ELEMENTI MJERNIH KRUGOVA

Pri mjerenjima se vrlo esto u mjernom krugu, pored mjernih instrumenata, koriste i drugi
pomoni elementi bez kojih se mjerenje ne bi moglo izvriti.
Neki od tih elemenata kao to su otpornici, induktiviteti, kondenzatori itd. sami po sebi ne
daju nikakav napon na svom izlazu ili ulazu pa se zovu pasivni elementi mjernih krugova.
Drugi elementi kao to su razne vrste genetatora napajaju mjerni krug pa se zovu aktivni
elementi mjernih krugova. Ovi aktivni elementi su naponski i strujni mjerni izvori, operaciona
pojaala i razni elektroniki elementi, odnosno oni elementi koji na svom izlazu daju napon ili
struju kojima se napaja mjerni krug.

PASIVNI ELEMENTI MJERNIH KRUGOVA

U mjernoj tehnici mjerni otpornici, kondenzatori i induktiviteti, kao pasivni elementi mjernih
krugova, nalaze iroku primjenu. Od njih se zahtijeva da imaju nepromijenjene karakteristike
dugi niz godina, te da su to je mogue manje podloni utjecaju okoline (npr. temperature).
Mjerni otpornici
Mjerni otpornici su definirani nazivnim iznosom elektrinog otpora Rn, njegovom
tolerancijom (granicama greke) i doputenom snagom ili doputenom strujom. Ti podaci su
obino navedeni na otporniku. Mjerni otpornici treba da imaju granice tolerancije to ue, a
od njih se zahtijeva i da imaju to "ii" aktivni otpor, odnosno da imaju to manje primjese
induktiviteta i kapaciteta. Isto tako, od njih se zahtijeva da imaju to manji temperaturni
koeficijent otpora, neznatan termoelektrini napon prema bakru i naravno, da imaju to vii
specifini elektrini otpor. Mjerni otpornici najee se prave od manganina (legura 84% Cu,
12% Mn, 4% Ni) koji ima specifini otpor od = 0,43 mm2/m. Prolaskom struje kroz
otpornik unutar i van njega nastaje magnetno polje tako da svaki otpornik ima i odreeni
parazitni induktivitet. Kako izmeu zavoja vlada, u pogonu, potencijalna razlika koja stvara
elektrino polje i vee elektrini naboj, to svaki otpornik ima i odreeni parazitni kapacitet.

Slika 2. iani otpornik

Slika 1. Nadomjesna shema mjernog otpornika

Impedansa spoja na Slici 1. iznosi:

Rn jL
jC
1
Rn jL
jC

1 j 1 2 LC Rn C
Rn

Rn
2
2
2
2
2
1 LC Rn C

(1.)

Kako je kod mjernih otpornika fazni pomak redovito mali to vrijedi:

1

 tg

Im Z
1 2 LC Rn C ,
Re Z
Rn

(2.)

gdje je - vremenska konstanta otpornika.

L
1 2 LC Rn C
Rn

(3.)

Na niskim i tonskim frekvencijama vrijedi da je 2LC 1 pa je u tom sluaju vremenska

konstanta otpornika data kao:

L
Rn C
Rn

(4.)

Vremenska konstanta je mjerilo kvaliteta mjernog otpornika za izmjenine struje. Kvalitetni

mjerni otpornici imaju vremenske konstante reda veliine mikrosekunde do nanosekunde.
Induktivitet namotaja najlake se moe smanjiti tako da se smanji presjek kroz koji prolazi
fluks magnetnog polja. To je najlake napraviti tako da tijelo na koje se namata otporna ica
ne bude u obliku cijevi ve da se izradi u obliku ravne pravougaone ploice (Slika 3.). Koliko
puta se smanji povrina presjeka toliko puta se smanji i induktivitet namotaja.
Da bi se utjecaj parazitnog induktiviteta dodatno smanjio koriste se razni naini namotavanja
ice. Na primjer, ako se uzme otporna ica polovinog presjeka pa se namota tako da se svaka
paralela mota u suprotnom smjeru kao na Slici 4. (tzv. Ayrton-Perryu-jev namotaj).

Slika 3. Pljosnati otpornik

Slika 4. Ayrton-Perryu-jev namotaj

Na taj nain se magnetski fluksevi oba namotaja ponitavaju, tako da se znatno smanji
parazitski induktivitet. Iako se ice ukrtaju ne moraju biti izolirane, jer na mjestima ukrtanja
uvijek imaju isti potencijal.
U praksi se esto koristi tzv. bifilarni namotaj
otpornika kod koga se dvije izolirane ice
namataju jedna uz drugu a na kraju se spoje. I u
ovom sluaju magnetski fluksevi se ponitavaju
jer struje kroz namotaje teku u suprotnim
smjerovima.
Vremenska konstanta bifilarno
otpornika rauna se kao:

namotanog

Slika 5. Bifilarno namotani otpornik

L 1
R C l 2 ,
R 3

(5.)

gdje su R', L', C' podune vrijednosti otpora, induktiviteta i kapaciteta, a l duina namotaja.
No kako su ice vrlo blizu a na poetku svitka je i puni napon, to e u ovom sluaju biti
relativno velik utjecaj parazitnog kapaciteta. Parazitni kapacitet osobito dolazi do izraaja kod
visokoomskih otpornika. Utjecaj parazitskog kapaciteta smanjuje se tako da se bifilarni namot
otpornika izrauje u sekcijama (Slika 6.). To izgleda kao da na jednom tijelu postoji vie
bifilarno namotanih otpornika koji su spojeni u seriju. Na primjer, ako se otpornik naini iz 4
sekcije onda je na krajevima svake sekcije 1/4 ukupnog napona pa e se akumulirana energija
elektrinog polja smanjiti 16 puta.
Kod mjernih otpornika velike otpornosti moe
se zanemariti induktivnost otpornika pa se
ekvivalentna shema predstavlja paralelnom
vezom R i C. U tom sluaju aktivna
komponenta kompleksne otpornosti je:
ReZ

Rn

1 CRn

(6.)

