da se razlije po
papiru kao boje benzina po koži male mlake
u kojoj se odražava nebo i sve što je na njemu.
Vani je velik vrt koji sam ti pokazao
da ga obnoviš po prvotnom nacrtu.
Sada bolje čuješ kako dišem u daljini, bolje
osjećaš kako se pomičem i okrećem, i više ti
nerješive zagonetke ne remete san.
Povjeravam ti, mirno ti odstupam dijelove svoga
tijela na čuvanje, a ti ih uzimaš dajući im nova imena
a da pritom ne slamaš ono što čeka iza njih.
Domaće ograde i stari zidovi se raspadaju.
Svjetska slava čeka iza prvoga ugla.
Neskromna dugovječnost kuca na vrata.
Sve su nasljedne bolesti pjesnika sve vrijeme među
nama i u zraku,
samo sjećanje nepozornih ostaje kratko

118 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

kad im izmiče tvoje

ljubavlju ispunjeno i u kolofonu izgubljeno ime.

(2004.)

Oproštaj od filozofije
po Gavinu Bryarsu

Voljela je puštati da joj sunce miluje grudi.

Nekakva bezazlena elektrika poput
ljetne sparine talasala je oko nje.
Prijateljice su blijedile u svojim jednoličnim
Uroš Zupan (1963) slovenski je pjesnik i prevoditelj. Objavio je
akordima a konobari vraćali sve
brojne zbirke poezije, a poezija mu je prevedena i na njemački,
više sitniša. Mi smo sjedili u blizini, poljski, češki, engleski, srpski i hrvatski jezik. Živi u Ljubljani
opčinjeni točkom na kojoj su nasjeli kao slobodni književnik i prevoditelj s engleskoga, hrvatskog
i srpskog jezika.

svi pogledi. Idealni modeli sjećanja

plivali su našim mislima poput usnulih
ledenjaka koji zaklanjaju horizont. Ljetni
se dan s radošću spuštao ulicom svirajući
na harmonici melodiju koja je podsjećala na
pustinjske jezike. Sav našminkani sjaj razuma
pokunjio se pred tim trenutnim dostojanstvom.

Žalim za onim što se gubi.

Moje srce tuče, uvjeravam sebe
kako je najvažnija mašta koja kroči na
polje neoznačenih stvari. Zadovoljstvo je
buditi se u njenom komešanju, suočavati
se s predasima koji se njome šire poput
tihog smijeha, ispranog od sunčeve svjetlosti.

Sutra će možda biti tmurno jutro, suosjećajno s

prilikama hladnog zraka. Ali sada još pakiramo
naša djela. Između snenog mirisa bršljana
i zlatnih ruku kolovoza šutimo ne očekujući
ništa, samo slušamo kako se na dnu
vremena sudaraju kameni odloženi u duboku
sjenu što bezbrižno plovi u prošlost.

(2002.–2007.)

119
 At e l i e r F r i t z
Predrag
Vrabec
Ranjeni jezik
© Predrag Vrabec
FORM 414
ROYAL AIR FORCE
PILOT’S FLYING
LOG BOOK
Name: Boras Krešo
Netko bi rekao da sam pogriješio adresu. Franjo
Fleischer činovnik, muzikant Austro-Ugarske
Monarhije svjedoči, priseže u njezinu istinitost.
Časno noseći orden žuto-crne monarhije zbog
sudjelovanja na ruskome frontu. Tu izvodio je lir­
ske pasaže na bredi, teškome mitraljezu, pobivši
pritom čitav rukovet ruskih vojnika. Garantira
svojom čašću, uzoritošću, prolivenom krvi da je
adresa pouzdana, točna kao i čovjek kojemu se
obraćam kao unuk za mene još uvijek živućega
djeda Franje Fleischera. Obraćajući se s punim
pravom Borasu Kreši, letaču koji dandanas uvijek
i zanavijek živi u srcu unuke mu Katarine. Neka
se netko usudi pobiti moje ovlasti. Zapovijedam
mu odstup. Letaču neba tvoje je lice pobjede, sve
nebo kojim i dan danas letiš. Oči onih koji te gle­
daju znaju da je to istina. Ta istina u sebi nosi hra­
brost, pravednost. Ispunjenost u svakome koraku
života bez potrebe da se ističe ili nedajbože traži
hvalu što nije hvala već trgovina u kojoj bi ti u
nečije ime trebao biti uznosit, ali ne radi sebe, bli­
žnjih već radi tuđih probitaka, pokazivanja nečije
moći, ukazivanja na put što ga treba bespogovor­
no slijediti. To neće moći. Baš nikako. Leti moj
120 www.czk.hr
prijatelju, leti. Susretneš li moga djeda, stisni mu
ruku. Popijte nešto na moj račun.
Sve je jedno
Put je mantra. Ponavljamo je kako bismo došli do
sebe. Plamenovi nam rastu iz očiju kao nebeska
stabla. Stabla što bi htjela dodirnuti istinu. Patnja,
zašto je patnja pred nama kao nepregledno polje
agave što nam oduzima jezik, sve. Kako onda pla­
kati ako dođe prijeka potreba, ona će doći. Pastir
sam, stado sam izgovoren vlastitom tišinom što
me uporno slijedi kao vjeran pas. HAU. HAU. Re­
klo bi pleme krive sove, zamračilo dan, dan što
se više nikada ne bi probudio. Ptice su zaboravile
letjeti. Postoje kao crteži, sjećanja. HAU. HAU.
Pleme krive sove odumire u skokovitome slijedu
vremena. Vrijeme je ubojica. Ne prašta nikome.
Neki ga zovu TANGO, s njime se može plesati.
Kada plešeš, daljina ti dopušta da budete sve bli­
že, da ples ne prestaje nikad. Presvlačiš se iz cr­
noga u bijelo, iz bijeloga u crno. Nitko te to nije
naučio. Ti to znaš. Svoju dušu spremaš u torbicu,
vadiš je kada je to potrebno. Potrebno je uvijek
jer život završava smrću. Šapatom izgovorenim u
zadnji tren pred odlazak. Odlazak zabilježen na
rendgenskoj slici. Svatko ga može vidjeti ako se ne
boji. Uz golo tijelo položeno na zaleđenu zemlju
polože se sapun, žlica, vilica. U sunčano prasko­
 At e l i e r F r i t z
zorje kada zemlja okopni u ustima položena tijela
pronaći će pijesak donesen s druge planine. Rodi­
telji toga čovjeka, signalisti kojih više nema, istrčat
će zajedno sa sinom na igralište ispred kuće. U toj
igri pokazat će se da igrališta, kuće nikada nije ni
bilo. Fotografija na kojoj je to snimljeno izbora­
na je, mumificirana. Pas laje na fotografiju kako
bi istina zabilježena na njoj došla do izražaja. Bila
prenošena iz naraštaja u naraštaj kao beskrajni
zapis. Tako bi jednoga dana ljudi došli do točke,
središnje točke intermedijalnoga svijeta. Jedini je
to način na koji je moguće uspostaviti odnos sa
svijetom. Pas će ponovo zalajati. U tom trenut­
ku dobar dio svijeta bit će amputiran. Svijet će se
pretvoriti u fantoma boli. Što je moguće učiniti?
Sakriti se isplažena jezika u teglu čvrsto zatvore­
na poklopca. Ne izaći nikamo. Sušene vrećice čaja
razbacane oko tegle govorit će da ljepotu nije mo­
guće izbjeći. Ona može lagano pobjeći s mirisom
čaja što odlazi visoko u planine. Pri vrhu prostiru
se dugine boje što ih je kći neba otrgnula s majčina
kaputa. One majke koja je davno odlučila da će se
pretvoriti u komadić drveta. Komadić drveta što
će poput odbačene igračke s prvim naletom vjetra
biti zatvoren u mrtvačkom kovčegu. Sve će, baš
sve postati neopipljivo, beživotno, razoreno. Ali
opet u daljini, u utrobi zemlje bubnjat će nečije iz­
gubljeno dijete. Podsjećati svijet na život kakav je
nekada njime pulsirao. Na pukotini što se pojavila,
na suncu što je nestalo. Nije više bilo ni kreveta, ni
snova. Čuo se samo eho negdašnjeg svijetla, gla­
sova. Iz dubine utrobe planine izašlo je divovsko
oko. Svijet je postao sjena što je iz čiste nemoći
otišla u kuću za lutke sva slomljena. Više nikada
nije izašla iz te kuće jer je znala da sve je jedno.
Maši mi Mašo, molim te
Bordura zraka garava je. Na vrhu nebodera Em­
pire State Building u gradu New Yorku dvije su
ptice srcolike. Stisnute su jedna uz drugu, ne boje
se visine. Visina ih sokoli. Srca im pulsiraju tako
jako da neboder vibrira. One svemu usprkos po­
kazuju ljubav prema gradu koji vole. Slomljene su
im oči. Poput vitraja nastoje u svakom trenutku
vratiti ljepotu što se gubi, nestaje. Nije to opsesija
to je ljubav. Ranoranioci su, slušaju divlje bubnja­
nje grada, grada koji prijeti. Ne mogu više izdr­
žati, luđački vrište u svim tonalitetima. Stigao
je Arnold Schönberg nastojeći svojom strogoću,
jasnoćom, atonalnošću skinuti masku smrti s
grada. One su znale da to neće pomoći. Odlučile
su preuzeti stvar u svoje ruke. Prvo su ogradile,
omrežile grad svojom arhetipskom žudnjom. To
je bila prva linija obrane. Postavljena na sva iko­
nička mjesta grada. Gdje god su stigle, svima, sva­
kome podijelili su bilježnice pune šarenih sličica
što potječu još iz pretkolumbovskih vremena.
Tu nisu bili samo crteži, već i mirisi daška svije­
ta, prikazi različitih torbi za putovanja sačinjeni
od pamtivijeka pa do danas. Bilo je rano prolje­
će iskazano u svojoj punoj trodimenzionalnosti.
U gustoći grada obrtao se ocean različitih ljudi.
Ljudi koji su slobodno izražavali svoj individua­
lizam, kreativnost. Tada je pomalo, pa sve brže i
brže s periferije grada počela stizati nevjerica kao
kiša što je počela sipiti. U mravinjaku grada koji
nije fikcija, ni utopija nastupila je demontaža. To
se činilo kao ošamućenost, pojačani adrenalin.
Sve čari, zavodljivosti nestale su, za tri mikrose­
kunde. Nije tu bilo sumnje u paradoks. Otrov je
ubrizgan. Pamćenje vrste, distanca, svjedočenja.
To bilo je potpuno uzalud. Decimale smrti vrto­
glavo su rasle, ostavljale za sobom pustoš. Bilo ih
je koji su vjerovali da je riječ o nekoj vrsti photos-
hopa. To nije bio photoshop. Rezač, onaj kome je
bilo dano u zadatak, oštrinom svakog svog poteza
uklanjao je trajno ljude s ulica. Zagušena je tišina.
Lišće na stablima nije treperilo. Zaustavilo se u ne
pomaku. Nije to bio košmar, ružan san. To je bila
pogubna istina. Udarci kiše o metalne šasije auto­
mobila izgubili su zvuk. Vjetar je sličio na vjetar,
ali on to više nije bio. Ona ti je rekla, morala reći:
“Mene je strah.” U toj situaciji nešto smo morale
učiniti. Najbrže što smo mogli nacrtali smo sve
121
 At e l i e r F r i t z
što nam je poznato u životu. Polako nas je počela
hvatati praznovjerica. Naši crteži/slike sakrili su
se iza debelih hrbata knjiga. Boljele su nas jago­
dice prstiju. Pustili smo da iz naših srdaca izađe
zaglušujuća buka grada. Nismo si mogle reći da
ne čujemo cvilež ostavljenih pasa, zavijanje glad­
nih vukova, sablasnu tišinu. Mi smo određene u
jedinicu, u borbeni postroj za buđenje nade. Zato
smo morale biti nepokolebljive. Umnožili smo pr­
ste, na svakoj ruševini nacrtali, obojali grafit iz čije
se nutrine čuo bum-bum-bum. Počeo je pulsirati
život tamo gdje se činilo da je izbrisan. Iz tunela
pojavio se vlak u kome su se nazirali ljudi. Nije to
bila fikcija, nije to bila utvara, jednostavno to je
bila kompozicija vlaka. Malo je usporio, pričekao
da uđemo u našim najnovijim pidžamama. Počele
smo se osjećati melankolično. Smijale smo se, pla­
kale. Lica su nam se zarumenila. Grč s ruba usa­
na nije mogao sići. Po tijelu osjećale smo udarce
bijesa, nemoći. Glasove usamljenih. Metalni zvuk
kopita grada udarao je o svoje bilo. Bilo je bolno.
Kada smo počele kolutati očima, rekli smo: “Ne.”
Stali smo pokraj prozora vlaka, mahali svima. Po­
znatima, nepoznatima. Vidljivima, nevidljivima.
Branje kamenja
Treba ustani rano, vrlo rano. Dok su na nebu zrn­
ca mraka. Zrnca mraka slična makovnjači koju
jedemo uz čaj jutarnji. Raspored kamenja raspo­
red je svemira. U svakome od njih jedna je ga­
laksija. Galaksija odslikava ljudsku dušu, ljepotu,
tugu. I sva svitanja što su se zbila i što će se zbiti.
O da, i svi sumraci. Odškrinuto sve je. Upitnosti
nema, ni kulisa iza kojih bi se sakrili. Borbeni je
to prostor za sve što će se zbiti. Grubo/lijepo. Li­
jepo/grubo. U tvarnosti toga kamenja, što je neka
vrsta talismana naših duša, zapisane su životne
činjenice, vibracije. Nacrtana pješčana kula naše­
ga života koju smo tako predano gradili. S nešto
bojazni u pogledu, s potrebom da to sakrijemo i
od sebe i od drugih. Ako smo bili dovoljno poni­
122 www.czk.hr
zni, skloni same sebe pronalaziti u Drugom, ušli
smo u bratovštinu gdje se sve izgovara tišinom.
Na košuljama, haljinama bijelim, nosimo znak
tamarisa. Utješeni smo, voljni utješiti svakoga
tko za tim ima potrebu. Na triptihu neba šare su
naših bora, osmijeha, tuga. Na ljuljački Boga smo
zanjihani. Mi djeca, berači kamenja.
Oči mladosti / Oči starosti
Oči mladosti govore o tvojim očima starosti. U nji­
ma je zlatna nit koja ih spaja. Pokoja sunčeva zra­
ka, sjenka može nam učiniti pričin da ih vidimo
drugačijima. Ali one su iste. Ništa ne skrivaju. Ako
baka, otišla u tvojoj mladosti navrati, zanijemim
od ljepote, tišine. Vidio sam oči tvoje bake kroz
tvoje oči. Domovina tvoje bake, moja domovina je
Boka Kotorska. Ana Marijo! Mi smo svi zapravo
rodbina, rođena u nekoj dalekoj/bliskoj galaksiji.
Galaksiji naših srdaca. Naših pogleda koji pred­
stavljaju trobojnicu neba na koju smo svi ponosni.
Nitko u mom nema prisustvu pravo okrenuti leđa
Mojoj materi. Materi mojoj. Ubit će ga grom iz
mojih očiju. I na ovome i na onome svijetu. Neće
za njime ostati ni zera praha. Vjetar mojih zuba
pregrist će mu grkljan. Pretvorit će se u praznu
tepsiju. Lokot oko jezika oduzet će mu govor za­
uvijek. To je neumitno. Neće mu pomoći nikakav
eskapizam, neće mu pomoći ni pomoz Bog junaci.
Bit će mrak. Bit će crkotina. Letve će mu biti za­
bijene u leđa crnim čavlima. Ni kap krvi, ni kap
duše neće izaći iz njega. Sličit će na loše sklepani
abažur bez svjetla u sebi. Bit će tako lijepo tam­
noljubičast. Ljubičast tamno. Ostat će bez imalo
utjehe. Bit će utokaren između neba i zemlje tako
da ga nitko neće moći pronaći, a da se ne izloži
pogibelji. Svi tonaliteti bit će izbrisani. Pretvorit
će se u crnocrni tučak. Crno od crnila. Zasvag­
da. Pa neka netko u mome prisustvu okrene leđa.
Mojoj materi. Materi mojoj.
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

123
 At e l i e r F r i t z
Toni Toni to su tvoji bomboni
Magnetno polje tvojih očiju skupilo je svom svo­
jom snagom svijet, čitav svijet. Ništa se nije moglo
pomaknuti. Kinetika tvog pogleda oslobađala bi
ljude, životinje, stvari. Oni bi krenuli svojim pu­
tem kao da se ništa nije dogodilo. Ti si svakome,
baš svakome dao bombon svoje ljubavi. Tvoja je
ljubav bila gorkoslatka. Najgorča što može biti
tako da su usta, zubi, guzica ubijeni slatkoćom od
koje su svi pokušali pobjeći glavom bez obzira,
ali to nije bilo moguće. Treba učiniti sitnicu, stati
na trenutak, osvijestiti ljubav danu ti. Tada biste
postali pobratimi tome čovjeku koji se gotovo ni­
kad nije smijao. Dogodila bi se topivost, blagost
vaše duše. Zato niste trebali nikome zahvaljivati.
Samo prihvatiti dar darovan. Bombon u ustima.
Nešto što nas neće lišiti trpljenja. Trpljenje glavni
je sastojak bombona. Tutnjave, tužaljke tek tada
će se početi događati. Od muke postat ćete ljubi­
častosmeđi. Trusit ćete se na zemlju kako bi po­
stali zemlja. Sklapajući oči, pri izdahu reći ćete:
“O, kako je to bio, bio lijep bombon.”
Svi sve znamo da ne bismo morali
znati ništa
MIXMEDIA. EPOPEJA. TEKSTURA. BALZAM.
EMULZIJA. Konvoj, juriša kroz grad. Bezimen.
Grubina se naborala preko čela neba. Vibracije tu­
maraju od krčme do krčme. Supijani, polupijani,
oblokani izlaze krmci. Nema ravnoteže ni u čemu.
Transverzala ispraznosti isparit će u trenutku iz
utroba. Treptaj rebara govori da njihova cabriolet
duša u zadnje vrijeme ima problema s dovodom,
odvodom. Kako onda uopće izgovoriti nešto su­
vislo. Iako zapravo suvislo više nije u modi. Ali
tek tako da se održi privid. A onda opet, gotovo
bez ikakva povoda, razloga dogodi se podsvijest.
To samo dovodi do nepotrebnih problema. Tkanja
kričavih boja bit će objavljena u nekome časopisu
za dobro držanje i lošu savjest. Na koncu, kao i na
124 www.czk.hr
početku, svi sve znamo da ne bismo morali znati
ništa. Na taj način iz osobnoga kukavičluka, ko­
motnosti ili nečega trećeg odričemo se najvažnije
posude u kojoj obitavamo. Svoga tijela, svoga bića.
Tu ste komunikativni, nasladni ili bogzna kakvi,
ali vas nema. Vi ne postojite. Hodate iz dana u dan
u svome mrtvome tijelu sve dok vas ne pometu
metlom kao prašinu. Prašinu što je trebala biti čo­
vjekom, ali joj to nije pošlo za rukom.
Moja tri brata Miroslava
Sjedimo za drvenstolom. Ispod nas zelentrava.
Iznad nas zelentrava. Pijemo pića nebeska/ze­
maljska. Sva sila, snaga, moć u nama je. Dijelimo
doživljaje drugačije. Svima. Svima. Pa gdje ste?
Ako uskoro ne stignete, pogodit će vas polugrom
gdjegod se nalazili. Ajde, dođite već jednom. Onaj
tko prvi dođe, dobit će džabe zanos. Točimo ga
na litre. Litre. Šta je, šta je, vi biste predah. Nema,
nema. Tu je trajanje, dinamika. Mora da vas je
uhvatio neki rukohvat. Moći ćemo mi i bez vas.
Hojla! Hojla! Vuf! Vuf!
Bujrum Bekime
Kada uđeš u nejezik smrti, za tobom ostaju tvoje
oči. Njih smrt ne može izbrisati. Oči su ti vitraji
katedrale. U njima zatočeni su pogledi što su se
samo na trenutak ustremili k nebu. Ostaju zau­
vijek s tobom. Prišao sam ti s unutrašnje strane
oka, postao dio tvoje camere obscure. Trebalo mi
je vremena da smognem hrabrosti stati pred tebe.
Gledam u tvoje tamnoljubičaste okulare. Bez pre­
stanka se okreću, pokazuju sve planete, sve galak­
sije. Ti, ja postajemo dio okretanja, obrtanja. Ne
postoji mogućnost izlaska iz kruga. Onda se usre­
dotočim na krivulju tvojih usnica, krivulju rijeke
koja upravo zamiče u rukavac. Ti. Opomena si. Ti.
Tuga si. Ti. Radost si. Ovisi što se kome posreći,
što udicom upeca. Joie de vivre, rekli bi. Ti. Ti već
 At e l i e r F r i t z

dugo pišeš psalam ne za sebe, već za nas. Psalam

uči ući u radost trenutka. Kada kiša, kada sunce
budu spojeni u jedno. Ocaklina melankolije ne­
staje ti iz oka. Oka što žmirka od poskoka, titraja
rijeke. Rijeke. Od početka znao si kako, kada će ti
život biti okončan. To ni na koji način nije remeti­
lo tvoju plovidbu rijekom. Tvoj život tajna je. Taj­
na. Zna je samo rijeka. Bez prestanka teče u tebi.
Estetika baštine pohranjena u tebi govori o ljepoti,
boli, muci tvoga života. Tkalac si riječi, tišine. U
traženju ti si trag. I tajanstvo. Tajanstvo. Nikome
znano. Sve ruševine koje si ostavio za sobom ve­
lebna su građevine. Ti trojstvo si onježenosti, boli
i boli. Sasvim si novi svijet. Neotkriven. Oči. Rije­
či. Riječi. Oči. Zaiskrene su ti. U pamćenju svijeta
neizbrisiv si. Blistavi sumrak. Melez ne zna se kog
plemena. Nigdje. Niotkuda. To je tvoje mjesto ro­
đenja, tvoje mjesto smrti. Bujrum, Bekime.

Boho-boho*

Skupile bi se oko Lučke kapetanije. U bilo koje

doba dana, noći. Đirale po gradu. Raspuštenih
kosa, pletenica podvezanih mašnicama, perlica­
ma, svime što je treperilo. U haljinama od svile,
čistoga lana, obojenim svim bojama, ne bojama
balale bi, balale na svakome kantunu. Pa bi jur­
nule, pa bi stale. Pa bi jurnule, pa bi stale. Čitav
Predrag Vrabec rođen je 21. travnja 1955. u Čakovcu. Pisanje
grad ljuljao se, poskakivao prateći ritam njihovih je jedina njegova biografija. Njegov je život papir po kome se
nogu. Zamahe njihovih kosa. Onda se ukazao redaju slova. Tako će ostati do kraja/početka.
Bog Džaja. Rupetina, buža puna dima, ljepote.
Tu svirale su sve muzike svijeta. One ne bi stale,
balale bi, balale do jutra. Nestale bi poput dima.
Ušle bi u svoj kumulonimbus. Sutradan sručile se
na grad poput oluje praćene grmljavinom. Prosu­
le se u jakim pljuskovima, udarale o grad tučom,
osmijesima. Balale, balale bez kraja, početka kao
pijavica od koje nitko nije mogao pobjeći.

* Boho – skraćenica od “Bohemian” – Boemski stil oblačenja inspiriran

slobodnim stilom života hipika između 1960. i 1970. godina, prihvaćen i
od buntovnih glumaca, pisaca, umjetnika. Boho-stil oblačenja oživio je,
postao trendom kroz oblačenje nekolicine poznatih glumaca i manekenki.

125
 (P)Ogled
(p)ogled
Jelena Zlatar
Gamberožić
Diktatura emocija
Kratki uvod u pojam i definiciju kiča u umjetnosti
© Jelena Zlatar Gamberožić
“Kič nije samo estetski problem, već je i stanje svijesti čovječan-
stva.” (G. Dorfles)
“Kič je paravan iza kojeg se krije smrt.” (M. Kundera)
1. Uvod: kič i kič-čovjek
Pojmom kiča bavili su se mnogi autori 20. stoljeća
od G. Dorflesa preko H. Brocha i C. Greenberga
do S. Sontag ili R. Barthesa. Leksikoni etimološki
dovode riječ kič s riječju sketch (kad je kupcima
neka slika bila preskupa, naručivali bi njenu ski­
cu, a sketch), kitschen (gomilati blato s ulice), no
i etwas verkitchen (prodati nešto jeftino) (­Giesz,
1990). Pojam kiča u najširem se smislu uvijek
povezivao s nekom vrstom niskovrijednog stva­
ralaštva koje u posljedicama ima i ‘sabotiranja’
kulture i umjetnosti kroz njezinu lošu kopiju ili
falsifikat, te se povezivao sa sentimentalnošću, tj.
jakim emotivnim nabojem i potrebama ljudi ne­
razvijenog (lošeg) ukusa za trenutnim užitkom i
zadovoljstvom bez uključivanja bilo kakvog inte­
lektualnog ili emotivnog napora (Mitrović i Pe­
trović, 1994).
No, o čemu zapravo govorimo kada govorimo o
kiču? Prema G. Dorflesu (1997), pojam kiča ne­
126 www.czk.hr
odvojiv je od pojma kič-čovjeka koji je uveo Her­
mann Broch. Iz orijentacije kič-čovjeka prema
svijetu i umjetnosti se, prema njemu, zapravo ra­
đaju pojam i definicija samoga kiča. Kič-čovjek
svoje okruženje, ali i umjetnost, doživljava tako
da u njemu pronalazi ugodne, dopadljive i slat­
kaste dojmove i pri tome umjetnost zapravo služi
kao ‘začin’, ‘zvučna kulisa’, ukras, statusni simbol
ili sredstvo kojim se želi ostaviti dojam u druš­
tvu, dok se iz njega izuzima i negira ozbiljnost,
napor i bilo kakva kritička djelatnost. Kič-čovjek
se, dakle, promatra kroz tzv. utješno ogledalo u
kojem se ogleda i pruža samom sebi sliku koja
ga umiruje. Ovaj samopotvrđujući odgovor na
samoga sebe, ta samozadovoljavajuća slika pri­
tom potvrđuje i sliku svijeta kakva mu se sviđa
ili kakva mu je prihvatljiva, u središtu čega je za­
pravo zadovoljstvo s potvrdom vlastite vrijednosti
(Dorfles, 1997). Kako djeluje to utješno ogledalo
u suprotnosti s ‘mračnim ogledalom’1 koje nam
rastvara distopijsku sliku stvarnosti te projicira u
nas najveće strahove vezane uz postojeći društve­
ni poredak, ljude oko nas i vlastitu budućnost? U
prvom redu, ono je specifično po načinu na koji
1 Referenca na seriju ‘Black Mirror’ iz 2011.
 (P)Ogled
© Boris Cvjetanović
ga se konzumira, tj. na koji kič-čovjek čak i pra­
vu umjetnost ili remek djela može konzumirati
na svoj, ‘kič-način’ vodeći se pri tome, dakle, is­
ključivo vlastitom ugodom i ‘dobrim osjećajem’.
Primjerice, kič-čovjek sluša Pastoralnu simfoniju
zbog uživanja i to nerijetko jer mu je ugodnija od,
primjerice, Devete simfonije (Dorfles, 2018). Sli­
čan princip ponašanja može se prenijeti i na druge
umjetnosti, bilo da se radi o književnosti, slikar­
stvu ili filmskoj umjetnosti. Loš se ukus kič-čovje­
ka u odnosu na ‘dobar ukus’ sastoji, dakle, najve­
ćim dijelom od toga da se izbjegne ono što bi na
bilo koji način moglo biti neugodno, bolno, što bi
vodilo introspekciji ili promišljanju koje sa sobom
ne nosi instantni osjećaj olakšanja već otvara teme
i ideje koje ne skrivaju i ne tješe već razotkrivaju,
ranjavaju i postavljaju neugodna pitanja.
Riječ je o svojevrsnom populizmu, ako pojam
‘populizam’ ovdje koristimo za one koji se služe
davanjem lažnih i nerealnih obećanja i jeftine
demagogije pomoću kojih u ljudima nastoje pro­
buditi ‘niske’ osjećaje i strasti te tako zadobiti nji­
hovu potporu (Šalaj, 2012). Populizam sa sobom
nosi veliki broj ljudi (pratitelja), ali i isprazne pa­
127
 (P)Ogled
role bilo političkog ili aktivističkog angažmana.
“Riječ kič označava stajalište onoga koji se po sva­
ku cijenu želi svidjeti što većem broju ljudi. Da bi
se svidio, treba potvrditi ono što svi žele čuti, biti
u službi uvriježenih ideja. Kič je prijevod gluposti
uvriježenih ideja na jezik ljepote i osjećaja.” (Kun­
dera, 2002, 146).
Masovnost je, dakle, također jedna od odlika
kiča jer se kvantiteta uzima u obzir kao isključi­
vi kriterij ispred kvalitete, kao i određena ‘suvre­
menost’ u ideološkom smislu, budući da se traži
spoj estetskih vrijednosti s onima etički uvrije­
ženima. Zadatak umjetnosti postaje taj da pruža
većinom “ugodne, dopadljive i zaslađene utiske”
(Horvat-Pintarić, 1979, 1), koji se trebaju temelji­
ti na stereotipnosti i konformizmu kao i etičkim
sudovima. Takav pristup u umjetnosti nužno do­
vodi do diktature i isključivosti pa tako možemo
govoriti i o jednoumlju koje se u kič-društvu ne­
minovno javlja u nužnosti da se ne poremete ide­
ološki sustavi kao ni mir i ugoda gledatelja.
Rasprava je o kiču tako, osim rasprave o lošem
ukusu, također i rasprava o nemogućnosti raz­
dvajanja različitih tipova sudova (primjerice, es­
te­tičkih od ostalih). Baveći se između ostalog i
krizom interpretacije, lošom kritikom, velikim
i malim pričama te zbrkom u žanrovima, Solar
(2004) napominje: “Ako se nekom doista ne sviđa
što je u romanu prisutna ideologija koju drži za­
bludnom, to tada jedino znači da on ne može odi­
jeliti estetičke sudove od ostalih, pa njegovo ospo­
ravanje vrijednosti ne pripada književnoj kritici.”
Rani su modernisti smatrali da sentimentalnost,
banalnost i kič prodiru u različite sfere umjetno­
sti i potiskuju njenu poruku. Tonalitetne harmo­
nije osakaćene su zabavnom glazbom, figurativ­
no slikarstvo nadomješteno je fotografijom, rima
i ritam postali su predmetom božićnih čestitki,
slavi se naivnost i nepromišljenost brzih i pretje­
ranih emotivnih reakcija. “Iz svega što je dosad
rečeno trebalo bi već biti očito da svako dvosmi­
sleno, lažno, cmizdravo ili retoričko pretjerivanje
u osjećajima vodi onom tipičnom kič-ponašanju
128 www.czk.hr
koje možemo definirati kao ‘sentimentalizam’”.
(Dorfles, 1997, 131).
Kič u tom smislu predstavlja određenu ‘diktatu­
ru’ emocija, tj. manjak trezvenog promišljanja,
intelekta i promatranja umjetnosti stvorene na
planski i racionalan način. Takva je perspekti­
va nepotrebna kič-čovjeku jer on mora temeljiti
svoje uvide iz gotovo prisilno ‘sretnog i utješnog’
načina gledanja. Kič-čovjek tako zapravo stvara
statičnu i nemoguću sliku totalitarne kič- utopije
koja je u svojoj ‘ljepoti’ opasnost za mišljenje, duh
i objektivno sagledavanje svijeta i time je zapravo
prijetnja za pojedinca, kao i za umjetnost u cjeli­
ni. Cijeni se klišej, istovjetnost, a kritizira preispi­
tivanje i inovativnost, što je i odlika totalitarnih
društava, tj. njihovog odnosa prema umjetnosti
(Huzjak, 2011).
Odbijanje kiča, tj. promatranja umjetnosti isklju­
čivo kroz emotivnu sferu tek se nakon mnogih
pokušaja osvijestilo i ostvarilo kao prihvatljivo i
to tek onda kada se emocija prihvaća kao sekun­
darna u doživljaju umjetničkog djela: “Kad se jed­
nom prihvati da emocija nije ništa drugo do na­
petost koja prati praktično sve psihičke procese,
psiholog treba biti u stanju pokazati da emocija ne
može biti sadržaj umjetničkog djela, već je sekun­
daran efekt sadržaja, te da umjetnost nije emo­
cionalnija od bilo kojeg razumno interesantnog
ljudskog zanimanja.” (Arnheim, 2003: 28).
2. Konzumerizam, masovni
mediji i kič
Neki autori smatraju da je nužno usvojiti (ili pri­
znati) aspekt kiča u umjetnosti više nego bilo koji
drugi u sadašnjoj fazi zapadne civilizacije (Dorfles,
1997, 302). No, pojam popularne ili kič-književno­
sti uvijek se treba sagledavati u kontekstu drugih
društveno relevantnih pojava i razdoblja, primje­
rice konzumerizma, postmodernizma i pop-kul­
ture. Jedna je od posljedica postmodernizma i
popularna kultura - fenomen što prožima i briše
 (P)Ogled
granice između ranije odijeljene visoke umjetno­
sti i popularne kulture. Budući da ta polja koeg­
zistiraju, čak se međusobno prožimaju, više ne bi
trebali važiti vrijednosni kriteriji kojima je pojam
trivijalne književnosti nužno opterećen, zaklju­
čuju neki autori (Peternai Andrić, 2018). Brisanje
ovih kriterija javlja se u današnjem društvu i zbog
sljedeća dva faktora: tehnoloških dostignuća i kon-
zumerističkog odnosa prema književnosti.
Definicije su konzumerizma brojne. Primarno
se može definirati kroz povećanu potrošnju i ne­
ophodnost materijalnih dobara za pojedinca, no
postoje i definicije u drugom smjeru, pri čemu
on označava povećanje prava i snage potrošača
u odnosu na prodavače. O pojavi konzumerizma
na našim prostorima piše i Đ. Šušnjić (2004) koji
konzumerizam promatra u kontekstu manipula­
cije konzumerističkog sustava nad potrošačima.
On smatra kako konzumerizam potiče manipula­
ciju kroz oblik reklame odnosno ekonomske pro­
pagande. Manipulacija se očituje u sljedećim ele­
mentima: manipulator (izvor poruke, pošiljatelj
poruke), poruka koja se šalje u javnost, masa ili
javnost kojom se manipulira, psihosocijalni uvjeti
u kojima se poruka priopćava, tehnička sredstva
kojima se poruka prenosi, javni problem na koji se
poruka odnosi, zainteresiranost publike i poslje­
dice koje poruka izaziva. Ipak, treba pripaziti na
činjenicu da svijest prosječnog čovjeka može pri­
hvatiti samo određeni broj podataka, stoga proi­
zvođač mora vješto reklamirati robu ako u svijesti
potrošača želi zauzeti mjesto prije drugih. Pored
toga, proizvođač također mora pažljivo koristiti
potrošačevu potrebu za promjenom i kretanjem
(nezaostajanjem za drugima) koja čini neophod­
nu osnovu za razvoj potrošačkog mentaliteta
koji se pokreće i održava stimuliranjem želje za
trošenjem (Kuvačić, 1979, 185) pri čemu je bitno
spomenuti i masovne medije, tj. društvene mreže
kao prostor takvog tipa konzumacije i stvaranja
identiteta (primjerice Facebook, Twitter ili Insta­
gram profile). “Pojavom kapitalizma potrošačko
društvo je doživjelo procvat posebno među mla­
đim generacijama koje svoj identitet i posebnost
više ne razvijaju na intelektualnoj razini, već se
orijentiraju na potrošnju i vizualno predstavljanje
kao jednu od najvažnijih odrednica i kulturnog i
osobnog identiteta.” (Tolić, 2017, 40).
Upravo je nastupanjem razdoblja postmoderniz­
ma i porastom konzumerizma nastupilo, primje­
rice, razdoblje preispitivanja postojanja ‘dobre’ i
‘loše’ umjetnosti jer su kritičari modernizma po­
sebno zamjerali postmodernistima veliki interes
za masovne medije (masovnu kulturu općenito),
za kič te za brisanje modalnih i žanrovskih gra­
nica unutar, primjerice, književnih i neknjiževnih
tekstova. S obzirom na široke raspone postmo­
derne književnosti i žanrova koje ta književnost
obuhvaća, posebno se ističe pitanje postoji li loša
književnost ili je i svako djelo koje kritika pro­
glasi takvim jedan od reprezentativnih primjera
određenog žanra unutar postmodernizma (Tolić,
2017). U tom se kontekstu javlja pojam trivijalne
književnosti (koju u određenom smislu možemo
shvatiti kao kič-književnost) koja se veže uz sheme
i stereotipe, dok umjetnička književnost želi srušiti
te iste stereotipe ili ih u nekoj mjeri prikriti (Biti,
2000). Sheme i stereotipi konstrukti su društva
u kojem pojedini autori stvaraju i na taj se način
odražava kolektivna svijest čitateljske publike.
Masovni mediji danas uvelike kontroliraju naš ži­
vot, životni stil i identitet. U današnje doba, kroz
medije i tehnologiju koji instantnim rješenjima
zadovoljavaju različite potrebe i nude brze izvore
ugode, no mijenjaju i razinu koncentracije kao i
formu izražavanja i komunikacije (u smislu skra­
ćivanja i pojednostavljenja izričaja kao i korište­
nja velikog broja emotikona, pri čemu se nastoji
stvoriti, ali i pridobiti brzu i snažnu emocionalnu
reakciju) sve je jača pojava kiča, ali i potražnja za
njim, tj. za bezbolnim i površnim promatranjem
svijeta bez preispitivanja koje bi moglo voditi u
različite, slojevitije i kompleksnije uvide. Višak
informacija kojem smo svakodnevno izlože­
ni utječe na naše poimanje društva i događaja u
svijetu. “Kakvi odnosi postoje između industri­
129
 (P)Ogled

© Boris Cvjetanović

130 www.czk.hr
 (P)Ogled
jalizacije, kapitalizma i preobražaja pojedinca u
potrošača s jedne, i booma kiča s druge strane? -
pobuna masa u stilu Ortega y Gasseta dovela je do
trijumfa kolektivnog ukusa.” (Tolić, 2017).
Prema Tolić (2017, 24), situacija na hrvatskoj knji­
ževnoj sceni pogotovo je podložna tipu ‘konzu­
merističke’ književnosti koji se afirmira gotovo
isključivo na iznošenju vlastitih iskustava s ci­
ljem što veće i šire prodaje. “Upravo takav odnos
prema književnosti, koji se svodi na prodaju što
više primjeraka u što kraćem roku, bez obzira na
estetske i etičke vrijednosti književnog produk­
ta, a posebno na apsolutno zapostavljanje ranije
spomenutog ukusa i apsolutnu toleranciju koja
se proširila društvom, čini književnost plodnim
tlom za širenje konzumerističke ideologije.”
3. Kič, suvremena umjetnost i
virtualnost
U zadnjem poglavlju spomenut ćemo još neke
specifičnosti suvremene umjetnosti s obzirom na
kič, tj. načine na koje se on, manje ili više primjet­
no, pojavljuje, uspostavlja te često postaje domi­
nantnim izričajem u ranim sferama umjetnosti, a
s obzirom na virtualnost te društvene mreže.
Ranije spomenute uvriježene i opće prihvaćene
ideje i ideologije (etičke ‘dogme’) svojstvene kiču
tiču se i onih koje se danas u suvremenoj umjetno­
sti mogu nazvati i ‘angažiranom’ budući da upra­
vo angažirana umjetnost često graniči s kičem
(Dorfles, 1997). Riječ je, primjerice, o idejama i
vjerovanjima koje se bave socijalnim statusom,
aktivizmom, nezadovoljstvom društveno-politič­
kim kontekstom kroz pokušaje izazivanja jake i
nagle emotivne reakcije kod recipijenta. “Tamo
gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja
svoje primjedbe. U carstvu kiča vlada diktatura
srca.” (Kundera, 1984). Ključno je, dakle, napo­
menuti da se u tim slučajevima ne radi o autentič­
nim emocionalnim reakcijama od strane umjet­
nika, već onima za koje sam umjetnik smatra da
u najvećoj mjeri može proizvesti željenu reakciju
kod većeg dijela publike, dakle o potrazi za što
masovnijim prihvaćanjem trenutno popularnih
ideja. Radi se, dakle, o produciranju kič-sadrža­
ja, najčešće svjesno, računajući na bespogovorno
prihvaćanje od strane čitatelja ili gledatelja, ako
ni zbog čega drugoga, onda zbog ‘moralne’ poru­
ke. Umjetnost, koja bi trebala upozoravati na ono
utješno, prilagođeno i ugodno, te kojoj bi cilj tre­
bala biti upravo provokacija, uskoro tako i sama
postaje klišej kroz pretjerano korištenje iste. Pro­
vokacija se pretvara u kič pa je, kao što je Dorfles
‘predvidio’ “očito da ćemo ubrzo (a svjedoci smo
toga i danas) naići na primjere protuobiteljskog
kiča u pravom smislu riječi, kiča hipija i dugokose
mladeži, narkomanskog i bitničkog kiča.” (Dorf­
les, 1997: 132).
Umjetnosti bez introspekcije i promišljanja nema,
a introspekcije nema bez boli i pomicanja unu­
trašnjih granica. Ovakav put prema umjetničkom
izražavanju (ili djelu), bilo od strane konzumena­
ta ili samih autora, zamijenjen je izbjegavanjem
upravo takvih postupaka čime se djela dovode do
‘carstva’ kiča, tj. odricanja od autentičnog autor­
skog izričaja. Bol, i to ne samo fizičku nego bilo
koju akutnu ili prolongiranu emotivnu/psiho­
lošku bol, nizom se utješnih elemenata nastoji
što prije otkloniti. U ovom kontekstu možemo
spomenuti pisce poput P. Coelha2 koji u književ­
no polje uvodi postmodernističku tendenciju se-
lf-helpa kojim se čitatelj nastoji utješiti i umiriti
pri čemu mu se nudi niz problema i jednostavnih
rješenja, ponešto nalik receptima u kulinarskim
priručnicima i knjigama.3 Jedan je od imperativa
kiča i održavanje određene slike o sebi pred dru­
gima. Drugima, tj. publici, servira se isključivo
lijepa slika u kojoj se autori (ali i publika) ogle­
daju upisujući pritom u nju ono što im pričinjava
2 Prije njega i u tom smislu možemo govoriti o njegovim prethodnicima,
R. Bachu i H. Hesseu.
3 U kontekstu postmodernizma, nije neobična izrazita popularnost kako
Coelha i sličnih autora, tako i self-help literature koja se podvodi pod
književnost, budući da svojom kič-logikom uvelike podupire nastojanja i
usmjerenja suvremenog čitatelja.
131
 (P)Ogled
zadovoljstvo i ocrtava ih u najljepšim i najprihvat­
ljivijim bojama, od borbenih do žrtvenih.
Još jedan problem koji ćemo spomenuti, a javlja se
u ovakvom, gotovo nametnutom tipu umjetnosti,
tiče se i odgojnih ciljeva (Tacol, 1999) koje treba
postići u umjetnosti od kojih je jedan od ključnih,
uz razvijanje i cijenjenje izvornosti te originalno­
sti, upravo sprječavanje imitacije. Originalnost se
smatra ključnim testom koji razlikuje pravu od
lažne književnosti. “Originalnost je teška: nije ju
moguće izmisliti, iako je to bio slučaj s, primje­
rice, Rimbaudom ili Mozartom. Originalnost za­
htijeva učenje, težak rad i - najviše od svega - ra­
finirani senzibilitet i otvorenost iskustvima koja
imaju patnju i osamljenost kao svoj uobičajeni
trošak”.4 Kopiranjem tema koje se čine društveno
aktualnima ili korisnima, bez autentičnog doživ­
ljaja, a u svrhu i s ciljem isključivo dosezanja što
većeg broja publike i ostvarenjem ‘pravedničkih’
etičkih ciljeva, ostvaruje se takav tip kiča.
Na kraju će se, u kontekstu porasta virtualnog,
prvenstveno društvenih mreža, spomenuti i prije­
nos iz jednog medija u drugi kao još jednu od od­
lika kiča (Dorfles, 1997). U tom kontekstu mnogi
autori upozoravaju na probleme koji se javljaju pri
pokušaju prenošenja umjetničkih djela u prostore
društvenih mreža kao što su: brzo i površno pre­
gledavanje sadržaja, konzumiranje velikog bro­
ja djela bez promišljanja o njima, dakle manjak
kontemplacije, kao i izostanak intelektualnog i
emotivnog napora te katarze koja treba proizaći
iz umjetničkog djela, a u čemu nas onemogućava­
ju dinamika mreže, kvantiteta sadržaja kao i ma­
njak koncentracije i vremena koji ulažemo u poje­
dino djelo. Slojevitost i kompleksnost umjetnosti
time se umanjuje, a umjetnici (kao i svi ostali)
koji objavljuju svoja djela isključivo na mrežama
usmjeravaju se ka što široj publici i što bržem i
masovnijem proizvođenju sadržaja.
Hipertrofija umjetničkih sadržaja na društvenim
mrežama tako ne mora, a najčešće i nema ikakve
4 Vidi: https://www.bbc.com/news/magazine-30343083
132 www.czk.hr
veze s kvalitetom već se svodi na što veću prodaju,
tj. dosezanje što većeg broja ljudi i što većeg broja
lajkova, u skladu s ranije spomenutom konzume­
rističkom ideologijom, što je također odlika kiča
u kontekstu virtualnosti.
D. Ivankovac (2020) u kontekstu književnosti
na društvenim mrežama zamjećuje i fenomen
post-autorstva na društvenim mrežama naziva­
jući ga post-novim vidom intertekstualnosti koja
se više ne može zvati ‘poetikom brisanih navod­
nika’ već poetikom brisanog autorstva. “Intertek­
stualnost, koja se ne može dokazati kao plagijat,
možda i nije svjesno plagirala - uzela je ono što je
mislila da joj po pravu pripada. To pravo ponekad
je pravo rodne, klasne, ili bilo koje druge potlače­
nosti, ali ne mora nužno biti. Uočava se princip
djelovanja: Uzeo sam jer mi se pričinilo da je mo­
je.”5 Društvene mreže svojom količinom sadrža­
ja, frekventnošću objavljivanja i odsutnošću bilo
kakvog filtera ili kriterija, dovode do ovog feno­
mena koji, kako svojim sadržajem tako i glavnom
odlikom svjesnog ili nesvjesnog plagiranja, vode
u sferu kiča.
Konačno, u kontekstu porasta različitih ‘umjetnič­
kih’ sadržaja na društvenim mrežama, javlja se i
velika tolerancija prema njima, čime se posljedično
smanjuje i razina kvalitete umjetničkih djela budu­
ći da društvene mreže imaju pravila koja ne mora­
ju korespondirati s bilo kakvim sustavom kriterija
koje bismo mogli očekivati u umjetničkom polju, a
hiperprodukcija djela koja stvara i hiperprodukciju
reakcija (ponajčešće emotikona) također je, očito,
dio tih novih pravila. Ili nove stvarnosti, čije će po­
sljedice najviše snositi mlađe generacije.
5 Vidi: https://kritika-hdp.hr/hr/tema/facebook-autorstvo-i-konzumerizam
 (P)Ogled

