Uzdužna diferencijalna zaštita

Koristi se i u zaštiti vodova, uspoređujući apsolutni iznos i fazni položaj struja na početku i kraju voda.

Problem - ST-i na početku i kraju voda moraju biti povezani sekundarnim vodovima!

Zato se koriste zaštitu kratkih dionica dužine nekoliko stotina metara.

Za povećanje zone štićenja, moguće je sekundarnu struju transformirati na manji iznos (0,1A - 0,5A)

Uzdužna diferencijalna zaštita s otpornicima prikazana je na slici:

Uzdužna diferencijalna zaštita s otpornicima

Sekundarna struja glavnih ST-a transformira se preko međutransformatora MT na 0,1A - 0,5A i

izaziva na otpornicima R određeni pad napona.

Kod kvara izvan štićene zone (štićena zona je prostor između tačaka 1 i 2), kroz diferencijalni relej D
ne protiče struja jer su padovi napona na otpornicima jednaki.

Kod kvara u štićenoj zoni, javlja se razlika potencijala između tačaka 1 i 2 i struja kroz diferencijalne
namote D, djeluje na aktiviranje releja i isključenje prekidača.

S = svitak za stabilizaciju - spriječava nepotrebno djelovanje kod velikih struja vanjskih KS

Prednosti uzdužne diferencijanle zaštite:

- postiže se selektivno djelovanje zaštite kod kvara na štićenom vodu, neovisno o drugim zaštitama

- postiže se istovremeno isključenje prekidača na oba kraja voda

- podešenje zaštite ne ovisi o obliku mreže i njenom uklopnom stanju

- zaštita je jednostavna i sigurna u pogonu

Nedostatak:
- potreba za pomoćnim vodom koji povezuje oba kraja štićenog voda