Slika 6. Chaperonov namotaj

Iz predhodnih izraza je vidljivo da

pri visokim frekvencijama dolazi
do smanjenja aktivne otpornosti
otpornika.
Proraun
utjecaja
frekvencije
na
karakteristike
otpornika je veoma kompleksan
jer taj utjecaj ovisi o vie faktora
(povrinski efekat, dielektrini
gubici, itd.). Zbog toga se u praksi
najee koristi ovisnost promjene
otpornosti od frekvencije dobijene
eksperimentalnim putem. Iz ovih
ovisnosti je evidentno da se na
visokim frekvencijama aktivna
Slika 7. Promjena aktivne otpornosti visokoomskog otpornika sa
frekvencijom
komponenta otpornika velike
otpornosti moe smanjiti i
nekoliko puta, o emu se mora voditi rauna pri upotrebi odreenog otpornika.
Pored nazivne otpornosti jedna od osnovnih karakteristika mjernog otpornika je i njegova
nazivna snaga. To je maksimalno doputena snaga koja se razvija na otporniku u toku
relativno dugog vremenskog perioda pri neprekidnom optereenju i odreenoj temperaturi
okoline, pri emu parametri otpornika ostaju u propisanim granicama.
Ova snaga se zasniva na maksimalnoj temperaturi koju ne smije da pree nijedno mesto na
otporniku. Nazivna snaga ovisi od dimenzija otpornika i uslova hlaenja, kao i od uslova
eksploatacije. Ovom snagom odreena je i maksimalna vrijednost struje kroz otpornik:

I max

Pn
Rn

(7.)

Pri optereenju otpornika snagama koje su iznad nazivnih vrijednosti dolazi do razaranja
otpornog materijala, ime se smanjuje ivotni vijek otpornika, ili, ak, dolazi do pregorjevanja
istog.
Vrlo vana karakteristika je i temperaturna stabilnost otpornika. Promjene otpornosti
otpornika pri porastu temperature karakteriu se temperaturnim koeficijentom otpornosti R,
koji je jednak relativnoj promjeni otpornosti pri promjeni temperature:

1 dR

R dT

1
0
C

(8.)

Dugotrajno djelovanje poviene temperature moe dovesti do nepovratnih promjena

otpornosti ili oteenja otpornika, a ove promjene posebno su izraene kod nenamotanih
(slojnih) otpornika. Zbog toga, za svaki tip otpornika postoji maksimalna temperatura okolne
sredine pri kojoj se otpornik smije opteretiti nazivnom snagom. Kada otpornik treba da radi
pri viim temperaturama, onda se smije opteretiti samo snagom koja je manja od nazivne.
Pored temperature na stabilnost karakteristika mjernog otpornika znatan utjecaj mogu da
imaju vlanost i umovi. Otpornost otpornika moe biti izmjenjena u sluaju da je on pod
utjecajem vlage. Ova promjena otpornosti nastupa zbog toga to se usljed vlane povrine
otpornika stvara provodni most, te se entira otpornik. Ova pojava je izraenija kod
otpornika velike otpornosti. Zbog toga se vri zatita povrine otpornika kvalitetnim
lakovima, emajlima ili plastinim masama. Na taj nain se, pored zatite od vlage, otporni
sloj titi i od mehanikih oteenja.
U otpornicima je od znaaja i termiki ili Donsonov um koji je posljedica termike
fluktuacije nosilaca naelektrisanja i neovisan je od vrste materijala od koga je izraen
otpornik. Napon ovoga uma Ut se rauna kao:

U t 4kTRf

(9.)

gdje su: k = 1,3810-23 J/K Bolcmanova konstanta, T (K) apsolutna temperatura, R ()

otpornost otpornika, f (Hz) irina frekventnog podruja u kome se mjeri um.
Otpornici manji od 0,1 izrauju se od manganinskog lima, a otpornici vei od 0,1
izrauju se od manganinske ice. Za otpornike manje od 100 primjenjuje se bifilirani
namotaj, a za vee otpornike primjenjuju se posebne izvedbe namotaja (npr. Chaperonov
namotaj).
Kod otpornika malih iznosa otpora (nekoliko stotina ili desetaka m) problem predstavlja i
otpor kontakta koji je reda veliine nekoliko m, ali je vrlo promjenljivog iznosa tako da se
ne moe znati njegov taan iznos. Kod takvih malih otpora on moe potpuno pokvariti
rezultat mjerenja. Da se smanji utjecaj ovog promjenljivog otpora na rezultat mjerenja
otpornici malih iznosa izrauju se sa 4 stezaljke.
4

Slika 8. Spajanje otpornika sa 4 stezaljke

Dvije stezaljke (vanjske S1 i S2) su strujne i na njima je promjenljiv pad napona. Druge
dvije stezaljke (unutarnje N1 i N2) su naponske. Na ove stezaljke se spaja voltmetar i otpor je
definiran izmeu tih stezaljki. Kako kroz voltmetar ide vrlo mala struja, a on ima relativno
veliki otpor, to je utjecaj malog otpora kontakata naponskih stezaljki u takvom sluaju
zanemariv. Kod ovih otpornika vei je problem skin efekat kod izmjeninih struja, naroito
viih frekvencija jer su oni vrlo esto izraeni od otpornog lima (relativno velika povrina
za mali otpor). Bilo koje iole tanije mjerenje zahtjeva otornik sa etiri prikljuka.
U mjerenjima se vrlo esto, pored otpornika konstantnog iznosa, koriste i otpornici
promjenljive otpornosti (potenciometri ili klizni otpornici).
Pored osnovnih parametara koji definiu otpornike konstantne otpornosti, klizne otpornike
karakteriu jo i sljedee osobine: nazivna vrijednost ukupne otpornosti, minimalna otpornost,
poetni skok otpornosti, razluivanje, postojanost na habanje, dopunski kontaktni um i zakon
promjene otpornosti (funkcionalna karakteristika).