Literatura • Tacol, T. (1999). Didaktični pristop k načrtova-

nju likovnih nalog, Debora, Ljubljana
• Arnheim, R. (2003). Prilog psihologiji umetnosti, • Šušnjić, Đ. (2004). Ribari ljudskih duša. Beo­
Univerzitet umetnosti u Beogradu i SKC, Beo­ grad: Čigoja.
grad. • Šalaj, B. (2012). Što je populizam? Političke ana-
• Beauvoir, S. (1969). Lijepe slike. Vrlo blaga smrt. lize 3(11).
Preuzeto s: https://www.antikvarijat-phoenix. • Tolić, L. (2017). Utjecaj konzumerizma na knji­
com/lijepe-slike-vrlo-blaga-smrt-knjiga-1041. ževnost.  Diplomski rad. Sveučilište u Rijeci,
• Biti, V. (2000). Pojmovnik suvremene književne i Od­sjek za kroatistiku. Mentor Sanjin Sorel.
kulturne teorije, Matica hrvatska, Zagreb.
• Dorfles, G. (1997). Kič: antologija lošeg ukusa.
Golden Marketing: Zagreb
• Dorfles, G. (2018). Intervju, preuzeto s: https://
outsider.si/gillo-dorfes-slab-okus-mora-biti-
avtorski/
• Giesz, L. (1990). Fenomenologija kiča. Biblioteka
20. vek. Beograd.
• Huzjak, M. (2011). Osjećaji, razum i umjetničko
djelo. Zbornik radova: Umjetničko djelo u likov-
nom odgoju i obrazovanju.
• Horvat-Pintarić, V. (1979). Od kiča do vječnosti.
Naklada CDD, Zagreb.
• Ivankovac, D. (2020). Facebook-autorstvo i kon­
zumerizam. Preuzeto s: https://kritika-hdp.hr/
hr/tema/facebook-autorstvo-i-konzumerizam
• Kundera, M. (2012). Nepodnošljiva lakoća po-
stojanja. Meandar, Zagreb.
• Kundera, M. (2002). Umjetnost romana, Mean­
dar, Zagreb.
• Kuvačić, I. (1979). Obilje i nasilje. Zagreb: Na­
prijed.
• Mitrović, M. i Petrović, S. (1994.) Sociologija.
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva: Beo­
grad.
• Peternai Andrić, K. (2018). Skica za pojam po­
pularne književnosti. Preuzeto s: https://hrcak.
srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_je­
zik=294803 Jelena Zlatar Gamberožić rođena je 1982. u Zagrebu. Diplo­
• Scruton, R. (2014). How modern art became tra­ mirala je sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u
pped by it’s urge to shock? Preuzeto s: https:// Zagrebu te je zaposlena u Institutu za društvena istraživanja.
Osim znanstvenih istraživanja i knjiga s područja sociološke
www.bbc.com/news/magazine-30343083
analize piše i prozu.. Dosad je objavila zbirke priča Odjavna
• Solar, M. (2004). Predavanja o lošem ukusu, Po­ karta (2014.), Ticala (2016.) i Strani gradovi (2018.), te roman
litička kultura, Zagreb. Slijepa točka (2015.).

133
 At e l i e r F r i t z
Atelier Fritz
Bojan
Krištofić
Strano tijelo
© Bojan Krištofić
Kralježnica
Pucketa. Svakim danom sve više. Ipak, njeno
pucanje povremeno je ugodno. Skoro škakljivo.
Jedan pucanj ima vrijednost kratkog spoja u
protoku elektriciteta duž seoskih dalekovoda.
Jedan pucanj, jedna mrtva ptica, jedan spaljeni
toranj između neba i zemlje.
U takvim trenucima, baka je nekoć govorila:
lezi i pusti da ti cijelim tijelom prođu mravi. Od
tjemena do gležnjeva, preko zapešća. Neka te
zapeku, nek’ te samo malo lome. Tako je i ona
jednom spontano legla, priljubivši kralježnicu
uz pod, onda kada je noću hladnije nego vani.
Poput prave vladarice, povela je sa sobom sve
mrave.
Nakon iskre – odsustvo skoro svakog zvuka.
Osjete se samo vibracija svijanja i dobro poznati
zvižduci, sinovi bure. Zašto je onda toliko tiho?
Pa, cikade su za danas završile. Možda i zauvijek.
Sad se kičma raslojava, razdvaja na kost i misao.
Tvoje su misli ostale bez zaštitnice. I ti bez
njih. Kako bi se posve oslobodile, potrebno je
134 www.czk.hr
koristiti škarice za nokte – samo na prstima
koji popunjavaju rupe. U kralješcima. Uzbuđuje
te kad stručak prstiju prolazi kroz tvoje leđne
matice, posebno ako ne znaš čiji su. Nokti su
ključni. Oni zavijaju.
3. 10. 2018.
Stopala
(Sve do kraja svijeta)
jata ptica će grijati prastaro jaje
dovoljno dugo dok se ne izlegnu
rana stopala koja bi mogla
svrgnuti vlast maskirnih gmazova
zatim će prekriti tragove u pijesku
kako ih leteće dine ne bi pronašle
kad s nepoznatim otiscima napokon krenu
na plovidbu izvan dometa meteora
na cilju će zauvijek zamrznuti zajednički
endemski primjerak nožnog palca
jedini dokaz izgubljene karike
u zadnji čas
dok se sreća ne okrene
za koliko god stupnjeva poželi
za koliko god joj se godina prohtije
 At e l i e r F r i t z

mrveći okamine, nehajno dobacuje Jednoga dana, djed je rekao:

trčite, trčite, samo trčite “Hajde sa mnom u šumu, idemo pronaći
dok ne naletite na zgarište posljednji šaržer,
odavno je ondje gorjelo, nema ni ako se sjetim gdje sam ga zakopao.
čitavo ljeto, no vjerujte Baka mora začiniti ručak.”
prošli su eoni On nije imao kosu, ni nogu,
sad iz rake vire grede sad ih cijele jedu crvi ni najbolji probavni trakt,
slučajni susreti se razgrađuju ali je posjedovao prikladne produžetke,
na hranjive tvari čijim je vještim rukovanjem usporavao
da, to ste vi jalovost tijela, sumrak ideja
prve i zalazak potreba.
izvorne čestice Najprije pucanjem, naravno – odjekivalo je
spojene u vulkanskoj vatri kuhinjom, posteljom, zemljom. Neprekidno.
A susjedi su vjerovali da negdje vani
11. 11. 2018. gori, gori, gori.

Kosa Pred ulazom u selo povazdan su drijemali metalni

spavači. Svaki put kad bi sa svojom glavnom
Pada. I pada. protezom dolazio kući, djed nije mogao odoljeti
Dok postupno sva ne ispadne. a da ne skrene pogled s ceste i zabulji se ravno u
Lubanja opstaje, poput važne zgrade njihove zahrđale oči. Govorile su mu kako mora
koju vlasti paralelno rastavljaju, održavati vatru, jer su repovi uvijek budni.
dio po dio, i dotle sastavljaju,
da bi iskorijenile bršljan Padne ti to na pamet kada
jednom za svagda. vidiš kako se taksisti noću dosađuju
Korijenje vlasi seže duboko, na službenom stajalištu, dok im opušci među
zato je toliko teško usnama
potpisati predaju. Moglo bi se čak reći gore, gore, gore;
da kosa izvire iz misli, dakle vlakna plavog papira za motanje
ako nema rasta, nema ni sjećanja raspadaju se kao pramenovi
i obrnuto. U svakom slučaju gubiš. ili možda rastu unatrag,
kao trava, ne mareći
Danju je rub rasta bio granica tvog svijeta. Noću za poželjan smjer, ona naivno
ga naoko nije bilo; tek jedan tamni, propusni, nastavlja i poslije požara
neobjašnjivo privlačni zid koji te gledao kroz
24. 11. 2018.
prozor, žmirkajući, podignut od mnogih života.
Svi su zurili, uporno zurili, čekajući da porasteš,
pružiš im ruku i zakoračiš u neprohodno.

135
 At e l i e r F r i t z
© Boris Cvjetanović
Čelo
Zemlja je okrugla, ali svršava u zupcima pile.
Presjeci su zaobljeni, s bezbroj godova,
no smanjuju se postupnim rezanjem jabučice,
molitvom poraženima u revolucijama mjeseca.
Prepilivši sve, djed je podignuo batrljak
i zapečatio kuću ostatkom sjemena.
Tvoj ožiljak iznad desnog oka je naslijeđen,
mada su mu trebala desetljeća da sazrije,
pretvori se u brazdu koja nije izabrana,
ali samo te po njoj prepoznaju,
136 www.czk.hr
inače si ponoćni lavež psa mješanca,
zatvoreno poduzeće predgrađa,
stranica crtanog romana istrgnutog da zamota
bocu domaće šljivovice,
štake sačuvane iz obiteljskih razloga,
za zdravice ritmičkim udaranjem
u strano tijelo.
Tvoje čelo je zapadna polutka
planete koju je s leđa obgrlio ekvinocij,
ipak, u kanjonima bora ljeto i dalje ne zalazi
(beskonačna putovanja krema su protiv razlika
između gradova).
 At e l i e r F r i t z

Nema ti druge: zimske gume stare Lade Nive
pohrani duboko u djedovoj radioni,
iskopanoj iz sitnog dijela zemlje
što ga nazivaš svojim;
spusti kocke s oltara, nagazi papučicu za gas
i ureži kotačima u čelo riječi iz prepisane zadaće:
“Početak je kad sam se ja rodio, a kraja nema”.
26. 12. 2018.
najčešće stižu oko sat vremena prije zore, dok i
psi i pijetlovi još čvrsto spavaju, a kamoli ljudi.
Ipak, ovaj put, i glasnici i čuvari bili su odavno
budni i siti kada su, oslijepljeni obrazima,
stisnuli Sunce uza zid i zapucali. Oni drugi.
Oglušili su se o pretke i postalo joj je jasno da
je propustila nešto važno. Vjerojatno podnevne
glasove iz stroja koji je još uvijek bio radio.

Trenutak ranije, prvoj kući na Ravnicama je

Oči prišla mokra travanjska toplina da pobudi
proljetni umor, stvoren za razgledavanje
crveni se kukuruzište i popunjavanje uspomena. Kasnije je bila
urod lome nepozvani uvjerena da se netko tako dosjetio skupljanja
samoljepljivih sličica u šarenim albumima. No,
zasjeda je postavljena trebalo je proći još mnogo godina prije nego se
žiteljima pravokutnika preko puta dosele egzotične životinje sa svih
strana svijeta, a zaboravljena borba poprimi
oči pokopanih ostat će spektar primamljivih mirisa.
otvorene sve do žetve
Do tada, svoje slike je samo pecala...
tko prvi zgrabi plodove
sklopit će opasnu pogodbu ...mutni vodeni dom u divljini potkraj
Murskog Središća; u njemu stol s nogom triput
30. 4. 2019. pokrpanom, napokon ostavljen obogaljen i
poduprt stolicom, kao njen prvorođeni; dolazak
u grad bez jezika; progovorila je služeći staroga
Obrazi
Krajačića, nudeći mu oba obraza i slušajući
U početku se zbio pucanj. Nenajavljen, ali ne prekooceanske priče o jutarnjim gangsterskim
i neočekivan. Bog zna koji šamar zaredom na obračunima i poklonima potomaka Indijanaca;
rumenom ekvatoru obraza. Ili omraženi susjed rodila je dvojicu sinova; trećeg nije htjela, bar
koji većinom ne dolazi, no sigurno će se poslije ne nalik njemu (srodniku po obrazima, ali
dugog izbivanja ponovo pojaviti. Zapravo, nije ga prepredanom kušaču života); označena, ostala
bilo točno dvadeset i tri godine, sedam mjeseci i je bez velikih slova; ništa zato: jednog dana,
devet dana. maštala je, njih će protjerati iz pisma kao nju iz
Sve dok metak nije naglo otvorio prolaz i grubo visokih kuća...
ušao u tuđi svijet.
Prvi pucanj ju je zatekao dok je sjedila za
U međuvremenu, ona je nepovratno odrasla. drvenim bogaljem podignute suknje, kako bi se
Sjećanja starijih poručuju da pucnjevi i meci riješila svog malog bremena. Sama je to znala

137
 At e l i e r F r i t z

bolje od ikoga. Odsjaj njihovih obraza bio je Pupak

tvrđi od razloga pritiska obarača, ali ona nijedan
nije okrenula. Drugi pucanj bio je znak da će
drama proći bez trećega.
Prazni pokušaj zakapanja rupa, prebrzi hitac u
krivome smjeru. Nakon povlačenja dima, preostalo
joj je samo čekati do sutrašnjeg kukurikanja
pijetla. Nadala se da psi neće odati nikoga.
Zamijenila je plitke metke za igraće karte i
pobjegla. Blijedi obrazi progutali su sjetnu osvetu
Sunca.
4. 6. 2019.
probiti tunele, odvojiti cjevovode,
dati srebru da teče niz oluke kostura
istopiti mostove, raskinuti sporazume
o nenapadanju između dvoličnih tkiva
taliti prozore, mijesiti pločnike,
stisnuti grad u crnu rupu tijela
ovo su pravci i svi do jednog su pravi:
proviri u ništa, provjeri magnetska polja
iščupaj vrpce zbog kojih ne izranjaš

26. 6. 2019.
Nos

Od vrha do dna nema lakšeg putokaza. Trbuh

Umiranje je kretanje jedino naprijed,
a zrelost dijete saveza s kružnicama. Otoke čuvaju mačke. Od rodnih do izabranih.
Sijeda beba s prstima sraslim u turbine, Tamo, ljudi završavaju što mačke započinu.
goničima vremena prema gorenju plastike. Godišnja doba se prepuštaju jedna drugom
Slijedi pravo svoj nos i zamisli da je ponos prema vrtnji mačjeg, uvijek željnog želuca.
plavi uteg marke Elan nestao u selidbama,
Otočka mačka je životinja s dna,
prtljaga puberteta dobra za dugi gubitak.
kako bi rekao španjolski pjesnik.
Kiseli miris sintetičke lomače privlači
organizme spremne za novi režim prehrane.
Ribe uopće nisu morske, ni čovječje,
Žele jesti kosti, traže tvoja rebra i zglobove
već danak za vječnu stražu uskih zjenica,
i morat ćeš im dati barem jedan zalogaj,
obalnih zvijezda bez nametnutog reda.
mijenjati crnu nogu za misao o oporom
Sjećajući se djetinjstva u Gornjem selu,
starenju u naručju čula, u punoj vlasti nosa,
mašta da su i njene oči u početku bile takve:
dok ne izgore svi izvori koji će te odvraćati
mačje, otočne i opasne. Kopno ih je pripitomilo,
od ideje noge kao noge, ruke kao ruke,
skratilo brkove, zaoblilo uši, otupilo kandže,
kurca kao kurca, stranog tijela među
ali je ždrijelo preostalo ispuniti.
plastičnim igračkama u dječjoj sobi;
Zadaća koja se ne može završiti.
budi oprezan: nečujan u odlasku poput njih
u prvom posjetu, pa kad si im već dao nogu, Umjesto mora, trbuh joj izbacuje
zavrni im noseve, spriječi ih da dalje njuše nešto isključeno iz krivulje otoka,
u potrazi za svježim tragovima duše uvijek spremno za isplovljavanje.
17. 6. 2019. 12. 8. 2019.

138 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

tek onda kad cijela zemlja bude poravnata,

Ramena doći do dječaka tog bivšeg dječaka,
skinuti svoj šešir
Mali stroj ugodio je oči neznancu da bi uspio i ispričati mu kako su u davna vremena,
naslutiti porodicu koju još nije poznavao. i njegovi svi skupa gorjeli,
Izvježbani pogled zaustavio se na ramenima prije nego su, malo po malo, jedna po jedan,
najstarije od tri žene koje su okružile postali ribiči, činovnici, pekari i vrtlari,
ćelavog invalida i dječaka sa sombrerom. svi ti najmirniji, najsigurniji među ljudima.
Svi zajedno bili su složni kao Rafaelova
piramida, 14. 10. 2019.
dok su dubine njenog lica činile sudbinu svijeta
odraslog na leđima divova tek smiješnom
slučajnošću. Uši
Neznanac je ispravno pretpostavio:
mnogo godina nakon, turistički
njena zadaća nije bila borba prsa o prsa s noćnim
vodiči pripovijedaju gostima
sjenama,
o tunelima ispod planine
već je trgovinu plodovima zemlje stisla u
podno grada, napokon
puščanu cijev,
sve je postalo samo priča
ispunivši metke ljubavlju prema dobroj smrti.
Večernje kretnje otvarale su istočnu kapiju
kanalima na njihovim dnima
grada,
otječu utvare, ukleta voda
pogodnu za šverc oružja koji je voljela više od
opada ritmom koji udaraju
pečenja kruha.
nezaboravni basovi
Ipak, između velikih čišćenja ponovo bi se tome
odavno uklesani u utrobama
vraćala,
samo da zauvijek ostane prisutna pri ritualu
kraj nekoć tajnog ulaza u
vatre.
podzemlje, usred temelja vile
Noću, dok su muž i djeca, potom unučad,
odbjeglog lokalnog moćnika
nemirno spavali
gori ogromni krijes
i sanjali sirove gudure o kojima na javi nisu znali
s radija u kolima bez tablica
ništa,
odzvanjaju uskrsli tonovi
pitajući se jutrima kako su im se urušila u snove,
svi koje su progutali tuneli
ona je s ramena skidala spavaćicu i naga
noćima ih slušaju
izlazila u dvorište s kremenjem u ruci, želeći
i stanjuju se
osjetiti opet kako je živjeti bez budućnosti,
vjerujući da šuma neće vječno ostati tiha, 24. 10. 2019.
kao i da to neće sama dočekati.
Zagrijano ju promatrajući preko ramena drugih,
neznanac je zrakom ocrtao rub njenih tamnih
šetnji
i obećao je sebi da će, jednoga dana,

139
 At e l i e r F r i t z
Jezik
Uredna fraza: nije znao držati jezik za zubima,
u njegovom slučaju nije bila puka etiketa.
Naprotiv, toliko je držao do sposobnosti govora
da bi se lako odrekao drugih dijelova tijela,
samo kako bi ju zauvijek zadržao za sebe.
Zaista, bilo je moguće da od njega za života
ostane samo glava. Na primjer,
nakon kataklizme, dok se još tjednima krio,
uljez u nozi nije mu dao mira: “Progovorit ćeš
iznova jasno”, zaprijetio je, “jedino ako me pustiš
sam da s tvojom nogom odem u veliki svijet,
pa onda pričaj koliko te volja: pitaj kako,
pitaj zašto, pitaj zbog čega odrasle s kravatama
i debelim naočalama, koji tvoju braću po
krevetima
šalju čas na oštru, čas na glatku stranu. Svoje
pravo
da zaurlaš kad je i žena u crnom postavila
pitanje,
pošteno si platio lijevom nogom, a svaki idući
krik
otvorit će mjesto i za desnu, i prednju, i stražnju,
sve dok tvoj glas ne postane poput radio stanice
u daljini – neuništiv, no ipak nejasan, istodobno
prodoran i nedostižan. Želiš li da bude tako?
Želiš li da svi znaju tvoj jezik
ili mirno govoriti mraku?”
25. 1. 2020.
Usne
“Zavjetna djevica je gorućim usnama dotakla
moje,
suhe i tanke, spalivši isluženu ljetnu kožu”,
bilo je prvo što joj je jutros rekao.
“Naš poljubac, naočigled svih skrivenih za
zavjesama,
140 www.czk.hr
odjednom im je pokazao čega se olako odriču”.
“Samo san!”, odvratila je, “kao moje pucanje
iz vatrenog oružja po praznom supermarketu,
rešetanje zaliha za bijeg, koje odgađa
nepovratno.”
Imala je pravo, ne bi morala nikog ubiti, tek se
osvetiti
stvarima, prosipati brašno da otkrije svoje
tragove.
Ionako je zaželjela poslati zadnju političku
poruku
za života, okončati sve na svijetu, što još
sagorijeva.
Poput njih dvoje na glavnom gradskom trgu,
zakašnjeli pokušaj dodira s božanstvom.
Preostaje drijemati. Utopiti nedjelju u punoj
kadi.
Ostaviti joj tijelo vlastima, neoborivi corpus
delicti.
Pobjeći zbog pustolovine, tek da ih pompozno
pronađu.
Oduvijek čekaju kušnje dostojne njihove
mladosti.
Opasne četvrti su puste. Mreže se sve više stežu.
U gradove ulaze divlje svinje i slonovi.
Površina napokon miruje. Podzemlje uvijek
vrije.
Klanovi se sastaju radi podjele plijena
bez borbe. Nema više potrebe
za prolijevanjem krvi,
žedne usne dovoljno usmrćuju.
6. 4. 2020.
 At e l i e r F r i t z

Prsti

Rodila si stup od soli.

Dok ste odlazili, osvrćući se,
svakim pogledom je sve više
razbacivao i svoje potomstvo:
sedmero na slijepe, potopljene delte,
isprepletene sa stranputicom pisma;
trinaestero na ubrzo razbucane ulice,
s pogreškama ugljika u svježim pucnjima;
dvadeset i šestero u strpljiv gorski obruč.
Postadoše ustrajni prsti, lukavi kopneni
svjetionici, kažu: u smrti smo maslačkov
tučak, za tren smo rasterećeni gustoće;
po bestidnom golom zadovoljstvu,
nasljedstvu svog našeg pružanja,
podrhtavamo i prepoznajemo se

30. 4. 2020.

Bojan Krištofić (Zagreb, 1987.) je dizajner i pisac. Godi­

ne 2012. magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na
Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu. Bio je dugogodišnji član uredništva Zareza,
dvotjednika za kulturna i društvena pitanja, a likovne
kritike, osvrte i prikaze i objavljivao je u većini relevan­
tnih specijaliziranih medija u Hrvatskoj i regiji: u tisku,
na internetu, radiju i televiziji. Svoje radove u polju di­
zajna i vizualnih umjetnosti izlagao je na više skupnih i
nekoliko samostalnih izložbi, a bavio se i s istraživačkim
i kustoskim radom. Godine 2018. bio je stipendist javne
zaklade Akademie Schloss Solitude (Stuttgart, Njemač­
ka) u razredu za međunarodnu književnost. Nagradu
Postscriptum za književnost na društvenim mrežama
primio je 2017., a nagrađeni rukopis je kao prva knjiga
Makroorganizmi objavljen 2018. (Jesenski&Turk). Obja­
vio je i dva samizdata: U međuvremenu; u (sa Svenom
Sorićem i Hrvojem Spudićem, 2017.) i The Bicycle Chro-
nicles (prijevod na engleski: Vinko Zgaga, 2018.). Član je
Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog
dizajnerskog društva, Hrvatske sekcije Međunarodnog
udruženja likovnih kritičara (HS AICA), Mreže antifa­
šistkinja Zagreba i umjetničke organizacije Atelijeri Žit­
njak. Honorarno radi kao voditelj programa Galerije AŽ
na jugoistočnom rubu grada.
© Tomislav Grzunov

141
 At e l i e r F r i t z

Žarko
Jovanovski
Bivši pušači velikih valova
© Žarko Jovanovski

Horizontalni rukohvati u deset nepoznat auto parkirao je ispred banke

u ponoć ga više nema
život je zaista uzbudljiv
svakog jutra kruh iskoči iz tostera točno za dvije izmišljeni anđeli sapliću se u jedan
minute o prljav veš u kupaonici
rukav prekratak nakon prvog pranja
“reklamacije bez računa ne uvažavamo”
očitavanje struje prijepodne Adventska konfuzija
opet ne mogu naći punjač za mobitel marketinškog stručnjaka na
izdvajamo: kokainu
radovi na cesti
“pažnja, očekuju se gužve!” odaberite tip ovjesa,
vremenska prognoza, gume za zimu i sreću,
sedmodnevna naplatke svih veličina
ili trodnevna lance za bacanje snijega u sužanjstvo,
budućnost je bezbojna filtere za zrak i protiv njega,
susjed pozdravlja na stubištu nervne otrove i tablete za prehladu...
“hvala, također” niska marža!
pogled kroz prozor tramvaja samo kod nas:
horizontalni rukohvat ljudima reže glave na klizaljke za budale,
trotoaru kurve za nevoljene, usamljene i maštovite.
i jučer je isti čovjek sjedio popodne na istoj klupi trovanje štakora u vašem podrumu i diskretna
sunce zalazi dvije minute ranije nego jučer likvidacija susjeda,
zvona u šest, dostava montažnog fašizma na vaša vrata!
večera u osam na vaše obiteljsko groblje
na nosu mi neko crvenilo ili u zalazak sunca
kvari se zub, (povoljan last minute aranžman!)
morat ću ovaj tjedan do pošte na pješčane plaže južnih mora.

142 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

jer, jednom sam bio nesretno zaljubljen u kurvu

vaše zadovoljstvo - utopijski je imperativ koja je svima dala
nepravde! osim meni,
odaberite sami svoj san i svoj tip nefunkcionalne oduševim se kada naši pobjede na prvenstvu.
ulične barikade! razmišljam da zbog zdravlja,
(ili se objesite) ubuduće jedem manje pečenog mesa,
da mi ne bi od sutra vješali, (a više kuhanog).
umjesto vas... ja sam običan čovjek.
ja to mogu i dokazati:
za ljetnih odmora na moru
Idiot kad svi odu spavati i zavlada tišina
pripit pogledam noćno nebo posuto zvijezdama
ja sam običan čovjek. i pitam se
ja imam preko tisuću prijatelja na Facebooku ima li života
i uvijek promijenim čarape kad mi cipele gore
promoče za jakih kiša. te kako je uopće moguće
ja sam običan čovjek. da ljudi
ja to lako mogu i dokazati: ponekad
recimo, nešto osjećaju.
klaunovi u cirkusu još su mi smiješni. ja sam običan čovjek.
igram loto srijedom (jer, sreća je u malim ja imam preko tisuću prijatelja na Facebooku.
stvarima!)
i ljuti me neodlučnost premijera. Čaj od kamilice
mislim da bi konačno svima trebao pokazati
zube. Dok se obavljaju posljednje pripreme
sanjam sasvim obične, Automobili stoje sa sva četiri upaljena žmigavca
normalne snove, na cesti
o seksu sa sisatom Claudijom Tvoreći božićnu jelku od lima
s Pornhuba Gledano
(moja supruga izvrsno se brine o našoj djeci) Iz moje perspektive
savjesno ispunjavam godišnju poreznu prijavu.
redovito idem zubaru. Germanski penzioneri
policiji prijavljujem napuštenu prtljagu na cesti, Vođeni turističkim vodičem uz obalu
a moja stara majka smatra da ljudi nikada nisu Sjećaju se djetinjstva u Hitlerjugendu
bili na mjesecu. Kada su također bili dobro vođeni
i ja pomalo sumnjam da se radi o prijevari
(stalno nas u svemu lažu Desno suveniri
- zašto bi baš to bila istina?) Lijevo kladionice
ja sam običan čovjek. Ponirem negdje u sredini
ja imam preko tisuću prijatelja na Facebooku. Mislim da je Cres ono što se vidi u daljini

143
 At e l i e r F r i t z

I da je Irska Valovi su bili visoki

Bilo bi to Preko
Potpuno Sedam i pol
Svejedno Centimetara
Kilometara
Milja
Bivši pušači velikih valova Brojke
Veće od...
Bila je bura I voda
Jugo, ne znam više Puno
Lupalo je sto na sat Puno
Valovi od pet metara Vode
Mi sjedimo na recepciji Sve crveno
Vozimo se na motoru usred svega Sigurno neka kemija
Sve je prije bilo bolje - rekao je zategnut crnim tregerima
Ali zamisao se nije ostvarila Pusti sad to,
Žile lagano začepljene Idemo odavde,
Policija je upala i uhvatila debile koji su duvali Stigli su kreteni!
Valovi su bili viši od pet metara
Meni ne smeta dim na šest metara
Crvena
Jedino,
Kad mi netko zapali na metar Ispričala mi je u birtiji kako će sutra dati otkaz
Metraža Ne može više podnijeti maltretiranje na poslu
Kilometraža Mahao sam glavom
Sjedili smo na recepciji “Ja te kod toga ne bih trebao ništa savjetovati”
Valovi su bili visoki preko sedam metara Buka oko nas
Birtija Ljepotica u crvenom kaputiću sa stola prekoputa
Cugica našeg
Ogromni crno-bijeli televizori Svakih pet minuta ide na WC
Promjena filtera na 10 hiljada kilometara Zasrana školjka
Slovenci su bili pametni Zasran crveni kaputić
Nisam razumio zašto Zasran svijet koji zijeva od dosade
Zagreb je u studenom gorio Pijani glasovi
Na preko 10 stupnjeva celzijevih Pjesma kretena
Pored pruge zid Intoksicirana djeca podižu za susjednim stolom
Grafiti zdravicu za Krista
Neki nepoznati datumi Konobarica dolazi upozoriti na red
Neukusne psovke Reda je bilo i kada se On rodio!
Noć Reda mora biti da ne nastane kaos u kojem ćemo
Sjedili smo na recepciji svi pomrijeti od tuge

144 www.czk.hr
© Boris Cvjetanović
 At e l i e r F r i t z

On se uvijek rađa kada komete uvode red na Svi moji prijatelji

nebu
Blagdanske žaruljice uz cestu plamte Nena je crnčila po 12 sati dnevno,
Avenije tule kao pomoćno osoblje u nekom usranom
Kažem joj obasjan svjetlom s bandera da ide van portugalskom restoranu
Da nađe sezonski posao negdje u svemiru već više od pet godina,
Mislim, da nestane odavde zauvijek pošalje ponekad mail prepun gorčine
Spominje majku Toni je, kad sam s njim zadnji put razgovarao,
Njenu odrezanu nogu radio kao izbacivač u sentpeterburškom Duma
Osjećaj krivnje je obuzima Bar klubu;
Tko će brinuti o njoj? kako je tamo završio,
Meni? nije jasno
Tebi? Dajana je neko vrijeme obavljala poslove
To nije tvoja briga garderobjerke u istom klubu,
Nikoga nije briga njen novi tatoo izražava pobunu,
Kada u Kaliforniji kasniš s plaćanjem stanarine gdje je sada,
pet dana samo svemir zna
Šesti dan izbacuje te policija Pavle se zaposlio kao čistač u hotelu Five
I nikog zbog toga nije briga! Reasons, Njemačka
Avenije tule - bar toliko znam - dok mu proljeće nije pomelo
Ona naglo izlazi iz auta svaki vidljivi trag
Smetena je Zena je dugo radila na naplatnim kućicama
Nešto se dešava zadnji put talijanskih autocesta,
Ona kupi svoje vrećice sa sitnom imovinom ta nikako da se naspava,
Sutra će dati otkaz vrag joj vječito viri iz očiju na Facebook
Nisam siguran zašto sam još ovdje postovima
Osjećaj krivnje Oleg je najčešće bio drogiran na trgovima
Odrezani udovi Amsterdama,
Strah volio sam slušati njegove političke komentare po
Zasrana školjka wc-a zagrebačkim birtijama, devedesetih
Svijet koji zijeva od dosade nije bio loš momak,
Ljepotica koja je zasrala cijeli svijet Bog neka mu je na pomoći
I svoj predivan crveni kaputić Kruno je maštao da će jednoga dana postati
Ako i nije baš to predsjednik države,
Nešto je možda još gore od toga bilo koje,
Zvijer je gladna mislio je da je pametniji od vjetra,
Trebalo bi je nahraniti pregažen je prije više od tri godine,
Jer reda mora biti! dok se noću vraćao s razgovora za posao grobara
(Da ne umremo od tuge) u danskom Aarhusu
Edita mrtva leži već cijelo desetljeće u grmlju

146 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

tajlandskog nacionalnog parka Erawan, snovi su dobri

prebijena više puta u jadnoj joj karijeri,
bila je skupa kurva, samo kada mrtvi sanjaju.
jeftino je na kraju završila
Karlo, u ulozi taksista, odvalio je preklani.
vrlo ljutiit,
tipa u glavu na jednoj sporednoj cesti grčkog
Volosa,
usred turističke sezone, neotesanac više nikada
nije ustao,
Karlo kaznu odslužuje u zatvoru Alikarnassos
Patriciju sam prekjučer spazio u porno filmu
vrhunske produkcije na Pornhubu,
dva klika daleko od Youtube klipa o prvoj
britanskoj atomskoj bombi
Robert sanja o prodaju prekrasnih kič šalica koje
je ljetos kupio od albanskih švercera u
Bugarskoj
Andreja je iz sve snage izgubljena u avionu,
na putu za Kongo
i ni sama ne zna što će tamo,
ožiljak na njenoj donjoj usni ne razjašnjava
Žarko Jovanovski rođen 1. 7.1 966. u Zagrebu. Diplomirao
situaciju
umjetničku grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Za­
Pene čuva kuće bogataša u Saudijskog Arabiji, grebu. 1995./96. boravio u Njemačkoj kao gost-student nje­
nije jasno od koga i čega ih čuva, mačke zaklade za razmjenu studenata DAAD na Kunstakade­
mie u Düsseldorfu u klasi profesora Tony Cragga. Izlagao na
lova je dobra, fali mu alkohola u venama, brojnim grupnim i samostalnim. 1994. godine dobitnik spe­
uvečer plače, cijalne nagrade na natječaju za spomenik košarkašu Draženu
muškarci ponekad plaču Petroviću.
Izdao deset knjiga poezije (Hrvatska, Jebo mu pas mater i ži-
Albert je gladan u Corku, Irska, razmišlja votu, Besparica, Voliš li ti mene uopće?, Viškovi, Jebite se svi!,
preplivati Atlantik, Pjesme o tebi, o njoj, svejedno je, ionako sam bio pijan dok sam
u Savannahu, ih pisao i Od poraza do poraza, Mislim da se tu više ništa ne
da učiniti i Egzaltirane karijatide) te zbirku kratkih pripovi­
Georgija, jesti Priče o Lenjinu i Staljinu. Objavljivao literarne radove u
u crnačkim četvrtima trebaju sve više više zbornika i časopisa u Hrvatskoj i inozemstvu. Autor strip
albuma Mrakci (s tim stripom sudjelovao na beogradskom Sa­
profesionalnih ubojica...
lonu stripa 2017. godine).
2017. godine, dobitnik nagrade za najbolju erotsku pjesmu na
kada sam bio mali međunarodnom natječaju u Mariboru, Slovenija (pjesma Svi-
repost 2016.). Iste godine dobio nagradu za najbolju knjigu po­
želio sam postati astronaut. ezije Hrvatskog književnog društva u kategoriji izdanja izvan
okrilja HKD-a (zbirka Jebite se svi!). 2018. godine izabran u
snovi su dobri Antologiju hrvatske huliganske poezije izdanu u Ukrajini
(urednik Jurij Lisenko). Član je Hrvatske zajednice slobodnih
snovi su dobri umjetnika. Živi i radi u Zagrebu.

147
 At e l i e r F r i t z

Đorđe
Šćepović
Glasnici
© Đorđe Šćepović

Koža u njihovim rukama zakoprcao se novi, novcati

Majka je mirisala ljepše od oca,
majke uvijek mirišu ljepše od očeva,
koža majki je meka i glatka,
koža očeva je tvrda i hrapava,
majčini prsti su tanki i bijeli,
očevi prsti su debeli i žuti,
majke krvare na limenom stolu,
očevi panično gaze hodnicima,
majka u tišini podnosi muke,
očevi su glasni, i kada ih ništa ne boli.
Jezik
Oni su stigli, mada kažu da su oduvijek tu,
lagali su, prvi put ih vidim,
vezali su mi ruke, rekli su da su to njihove ruke,
nožem su u moje čelo urezali svoje paganske
simbole,
rekli su da su to i moji simboli, da ja nemam
sebe, i sve što
je moje, u stvari je njihovo,
U redu, rekao sam,
dvije ruke otvorile su moja usta,
nož je zaśekao jezik, krv je preplavila šupljine,
iz posude ispunjene ledom izvadili su parče
sirovog mesa,
jezik,
bez iskustva, neupotrijebljen,
u moja usta ugurali su nepoznat, tuđ jezik,
a onda ga zašili za ostatke tek odśečenog,
ništa nijesam rekao
Spočitač
Spočitavao je nepobunu, nerevoluciju
njemu koji je otkinuo parče svoje plećke
ne bi li priveo ljubavi mučitelja psa lutalice
i u njegovu zabašurenu svijest uveo istovjetnost
mirisa svog i paśeg mesa vjerujući da će se
krvnikov
nož zaustaviti kod četvrtog rebra i dopustiti
samrtniku bez pedigrea izdahnuće bez daljih i
nužnih patnji.
Spočitač šeta bulevarom i u megafon uzvikuje
Slobodu
(za koju ne bi umro),
u pištaljku zviždi melodiju prevrata i strašne
odmazde koja će zadesiti
sve koji ne učine isto (a osveta nije njegova),
šetač je upotrebljiv neko vrijeme, umor uvijek
učini svoje

148 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Neopiranje ali nastavljamo put, ruka je odlučna u namjeri da

me odvede,
Bez volje da se usprotivim, isuviše lijen za gomila neonki osvjetljava hodnik, i to me ne
bilo kakvu malo zatiče,
borbu bez riječi se prepuštam ruci koja me ipak
odvlači u nepoznato, hodnici su najčešće mračni i zapušteni, ovaj je
ruka je naizgled obična, uobičajena fizionomija besprekorno čist,
jedne ruke, i dalje ćutim, ne negodujem, mada bih vjerujem
izgleda kao bilo koja ruka, ali njena snaga nije imao razloga za tako
obična, druge nešto, lijen da pokrenem jezik, da upregnem
ruke su znatno slabije, drugim rukama bih se usne i
možda i oblikujem glas
suprotstavio, i dalje u tišini prihvatam putovanje i ne znajući
odredište
držeći me za vrat ruka odvlači moje pokoreno niti bilo što
tijelo u prostor o mapi puta dopuštam ruci da me vodi, da me
koji ne znam, oči pokušavaju da uoče bilo što već vuče poput
viđeno, lovca koji
ali bez uspjeha, svijet oko mene čini se potpuno vuče ustrijeljenog vepra, ne izvijestivši ga pritom o
nov, tuđ, daljim planovima
prvi put
ugledan, popločan hodnik kojim se vučemo ruka
i ja kao da Časovničar
je beskonačan,
završetak se ne nazire ni nakon nekoliko sati Odnio sam na popravku očev ručni sat
hoda, ili to i sat iz devedesetih japanskog porijekla
nijesu sati, (satovi imaju porijeklo)
moj ośećaj za vrijeme nije pouzdan u ovim jedan od onih besmrtnih satova koji ipak
okolnostima, s vremena na vrijeme umru ili bar zaspu
možda su minuti, ne poričući time svoju besmrtnost, ni najmanje,
a možda i dani, ali bez obzira, svakako traje s decenije na deceniju trebaju časovničara
dugo ili sajdžiju, kako neki zovu majstore za satove.
putovanje na koje sam krenuo Časovničar savjetuje da otac sat svakodnevno
ne svojom voljom, a opet bez otpora, bez i glasa nosi na ruci
protiv, jer to je valjda sat na čiji mehanizam utiče ruka
a očeva ruka je sve mršavija i pitam se da li je kaiš
dok nogama jedva dodirujem keramičko tlo ruka prevelik i možda ga treba suziti
podupire moje ruke, časovničar odobrava i klima glavom
koje padaju niz mlitavo tijelo i liče na sasušene on satove otvara poput hirurga koji otvara
listove na sobnoj biljci, stomak

149
 At e l i e r F r i t z

© Boris Cvjetanović

150 www.czk.hr
At e l i e r F r i t z

on djelovima sata obnavlja vremenom izumrle

ćelije
on satu daruje sasvim novi život
jesam li prećerao ako ga nazovem bogom?