Slika 9. Otpornik promjenljive otornosti

Nazivna vrijednost ukupne otpornosti kliznog otpornika je otpornost izmeu fiksnog

prikljuka i prikljuka klizaa, kada je kliza u krajnjem poloaju.
Poetni skok otpornosti (apsolutni minimalni otpor) predstavlja minimalnu vrijednost
otpornosti od koje poinje ravnomjerna promjena otpornosti kliznog otpornika. Ova
vrijednost obino iznosi (12)% ukupne otpornosti za klizne otpornike sa logaritamskom
promjenom, odnosno (510)% za klizne otpornike sa linearnom promjenom otpornosti.
Razluivanje je najmanja promjena otpora sa pomakom klizaa, a vrijednost mu je od 0,01 %
do 1,0 % od vrijednosti ukupnog otpora.

Postojanost na habanje je okarakterisana sposobnou otpornika da sauva nepromjenjene

karakteristike pri viestrukom korienju pokretnih dijelova. Ona se ocjenjuje brojem
korienja tih pokretnih dijelova, a da pri tom karakteristike kliznog otpornika ostanu u
dozvoljenim granicama.
Dopunski kontaktni um nastaje izmeu otpornog elementa i klizaa kako pri pomjeranju
klizaa (um pomjeranja), tako i pri fiksiranom poloaju istog. Nivo uma pomjeranja je
znatno vii od nivoa termikog uma.
Funkcionalna karakteristika otpornosti
predstavlja zakon promjene otpornosti izmeu
fiksnog prikljuka i klizaa pri pomjeranju
klizaa, a ovisi od naina konstrukcije kliznog
otpornika. Najee se primjenjuju klizni
otpornici sa linearnom (kriva 1 na Slici. 30.),
logaritamskom (kriva 2) i inverzno logaritamskom (kriva 3) promjenom otpornosti. Pored
njih, postoje potenciometri i sa drugaijom
promjenom otpornosti, npr. sa sinusnom i
drugim funkcionalnim ovisnostima.
Otpornost
krunih
potenciometara
sa
linearnom promjenom otpornosti ovisi od ugla
obrtanja pokretnog sistema, tako da je:

R Rmin

Slika 10. Funkcionalna karakteristika

R Rmin
max max

(10.)

1 otporna ica 2 kliza

1 osovina 2 leaj 4 klizni kontakt
3 skala
3 vanjsko tijelo sa urezanim spiralnim leitem
5 utor za voenje klizaa 6 kliza
7 otporna ica
Slika 11. Izvedbe krunih potenciometara

Kliznim promjenljivim otpornicima mogu se vrijednosti otpora u strujnom krugu mijenjati

kontinuirano ili u vrlo malim koracima. Ali sa njima nije mogue namijestiti tano neki iznos
otpora. U mjerenjima se esto treba imati promjenljivi otpornik kojemu se tano moe
podesiti vrijednost otpora u nekim granicama. Za to se koriste slogovi preciznih otpornika
6

smjetenih u zajedniko kuite. Vrijednost otpora namjeta se ili s epovima (Slika 12.) ili s
preklopkama (Slika 13.). Kod izvedbe date na Slici 12. kad je svih 13 epova umetnuto u
leita ukupni otpor je 0 , a kad su svi izvueni 100 . Kod izvedbe date na Slici 13.
prikazano je 10 jednakih otpornika vezanih u seriju, a sa preklopkom se bira koliko e ih biti
ukljueno u strujni krug. Takav sklop se naziva dekada. U pravilu se stavlja nekoliko dekada
u seriju (10 x 1 ; 10 x 10 ; 10 x 100 ; 10 x 1 k ; 10 x 10 k ; 10 x 100 k itd.).

Slika 12. - Slog otpornika s epovima

Slika 13. Otporna dekada sa preklopkom

Mjerni kondenzatori
Mjerni kondenzatori koriste se u mjernim mostovima za ispitivanje dielektrika, u
visokonaponskim djeliteljima i kao etaloni za poredbeno mjerenje kapaciteta.
Oni treba da imaju to "ii" kapacitet, odnosno da imaju veliki izolacioni otpor izmeu
elektroda. Isto tako, od njih se zahtijeva da njihov kapacitet bude konstantan, neovisan o
temperaturi, frekvenciji i naponu.
Realni dielektrici posjeduju odreenu provodnost uslovljenu postojanjem slobodnih jona i
elektrona u njima. Ta provodnost je mala, ali ipak konana. Struja koja protjee kroz
dielektrik pod utjecajem napona na oblogama kondenzatora i koja je, praktino, struja
gubitaka, zove se struja curenja. Ova struja je vrlo mala, reda stotog ili hiljaditog dijela
mikroampera (izuzev kod elektolitskih kondenzatora) i raste sa temperaturom priblino po
eksponencijalnom zakonu, tako da otpornost izolacije kondenzatora jako ovisi od
temperature.
Dakle, kondenzatori moraju imati veliki izolacioni otpor izmeu elektroda, dovoljno male
gubitke u dielektriku i dovodima te neznatan parazitni induktivitet. Nadomjesna shema
kondenzatora moe se tada predstaviti serijskom ili paralelnom vezom idealnog kapaciteta
(bez gubitaka) i otpora koji predstavlja gubitke u dielektriku, kao na Slici 14.

Slika 14. Vektorski dijagram i nadomjesna shema mjernog kondenzatora

Fazni pomak izmeu struje i napona nije tano 90 ve je zbog ugla gubitaka manji i
iznosi:
= 90 -
(11.)
Ugao gubitaka rauna se kao:

tg

1
Rs C s
R p C p

(12.)