Magija

Godina u kojoj je pala prva krv,

krv se u stvari proliva, ali mi iz nekog razloga
uvijek govorimo da krv pada,
posljednja decenija dvadesetog vijeka, njen
početak,
ljudi koji odlaze na posao, ljudi koji ne dobijaju
platu
za odlazak na posao,
neki drugi ljudi odlaze na bojna polja, i dobijaju
platu
za odlazak na bojna polja.
Majka śedi u kuhinji, i ukršta šake u značenju
koje niko izvan porodice ne bi razumio,
iz viseće vitrine uzima preostalu kesu oriza i
pakovanje
soli,
nakon pola sata ručak je gotov,
ona je potirala sve teorije da nešto mora počivati
na nečemu,
da nešto ne nastaje ni iz čega,
njena magija nema razumu prihvatljivo
obrazloženje,
zato valjda i jeste magija, a ne trik.

Platno

Ušao sam u kuću noseći pod rukom dva velika

platna,
dvije velike slike koje sam dobio na dar,
iz kutije s alatom sam izvadio čekić i eksere,
u zid sam ukucao eksere, a onda na eksere
zakačio platna.

151
 At e l i e r F r i t z

Na jednom od njih bile su velike crne oči, mnogo poželio sam da budem neprijatan i da budem
crnih neprijateljski
očiju raspoložen i da joj razbijem zube koji dopuštaju
koje posmatraju ženu u krevetu, na drugom je da se kroz
bila ista njih cijedi mržnja, ali ipak nijesam to učinio,
žena, okrenuo sam se i izašao, sebe sam usput
nije bilo očiju, uvjeravao da je ona
Ja vidim Boga i onog duha, rekao je sin, imala san, a da je taj san bio pisanje knjiga, i da
Ja vidim ženu koja se ogleda u moru, rekla je se jednog
ćerka, dana
a na drugoj vidim potonuće ove žene, prije mnogo godina neplanirano našla iza
nastavio je sin, poštanskog
Ja na drugoj vidim ženu i njenu sjenku, nastavila šaltera
je i i tu ostala, sve do danas.
ćerka,
Ja ne vidim ništa osim nekoliko različitih boja
razmazanih
po platnu
rekao sam,
zatim sam im čitao poeziju, ništa nijesu rekli.

Želja

Službenica u pošti je neprijatna,

iz nekog razloga ne baš prijateljski raspoložena,
odgovara kratko, osorno na moja obična pitanja
o uslovima slanja preporučene tiskovine.
Dok joj predajem koverat s knjigama i uredno
napisanom
adresom primaoca i pošiljaoca ona ga nimalo
nježno
stavlja na vagu ne vodeći računa o sadržaju
pošiljke i
ranjivosti jedne knjige.
Kada je završila sve što je trebalo završiti da
bi paket
krenuo na putovanje kroz zube je mrzovoljno
procijedila:
2 eura i 50 centi,
Đorđe Šćepović rođen je 6. travnja 1983. godine u Titogradu.
Diplomirao je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost
na Cetinju. Laureat je Pivskih večeri poezije (2004) i Festivala
jugoslovenske poezije mladih u Vrbasu (2005). Objavio knjige
poezije: Provincije spasa ( 2004), Molitva za Judu (2004), Par
riječi o strahu (2005), Apostol iz bloka A (2006), Triput reci me-
tropola i nahrani ptice slovima (2009), Dok crtah mapu svojih
putovanja (2016), Prije objave (2017), Doba (2019), Glasnici
(2020) i knjigu kratke proze Gozba (2019) koja je nagrađena
književnom nagradom Zaim Azemović. Zastupljen u više
zbornika i panorama poezije. Poezija mu je prevođena na en­
gleski, mađarski i slovenski jezik. Jedan je od osnivača i ured­
nika časopisa za književnost i kulturu Script. Živi u Podgorici.

152 www.czk.hr
 At e l i e r F r i t z

Maja
Marchig-
Đurđić
Sve što gmiže, puže i leti
© Maja Marchig-Đurđić

Zvone naše noge Sve što gmiže, puže i leti

Uskoro ćemo orezati ruže, Sve što ruje, siše i buši,

a jučer je još bilo snijega. sve što okreće lišće prema suncu
Rad je meditacija, molitva, šuti
rad je život, koraci, disanje. i uporno se uvlači
S noge na nogu, iz grla do grla, kroz pukotine,
stopala, lica, sve su moje sestre. krči prolaze kroz propuste
Bez baletnih papučica, bez bombona, ne bi li nam ušlo u sobu.
bez lutaka, prinčeva i konja.
Hodnicima, zvone naše noge, Sve sitno, sve što zuji,
nečujna lica prekrivene kose sve što se penje viticama,
u spletu misli bez žudnje urotnički vreba
u spletu spiralnih puteva. pod našim prozorima.
Korak po korak, dah po dah
okucaj po otkucaj, do mira. Sve što bode, grize i truje,
gnječimo, čupamo i gazimo.

A ono se vraća,
množi
i navaljuje.

153
 At e l i e r F r i t z

Mjesečari

Hodaju na bosim prstima,

uranjaju u lokve lišća,
šutiraju pikule kestena
i spuštene tragove
ostavljaju u blatu.

Udišući maglu
iz podnih rešetaka,
udišući miris klora,
lavande i peglanja.

Miris uškrobljenog ravnala.

Nesvjesni ruba kretanja.
Pokupim

Sve što se izgubi,

otkotrlja i baci,
uvuče u pukotine,
padne u odvode,
zaglavi u otvorima.

Taloži se šuškavo
uz rubove.
Svjedoči koracima.

Pokupim, zapamtim
zadržim i činim.

Sve što se mrvi,

sve što je tvoje.

Udišem,
kihnem.

I dobro je.
© Boris Cvjetanović

154 www.czk.hr
At e l i e r F r i t z

155
 At e l i e r F r i t z

Mater ČEŽNJA

Sakuplja se u polumjesec Jagode sanjaju šećer

ispod dječjeg nokta i vrhnje tučeno žustrim pokretima.
dok čeprkamo po kamenčićima. Kruškama zavide na vinu,
Ispisuje pruge po dlanovima šljivama na cimetu i košticama.
i mojim bakama rađa Jagode sanjaju prste
nogate mrkve, i jezike u sočnim ugrizima.
blistave limune, Sanjaju niz staklenki
u truleži i tajnosti u smočnici, na policama.
mrku kopilad, tartufe. Na tezgi, u košaricama,
Ukopala sam gorske kristale jagode mirišu na čežnju,
uz korijenje balkonskog cvijeća. a nebo i misli i dah
Nek’ nas nitko nepozvan mirišu na jagode.
ne pronađe.

BITI TRAG, BITI KORIJEN, BITI ZAPIS

Tamo gdje je zakopano

lijevo stopalo
majke moje majke,
s ljubičastom mrežom
i kvadratnim noktom.
Tamo gdje je zakopano
desno stopalo
oca moga oca,
koje se vratilo kući
zarobljeno u čizmu.
Tamo sam zabola
grafitnu olovku
u akupunkturnu
Maja Marchig-Đurđić rođena 1973. godine u Rijeci. Živi u točku planete.
Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. I na blagdane
Polaznica više CEKAPE-ovih i Booksinih radionica pisanja i obljetnice ukazanja
poezije i proze. Objavljivala u časopisima Rival, Književnost
uživo, Pikolo knjigomat i Strane. Članica literarne organiza­ tamo rasprostirem
cije ZLO i pjesničkog kolektiva Šlafrok. Nekoliko puta je bila bijeli stolnjak
finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natje­
s kojeg moje kćeri
čaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa
za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za jedu kao vučice.
književnost na društvenim mrežama 2019.). Njena kratka pri­ Sjedim pred trpezom
ča Terapija osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMO­
metaFORA2020. Poeziju objavljuje na stranici Na kornjačinim
i gledam
leđima (https://www.facebook.com/nakornjacinimledima/). kako grafit lista.

156 www.czk.hr
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
Atelier Mitteleuropa
Beograd – Graz – Beč
Sofija
Živković
Od Beograda do Mitelevrope
Beogradski korijeni u novoj austrijskoj književnosti
© Sofija Živković
K
ao da se to kosi međusobno, Krleža je pri­
metio da je istočno od Esplanade Balkan a
zapadno Srednja Evropa. Možda se i kosi
po htenjima i boji, pa pisci koji su provenijencije
balkanske slabije sebe vide, ali i svoju kulturu, kao
deo srednjoveropskog basena, slabije osećaju niti
sa Vojvodinom, Budimpeštom, Bečom, bivšim
austrougarskim zemljama, identifikujući se samo
sa orijentalnim odnosno otomanskim tragovima.
U Beogradu nemamo Esplanadu, ali imamo ka­
piju Karla VI na donjem Kalemegdanu, koja je,
kažu, u doba austrijske vladavine 1717-1739, bila
neka vrsta granice: sa njene desne strane bile su
“neke balkanske zemlje”, sa leve Zapad.
Zapostavljenost srednjoevropskog nasleđa u
Srbiji, posebno u Beogradu, velika je i ne tako
opravdana. Od drugih gradova koji su nakratko
pripadali Austriji našao se i Kragujevac, zapravo
jedini grad u Srbiji kog su, posle oslobađanja od
Turaka, gradili prečani. Neuvažavanje srednjo­
evropskog uticaja i pripadnosti i toj struji zadire
u društveno-istorisjke okolnosti, koje su zbirsale
građansku klasu najpre 1914-1918, potom i tokom
Drugog svetskog rata. Iščitavajući odlične brojeve
časopisa Kultura vidimo da je gastronomija, upo­
redo sa kostimom i uređenjem doma, ali i duhov­
nim potrebama - u vidu čitanja knjiga na stranim
jezicima (najviše na nemačkom i francuskom), o
čemu svedoče kartoni biblioteka, bila vrlo razvi­
jena i ravna evropskoj.
Vrlo je diskutabilan termin građansko, čak često
shvaćen sa prizvukom ili snobizma ili lažnog mo­
rala, no to nije njegova prava priroda, rekla bih.
Okrenutost indvidui i neopterećenost borbom za
opstanak (fizičkom borbom, poljoprivredničkom,
kontaktima sa zemljom i naporan rad koji jedini
donosi preživljavanje), otvorenost prema svetu, no­
vom, stranom, prema Drugosti, ovo su neke ugru­
bo pobrojane odlike urbaniteta. Naravno da ne
znači da takve odlike ne možemo naći u neurba­
nim sredinama, ali one svakako nisu dominantne.
Uporno sanjarenje, skepsa za velike utopijske ideje,
okrenutost prošlosti: takve odlike su Srednje Evro­
pe, navedene u knjizi Evropski kulturni identitet
Branimira Stojkovića, a citiranjem autora Milana
Kundere, Đerđa Konrada, Antona Šoljana, Klau­
dija Magrisa. Pisac koji je bio vazda “u potrazi za
širom domovinom”, grandsenjor srednjoevrop­
157
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

ske književnosti, bio je na prvom mestu Milo vrati nekadašnje teritorije, nije reč o militarnoj ili
Dor, rođenom u Budimpešti, odraslom u Banatu državnoj tvorevini, već ponajpre mentalnoj, sen­
i Beogradu a Bečliji po prebivalištu i mestu smrti. zibilitetskoj, stvaralačkoj. U tome se njena lepota,
On je i Austrijanac, i navodi to vrlo jasno, jedan rekla bih, odvaja od drugih nostalgija, i ma koliko
prijatelj mu je rekao da biti Austrijanac označava bila okrenuta Habzburškoj monarhiji, imperija­
pogled na svet a ne nacionalnost, “U tom smislu lizmu i mitu o carevini, ona nastoji da kroz kul­
turnu komunikaciju “povrati” taj prostor. Oseća
Oseća se, kaže Milo Dor, se, kaže Milo Dor, određena pripadnost kada se
određena pripadnost kada se putuje kroz predele tih prostora, i to je nešto što,
kao uostalom i Magrisova knjiga Dunav, nadila­
putuje kroz mitteleuropske zi političke, nacionalne, i druge granice/granične
predele, i to je nešto što, kao prelaze. U tom sanjalačkom polisu, Austrija je
uostalom i Magrisova knjiga svakako logični centar, pa su se u ovom izboru
Dunav, nadilazi političke, našli austrijski pisci Barbi Marković, Marko Dinić
i Goran Novaković, svaki sa svojom osobenom
nacionalne, i druge granice/ poetikom i intencijom, objedinjeni beogradskim
granične prelaze. U tom poreklom a nemačkim jezikom na kome stvaraju,
sanjalačkom polisu, Austrija i Bečom kao gradom u kome žive.
Njihov književni rad zapažen je u Austriji, što
je svakako logični centar, preko prestižnih književnh stipendija, kao što je
pa su se u ovom izboru jednogodišnji boravak u Gracu u okviru stipendi­
našli austrijski pisci Barbi je Pisac grada Graca, koju je dobila Barbi Marko­
Marković, Marko Dinić i vić, ili pak Bahmanove nagrade kao što je slučaj
sa Markom Dinićem, autorom čiji roman je obja­
Goran Novaković, svaki sa vio renomirani izdavač Szolnay, dok su odrednice
svojom osobenom poetikom iz Rečnika uporednih predrasuda Gorana Nova­
i intencijom, objedinjeni kovića bile emitovane na državnom austrijskom
radiju. Pogrešno je tražiti, a neretka je praksa, od
beogradskim poreklom a autora našeg porekla da pišu za “našu” publiku u
nemačkim jezikom na kome Beču, jer pozadina iz koje dolaze ova tri pisca, ne
stvaraju, i Bečom kao gradom samo geografska već i kulturološka, nije organski
u kome žive. uljez u srednjoevropskom i austrijskom narativu,
već naprotiv, njegov integralni deo. Ovom prili­
ja sam vrlo rado Austrijanac”, kaže Dor u eseju kom, eksluzivno za zagrebačku publiku, donosi­
Na pogrešnom brodu. Dor kao svoje gradove uzi­ mo prve prevode sa nemačkog Dinićevih i Nova­
ma, pored Budimpešte, Zrenjanina, Beograda i kovićevih odlomaka, prethodno objavljenih samo
Beča, takođe i Veneciju i Prag, Dubrovnik i Trst. na nemačkom, kao i esej urednice ovog temata,
Srednjoevropski kulturni krug nema agresivne moje malenkosti, koji će izaći u sledećem broju
pretenzije da oružano, ili čak administrativno, časopisa Lichtungen takođe na nemačkom jeziku.

158 www.czk.hr
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
Marko Dinić / Barbi Marković / Goran Novaković
Nije sve na svijetu
podijeljeno po
državnim granicama
Razgovarala: Sofija Živković
© Sofija Živković
TEMA: Šta je za vas Srednja Evropa? Miti ili stvar­
nost? Koje bi bile njene odlike?
Marko: Srednja Evropa je za mene u prvom planu
jedna čežnja za intelektualnim tj. umnim prosto­
rom, koji je primarno našao svoje otelotvorenje
u prozi Jozefa Rota, na primer, ili Danila Kiša.
Srednja Evropa je više stanje svesti u kojem i da­
lje žive neke davno zaboravljene vrednosti koje je
Holokaust naizgled odneo za svagda. Umerenost
i kritičnost bi bile odlike te neke srednjoevropske
utopije, diplomatije umesto zveckanje večitim
oružjem, mekoća protiv tvrdoće – čvrst stav pre­
ma stvarnosti logora, koliko nacističkih, ustaških,
toliko i sovjetskih, srpskih, itd.
Barbi: Nemam nista protiv tog pojma, iako je
difuzan. Ne koristim ga često. Ne spada u moje
omiljene. Srednja Evropa je lepa i trenutno pod
karantinom. Pretpostavljam da ovo pitanje nije
bilo skrojeno za mene.
Goran: Za mene je Srednja Evropa deo Evrope
u sredini jednog kontinenta. Ne mnogo više. Kao
i svuda po svetu i u srednjoj Evropi cvetaju neo­
nacionalizmi, negde bujnije, negde su još u cvatu.
Odlike su joj lepota, duhovnost, krvava (ukupno)
evropska istorija, granica slovenskih i german­
skih jezika sa mađarskim začinom. Danas joj nisu
odlike solidarnost, poštovanje EU kao projekta, a
ne kao krave-muzare.
TEMA: Da li se slažete da je austrijanstvo ‚‘stalno
begstvo, domovina koja se samo naslućuje a ni­
kad ne spoznaje do kraja‘‘, kako je Magris rekao,
ili po rečima Mila Dora, ‚‘pogled na svet‘‘?
Marko: Ne bih umeo da dam adekvatan odgo­
vor na ovo pitanje. Sjaj te stare monarhije se u da­
našnjoj Austriji nalazi na svakom ćošku u obliku
jeftinih kičastih artefakata i zajebancija za turiste.
Umno, tu se radi o jednom nepodnošljivom obli­
ku nostalgije, koji i nama Balkancima nije stran,
a koji ima potencijala da se uvuče u stanje svesti
poput neke bolesti i da od ljudi napravi šovini­
stičke ksenofobe i zombije. Ja sam se uvek branio
od reči kao što su “domovina” pošto u sebi često
nose momenat marginalizacije onoga što je na­
vodno tuđe. U “domovini” nema poštovanja, pa
ni prema onome što je navodno “naše” – to se jako
159
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

lepo može videti na primeru prostora bivše Jugo­

slavije gde politička kasta već decenijama siluje i © Boris Cvjetanović

instrumentalizuje kulturnu baštinu tog prostora.

Ta kontaminacija kulture je jedna velika sramota,
i, pored svih ljudskih žrtava ratova 90-tih, jedan
od najvećih poraza tih društava.

Barbi: Ne. Što se tiče bežanja i bekstva, ne znam

zašto bi austrijanstvo bilo bekstvo. Osim ako au­
tor misli na neke K&K fantomske bolove. Au­
strijanstvo je inače za povlašćenu većinu u sadaš­
njosti statično (trenutno čak izuzetno statično),
neprekidno osiguravanje, ako se igramo takvih
nacionalnih metafora. Ali možda je bolje da se ne
igramo.

Goran: Ne znam šta bih rekao o austrijanstvu,

jer sam relativno nov Austrijanac, nekih 30 go­
dina, odnosno skoro polovinu svog dosadašnjeg Ja sam se uvek branio od reči
života. Mislim da je mislećim Austrijancima bilo kao što su “domovina” pošto
uvek teško da svoju domovinu dožive i vole čisto, u sebi često nose momenat
bez senki holokausta i nikada realizovane dena­
cifikacije koja je dugo imala uticaj u društvu. A
marginalizacije onoga što je
o jednom pogledu na svet većine Austrijanaca se navodno tuđe. U “domovini”
teško može govoriti u vreme polupraznih kato­ nema poštovanja, pa ni prema
ličkih crkvi, kurseva joge i putovanja po svetu u
onome što je navodno “naše”
traganju za guruima.
– to se jako lepo može videti
TEMA: Da li se, s obzirom na jezik na kome stva­ na primeru prostora bivše
rate /nemački/, osećate kao austrijski pisci? Ako Jugoslavije gde politička
ne, da li je vaš identitet, što bi bilo očekivano, flu­
idan, dvostran, višestran?
kasta već decenijama siluje i
instrumentalizuje kulturnu
Marko: Svako ko se stvarno malo bolje pozabavi baštinu tog prostora. Ta
samim sobom jako će brzo provaliti da je sva ta
kontaminacija kulture je jedna
terminologija ništavna i da su reči kao “identitet”
rupe bez dna koje više služe večitoj ljudskoj po­ velika sramota, i, pored svih
trebi za fiokama nego bilo čemu dugom. Ja sam ljudskih žrtava ratova 90-tih,
Marko Dinic, i to mi je dovoljno, imam svoje je­ jedan od najvećih poraza tih
zike, imam privilegiju biti rođen kao muškarac
u jednom sramnom muškom svetu, imam svoju
društava. (Marko Dinić)
porodicu, mesta u kojima sam odrastao, imam
prijatelje, dakle imam i sve te priče koje okružuju

160 www.czk.hr
At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

161
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

tu porodicu i sva ta mesta i svu tu bagru – znači: savladam jednu priču – za koju smatram da je
ono što navodno čini moj identitet je puka slučaj­ vredna pričanja – u svim njenim detaljima, uglo­
nost rođendanskog ruleta. vima, nijansama, bojama, ukusima, provalijama.
Iako potpunost nije svojstvo nijedne priče, roman
Barbi: Da, ako moram da se odlučim, budući da mi daje mogućnost ili iluziju neke potpunosti u
je to država u kojoj plaćam porez.. By the way čiji prozi. No, u poslednje vreme me više zanima for­
identitet nije fluidan? Nije sve na svetu podeljeno ma kratke priče ili pripovetke, jer mi pruža jedin­
po državnim granicama. stvenu priliku izostanka.
Čitajući Borhesa, Kortazara
Goran: Ja pišem ravno­ Kada se radi o identitetu, ili Čehova, ja smatram da
pravno i na jednom i na mislim da ih svaki čovek pisci mogu mnogo više da
drugom svom jednako lju­ i kada je u svojoj rodnoj nauče o prirodi proze nego
bljenom jeziku. Jednom od romana. Pripovetka je
naučenom i jednom rođe­
zemlji ima bar po nekoliko. u tom smislu najveći vid
nom. Oba ih jednako cenim Tako je i kod mene, plus prozne umetnosti. Po mom
i isto strastveno volim. I ne ”strana zemlja”. mišljenju postoji samo mali
dozvoljavam da se vređaju. broj ljudi koji je uspeo da
(Goran Novaković)
Kada se radi o identitetu, usavrši tu redukovanu for­
mislim da ih svaki čovek i mu. Umetnost proznog izo­
kada je u svojoj rodnoj zemlji ima bar po nekoliko. stanka je kao slika Maljeviča: naizgled naivno, ali
Tako je i kod mene, plus “strana zemlja”. U me­ u srži zajebano.
đuvremenu mi je i Austrija postala zaista voljena
domovina. A sebe osećam i doživljavam isključivo Barbi: Sva pitanja u jednom. Da, pisala sam na
kao oduševljenog Bečliju beogradskog porekla. srpskom pre nego što sam se preselila u Austriju,
ponekad i sad pišem na srpskom, zavisi s kim sa­
TEMA: Da li ste pisali i na srpskom? Gde ste ob­ rađujem i kome se obraćam.
javljivali u austrijskoj a gde u sprskoj periodici? Roman Izlaženje, objavio je Rende 2006. U srpskoj
Pišešte li isključuvo prozu ili se omaknei priča, periodici malo ili nigde. U austrijskoj po raznim
esej, narativna poezija, neki treći žanr? časopisima. Ali mislim da nisam neka zvezda pe­
riodike. Najozbiljnije shvatam dugoročne prozne
Marko: Ja sam u suštini po primarnoj profesiji projekte ali radim svašta. Pozorište, ples (tekst za
pesnik. Pišem poeziju od svoje četrnaeste godine ples), otprilike dva kratka eseja po narudžbini,
i objavljivao sam je u raznim antologijama na ne­ puno kratkih priča. Neku vrstu poezije, ali retko
mačkom jeziku – ali i na srpsko-hrvatskome je­ i malo. Čak ponekad pišem i alternativne walk
ziku. Iako je srpsko-hrvatski moj maternji jezik, trough tekstove za igrice.
moj književni je nemački. To je jedna odluka koju
sam doneo pre jedanaest godina kada sam počeo Goran: Teško mi je da u ovim godinama i s ovim
ozbiljno da se bavim formom proze. Tu je ljubav rasejanim mozgom zadržim u sećanju ili nabro­
prema elegantnosti nemačke rečenice prevladala. jim svoja dela, nastupe itd. Nikada nisam bio
Od tog trenutka krećem da se bavim prozom u austrijski pisac, osim u dve antologije austrijske
svim njezinim formama. Pišem kratke priče, ese­ poezije (doseljenika). Pišem na oba jezika. Jednu
je, pa sada i romane. Ja roman ne shvatam kao stvar na nemačkom pa se prevedem, a drugu na
žanr, već kao formu koja mi daje mogućnost da maternjem pa se prevedem. Još sam na III. pro­

162 www.czk.hr
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

gramu Radio Beograda krajem 80-ih radio Beč­ Marko: Ja u svom romanu tematizujem šovini­
ku grupu (Wiener Gruppe) s legendarnim Bodom zam jednog muškog društva i odrastanje jedne
Markovićem, a imao sam i seriju emisija Moderna muške individue u takvoj okolini. Tematizujem
austrijska poezija u mom izboru i prepevu. Prvu dakle ono što sopstvenim očima i ušima vidim i
knjigu, odnosno zbirku pripovedaka O sunovra- čujem: preterana muškost, ksenofobija, rasizam,
tima objavio mi je Robert Mlinarec u Zagrebu, a nacionalizam, itd. Ja ne pričam o gastarbajterima
onda i Slobodan Mašić u ediciji Ogledalo u Be­ kao grupi, već opisujem pojednice koji se kreću
ogradu (Draško Redjep). po tim grupama i koji su
Onda sam se razulario i deo njih. Ima neka fatalna
objavio dve knjige u sop­ Kad bi postojalo svetsko afirmativna nostalgija pre­
stvenom izdavačkom pre­ prvenstvo u otheringu, ma gastarbajteru kao ne­
duzeću koje se kao i ja zove Austrija bi, čini mi se, kom idealu: danas čak mla­
Goxilla. Knjige izdajem pod di školovani ljudi, umetnici,
motom: ”Knjiga čije objav­
bila u igri za medalju. filozofi sa prostora bivše Ju­
ljivanje niko nije mogao da Istovemeno tu sam i ja, goslavije koji žive na zapadu
spreči”, što je istina, jer sam krećem se po književnoj smatraju sebe gastarbajte­
oba puta imao ISBN-broj, a rima, što je totalno suludo,
sceni, osvajam nagrade,
platio sam ga pošteno, kao pošto sa takvim stavom
i grafiku i štampanje. Prva pravim grube gramatičke ujedno negiraju socijalnu
knjiga se zove Uporedni reč- greške i to mi prolazi. realnost čitavog jednog slo­
nik nauke o strancima ili (Barbi Marković) ja društva radi neke čudne i
privremeni sistem kompara- krajnje apsurdne romantike.
tivnih predrasuda (Vergle­ To je po meni kapitalistički
ichendes Wörterbuch der AusländerInnenologie pristup iako neki ljudi žele da prodaju to kao levi­
oder das Vorläufige System der komparativen Vo­ čarski narativ: umesto solidarizacije i otvorenog
rurteile, kraće VWdA), koja je nažalost objavljena praticipativnog diskursa dobijamo neke klinačke
samo na nemačkom. A druga kniga takođe nosi fazone i jeftine odgovore od ljudi koji misle da je
predugačak naslov: Beč za strance koji ovde hoće biti gastos novi šik ili novi fazon.
ili moraju da žive. Nije za turiste. (Wien für (In- Što se tiče Austrije i animoziteta njenih građana
und) Ausländer, die hier leben wollen oder leben prema Drugome odgovor daje prošla vlada Seba­
müssen. Nicht für Touristen.) Imao sam mnoštvo stijana Kurca koja je bila sastavljena od njegove
samostalnih književnih večeri, scenskih čitanja konzervativne partije i otvoreno fašistički nastro­
(mog komada Država bez problema / Vizija Au- jene FPOE. Ali i to je nekako postalo ponovo novi
strije u kojoj nema stranaca), nastupao sam s ra­ šik u Evropi: biti fašista.
znim muzičarima. Pišem i poeziju, ali sam je do
sada slabo objavljivao, kako rekoh u navedenim Barbi: Opet haos raznih pitanja.
manjinskim antologijama na nemačkom. Tematizujem razne nepravde, probleme, male lju­
de u svakom smislu, pesimistkinje, moćna ženska
TEMA: Vaše opsesivne teme, dileme, podstica­ prijateljstva, apsurdno društvo, očaj pojedinca,
ji? Verujete li u integrisanost Stranog u domaće kapitalizam, besmislenost, reklame i želje, zabrane
Austrijsko? Oseća li se neki animozitet ili tenzija i psovke. Budućnost ljudi i smrt kućnih ljubimaca.
prema Drugome u austrijskoj kulturi, pre svega Kad bi postojalo svetsko prvenstvo u otheringu,
književnosti? Austrija bi, čini mi se, bila u igri za medalju. Isto­

163
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

164 www.czk.hr
At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

vemeno tu sam i ja, krećem se po književnoj sce­

ni, osvajam nagrade, pravim grube gramatičke
greške i to mi prolazi.

Goran: Teme su mi u literaturi: on, samoća, po­

remećaj, čudaštvo, urbano, groteskno, lako, op­
secno. Dileme se odnose na predrasude, zato se
bavim njihovim beleženjem, kao i stranac, inte­
gracija, višestruki identiteti itd. itd. Sve me zani­
ma, o svemu pišem, sve volim. Ali retko šta naža­
lost tako završavam, da bih bio zadovoljan i ja i
neki izdavač, Ali ko zna...
Animozitet se pojavljuje i kod vrlo prefinjenih i
obrazovanih intelektualaca, ako neko zapreti svo­
jim duhom i znanjem njihovog rođenog jezika da
ih ugrozi ili možda čak nadmaši. Tada se rado
poseže za sofisticiranim omalovažavanjem tipa,
ipak si ti došljak, a usuđuješ se da budeš žongler
na mom jeziku?!?
Inače je prisutan svuda u društvu i u svim slojevi­
ma. Kod prostijih je uočljiviji, kod finijih bolniji.

TEMA: Kakvi su Austrijanci kao čitaoci, i kao pu­

blika uopšte?

Marko: Puh, na to pitanje ne mogu da dam ade­

kvatan odgovor. Možda ovako: Austrijanci kao
čitaoci i kao publika su svakako: austrijski!

Barbi: Okej su, u okviru svojih mogućnosti. Bo­

lje su Austrijanke.

Goran: I dalje se vrlo rado čita, više žene nego

muškarci, više u gradovima, jer je više onih koji
su studirali i naučili da čitaju. Knjižare ne mogu
mnogo da se požale, postoji sve više onih koje
nude i mali bife i književne večeri. Austrijska pu­
blika je vrlo strpljiva i pažljiva, ali je ne krasi pre­
terano razumevanje interkulturalnih razlika na
mentalnom nivou.

© Boris Cvjetanović

165
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
Barbi
Marković
Eagle Hills Vertigo
S njemačkog prevela: Maria Glišić
© Barbi Marković
1.
Preston-Flek sa dvadeset devetog sprata leži u
svom sveže nameštenom krevetu. Već tri i po go­
dine živi tu visoko u Eagle Hills-u. Odrasla je u
Beogradu, u radničkoj četvrti zvanoj Labudovo
brdo. Bila je vesele naravi, s malo sreće u poslu
i dvostrukom bračnom srećom, prvo sa Flekom,
onda sa Prestonom. Mogla je bolje da živi. Mogla
je da se uspinje dalje, ali nije znala kuda. Igrom
slučaja, u isto vreme počeo je da se uzdiže novi
toranj iz sravnjene siromašne četvrti uz reku.
Simboli moći najavljuju napredak. Eagle Hills.
Ona odlazi do stočića, otvara pismo i posmatra
prazan list papira. Udiše prazninu, mir je sastav­
ni deo stila. U levoj ruci drži belu šoljicu za kafu.
Slova su prljavština na papiru. Što manje, to bolje.
Očaravajuće visoki prozori. Eagle Hills.
Nešto banalno se dešava: prosula je kafu. Želeći
da iz ostave u hodniku uzme kuhinjski ubrus, u
ćošku pronalazi orah. U Eagle Hills-u se ne sla­
ve verski praznici, bar ne u kolektivu. Komšije su
nevidljive i ne neguju lokalne odnose. Jedino za
Božić se desi da higijensko osoblje krišom ubaci
nekoliko oraha u skrivene ćoškove stambenog
kompleksa.
Strogost i efikasnost. Eagle Hills.
Mrlja od kafe brzo se dala obrisati. Bris.
Iznenađujući oblici, to mora da se prizna. Eagle Hills.
166 www.czk.hr
Stanovnici naselja retko odlaze u sjeban grad. Bar
na prvi pogled deluje kao da tamo nemaju šta da
traže jer u svom stambenom naselju raspolažu
boljim mestima za boravak i tržnim centrima.
Ali Preston-Flek je ipak viđala neke od njih na
žurkama, na kojima su se pripijali uz druga tela
i krišom njuškali druge ljude. U Eagle Hills-u svi,
inače, imaju svoj prostor. Oko svakog se širi sve­
tleća aura od pet centimetra i skoro da nikad ne
dolazi do kontakta. Preston-Flek grli samu sebe,
koliko god može čvršće u svom mekanom, belom
džemperu. Ne zanima je politika, ne mrzi nikoga,
ona voli sve pred sobom i čezne za neodređenim
stvarima. Da li je ikad mislila da će živeti toliko
visoko u Beogradu? Ne, al joj se to dopada.
Jednostavno zumirati u nešto što vam se dopada.
Eagle Hills.
Čim se dvogodišnje dete domara Eagle Hills-a na­
kašlje, odmah dobije jeftin antibiotik i time biva
za sva vremena oslabljeno, a razvoj njegovog imu­
nološkog sistema u začetku sprečen. To je razlika
između porodice stanokupaca i porodice domara.
Porodica kupaca dugo uzima globule pre nego što
se lati antibiotika. Što manje, to bolje.
Ostatak grada prenizak je da bi mogao da se re­
flektuje. Eagle Hills.
Nijedno od te plavokose dece sa svojim velikim
zlatnim retriverima što na savršeno pokošenoj
svetlozelenoj livadi trčkaraju tamo-vamo (i pri
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

tom se histerično smeju), nikada nije popilo ništa Naredni dan. Njen suprug, Preston, s poslovnog
drugo sem sveže ceđene pomorandže iz biološkog puta donosi kući još deset ploča. On pripada me­
uzgoja. Majke s visokih spratova mogu da vide đunarodnom društvu sakupljača ploča grupe The
samo žute tačke, ali GPS im relativno tačno poka­ Who. Poseduje sve prve otiske i sve važne kon­
zuje na koju tačku misle kad kažu “moj sin”. certe, kao i sve retke i neobične ploče, bio je na
Rekreacija posvuda. Eagle Hills. privatnim svirkama i nada se da će jednog dana
moći da kupi i same muzičare. Osetljivog je sluha
i više voli tihe restorane. Nakon što su se vrata
2. stana zatvorila Prestona je pozvao njegov vozač
koji ga očajno moli za ocenu njegovog rada. I još
Preston-Flek mora da se smeje jer stanuje na spra­ jedan poziv. Hotel u kom je noćio, takođe, želi
tu koji je bio rezervisan samo za strance. Za me­ njegovu ocenu. Eagle Hills šalje poruku, i stambe­
đunarodne, slobodne strance, za bogate ili van­ nom kompleksu je potrebna Prestonova mesečna
zemaljce iz Emirata. Neki od njih nikada se nisu ocena. Dobra ocena je dobra i za stanovnike. U
uselili u svoje stanove. Neki od njih nisu ljudi već međuvremenu je i to postalo posao, kaže Preston
agencije. Preston-Flek je jedina iz svog razreda sa i smeje se iznervirano. Ali i u pravu je.
Labudovog brda koja je dostigla Više vazduha, više svetla. Eagle
taj jednostavan život u Eagle Hi- Hills.
lls-u, i kosa joj je ofarbana u tako Svaka žena u Eagle Hills-u je
prijatnu plavu boju da čovek po­ lepa, toliko je jasno. Svaka žena
želi da je pojede jer boja podseća je udata. Svaka žena ima dobre
na kolač od vanile. Izgleda mno­ zube. Svako dete je zdravo, plavo
go mlađe nego što jeste. Lepša je ili albino. Svaka porodica po­
od mnogih svojih nekadašnjih seduje baš jednog kompaktnog
drugarica iz razreda. U Eagle zlatnog retrivera sa nula posto
Hills-u je jasno da svako auto­ dlake koja ne opada. Svaka po­
matski odvaja dovoljno vremena rodica pije iz šolja tankih kao
za depilacije, brijanje, masaže i flis-papir. Svaka žena dobija pra­
frizerske intervencije. zno pismo i kratko ga posmatra.
Srdačni pozdravi iz Abu Dabija. Svako dete sanja tamnoputu de­
Eagle Hills. vojčicu. Svako venčanje je san
Možda je do soka od pomoran­ snova. Svako venčanje bilo je
dže to što sva deca imaju plavu najsrećniji dan u životu dotične
kosu. A njen sin je upravo na­ mlade, koja je prelepo izgleda­
stavnom kadru ispričao kako sanja jednu tamno­ la, a haljina nikad više nije bila korišćena. Svaki
putu devojčicu i zato sada mora da ide na inten­ muškarac je alfa. Svaki muškarac rado nosi odela.
zivnu individualnu terapiju. Preston-Flek je zbog Svaki muškarac je lep i preplanuo. Svaki muška­
toga postala pažljivija i nikom ne govori o svojoj rac je kupio brod. Svako prijateljstvo je lepo se­
noćnoj mori. Sanjala je da je dobila pismo koje ćanje. Svaki obrok je zdrav. Dobro došli u Eagle
nije prazno. Najednom joj i ruke i kosa pocrne Hills. Usred Beograda! Svaki časovnik kuca. Sva­
i ona postaje romska devojčica koju odvode na ko učestvuje u svetskoj utakmici. Sve košulje su
obronke grada. ispeglane. Svi planovi se sprovode u delo.
Moderan život. Eagle Hills. Pozitivan uticaj na okolinu. Eagle Hills.

167
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

3. letnjeg dana sedela na isušenoj livadi bez trave,

Naselje će jednog dana naprasno potonuti. Pre­
ston-Flek se pita da li je to tačno. Zgrade su tako
brzo nikle iz zemlje i podigle Beograd za jedan
nivo, dok su Beograđani potonuli za klasu niže.
Sve vreme se čeka na neku reakciju, al’ šta još
može da se desi. Možda će biti protesta.
Zaista visoko. Eagle Hills.
Preston-Flek se još pita i ovo: Da li je tačno da svi
na svetu žele da se zamene s onima na reklamnim
plakatima kako bi mogli sa svetlećim belim čara­
pama da sede u zelenoj travi – sa šampanjcem, na
kariranom ćebetu, sa srećom i svime što je prati?
Da li je tačno da su sva prijateljstva samo poslovni
kontakti – čak i van Hills-a, čak i među siromaš­
nima? Da li je tačno da je svako “samo za sebe”?
Besmrtna ljubav. Eagle Hills.
Preston-Flek se pita kako da prepozna smrt.
I još nešto. Najednom se setila kako je jednog pro­
okružena cvećem i smećem, pored nje partizan­
ski spomenik, i kako je, uprkos polenskoj alergiji
zbog koje na oči više nije videla, čitala svoju tinej­
džersku knjigu jer nije mogla da prestane. Onda
je pogledala ka spomeniku. Na postolju je pisalo:
“Zar nismo jači od bogatih?” Sećanje je pogađa
kao šamar.
Život u poletu. Eagle Hills.
Preston-Flek uzima ključ. Pritiska dugme od lif­
ta. U ćošku je opet orah. Orah se otkotrlja. Poput
bubašvabe. Grkljan joj se steže. Zar nismo jači od
bogatih? Preston-Flek plače u liftu.
Tako visoko. Eagle Hills.
Preston-Flek kupuje Smoki u gradu i jede ga na
klupi. Ruke su joj masne od dečje grickalice, a
bele pantalone više nisu čiste, maskara joj se sliva
niz obraze. Nada se da je niko neće prepoznati.
Povremene vrtoglavice su sastavni deo života u
Eagle Hills-u.

Barbi Marković rođena je u Beogradu 1980.

Studirala je germanistiku u Beogradu i Beču.
Radila kao lektorica, urednica i prevoditeljica za
izdavačku kuću Rende. Godine 2006. objavljuje
prvu knjigu Izlaženje u Beogradu za Rende. Nje­
mački prijevod knjige izašao je u proljeće 2009.
za izdavačku kuću Suhrkamp. Uslijedili su rad
na nekoliko kazališnih komada na njemačkom
jeziku za kazalište Garage X u Beču, suradnja s
kazališnom trupom Theater im Bahnhof i mno­
gobrojne kratke priče po narudžbi. Godinu dana
(2011/12) je boravila u Grazu u okviru stipendije
za pisce Grazer Stadtschreiber. Posljednja nje­
zina samostalna knjiga je Graz, Alexanderplatz
(Leykam, 2012).

168 www.czk.hr
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

Marko
Dinić
Dobri dani
(isječak iz jednog romana)
S njemačkog preveo: Dragoslav Dedović
© Marko Dinić

“M
atori, ’ajmo na igralište, imamo još je u krugu iznad nagorele hemijske olovke udišu­
petnaest minuta”, kaže on, trčeći za ći crni dim, pokušavajući otrovom da odagnaju
limenkom da bi je još jednom šut­ nešto. Vrućina mi legla na lobanju, baciću peglu.
nuo. Iako prvi čas još nije završen, napolju se muva­ Beži iz ove zemlje infantilnih! Grupa duvača se
ju maturanti kao da nešto čekaju. Uvek isto, niko pokreće. Možda sam i ja infantilan…Toliko njih
ne zna šta se čeka, svi su nervozni i razdražljivi. umire od jebenog heroina, priprema je previše
Pored bivšeg košarkaškog igrališta, u senci velikog prosta za nas idiote: sok od limuna, malo proku­
bora, nalazi se polukružno, poprilično rastureno vaš, malo vate… U našim glavama se bombardo­
dečije igralište. Po celom Beo­ vanje nastavlja. Cela generaci­
gradu su posejana ovakva igra­ ja pod paljbom, u ratu protiv
lišta. Ostaci slavnih vremena. sebe. Hoću da kažem nešto
Miloš se zaustavlja i više puta Milošu, ali jezik mi je utrnuo.
se osvrće oko sebe, kao da Nas dvojica, Miloš i ja, neraz­
traži priliku, samo se pitam dvojni. On šutira pivske kon­
za šta? Sedam na jedan od zerve popucalim asfaltom, ja,
betonskih blokova kojima je zanemeo, iza njega. Na ulazu
okruženo igralište i podri­ u školsku menzu, u kojoj za
gujem glasno, ali Miloš se ne nešto sitnine može da se dobi­
miče. Opet me spopada osećaj je stvarno dobra turska kafa,
da neko stoji iza mene. Okre­ kuvarica besplatno gleda đa­
ćem se i ugledam u daljini cima u šolju.
čoveka kako nepomično sedi Vitka Romkinja srednjih go­
na klupi posmatrajući nas. U dina, svi su ludi za njom. Ta­
slepočnicama osetim potmu­ mnosmeđa supstanca ostavlja
li bol, okrećem se Milošu koji arterijske tragove na unutraš­
još uvek vreba nešto. njosti šolje, ako je nekoliko
U najudaljenijem ćošku škol­ sekundi okreneš. Te arterije
skog dvorišta sakupili su se su odraz tvog života – ako se
duvači lepka. Kao zombiji sto­ upustiš u tu igru, a to rade

169
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

mnogi. Mozak se isključi i preuzme naopaka ho­

livudska romantika. Ali Selma, kuvarica, nikada
ne pogađa. To ide uz zemlju u kojoj deca čađavim
isparenjima nešto razjedaju, zaborvljaju ili poti­
skuju. Nulti čas za sve: za Maru, Kukija, Kartel,
duvače, za gataru iz menze, za Miloša i za mene,
za Zujketa, to alavo kopile, svakako. U zemlji u
kojoj dečija igrališta izgledaju kao ovo.
Naspram nas je zarđalo gvozdeno vratilo, nosač
za dve ljuljaške, jedna nedostaje, druga se njiše na
popodnevnom vetru obešena o samo jedan lanac.
Na toboganu, čija površina izgleda još uvek glatko
i besprekorno, nedostaju druga ili treća prečka.
Zid za pentranje ima formu kvadrata podeljenog
na 16 kvadratića. Na kraju opet vratilo na naj­
višem mestu dva metra visoko. Od te visine, od
koje smo se kao deca najviše bojali, ostala je samo
mala jeza, tanki, hladni sloj znoja na dlanovima.
Tamnozelena boja svih sprava je razjedena rđom
– samo ponegde je prepoznatljivo njeno jedinstvo.
U nekom trenutku je započela poromena, izo­
bličenje. A tamo, na vratilu neko ne uspeva zbog
visine od dva metra… Ljudi postaju nemirni, naj­
pre bacaju kamenje i brane se protiv nečeg svi­
njolikog, koje nastupa sa pendrecima, suzavcem,
© Mark Prohaska
tenkovima i armijom. Neravnopravna igra: kad se
jedan nakratko okrene, drugi ga probode, s leđa Marko Dinić rođen je u Beču 1988, a odrastao u Beogradu.
Studirao je u Salzburgu germanistiku i židovsku kulturnu po­
mu skine glavu, krv natapa zemlju i prodire do
vijest. Die guten Tage njegov je prvi roman nagrađen glasovi­
podzemnih voda… tom Bahmanovom nagradom. Urednik je književne platforme
“Matori? MAAATOOORIII!”, Miloš me šutne u i magazina Mosaik koji izlazi u Salzburgu. https://www.mosa­
cevanicu, “šta je s tobom, brate? Jebem ti mater, ikzeitschrift.at/
što si me uplašio!”
Uopšte ga ne registrujem: “Vidiš li onog lika
tamo?” Figura na klupi se nije pomerila ni centi­
metar i još uvek gleda prema nama.
“Ti si, brate, puko”, izusti Miloš, “ja odoh da pi­
šam, onda moramo da idemo”. Ja mu se grčevito
nacerim, on mi uzvrati na isti način, pa se odmah
okrene da pozdravi Daneta iz našeg razreda. Ču­
dan dan, ništa više. Smrad spaljenog đubreta se
opet uvlači u nozdrve.

170 www.czk.hr
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
Goran
Novaković
Beč za naše
(za one koji hoće ili
u njemu moraju da žive)
Isječci iz neobjavljena rukopisa
© Goran Novaković
Bečka ljubaznost: o cvrkutavim
prodavačicama i uglednim
starokelnerima
Vrlo je važno da dobro upoznate i forme ponaša­
nja kod Bečlija. Zato želim da vam malo približim
bečku ljubaznost. Ovde se često čuje reč “(En)
Tschuldigung”, a ponekad i “Verzeihung!” Reč
“Izvinite!” ljudi upotrebljavaju u svakoj zamisli­
voj situaciji kada smatraju da su nekom drugom
čoveku na ulici, u tramvaju, u prodavnici itd. na
bilo koji način zasmetali. Onaj kome se izvinimo
obično odgovara frazama kao što su: “Nix pa­
ssiert!” / “Macht nix!”/“Passt scho’!” što znači ot­
prlike “Nema razloga”/“Sve je u redu”/Ništa se nije
desilo”. Primetićete i da su u nekim bečkim rad­
njama prodavačice toliko ljubazne da skoro cvr­
kuću, odnosno pevuše služeći mušterije. To ćete
zapaziti posebno kod žena zaposlenih u izvesnim
pekarama, koje uvek istim tonom svoje kupce pi­
taju: “Darf´s noch etwas seeeein?” Posle obavlje­
ne kupoprodaje one se tim istim pevnim tonom
i zahvaljuju: “Danke schööööön, auf Wiiiieder­
seeehn!” Ne tvrdim, naravno, da ovde svaka pro­
davačica mušterije dočekuje i ispraća sa smeškom.
Ali ćete zaista izuzetno teško pronaći neku koja
prilikom kupoprodaje bar desetak puta ne pono­
vi: “Danke!Bitte!Gerne!” To je jednostavno bečka
mantra. Kupac je, dakle, bukvalno prinuđen da na
tu poplavu izjava zahvalnosti reaguje na odgova­
rajući način. To je verovatno neuobičajeno za ljude
koji potiču iz kulturnih krugova u kojima ne po­
stoji običaj da se svako svakom zahvaljuje po dve
hiljade puta na dan i da oni kojima se zahvaljuje
na to obavezno odgovaraju sa “Molim”. (...) Posto­
ji, međutim, jedna posebna grupa bečkih uslužnih
delatnika koja izumire, a koja svoje mušterije sko­
ro nikada ne “obrađuje” tako ljubazno. Radi se o
dostojanstvenoj, uglavnom starijoj gospodi, koja
se u tradicionalnim bečkim cafeima bavi jednom
posebno uglednom društvenom delatnošću. Mi­
slim na bečke starokelnere, koje gosti oslovljavaju
sa: “Herr Ober!” i poštuju kao univerzitetske pro­
fesore. U svakoj generaciji postoji nekoliko takvih
koji u branši uživaju gotovo legendaran ugled.
Kako, dakle, protiče susret s jednim pravim beč­
kim starokelnerom? Na početku on neko vreme
otvoreno ignoriše gosta da bi ga potom ne baš pre­
terano ljubazno pitao šta želi. Poručeno mu donosi
posle poduže pauze i stavlja prilično ravnodušno
na sto. Ko hoće da plati, takođe mora da bude str­
pljiv. Tako je po pravilu, čak i ako nekoliko puta
stidljivo mahne “Herr Oberu” ili smeteno pokuša
da ga dozove na neki drugi način. Ali s­ tarokelneri,
171
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
kako rekoh, sve više izumiru i mogu se sresti mož­
da još samo u onim drevnim bečkim cafeima
(Sperl, Central, Prückel, Hawelka, Schwarzenberg,
Museum, Ritter, Corb, Jelinek, Goldegg, Westend,
Tirolerhof i još nekoliko) koje vi stranci retko ili
nikada ne posećujete. Tamo sede uglavnom bolje
obavešteni turisti, studenti-romantičari, kultur­
ni poslenici, umetnici i političari kojima je stalo
do tradicije. Ali ipak nije nevažno da znate s kim
172 www.czk.hr
© Boris Cvjetanović
imate posla, ukoliko se jednom u takvoj kafani
nađete slučajno ili iz znatiželje. U Beču je uljudno
ponašanje značajno u svim svojim nijansama. Na
njegov je razvoj sigurno znatno uticala i katolič­
ka crkva. Pošto ona kako u životu mnogih bečkih
auslendera tako i u domaćem stanovništvu i dalje
igra veoma važnu ulogu, rešio sam da joj posvetim
celo sledeće poglavlje.
...
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

O bečkim balovima saznati mnogo o životu u ovoj zemlji i gradu i vi­

deti ko ovde poseduje moć i čija se reč sluša. Samo
Šta bi trebalo da znate o bečkom kulturnom ži­ mali broj takvih će propustiti mogućnost da se
votu? Zavisi od toga odakle ste došli ili ćete doći. pojavi među svojima. Pre ili kasnije na “Operski
Ipak pretpostavljam da većinom niste oduševljeni bal” dođe svako ko sebe smatra dovoljno promi­
operama, operetama i koncertima muzičara pod nentnim, odnosno ima mnogo para ili uticaja.
Mozart-perikama. Nemate verovatno ni mnogo Pažnju naravno zaslužuje i “Novogodišnji koncert
vremena i interesovanja za posete muzejima, kojih bečkih filharmoničara”. On je već dugo poznat i u
je u Beču preko sto. Za vas znači već u startu otpa­ našim domovinama, jer se prenosi preko tv-a, ali
da dobar deo bečkog kulturnog života, dok vam evo za one koji ne znaju. “Das Neujahrskonzert
ostatak često deluje preterano moderno odnosno der Wiener Philharmoniker” se održava uvek 1.
nerazumljivo. Ovde se visoka kultura nudi po isto januara i direktno se prenosi u nekoliko desetina
takvim cenama, pa je zato mnogi stranci smatraju zemalja. Na bini pred čarobnom cvetnom dekora­
nedostupnom pod uslovom da su zbog znanja je­ cijom sviraju brojni muzičari, dok u publici sede
zika i sopstvenog obrazovanja uopšte sposobni da dame i gospoda iz bogatih zemalja - kao na pri­
je konzumiraju. Za prosečnog stranca je vrlo skup mer iz Japana, gde se na crnom tržištu za ulaznicu
čak i bioskop, pogotovu ako ima porodicu i svo­ navodno plaća i 10.000 eura - i svi kao deca tapšu
joj deci želi da kupi i kokice i Coca-Colu, a posle klateći se u ritmu “Radetzkymarscha”.
filma možda još i hamburger. Uz to je za posete
bioskopima potrebno znanje nemačkog, jer se fil­
movi na engleskom prikazuju samo u malobroj­
nim repertoarskim bioskopima. Šta zaključuje­
mo? Preterano visoka cena kulturne normalnosti
sprečava i strance koji znaju nemački da se još bo­
lje integrišu, a njihovoj deci oduzima mogućnost
učestvovanja u diskusijama vršnjaka o top-te­
mama u koje spadaju i najnoviji filmovi. Uprkos
tome bi trebalo da saznate još nešto o kulturi u
Beču, jer se ona ne sastoji samo od naših lokala s
našom muzikom i našom publikom. U gradskom
kulturnom životu važnu ulogu igraju na primer
balovi. Od januara do proleća se skoro svako veče
održava poneka opulentna plesna manifestacija
pod tim nazivom. Na balovima se pojavljuju sto­
tine, pa čak i hiljade svečano obučenih ljudi koji
na taj način žele ili moraju da demnostriraju svoju
pripadnost nekoj od bečkih kasti, odnosno svoju
poziciju u društvu. Vrhunac balske sezone je ve­ Goran Novaković bečki je Beograđanin, profesor svjetske
liki medijalni događaj pod nazivom “Opernball”, književnosti, prevodilac s njemačkog jezika za radio i televizi­
koji se poslednjih decenija kopira ili održava “u ju, službenik u Upravi grada Beča, odsjek za integraciju, autor
originalu” i u drugim gradovima u svetu. Prepo­ dramskih tekstova, od kojih su se neki igrali u Beču, i autor
više knjiga. Piše na njemačkom, ali nešto od toga preveo je i na
ručujem vam, dakle, da jednom obavezno pogle­ srpski. Odrednice iz njegove knjige Rečnik predrasuda emiti­
date direktni televizijski prenos tog bala, jer ćete rane su na austrijskom državnom radiju.

173
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
Sofija
Živković
47 dana u Gracu:
beleške iz stražarnice
© Sofija Živković
3.
februar oko podneva, prvi dan boravka,
spuštam se stepenicama niz gracku tvrđa­
vu: licem naletim na grafit Komm und ve-
rirr dich. Pitam Luizu da li je to come and get con-
fused, ona kaže: “pomešala si sa verwirren a ovo je
verirren, come and get lost.” Moj nemački ima
Mondegreen sindrom, sama dopunjavam znače­
nja kako mi šta odgovara! Kajzeršpricer je prva
stavka sa mog spiska čim uđem u Austriju, ostalo
dođe kasnije - može i ne mora, melanž, gulašsu­
pe, apfelštrudel i topfenštrudel mit šlagobers, kaj­
zeršmarn... Sela sam u kafe König, sa izlogom pu­
nim čokoladica sa likom carice Sisi (kugla 1 evro),
sa policama punim književnih časopisa, naruču­
jem kajzeršpricer dakle, konobarica: “Nemamo
to”. “Ovde u Gracu to zovu holunderšpricer, a ne
kajzer”, ne kao u carskom Beču, objašnjava mi
Luiza. Kroz nekoliko dana ponovo se spuštam niz
tvrđavu, samo s druge strane, prema Glacisstraße.
Na kapiji kuće stoji (kineska?) izreka: Willst du
glucklich sein, dann sei es! Tačno, ta volja za sre­
ćom, to umeće, to jeste naš unutarnji glas, dosad­
no je prepustiti se samo okolnostima, treba se
prepustiti tom tako stvaralačkom kapacitetu za
radost. Tunel kroz tvrđavu koji vodi do drugog
dela nje zaista je dugačak, u udubljenjima u njego­
174 www.czk.hr
vim zidovima nalaze se umetničke instalacije, a
ispred tunela stoji natpis: Kann das weg oder ist
das Kunst? Poigravanje sa smislom grafita? Stara
dilema čistunaca da li su grafiti ruženje zidova i
vandalizam ili poezija ulica, u ovom slučaju poe­
zija tvrđave? Za mene ovo drugo, svakako. Ulice
nam saopšatavaju svoju istinu o nekom gradu,
samo treba pratiti putokaze. Tunel vodi natrag do
Schlossbergplatza, a na tom trgu je radnjica sa
starim predmetima. Upadljiva je šolja za kafu/čaj,
široka, u boji kajsije, porculanska, samo 10 evra.
Jedna druga, tirkizno zelena, 20 evra, nosi žig
Schmidt, a pravljena u Brazilu... Sve bih kupila u
ovakvim radnjama i zanosila se time da sam ču­
varka vremena - kao što realno jesam čuvarka
gracke tvrđave trenutno: pisci ovde, na stipendiji
IHAG residence, dobijaju deo tvrđave na korišće­
nje, imamo svoj ključ od kapije i iza nje je nedo­
stupno posetiocima, živimo u kući branioca gra­
da Graca od Napoleona, a uveče možemo sedeti
na klupama ispred našeg poseda, odmah ispod
Uhrthurma, i posmatrati panoramu grada, i to
zaista samo naš komad tvrđave. Tvrđava je osvo­
jena dakle, ali ne od strane Napoleona, već pisaca
iz celog sveta. Osim izreke o sreći na kapiji kuće
na Schlossbergu, grafitu o gubljenju ili grafita koji
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

preispituje poentu grafita, svugde su razbacani i beskrajno polje suptilnosti, finih nijansi i slojeva
zabavni natpisi na trafo-stanicama (Ich habs heu- ispred vas, vama na raspolaganju. Kao tvrđava
te total viel Energie/ Lesen find ich so spannend/ nama piscima... Najlepša mi je bila razlika Wörter
Bin hier total entspannt fast wie im Urlaub), a na i Worte, ovo prvo su samo reči u rečničkom smi­
jednom antikvarijatu zalepljen je plakat sa Ajn­ slu, ovo drugo su reči koje su sačinjene od misli,
štajnovom čuvenom opaskom o ljudskoj gluposti. ima li nešto promišljenije od ove jezičke finese? U
Život oponaša poeziju u butiku, u ulici bočno od
ovom gradu (kao što Klau­ Gradske kuće, razgledam
dio Magris reče za poeziju rafove a prodavačica mi iz­
carice Sisi), to je postajalo
Neizlečivo sam slaba nosi odnekud dve haljine -
sve očiglednije kako su dani na mitologiju o jedna zelena, jedna plava, i
odmicali. Iako Grac ne pati Srednjoj Evropi. Mit pita me koja boja od te dve
od patine poput Beča, razu­ o multikulturalnosti, joj lepše stoji. Ja se oprede­
me se da je glavna ulica gos­ ljujem odmah za zelenu,
podska (Herrengasse). Pro­ melanholiji i tom dekoru prokomentarišem da bi je ta
našla sam već prvih dana visoke, hladne a senzitivne boja više otvorila. Ima po­
svoj kafe, na drugoj obali svesti, tom sanjarenju pust kao zaposlena i da želi
Mure. Drži ga neka stara da kupi jednu ali nije sigur­
porodica Weitzel od 1915,
kome nisu bliske velike na koju, prihvata moj sud
nude domaće kremaste ko­ utopističke zamisli čudno bespogovorno i pita
lače, neki su ukrašeni ribi­ poput komunizma, to je me odakle sam, šta radim u
zlama. Nemački Johannis­ srednjoevropska osećajnost Gracu, koliko ostajem. U
beeren, austrijski/bavarski butiku je izloženo i neko pr­
nemački: Ribisel. Kao i Ku­ o kojoj su pisali i Kundera stenje. Nakit je Schmuck,
kuruz, Paradaiser, Karfiol; i Konrad i Milo Dor, i podsećam se uz pomoć nje,
kajsije nismo preuzeli, tu Magris – koji austrijanstvo ovaj nakit je ruč­no pravljen
reč sam ipak potražila u - hausgemacht je samo za
turskom marketu na Grie­
naziva umetnošću bega, kolače, a ovo je handgema-
splatzu, mada se jedna sorta predosećanjem domovine cht, smejemo se. Konstatu­
zove marelice po austrij­ koja se nikad ne spoznaje. je: “Eto, obe smo naučile
skom Marillen. Sa nemač­ nešto, ja da me zelena boja
kim jezikom, koga mnogi otvara, ti kako se kaže na­
smatraju zastrašujuće teškim, mnogo toga je slič­ kit”, izlazim, jer žurim da popijem popodnevnu
nije nego sa mnogim drugim jezicima, upravo kafu u Vajclu, na dovratku još jednom ponovim
zbog blizine Monarhije našem prostoru i njenog “Zelena haljina, definitivno”, ona zamišljeno
neumitnog uticaja: gelender, šank, šlag, špricer, kaže: “Razmišljam sve vreme o tome što si rekla”.
kifla, kelner, flaša, luster, tepih, haustor, tišljeraj, Grac je dvojezičan, ali ne bilingvalan grad. Sama
šuster, šnajder, a u Vojvodini i Beogradu koristi se etimologija reči jeste slovenska, a sama Štajerska
i reč vešeraj za prodavnice sa vešom. Takođe i je rubna pokrajna, prema slovenskim naseljima,
šine. Alles auf Schiene?, pita se jedan grafit na tra­ uvek bila. Dosta ljudi imaju slovenačke korene, ali
fo-stanici. Ne možete se izgubiti u nemačkom je­ kod dosta njih je i ostalo samo u onomastici, i iz­
ziku onoliko koliko svi misle, isprva zvuči zatvo­ gubljena je veza sa tim jezikom. Helvig, čiji je ču­
reno ali, kao i mentalitet, kada se otvori - onda je kundeda bio gradonačelnik Maribora, poziva me

175
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č

u svoj dom, gde njegova supruga Mađarica, pre­ predosećanjem domovine koja se nikad ne spo­
ljubazna i vesela, i ja čavrljamo na engleskom i znaje. Pitali su me da za svoje čitanje u minorit­
nemačkom, u šta se povremeno ubaci njen ma­ skom kulturnom centru (Minoriti me prate od
đarski kao vrlo melodičan element, i uvek se stu­ Pančeva još!) kažem nešto o Evropi, nisam mogla
žim što ne mogu da čitam Šandora Maraja u ori­ ništa pametno da smislim; imam samo odnos
ginalu. Pričam sa Anet o njemu i Esterhazijevoj prema Srednjoj Evropi, tom fluidnom identitetu,
“Grofici Han-han”, Budimpešti, Beču, dunav­ tečnom kao Dunav, kolekcionarstvu naklonje­
skom regionu, a slatkiš koji je Helvig spremio, nom, pomalo blaziranom i nežnom lutanju. Na
mešavina sladoleda i toplih malina i ribizala, po­ tvrđavi se održava performans gde svaki put neko
lako se otapa na tanjiru, iza mene su dve ogromne drugi stoji nekoliko sati u osmatračnici i nadgleda
police za knjige - jedna cela austrijska, druga cela grad simbolički. Samo tada neko može ući u ovaj
mađarska, dvojezični grad Grac i dvojezični stan deo gracke tvrđave, a ja ga pak nadgledam 47
porodice Bruner. Istraživanje rodoslova rudar­ dana već, nisam naoružana, ali ima li veće predo­
skih krajeva Srbije, gde su moji davni preci živeli, strožnosti od one spisateljske? To je 24-očasovna
i saski tragovi u tim krajevima, nesumnjivo topo­ budnost, nesmirenost, smenjivanje opsesivnih
nimski dokazani, ujedno sa imenima iz porodič­ prizora, percepcija koja može a ne mora biti ispi­
nih genealogija, itd, navode Helviga na rečenicu: sana, iskazana, sročena, poimanje ulica i trgova,
Znači ti imaš nešto nemačkog jezika u krvi, da bi masivnih vrata i sitnih antikvarnih predmeta,
austrijski vampiri bili mirni! Upotrebio je baš reč stupanje u kontakt sa svakim od njih. Stražarenje
vampir, jedinu srpsku internacionalnu reč. Mar­ nad gradom je način življenja.
garita Kinstner, prijateljica i pisac iz Beča koja je
odabrala Grac za svoje mesto življenja, imitira mi
jednom baru u Lendu bečki dijalekat, njegovu
unjkavost, velegradsko građansko prenemaganje.
Smejem se i uživam. Prenemaganja mi umeju biti
jako simpatična, snobizam je ponekad tako lju­
bak, nemoćno i bezazleno zaglavljen u samog
sebe da čini zanimljiv kulturološki basen i živi
punim plućima nezavisno od okolnih činilaca,
samostalno. Gradovi nestaju, menjaju obličje, on
opstaje kao suvenir. Gracki govor nema toliko ra­
zličitosti od književnog nemačkog koliko bečki,
ali zato kada ode na štajerska sela i počnu da od­
valjuju šale, Rita kaže da se mora maksimalno
koncentrisati... Grüß Gott: volim kada to čujem,
ali posebno volim ono Servus. Neizlečivo sam sla­
ba na mitologiju o Srednjoj Evropi. Mit o multi­
kulturalnosti, melanholiji i tom dekoru visoke,
hladne a senzitivne svesti, tom sanjarenju kome
nisu bliske velike utopističke zamisli poput ko­
munizma, to je srednjoevropska osećajnost o ko­
joj su pisali i Kundera i Konrad i Milo Dor, i Ma­
gris - koji austrijanstvo naziva umetnošću bega,

176 www.czk.hr
 At e l i e r M i t t e l e u r o pa : B e o g r a d – G r a z – B e č
Sofija
Živković
Pozdrav iz Beograda – Gruß aus Belgrad,
s Velikićeve Adrese
© Sofija Živković
O
vaj temat ne bi bio potpun ako ne bismo
iskoristili priliku da , bar putem dopisni­
ce, predstavimo i jednog beogradskog
srednjoevropskog pisca, sa prepoznatljivim uspe­
hom i u Hrvatskoj. To je svakako Dragan Velikić.
Zašto baš pisati dopisnu kartu o Velikiću? Pa,
najpre zato što je on upravo pisac sa srednjoe­
vropskom opsesijom koji potiče iz Srbije, rođen u
Beogradu, odrastao u Puli, čitalačku publiku ne­
guje i u Hrvatskoj, živeo u Budimpešti, boravio
na rezidenciji za pisce u Pečuju, dok mu romane u
nemačkom prevodu objavljuje veliki Hanser, pro­
daju se u bečkim knjižarama, živeo i u Berlinu na
jednogodišnjoj DAAD-ovoj stipendiji, a u Austriji
je vršio i dužnost ambasadora Srbije.
Roman Adresa, objavljen 2019, njegov je prvi be­
ogradski roman. Velikićev debitantski roman Via
Pula posvećen je Istri, za koju je lirski vezan, po­
tom je usledila i ostala proza a za čak dva romana
ovenčan je NIN-ovom nagradom, ali prepoznat­
ljiv i kao autor priča i eseja. Meni najdraži njegov
roman je Bonavia, zbog tog italijanskog (opet
istarskog) pozdrava a već na prvoj stranici pomi­
nje Šandora Maraia, no Adresa je nešto drugačije
od svega što je ranije napisao.
Beograd je tu suvereno odredište i konačište nje­
govih junaka, simbol na kome se najviše zadrža­
va, provlačeći priču kroz sve njegove burne, tru­
sne epohe. Žanr beogradskog romana poznat je
od ranije (kao što postoji bečki roman, ili Wie­
neroman), počev od Milutina Uskokovića (1910)
ili Terazija Boška Tokina (1932), ili epistolarnog
romana Strast Davida Pijadea (1921), vrlo smelog
za to doba, i kako je srednjoevropski prostor naša
tema sada, moramo istaći da je sve to fino umre­
ženo i povezano, pa je jedan beogradski novinar
pisao roman iz dubrovačkog života, sa naslovom
Marin Sorgo, još pre Drugog svetskog rata, a ni­
kako ne smemo zaboraviti ni beogradskog Hr­
vata/zagrebačkog Beograđanina Boru Ćosića i
nje­gov Doručak kod Mažestika... Sve u svemu,
junak Velikićevog romana, govoreći o kupovini
stana, kaže da se time “stiče adresa”, što asocira
i na onaj zakon iz Dubrovačke republike gde su
građani bili samo oni koji su imali nekretninu u
svom posedu, no materijalno na stranu - adresa se
stiče, istina, ali adresa ne mora biti jedna. Veliki­
ćeve adrese brojne su, međusobno ravnopravne,
i ne liči li nam to upravo na onu umetnost bek­
stva, srednjoevropsku “nestalnost” i fleksibilnost
prostora? I Velikićev junak nesmiren je, kreće se
od jedne beogradske epohe do druge, menjajući
tako svoje adrese. Tako ćemo mi u ovoj dopisnici,
adresiranoj na Zagreb, kao adresata samo napisa­
ti: Beograd, Balkan/Srednja Evropa. Liebe Grüße!
177
 At e l i e r Ko s o v e l

Atelier Kosovel

Filipa
Jadrić
Autobus
CEKAPE Radionica pisanja poezije
u Staroj Sušici 2019. Voditeljica: Darija Žilić
© Filipa Jadrić

SNOVI preboljeni rak

rastvara ruke
dlakave, otvorene šake raduje me
piju vlagu sa pijanih panjeva
u mojoj sobi na
tjeraju me da ih ubijem; polici za knjige
znoj. na tepihu
i na poplunu
pokazujem krvave zube
i meso lijepa žena otvara vrata.
dok oponašam smijeh
njih je debeli sloj. ne
nemojte Nas ubiti
a tebe susrećem samo
krajem žutog oka ne
uz bljesak s kojim
ona želi sve
nestaješ uzeti

uz pljusak gubitaka ne
s tobom gubim
gu stežem ti
guba ulazim u žile
gugućem grizem –
prestaješ. ne

178 www.czk.hr
 At e l i e r Ko s o v e l

budim se BOJANKA
i ne čudim se
ljubičasti plamenovi. žudnja
i kisnem. tlači pluća, u tunelu su svi na podu.

držanje pogleda ravno, padajući

AUTOBUS na ubojice bez bora smijalica
hvatam se za nogu, ne osjećam
poljupci slatke šljive, zaudaranje ugušenih lutki
podanice. igraš se s njime raspletenih pletenica, iza ekrana.
kralju lavova hijena
se smije; puzanje
ispod znaka za opasnost -
neće te zaboraviti. guranje
guraš mi se u lađu
miluje te znoj, kao nekad koja jedva podnosi mene
u pustinji cvjeta preko dubokog tanjura suza.
sklad disanja. žuti gutanje. istine.
čeka potonuti ćeš i nema isprike
tik-tok, tik-tok
ljubičasti plamen jezikom
ulazak pravi rupe na
i ispod odjeće, je li ovo
zvono je pokvareno idući plan osvete?
svezane ruke, mastan
mrak kašlje. u tunelu su svi na podu -
navlačite prekrivač
od mašte smijeh kao da ne trgaš
moje udove
tik. tok.
vučem te
grubi stisak nije grub,
gušenje držiš me
jastuka guši napetost. tok
jer se gubi tik lađa
dok
se ne miriš lađa
s tim
lađu
da žuti prolazi.

179
 At e l i e r Ko s o v e l

nosim te i pamučno srce

ne postoji
još neko vrijeme, to si ti
tu si ti
trudove
ja tu nisam.
i nećemo umrijeti u tunelu.
sobe su primile
maksimalan broj pacijenata,
OGLEDALO
tako
ogledalo u devetom mjesecu
trudnoće, škorpion pitam te posljednji put
i urušavanje stvarnosti dok me nisu ukrasili
bijelim iglama
sobe su primile
maksimalan broj pacijenata. molim te,

ogledalo je nesreća hoćeš li me držati

samo po sebi,
kada me ogledalo ispljune?
tako
Split, 2003.
u ogledalu se tako
podrugljivo smije
biće s tri noge
ruku taman da me dohvati
mijenja lice svakih
nekoliko minuta
i uvijek se pojavi

drži me

govorim ti, drži me.

ogledalo u devetom mjesecu

nedostajanja, moj odraz-

čudovište
gradilište

180 www.czk.hr
 At e l i e r Ko s o v e l

Samo
Petančić
The Interrogations of
Mr. Mathews and Miss Hoare
CEKAPE Radionica pisanja poezije
u Staroj Sušici 2019. Voditeljica: Darija Žilić
© Samo Petančić

Hodnik prekriženih ruku

nesigurnosti
prsti od škriljca
grle prepreden
kvaku svilom
majčinskog
guraju je
prema dole gledanja
otvaraju nagore
curica
svijet nemogućnosti koje se
ne-viđenja
grli
detonacije
zidova pogleda
na kojeg bi
kristalnih oslonio

vrisaka masivnu čeljust

mastifa
u
i rekao
pogrbljeni stav
hoodija tu je dom

181
 © Boris Cvjetanović

The Interrogations of Mr. očuha

Mathews and Miss Hoare
Ponekad sanjam o tebi
Ponekad sanjam o tebi gušenju u
plastičnoj vreći
ljepljivoj traki
preko tvojih preko glave
anoreksičkih uvojaka
usana
koje nespretno stavljenog
socijalni radnici ruža

nisu spasili neodgovorenih sms-ova

tinejdžerskog
Ponekad sanjam o tebi
o dečka
digitaliziranim molbama
roditelja google kaže da
gušenje
mame i traje 7 minuta

182 www.czk.hr
 At e l i e r Ko s o v e l

resusitacija je moguća popraćenih

još u
šestoj padovima

ne mogu zamisliti tih poetičara-prozaista

sedam
Plavi psi probijaju
ili mogu poslugu

ponekad sanjam o tebi pro-lingvističkih pljusaka peta

tvojem godištu pesničkih pijanica
promaje
nepoštenosti
Plavi psi pedantno planiraju
tom ocu pobunu plačućih plavuša
i mladoj mami planove
iz predgrađa parfemom prekrivenih policijskih pukova
pobačaje
Bristola pro-državnih puževa

razmišljam
Plavi psi prizivaju protuoklopne praskove
kako bi radije vidio
prenažderane pićem
da si živa
posramljene prošlosti
poeta
i dosadna
Plavi psi
i da te ne znam
pikseliraju piranje
pudingom
u prosječnosti mog života
partijskih prozivnika pera
tri puta duljeg
plavih paževa
nepo
šteno pokreta protiv

Perzepolisa
Protiv Perzepolisa
Ljubljana, 1980.

Plavi psi pišu poeziju prošlih panjeva

propadanja pitijskih plaža patnje
prizivanja pankerskih priča prekidanih parova

183
 © Boris Cvjetanović
Pisanje i rad
Tema
Priredile: Marija Dejanović i Sanja Baković
 Tema – Pisanje i rad

Marija
Dejanović
Raditi pišući ili pisati uz rad?
Uvod u temu broja
© Marija Dejanović

“E
vo baš radim na trećoj knjizi”, kažem “And I’m organizing a poetry festival with Th.”,
prijateljici dok jedem salatu, sjedim na dodajem, kako moj život ne bi zvučao kao klišej
balkonu i muku mučim oko jedne slike iz ljetnog broja nekog časopisa. “Zašto samu sebe
koju jasno vidim pred očima i tražim prave riječi ne shvaćam ozbiljno ako sam samo pjesnikinja”,
da je na ritmičan način prenesem na papir. Pri­ pomislim. “Primarno sam pjesnikinja, to je ono
jateljica je pjesnikinja i, kao i ja, svoje cjepidlače­ što mi daje identitet, osjećaj pripadnosti i oda­
nje oko riječi smatra vrlinom i sposobnošću, a ne nosti jednom načinu mišljenja i stvaranja, jednoj
manifestacijom viška slobodnog vremena. Zatim skupini ljudi, sve ostalo mi je samo ono što radim
zazvoni telefon, vidim – zove me majka. “Što ra­ da bih mogla pisati”. Moje su aspiracije i ambicije,
diš?”, pita me. Njezino “što dok pišem knjigu, svedene
radiš” doživljavam potpuno na to da napišem tu knjigu
drugačijim pitanjem od pri­ Bilo zbog stigme nerada ili najbolje što mogu. To je ono
jateljičinog “što radiš”. Njoj, stereotipa o geniju, većina što volim, što me ispunjava
nakon informacije o trećoj ljudi pisanje, sviranje ili i što radim. Pisanje je rad.
knjizi, treba odgovoriti ne­
gacijom – osim što pišem
slikanje ne smatra radom Nije rad kao i svaki drugi,
jer ni jedan rad nije rad kao
knjigu, ne radim ništa loše, kao što se radom smatra i svaki drugi, svaka djelat­
ništa opasno niti ništa nez­ kopanje krumpira. nost ima svoje posebnosti.
dravo. “Sjedim na balkonu i Međutim, bilo zbog stigme
telefoniram s majkom, dra­ “nerada” koja se lijepi na sve
ga majko”. Moja loša šala ukazala je na pozitivnu profesije čiji se produkti konzumiraju simbolički,
stvar u vezi mog poziva: na svu sreću postala sam a ne materijalno, bilo zbog arhaičnog stereotipa o
pjesnikinja, a ne komičarka. umjetniku-geniju koji stvara jer je eto, čudna bilj­
“So, what have you been doing recently?”, pita ka kojoj je providnost poslala vizije koje on kom­
me preplanula Grkinja prekrasnih crta lica dok pulzivno bilježi, gotovo kao da mu slova cure iz
se mažemo losionom za sunčanje i čekamo da prsta, pa mu se za to njegovo somnabulažnjenje
nam se dečki vrate u svojim kajacima. Gledamo ne treba platiti – bilo zbog stigme nerada ili ste­
ih kako se u pravilnim linijama kreću po pučini, reotipa o geniju, većina ljudi pisanje, sviranje ili
love ribu u otvorenom moru gdje inače plove samo slikanje ne smatra radom kao što se radom smatra
brodovi. “I’m working on my third book”, kažem. kopanje krumpira.