Reciprona vrijednost tangensa ugla gubitaka naziva se faktor dobrote kondenzatora i rauna
se kao:

1
1

R p C p
tg Rs Cs

(13.)

Izmeu veliina serijske nadomjesne sheme Rs i Cs i veliina paralelne nadomjesne sheme Rp

i Cp vrijede odnosi:

C s C p 1 tg
2

tg 2
Rs R p
1 tg 2

(14.)

Kod realnog kondenzatora koji je prikljuen u elektrini krug jedan dio energije se uvijek
nepovratno gubi, zbog procesa polarizacije i konane provodnosti dielektrika. Snaga gubitaka
u kondezatoru se moe izraunati kao:

Pg UI cos UI sin U 2C sin U 2C

(15.)

Dakle, to je manji ugao gubitaka manji su i gubici u kondenzatoru.

Za kondenzatore se navode sljedei podaci: nazivni iznos kapaciteta, nesigurnost tog iznosa,
gubici (tg), nazivni napon, vremenska i temperaturna stabilnost, itd. Treba napomenuti da na
visokim frekvencijama koje se koriste u telekomunikacijama do izraaja mogu doi i
induktiviteti prikljunih vodova, pa i elektroda kondenzatora. Pojavljuju se i dodatni gubici
usljed skin efekta. Nadomjesna shema se tada moe predstaviti kao na Slici 14.
Ukupna impedansa ovakvog spoja dobije se kao:

1
2

jC p
Rp
C p Rp

Z uk Rd jL
Rd

2
2
2
2
2
2

1
1 C p Rp
1 C p Rp

Rp
jC p
Rp

(16.)

Iz predhodnog izraza se vidi da kod vrijednosti

frekvencije koja je jednaka:

f rez

1
2

1
1
2 2
C p L C p Rp

(17.)
Slika 14. Nadomjesna shema mjernog
kondenzatora pri visokim frekvencijama

moe nastupiti serijska rezonansa.

Kod frekvencija koje su vee od rezonantne frekvencije kondenzator se ponaa kao

induktivitet. Stoga je kod nekih izvedbi kondenzatora, uz ve spomenute karakteristike,
navedena i gornja granina frekvencija upotrebe kondenzatora, odnosno frekvencija
rezonancije. Rezonantna frekvencija kondenzatora ovisi o njegovoj izvedbi, a moe se uz
odreene zahvate poveati i na vie stotina MHz.
Kao etalonski kondenzatori koriste se najee raunski etaloni kapaciteta. Raunski etaloni
kapaciteta su oni etaloni kapaciteta kod kojih se vrijednost kapaciteta moe odrediti
raunskim putem na osnovu njihovih dimenzija. To je npr. mogue za ploasti kondenzator
kao na Slici 15. koji ima zatitnu elektrodu kako bi se izbjegli efekti izoblienja na ivicama i
dobilo homogeno elektrino polje.

Slika 15. Raunski etalon kapaciteta

Za ovakav kondenzator moe se pisati da je njegov kapacitet jednak:

C 0

2r a 1

(18.)

Znatno manje greke postiu se izradom etalona kapaciteta koji se zove Thompsonov raunski
etalon kapaciteta. Prema teoretskim razmatranjima kod simetrinog rasporeda valjaka
kapacitet izmeu valjaka 1 i 3, odnosno 2 i 4 ovisi samo o meusobnom razmaku pomonih
valjaka 6 i 7. Svi valjci su metalni i smjeteni su u metalnu cijev.

Vrijednost kapaciteta dobije se prema

jednaini:

C1,3 C2, 4

0
ln 2

(19.)

Slika 16. Thompsonov etalon kapaciteta

Mjerni induktiviteti
Mjerni induktiviteti treba da imaju to "ii" induktivitet. Isto tako, od njih se zahtijeva da
njihov induktivitet bude konstantan, neovisan o temperaturi, frekvenciji, struji i stranim
magnetskim poljima. Mjerni induktiviteti namotavaju se na neferomagnetsko tijelo, jer
feromagnetski materijal unosi gubitke usljed histereze i vrtlonih struja, to uzrokuje da
induktivitet ovisi o jaini struje. Od kalemskog tijela na koji se namotava ica unekoliko
ovise i karakteristike svitka. Kalemska tijela su obino cilindrinog oblika sa glatkom ili
rebrastom povrinom od lakoobradivih materijala. Namotaji mogu biti jednoslojni i vieslojni.
Kod jednoslojnih namotaja zavoji su jedan do drugoga bez koraka (Slika. 17. a) ili su
razmaknuti, sa korakom (Slika 17.b).

a) bez koraka

b) sa korakom p
Slika 17. Jednoslojni svitak

Korak namota (p) bira se na osnovu razliitih konstruktivnih zahtijeva; sa jedne strane, pri
poveanju koraka smanjuje se magnetska veza izmeu namota, usljed ega se smanjuje
induktivnost, a sa druge strane to smanjuje sopstvenu (parazitnu) kapacitivnost mjernog
induktiviteta.
Za dobijanje veih vrijednosti induktivnosti proizvode se vieslojni induktiviteti. Meutim,
vieslojni induktiviteti sa zavojima motanim po pravilnom redu imaju mali Q faktor, malu
stabilnost i veliku sopstvenu kapacitivnost. Zbog toga se za motanje vieslojnih induktiviteta
korististi unakrsno i nasumino motanje, ime se postie da takvi induktiviteti imaju relativno
veliki Q-faktor i neznatnu sopstvenu kapacitivnost. Pored toga, ovakav nain motanja
osigurava veliku mehaniku vrstou ak i bez kalemskog tijela.
Ekvivalentna shema mjernog induktiviteta moe se predstaviti kao na Slici 18.

10

Slika 18. Ekvivalentna shema mjernog induktiviteta i vektorski dijagram

Impedansa spoja prema Slici 18. iznosi:

R jL
jC

R jL

1
jC

R j L 1 2 LC R 2 C

LC R C
2

(20.)

Kako su kod mjernih induktiviteta R i C znatno manji od L onda e se, uz zanemarenje lana
2R2 C2 u nazivniku i R2 C u brojniku dobiti:

Re k

LC

R 1 2 2 LC

Le k

1 LC
2

L 1 2 LC

(21.)

Modul impedanse Z sada se moe pisati kao:

R 2 L

LC

(22.)

Kao i kod mjernog kondenzatora i kod mjernog induktiviteta moe nastupiti serijska
rezonansa ija je frekvencija jednaka:

1
fr
2

1
R2
1
2
LC C
2 LC

(23.)

Ako su gubici relativno mali, modul impedanse e se sa frekvencijom linearno poveavati

samo do neke frekvencije, a zatim, kada se utjecaj parazitne kapacitivnosti C vie ne moe
zanemariti, poveanje modula impedanse je sa znatno veim nagibom (Slika 19). Parazitna
kapacitivnost uslovljava nastanak rezonanse na nekoj frekvenciji, i tada modul impedanse
dobija maksimalnu vrijednost. Iznad te frekvencije mjerni induktivitet gubi induktivne
osobine, odnosno tada dominantnu ulogu preuzima parazitna kapacitivnost, i induktivitet se
ponaa kao kondenzator.

11

Ve je napomenuto da parazitna kapacitivnost

ovisi od naina motanja kalema, to ima
posljedice na vrijednost modula impedanse.
Otpor i kapacitet mjernog svitka mogu se
smanjiti ako se svitak radi od torusa sa
feromagnetskom jezgrom. Takve konstrukcije
su nepoeljne zbog nelinearnih odnosa u
feromagnetiku.
Promjenljivi samoinduktivitet moe se
ostvariti pomou dva svitka, od kojih je bar
jedan pomian, a koji se spajaju u seriju ili
paralelno. Ukupni samoinduktivitet ovisi o
samoinduktivitetima pojedinih svitaka L1 i L2,
i o njihovom meuinduktivitetu M.
Za serijski spoj vrijede relacije
L's L1 L2 2M

(24.)

L L1 L2 2M
''
s

Slika 19. Frekventna ovisnost modula

impedanse induktiviteta

Ls'

gdje je
vrijednost samoinduktiviteta kada se
magnetni fluksevi prvog i drugog svitka podupiru, a Ls'' samoinduktivitet kada su magnetni
fluksevi u opoziciji.
Za paralelan spoj vrijede relacije:
L'p

L1 M L2 M M
L1 M L2 M

L''p

L1 M L2 M M
L1 M L2 M

(25.)

gdje su L' p i L''p vrijednosti samoinduktiviteta kada su magnetski fluksevi prvog i drugog
svitka u opoziciji, odnosno kada se njihovi magnetski fluksevi podupiru.
Promjenom meusobnog poloaja svitaka mijenja se meuinduktivitet, pa se samoinduktivitet
date kombinacije moe se kontinuirano mjenjati od neke minimalne do neke maksimalne
vrijednosti.
Raunski etaloni induktiviteta najee se
izrauju kao jednoslojni svitak namotan na
cijev (cilindar - valjak) izraenu od kvarca,
mramora, steatita, itd. Na ovom tijelu uree se
spiralni utor u koji se stavi bakrena ica.
Slika 20. Raunski etalon induktiviteta
Izrauju se tako da im je unutarnji promjer
dva puta vei od dimenzija presjeka svitka. S takvim odnosom dimenzija postie se najvei
induktivitet uz najmanji utroak bakra pa time i relativno najmanji parazitski omski otpor
svitka R. Induktivitet ovakvog svitka rauna se kao:

L 25,5 N 2 r 107

(26.)

12

Za vie frekvencije ica je napravljena od mnogo izoliranih niti. Stezaljke svitka nalaze se na
vanjskoj strani svitka gdje je magnetsko polje najslabije a moraju biti to manjih dimenzija
zbog vrtlonih struja. Za vrlo visoke frekvencije izrauju se posebni etaloni induktiviteta s
tijelom (najee) od porculana (a ponekad i mramora). Vri se poseban nain namatanja kod
kojeg se posebno izbjegava da namoti koji su na veoj potencijalnoj razlici budu meusobno
blizu. Ovakvi etaloni su osjetljivi na vanjska strana magnetska polja a jasno je da i sami
proizvode snana magnetska polja koja se prostiru oko njih.
Etaloni meuinduktiviteta su gotovo istog oblika kao i etaloni induktiviteta, ali sa dva svitka.
Mogu se napraviti tako da se uzmu dvije ice i motaju zajedno. U takvom sluaju oba svitka
imaju isti induktivitet a i meuinduktivitet je istog iznosa. No negativna strana ovakve
izvedbe je velik parazitski kapacitet izmeu ta dva svitka. Zbog toga su ovakvi etaloni
upotrebljivi samo na vrlo niskim frekvencijama.
Stoga se ee upotrebljavani etalon
meuinduktiviteta izrauje tako da su
oba svitka jednakih dimenzija i broja
zavoja stavljena jedan do drugog (s
vrlo malim meusobnim razmakom).
Tada se njihov meuinduktivitet moe
Slika 21. Raunski etalon meuinduktiviteta

lahko izraunati po jednaini.

8 r 7
M 4 r N 2 ln
2 10
d

(27.)

Ako se namotaji naprave sa srednjim radijusom koji je priblino 4,139 puta vei od stranice
presjeka svitka b, onda se postie maksimalni meuinduktivitet uz minimalni utroak bakra.
Tada se meuinduktivitet i induktivitet svakog svitka jednostavno mogu izraunati kao:

M 78 b N 2 107

L 120 b N 2 107

(28.)