185
 Tema – Pisanje i rad
Većina ljudi koje poznajem, a koji su iznimno ta­
lentirani za pisanje, od svog književnog rada ne
mogu živjeti. Poznajem, doduše, i neke iznimno
talentirane ljude koji mogu živjeti od pisanja, ali
ti su ljudi u manjini i oni mogu živjeti od pisanja
zato što se većina ljudi koja piše odlučuje baviti i
nekim drugim poslovima. Ne gajim sulude ideje
da bismo svi trebali kupovati jahte od zbirki pje­
sama ili živjeti u vilama od zbirki kratkih priča,
pogotovo zato što sam svjesna toga kako prosje­
čan čovjek živi u 21. stoljeću – moje se ideje svode
na to da bi se i naš rad trebao smatrati radom.
“Što li rade moje kolege”, pomislila sam, “kako li
oni percipiraju svoje pisanje? Je li pisanje za njih
rad? Kako rad na njihovom radnom mjestu utječe
na njihovo pisanje?” Sanja B. i ja odlučile smo za­
moliti neke od naših kolega da podijele s nama i
čitateljima Teme svoja mišljenja, iskustva i stavove
186 www.czk.hr
na temu rada. Budući da je tema osobna, nismo ih
previše usmjeravale unaprijed osmišljenim pita­
njima. Željele smo od njih dobiti razrađene asoci­
jacije na temu odnosa književnosti i rada. Dobile
smo raznolike odgovore: neki veličaju rad na tek­
stu kao prostor slobode, neke njihov posao potiče
na pisanje. Neki od njih vide rad kao uzaludnu
djelatnost, dok neki radu kao fenomenu pristupa­
ju teorijski. Nekoliko autorica kojima smo pristu­
pile, rekle su nam da bi voljele sudjelovati, ali da
ne mogu napisati tekst jer nažalost imaju previše
posla. Što je, naravno razumljivo. Koliko je bilo
autora, toliko je bilo perspektiva toga što rad jest.
I toliko je bilo i različitih pristupa. Ono što sve
njihove radove objedinjuje, jest da su zanimljivi,
kreativni i njihovi – pa pogledajmo produkte nji­
hova rada.
© Boris Cvjetanović
 Tema – Pisanje i rad
Dorta Jagić
Putujuća
pjesnikinja
slobode
© Dorta Jagić
P
očinje mala noćna smjena. Oblačim uni­
formu za pisanje, bijelu košulju, neprijatelja
pidžame. Noć se u mojoj sobi ravnomjerno
zazibala kao klatno samoće. Kao i nad gradom. I
to posve strože i drukčije nego kako se njiše nad
Likom. Nad kanjonima Zrmanje. Pod Biokovom,
u kopitu koze. Osim na kavom pogonjen rad, noć
me zove na bijesna, laka, bestjelesna putovanja.
Na zapisivanja građe nekih davnih kretanja; ne­
kih nutarnjih, jedva izvana slutnjivih, i onih dru­
gih, prvenstveno na vanjski pogon. Osobito onih
najslađih putovanja, onih između. Umjesto put­
ničkih pisama, večeras trebam poslati svoju širu
biografiju za neki časopis. Što napisati tko sam i
što radim, a da priznam golu istinu? Koja bi to
bila najiskrenija biografija?
Koliko god moja mini povijest bila zanimljiva,
puna neobičnih poslova u restoranima, kazali­
štima, redakcijama, zbornicama, nisam iskričava
radnica tragičnih zanosa, recimo, kao minotauro­
filka Dora Maar, nisam ni kašmirasta vreća kože
puna začina kao Aimee Crocker, pustolovka koja
je skupljala genijalne i herojske muževe, bisere i
zmije jednako uspješno kao što je usvajala djecu.
Neki su me prijatelji pitali jesam li sprema na ču­
dovišno u životu, ne samo na papiru, na ekstreme.
I savjetovali mi da bih, možda, unatoč mojim već
uhodanim radikalnostima po kojima sam pozna­
ta, trebala poraditi na osebujnosti bio­grafije. Nešto
Moje je zanimanje slobodna
umjetnica, radnica slobode.
Možda zato i ne čudi da
sam prije nekoliko godina
ovjenčana nagradom Pjesnik
Slobode, u slobodarskom
Gdanjsku. Ja sam, mogla bih
reći, u biografiji, po zanimanju
putujuća pjesnikinja slobode.
što se tiče rada, zaposlenja. Recimo, da budem na
nekoliko godina pastirica ili pustinjakinja. I zaista,
javila sam se na oglas za pastiricu u Istri, ali me
nisu primili jer nemam iskustva. Pustinjakinja,
hm, to je više za izvježbanu molitvenu radnicu,
Editu Majić. U svakom slučaju, vrijedi razmisliti.
U grotlu noći cupkam po limu te crnoljeposti, te
zrcalne praznine. Mogu se ogledati sa svih stra­
na, određenje radom u biografiji. Gotovo kao Van
Gogh, vjerujem, kad je naslikao “Starry night”. Bi li
on napisao za časopis da je po zanimanju sva uku­
pnost indiga i kruškolikih zvijezda? Imam li ja kao
žena i spisateljica, recimo, profesionalnu težinu,
autoritet u društvu? Jesam li ja, tako nezaposlena
po mišljenju svijeta, ipak samo sanjar, oni najviši i
187
 © Boris Cvjetanović
ujedno najniži tonovi u pjesmi “Daydreamers” Ra­
dioheada? Jesam li dokona albino princeza ispod
svoje maslinaste, seljačke kože? Plavokrvna nerad­
nica iz radničke obitelji. Moglo bi biti da sam ari­
stokratkinja zarobljena u cirkularne strasti i greške
svoje male, malopučanske povijesti, iz raznih zabiti
i zaleđa. Putnica sam, a nisam dijete nomada i osva­
jača, ja sam dijete skupljača. Dijete zemljoradnika i
tvorničkih radnika. Onih strpljivih očeva koji rade
nasmrt i skupljaju vrijednosti, iako to zapravo ne
žele i ne razumiju da zapravo, duboko dolje, ne žele
tu moć. Recimo, podizati vulgarne vile na perife­
rijama koje gutaju novac kao vampiri, i da ih neće
pogoditi srčani ako, od barem trećeg pokušaja, ne
188 www.czk.hr
dobiju sina. Da im je ta tuđa želja određena nečijom
davnom seditarnošću koja se, krvlju, i u njih upi­
sala. Kuća, troje djece i posao, solidan auto, roštilj
vikendom. Svakojako skupljanje namještaja, tova­
renje stvarčetina i ljudi u kubus života luči neka
bradavica zaštićena duboko u limbičkom sustavu,
a možda i dublje. Nisko, u kičmenoj moždini. Ne­
mam te sklonosti, a dijete sam dobrodušnih, srča­
nih kmetova iz Zagore i Bosanske Posavine. Moje
je zanimanje slobodna umjetnica, radnica slobode.
Možda zato i ne čudi da sam prije nekoliko godina
ovjenčana nagradom Pjesnik Slobode, u slobodar­
skom Gdanjsku. Ja sam, mogla bih reći, u biografiji,
po zanimanju putujuća pjesnikinja slobode.
 Tema – Pisanje i rad
Zbilja udara svakoga dana.
Njezini udarci nisu ni ugodni
ni lijepi, niti iscjeljujući
nego nas obogaljuju. Rad i
radno mjesto postaju velike
povlastice. Nitko više ne pita
voliš li svoj posao, nego imaš
li posao? Ako ga još slučajno i
imaš i voliš, onda šuti da te ne
čuje nitko.
Irena Matijašević
Rad i radno
mjesto postaju
povlastice
© Irena Matijašević
U
novoj knjizi Branislava Glumca, u kojoj je
pisalo i još dvadesetak domaćih autorica i
autora, naišla sam na jednostavnu i ključ­
nu rečenicu koja mi je osvijetlila dan. Dorta Jagić
u svojoj priči u susretu s fantomskim strancem
stavlja tom strancu u usta ovo pitanje. “Muher
Dorta, zašto u hrvatskoj književnosti nema više
fantastike? Odrekli ste se čuda, labirinta i zrcala.
Za šaku stvarnosti. Odrekli.”
To je okvir za promišljanje o radu. Rad pripada
“stvarnosti”. Pogotovo današnjoj, u kojoj imamo
golem broj nezaposlenih, u kojoj slobodne profe­
sije zbog Covida-19 nemaju ni osnovne uvjete za
pristojan život. U toj smo se surovoj zbilji, koju
je oduvijek konstituirao trolist “red, rad i disci­
plina”, u kojoj se jednom također tvrdilo da “rad
oslobađa”, htjeli to ili ne, svi našli. Naglo su nam
podrezana krila mašte. Svi zatočeni u izolaciji i
bijedi pandemije i potresa postali smo drukčiji,
suroviji, napose prema svemu lirskom, roman­
tičnom, fantastičnom i svim elementima koji
ne pripadaju nijednoj “računici” života. Život je
postao račun, neplaćene režije, troškovi sanacija
porušenih stanova; život je postao borba i rat s vi­
rusom, biološki rat. U tom opsadnom, a po neki­
ma i apokaliptičnom stanju svijeta, i naše mikro­
sredine, nastupa “načelo zbilje” i zauvijek s trona
skida “načelo ugode”, a svaka dokonost, nužna za
189
 Tema – Pisanje i rad
kreativnost, zamijenjena je tjeskobom. Za radno
mjesto, za financijsko samoodržanje, i tako dalje.
Tjeskoba se ponekad ne treba usidriti u nekom
konkretnom strahu nego može biti i posvuda po­
malo, lebdeća, trujući naš unutrašnji prostor.
Zbilja udara svakoga dana. Njezini udarci nisu ni
ugodni ni lijepi, niti iscjeljujući nego nas oboga­
ljuju. Rad i radno mjesto postaju velike povlastice.
Nitko više ne pita voliš li svoj posao, nego imaš li
posao? Ako ga još slučajno i imaš i voliš, onda šuti
da te ne čuje nitko.
A ako još slučajno želiš, kao Dorta u spomenu­
tom tekstu, barem u književnosti doživjeti bijeg
od “realnog”, onda si zaista čudak, i fantast, lu­
đak, možda.
Tema rada društvena je tema. Ona je i antropo­
loška tema. Opreka rada i nerada, poimanje rada
kao umora ili kao igre, i slično, razlikuje se od po­
jedinca do pojedinca, ali i u različitim društvima.
Opreka rad-nerad strukturira svačiji život.
Ali što je s radom mašte? S proradom afekata, ili
tzv racionalizacijom? Ili, korak dalje, s fikcionali­
zacijom? Što je s radom na izumima, inovacijama,
originalnim i začudnim metaforama? Zar sve to
pada u vodu? Gdje će se sad skloniti mašta? U koje
izbe ili niše.
Gdje smo to kao ljudi izgubili svoja krila? Letjeti
bismo trebali, a mi tonemo sve niže pod zemlju.
Umjesto da nam je umjetnost utjeha, da je profi­
njena i/ili produhovljena, ona postaje surovo ogle­
dalo stvarnosti. Odnosno, načela zbilje. U njemu
nema dokolice. Nužne za kreativni rad. Nema
mjesta za biranje zanimanja iz osjećaja poziva.
Sve se briše. Tako umjesto muzičke akademije,
gimnazijalac radije upisuje informatiku. Umjesto
komparativne književnosti, biotehnologiju.
U toj istoj knjizi Branislava Glumca, njegov prija­
telj Alojz Majetić spominje dob transhumanizma.
Neki ga teoretičari zovu i posthumanizmom. Vri­
jeme kad će algoritmi, brojevi, računi, kompjutori,
roboti vladati. I nadasve nove tehnologije, i dogodit
će se da virtualnu, tj. snimljenu stvarnost u koju
ćemo stalno gledati na svojim “gadgetima”, neće­
190 www.czk.hr
mo razlikovati od ove koju vidimo golim okom.
Umjetnost fantastičnog gradi nove spojeve. Do­
bro očuđenje koje izaziva neki novi sklop riječi,
vadi naše sinapse u mozgu iz mrtvila. Tako se sti­
mulira rad mozga.
Tema rada tema je iz tzv. angažiranog skupa
tema, a ja sam se raspisala o potrebi da izmišlja­
mo nove svjetove, da uposlimo prije svega maštu.
Da ona radi. A mašta je moćna. Realizam je samo
beskrvni ispisivač postojećeg stanja. Oko kamere.
Ali mašta je stvaralačka sposobnost u čovjeku. I
ne treba je nikad zaboraviti, niti dopustiti da ne
radi. Ili da radi protiv nas, u obliku noćnih mora.
Dovoljno ja da nam jednom začudnom slikom
prodrma sinapse u mozgu. Moćnom metaforom.
Da izazove očuđenje. I to je taj fini rad, koji se do­
gađa u mozgu, da se on ne usali. Da nam mozak
ne uđe u “comfort zone”. Da istreniramo percep­
ciju, da ne postanemo automati koji vide uvijek
isto, sivo. Da razbijemo automatizam navika, i au­
tomatizam percepcije jer oni su povezani. Tako se
vjerojatno oblikuje stvaralačka klima. Taj izlazak
iz sfere sivila u kojoj se živi po navici i rutini, po
nagonu ponavljanja istog, što je zapravo Tanatos,
treba slaviti, kao što ga je Dorta proslavila svojom
odličnom pričom o Borgesu i piću koje je popila s
njim. I obično je piće s kvalitetnim sugovornikom
rad, iako izgleda kao odmor. A mukotrpno ispisi­
vanje birokratskih formulara satima društvo pri­
znaje kao rad, iako je to zapravo odmor mozga,
njegovo hiberniranje.
Hvala na pozivu da sudjelujem u ovoj temi, i na­
dam se da nisam uvrijedila nikoga, niti obezvri­
jedila ičiji rad. Fizički rad posebno, jer najviše su­
osjećam s ljudima koji rade teške fizičke poslove.
O njima će biti neki drugi tekst. O ljudima koji se
znoje dok rade, zatim o liječnicima, i svim zdrav­
stvenim radnicima u eri Corone. O svim profesi­
jama bi zapravo trebalo pisati, ali to bi onda bio
politički korektan beskonačan tekst. Moja je želja
bila samo podsjetiti da stvarnosni realizam nije
jedina opcija jedne kulture i njezine književnosti.
 Tema – Pisanje i rad

Lidija Deduš

Kataklizma
kapitalizma
© Lidija Deduš

ponedjeljak
u 6:00
gledam kroz prozor na parkiralište ispred zgra­
de i izlazak sunca iznad zgrade preko puta. šest je
sati, prozori su mi prljavi, u praznu sobu nekome
kažem trebamo ih oprati, prazna soba šuti. sva­
ko jutro budim se u pet i, sad već ritualno, pijem
kavu i malo čitam, time započinjem dan. radim
u jednoj financijskoj instituciji, tempo je ponekad
ubitačan, a ponekad lagan, nema jasnog pravila.
do šest sam potpuno budna, a onda radim jutar­
nju tjelovježbu, hranim mace i odlazim na posao.
računalo u kutu sobe nisam palila već tjednima.
svako jutro kažem: sutra ću. svako sutra tako ka­
žem pa odložim. kao i pranje prozora. U novinama je izašla najava
u 9:00 književnog događaja koji ću
kapitalizam melje sve pred sobom. u osam već moderirati. Potpisali su me kao
zvone telefoni, nekome se žuri u život, u poštan­ pjesnikinju. Ako su pjesnici
skom sandučiću nakupilo se mailova od sinoć.
paralelno otvaram internet i novi wordov doku­
čuđenje u svijetu, ja ne mogu
ment, jutros mi je ispod tuša došla ideja o nečemu biti dalje od te definicije.
novom, moram to zapisati. kursor blinka, bijeli Mene može začuditi još samo
dokument me gleda dok na telefon odgovaram to da nađem koji slobodan
na pitanja o uredskom materijalu, prispjelim ra­
čunima, neusklađenim troškovima, popravku trenutak u danu kad nisam
krova na poslovnoj zgradi u sisku. riječi koje sam preokupirana poslom, a da
imala odavno su se raspršile, ostala je samo ideja nisam ni drvo koje gleda u
za koju bih se čvršće uhvatila samo kad me svake
dvije minute netko ne bi prekidao. ponedjeljak je
plafon nakon osam radnih sati,
najbolji dan za posao, ali najgori za sve ostalo. po­ i da napišem nešto smisleno
nedjeljkom svi trebaju nešto čega su se sjetili kroz i dobro.
191
 Tema – Pisanje i rad

© Boris Cvjetanović

vikend. odgađam ideju za kasnije, ako se situacija
smiri, natuknut ću par rečenica i ponijeti ih kući.
u 17:00
izuvam cipele i ulijećem u stan kao u najzaštiće­
niju zonu. svijet je ostao iza vrata, posvećujem se
sebi, mačkama. ideja od jutros pomalo me napu­
stila; uvjerila sam se da bi je bilo bolje prespavati
i, ako je budem dalje razrađivala, pričekati dok ne
sjedne na pravo mjesto. ionako sam preumorna za
bilo kakvu mentalnu aktivnost. liježem na kauč,
pročitam vijesti, odigram igricu ili dvije i obećam

192 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad
si da ću prije spavanja čitati, makar stranicu-dvi­
je. stavit ću knjigu pod jastuk, da riječi kroz noć
uđu u glavu, sutra će se ispisati same.
u 22:00
spavam kao top. možda se i prozori operu sami.
utorak
– prijepodne–
jučerašnja ideja je na papiru. dok sam čekala da
mi se javi krovopokrivač iz siska, napisala sam
kostur teksta koji ću malo dotjerati, a onda vidjeti
šta s njim. oko 10 h zove krovopokrivač i govori
neke sulude stvari. hvatam bilješke i shvaćam da
bih neke od tih riječi mogla iskoristiti u tekstu.
kao na primjer “pičku materinu”. zvuči sočno,
potpuno je neprikladno, ali ako može u životu,
može i u pjesmi. oko 11 odbacujem tu ideju, pje­
sma će me zauvijek podsjećati na posao.
– poslijepodne–
isprintala sam tekst i uzela ga kući. znam da od
njega neće biti kruha, ali stavljam ga na prozorsku
dasku ispod koje mi se nalazi krevet i gledam ga
kao relikviju. znam da će riječi nadoći, samo što
nisu.
– večer–
budim se i ne znam gdje sam. sve što sam mislila
da znam o svom tekstu, otišlo je. sutra rješavam
servis službenog auta, možda s mehaničarom
bude više sreće.
srijeda
šef prilazi mom stolu i kaže:
– šta ja to čujem, pa vi pišete neku poeziju?
ja, sva u nezgodi, ne znam kuda da se sakrijem, a
malo me i sram, kažem: – a, pa, da, tako nekako.
– ahaa, a kakvu tematiku imate, vi to nešto kako
vojko v?
– pa, socijalnu, ljubavnu, tako… – i već dok po­
činjem izgovarati, osjećam kako me preplavljuje
val stida. osjećam se kao dijete u vrtiću kada ne
zna odgovor na pitanje kako mu se zove mama.
plače mi se.
– a, dobro, dobro onda, ajde pišite mi putni nalog.
četvrtak
na poslu sam i očekujem blagu katastrofu od
dana. u tijeku je čašćenje janjetinom povodom
dobro sklopljenog posla, ali meni se otvorilo i ri­
ječi samo teku po papiru. svjesna sam nezaposle­
nosti i visoke stope siromaštva u društvu, svjesna
sam svoje sreće da imam pristojan posao i relativ­
no dobru radnu okolinu, ali ovo ne želim pustiti
– napisala sam deset kartica teksta koji još nema
ni glavu ni rep, ali znam da će biti roman, i zato
kucam mahnito dok misao sustiže misao: o babi,
o dedi, o vilči hrkačovom, o zdenki koja je autom
razbila ogradu i mom starom koji je onda na nju
krenuo sjekirom…
na zemlju me spušta glas voditeljice ljudskih re­
sursa. lidija, hajde, luk se neće narezati sam!
evo me, stižem, kapitalizmusu moj dragi!
petak
u novinama je izašla najava književnog događaja
koji ću moderirati. potpisali su me kao pjesniki­
nju.
ako su pjesnici čuđenje u svijetu, ja ne mogu biti
dalje od te definicije. mene može začuditi još
samo to da nađem koji slobodan trenutak u danu
kad nisam preokupirana poslom, a da nisam ni
drvo koje gleda u plafon nakon osam radnih sati,
i da napišem nešto smisleno i dobro.
predvečer sjedam na bicikl i vozim prema rijeci.
pomišljam kako sretni ljudi ne pišu poeziju. kroz
vikend ću o tome napisati pjesmu. sad samo želim
gledati u vodu, u zeleno, u ništa.
193
 Tema – Pisanje i rad

Žarko Jovanovski

Rad oslobađa
majmuna
u čovjeku
© Žarko Jovanovski

N
ekad sam za sto dana mogao ne uraditi
toliko toga koliko danas ne mogu za je­
dan dan. Bio sam u formi, znao sam što
treba. Rođen pametan, starost oštećuje napore...
Floskule, floskule, da, da, da – ali 55 godina znam
što neću – ja ne želim raditi!
Osjećaj neurađenog je nevjerojatno dobra stvar.
Uzmeš vrijeme u ruke i proćerdaš ga na sranja.
Gledaš kroz prozor, pratiš rast cvijeća u parku,
čak i pranje zuba je dovoljno neradnička djelat­
nost da se isplati – igrice na kompjuteru preporu­
čujem – sjajan način da se ništa ne radi.
Ali vama ovdje trebaju bolji primjeri. Znam. Ok.
Slažem se. Uložit ću taj napor makar mi se baš i
ne da.
Ajde, uzmimo Sikstinsku kapelu: koliko besmi­
slenih slikarija, koliko uzaludnih pizdarija nama­
zanih po zidovima da bi se veličala moć sjebane
crkve... Michelangelo je na strop tamo uložio
gomilu truda nizašto. Trebalo ga je ubiti kad se
rodio. Sjebo si je pol života – za što? – da jedan
prosječni turist uđe unutra, smandrlja video od
12 do 14 sekundi i šlampasto poslika fotoapara­
tom blurane fotke spajanje Boga i Adama s onim
usranim prstom i onda to taj turist više nikada
doma ni ne pogleda. Pa i zašto bi buljio u vla­
stitu drhturavu snimku kad na YouTubeu može
pogledati izvanredan HD dokumentarac BBC-a
gdje talentirani kamerman s fantastičnim obra­
zovanjem, dobrom plaćom i radnom etikom na­
194 www.czk.hr
cista što juriša kroz Rusiju srpnjem 1941., oslikava
svod Sikstinske kapele finoćom koja tjera u očaj
sve amatere ovog svijeta...
Bio sam i taksist. Dva sam mjeseca prevozio lju­
de po gradu za mizerne pare. Bljuvala mi djeca
po zadnjem sjedištu, skakali mi psići zagovna­
nih gospođa po glavi – jednom sam vozio osam
studenata koji nisu imali ni za tramvajsku kartu;
svake večeri osjećao sam se poniženo i siromaš­
no – taksisti su stoka, to brzo naučiš... Onda sam
Bio sam i pijani pjevač u punk
bendu koji radi za tri pive i 300
kuna po svirci, bio sam ništa,
ali s guštom – publici sam
psovao mater i oni su meni sve
to psovali, htio sam biti rock
zvijezda koja živi od danas do
sutra, poslije sam dobio dva
stenta u žilama, nagrada za
nestašluk zvan sloboda, slobo-
da se nagrađuje smrću, to sam
onda spoznao. Raditi je zločin!
 Tema – Pisanje i rad

prestao voziti taksi jer sam dobio rak limfnih žli­

jezda. Bolest potiče nerad efikasno. Tanja Radović
Jednom sam dvadeset godina radio 16 sati dnev­
no grafički dizajn za velike pare sve dok nisam
popizdio i jednu po jednu mušteriju, kretene koji
su mi govorili stalno da je sve hitno, počeo izba­ Pod okom
civati kroz prozor i zatvorena vrata, dobro je da
im nisam vratove grizao, dobro je, toliko mi je još
razuma preostalo.
knjižničarke
Bio sam i pijani pjevač u punk bendu koji radi za © Tanja Radović

tri pive i 300 kuna po svirci, bio sam ništa, ali s

guštom – publici sam psovao mater i oni su meni
sve to psovali, htio sam biti rock zvijezda koja živi
od danas do sutra, poslije sam dobio dva stenta u
žilama, nagrada za nestašluk zvan sloboda, slo­
boda se nagrađuje smrću, to sam onda spoznao.
Raditi je zločin!
Onda sam odlučio pisati, jebote, neki feler u glavi,
što li, to je bila moja najgluplja ideja u životu, ne­
mam pojma što mi je bilo, nemam pojma što sam
pomislio, ni danas nemam pojma što radim... – al
obećavam, jednog ću dana otići na neki tečaj pi­
sanja i tamo će mi objasniti kako napisati sjajan
roman o tri zagrebačka pjesnika koji idu na ve­
liku europsku turneju i zaradit ću tim romanom
ogroman novac o kojem drugi pisci mogu samo
sanjati i sve ću potrošiti na veliki kompresor za
punjenje ronilačkih boca i doktore koji će me izli­
ječiti od mene samog, od krvožilnih problema i Živim uz knjige, kroz knjige i
nemani, od mozga koji grozničavo svakodnevno od knjiga, i tako će to biti do
nešto smišlja, od rada, od nerada, od svih mojih
glupih ideja da još eventualno nešto moram jer
kraja mojih dana. Ustrajem
sam navodno čovjek (srećom u meni ljudskog je u svom bipolarnom svijetu u
sve manje), srećom, ljudi su smrtni, jebem ti ma­ kojem osjećam i pišem tik na
ter i radu i ljudima! rubu poznatoga, onkraj svih
Živjeli majmuni!
I nemojte raditi nikada ništa! mreža i jata. Knjižničarka koja
Sabotirajte svaku vrstu ljudskog napora da se išta me hrani omogućava mi sve
odradi i napravi do kraja! Tek nakon toga, mogli to i, usprkos tome što ja nisam
biste osjetiti zrnce čovječnosti u sebi, no sumnjam
– vi ćete prvom prilikom sve uprskati i najmanje
njena omiljena spisateljica,
usisati stan te tako zasrati sve što je ljudsko u volim je i poštujem takvu
vama, Bog neka vam je na pomoći, Haleluja... kakva jest.
195
 Tema – Pisanje i rad
K
ad čovjek dugi niz godina radi u knjižnici,
stvari s pisanjem, vjerujte mi, nisu nima­
lo jednostavne. Dakle, pišem pod budnim
okom knjižničarke, živim u njezinoj sjeni i stre­
pim od njenog suda. Ona je, naime, pročitala ili
barem prolistala većinu recentne književne pro­
dukcije, među njima i ponajbolja djela naše suvre­
menosti i to joj daje za pravo da me analizira i
prosuđuje, stavlja u književni kontekst podižući
ljestvicu vrijednosti koju nisam u stanju doseći.
Osobito mi teško pada kada me suvereno uvjerava
da su sve sjajne knjige već napisane. Ponaša se kao
da “u početku bijaše Knjižnica…” i umanjuje zna­
čaj mojih riječi. Ne da mi da se osamostalim, a ka­
moli da njezin sud dovedem u pitanje. Uvijek je sa
mnom, i izvan svog radnog vremena, no zauzvrat
i ja nju pratim u knjižnicu i onemogućavam joj
da čvrsto stoji na zemlji, literarizirajući sve čega
se primi. Za kaznu, zamagljujem joj pogled na fe­
nomene ovoga svijeta te joj se ponekad čini da su
oko nje sami fantazmi.
Poziv za pisanjem, začudo, nije došao iz knjižnice;
nije me potaknula moja zahtjevna knjižničarka,
već moje mladenačko bavljenje kazalištem, fasci­
niranost scenom, zaigranost u glumi i režiji. Tako
su nastale moje drame, no kasnije se moj kazališ­
ni entuzijazam i dramski žar pomalo počeo gasiti
i preselio se u prozu gdje danas obitavam.
Ne mogu reći da moja knjižničarka baš nikada
nije na mojoj strani. Jedne godine kupila je moju
knjigu za knjižnicu, katalogizirala je, anotirala,
stavila na policu preporučenog štiva i posuđivala
je članovima. Osjećala sam se polaskano što je to­
liko toga učinila za mene, no pokazalo se da bi to
učinila za bilo koga, jer je naprosto bila u poziciji
da to učini. Prvi puta kada smo se nas dvije na tre­
nutak stopile u jedno, bilo je kad je jedna članica
uzela u ruke moj roman i pitala: – Možete li mi
nešto pobliže reći o ovoj knjizi i autorici? Nisam
je još do sada čitala. Eh, tu je moja knjižničarka
zakazala. Na moje veliko čuđenje zacrvenila se,
počela se znojiti. Njezina uobičajena elokventnost
u preporučivanju dobrih naslova naglo se utiša­
196 www.czk.hr
la. Ukratko je prepričala osnovne crte sadržaja
te lakonski izjavila da i ona tu autoricu također
ne poznaje, da joj je sasvim nova. – Ne poznaješ
me! Kako me možeš samo tako zatajiti! Judo, iz­
dajice! – povikala sam u sebi. Zapravo, ne znam
kako sam mogla i pomisliti da bi ona mogla imati
preciznu sliku mog raspršenog identiteta koji ni
sama ne mogu iznijeti. Tada sam shvatila da me
ona ne želi protežirati i da preporučivati moja dje­
la za nju predstavlja sukob interesa. Konačno sam
postala svjesna da mi ona nikada neće pomoći da
se pozicioniram u književnom svijetu. Možda joj
je neugodno na vlastitoj koži doživljavati recepciju
mog djela, čak i kada su u pitanju pohvale ili se
boji da bi me morala braniti. Ona je digla ruke od
toga da snosi ikakvu odgovornost za moja djela. U
prilici je predstaviti me i preporučivati čitateljima,
no ona to radije prepušta kolegama. Ponekad nas
pozovu kolege iz drugih knjižnica da gostujemo
na susretima čitateljskih klubova i tad je prisiljena
sjediti skupa sa mnom i odgovarati na pitanja koja
se tiču nas obje. Već unaprijed odbija ikakvu slič­
nost likova i događaja u mojim knjigama s onima
iz naših života, vjerojatno u panici da bih mogla
otkriti nešto i o njoj. No, pred drugima glumi da
smo nas dvije jedno i da se skladno nadopunju­
jemo, čak i volimo, no čim publika ode, ona mi
iznova okreće leđa, vječito zaposlena knjižničarka.
Ponekad se osjećam tako nesigurnom, zapostav­
ljenom i prepuštenom samoj sebi, s osjećajem da
bih trebala sama upravljati sudbinom vlastitih
knjiga. Kako ne spadam ni u popularne ni u elitne
pisce, ne guraju me ni izdavači, ni mediji, ni stru­
kovne udruge, pa čak ni moja knjižničarka, tako
da moje knjige svoj prostor osvajaju same. No
sretne poticaje dobivam upravo iz same baze, od
čitatelja koji nekim čudom pronalaze moje knji­
ge, ulančavaju se sami po sebi, otkrivaju mi neka
nova čitanja i donose mi mnogo radosti. Takva je,
eto, sudbina onog skrivenog dijela mene koji sebe
reflektira kao spisateljicu.
Živim uz knjige, kroz knjige i od knjiga, i tako će
to biti do kraja mojih dana. Ustrajem u svom bi­
 Tema – Pisanje i rad
© Boris Cvjetanović
polarnom svijetu u kojem osjećam i pišem tik na
rubu poznatoga, onkraj svih mreža i jata. Knjiž­
ničarka koja me hrani omogućava mi sve to i,
usprkos tome što ja nisam njena omiljena spisa­
teljica, volim je i poštujem takvu kakva jest. Ona
to zna i zauzvrat mi poklanja ono što mi najviše
znači – sve svoje slobodno vrijeme, čak i kada se
zbog onoga što još želim zapisati neće naspavati
dovoljno i morat će ujutro doći u knjižnicu s gla­
vom teškom od sna.
Ostaje mi samo nada da ću joj jednom moći uz­
vratiti knjigom dostojnom najstrožih knjižničar­
skih standarda i da će tada moći reći da me upravo
kroz moje pisanje – konačno i istinski upoznala.
197
 Tema – Pisanje i rad
© Ivan Došen
Pišem jer sam uhvaćen u
žrvanj iz kojega ne mogu, a
možda i ne želim izaći. Pišem
jer nisam mogao studirati
veterinu, jer sam dugo bio
nezaposlen i radio svašta, jer
sam knjižničar. Pišem, dakle,
jer sam na stranputici . Može
se živjeti od pisanja, ali kakvo
je to onda pisanje?
198 www.czk.hr
Davor Ivankovac
Žrvanj iz
kojega ne
želim izaći
© Davor Ivankovac
R
adim u knjižnici i književnosti, ali i mimo
knjižnice i književnosti. Prije knjižnice
bilo je trideset godina svačega. Bilo je po­
sla i nije bilo posla. Svi moji radili su u Borovo
Commerceu i ono što bi se u naprednoj zemlji
nakon svih tih desetljeća staža materijaliziralo
(vidljivi progres i znatnija ušteđevina) ovdje nije
ostavljalo efekta. Broj štrajkova krajem 1980-ih u
borovskom Kombinatu pokazatelj su da opjevani
samoupravni socijalizam godinama nije funkci­
onirao i da bi se sve strovalilo i bez rata i poslije­
ratne pljačke. Uništenje Vukovara i Nuštra, a to je
za moje roditelje značilo uništenje radnih mjesta
i doma – dvije ključne točke u svakodnevnom ži­
votu čovjeka i radnika – bilo je ono što mi je obi­
lježilo najranije godine školovanja.
Rad mi se razotkrivao kao nešto u što ljudi ulažu
cijele svoje živote – uzalud. Svi zajedno skupili su
stoljeće radnog staža u Borovu, bez ikakvog pozi­
tivnog pomaka u našim životima. Na staroj foto­
grafiji od prije mojega rođenja vidim u dvorištu
parkiranu “Ladu”, koje kasnije, koliko se sjećam,
više nije bilo. Vjerojatno prodana. Rad je bio sred­
stvo preživljavanja, nikako ne napredovanja. Otac
je, osim u Borovu, skupio staža i u ratu i rintajući
nakon rata – uzalud. Za njega, rat i rad razlikovali
su se u jednom slovu, u glasu, u završetku. Rat je
mogao završiti, mada nije, rad nije trebao zavr­
šiti, mada jeste. Vidio sam to, stalno je govorio o
tome. “Rad je bolest”, rekao je Mladen Stilinović, i
 Tema – Pisanje i rad
© Boris Cvjetanović
“rad je riječ”, također je rekao. Nikakva zadovolj­
ština, nikada.
Pohađao sam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr.
Andrije Štampara u Vinkovcima i rano sam uvi­
dio da nikada neću studirati veterinu i raditi to.
Imati vlastitu privatnu ambulantu, specijalizirati
se za nešto. Vjerojatno pse i mačke. Studij veteri­
ne pokazao se iz raznoraznih razloga neostvariv
pa sam se jednoga dana zatekao kako tumaram
gradom kao student kroatistike i knjižničarstva.
Tih godina, vidio sam rad na crno i potplaćeni
rad i volontiranje. U dvadeset i osmoj prekvalifi­
cirao sam se za majstora zidara i u praznu radnu
knjižicu upisao još jedno zvanje. Vidio sam kafić,
njivu, farmu, voćnjak, mesnicu, bauštelu. Vidio
sam i na desetke neodgovorenih prijava za posao.
Danas vidim da sam se na fakultet upisao s osa­
mnaest godina, a u struci se zaposlio s trideset i
tri. Vidim, sada kad u trideset i sedmoj ulazim u
četvrtu godinu radnog staža, da je rad riječ, mož­
da je i bolest, da će možda biti i rata, ali da miro­
vine i lagodne starosti neće biti.
Sva su ta iskustva nekako utjecala na ono što pi­
šem i o čemu pišem, ali još nisam siguran kako.
Pisati sam počeo u vremenima nezaposlenosti i
sitnog nadničarenja: imao vremena, a očito i po­
riva da neke misli pribilježim, no napisanim ni­
sam nikome ništa želio poručiti. Ne želim to ni
sada. Pisao sam u bilježnicu, za dnevnog svjetla, a
napisano sam u knjižnici prepisivao na Facebook.
199
 Tema – Pisanje i rad
Tako je nastala zbirka “Freud na Facebooku” – jer
nisam imao struje. Ovaj tekst pišem na laptopu.
Pisanje nazivam “književnim radom”, jer je tako
pomodno, jer rad u kulturi i jest rad, no ja osobno
od književnog rada ne pokušavam živjeti, niti se
više nerviram time. U posljednjih osam godina
pisanje mi je donijelo možda nekoliko prosječnih
hrvatskih plaća i nikada mi nije otvorilo ni jed­
na vrata osim nekih časopisa u vidu suradnje za
sitnu ili nikakvu naknadu. Zašto onda pišem? Pi­
šem jer sam uhvaćen u žrvanj iz kojega ne mogu,
a možda i ne želim izaći. Pišem jer nisam mogao
studirati veterinu, jer sam dugo bio nezaposlen i
radio svašta, jer sam knjižničar. Pišem, dakle, jer
sam na stranputici. Može se živjeti od pisanja,
ali kakvo je to onda pisanje? Striktno gledano,
od rada u kulturi ne ide mi staž, pa je to za mene
ipak samo hobi. Nikada na pitanje “što radim”
nisam odgovarao “pišem poeziju”. Radim na po­
slu i radim nakon posla, a pišem u intermezzima.
Posljednje dvije godine uređujem izdanja na “Be­
splatnim elektroničkim knjigama”. Uređujem, pi­
šem kritike i eseje. Hoće li sve to biti uzalud?
Mirovine neće biti, kao što je nije bilo ni za oca.
Jesam li napredovao u odnosu na njega? Kad malo
bolje pogledam spomenutu fotografiju s početka
osamdesetih, osim trule “Lade” vidim na njoj sve
neke mrtve radnike. Za što su radili i za koga?
Rad je riječ, dosjetio se jedan umjetnik. Vjerujem
li u rad? Vjerujem li u riječi? Koji rad i koje ri­
ječi? Vjerovati u rad značilo bi vjerovati državi,
a vjerovati u riječi značilo bi vjerovati u poeziju.
Cijenim rad, ali ne vjerujem u sustav koji će rad­
nika učiniti zadovoljnim, ponosnim i pravično
mu se odužiti, to još nismo vidjeli. A poezija? U
posljednje vrijeme vidim dosta aktivističke poe­
zije, one koja “daje glas” radnicima, zlostavljani­
ma, potlačenima. Ne znam što to znači osim da je
fraza, klišej, kič. Poezija ne bi trebala biti parola.
Da sam znao u teškim vremenima (ah, nisu li sva
takva?) da mi neki pjesnik “daje glas”, zasigurno
bi mi bilo malo lakše.
200 www.czk.hr
Tijana Rakočević
Da nam živi,
živi rad
© Tijana Rakočević
“D
a se zaspi, treba raditi, a da se može
veseliti treba takođe raditi” – izja­
snivši se, Stremov poglednu Anu i,
da to nije bio čovjek koji se izdržavao prilježno­
šću Alekseja Aleksandroviča Karenjina, toj bi se
dośetki još i moglo povjerovati. Kad se nekom
umjetniku, kojem god esnafu pripadao, želi odati
priznanje, onda se, gotovo po pravilu, za njegov
rad traži prigodna riječ, ali se tom riječju, već
pretpostavljenom, više obuhvatio sam opus nego
proces kojem je njegov talenat bio izložen, što je
za nijansu bolje nego nazvati pisca, primjera radi,
talentovanim. Ne mogu da odolim prilici da, go­
voreći o udjelu slučajnosti u stvaralačkom činu,
spomenem Jansonovu tvrdnju koja se zasniva na
odjelitosti zanatske, šablonski predvidive proi­
zvodnje odlivaka koji, u najboljem slučaju, jedan
drugom mogu biti slični, i umjetničke formulaci­
je koja sobom gotovo neizostavno nosi rizik, oti­
skivanje u nepoznato. To bi moralo za posljedicu
imati postojanje cijele koterije stvaralaca koji se
služe isključivo sopstvenom imaginacijom, ne i
sviješću o tome da se do idealnog oblika zapravo
dolazi vježbom ili (o, da!) radom.
Ako govorimo o uticaju rada (odnosno izvan-ra­
da – po uzoru na izvanred-nost) na polje umjet­
ničkog djelovanja, čini se da bi najilustrativniji
primjer tog međudejstva (i, bojim se, međusobne
sabotaže) mogao implicirati da su lektori ujedno i
najbolji pisci: šta je tu još, dalo bi se potražiti, po­
trebno osim ośećaja za rečenice, vlasti nad njiho­
vim pojedinačnim prirodama, to jest: priznanja
 Tema – Pisanje i rad
da su se njihovi raštimani segmenti mogli i druk­
čije posložiti? Uistinu, ništa. Ali pośedovanje tog
iskustva, a naročito oka koje svoj vijek provodi u
sumanutom traženju iščašenja, čini se kao pre­
sudno u pitanjima primjene tog pravila po kom
pis-ac, makar zbog toga što sa ovim nadolazećim
dijeli korijenski morfem, valja da bude i malči­
ce pis-men. To ne znači da se ozbiljnost rada na
tekstu mjeri upotrebom crtice na mjestu đe je već
u narednom izdanju pravopisa neće biti, već po­
znavanjem duše jezika, onoga što, u sadejstvu sa
odabranim leksičkim jedinicama, čini to brušenje
potpunijim, a nježnu nadtekstualnu konstrukci­
ju koja pri tome nastaje – dopadljivijom. Rad je
u književnosti, ako pitate skribomane, izražen
brojem objavljenih knjiga (znam za jednoga koji
redovno pośećuje biblioteke ne bi li ga smrt za­
tekla prije otkrića da u njima ima i knjiga debljih
od njegovih), a ako biste to isto pitanje postavili
onim drugima – da ih, iz poštovanja, ne žigoše­
mo raznim nazivljem – oni bi vam rekli da se rad
Rad je u književnosti, ako
pitate skribomane, izražen
brojem objavljenih knjiga
(znam za jednoga koji redovno
pośećuje biblioteke ne bi li ga
smrt zatekla prije otkrića da
u njima ima i knjiga debljih
od njegovih), a ako biste to
isto pitanje postavili onim
drugima – da ih, iz poštovanja,
ne žigošemo raznim nazivljem
– oni bi vam rekli da se rad
može odnositi samo na čitanje
kao aktivnost koja pisanju
prethodi ili joj je paralelna.
može odnositi samo na čitanje kao aktivnost koja
pisanju prethodi ili joj je paralelna.
Za rad (koliko li sam puta, poneđe i bespotrebno,
upotrijebila ovu riječ, ali ovaj umetnuti dio kojim
to predočavam proistekao je upravo iz svrhe rada
samog) može se najprije vezati oslobađanje: guliš
li koru da bi dopro do ploda, znaćeš da ni u pisa­
nju ni u življenju nijesi slobodan dok ti ono što ne
bi smio reći ne prosvira kroza zube. Još jednom. S
tim u vezi, kad bi se podvele pod smiješno primjed­
be da je onaj pisac koji ne piše od 7:00 h do 15:00
h ljenčuga i komedijaš, đe bi bili svi oni kojima
je doprinos po sebi (a ne njegova vrijednost) jedi­
no sredstvo dokazivanja sopstvene superiornosti?
Više predanosti i perfekcionizma, rekla bih, stane
u jedan haiku nego na hiljade strana na kojima
leže riječi radi riječi. Na koncu: usmene posleni­
čke pjesme prate ritam fizičkog rada – krampanje,
udarce čekića, zamahivanje motikom; ritam naše
autorske poezije, s druge strane, korespondira sa
često neujednačenim sistolama i dijastolama.
Šta mi, ako je to tačno, o radu možemo znati?
201
 Tema – Pisanje i rad

Sven Popović

Što je
meni rad?
© Sven Popović

i dalje odbijam posegnuti za onom patetičnom

izjavom da bez pisanja ne bih mogao živjeti. Bih.
I svatko tko kaže suprotno privilegiran je i ne
mora razmišljati o preživljavanju. Rad me naučio
onome što sam već znao, da je kapitalizam jedan
čudovišan sustav koji molohovski proždire. Rad
me naučio da u širokom luku izbjegavam ambi­
ciozne ljude i ljude koji se smatraju vođama. Rad
mi je omogućio da pišem bolje nego ikada jer mi
je ubrizgao stravičnu dozu bijesa. Rad mi je omo­
gućio da uživam u svakoj pročitanoj knjizi i, ako
se ikada vratimo u ured, i dalje ću skrivećki čitati

R 
na poslu ma koliko me opominjali.
ad je jedan od gorih izuma u povijesti čo­
Mi jesmo bića od priče i njihov mi je značaj sva­
vječanstva. On je, u ovakvim uvjetima,
kim danom sve jasniji otkako sam zaposlen i pro­
direktni napad na ljudsko dostojanstvo.
duktivan član društva. Najbolje stvari nastaju u
Od svih dana, utorci su najgori. Utorak. Prošao
dokolici, pogledajte samo: poezija, igre, seksualne
je ponedjeljak, u toru si, sprema te se za striganje,
pozicije koje nisu misionarske i razna alkoholna
za oduzimanje onog što te čini tobom, sprema te
pića. Rad me pokušava otupiti, ali neće uspjeti
se za klanje, samo što je ovo postupno, ali mnogo
dok god je nepročitanih knjiga i nedovršenih ru­
okrutnije klanje; život koji postaje preživljavanje
kopisa. A njih će uvijek biti.
do vikenda, a vikendi su prozorčić u dane bez po­
sla u kojima nastojiš obnoviti neke dijelove sebe,
možda ih čak i vratiti, a to je nemoguće, za takvo Rad me naučio da zaista jesam
što bilo bi ti potrebno jedno beskonačno ljeto, ne­ pisac, iako i dalje odbijam
što nalik ushitu zadnjeg dana nastave, nešto nalik
idućem jutru, paničnom buđenju samo kako bi se
posegnuti za onom patetičnom
sjetio da se pred tobom trenutno prostire velebno izjavom da bez pisanja ne bih
plavetnilo ljeta. mogao živjeti. Bih. I svatko
Siguran sam da postoji posao koji ispunjava. Moj
tko kaže suprotno privilegiran
to ne čini. Rad me, nekako predvidljivo, naučio
tome da cijenim vrijeme koje odvajam kako bih je i ne mora razmišljati o
pisao. Rad me naučio da zaista jesam pisac, iako preživljavanju.
202 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad

Luiza Bouharaoua

Tenzija izme-
đu dvostrukih
ili višestrukih
radnih identi-
teta
© Luiza Bouharaoua

P
isanje je zamka, naša i tuđa. Naša jer se iz
želje za pisanjem uvjeravamo da možemo
književnost stvarati usput, između i nakon.
Svaka tako ukradena ideja, redak ili priča predstav­
lja mali osobni trijumf, stvarnosno opredmećenje © Ema Bednarz
vlastite želje. Istovremeno, upravo nas taj trijumf
gura preko ruba i mi upadamo u tuđu zamku jer
on je potvrda davne sumnje koje naše društvo gaji Pisanje bi možda i moglo
o tome kako pisanje nije rad u pravom smislu te ri­
ječi, kako ono nije “pravi posao” pa samim time za podnijeti tenziju između tih
sobom ni ne povlači pitanje “prave plaće”. Pitanje dvostrukih ili višestrukih
se nameće samo i ne nedostaje nam glasova koji bi radnih identiteta da ono nije
ga ponavljali: Ako možemo pisati usprkos i una­
toč ili pak zato jer smo miljenici muza i/ili vlasnici
dugoročan posao koji prvo
genija, što imamo govoriti o pisanju kao profesiji, zahtijeva slobodno mišljenje,
o poslu koji radiš i od njega živiš? U tom stanju, a zatim vrijeme i prostor.
percepciji i neprevladanom romantičarskom mitu
leži razlog zašto je skoro svaki pisac/spisateljica u često nazivamo dokolicom, ali nije to slavni dolce
nas i profesor i prevoditeljica i nastavnik i novi­ far niente koji smo kao društvo dužni osigurati
narka i urednik i čistačica i konobar i kućanica. svakom radniku/radnici, jer pisanje je mišljenje,
Pisanje bi možda i moglo podnijeti tenziju izme­ fantaziranje i koncipiranje, a ne samo vidljivi čin
đu tih dvostrukih ili višestrukih radnih identite­ lupkanja prstiju po tastaturi. Priroda našeg posla
ta da ono nije dugoročan posao koji prvo zahtije­ je takva da je misaoni rad njegova središnja točka,
va slobodno mišljenje, a zatim vrijeme i prostor. iz njega sve počinje i u njega se sve vraća, pa bismo
Osnovne uvjete za rad na tekstu u našem društvu umjesto dokolice radije trebali govoriti o radnom

203
 Tema – Pisanje i rad
minimumu. Većina naše književnosti danas piše se
u trenutku u kojem utihnu glasovi naših brojnih
poslodavaca, stisak olabave rokovi i zadaci na sto
različitih fronti koje nemaju veze s pisanjem i tek
onda (često kratkotrajno) sjedamo za stol, na liva­
du, uz more slobodne glave koju ne gasi umor. Sko­
ro su svi ti trenuci ostvarenog radnog minimuma
rezultat individualnog otpora spram svakodnevice
koja od nas traži da prvo budemo svašta da bismo
preživjeli, pa zatim u pauzi (možda) budemo ono
što smo prvo htjeli biti. Dugoročno je važno (za­
pravo je to pitanje opstanka) da taj svoj pojedinačni
otpor usmjerimo ka sustavu koji najčešće ne pred­
viđa naknadu za naš rad i ne dozvoljava da knji­
ževnost bude “pravi posao”, profesija za sebe.
Bojan Krištofić
Privilegija
dokolice
© Bojan Krištofić
© Tomislav Grzunov
204 www.czk.hr
M
oj svakodnevni posao, rad kojim po­
najviše zarađujem za život, usko je po­
vezan s umjetnošću i kulturom, doduše
likovnom iliti vizualnom (kako se danas, usli­
jed daljnje opće anglizacije, najčešće kaže), što
proizlazi iz moga školovanja na Studiju dizajna
pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i stru­
ke dizajnera vizualnih komunikacija te kasnijeg
usmjerenja prema pisanju, kritici i novinarstvu
u tom polju, a to me, kao odnedavno samostal­
nog umjetnika (umjetničkog kritičara) pri HZSU,
i dovelo do sadašnjeg stalnog honorarnog mje­
sta: voditelja Galerije Atelijera Žitnjak. To će reći
kako pisanje gotovo potpuno ispunjava moju
radnu svakodnevicu – ali “namjensko”, odno­
sno pisanje koje nužno reagira na konkretan, da
ne kažem opipljiv “vanjski” poticaj i kao takvo je
nerijetko metamedijsko i metatekstualno, i tako
sad već skoro petnaest godina, jer sam počeo vrlo
Divim se kolegicama i
kolegama koji s mnogo
izazovnije podijeljenim
životnim kartama uspijevaju
neprekidno pisati i objavljivati
divnu poeziju, i stvarno
me raduje što je poezija sve
prisutnija u javnom prostoru
usprkos sranju u kojem živimo.
Možda je to baš zbog toga, jer
nam je svima još potrebnija
nego prije.
mlad, kao klinac u fanzinima. Zapravo, to je glav­
ni razlog zašto sam se prije otprilike četiri godine,
nakon duge, duge pauze i uglavnom neuspješnih
pokušaja iz srednjoškolskog razdoblja, iznova po­
čeo ozbiljnije zanimati za pisanje pjesama (je li to
poezija, neka prosude drugi): jer sam žarko želio
 Tema – Pisanje i rad

isprobati drugačiji način pisanja, ali i mišljenja,
provjeriti jesam li sposoban za kakav pomak u
glavi, korak naprijed u kreativnom smislu, a tad
sam već poeziju obožavao čitati. Stoga pisanje pje­
sama, uz svagdanje pisanje druge vrste (pjesme,
naravno, ne pišem svaki dan, ali svakodnevno
maštam o njima, svjesno ili nesvjesno), doživlja­
vam kao vrstu meditacije, misaone vježbe osmi­
šljene oko tema koje su mi važne, a čiji mi moti­
vi najčešće dolaze u slikama koje prije nego što
počnem pisati svjesno nastojim određeno vrije­
me zadržati u glavi, i po nekoliko dana, kako bih
saznao jesu li dovoljno snažne, jesu li toliko jake
da bi mogle postati izvor pjesme. Ako ih uspijem
zapamtiti, ako krenu rasti, ako ih se ne mogu ri­
ješiti, onda znam da je to – to, da mogu polako
na papir... Iz ovoga što govorim može se zaklju­
čiti da skoro svaki dan mogu uživati u kraćem ili
dužem periodu dokolice, što je ogromna privile­
gija koja se temelji na kakvoj-takvoj materijalnoj
sigurnosti, relativno niskim troškovima života i
činjenici da posjedujem vlastitu nekretninu, pa
na sreću ne moram juriti za svim izvorima zarade
kako bih osigurao osnovnu egzistenciju, nego je
kontinuitet moga pisanja isključivo pitanje volje,
koju također valja vježbati. Divim se kolegicama
i kolegama koji s mnogo izazovnije podijeljenim
životnim kartama uspijevaju neprekidno pisati i
objavljivati divnu poeziju, i stvarno me raduje što
je poezija sve prisutnija u javnom prostoru uspr­
kos sranju u kojem živimo. Možda je to baš zbog
toga, jer nam je svima još potrebnija nego prije.