AKTIVNI ELEMENTI MJERNIH KRUGOVA

Pod aktivnim elementima mjernih krugova podrazumjevaju se oni elementi koji na svom
izlazu daju napon ili struju kojima se napaja mjerni krug. Aktivni elementi su naponski i
strujni mjerni izvori, operaciona pojaala i razni elektroniki elementi i sklopovi.
Da bi se neki generator elektrinog signala koristio kao mjerni generator on mora da
zadovoljava odreene tehnike standarde kao to su:
visoka tanost podeavanja pojedinih parametara signala (amplitude, frekvencije, itd.)
definirana visoka kratkotrajna (short term) i dugotrajna (long term) stabilnost
parametara signala. Pojam stabilnost vezan je uz mjerenje odstupanja, odnosno varijacije
izlazne veliine izvora od namjetene u toku rada.
nepromjenljiv oblik generiranih signala tokom vremena
kontrola i indikacija parametara signala sa visokom rezolucijom
13

 ravna amplitudna karakteristika u datom frekventnom opsegu, kao i mogunost

podeavanja nivoa izlaznog signala u irem dinamikom opsegu
Pored navedenih osobina mjerni izvori moraju da imaju i odgovarajuu zatitu od utjecaja
vanjskih smetnji (elektromagnetska polja, mehanika djelovanja, temperatura,vlanost, itd.),
kao i optimalni oblik, teinu i ekonominost u potronji energije.
U mjerne izvore spadaju izvori raznovrsnih valnih oblika i drugih karakteristika napona ili
struja koji se koriste bilo za napajanje mjernog kruga, bilo za dobijanje pomonih napona
neophodnih raznim mjernim sklopovima i nekim mjernim instrumentima.
Prema namjeni, globalno, svi se laboratorijski mjerni izvori mogu podjeliti u tri grupe i to:
radni izvori napona i struja - izvori napajanja mjernih elektrinih i elektronskih
komponenti, krugova i mrea (naponski i strujni izvori, povezani ili neovisni od elektrine
mree)
etaloni i kalibratori - izvori referentnih napona i struja, i
izvori (ili standard generatori) mjerno informacionih signala.
Mjerni izvori bilo koje od navedenih skupina imaju neke zajednike i neke posebne osobine.
Mjerni izvori, se prema tome kakav napon daju na izlazu, mogu podijeliti na dvije osnovne
skupine i to:
izvore istosmjernog napona i struja,
izvore izmjeninog napona i struja.
Izvori za napajanje mjernih krugova realiziraju se sa fiksnim ili promjenljivim (podesivim)
izlaznim vrijednostima napona i struje. Neki od fiksnih izvora napona i struje za napajanje
koriste podeavajui element, kako bi se preciznije postavila njihova izlazna vrijednost. U
praksi se susreu i generatori sa runim podeavanjem parametara signala i programabilni
generatori sa mikroraunarskom podrkom za podeavanje.
Sa stanovita korisnika osiguranje bitnih karakteristika mjernog signala i ispunjenje zahtjeva
kod prikljuenja mjernog izvora u mjerni krug ostvaruje se uglavnom u izlaznom stepenu
mjernog izvora. U odnosu na izlazne prikljuke, mjerni izvor se moe predstaviti
ekvivalentnim naponskim (Tevenenovim) ili strujnim (Nortonovim) generatorom koji se
sastoji iz ekvivalentnog idealnog naponskog (ili strujnog) izvora i ekvivalentne impedanse (ili
admitanse) generatora.
Potroa kao impedansa ZP, ovisno od tipa generatora,
povezuje se na izlaz vodovima, specijalnim kablovima
ili sondama sa odgovarajuim konektorima.
Za svaku vrstu generatora, a u cilju adekvatnog
prilagoenja potroaa na generator, izlazne impedanse
generatora i potroaa su standardizovane. Tako, nisko
Slika 22.
frekventni generatori imaju najee izlaznu impedansu
standardne vrijednosti Zi = 600 , a impulsni i
visokofrekventni generatori imaju izlaznu impedansu
Zi =50 (ili 75 ). Precizni
istosmjerni izvori imaju izlaznu impedansu reda 0,1 m . U praksi se susreu i druge
standardne vrijednosti izlaznih impedansi (10 , 300 , 1000 ), koje kod visokokvalitetnih
14

mjernih generatora moraju biti stalne vrijednosti i neovisne od optereenja u datom

frekventnom opsegu.
Ovisno od namjene, izlazni prikljuci mjernih generatora u odnosu na masu mogu biti
nesimetrini, simetrini i balansirani, kao to je to prikazano na Slici 23.
Izlaz je nesimetrian kada ima dva prikljuka, a jedan od izlaznih prikljuaka vezan je za
potencijal mase (uzemljenja). Praktino, svi mjerni generatori kod kojih se prikljuivanje
optereenja ostvaruje koaksijalnim kablom ili sondom imaju obavezno nesimetrini izlaz. U
tom sluaju napon drugog prikljuka predstavlja napon generiranog valnog oblika prema
uzemljenom prikljuku.

Slika 23. Prikljuenje mjernog izvora

Ukoliko izvor ima tri prikljuka, a ni jedan od dva izlazna prikljuka nije povezan sa masom,
onda je izlaz mjernog generatora simetrian. Ovaj spoj se esto zove i plivajui izlaz jer
potencijal prikljuaka prema masi nije definiran. Ovaj spoj ima prednost u pogledu
meusobnog povezivanja vie izvora jer se ne mora voditi posebnog rauna o uzemljenju.
Bilo koja od prikljunih stezaljki se moe po potrebi kratko spojiti sa masom.
Simetrini izlaz je i balansiran ako su veze i pojedine komponente od izlaznih prikljuaka
prema zajednikoj masi simetrino rasporeene. Kod ovog sluaja je napon obje stezaljke
prema masi jednak po modulu, ali sa suprotnim predznakom. Ovakav spoj, koji se esto zove
i spoj sa diferencijalnim izlazom ima veliku vanost kod mjerenja kod kojih se nastoji to vie
potisnuti smetnje od npr. gradske mree koje se istovremeno pojavljuju na obje prikljune
stezaljke.
Izvori istosmjernog napona i struje
Kao radni izvori istosmjerne struje koriste se suhi primarni galvanski elementi, akumulatori,
pretvarai istosmjernog napona i poluprovodniki stabilisani ispravljai.
Suhi primarni galvanski elementi i akumulatori se vrlo rijetko koriste kao mjerni izvori zbog
njihove velike osjetljivosti, podlonosti starenju i promjenama karakteristika sa vremenom.
Najee se kao izvori istosmjernog napona koriste elektroniki stabilisani ispravljai koji kao
izvor energije koriste gradsku mreu iji se napon transformira, ispravlja, filtrira i stabilizira.
Stabilizacija napona ili struje podrazumijeva postupak kojim se izlazni napon ili struja
odrava na podeenoj (definiranoj) vrijednosti uz odreene promjene vanjskih parametara
(ulazni napon, optereenje, temperatura).

15

Osovne karakteristike mjernih izvora istosmjernog napona i struje su:

Faktor valovitosti istosmjernog napona koji odreuje prisutnost izmjenine komponente u
osnovnoj, istosmjernoj komponenti. Vrijednost mu je odreena omjerom efektivne vrijednosti
superponirane izmjenine komponente (Uef) i srednje vrijednosti ispravljenog istosmjernog
napona (Usr).
U ef
(29.)
r
100%
U sr
Neki proizvoai definiraju valovitost i kao vrijednost od vrha do vrha superponirane
izmjenine komponente, ili se ova odreuje u procentima nazivnog istosmjernog napona.
Vrijednost mu se kree od 0,001 % do 1 %.
Faktor strujne odnosno naponske stabilizacije koji odreuje kvalitetu izlazne veliine u
pogledu kolebanja njene vrijednosti definira u procentima promjene izlaznog napona za
najvee doputeno kolebanje vrijednosti ulaznog napona. Tipine vrijednosti faktora
stabilizacije su izmeu 0,001 % i 1,0 %.
Unutranja impedancija istosmjernog izvora je sljedei vaan podatak. Kod elektronikih
izvora ona je odraz osobina stabilizatora. Tipini red vrijednosti je 0,01 do 1,0 .
Prethodno navedena svojstva mjerni izvori ostvaruju samo u podruju optereenja koje je
odreeno maksimalnom snagom koju izvor moe dati. Kako bi se izvor zatitio od
preoptereenja, u njega se ugrauje strujna odnosno naponska zatita. Od preoptereenja se
titi tako da se ogranii najvea struja i napon koju izvor moe dati. Komercijalne izvedbe
izvora su nazivne snage do nekoliko stotina vata, a za profesionalne namjene izvori mogu
imati i veu snagu.
Posebno mjesto u mjernoj tehnici imaju etaloni
napona, to jest izvori iji je napon tano poznat
i ne mijenja se sa vremenom. Kao etaloni
napona koriste se Wheastonov etalonski
element (Slika 24.) i etalon napona sa Zener
diodama.
Napon Wheastonovog elementa iznosi Ew =
1,01865 V pri t = 20C i neznatno se mjenja
sa temperaturom. Nedostatak ovog elementa je
to se ne smije, ak ni kratko, opteretiti iole
veom strujom. Zato se ovaj element
upotrebljava samo u mjernim sklopovima u
kojima za vrijeme mjerenja element nije
optereen.

Slika 24. Wheastonov etalonski element

Meu novijim istraivanjima na osiguranju direktne materijalizacije i reprodukcije jedinice

elektrinog napona, posebno mjesto ima primjena efekta u oblasti superprovodnosti koji je
otkrio B. D. Josephson, 1962. godine, a predloio kao naponski standard B. N. Taylor 1967.
godine. Ova komponenta poznata je pod nazivom Josephson-ov spoj (efekat, kontakt ili
napon). Josephson je teorijski pokazao da izmeu dva superprovodnika odvojena tankim
slojem dielektrika (oko 1 nm) koji su pod naponom U protjee izmjenina struja usamljenih
elektrona i elektronskih parova frekvencije f. Polazei od zakona o odranju energije, napon
usamljenog elektronskog para (2e) u superprovodniku, dat je relacijom:
16

U 2e

h f
Kj f ,
2e

(30.)

gdje su: h Plankova konstanta h = 6,61761034 N m s ,

e naelektrisanje elektrona e =1,61019 C,
Kj Josphson-ova konstanta Kj = 2,068 V/GHz.
Naponski i strujni kalibratori su izvori referentnih napona i struja visoke stabilnosti i tanosti,
koji u lancu sljedivosti odgovaraju sekundarnim etalonima, odnosno laboratorijskim i
industrijskim radnim etalonima napona i struje. Komercijalna rjeenja kalibratora realizuju se
i sa jednosmjernim i sa naizmjeninim naponima i strujama, kod kojih se vrijednosti
parametara mogu mijenjati kontinualno u irokom opsegu i sa dovoljno velikom rezolucijom
indikacije njihovih vrijednosti.
Izvor napona sa Zener diodom se dosta koriste u posljednje vrijeme, kao elektroniki
visokostabilni izvori istosmjernog napona. Zener diode su poluprovodnike diode koje se u
propusnom smjeru ponaaju kao i obine diode. Meutim, u zapornom podruju u poetku,
struja sasvim slabo raste da bi kod odreenog napona, koji se zove Zenerov napon, struja
naglo porasla. Zenerov napon je vremenski vrlo stalan. Na Slici 25. je prikazana
karakteristika Zener diode i principijelni spoj stabilizatora napona.
Otpor Zener diode definie se kao odnos promjene napona za odgovarajuu promjenu struje:

Rz

U z
I z

(31.)