Dinko Kreho

Između dvije
mistifikacije
© Dinko Kreho

K
ad mi je urednica Teme Marija Dejanović
predložila da za novi broj časopisa napi­
šem osvrt na temu rada, prva mi je po­
misao bila: “Sjajna ideja, ali kako da to stignem?
Moram raditi na toliko frontova!” Tjedan dana
kasnije, dok ljetna žega sa zakašnjenjem steže
obruč, moja se lista radnih zadataka baš i nije sta­
njila – ako ništa, porasla je barem za ovaj tekst.
Većinu dana budim s mišlju da moram raditi, a
liježem sa zaključkom da nisam dovoljno radio.
Pritom, ono što moram raditi u ogromnoj je mjeri
ono što i volim raditi: pisati, uređivati, prevoditi,
čitati. Istina, postoje dedlajni koji mi u bitnome
diktiraju tempo i raspored – no u usporedbi s ve­

205
 Tema – Pisanje i rad

ćinom stanovnika ove zemlje i podneblja, nedvoj­ rad kao svaki drugi – te da kao radna i radeća
beno sam privilegiran po pitanju radnih impera­ bića zaslužuje(te) priznanje i respekt. Drugim
tiva. Dodajmo tome i činjenicu da se u trenutku riječima, o pravu osobe na kvalitetan život, na
dok tipkam ove retke nalazim na moru, u smje­ krov nad glavom, hranu, vodu, zdravstvenu za­
štaju u kojem mogu boraviti koliko želim, utut­ štitu i internetsku konekciju, kao i na podršku i
kan u srednjeklasni komfor koji bi mi, u teoriji, poštovanje zajednice, jako nam je teško razmiš­
trebao osigurati mir i kon­ ljati izvan njene korelacije
centraciju i amortizirati sa svijetom rada. Rad u
kojekakve pritiske izvana smislu ljudske djelatno­
i iznutra. Pa ipak, aveti-
Predodžbu o književnosti sti i aktivnosti s jedne, te
-blizanke rada i krivnje u koja se događa mimo realno u smislu najamnog rada
takvome settingu još se ag­- postojećih društvenih s druge strane, pritom se
resivnije nameću. odnosa, u kuli bjelokosnoj nerijetko posve glatko br­
Tko radi vrijedi, tko ne ra­ kaju – što bi bila tema za
di ne vrijedi, moglo bi se daleko od svakodnevnih poseban tekst.
grunfovski sažeti aksiom briga i problema, svakako Posljednjih sam se godi­
koji nam društveni pore­ valja otpraviti na ropotarnicu na nebrojeno puta našao
dak u kojem živimo uvijek u situaciji da se upinjem
iznova utuvljuje u glavu.
povijesti; kapitalizam je u da dokažem kako je ono
Biti ljudsko biće dostojno tome već uvelike uspio i bez čime se bavim – pisanje i
poštovanja znači, među našeg svjesnog zalaganja. srodne d ­ jelatnosti – “pra­
ostalim, biti marljiv i pro­ Međutim, predodžba prema vi”, “ozbiljan” i “legiti­
duktivan; bilo kakve pre­ man” rad, koji kao takav
tenzije prema svijetu u ko­ kojoj je, budući da je i pisanje zaslužuje (a usput zaslu­
jem živimo i potraživanja rad, taj rad “normalno” i žujem i ja) poštovanje i
od tog svijeta pravdaju se “prirodno” prodavati, kupovati uvažavanje. Tako je malo
kroz odnos spram rada. potrebno da se pred lju­
Riječ je o fundamentalno
i prevoditi u financijske dima iz drugih sfera i
kapitalističkoj logici, koju odnose, samo ustoličuje struka, pred kolegicama
su i historijski socijalizmi utilitarizam na mjestu gdje i kolegama iz književnog
u velikoj mjeri nekritič­ je bila romantika. Radi se o polja, a nerijetko i sam
ki internalizirali u svoje pred sobom osjetim po­
političke projekte, a koja posvemašnjoj normalizaciji i trebu pravdati: i ja i sto­
se u današnje, kasnokapi­ internalizaciji logike tržišta, tine i tisuće meni sličnih
talističko doba, zaoštrava robe i vrijednosti. posve legitimno radimo,
do posve novih razmjera. nismo ljenjivci i zgubida­
Htjele si mi to priznati ili ni, imamo neku vrijed­
ne, većina nas je tu logiku već odavno asimili­ nost za društvo i čovječanstvo. Takva tendencija
rala u vlastito razmišljanje, djelovanje i retoriku. brzo eskalira u to da se dičimo gustim raspore­
Ukoliko, uzmimo, imate ispod pedeset godina i dom, nataloženim rokovima i općenito stresom –
u životu se bavite nekim nestandardnim poslom to dokazuje da smo u istom stroju kao i drugi, da
kakav je pisanje, velike su šanse da ste više od je­ nas more slične brige kao i puk. I mi literati dio
danput morali dokazivati kako je i to što vi radite smo radnog naroda! Ne živimo od Muza! Ipak,

206 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad
© Boris Cvjetanović
u ovom hvalevrijednom naporu da (uglavnom
imaginarnom) polemičkom oponentu, a onda i
sebi samima, prikažemo prekarnost vlastite po­
zicije, da mu/si rastumačimo kako smo i sami
uhvaćeni u isti žrvanj kao i 99% populacije – ne­
rijetko reproduciramo upravo logiku sistema koji
nas drži u tako nezavidnom položaju.
Da ne bude zabune: mislim da je borba za položaj
autorica i autora i ostalih akterki i aktera u knji­
ževnom polju od vitalnog značaja. Veći honora­
ri, sigurniji uvjeti rada, dostupno zdravstveno
i mirovinsko osiguranje, veća javna ulaganja u
kulturu, zahtjevi su koje ta borba svakako mora
inkorporirati i isticati. Demistifikacija pozicije
književnosti i procesa pisanja – što podrazumi­
jeva i stalno ukazivanje na ekonomske odnose
kojima je premreženo kulturno polje – također
mi se čini nužnom. Problem je samo kad iz jedne
mistifkacije neosjetno skliznemo u drugu, poten­
cijalno još štetniju. Naime, ideja da napor uložen
u pisanje knjige ili teksta, izlaganje na tribini ili
organizaciju radionice sam po sebi stvara vri­
jednost, koju je moguće izmjeriti i kompenzira­
ti, također je mistifikacija. S tom mistifikacijom
živimo i dišemo, ali to ne znači da je moramo
uzeti zdravo za gotovo i da je nije nužno propi­
207
 Tema – Pisanje i rad

tivati. Predodžbu o književnosti koja se događa

mimo realno postojećih društvenih odnosa, u Đorđe Krajišnik
kuli bjelokosnoj daleko od svakodnevnih briga i
problema, svakako valja otpraviti na ropotarnicu
povijesti; kapitalizam je u tome već uvelike uspio i
bez našeg svjesnog zalaganja. Međutim, predodž­ Pisanje i pro-
ba prema kojoj je, budući da je i pisanje rad, taj
rad “normalno” i “prirodno” prodavati, kupovati
i prevoditi u financijske odnose, samo ustoliču­
izvodna traka
je utilitarizam na mjestu gdje je bila romantika.
Radi se o posvemašnjoj normalizaciji i internali­ prekarijata
zaciji logike tržišta, robe i vrijednosti. © Đorđe Krajišnik

Dakako, zamke o kojima je ovdje riječ ne proiz­

laze iz nekakvog baga u individualnoj psihologiji
i percepciji: one su proizvod dubinskih ideološ­
kih transformacija koje je u proteklih tridesetak
godina prošlo cjelokupno društvo, a koje nimalo
nisu štedjele ni književno i kulturno polje. Ipak,
usvajanje logike dominantne ideologije kao sa­
morazumljivog temelja na kojem gradimo kako
samopercepciju, tako i retoriku vlastitog nastupa
i javnog djelovanja, samo nas ukopava sve dublje
i dublje u hrvanju sa sistemom koji nam – sad
konkretno mislim na aktere književnog života –
ionako nije sklon. Prodavanje vlastitog rada na
tržištu, čak i ako se ono odvija u kontroliranim
i “humanim” uvjetima, uz podršku institucija i
reguliran pravni okvir, i dalje je imanentno na­
silan proces.
Da – u okviru sustava utemeljenog na proda­
ji rada, nužno je organizirano se boriti kako bi
naš rad bio prepoznat i kompenziran. Međutim,
to ne smijemo pomiješati s idejom da takav su­
stav odražava “normalno” stanje stvari, da ga

nije potrebno ili nije moguće prevladati. Stoga
je istodobno nužno i boriti se za pravo na pri­
stojan život neovisno o tome što radimo i koliko
privređujemo. U ravni individualne psihologije
i interpersonalne komunikacije, to podrazumi­
jeva i često mantranje sebi i drugima: nerad je
OK; neproduktivnost je OK; lijenost je OK; moja
vrijednost i jedinstvenost kao ljudskoga bića nije
mjerljiva aršinima kapitala.
V
eć više od decenije egzistiram pišući.
Kada to kažem, mislim prije svega da
živim od pisanja iz dana u dan. U vre­
menu prekarnog rada za ljude iz književnosti
masovna proizvodnja tekstualnog sadržaja na­
meće se kao moranje, i to ne nužno književnog
karaktera. Drugim riječima, mnogi od nas su sa­
mim okolnostima primorani ogroman dio svog
vremena posvetiti novinskom i portalskom radu,

208 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad

budući da je opseg književnih djelatnosti sužen vremena kada je bilo moguće isključivo se po­
u maksimalnoj mjeri. Od književnog rada danas svetiti književnom radu. Otuda moj novinarski
je suštinski nemoguće ostvariti lični dohodak, dio svakodnevice vrlo često poništava sve druge
povremeni poslovi koji se u tim okvirima nude mogućnosti, jer ne preostaje ono vrijeme koje bi
ostaju nedovoljni, a to nas vodi u iskustvo pisa­ se moglo posvetiti književnom pisanju. Tako da,
nja kao proizvodne trake. Sa takvim početnim nema nikakve sumnje, moj rad utiče u širokom
koordinatama kao autor bivam često primoran luku na moj književni autorski rad, on ga, rekao
reducirati svoje književne ambicije, jer mi za njih bih, determiniše, i u većini slučajeva svodi na
nedostaje stvarno vrijeme za realizaciju. Uloženi nadmetanje sa samim sobom, kako između po­
rad u stvaranje sadržaja koji će zadovoljiti potrebe trebe da normalno egzistiraš, neprestano čitaš i
novinskih izdanja za koja saznaješ dalje, naći one
pišem također često osta­ neophodne pukotine iz
je nedovoljan, stoga sam Književni rad u tom smislu kojih bi se moglo autor­
upućen ka nekim dru­ ski progovoriti. Svakako,
gim, dodatnim, vidovima jeste neprestana trka sa radi se s jedne strane o
pisanja, kojima nastojim vremenom, u doslovnom ubrzanom, izazovnom,
nadoknaditi te (u ličnom smislu otimanje od vlastitog kretanju kroz život, koje
dohotku izražene) nedo­ zahtijeva stalno iznala­
voljnosti u kontekstu u
dana, kako bi se u tim ženje novih načina, kako
kojem se primarno nala­ “ukradenim” trenucima ipak prevariti vlastito vrijeme,
zim. Jedna od djelatnosti uspjelo ostvariti nešto od kako u njemu pronaći
u okviru mog novinskog onoga što jesu moje autorske trenutke za razvoj krea­
rada jeste i pisanje knji­ tivnih ideja koje želiš re­
ževne kritike, ona je samo ambicije u literarnom smislu. alizovati. Sa jedne strane,
sekundarni dio mog po­ Nedvojbeno je da smo daleko to me sprječava da u bilo
sla, za koji nisam dodatno odmakli od onog vremena kom trenutku upadnem u
plaćen. Taj entuzijazam,
da se ipak ostvari u datom
kada je bilo moguće isključivo stanje apatičnog ili stanje
nečinjenja, preokupacija
prostoru nešto vezano uz se posvetiti književnom radu. tekstom kao načinom eg­
književnost, također na­ zistencije doprinosi stva­
staje nauštrb onog slobod­ ranju i onog kreativnog
nog vremena koje bih trebao biti izvan radnog pritiska, koji ne dopušta statičnost. Ipak, sa druge
procesa. Književna kritika ipak je moj autorski strane, sam novinarski rad jeste mač s dvije oš­
pokušaj da u onoj mjeri u kojoj je to moguće odr­ trice. U takvoj svakodnevici neophodno je uvijek
žim vlastiti kurs u prekarnom pisanju, te bar dje­ paziti na držanje distance od skliznuća u puki
lomično izbjegnem da on bude sveden na puku javni medijski diskurs, ne reducirati vlastiti stil,
novinarsku djelatnost. ne dopustiti da simplificiranost novinskog jezika
Književni rad u tom smislu jeste neprestana trka preuzme osnovne elemente postupka koji gradiš.
s vremenom, u doslovnom smislu otimanje od Mogao bih na koncu zaključiti, moj književni rad,
vlastitog dana, kako bi se u tim “ukradenim” tre­ danas, jeste neodvojiv od prekarnog rada koji obi­
nucima ipak uspjelo ostvariti nešto od onoga što lježava naše vrijeme. Ne može se govoriti o izdvo­
jesu moje autorske ambicije u literarnom smislu. jenom, zaštićenom, književnom radu, on je dubo­
Nedvojbeno je da smo daleko odmakli od onog ko izbrazdan borbom za egzistenciju.

209
 Tema – Pisanje i rad

Nada Topić

Pisanje jest
i nije posao
© Nada Topić

U
svom romanu Pisac iz sjene Philip Roth
piše ovako: “Ja okrećem rečenice. To je
moj život. Napišem rečenicu i onda je
okrenem. Onda je gledam i ponovo okrenem.
Onda ručam. Onda se vratim i napišem još jed­
nu rečenicu. Onda pijem čaj i okrećem novu
rečenicu. Onda ponovo čitam te dvije rečenice
i obje ih okrenem. Onda legnem na kauč i raz­
mišljam. Onda ustanem, prekrižim ih i počnem
iz početka. A ako odstupim od te rutine samo na
jedan dan, poludim od dosade i osjećaja da gu­ © Jakov Teklić

bim vrijeme.” Rothovo okretanje rečenica može

biti završna faza pisanja jednako kao i početna.
Vjerujem da pisac piše i kad ne piše, odnosno da
proces pisanja započinje prije samog čina ispisi­
vanja teksta, ali isto tako da je moguće da tekst
nastane iz čiste igre iz okretanja riječi/rečenica.
Pisanje jest i nije posao. Pisac radi u jeziku i s
jezikom, a u tom jedinom poslu, kako kaže Mi­
roslav Mićanović, sigurno da je važan kontekst:
prostorna i vremenska zadanost, iskustvo sva­
kodnevice, iskustvo čitanja i općenito življenja.
Stoga su mi posebno zanimljivi autori kojima
književnost nije profesionalno opredjeljenje (u
smislu da su studirali književnost, lingvistiku i
sl.) jer njihovi tekstovi nude neki drugačiji kon­
tekst, uvide, pa čak i terminologiju koja dolazi iz
njihovog svakodnevnog bavljenja aktivnostima
koje nisu vezane uz jezik i književnost. Knjižni­
čarski posao, koji radim više od petnaest godina,
u najužoj je vezi s knjigama, s tim da je riječ o
manipulaciji knjigom kao predmetom/medijem
210 www.czk.hr
Vjerujem da pisac piše i kad
ne piše, odnosno da proces
pisanja započinje prije samog
čina ispisivanja teksta, ali
isto tako da je moguće da
tekst nastane iz čiste igre
izokretanja riječi/rečenica.
Pisanje jest i nije posao. Pisac
radi u jeziku i s jezikom, a u
tom jedinom poslu, kako kaže
Miroslav Mićanović, sigurno
da je važan kontekst: prostorna
i vremenska zadanost, iskustvo
svakodnevice, iskustvo čitanja
i općenito življenja.

u smislu usustavljivanja, stvaranja reda, katalo­
giziranja. Ono što vidim kao najveću prednost
tog posla je dostupnost knjige, kao i umrežavanje
i povezivanje s osobama koje sudjeluju u procesu
stvaranje knjige (autori, izdavači). Rad u knjižni­
ci sigurno je imao utjecaj na moje pisanje, kako
na samo stvaranje teksta tako i na one popratne
aktivnosti vezane uz objavljivanje, promoviranje
i distribuciju knjiga. Naime, zbirka Meteorologi-
ja tijela (2015.) i slikovnica Kako se rodila roda
(2007.) objavljene su u izdanju Gradske knjižnice
© Boris Cvjetanović
Solin koja je jedna od rijetkih ustanova u Soli­
nu koja ima izdavačku djelatnost, a sklonost ka
katalogiziranju i usustavljivanju koja proizlazi iz
profesionalnog bavljenja do izražaja je došla i u
zbirci Bezbroj i druge jednine (MeandarMedia,
2017.) koja je bila svojevrsni pokušaj katalogizi­
ranja ukupnog znanja i iskustva svijeta. I drugi
poslovi koje sam radila i koje radim u vezi su s
jezikom (lektoriranje, novinarstvo, istraživački,
znanstveni i stručni rad), uvijek sam u nekoj vrsti
teksta, na nekoj jezičnoj njivi koju valja uzorati.
211
 Tema – Pisanje i rad

Miroslav Kirin

Kako bih i ko-

liko pisao da
mi je pisanje
jedini posao?
© Miroslav Kirin

D
a, živim od poezije! I to izrečeno s us­
kličnikom na kraju. S patosom i bez ironije.
Tako bi glasio odgovor na pitanje živim li od
poezije ili svojega svakodnevnog posla, a rasprava o
uvjetovanosti pisanja i egzistencija, života i literatu­
re, završila bi bez potrebe da se ulazi u potankosti
kako bi se obrazložio tako jezgrovit i nedvosmislen
odgovor. No nešto više bi ipak valjalo reći.
Jedna od središnjih stvari što ih je u naš pravocrt­
ni život unio koronavirus je i zapitanost o radu, o
tome što je to što svakodnevno činimo, kako to či­
nimo, koji je smisao toga i u kojoj smo mjeri svje­
sni toga. Razmišljamo svih ovih mjeseci i o stabil­
nim poslovima i onima koji to nisu, prekarnima,
pitamo se i jesmo li na početku globalne teške op­
stojnosti u životu bez predvidljivosti ili sigurnosti.
Koliko god je određena nesigurnost, nestabilnost
u životu katkad kreativno poželjna, nipošto nije
ugodna. Spadam u tu prvu, stabilniju grupu, ra­
dim kao srednjoškolski nastavnik engleskog jezika
već dvadeset i devet godina. U vrijeme najradikal­
nih mjera uzrokovanih pandemijom koronavirusa
radio sam “od kuće” tzv. online nastavu, nastavu
na daljinu. Ne bih sad opisivao kako se to odvijalo,
osobito na samom kaotičnom početku, a ni kakve
su posljedice takvog rada, koje su nedvojbeno i psi­
hosomatskog karaktera. Ne bih htio jamrati kad je
istodobno cijela prekarna scena neusporedivo teže
pogođena, kada je opstojnost pojedinih kulturnih
domena ozbiljno uzdrmana. Vratio bih se radije u
predkoronsko vrijeme ugodne rutine svakodnev­
nih priprema za nastavu i same nastave u školi.
Rad u školi prije svega pitanje je planiranja svih
nastavnih aktivnosti i dobre organizacije vreme­
na. Ukoliko se to dobro čini, ostaje vremena i za
čitanje i pisanje. Meni je to uvijek uspijevalo, a bilo
je i godina kad sam i prevodio za pojedine naklad­
nike, što je zapravo dodatni posao, jednako ozbi­
ljan kao i posao u školi, osobito u pogledu nužno­
sti dobre organizacije vremena i uložene energije.
No ubrzo se pokazalo da ne mogu oboje jednako
dobro “gurati” i još se posvetiti poeziji. Zbog oz­
biljnosti prevođenja, osobito romana, što zahtije­
va svakodnevni posvećeni rad, odustao sam od
prevođenja romana odnosno knjiga takva obujma
jer mi na koncu dana nije preostajalo ništa drugo
nego da iscrpljen padnem u krevet. Bilo je jasno

212 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad
da u takvom ritmu nisam imao vremena za sebe, a
time ni za čitanje i pisanje poezije. Previše sam bio
obuzet problemima prevođenja i ni na što drugo
nisam mislio. Prevođenje je veličanstvena opsesija.
Prevođenje je čak i netrpeljivo prema ostalim ob­
licima književnog izražavanja i sklono ih je posve
potisnuti. Iz toga razloga više ne prihvaćam takve
prijevode zato što prevođenje i sve što ide uz to za­
uzme sve vrijeme koje mi ostaje pošto obavim sve
vezano uz školu. Neke vrlo pozitivne reperkusije
prevođenja kao oblik bavljenja književnošću nisu
predmet ovog teksta. S druge strane, čak i u peri­
odima kada predajem zahtjevniju nastavnu građu,
kada ispravljam testove i eseje, ipak mi ostaje do­
voljno slobodnog prostora za književni rad. Osim
toga, i u samu nastavu katkad unosim fragmen­
te vlastita književnog interesa, na nastavi čitamo
tekstove koji nisu u programu i potičem na pisanje
tekstova na matrici pročitanoga. Jedna od mogu­
ćih dobrih strana povezanosti između pisanja i
predavanja u školi je i sporo, no vrlo korisno sa­
moučenje. Što ja to učim od učenika? Učim da moj
izraz, bilo govorni bilo pisani mora biti precizan i
jasan, učim također da je i vrlo važno biti duhovit,
jer to nastavni sadržaj bolje vezuje uz interese za
njega pa tako i njegovo razumijevanje. Učim slu­
šati, a ne samo biti slušan. Sve je to u konačnici ko­
risno i kao književno iskustvo, drugim riječima,
kako se i u književnosti treba odnositi i prema tek­
stu i prema čitateljima, pa tako i prema samome
sebi kao autoru tekstova.
Na koncu, često sam se pitao kako bih i koliko
pisao da mi je to jedini posao, da živim samo od
pisanja. Ne znam je li tomu razlog to što već tri de­
setljeća radim u prosvjeti, dakle u uhodanom su­
stavu, ili su posrijedi neki drugi razlozi koje ovdje
ne bih detaljnije obrazlagao, no nisam se mogao
vidjeti u tome. Moja organizacija dana previše ovi­
si o strukturi nametnutoj izvana – u danu mora
postojati neka osovina, nešto što danu daje smi­
sao, čvrstinu. Jesam li zbog toga slab, ne znam. Ne
mislim da bih pisao više kada bih na raspolaganju
imao “sve vrijeme svijeta”, naprotiv! Višak slobod­
Često sam se pitao kako bih i
koliko pisao da mi je to jedini
posao, da živim samo od pisa-
nja. Ne znam je li tomu razlog
to što već tri desetljeća radim
u prosvjeti, dakle u uhodanom
sustavu, ili su posrijedi neki
drugi razlozi koje ovdje ne bih
detaljnije obrazlagao, no ni-
sam se mogao vidjeti u tome.
Moja organizacija dana previše
ovisi o strukturi nametnutoj
izvana – u danu mora postojati
neka osovina, nešto što danu
daje smisao, čvrstinu.
nog vremena potiče stanje melankolije, opiranje
bilo kakvoj aktivnosti pa tako i pisanju. Poznato
mi je i to. S melankolijom nije lako, a u književ­
nosti se ona kao (auto)tema brzo iscrpi i što onda?
Zato radije ne. “I would prefer not to.”, kaže Melvi­
lleov pisar Bartleby. Još uvijek je lijepo od dana
ukrasti malo vremena i napisati nešto – nema
većeg užitka. Makar rečenicu ili stih u bilježnici
ili na računu iz kafića. Naravno, divim se onima
koji mogu gospodariti svojim vremenom, koji nisu
radili bitnije kompromise, koji su se isključivo svo­
jim perom izborili za svoj prostor životne slobode
pa i po cijenu svakodnevne nesigurnosti. Malo je
takvih, a opet, ima ih, svi ih čitamo, oni svakod­
nevno pomažu artikulirati one bitne fenomene
koji nama ostaju “ispod radara”. No živjeti isklju­
čivo od pisanja književnih djela u našoj malenoj
kulturi koja sve više, htjela to ili ne, podriva samu
sebe i upitno je u kakvom će obliku ona biti za de­
set-dvadeset godina, možda i nije preporučljivo,
no ipak vrijedi pokušati, zar ne? Kako bi rekao Del
Boy iz Mućki: “He who dares, wins!”
213
 Tema – Pisanje i rad
E
to da ispričam svoju poslovnu priču kao
jedno malo ali ugodno čudo. Naime, moje
prvo zaposlenje i koje je trajalo kroz cije­
li životni radni vijek, bio je posao bibliotekara u
narodnoj knjižnici na periferiji grada. Zamišljam
da sam svoje radno mjesto između ostalog zaslu­
žio aktivizmom Pjesničkih agitacija o kojima sam
pričao pred komisijom za primanje novih zapo­
slenika u KGZ.
214 www.czk.hr
Vlado Martek
Rizik života
od pisanja
© Vlado Martek
No, počesto i samu sreću pokrivamo blistavim
realnim činjenicama. Taj posao informatora i su­
radnika u nabavi knjiga bio je vrlo dinamičan kao
rad s ljudima i doticaj s knjižnim novitetima. Bio
sam zadužen za izabir i popunjavanje fonda s lite­
raturom/knjiga iz filozofije, sociologije i povijesti
umjetnosti...
Sve u svemu, kako se veli, proveo sam lijepih tri­
deset i sedam godina na istom radnom mjestu.
Idealno rečeno, imao sam dovoljno kvalitetnog
vremena za pisanje. Nikakvu brigu nisam nosio
kući, tako da sam ostatak vremena mogao imagi­
Volim isticati ono što je isticao
i genijalac Borges: više volim
čitati nego pisati, jer čitam
ono što želim, a pišem ono
što mogu. / Tu je izuzetno
shvaćanje slobode, koja je
nadređena čak i vokaciji bića/.
nirati uz pisanje, i moje tada već započeto izved­
beno pisanje poezije. /Performance poetry/.
Otuda se nameće upravo blagoslov kroz inspira­
ciju koja pridolazi od rada s knjigama. En passant,
nema boljeg posla od onoga koji ti donosi sredstva
za život, a naslonjen je na tvoju vokaciju i dugo­
ročni interes.
Dakle posao čitanja velikim dijelom usmjerava,
blago rečeno i pisanje. Uostalom to je donekle
 Tema – Pisanje i rad
© Boris Cvjetanović
nužno. Volim isticati ono što je isticao i genijalac
Borges: više volim čitati nego pisati, jer čitam ono
što želim, a pišem ono što mogu. / Tu je izuzetno
shvaćanje slobode, koja je nadređena čak i voka­
ciji bića/.
Kako sam radio u instituciji i kao činovnik imao
redovito mjesečno primanje, nisam bio u drugim
iskušenjima. Mislim da nije moguće živjeti od pi­
sanja, kod nas u predgrađu Europe, ako mislimo
na ozbiljno pisanje. /A umjetnost, je ozbiljna./ Če­
sto govorim mladim slušačima koji se pripremaju
za zvanja iz umjetnosti, bolje je voziti tramvaj i biti
slobodan za svoju kreativnu energiju, pola dana,
nego raditi ustupke i pokušavati živjeti od komer­
cijalne umjetnosti; barem tako do trideset i pete
godine dok, gotovo objektivno, traje najjača ener­
gija stvaranja u talentiranom biću. Rizik je živjeti
od pisanja, propast, jalovost i kompromis vrebaju.
U mome umjetničkom slučaju nikako ne bih pisao
više nego što jesam, kao beamter /Kafka, hahaha/
u knjižnici. Stoga što sam po temperamentu sklon
malim, gnomskim, fragmentarnim formama /
gotovo da je poezija takva/. Što se tiče fenomena
objavljivanja, to je neusporedivo za moj slučaj jer
sam to riješio na svoj originalan način, putem sa­
mizdata, knjiga umjetnika, plakatima, lecima,
kartolinama, agitacijama... Dakle, alternativnim
postupcima čije forme bijahu sadržaji i ujedno,
kako veli P. Valery, te su forme moja biografija.
215
 Tema – Pisanje i rad

Nedžad Ibrahimović

O plaćanju
jednog
nestajanja
© Nedžad Ibrahimović

“On some level I want to perform and have a

long career of course, but I also want to
disappear.” (Willem Dafoe, The Talks, 17. 7. 2013.)

A
li, krenite iz početka. Prvo ste ih nalazili
otpisane na podovima stare knjižnice koja
je preselila u novi dio grada preko pruge.
S nogama oko kojih su se bile uvijene loze vrtnih
tikava uvlačili ste se kroz razbijene prozore, sjeda­
li na podove prekrivene debelim knjižnim tepisi­
ma i onda, prateći kretanje sunca po mračnoj pro­
storiji, čitali knjige bez korica, bez imena autora,
često i bez naslova. (Jedne su bile Stanlio, druge
Olio. Stanlio je bio više na cijeni i prepoznavao se
po crticama u tekstu koje su označavale dijaloge.
Stanlio je bio mišićav, dok je Olio bio tust i salast.)
Onda ste vaše izbore iz preseljene knjižnice pre­ jer osim njih i kina (što je druga, ali i slična priča),
nijeli na mračne tavane vaših šupa. Pošto je to ništa drugo i niste imali.
svakako bila krađa, krađa otpisanoga, selidbe ste I nikad ta glad za knjigama nije prestala, nije bila
radili onda kada su roditelji na poslu, ili noću, kri­ utoljena. Ostala je, parazitira u prostoru između
šom, dok su sjedili i pili jedni kod drugih. Budući želuca i srca kao neka mala i moćna zvijer, strplji­
da su oštećene knjige bile lišene uobičajenih para­ va, ali i nepotkupljiva. Iako je do danas mijenjala
tekstualnih informacija, bile su vam jedna vrsta svoje oblike, svojim intenzitetom je samo rasla. I,
narodne književnosti, pa ste ih jedni drugima po­ kao i u svakoj drugoj gladi, oči su jednako gladne
zajmljivali prepričavajući njihov sadržaj i kolek­ kao i želudac. Često se pitaš odakle izvire i s kojim
tivno uživajući. Uvečer biste sjedili u baštama ili uvirom se pojavljuje? Zašto ti se nakon pročitane
na klupama u parku i slušali pripovjedača koji je knjige javlja grižnja savjesti, zašto te uhvati tuga,
govorio o knjizi koju je upravo pročitao. Njen je zašto ti je teško ostaviti je i vratiti se u svijet bez
identitet bio predstavljen pričom (oko nje), a ne nje? Nemaš li osjećaj kako je svakoj knjizi koju
autorom, naslovom ili eventualno nacijom ili jezi­ uzmeš u ruke jako stalo do toga da je ne ostaviš,
kom s kog je bila prevedena. Bili ste gladni knjiga, osjećaš li da se nekako zalijepila za tebe i kako želi

216 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad

da ti baš ona bude ona posljednja? Ali, nije to u posla i da su te svi čekali na ručku, za stolom. Sve
njoj, to je u tebi! Ti bi htio da u toj jednoj, konač­ dok ga nisi pročitao. A onda si shvatio da te jedno
no, pronađeš sve ostale. I onda kreneš njuškati po vrijeme nije bilo, da uopće nisi postojao. Nestao si
oceanu tekstova i po otocima priča tražeći pra­ u prvoj knjizi koju si čitao. Ustao si tada i odložio
vu. Mnoge probaš, polegneš ih na ravninu ispred knjigu pored krompir-pirea i pohovanog patlid­
sebe, otvoriš ih, osjetiš slast i svu njenu ljepotu, žana. Morao si razmisliti. Sjetio si se sna u kojem
ali, aa, nije to ta – ona u kojoj su sve druge. si bio gladan. Uzeo si prstima grudu pirea i stavio
Onda se posvetiš studiju književnosti nadajući se je u usta. Osjetio si miris i okus nove hrane. Za­
da će se misterij te gladi znanstveno riješiti. Kao grizao si šnitu patlidžana i na nepcu osjetio slast
kad bi studirao medicinu ne da bi liječio ljude, jela koje nikada prije nisi kušao. Onda si podigao
nego da izliječiš potrebu da (baš ti) liječiš ljude. glavu i vidio tihi i gusti prostor nekog stana. Taj
Di­plomiraš, magistriraš, je prostor bio ispunjen
do­ ktoriraš, pišeš, objav­ onim teškim i prozirnim
ljuješ radove o mnogim Diplomiraš, magistriraš, medicinskim loptama od
aspektima knjige i čitanja, doktoriraš, pišeš, objavljuješ kojih je svaka imala svoj
učestvuješ na znanstve­ radove o mnogim aspektima smisao, svaka je bila jedan
nim skupovima i o knjiga­ svijet za sebe, i sve skupa
ma ra­z­govaraš sa svojim
knjige i čitanja, učestvuješ su učestvovale u jednom
studentima. Za to čak do­ na znanstvenim skupovima većem i obuhvatnijem
bijaš i plaću. Teško možeš i o knjigama razgovaraš sa smislu. Zato ti je i kretanje
razlučiti za šta si zapravo svojim studentima. Za to čak tim prostorom pričinja­
plaćen? Za prikrivanje valo veliko zadovoljstvo, i
vlastite gladi? Za prodava­ dobijaš i plaću. Teško možeš imalo smisla – i sve je tada
nje gladi kao svjetonazora, razlučiti za šta si zapravo imalo smisla. Zgrabio si
ili za slobodan i državom plaćen? Za prikrivanje vlastite knjigu, nazuo natikače,
podržan nastavak potrage ljeto je bilo, i izletio napo­
za posljednjom knjigom?
gladi? Za prodavanje gladi kao lje. Protrčao si pokraj dje­
Racionaliziraš vlastitu svjetonazora, ili za slobodan čaka koji su se igrali, pro­
recepciju, to si valjda na­ i državom podržan nastavak šao pokraj kina, dospio na
učio, i zaključuješ kako trg, pregazio užeglu travu
potrage za posljednjom
se jedan od bitnih feno­ tvorničke fontane i upao
mena čitanja pojavljuje u knjigom? pravo pred knjižničarku.
trenutku u kome postaješ Htio si odmah drugu knji­
svjestan da se ono što si pročitao na nekoj važnoj gu, htio si naočigled obitelji ponovo nestati. No
razini stapa s onim što je napisano, i obrnuto, i da knjižničarka nije vjerovala da si je pročitao i traži­
su tako nestale granice između književnosti i tebe la je da joj kažeš o čemu se u knjizi radi. Naravno
(svijeta!), i tada ti, baš kao i taj duh koji ti se iz da nisi znao reći o čemu se u knjizi radi...
djela obraća (kako god ga zvali), postajete jedno. O tom stapanju i nestajanju govorio je Willem
Nestajete stapajući se. Kad si čitao svoj prvi veliki Dafoe. S godinama već, slutiš, a slutnja je jača od
roman, Pinokio, Carla Collodija, nisi primijetio cjelokupnog akademskog znanja, da se u rijetkim
da je prošlo podne, da te brat nekoliko puta nešto i plemenitim slučajevima u knjizi može nestati
pitao, da te povukao za majicu, pa da si ga poslao bez traga i zauvijek. Ali, u kojoj? U kojoj danas,
u neku stvar, nisi primijetio niti da je otac došao s kada niti jedna više nema moć koju je imao Pi­

217
© Boris Cvjetanović Tema – Pisanje i rad
nokio? I onda pomisliš, nije ti ta misao bila tako
daleko, možda tu jednu, pravu knjigu, onu u kojoj
ćeš se pinokijevski do kraja pronaći, u kojoj ćeš se
ispisati, potrošiti, u kojoj ćeš se istočiti i sasvim
nestati, pomisliš, dakle, možda je možeš i sam na­
pisati? I nebitne su sad ovdje sve ego-priče i nar­
cisoidne oblande, u toj želji ti prepoznaješ temelj­
nu potrebu svakog živog bića da se u svojoj koži
218 www.czk.hr
i svojim prisustvom obznani svijetu. Treba samo
izabrati mjesto nestanka, jer ćeš na tom “nemje­
stu” stvarnosti ostaviti najbolje tragove o sebi? I
tada počinješ pisati...
I dobijati državnu plaću.
Pitanje zainteresiranog urednika časopisa “Tema”
o čemu je Ibrahimoviću tvoja knjiga, razumijevaš
kao o čemu je, Ibrahimoviću, tvoj život?
 Tema – Pisanje i rad
J
edna od definicija uspjeha mogla bi zvučati
kao: pretvoriti sopstvenu strast u zanimanje.
Vlasnik sam četiri kratke, jedne duge i jedne
još duže karijere. Nakon mog egzila u Francusku
1992. (zbog vrlo poznatih razloga, koje ja zovem
Karadžić Tours) radio sam kratko i neuspješno u
jednoj poluregularnoj firmi za selidbe (kao nosač,
onaj koji na leđima drži kapitalizam), noćni ču­
var, magaciner i bibliotekar. Kratko, vrlo kratko.
Zatim šest godina kao novinar. Kao i svi propali
muzičari završio sam kao jazz kritičar u dnevnim
novinama u Strasbourgu. Odličan i relativno dug
posao. Šest godina. Uspio sam bezobrazno pre­
sresti Archie Sheppa, Dave Hollanda, Jana Gar­
bareka ili Nicolaea Neacşua zvanog Culai, prvu
violinu i pjevača legendarnih “folk hajduka” iz
Rumunjske. Od 2008. profesionalni sam pisac
na francuskome jeziku. I u Francuskoj. Od 2012.
moje knjige (četiri do sada) objavljene su u Galli­
mardu. Bez lažne skromnosti to bi u nogometnom
žargonu mogao biti Real Madrid, a u glazbenom,
recimo, Big Band Dukea Ellingtona. Je li moguće
živjeti od pisanja u Francuskoj? Moguće, mislim,
s nekoliko važnih detalja. Procenat koji pripada
piscu u Francuskoj od prodane knjige kreće se od
3 do 12 %. I sad i tu, kao i svugdje drugdje, best­
Velibor Čolić
Multi-
funkcionalno
© Velibor Čolić
seleri su sve samo ne literatura. Razni memoari,
bivše silovane djevojčice, skrivena djeca predsjed­
nika Mitteranda, klimatolozi, glumci, nogometa­
ši... Ljubavni i krimi romani. Znači, pisac mora
biti multifunkcionalan. U Francuskoj se književ­
ne usluge plaćaju prema unaprijed garantiranoj
cijeni. Sudjelovanje na festivalima, školske i ine
intervencije, čitanja, okrugli stolovi. Drugi nivo
su rezidencije, svugdje, od nekakvih sela u Nor­
mandiji do velikih gradova poput Marseillea. Tu
također imamo unparijed planirane i fiksne tari­
Je li moguće živjeti od pisanja
u Francuskoj? Moguće, mislim,
s nekoliko važnih detalja.
Procenat koji pripada piscu u
Francuskoj od prodane knjige
kreće se od 3 do 12 %. I sad
i tu, kao i svugdje drugdje,
bestseleri su sve samo ne
literatura. Razni memoari,
bivše silovane djevojčice,
skrivena djeca predsjednika
Mitteranda, klimatolozi,
glumci, nogometaši... Ljubavni
i krimi romani. Znači, pisac
mora biti multifunkcionalan.
219
 Tema – Pisanje i rad

fe. Zatim su tu razni ateljei pisanja, čitanja i svega
i svačega. I tek na kraju prodaja knjiga, inozemna
prava itd. Moja je sudbina znači intimno vezana
uz putovanja, susrete, razmjene i tome slično. Ze­
mlja je velika ali i “konkurencija” je jaka. Ja kao
emigrant odmah sam shvatio da sve moram sam.
Od pisanja do promocije. Gallimard posjeduje
tešku artiljeriju za promociju svojih izdanja. No­
vine, radio, tv. Ali ostaje da se vidi kakav si na
sceni, s ljudima, s mikrofonom. Da li taj scenski
dio ima veze s književnošću ? Mislim da da. Pi­
šemo za ljude, a ne za muzeje. I realno, za mene
ima i težih poslova od putovanja po Francuskoj i
pričanja o svojoj knjizi. I to je to. Još davno sam
shvatio da mi njima ne trebamo kao genijalci.
Imaju oni dovoljno svojih genijalnih pisaca. Ja im
nudim pošteno, iskreno, najbolje što znam napi­
san roman i pristajem bez predrasuda ili straha
pričati im o knjizi. Ni više ni manje. Pametnom
dovoljno, kako bi rekli kod nas u Bosni.

Staša Aras

Radim
i pisanje
© Staša Aras

O
naj tko piše, tko od pisanja živi, radi. Pi­
sanje je rad, čitanje je rad, razmišljanje,
istraživanje, sve što se na koncu okuplja
u tekstu. Biti funkcionalan u nekom društvu
pretpostavlja osiguravanje egzistencije za sebe, i
vjerojatno obitelj. Tu se nema što puno reći. Jed­
nostavno je.
Mogućnost izbora je ono što, pretpostavljamo
da je društveni i politički standard za pojedinca.
Vrlo često su pisci ljudi koji se bave književnošću
i kao predavači ili se bave tekstom koji je, nažalost
često i nije, materijalno vrednovan pa smo primo­
rani raditi i druge poslove, uz pisanje.
O tome koliko se iz teksta određenog autora može
iščitati njegova nepokolebljiva ljubav prema tek­
stu samom ili temama kojima se bavi, možemo
raspravljati, i vrijeme uloženo u tekst stavka je
koja i te kako dolazi u pitanje.

220 www.czk.hr
 Tema – Pisanje i rad
Vrijeme koje nam je na raspolaganju za književno
stvaralaštvo kupuje se, osvaja ili nam biva poklo­
njeno. Ponekad mi se čini da rad na poslovima
koji nisu pisanje dodatno prokrvljuje i oživljava
stvaralački rad, barem u mom slučaju. Tu narav­
no, govorim o poslovima koji su vezani za knji­
ževnost u širem kontekstu. Nikada nisam bila
prisiljena raditi “bilo što” da bih preživjela, stoga
je svako moje razmišljanje o tim scenarijima ro­
mantizirana spekulacija.
Vrijeme koje nam je na
raspolaganju za književno
stvaralaštvo kupuje se, osvaja
ili nam biva poklonjeno.
Ponekad mi se čini da rad na
poslovima koji nisu pisanje
dodatno prokrvljuje i oživljava
stvaralački rad, barem u mom
slučaju. Tu naravno, govorim
o poslovima koji su vezani za
književnost u širem kontekstu.
Stvar je osobnosti i stvaralačkog vitaliteta svako­
ga od nas koji smo se upustili u stvaralaštvo. Po­
nekad mi se čini da bi posao sobarice ili noćnog
čuvara bio dobar za mene, jer bih iskustvo mogla
pretočiti u pisanje. Na početku i na kraju svakog
plana mogućeg iskustva stoji pisanje. Tako sam
uvijek na dobitku. I kad propadam na dobitku
sam jer imam iskustvo potrebno za pisanje. U
ovom romantičnom zamišljanju ja apstrahiram
umor, zamor, frustraciju, potplaćenost i sve ono
što bi me vrlo brzo odvuklo od radnog stola. Kad
kažem mogućnost izbora, mislim upravo na to da
je rad uz pisanje, zapravo luksuz. Malo neobično,
umjesto da je pisanje luksuz koji si mogu priuštiti
meni pada na pamet da bi privremeni posao bio
luksuz. Često se, zapravo, tako i dogodi da radi­
mo kratkoročne poslove da bismo si kupili vrije­
me za pisanje.
Prilike koje bi me dovele to toga da živim samo
od svog pisanja, moram priznati, čak me i plaše.
Bojim se da bih tada bila do te mjere usmjerena na
sebe da bi to prešlo granicu dobrog ukusa. Nikada
to nisam htjela, uvijek sam željela priliku izbora
i promjene, slobodu eksperimentiranja i snage
da osujetim svaki strah od nemogućnosti bazič­
ne egzistencije. Zato radim cijelo vrijeme uz svoje
pisanje, radim iako mi pisanje nije hobi. Rad mi
je hobi, također. Ne pristajem na ideju da je bav­
ljenje pisanjem luksuz. Smatram da je pisanje čin
hrabrosti, čak i kod onih koji bez pisanja ne mogu.
Ne pristajem ni na imperativ i dominaciju težač­
kog mentaliteta koji u našem društvu često izbija
u prvi plan kao kakav neupitan zakon. Tu prven­
stveno mislim na imperativ danonoćnog rintanja
da bismo uopće mogli živjeti i opravdati svoje po­
stojanje. (vidi Ezop, Cvrčak i mrav)
Slobodno vrijeme, vrijeme oslobođeno straha
od egzistencije ljudsko je pravo. I pravo na rad. I
društveni standard u kojemu se rad vrednuje, u
kojemu se pisci ne eksploatiraju, u kojemu je eg­
zistencija osigurana. No, je li u pravu očekivati da
će se netko drugi, (politika) izboriti za moj status?
Iz pozicije u kojoj sam sad, znači odnedavno za­
poslena, a s iskustvom šest godina “slobodnog”
vremena zaključujem da hoću li raditi kao čistač
štale i posvetiti vrijeme timarenju engleskih grla,
moj je izbor i moja odgovornost, ali i moj anga­
žman i borba da se stvori političko ekonomski
standard koji spisateljicu ne eksploatira, margina­
lizira i onemogućuje da se bavi svojim primarnim
izborom zanimanja.
221
 Č i ta o n i c a
Čitaonica
Davor
Ivankovac
Koncentrični krugovi metafore
Marija Dejanović: Središnji god, Matica hrvatska Karlovac, 2018.
© Davor Ivankovac
N
akon perioda afirmacije kroz književne
časopise i sudjelovanje na različitim ma­
nifestacijama i festivalima, pjesnikinja
Marija Dejanović konačno je, 2018. godine, goto­
vo istovremeno, objavila dvije zbirke poezije. Na­
ime, pošlo joj je za rukom objaviti dva prvijenca
na dvama različitim natječajima za neobjavljene
rukopise mladih autora - jedan na Goranovu pro­
ljeću, a drugi na natječaju Matice hrvatske u Kar­
lovcu za Hrvatsku književnu nagradu “Zdravko
Pucak”. Nešto slično postigla je Osječanka Josi­
pa Gogić 2015. godine osvojivši također nagradu
“Zdravko Pucak” i nagradu za rukopis na Pjesnič­
kim susretima u Drenovcima, kao i Požežanin
Denis Ćosić tekuće godine na Goranovu proljeću
i Pjesničkim susretima u Drenovcima. Fenomen
“dva prvijenca” koji se svako toliko ponovi, po­
kazatelj je jake potrebe za takvim natječajima i
općenito prostorom za objavljivanje i afirmaciju
kvalitetnih mladih autora/ica. Marija Dejanović
u sklopu Goranova proljeća objavila je izvrsnu
knjigu Etika kruha i konja, za koju je potom do­
bila i Nagradu Kvirin za knjigu godine, dok joj
je u Karlovcu objavljena knjiga stihova Središnji
god. Pored hvaljene i nagrađivane Etike, bila bi
zaista šteta da ova knjiga ostane u sjeni i kritički
nepročitana, jer riječ je sada već o prepoznatljivoj
nagradi i zbirci poezije itekako vrijednoj pažnje.
222 www.czk.hr
Kao i u slučaju prve zbirke (ili nulte), i ovdje je
riječ o intrigantnom naslovu. Središnji god. U po­
prečnom presjeku stabla godovi se vide kao kon­
centrični prstenovi, a svaki od njih označava jed­
nogodišnji prirast drveta u širinu. Prema tome,
brojanjem godova može se otprilike odrediti sta­
rost drveta (u trenutku rezanja). Središnji god iz
naslova Marijine zbirke trebao bi nam sugerirati
određeni tematski interes za vremenom porijekla,
razdobljem prije negoli je prva godina načinila
onaj prvi prsten uokolo središta. Vrijeme sadnje,
zabijanja mladice u zemlju ili nicanja iz zemlje.
Ujedno i vrijeme neiskustva, mitskog doba, na­
knadno mitologiziranog razdoblja. Shodno tome,
znakovitim se čini da zbirka koja sadrži četrde­
setak pjesama raspoređenih u pet ciklusa počinje
izdvojenom pjesmom Potop, kao svojevrsnom
nultom točkom teksta iz koje će, i uokolo nje,
izrasti pet koncentričnih prstenova/ciklusa. Ne
treba smetnuti s uma ni mogućnost da je cijela
zbirka neka vrsta središnjeg goda oko kojega će se
u budućnosti razviti Marijin pjesnički i književni
opus. Kakogod interpretirali i kontekstualizirali
naslov, svakako moramo krenuti od početka.
Spomenuta pjesma Potop donosi kataklizmičke
slike poplave, koje su prikazane kao prirodne po­
jave, ali i kao civilizacijske “tekovine” – tako će
ironično reći: “Jednom godišnje, jednom u sto go­
 Č i ta o n i c a

dina / dogodi se da pukne cijev.” Pjesma završava

uznemirujućom slikom psa koji pluta vodom “kao
dlakav, zubati anđeo.” Ako je suditi po uvodnoj
pjesmi, imamo očekivati velike i male katakliz­
me, prirodne i ljudske, dojmljivu i dramatičnu
metaforizaciju, ali i svojevrsnu obnovu, novi po­
četak, što nam daje naslutiti uvodni stih “Svi mi
slavimo nekakav potop.” Na samom početku vrlo
smo blizu ritualnoj proslavi nekakvog dramatič­
nog događaja. Takav scenarij potvrđuje se prvim
dvama ciklusima koji se zovu Vodena kružnica i
Shvaćanje kruga. U njima su ključni motivi vode/
poplave i kruga/kružnice. Pritom se kataklizmi­
čka poplava opisuje kao kuhinjska ili kupaonska
poplava, kao posljedica puknuća cijevi ili kvara
aparata, dok lirsku junakinju odlikuje ponešto
infantilizirani govor, što će njeno shvaćanje do­
gađaja približiti mitopoetskim objašnjenjima,
odreda dojmljivih slika. Primjerice, na spomen
vešmašine u pjesmi Oprana duga, trenutačno po­
činje poetizacija svijeta: “To je stroj koji govori
om, / poklopcem skriva bunar pun zvijezda. / Kad
otvorim vrata, / nastane poplava / i tako svakih
deset tisuća godina.” U pjesmi Poplava pak, ovako
govori: “Ispružila sam se u tom mulju. // Pelargo­ slovni središnji god. Stapka cvijeta šuplja je i krh­
nije su postale morske / zmije, cvijet u kosi mor­ ka, a trebala bi izrasti u biljku čvrstog debla. Me­
ska zvijezda, / haljina morska trava.” Pritom lir­ tafora je pak, kao kamen bačen u vodu, ishodište
ska junakinja shvaća dvojaku prirodu vode koju koncentričnih valova, koji sa širenjem/starenjem
koristima kao što “koristimo kuću ili mač”. Voda slabe i nestaju.
je i nužna, ali i potencijalno opasna, davateljica, Ciklusom U tkalačkom stanu njen se govor po­
ali i oduzimateljica života. U kružnim putanjama, dosta uozbiljuje, te smo sada suočeni sa zrelijom
protagonistkinja traži sigurnost, siguran oslonac jedinkom koja s manje mitologizacije percipira
u svijetu i svakodnevnim zbivanjima: “Krug je ci­ okolinu, a pojedini sastavci upućeni su izravno
gla od koje nastaje kuća. / Središte svijeta pčele su konkretnoj muškoj osobi, npr. pjesme Kada sam
krugovi / poslagani jedan do drugog.” (Pčela) bila netko u koga si se zaljubio i Ona u koju si se
Njen pogled na početku snima kraće i duže ka­ zaljubio. Razvijena je svijest o prolaznosti i pro­
drove živahnoga svijeta kukaca i bilja. Da je per­ toku vremena, čime se u misao neizbježno uvla­
spektiva izrazito smanjena vidi se po naslovu pje­ či i svijest o smrti, a samim time se iz magičnih
sme Stablo visibabe, gdje se meka stapka cvijeta kružnica i krugova mitologiziranog djetinjstva
prispodobljuje u vidnom polju kao stablo. Riječ je neizbježno upada u pravocrtan životni tok: “Kad
o jednoj od dojmljivijih pjesama čiju bogatu me­ bi isturio dlan da mi pokažeš središte, // samo bi
taforiku i Krešimir Bagić u pogovoru knjizi vidi se nepotrebno / razvuklo vrijeme // kao svilena
kao “temelj lirskoga svijeta”, što je u biti taj na­ nit.”, kaže u pjesmi Dudov svilac. Učestali su mo­

223
 Č i ta o n i c a

tivi lisice, koja poslovično simbolizira lukavost, vremenski bliske zbirke iste autorice i nužno ih je
što dodatno pridaje ozbiljnosti izgovorenim rije­ čitati odvojeno, kao samostalna i samodostatna
čima. U ciklusu Sjecišta poistovjećuje se s lisicom, djela. Ključna je razlika u izostanku “velike priče”
tj. stavlja “lisičje naočale” kroz koje sada “vidi iz Etike, tog velikog zahvata i društveno-politič­
golotinju svijeta”. Pritom je njezin izričaj gotovo kog angažmana; u Godu je centralna, provodna
hladan i deskriptivan, predmeti i njihova funk­ priča nešto labavija, teže uhvatljiva, a pjesme su u
cija precizno su opisani, pa se s vremenom ipak određenoj mjeri, ako se to tako smije reći - vedrije.
javi žudnja za izgubljenim očuđavajućim efektom Na kraju, valja spomenuti i nesvakidašnji diza­
iz ranih dana: “U sparne večeri poželim / vidje­ jn knjige, kvalitetu papira i uveza, kao i font koji
ti stvari kakve su bile / dok ih još nisu otkrile / je ugodno čitati, što sve, uz ilustracije Darije Li­
moje lisičje naočale.” (Mana) Odmah potom go­ senko, upotpunjava doživljaj čitanja ove odlične
vor ispunjavaju lasice, kune, zečevi, ježevi, zmije, poezije. Središnji god vrlo je uspjela zbirka koja bi
miševi, ptice, svilene bube…, u diskurs se vraća Mariju Dejanović, i da nije “Goranom” ovjenča­
bogata slikovitost, metaforizacija, očuđenja: “Kad ne Etike, sigurno promovirala kao jednu od za­
se pojavi Morana, / pretvori sve što volim u zimu. nimljivijih i originalnijih pjesnikinja današnjice.
// Kosa joj je grobnica za boje / koje hlape iz ostar­
jelog ljeta. // Obrazi su joj latice prozirnog cvijeta
/ koji raste u staklenoj kupoli.” (Znak)
U poeziji Marije Dejanović životinje su dominan­
tni motivi, često nositelji i/ili ravnopravni sudioni­
ci lirske radnje, pa ih se u različitim kontekstima
simbolizira, metaforizira ili personificira. Pjesni­
kinju očito fascinira njihova paradoksalna sličnost,
a ujedno i različitost od ljudi i ljudskoga iskustva,
pa se taj interes povremeno razvije do granice to­
temizma. U Središnjem godu nailazimo tek na na­
znake totemističkih svečanosti, koje se nešto kom­
pleksnije razvijaju u Etici kruha i konja. Po tome
je poezija Marije Dejanović više na tragu poetika
Branka Maleša i Anke Žagar, negoli generacijski
bližih Monike Herceg i Gorana Čolakhodžića s
kojima ju se dosad dovodilo u poetičku vezu.
Zapaziti je da se u posljednjem ciklusu Mlaz uče­
stalije javlja upravni govor, čime kao da se najav­
ljuje stil Etike kruha i konja, a zbirka Središnji god
pozicionira kao prethodna, nulta zbirka. Etika
kruha i konja i jest konceptualno čvršća zbirka, za
trećinu opsežnija, dok su obje stilski vrlo ujedna­
čene (jezgrovitost izraza, opkoračenja, poštivanje
pravopisnih i sintaktičkih normi, tematsko-mo­
tivska okrenutost zemlji, flori i fauni…). Da ne
bi bilo zabune, zbirke su vidno različite, ali nose
onoliko sličnosti koliko je to uobičajeno za dvije

224 www.czk.hr
 Č i ta o n i c a
Mirko
Božić
Knjiga o ženama
i bogatstvu njihovih dimenzija
Olja Savičević Ivančević: Divlje i tvoje, Fraktura 2020.
© Mirko Božić
M
arcel Proust 1905. g. objavio je kratku
knjigu O čitanju, neku vrstu zapažanja
o intelektualnim, duhovnim i društve­
nim implikacijama čitanja, užicima i dvojbama
koje su nuspojava te navike koja je poput virusa,
jednom kada uđe u sustav s dovoljno kapaciteta za
imaginativno, više ne izlazi nego cvjeta, obogaću­
je i raste. Kako i piše, “čitanje potiče na stvaranje
vlastita svijeta”. Pisci koji su doista dostojni takve
titule, nasljednici su i pobornici Proustove teori­
je: jedna je od njih i autorica zbirke Divlje i tvoje,
objavljene u izdanju zaprešićke Frakture.
Olja Savičević Ivančević zasigurno je poznato ime
svima koji iole prate regionalnu književnu scenu,
što zbog svog uistinu impresivnog talenta, po­
tvrđenog književnim nagradama, što zbog svoje
bibliografije koja obuhvaća sve od poezije, preko
proze do dječje književnosti. Divlje i tvoje njezina
je sedma zbirka pjesama, i predstavlja prirodan
sljedeći korak u odnosu na njezino dosadašnje
lirsko stvaralaštvo: od njene prošle zbirke Ma-
masafari (i ostale stvari) prošlo je sedam godina.
Sada nastavlja svoju putanju zbirkom koja je po­
put onih starinskih dekorativnih kutija u kojima
su se čuvale šape i ostali keksi: puna je malih lite­
rarnih slastica koje će zamirisati čim uronimo u
nju. Osvježavajuće je kod nje što se odupire svo­
jevrsnom trendu apstraktnog u suvremenoj po­
eziji, iznimno je komunikativna i očuđava svijet
oko sebe u najboljem mogućem smislu te riječi.
Poezija je to upravo onakva kakva bi kao takva
trebala biti: tekst u kojem se uživa, koji propitu­
je i začuđuje; diskurs za radost. U temelju ovoga
svega očita je i potreba dijaloga, uvlačeći čitatelja
u ulogu lirskog subjekta (više nego prikladno, ako
se pretpostavi da je autor vladar svog narativa),
čime ruši književni ekvivalent kazališnog četvr­
tog zida.
Autorica piše onako kako Vanča Kljaković snima:
male priče nevidljivih ljudi, veselje, tugu, pronala­
zi dinamiku u statičnom, dramaturgiju u svakod­
nevnom. Kroz imaginarij koji je stvorila u knjizi
šeće se kao dijete kroz lunapark: samopouzdana,
s opravdanim uvjerenjem da će semantika teksta
i bez njene pomoći pronaći put do pravoga recep­
tora u čitateljevom kognitivnom aparatu. Ovdje
vlada potpuna demokracija motiva; ljudi, stvari
i životinje na istom su nivou, čime svaki od njih
dobiva na vrijednosti i ekspoziciji, Istovremeno,
riječ je o impresivnom autoportretu, gdje Ivanče­
vić prikazuje sebe u najrazličitijim ulogama koje
utjelovljuje u svakodnevici: majka, susjeda, spisa­
teljica itd. Ma koliko njena poetika suvereno eg­
zistirala na mnogo širem nivou, uvijek se iznova
vraća u korijen, gdje i pronalazi neke poput ovih
pjesama, perecovski način uporabe za Mediteran:
225
 Č i ta o n i c a

Ta ulica vodi na sve strane

Do porta do škole
Do dvorca do plaže
Možda to neki ne bi nazvali plažom
Oni pokrivaju plaže, mi smo ih otkrivali

Na samom početku ulazimo u prostor ludizma i

radosti u koji je Savičević smjestila svoj narativ,
hermetički zatvoren od remetilačkih faktora.
Ovo doista nije knjiga za suze, dovoljno je razloga
za njih oko nas. Zbog toga se nudi kao eskapistič­
ka kapsula u kojoj su traume prošlosti svedene na
minimalno, kao za inat suvremenosti u kojoj se
od njih ne može pobjeći. Iako trebaju proći još
barem dvije generacije kako bi prestala potreba za
njima, dobro je da postoje autori koji se već sada
odupiru tome, ma koliko to delikatno bilo. Jedi­
no poezija može pomoći u zacjeljenju rana koje to
ostavlja, tako da je, Adornu unatoč, nakon Aus­
chwitza ne samo moralno, nego i potrebno pisati
poeziju. Odnosno nakon Vukovara i Srebrenice.
Savičević je dio pjesničkog vala koji je obogatio
poratnu književnost autoricama koje su u me­
đuvremenu već postale opće mjesto suvremene
hrvatske književnosti kao što je Dorta Jagić, ili u
novije vrijeme Monika Herceg. Riječ je o iznimno
plodonosnim spisateljicama koje osvajaju sve više govu važnost. Kao što je napisala u pjesmi, dirlji­
ionako malog medijskog prostora rezerviranog voj posveti upravo takvima:
za književnost i kulturu na ovim prostorima. No,
daleko od toga da je to loše: to je simptom situaci­ One starije žene
je u kojoj se poezija, unatoč svemu, uspijeva odu­ Bez čijeg čangrizavog servisa
prijeti crnim prognozama i širiti preko digitalnih U čitavoj povijesti ništa nije bilo spremno
platformi, festivala ili kvalitetnih časopisa kao što Živjeti na svijetu
je Poezija. Niti sa svijeta otići
Divlje i tvoje u dubini je svoje biti zapravo knjiga Ni slova o njima
o ženama, o bogatstvu njihovih dimenzija, identi­
teta, društvenih, obiteljskih, rodnih i svih drugih Nisu to one gradske gospođe ili dotjerane djevoj­
uloga. Utoliko je zanimljivije čitati pjesme po­ ke, već težačke majke i bake, one “koje naučile
svećene budućim ženama (kćerima) i staricama su te govoriti”. No Savičević se ne spušta na nivo
koje su esencija mediteranskog matrijarhata. Jer propovijedi svim muškarcima, jer kod nje nema
to Mediteran zapravo i jeste: zemlja koju na svo­ prvoloptaških trikova: svaki je stih promišljen i
jim leđima, i grudima, nose upravo žene, i kojemu proživljen. Pisanje je to koje je upečatljivo ne to­
trebaju upravo autorice poput ove da opjevaju nje­ liko zbog onoga što u njemu jeste, već onoga čega

226 www.czk.hr
 Č i ta o n i c a
nema: pretencioznosti, snishodljivosti, estrade.
Korice zbirke su kao ruke koje grle čitatelja kojeg
pozivaju da se udobno smjesti u naručju autori­
ce koja ne prestaje davati sve više i sve bogatije
dijelove svoje duše i iskustva onima koji će imati
vremena da je saslušaju. Srećom, takvih je mnogo
više nego se čini. Ona nimalo ne skriva činjenicu
da u samom procesu pisanja jako uživa, što već
samo po sebi podiže nivo zbirke u cjelini: shvaća
da je smisao procesa delikatni balans između či­
tatelja i teksta, te da mora postojati obostrano po­
štovanje i razumijevanje, kako bi postigla željeni
efekt. Čak i vrijeme kao takvo kod nje je fluidna
kategorija, svaka pjesma naoko ima vlastitu bio­
grafiju. U pjesmi “Biblioteka” tako piše upravo o
čitanju kao preduvjetu za pisanje, neka vrsta lju­
bavnog pisma tim hramovima duha u kojima smo
zaštićeni od surove realnosti bezbrojnim pričama
koje kriju knjige na policama. No prije je tu riječ o
starim, prašnjavim bibliotekama sa škripavim dr­
venim podovima koje svoju izvornu funkciju ne
skrivaju iza maske senzacionalističke arhitekture
suvremenih megalopolisa.
Autorica je nježna poput majke, obraća se ne samo
tim fiktivnim kćerima nego i sinovima, propitu­
je njihove hipotetske budućnosti: sinovi, dječaci,
očevi. Odgovori na njena pitanja ostaju visjeti u
zraku i čitatelj je pozvan da ih možda i sam potra­
ži, primijeni na vlastitu životnu filozofiju i viziju.
Ona bilježi svoja razočaranja, gubitke i dileme, no
bez patetike ekshibicionizma; jasno nam daje do
znanja svoje prioritete i pristup onome oko čega
se njezin život vrti: “kada radim/imam potrebu
pisati/kao da mi o tome ovisi život”. Autor koji
svoj rad shvaća ozbiljno i studiozno, kritičara
će podsjetiti da je tek čitatelj s pravom javnosti.
Nije to, u krajnjem slučaju, daleko od istine, samo
je pitanje koliko je akustike u zaglušujućoj buci
svakodnevne javnosti književna kritika u stanju
osvojiti za sebe kako bi se do kraja afirmirala kao
reflektor za ono što u književnosti treba obasjati
kako bi dodatno zablistalo u površnosti suvreme­
nih medijskih platformi.
“Divlje i tvoje” jeste i prava škrinja precioznog lo­
kalnog idioma, sa slikovitostima poput škuriban­
di, škovaca i griža, pa taj “sporazum” s tekstom
biva još kuriozniji i intrigantniji jer ne očuđava
toliko jedan segment kolektivnog kulturnog iden­
titeta nego naše tumačenje njegovih pretpostav­
ljenih implikacija. Kada se upuštamo u čitanje,
od poezije često preuzetno tražimo da bude ne­
što, utjelovljenje slike koju smo za nju unaprijed
osmislili, umjesto da je pustimo da bude što jeste,
kako joj se prohtije. Mora biti slobodna da bi bila
dobra, iskrena. Olja Savičević Ivančević zna pisati
takvu poeziju, bez poze i pijedestala, prizemljenu
i ukotvljenu, a slobodnu istovremeno: neka vrsta
leptira na lancu koji ima krila, ali i samokontro­
lu. Naše je da čitamo, osluškujemo i uživamo u
darovima jednog zaokruženog, skladnog i više­
slojnog ostvarenja koji nosi otprije prepoznatljivi
pečat autorice, i provlači se kroz sve s čim se do­
sad uhvatila u koštac, bez obzira na književni ili
umjetnički žanr.
Nema ovdje elaborirane konceptualne lirske ar­
hitekture koja knjigu tretira kao dio bezuvjetnih
semantičkih konstrukcija: njenu poetsku biblio­
grafiju primjerenije je usporediti s niskom bisera
nego piramidama. Dobro je tako: na taj način for­
mira se niz fleksibilnih, individualnih impresija
koje uspješno funkcioniraju i odvojeno. Autorica
na određeni način testira i sposobnost čitatelja da
vidi ono što je izgubio iz vida, preispita iskustva
koja su dovela do ravnodušnosti na veltšmerc koji
je neizostavna, ali i nevidljiva nuspojava anksio­
znosti protiv koje čak i književnost kao korektiv i
svjedok svakodnevnosti polako uzmiče. Zato Div-
lje i tvoje može biti barem privremenom utjehom,
dokazom da još postoji dovoljno razloga za radost
budućnosti. Ako je suditi po poeziji koju ispisu­
je čitava jedna generacija novije hrvatske poezije,
ima itekako. Možda najbolje, zapravo, tek dolazi.
227
 Č i ta o n i c a

Mateja
Jurčević
Igre pokreta i podražaja
Evelina Rudan: Smiljko i ja si mahnemo (balada na mahove),
Fraktura, Zaprešić 2020.
© Mateja Jurčević

Č
itajući novu zbirku Eveline Rudan, teško
bi se mogli razlučiti svi mogući utjecaji na
nju. Riječ je o zbirci u kojoj su sadržane
mnogobrojne književne i kulturne reference, ek­
splicitno izražene, skrivene, moguće i nesvjesne,
kao što to obično biva kod onih autora koji žive­
ći u književnosti sve teže raspoznaju koji su dio
vlastitog života pročitali, a koji proživjeli. U četr­
deset pjesama ove zbirke iznosi se uvijek iznova
jedan jednostavan prizor kompleksne pozadine i
kada bih pokušala govoriti o onome u knjizi pre­
šućenom, a ipak prisutnom, osvrnula bih se na
tri moguće točke koje, čini mi se, mogu budućem
čitatelju pružiti predodžbu o kakvoj je knjizi ri­
ječ. Prva je točka filmska. U filmu Beskrajni dan
(Groundhog day) Bill Murray utjelovio je mete­
orologa Phila Conorsa osuđenog neprestano po­
navljati jedan te isti dan svojega života prolazeći
u njemu sve faze svijesti, od očaja do spoznanja.
Analogno budilici koja se uvijek javlja točno u
šest ujutro, svaka od pjesama ove zbirke otvorit će
se točno istim stihom “smiljko i ja si mahnemo”
i svaki put taj će jednostavan pokret ostaviti dvo­
struki učinak, prvi da se pokret, jedan jedini, pro­
teže čitavom zbirkom i završava tek u posljednjoj
pjesmi, drugi da se pokret i prizor uvijek iznova
ponavljaju u istom, beskrajnom danu u kojemu se
može utjecati na vanjske okolnosti, ali nikako na
potku i smisao – neizbježan susret.
Druga točka problematizira i dopunjuje prvu, a
proizlazi iz opće poznate Beckettove drame U
očekivanju Godota. Odnos lirskoga ja i Smiljka
nalikuje odnosu Vladimira i Estragona, pri čemu
subjekt u zbirci, na više razina, preuzima ulogu
Vladimira. Oba para vode razgovore koji se ne
približavaju nikakvoj poanti, ali su nužni da bi
se preživjelo. Razlikuju se, smatram, tek smjerovi
uzaludnosti, u Becketta riječ je o neuhvatljivoj bu­
dućnosti, u Rudan o neuhvatljivoj prošlosti. Para­
lela se može povući i s “mjestom radnje” u navede­
noj drami akteri su smješteni pod stablo, a u zbirci
kod Strojarskog fakulteta. Također, potencijalno je
zanimljiva činjenica da se Smiljko nalazi na sed­
mom katu toga fakulteta, što ostavlja mogućnost
tumačenja u ključu sedmog neba, a to, dakako,
može biti ironijski kada uočimo “prizemljenost”
takvoga posla, ali i ne mora, s obzirom na to da
se lirsko ja nalazi u podnožju fakulteta, u prolazu,
te pokušava ostvariti kontakt s udaljenom, gotovo
idealnom prošlosti koju Smiljko predstavlja.
Treća, ne manje bitna, točka ukazuje na mogu­
ću povezanost nove zbirke Eveline Rudan i De­
sničina romana Proljeća Ivana Galeba. Baš kao i
navedeni roman, riječ je o poeziji koja je asoci­
jativna i u kojoj se sadašnje isprepliće s prošlim
na osobit način. Susret sa Smiljkom, gesta, riječ
ili atmosfera, sve navedeno može biti okidač za
retrospektivni pogled u djetinjstvo kada su “svi
naši još živi” i “nič se još ne zna”, baš kao što Ivana
Galeba svjetlost vraća djetinjim igrama, baš kao

228 www.czk.hr
 Č i ta o n i c a
njegova fasciniranost sjajnim okruglim kvakama,
kao njegovo prisjećanje obitelji i okoline, Rudan
svome lirskome ja omogućuje putovanje kroz vri­
jeme pomoću impulsa koji nepogrešivo stvaraju
veze između onoga što je bilo i što jest. Postoji
ipak bitna razlika u atmosferi Desničina romana
i ove zbirke, riječ je o pogledu na smrt. Oboje au­
tora zaokupljeno je njome, pa ipak ton ove poezije
igriviji je, duhovit i topao, smrt je prisutna, ali za
razliku od Galeba koji potpuno uranja u prola­
znost, ovdje se pod lakoćom osjećaju težina i tje­
skoba. Nehajnost s kojom se smrt spominje, toč­
nije s kojom se smrt potiskuje suprotnim frazama
(“svi naši se još tombulivaju po svitu” , čude se naši
/ čude se i živi su još svi) odaje nelagodu, nemo­
gućnost da se smrt prizna (tako pametin barbu,
govorim vedranu / na dan kad mi zakapaju bra-
ta) sve do posljednje pjesme kada se osvještava da
su već svi mrtvi “mrtvi kako mrtvo more”, “mrtvi
kako črna smrt”, mrtvi kako amen”.
Također, valjalo bi se osvrnuti i na činjenicu da
je ovu zbirku pjesama autorica nazvala baladom.
Zgodna igra riječima u podnaslovu zbirke suge­
rira da je riječ o baladi na mahove. U isto vrije­
me ističe se središnji motiv zbirke i naglašava da
se radi tek o djelomičnoj baladi, to jest, njezina
obilježja tek povremeno proviruju. Svakako, ako
se strogo držimo školske definicije balade kao lir­
sko-epske vrste s nesretnim krajem (ili, u novijoj
inačici, s tugaljivim ugođajem) može se uočiti da
se neki elementi ipak poklapaju. Premda nije riječ
o jedinstvenoj pjesmi, niz od četrdeset numeri­
ranih, motivski i strukturno povezanih pjesama
odaju dojam cjeline, stoga se i može govoriti o ba­
ladi, a ne o baladama. Lirski dio sasvim je očit, a
onaj epski ogleda se uspostavi narativa koji uklju­
čuje nekoliko likova, junaka (subjekt, Smiljko, Ve­
dran) i njihov odnos sa sporednim licima (tako­
zvanim našima). Glavnu liniju čini susret lirskoga
ja i Smiljka, a ona se neprestano prekida, retardi­
ra, prisjećanjem, prošlošću. Igrivi, donkihotovski
element koji više veze ima s viteškim romanom,
nego s baladom, jest motiv krava Galjarde, Kiteše
i Srnele. Galjardu se, ako si dozvolimo malo više
slobode, može gledati kao Rocinantea:
“vičen mu / gren na niki sastanak / viče mi hoj,
hoj / vičen mu / najraji bin popeljala galjardu
da me čuva / viče mi / popelji je, popelji / i ja
popeljen galjardu, zavežen je spred fakulteta /
i donesen noj jedan naviljak suhe arbašpanje”
Ista ta Galjarda poslužit će i kao sredstvo da se
govori o kulturi:
“smiljko se smije i viče: / ča čita ča galjarda,
/ sad je finila jenega foucaulta / vičen nazad:
noj gren po još jenega / a ti, viče smiljko / ja
ne, meni je dosadi / ja san na mariju / kemu
mariju, viče smiljko i naginje se / mariju var­
gasu llosi, smrt kulture / kad je kultura počela
umirati, torniva smiljko”
O tugaljivom, sjetnom ugođaju teško da se može
229
 Č i ta o n i c a
govoriti, u većini pjesama proviruje tek nostalgija,
ali posljednja pjesma u zbirci donosi neku vrstu
obrata kada se, uz pojavu snijega i hladnoće, ko­
načno osvijesti da su svi već mrtvi te se na taj način
balada potpuno zatvara ispunivši svoje kriterije.
Premda autorica kroz svoj subjekt progovara o dje­
tinjstvu, ono se ni u jednome trenutku ne čini tra­
umatičnim (ki ima ranu gledamo i pipamo / nidan
od nas nima ranu), već ispunjeno običnim stvari­
ma, razgovorima, događajima i u toj se običnosti
osjeća jednostavna čežnja koja je neutaživa i upra­
vo zato polazište poruge svijetu koji u djetinjstvu
pronalazi ishodište svih rana. Ostaje tek pitanje je
li riječ o galgenhumoru ili o istinskom revoltu:
“ma da ti povin, gren na terapiju / kamo pita
on, kamo / u vrapče, tamo su najbolji, govorin
/ i pomore, pita smiljko / ne pomore, smijen se
/ pitaju me za djetinjstvo / i, govori smiljko, ča
rečeš / nič, govorin, nič / lažen, lažen koliko
san duga i široka / lažen koliko je od zolofta do
xnaxa i napred / lažen, lagat umin / ne moru ti
pomoć ku nin lažeš, govori smiljko / i počeše
se zgor uha / kako koko, kako koko / ne moru
ti pomoć / ne moru mi pomoć ni ku nin govo­
rin istinu”
Možda ne tako bitan moment u zbirci, ali svaka­
ko zanimljiv, jest motiv prenošenja navika i inih
sličnosti putem iskustva zajedničkog odrastanja:
“smiljko i ja si mahnemo / i šfalt i delo žmari / on
jopet gre s pete na prsti / (trideset let pokle tako gre
i moj najstarji sin)”
Veza subjekta i Smiljka proširuje se ubacivanjem
trećeg lica, Smiljkova brata Vedrana koji se po­
stavlja kao odrasli, kao zaštitnički faktor, onaj koji
sve zna i upućen je u svjetske probleme:
“mi čitamo i vedran govori / indijanci su pravi,
kaubojci su zli / došli su na njihovo, uzeli su
nin sve”
“nemce ne rabi spašavat, govori vedran, oni su
nas tukli”
Vedran tako može biti simbol sve one ozbiljnosti
koja slijedi nakon djetinjstva, odraslost koja nas
uvijek prati, a polariziraju se ne samo prošlost i
230 www.czk.hr
sadašnjost, već i ono tko smo bili prije i tko smo
sada. Subjekt i Smiljko, oboje fakultetski profeso­
ri, pokušavaju odgonetnuti jesu li se između sa­
stanaka, skupova, projekata i diplomskih radova
međusobno izgubili. Možda je zato neophodno
međusobno prisjećanje, da se identitet posve ne
zatre u novom životu i prostoru. Ono što izdva­
ja lirsko ja i Smiljka iz okoline, ono zbog čega se
zgrade uviju i razmaknu svaka na svoj kraj i zbog
čega se ljudi nikako smanje jest način njihove ko­
munikacije. Naime, subjekt i Smiljko mašu i viču,
sedam katova udaljeni, oni skaču i penju se kako
bi doprli jedno do drugoga. Doći do Drugoga
mora se pod svaku cijenu. Ima nešto divlje u tom
iskonskom pokušaju da se izrazi sebe svim sila­
ma, cijelim tijelom i glasnicama. Tako se razgo­
vara s najbližima, s onima koji nas znaju do kosti.
Nasuprot tome stoji ljubežljivo ćaskanje i prilago­
đavanje društvu i okolnostima:
“s nikega skupa san, šu, dojdi doli / već je doli
smiljko, s kega skupa / postkolonijalnega sku­
pa / cili dan smo govorili, ćakulali, kušeljali /
razminjali se i pominjali / povidali i brontulali
engleski / ni to malo, pita smiljko, ni to malo /
je, to je malo kontradiktorno, rečen ja”
Napisat ću, naposljetku, još i ono što je već očito
– ova je zbirka iznjedrena istarskom čakavicom
koja, unatoč brojnim predrasudama prema ulozi
narječja u suvremenoj poeziji, sjajno funkcionira
ne samo na ritmičkom nivou, već je neophodna
kako bi komunikacija, unatoč vikanju, bila što in­
timnija, kako slučajni prolaznici ne bi mogli upa­
sti u prostor između dvoje ljudi koji dijele ono što
je neprevodivo na standard i na tuđe živote. Za
Smiljka stoga vrijedi isto što i za Dolores Ivana
Galeba: “Kojim bi putem bio udario moj život i
gdje bi bio završio da se nisam sreo s njom? Ako
ikome u životu, njoj sam morao biti zahvalan. A
ja nisam gluh za taj osjećaj”.
 Č i ta o n i c a

Tin
Lemac
Apokaliptičke freske
Franjo Nagulov: Zemlja zalazećeg Sunca, Brodski kulturni krug Pannoniae Gloria /
Đakovački kulturni krug Accede ad Certisiam, Slavonski Brod / Đakovo, 2019.
© Tin Lemac

I
znimno plodni mladi književnik, pjesnik,
prozni pisac i književni kritičar Franjo Nagu­
lov objelodanio je još jednu poetsku knjigu.
Ona nosi znakoviti naslov, a to je Zemlja zalazećeg
Sunca. Površnija bi kritika u tom naslovu mogla
pronaći materijala za prvoloptašku intertekstu­
alnu igrivost sa sintagmom zemlja
izlazećeg sunca, no pogledavši sa­
mu knjigu, recepcijski put pruža
malo drukčije obzore. Prije svega,
knjiga je minijaturna (oprostite mi
na neznanju tiskarskih parametara
određenja formata), crnih korica s
crvenim slovima naslovnice i suge­
rira početnu pesimističku autorsku
projekciju vezanu za naslov kao te­
meljni referencijalni okvir i nezane­
marivu formu. Drugo, knjiga se čita
u horizontalnoj, a ne vertikalnoj
poziciji grafičkog sloga što doprino­
si jednom posvema drukčijem ugo­
đaju. Kao da se listaju stari zapisi i odgonetavaju
nakupine slova u sintagmama i rečenicama.
Iz strukture teksta knjige uočavamo dva jaka
mjesta. Prvi je provodni citat Milana Maćešića, a
drugi izbor pjesme u prozi kao žanrovskog obli­
ka. Maćešićevi stihovi glase: ne dozvoli mi da ti se
molim iza leđa / i zato daj da ova smrt / prema ko-
joj idem nepovratno / bude moja posljednja smrt.
Iako je kontekst pjesme pomalo zamagljen, mogu
se nazrijeti neke subjektove iskazne pozicije. Im­
perativna je sekvenca (ne dozvoli mi) vjerojatno
upućena b(B)ogu, leksem smrt višestruko je ko­
notiran, a ideja nepovratnosti i nepovrativosti ve­
zana za pjesničke univerzalije. Unutarnji dijalog s
b(B)ogom dovodi do najmanje dvostruke pozicije
konotativnog tumačenja leksema
smrt. Jedan bi bio vezan za smrt u
tekstu, a drugi smrt kao kraj živo­
ta. Smrt bića u tekstu, smrt autora,
smrt subjekta... Teme kojima se po­
stmodernistička književnoteorijska
misao toliko zarobila da je u vlasti­
tom bezglasnom disanju zanemari­
la temeljne pojmove pisanja. Onaj
tko piše zna da u tekstu umire po­
neki njegov dio koji se u sveopćim
putanjama refleksije i samorefleksi­
je postavlja kao balast ili nabubre­
lo tkivo koje treba poletjeti prema
duboko individualnom ili univer­
zalnom iskustvu čovječanstva. Doslovna smrt
ovdje je odčitljiva u jednom potezu. Ostajući za­
robljen u tom dvojstvu, Maćešićev subjekt pruža
veliku panoramu Nagulovljevim razmatranjima
u pjesmovno-proznim uradcima. S druge strane,
Maćešićev profetski ton proizvodi proročku pje­
sničku figuru koja će također biti važna za odčita­
vanje Nagulovljevih stihova. Izbor pjesme u prozi
govori nam kako je Nagulov svoje razmatranje

231
 Č i ta o n i c a
smjestio u jedno smirenije, donekle i racionalnije,
emfatički reduciranije žanrovsko rješenje. To će
se pokazati i analizom stihova.
Knjiga počinje i završava pjesmom Pozdrav za-
lazećem Suncu. U njoj se pojavljuje pjev zemlje
zalazećeg Sunca i stihova u kojima se semantički
izjednačavaju Tama i Svjetlo. Antropomorfizira­
na pozicija pjeva zemlje zaziva široki dijapazon
pjesničkih iskustava (od poezije starih civilizacija
preko angažirane antiratne poezije), dok se u me­
taforičkim transpozicijama stihovnog značenja
(Tama je svjetlo!, Svjetlo je Tama!) oblikuje topos
obrnutog svijeta koji indiciraju religiološko-uni­
verzalijski entiteti Svjetla i Tame. U cikličkom
kompozicijskom obruču ona otvara i zatvara knji­
gu. Većinski prisutne pjesme u prozi čitaju se kao
semantička cjelina, a prekida ih tu i tamo pokoja
minijatura koja je također u jednakom semantič­
kom dijapazonu.
Na razini cjeline, pjesme u prozi formalno su gra­
đene na tzv. modelu mimikrijskog pripovijedanja
(kako nam to nalaže tipologija Marine Kovače­
vić). Pripovjedni, tj. prozni je slog zadržan u for­
malnom obliku, dok se njegov sadržaj cijepa foni­
jom, ritmom, poetskim leksikom i konotativnim
nakupinama sintaktičkih jedinica. U njima nala­
zimo dva sintaktička modela; onaj kontinuirane
stihovne sintakse koji ponekad sliči telegrafskom
stilu (Ovo je / odlazeća zemlja i zemlja pjesnika što
pišu po narudžbi brinući da im / je lijepo u šestom
i posljednjem stoljeću hrvatske književnosti nakon
/ kojeg slijedi smrt jezika: smrt sjećanja čijom su se
nejestivošću hranili / nesmiljeni naraštaji literar-
nih jurišnika.) i diskontinuirane sintakse u kojoj
se glavna sintaktička linija lomi ekspresivnim sli­
kama i manirističkim metaforama (U zemlji zala-
zećeg sunca čijom se pritajenom / svjetlošću časte
odabrani sva stubišta vode / prema dolje., ... noć-
nom će programu priskrbiti tamnoputu / djevicu:
samoću što se izvrsno služi escajgom / jedući zatvo-
renih usta.). Lirski subjekt stavlja na sebe masku
angažiranog subjekta kako bi u pamfletističku
formu ulio sadržaj jedne beznadne, atrofirane i
232 www.czk.hr
smrknute slike aktualne hrvatske književnosti i
političke, društvene i kulturne stvarnosti. Ta nam
gesta signalizira manirizacijski autorski impuls;
neomanirizacija angažirane i pamfletističke liri­
ke i njezinih konstituenti i semantički prijenos u
jedno složenije, literarno i empirijski dohvatljivo
područje duhovne pobune.
Na razini dijela, odčitavamo autorske preokupa­
cije u predstavljenoj slici svijeta te izražen ton kao
nositelj semantičke stege rasutog stihovlja. Od
općih stanja mučnine i zgroženosti (U zemlji za-
lazećeg Sunca mučnina je stilsko sredstvo na putu
pročišćenja za kojim posežu nedostojni...), pitanja
zabranjene i protuustavne poezije, lažne estetike,
vlastite pozicije u sveopćem košmaru. Moglo bi se
nabrajati mnogo toga jer svaka pjesma nosi neku
novu ili razvija staru preokupaciju. Nagulovljev
ton počesto je ironičan što se katkad grana prema
sarkastičnom i ludičkom, oštar, kritički nastro­
jen, ponekad rezigniran, ali svakako apokalip­
tički jako usmjeren. Iako je više riječ o kritičkom
seciranju aktualne stvarnosti u jednoj izdašnoj i
pomno biranoj formi i sadržaju, važno je naglasiti
i to da pjesme u prozi odišu upravo apokaliptič­
kim zvukovima, skrivaju ono što naizgled otkri­
vaju. Vjerojatno je moj kritički dojam takav jer
primjećujem zibanje između fonije i semantike; iz
tonske realizacije koja je vrlo raznorodna, autor/
subjekt ide prema idejnom polju nadilazeći vrho­
ve semantičkih planina. U tom smislu, ta zabače­
na i samo formalno razrađena fonijska kategorija
može poslužiti i kao nositelj većeg dijela stihov­
nog gradiva.
U zaključnom razmatranju ove pjesničke knjige
može se reći kako je Nagulov kao već jako iskusan
pjesnik izbjegao neke boljke ovakvog stihovanja, a
to su patos, afektacija i poniranje u opća mjesta ne
samo poetike nego i literarnih te političkih aktua­
lija. U svom literarnom daru i opažajno-kritičkoj
moći podario nam je omanju knjižicu koja bi tre­
bala grunuti kao granata u hrvatskoj književnoj su­
vremenosti i ukazati na mnoge njezine anomalije.
 Č i ta o n i c a
Davor
Ivankovac
Mihaljevićeva nova nova odsutnost
Romeo Mihaljević: Do mraza, HDP, Zagreb, 2019.
© Davor Ivankovac
N
ašičanin Romeo Mihaljević u četvrt sto­
ljeća pisanja objavio je svega pet zbirki
poezije, odreda zapaženih. Znak je to da
Mihaljević piše dugo i sporo, po vlastitom osje­
ćaju i potrebi, a ne po diktatu bjesomučno brzog
vremena u kojemu živimo, lajka na društvenim
mrežama i terora konstantne vidljivosti. Tako je
od posljednje zbirke Disco inferno prošlo čak de­
set godina, a nova koja je pred nama, intrigantnog
naslova Do mraza, donosi manje od pedeset krat­
kih poetskih zapisa, što bi značilo da ih je pisao
u prosjeku pet po godini. Neshvatljivo je to mož­
da onima koji ih isproduciraju toliko na dnevnoj
bazi vodeći se kvantitetom a ne kvalitetom, ali
Mihaljevićevi rezultati zato su redovno vanserij­
ski i neuklopivi u domaća pjesnička strujanja.
Zbirka Do mraza intrigira nas već i naslovom i
slikom naslovnice. Na njoj vidimo tanak snježni
pokrov koji nestaje na pragu mračne šume: od
prvih stabala više nema snijega, ali je u dubini
potpuni mrak. Tako nas knjiga poziva da okre­
tanjem naslovnice stupimo u tu (lirsku) tamu (ili
tamnu liriku). Sam pak naslov možemo shvatiti
dvojako: prijedlog “do” može se odnositi na pro­
stornu udaljenost do linije mraza, npr. jedan ko­
rak do mraza ili odmah do mraza, ali i na trajanje
nečega do početka mraza. A kako mraz nastaje
isključivo na temperaturama ispod nule, jasno je
da je dominantna atmosfera zbirke zimska, ili će
biti okončana do mraza. Zanimljivim se čini da se
sama imenica mraz (ne i zima, led ili snijeg, koje
su dosta frekventne) u zbirci spominje samo je­
danput: u četvrtom tekstu, i to ne osjetilno, nego
posredno, iz druge ruke. Pjesma nam se čini zna­
kovitom, gotovo oglednom, pa je vrijedi cijelu ci­
tirati: “U ruševnom satu duboke jeseni, W. Blake
ostavlja / zapis o utjecaju mraza na plod. Sjenica je
sletjela / do prozorskog okna, sva u jednom trza­
ju, oku / neuhvatljivom. / Dječaci okupljeni ispod
papirnatog zmaja, / otpuštenog put nebeskog sivi­
la, kraj zaleđene rijeke. / Na drugoj obali koračaju
modri jeleni. / Cijela umjetnost leži u odabiru i re-
dukciji, pomisli, / tonući u san prije sna.”
U pjesmi se mogu iščitati nosive konstrukcije Mi­
haljevićeve poetike: jak osjećaj za ambijent, pro­
stor unutarnji (soba s prozorom) i vanjski (krajo­
lik, nebo) i pozicioniranje subjekta unutar njega,
ali i prostor prošli, prostor sjećanja, slike djetinj­
stva, kao i izrazita tekstualnost: Tekst kao pola­
zište i krajnji cilj. Posljednji stih Mihaljevićeva je
definicija stvaralaštva: odabir i redukcija.
Doista, kao i u prethodne četiri zbirke, možda
čak i najizraženije dosad (uz Disco inferno), Mi­
haljevićevu poeziju odlikuje minimalizam, saže­
tost, rečenice i slike gotovo redovno u prezentu
(što pridonosi statičnosti slike, prizora, od teksta
gotovo čineći sliku ili fotografiju, odnosno im­
presiju); i u ovoj, kao i u prethodnima, tekstovi su
nenaslovljeni, tek numerirani i ravnomjerno ras­
poređeni u tri ciklusa također označena rednim
brojem. Motivi koji po učestalosti prevladavaju i
provlače se cijelom zbirkom, a Mihaljević ih ba­
233
 Č i ta o n i c a
štini iz dosadašnjeg opusa su: noć, dan, sumrak,
zora, svjetlost, tama, prašina, pisanje, govorenje,
jezik, riječi, samoća, odsutnost, prozor, staze i ce­
ste, tijelo, koža, lice, ruke, san, šuma. Nerijetko
se gotovo svi navedeni motivi znaju naći i unutar
jednoga teksta, npr. br. 17: “Svoju se samotnost
usuđuje nazivati svetom. / Izložena bodežima pra­
šine, u pomacima svjetlosti / što klizi rubom sli­
ke.  / Toplina ruke već potonula u rahlo tkanje /
popodneva. Sve što te uspavljuje, pišem ti, čini / te
udaljenijom od ulice u kojoj smo spominjali / tre­
setišta pod planinom, noćne igre
svjetlima / semafora, onkraj ovoga
sada i ovdje. / Nema uslišenih mo­
litvi, samo otisci nečijih stopala /
na istim mjestima.”
Mihaljević ambijent gradi su­
mornim motivima u kojima pre­
vladavaju sjene, sivilo, jesen ili
zima, kiša, a krajolik koji subjekt
promatra, bilo kroz prozor bilo
s neke zamišljene točke izvana,
najčešće presijeca neka staza, pu­
teljak ili cesta, sva u korovu i ši­
pražju. Krajolik je povremeno i
pustinjski, ali kao filmska, me­
dijska refleksija. Dominiraju mo­
čvare, strništa, tresetišta, pustoli­
ne, šaš, raslinje, žabokrečina i sl.
Pjesma 23 glasi: “Natpis urezan u
vrata toaleta uz autoput, strništa
s / jatima vrana, sve što nosiš između riječi i ne
stižeš  / sakriti, reci sada. / Sve je obrasla tamna
šuma, ruke se spuštaju niz tijelo / u nepokretu. /
U danima koji dolaze trebam nestati među stabli­
ma. / Bijela plutajuća magma, ta spora koreografi­
ja, sve se / bešumno strmoglavljuje.” Slike izvanj­
ske pustoši i rasapa korespondiraju s unutarnjim,
krajolik se pretapa na krajolik tijela ili duše, pa su
ti tekstovi uglavnom nepogodni za razbijanje na
manje jezične čestice, na pojedinačne impresije, a
da se ne naruši uprizorena slika i dojam koji ona
ostavlja. Tijelo i krajolik su jedno, pretapaju se i
234 www.czk.hr
odražavaju unutar jedne rečenice čineći to za Mi­
haljevića prepoznatljivo “tkanje” teksta, npr., po­
četak pjesme 20: “Iz utočišta močvare, iz njene ze­
lene koprene, / uzdižu se lelujavi stupovi dima. /
Dodiruju i tijela, tvoje i moje, prikaze na rubu /
spaljene šikare. / Kada bi bol imala sintaksu, bilo
bi lakše izreći.” Još je eksplicitniji u tekstu broj 9
koji završava jednim od dojmljivijih identitetskih
rastakanja i transformacija koje imamo prilike či­
tati u recentnoj domaćoj produkciji: “Ovo ja bez
imena i konca što sniježi nad / pustolinom.”
Osim tjelesnosti – lica, ruku,
tijela, kože (koja se pretapa u
koru drveta) – pjesniku je od
velikog značaja sam čin pisanja
i to u najširem smislu shvaće­
no bilježenje teksta, ostavljanje
tragova na raznim medijima
(“Napisano postaje tek pred­
govor nerečenoga, / brižljivo
unesen zapis zbilje.”). Dok na
zapuštenim stazama ili snijegu
nalazi otiske nečijih ili vlasti­
tih koraka, Mihaljević će pisati
i o pisanju na papir, bilježenju
slika, bakrorezu, drvorezu, ti­
skarskom slogu, tragu krede
ili grafitne olovke, celuloidnoj
vrpci, polaroidu. Prozor će po­
stati kadar, sjećanje ili krajolik
scena. Pjesma br. 29: “Vrt po­
slije kiše posjeduje toplinu i tamu / pribježišta u
kojem poželiš nestati, kretati se / samo tebi vidlji­
vim stazama, sanjati o pradavnim / celuloidnim
prizorištima, o potonulom svijetu / noćnih prika­
zanja. / Sada, nepravilna linija grafitne olovke, /
urušavanje, nikakvo prosvjetljenje.”
Vizualnost i bilježenje teksta i slike od iznimnog
su značaja i stoga nije čudno da se u čak dva od
tri citata koja otvaraju cikluse izravno ili neizrav­
no referira na slikarstvo i tehniku izrade slike: u
Konstantinovićevom citatu spominju se bakro­
pis i bakrorez - “rukopis oštrih, konačnih, linija”,
 Č i ta o n i c a
dok knjigu otvara jedan zapis znamenitog slikara
i pisca Josipa Vanište. Treći je citat, također zna­
kovit, od Yukija Mishime o ljepoti koja “nadvlada,
pustoši i uništava.” Isticanje Vanište na početku
zbirke ne može biti slučajno. Mihaljevićev subjekt
ima slikarsko i fotografsko oko i njegovi su po­
etski zapisi najviše stilski prispodobivi upravo
Vaništinim poetsko-memoarskim zapisima obje­
lodanjenima u nekoliko knjiga, među kojima se
ističu Knjiga zapisa (2001.), Skizzenbuch 1932–
2010: Iza otvorenih vrata (2010.) i Krleža iskosa
(2012.), koji su bez ikakve sumnje vanserijski pri­
mjeri umjetničke proze. U skladu je to s Malešo­
vom ocjenom iz 2016. godine (Europski glasnik,
21), da Mihaljevićeva poezija više korijenja pruža
prema stranom pjesništvu negoli domaćem; Va­
ništa je ugledni hrvatski umjetnik, ali nije pri­
marno književnik, a osim na Romea Mihaljevića,
© Boris Cvjetanović
doista je teško reći na kojega je hrvatskog pisca
znatnije utjecao.
Zbirka Do mraza još jedno je uspjelo poglavlje Mi­
haljevićeva opusa; u skladu s malim, ali pažljivom
oku vidljivim mijenama kroz godine, gotovo da
bismo mogli govoriti o ciklusu koji se nadovezao
na dosad ispisanu pjesnikovu zbirku. Unatoč ko­
munikativnosti ovih pjesama, pjesnik s lakoćom
postiže mističnost u pretapanjima jednoga krajo­
lika u drugi, subjekta uvijek držeći negdje uz rub,
uz blage, dvojbene pomake, a nikada ga ne pribli­
žavajući vlastitoj biografiji. U toj igri uvijek je na
dobitku, ali ne samo on, kako se u zaključnoj pje­
smi obraća zamišljenoj instanci, mogao bi to biti
čitatelj: “Kao da možeš proniknuti u moju šutnju. /
Glasom proparati hitinski zastor koji nas razdva­
ja. / Tu fantomsku postojbinu pod tragom olovke, /
posve nepoznati poredak, jednu novu odsutnost.”
235
 Č i ta o n i c a
Davor
Ivankovac
Iz sve snage
Rade Relković: Šesto stoljeće hrvatske književnosti, Bratstvo duša, Zagreb, 2019.
© Davor Ivankovac
G
odine 2019. u izdanju “Bratstva duša” po­
znatog izdavača glazbenog i književnog
undergrounda Zdenka Franjića pojavila
se zbirka poezije Šesto stoljeće hrvatske književ­
nosti koju je potpisao stanoviti Rade Relković.
Kažem stanoviti jer netko pod tim imenom u
hrvatskoj književnosti dosad nije bio poznat, a
nije bio poznat ni meni dok mi se sama knjiga
nije pojavila u poštanskom sandučiću, poslana iz
Zagreba. Pretraga na Internetu, a potom i čitanje
knjige učvrstili su mišljenje da se radi o pseudoni­
mu, kao što je najvjerojatnije pseudonim i Vanja
S. Čuljak, autor pogovora zbirke. Da stvar bude
zanimljivija, sam Čuljak u pogovoru pretpostavlja
da bi se iza imena Rade Relković mogao skrivati
neki od vinkovačkih autora (među njima spomi­
nje Franju Nagulova i potpisnika ovih redaka -
premda i sam Nagulov tvrdi kako mu je ista zbir­
ka prispjela poštom). Rade Relković dodatno je
produbio misterij davši intervju za Glas Slavonije
(6. ožujka 2019.), ali ne otkrivši ništa konkretni­
je o samome sebi. Kakogod, Rade i Vanja mogli
bi biti i ista osoba s dva pseudonima, a sve skupa
još jedna pjesnička mistifikacija, ili naprosto do­
bra zezancija, ali ono što je nama zanimljivije jest
sam sadržaj zbirke.
Naslov zbirke očita je aluzija na poznatu ediciju
Matice hrvatske Pet stoljeća hrvatske književnosti,
koju autor na neki način želi nadopuniti ovom
zbirkom, ili pak kritički ukazati na slijepu okre­
nutost tradiciji ključnih nacionalnih kulturnih
236 www.czk.hr
institucija, a zapostavljanje svega sadašnjeg i po­
sljedično tome budućeg. Tako nam se barem čini
čitajući uvodnu i zaključnu Činjenicu, koja poput
pankerske himne četiri puta ponavlja istu strofu:
“Moj grad poriče šesto stoljeće hrvatske književ­
nosti. / I prostor i vrijeme. / I vrijeme i prostor. / I
prostor i vrijeme. / I vrijeme i prostor.”
Pretpostavka o vinkovačkom autorstvu zbirke
utemeljena je na samoj poeziji, jer radi se o izra­
zito angažiranoj poeziji koja s lijevih ideoloških
pozicija tematizira poglavito neuralgične točke
suvremenih Vinkovaca, tobože mitskoga rasadi­
šta (sup)kulture (punk-rocka, stripa, teatra i knji­
ževnosti…) s gigantskog željezničkog čvorišta, a
danas zapravo krajnje devastiranoga grada u ko­
jemu nakon ratnih razaranja i tridesetogodišnje
vladavine desnih i njihovih još desnijih koalicij­
skih partnera, kumova i suučesnika nije preostalo
gotovo ništa od nekada zavidno razvijene indu­
strije, sporta i kulture.
Kako stoje stvari, Relković prilično nedvosmisle­
no izlaže: “Deset godina pokušavam se zaposliti u
Vinkovcima. / Uređujem lokalni časopis za zna­
nost, kulturu / i društvena pitanja te pišem ogle­
de o diletantskom / pjesništvu lokalnih autora. /
Svaki me od njih barem jednom potapšao po ra­
menu. / Svaki mi je od njih rekao: samo nastavi! /
I svaki put ja bih nastavio vjerujući da će se, prije
/ ili poslije, pobrinuti za mene.” Osim uvodne i
zaključne Činjenice, šezdesetak kratkih prozno­
lirskih tekstova nenaslovljeno je i nižu se u dahu
 Č i ta o n i c a
od početka do kraja, no određene tematsko-mo­
tivske podskupine ipak su vidljive, te se sponta­
no, asocijativno ulančavaju. Nalazimo ovako: niz
tekstova o preminulom pjesniku Milanu Maće­
šiću (kojemu je zbirka i posvećena): “A kada je
Milan umro govnari iz lokalnih medija proglasili
su ga prerano preminulim hrvatskim pjesnikom.
Sedam godina nakon što su mi
iz Godišnjaka bez objašnjenja
izbacili esej o pjesništvu hr­
vatskog pjesnika. Dvadeset i
sedam poslije Vatikanske knji­
ge mrtvih. I tek koju godinu
nakon što su nazdravljali poli­
cajcima koji su srpskom govnu
dali po pički što je kasnije obra­
zloženo neprimjerenim pona­
šanjem srpskoga govna zbog
visokog udjela alkohola u krvi
pomiješanog s mržnjom prema
Hrvatskoj: čijoj je književnosti
smrću za svagda pripao.”
Potom niz tekstova o autorovoj
obitelji, odnosno ocu i braći,
među kojima su najpotresnije
one o ubijenom bratu: “Mog
prvog brata, negdje na južnoj bojišnici, Musli­
mani su ubili 1992. godine. Bio je to, kažu, sukob
u jednoj od gostionica u kakve i sam zalazim. U
predahu između rata i rata: Tatarata!”
Niz o gradskim institucijama i kulturnim ustano­
vama, mahom stranačko-obiteljskim kružocima
u koje osim volonterski i ponizno, kao posjetitelj i
prolaznik, teško itko “izvana” može pristupiti: “U
knjižnici više ne nastupam: / neka im čita kći za­
stupnika u gradskom vijeću / i druge disleksične
kćeri čiju će nepismenost / Grad proglasiti kultur­
nim dobrom!”
Rade, kako je rečeno, govori s lijeve pozicije, no
njegove žaoke nije imuna ni tzv. salonska ljevica:
“Zagrebački ljevičari nikada neće dokučiti ma­
zohističku prirodu ljevičarenja u Vinkovcima.
Za ljetnih dana, dok umjesto književnih festivala
obilazim lokalne gostionice, pazeći da ne nagazim
na minu koja bi me crnim nebom raspršila kao cr­
venu pelud.” On tu čini polarizaciju na središte i
provinciju, ukazujući kako ljevičarenje (kakogod
to shvatili) “ovdje” i “ondje” nema jednaku teži­
nu niti jednak utjecaj na život Lijevog Aktivista:
negdje je to relativno bezbolno pomodarstvo, a
negdje svjesna autodestrukcija.
Očito je da prije svega cilja na
tzv. književnu ljevicu, jer knji­
ževnim festivalima na kojima
se hrabro čitaju nove pjesme o
genocidu u Srebrenici i obješe­
noj Lepoj Radić suprotstavlja
vlastito provincijsko tuma­
ranje među ratnim veterani­
ma i gostionicama nekažnjivo
okićenima ustaškim znakov­
ljem kao narodnim folklorom.
Općenito o malograđanštini
govori (mada je zapravo svaki
tekst uperen u malograđanšti­
nu): “Oni i dalje vjeruju da se
prezivam Reljković / i da žive
u suverenoj državi: njihovi su
im / proroci tako rekli.”
Nalazimo i niz o samom autorstvu, u kojemu sva­
ka pjesma počinje konstatacijom “Ja sam Rade
Relković…” da bi u nastavku dodatno izmistifici­
rao vlastiti građanski identitet. Osobito je znako­
vita jedna koja glasi ovako: “Ja sam Rade Relković
i mene su istjerali / iz Nostalgije kada sam ranih
devedesetih / došao kupiti cigarete. Nostalgija je
kafić / u koji odnedavno zalazi i gradonačelnik. /
Njega neće istjerati. / On ne puši.” Čitateljima
izvan Vinkovaca (ako ih ima) valja reći da se opi­
sani izgon dogodio Goranu Baretu (ne jednom i
ne samo u Nostalgiji), što je jedan od znakova (uz
još podosta njih) da se autor poistovjećuje s nekim
poznatijim Vinkovčanima koji su na ovaj ili onaj
način u rodnome gradu izvukli deblji kraj, poput
spomenutog frontmana Majki, pjesnika Milana
Maćešića (doživotno na “krivoj nozi” s Gradom),
237
 Č i ta o n i c a
ali i Ivana Kozarca i M. A. Relkovića (kojima su
srušene kuće, da bi Kozarcu bila izgrađena repli­
ka, i to pod pokroviteljstvom poduzetnika Bosilj­
ka Stanića Bose, čuvenog po gaženju radnika), te
slavnoga glumca Rade Šerbedžije i drugih.
Postaje jasno da je svoj pseudonim autor i osmi­
slio “posudivši” imena od spomenutih velikana
(što potvrđuje u intervjuu), a vjerojatno i autor
pogovora Vanja (Radauš?), S. (Miroslav S. Ma­
đer?), Čuljak (Ivica Čuljak aka Satan Panonski?).
Donekle je sada i razumljivije posezanje za pse­
udonimom – izgleda da se ne radi o skrivanju
građanskog identiteta zbog straha od moguće
odmazde (jer tko od spominjanih “govnara” i lo­
kalnih moćnika uopće čita poeziju, a k tome, ako
je autoru doista tako kako piše, teško mu se više
može naštetiti), a ne bi se reklo ni da je podlegao
pomodnom pjesnikovanju iza pseudonima i laž­
nih facebook-identiteta, uglavnom prestrašenih
književnom kritikom i eventualnim negativnim
odjekom svojih pisanija (kompleksi koji vulkan­
ski provaljuju ako se imalo dovede u pitanje nji­
hova genijalnost); on je naime odabrao ime koje
funkcionira kao svojevrsna oznaka (nomen est
omen), identifikacija i legitimacija. Niti se skriva,
niti razotkriva, po svemu sudeći, svejedno mu
je, jedino mu je bitno da ovu poeziju potpiše kao
Rade Relković i nikako drukčije.
Kao i svaki vinkovački autor, ni on nije mogao bez
niza tekstova s motivom željeznice, kolodvora i ko­
lodvorske birtije (popularne štajge ili štajgulje), a
jedan je usmjerio i prema naručiteljima kazališne
predstave o željezničkom kolodvoru, koju je na­
pisala Osječanka Ivana Šojat, jedna od perjanica
književne (a pomalo i političke) desnice: “O štaj­
gulji koju kolonizatori nazivaju štajgom dano je da
pišu tuđi pisci. O mjestu na kojem sam ispovjedio
heroinsku ovisnicu nagnavši dvojicu svojih prijate­
lja na smijeh koji i danas, kao auditivna magla, leb­
di nad zahrđalim austro-ugarskim kolosijecima.”
Navedeni primjeri dovoljno jasno oslikavaju Rel­
kovićev stil, u potpunosti demetaforiziran, izravan
i neuljepšan, te ga je doista teško dovesti u vezu s
238 www.czk.hr
ijednim meni poznatim vinkovačkim autorom.
Angažman kakav nam je ovdje dan na čitanje,
nesvojstven je i autoricama poput Marijane Rad­
milović i Mateje Jurčević, a s tematskog gledišta
samo bi se izdaleka mogao dovesti u vezu s Nagu­
lovom - sličnosti ima, ali takve da je dovoljno bilo
čitati spomenutog autora, ili pak živjeti u istome
gradu, da bi se ovako nešto napisalo. U pogovoru
Vanja S. Čuljak reći će da je riječ o možda “po­
najboljem primjerku angažirane i pobunjeničke
poezije nakon Borisa Marune”, pa čak i “političke
poezije u brechtovskom smislu”, s čime se može­
mo i ne moramo složiti, ali držim da je svakako
vrijedno promotriti je i kroz tu optiku i promisliti
je u kontekstu suvremenog hrvatskog pjesništva.
Meni osobno ništa slično nije poznato, bez obzira
problematizira li lokalnu sredinu kao Relković ili
općenito situaciju u državi i regiji, a tu uzimam
u obzir i tzv. stvarnosnu poeziju, model socijalno
osjetljive i deskriptivne poetike koja se nemilice
troši već dvadesetak, pa i više godina. Knjiga Rade
Relkovića, uvjeren sam, može biti zanimljiva i
prepoznata u bilo kojoj lokalnoj sredini, dovoljno
je samo da Vinkovce iz ovih tekstova zamijeni­
te imenom svojega grada i sve će vam biti jasno.
Mene osobno zanima hoće li se Rade i dalje jav­
ljati ili je ovo bio nečiji jednokratni eksperiment i
ako se opet javi, kojim temama će se zaokupljati, u
kojoj formi i hoće li Vinkovci i dalje imati povla­
šteno mjesto u tome.
 Č i ta o n i c a

Maja
Profaca
Fantastično, strah i transcendencija
Uz zbornik Naracije straha, uredile Natka Badurina, Una Bauer i Jelena Marković,
Leykam international, Zagreb 2019.
© Maja Profaca

J
edan od utjecajnijih teoretičara fantastičnog
u književnosti Tzvetan Todorov fantastično
opisuje kao događaj ili pojavu u svijetu ka­
kav poznajemo koji “ne možemo objasniti zako­
nima tog istog svijeta”. Ovakva pojava pukotina
je ili disonanca u njegovoj logici koja može biti
rezultat naše uobrazilje i neznanja, ali i ukaziva­
ti na njegovu željenu ali i stvarnu neistraženost
i tajanstvenost. Ovakvo objašnjenje fantastičnog
-nepoznavanjem uzroka ili spleta okolnosti koje
su do takve začudne pojave doveli, blisko je ra­
cionalnom tumačenju slučajnosti ili čuda koji,
objašnjeni, postaju dio svijeta gubeći ponešto od
svoje čudesnosti ili kod slučajnosti, dio svoje za­
gonetnosti ili sudbonosnosti. Pojave stranog i ta­
janstvenog koje izmiču poznatom, Sigmund Fre­
ud pokriva značenjima riječi unheimlich, u smislu
tajnovitog, mističnog, nedostupnog spoznaji,
skrivenog, jezovitog, uznemirujućeg ili opasnog.
Ono tako obično ima veze sa smrću, demonskim,
sudbonosnim slučajnostima ili ludilom koji djelu­
ju kao igra nepoznatih sila pri čemu nas, premda
ih često možemo odbaciti kao praznovjerje, upra­
vo zbog svoje graničnosti i krajnje nespoznatlji­
vosti, ipak mogu ostaviti u dvojbi jesu li kao takve
ipak moguće?
U relativno kratkom razdoblju objavljene su dvi­
je komplementarne i zanimljive knjige koje nam
uvelike mogu pomoći rasvijetliti fenomen fanta­
stičnog – O fantastici i fantastičnom: Izbor teorij­
skih rasprava o fantastičnoj književnosti urednice
Tatjane Peruško i Naracije straha koji su uredile
Natka Badurina, Una Bauer i Jelena Marković. U
prvom zborniku fantastično se tako definira kao
tajnovitost koja “izbija iz najbanalnijeg prizora
koji potiče na neobjašnjivo propitivanje” (Roger
Cailloise). Rosemary Jackson piše o “mračnim po­
dručjima, nečemu posve drukčijem i neviđenom,
prostoru izvan ograničavajućeg okvira ῾ljudskog’
i ῾stvarnog’, izvan kontrole ῾riječi’ i ῾pogleda’”.
Ova nesvodljivost na prirodni ili na “kodificirani
natprirodni uzrok” poput bajke i mita, s obzirom
na moguće i nemoguće, piše Susana Reisz, često
nosi emotivni naboj onog unheimlich koji mogu
pobuditi i njezine društveno i moralno transgre­
sivne teme, premda to nisu jedine granice koje
fantastično prelazi. (Rosalba Campra)
“Fantastično je obilježeno žestokim prodorom
tajne u okvir stvarnog života”, piše u Uvodu u fan­
tastičnu književnost Tzvetan Todorov. Njegova se
uobrazilja, poput pripovijetki Carlosa Fuentesa,
zadovoljava pitanjima koja otvara. Fantastično
je “iskustvo granica koje bi bez fantastičnog bile
nedostupne” potičući na taj način “incidentan,
uznemirujući i u svakodnevici nedozvoljen način
mišljenja”. Pritom valja razlikovati fantaziju kao
mentalnu aktivnost koja se ne zasniva na vezi s
realnošću često proučavanu u psihoanalizi koja

239
 Č i ta o n i c a
razlikuje, primjerice, nesvjesnu ili primarnu i se­
kundarnu fantaziju i imaginaciju, kao kreativnu,
spoznavajuću moć predstavljanja koja se oslanja
na realnost. Razliku između sanjarenja i imagina­
cije Hanna Segal tako vidi u razlici onoga “kao da”
i “što ako”. Fantazija je prva mentalna sposobnost
kojom dijete uopće uspostavlja odnos s okolinom,
zaključuju autori zbornika Unconscious Phantasy
koji je uredio Riccardo Steiner. Primarna fantazi­
ja, piše Susan Isaacs, predstavlja djetetov odgovor
na “najranije impulse žudnje i agresije mentalnim
procesima koje vodi logika emoci­
ja”. Karakteristika je ove najranije
fantazije da se javlja prije razvitka
govora, pa je tako i kod odraslih
u nekim oblicima neovisna o lo­
gici i jeziku. Kod djece je fantazija
način nošenja s tjeskobom, način
inhibiranja impulsa ili zadovo­
ljenja poriva i želja. Ono na što
njezini nekad nerazumljivi učinci
ukazuju, parafraziramo li Junga,
iza je ekrana onog svjesnog kao,
između ostalog, ponekad uzne­
mirujući nesvjesni sadržaji i im­
pulsi. Primjerice, jedan od načina
ispoljavanja takve fantazije bliske
najranijem predjezičnom obliku, smatra Isaacs,
tjelesni su simptomi čiji su uzrok psihička stanja.
Isaacs tako navodi da “najranije fantazije proiz­
laze iz tjelesnih impulsa te su pomiješane s tjele­
snim osjetima i afektima.” Ljudska vrsta vrlo je
rano pokušala takve nepredvidive i, smatralo se,
“nadnaravne” utjecaje na dušu ograničiti institu­
cijama i zakonima, piše Jung u Psihologiji i religi­
ji. U zborniku Naracije straha u članku o histeriji
i progonu vještica kao načinu na koje se društvo
znalo nositi s transgresijom i nedopuštenim emo­
cijama, Nataša Polgar zaključuje da su u društvu
u kojem postoji hijerarhija emocija, a koristi se
primjerom zapisnika sa suđenja u Križevcima
i Zagrebu 1751. i 1752. godine, “upravo snažne i
“nedopuštene”, neprihvatljive emocije, kodirane
240 www.czk.hr
odnosno prevedene u jezik te izgovorene pred pu­
blikom i za publiku, odnosno svjedoke, bile zajed­
ničke histeriji i vještičjem diskursu.”
Kako je u ljudskoj prirodi da nedostatno znanje
popunjava projekcijama, vratimo li se Jungu,
može se reći i da je fantastično vid takvih projek­
cija pri čemu su ljudi povijesno pokazali sličnost u
čemu Jung vidi neki oblik naslijeđenog preduvje­
ta za takve predodžbe koje još zove arhetipovima.
S druge strane, piše Karl Jaspers u Šiframa trans­
cendencije, ljudi oduvijek traže ono skriveno,
“ondje gdje se razbija racionalitet
razumijevanja po kojem ono opće
i općevažeće nije Posljednje” pri
čemu je “svaka slika čovjeka nedo­
voljna… jer nikada ne poima čo­
vjeka u cjelini.” Tamo gdje prestaje
ljudsko znanje, ne prestaje i mišlje­
nje, “slike i predstave koje upućuju
na transcendenciju i pomoću ko­
jih se odnosimo prema transcen­
denciji”. Pritom takve predstave ili
šifre nisu ujedno i transcendencija
sama jer ona time više ne bi bila
transcendencija. One se, smatra
Jaspers, najbolje mogu razumjeti
pomoću vjerske zabrane pravlje­
nja sebi slike i prilike, kao neuhvatljivost koja se
na kraju ipak objektivira u vidu određene pre­
dodžbe. Upravo ova kontradiktornost, traženje
“načina da čovjek pogleda preko granice”, način
je na koji funkcionira ono fantastično prije svega
kao disonanca i nesuzvučje, prodor tajne o kojem
piše Todorov, koji se opire našem znanju i logici.
Neke od emocija koje mogu pratiti takvo približa­
vanje granici su uznemirenost, tjeskoba te strah
o kojem iz različitih perspektiva govori zbornik
Naracije straha. Prvi dio zbornika tako je posve­
ćen društvenoj transgresiji nasuprot normalnosti
i društveno prihvatljivoj afektivnosti, drugi dio
strahu u književnim djelima, a treći načinima na
koje društvo pomoću svojih institucija ovladava
strahom ili ga potiče. Polgar tako piše o “dinami­
 Č i ta o n i c a

ci kulturnog, društvenog i ideološkog kodiranja fantazija nije u tome što one reproduciraju neke
emocija pri čemu se neke od emocija u javnom stvarne prapovijesne događaje već zato što ljudi
diskursu promovira kao prihvatljive, dopuštene i posjeduju iste instinkte i načine na koje se s nji­
poželjne dok se druge sankcionira i disciplinira, ma nose.” Klein tako smatra, nastavlja Segal, da
stvarajući pritom društveno uvjetovane afektiv­ “od početaka života dovoljno je da ego osjeti strah
ne ili emotivne režime”, kako ih naziva William da bi se oblikovao neki odnos, bilo u realnosti ili
Reddy. Nikola Vukobratović proučava karakteri­ fantaziji koristeći pritom primitivne obrane.” No,
stike emotivnih zajednica s obzirom na “njihovu premda najraniji odnos prema stvarnosti, fan­
historičnost, promjenjivost i karakter socijalnog tazija ima značajnu ulogu u našim životima koji
konstrukta”, pri čemu postoje povijesne i kultur­ se odvijaju u njezinom testiranju u zbilji, između
ne razlike u značenju i manifestiranju emocija. ostalog na način hipoteza o toj istoj stvarnosti do
Da svako društvo ima svoje afektivne i ponekad njezina višeg, kognitivno, kreativno i otkrivalački
iracionalne atmosfere, pokazuju tekstovi Moni­ nezaobilaznog oblika ili imaginacije. Konačno, tu
ce Priante i Antonije Vodanović. Tekst Monice su snovi kao izraz i prerada nesvjesne fantazije,
Priante o strahu od dvostruke ili prividne smrti korišteni s obzirom na njihovu logiku i sadržaje
zanimljiv je zbog prodora ove bojazni u fantastič­ u fantastičnoj umjetnosti pri čemu umjetnička
nu književnost i predaju koja je rezultirala nekim imaginacija dobro poznaje svojstva i logiku zbi­
društvenim promjenama s obzirom na pravila lje koju predstavlja dok je fantastično onaj mi­
ukopa pokojnika, dok Antonia Vodanović piše šljenjem i slikom ovladan element koji za pitanja
o pokušaju ovladavanja realnim i iracionalnim uvijek ostavlja vrata malo odškrinuta. Koliko će u
strahovima vjerovanjem u moć zaštite apotropej­ tome uspjeti, zaključimo li sa Segal, ne ovisi samo
skim znakovima na dovratcima šibenskih kuća. o stvaranju simbola za ono tajanstveno, uznemi­
Konačno, tu je definiranje stravičnog u književ­ rujuće i konfliktno već i u osjećaju za realna svoj­
nosti kao susret s demonskim “Drugim”, kako stva “materijala” kojim će se ono izraziti.
piše Dejan Ognjanović, i koncepcija te drugosti
kao nečeg tajnovitog, neodređenog i neriješenog
za razliku od eksplicitnog užasa koji malo prepu­
šta mašti. Učinak strave, piše Ognjanović, “potiče
od naracije uobličene oko misterije (pitanja) dok
je uz užas povezano rješenje (odgovor)” odnosno
razlika je u “sukobu učinka nejasnoće naspram
jasnoće ili pojašnjenja.” Marijeta Bradić pisat će o
“primamljivosti čudnog i jezivog koja nije sadrža­
na u ideji da uživamo u onome što nas plaši, nego
leži u fascinaciji prema izvanjskom, onome koje
je u pozadini standardne percepcije, kognicije i
iskustva...” (Fisher).
U knjizi Dream, Phantasy and Art Hanna Segal,
polazeći od shvaćanja primitivne fantazije kao
“halucinatornog ispunjenja želja”, postavlja pita­
nje zašto se u ljudskoj vrsti svaki put ponavljaju
iste fantazije istog sadržaja? “Prema Klein i Isaa­
cs”, piše Segal, “razlog ovih ljudima zajedničkih

241
 F oto -at e l i e r

Foto-atelier

Boris
Cvjetanović
Foto studio City
© Boris Cvjetanović

Mama u zatvoru

242 www.czk.hr
 F oto -at e l i e r

Foto studio City

243
 F oto -at e l i e r

Ljudi u šahtovima