Da bi izlazni napon bio konstantan, potrebno je da relativnoj promjeni ulaznog napona

odgovara to manja promjena izlaznog napona, odnosno da bude to vei faktor stabilizacije.

Slika 25. Etalon napona za Zener diodom

Faktor stabilizacije definisan je odnosom relativne promjene ulaznog napona i odgovarajue

relativne promjene izlaznog napona:

17

dU ul
dU iz dU ul U iz
:

U ul
U iz
dU iz U ul

(32.)

Ako se eli postii vei faktor stabilizacije spaja se jedan za drugim u kaskadni spoj vie
stepena s faktorima stabilizacije S1, S2,...Sn pa je tada ukupni faktor stabilizacije jednak
S = S1 S2 Sn
Izvori izmjeninog napona i struje
Kao izvori izmjenine struje koriste se elektrina mrea preko regulacionih transformatora,
generatori izmjenine struje i razni elektronski izvori, kao to su generatori funkcija, sinusni
oscilatori, signal generatori, generatori impulsa, itd.
U tehnikom pogledu od mjernih izvora izmjenine struje zahtijeva se da:
frekvencija signala bude stabilna i tana,
amplituda signala u cijelom frekventnom opsegu i u vremenu bude stabilna, bez obzira na
promjene optereenja,
signal mora biti bez ikakvih izoblienja.
Izvori izmjenine struje, s obzirom na valne oblike koje generiraju i na njihovu tehniku
konstrukciju mogu se podijeliti na:
Generatori sinusnog valnog oblika
generatori periodinih funkcija
generatori impulsnih valnih oblika.
S obzirom na njihovu tehniku izvedbu izvori mjernih signala mogu se podijeliti i na:
izvori sa kontinuiranom promjenom frekvencije,
izvori sa diskretnom promjenom frekvencije (Sintetizatori). Ovi izvori su izvori vrlo
stabilnih diskretnih frekvencija, pa se esto koriste u telekomunikacijama za brzo
podeavanje odailjaa i prijemnika na eljeno frekventno podruje. To brzo i precizno
podeavanje posebno je vano za vojne svrhe kada je naglaena potreba za brzim i estim
promjenama frekvencije u radio mrei.
Podjela s obzirom na valni oblik vrijedi i za izvore sa kontinuiranom promjenom frekvencije i
za one sa diskretnom promjenom frekvencije. Iako su izvori sa diskretnom promjenom
frekvencije preteno zastupljeni sa sinusnim valnim oblikom, ima i izvedbi koje generiraju i
druge valne oblike.
Mjerni izvori sinusnog valnog oblika
Mjerni izvori (generatori) sinusnog valnog oblika su najrasprostranjenija klasa mjernih izvora
zbog vanosti same sinusne funkcije u analizi signala. Poznato je da se Furijerovom analizom
svaki signal moe razloiti na niz sinusnih komponenti. Mjerni izvori sinusnog valnog oblika
redovito se izrauju kao naponski izvori i dijele se na:
generatore za podruje niskih frekvencija (NF generatori). Koriste se za ispitivanja i
mjerenja elektroakustikih ureaja, audiopojaala, ultrazvunih aparatura, u telefoniji za

18

ispitivanje videopojaala, filtera, itd. Osnovni dio svih ovih generatora je RC oscilator. Sa
ovim oscilatorom uspjeno se prave generatori do frekvencija reda nekoliko desetina MHz.
generatore za podruje viih frekvencija sa modulacijom (Signal generatori). Donja
frekvencija signala je obino 1 kHz ili 1 MHz, a gornja frekvencija je nekoliko stotina
MHz, sa mogunou amplitudne i frekventne modulacije unutarnjim ili vanjskim
izvorom. Koriste se najvie u podruju radio frekvencija za mjerenja na bezinim i
inim komunikacijskim ureajima. Budui da signal tih generatora nadomjeta signal
odailjaa, on mora biti moduliran. Osnovni dio ovih generatora je u veini sluajeva LC
oscilator. Drugu grupu ovih generatora ine mikrovalni signal generatori koji pokrivaju
frekventni opseg od nekoliko stotina
MHz do nekoliko stotina GHz.
Osnovne tehnike
generatora su:

karakteristike

ovih

Frekvencijsko podruje. Najnia i

najvia frekvencija izlazne veliine
mjernog izvora mora prelaziti granice
koje se zahtijevaju za potrebe mjerenja,
a unutar frekvencijskog podruja
regulacija mora biti kontinuirana.
Izlazna snaga ili napon. Izlazni napon
Slika 26. Signal generator
se uvijek vee uz izlaznu snagu izvora, a
vrijednost napona se obino iskazuje vrijednou od vrha do vrha (peak to peak).
Izlazna ili unutranja impedansa. Unutranja impedansa mjernog izvora je redovito
male vrijednosti, a mora biti i nepromjenljiva unutar frekvencijskog i naponskog podruja
izvora. Znatno je vea kod izvora niskih frekvencija (npr. ZiNF = 600 ) nego kod izvora
visokih frekvencija (ZiVF = 50 ).
Tanost podeavanja frekvencije. Kada je mogu izbor frekvencije on se uobiajeno
provodi "skokovito" po podrujima i kontinuirano unutar tih podruja. Primjer tipine
tanosti komercijalnih izvora je od 0,1 % do 2%.
Stabilnost frekvencije. Stabilnost frekvencije mjernog izvora je mjera sposobnosti izvora
da kroz due vremensko razdoblje odrava namjetenu frekvenciju izlazne veliine.
Navodi se dugotrajna i kratkotrajna stabilnost. Stabilnost frekvencije mjernih izvora je
reda veliine 0,05 % do 1 % podeene frekvencije.
Stabilnost amplitude. Stabilnost amplitude izlaznog napona je u biti zahtjev da se
amplituda to manje mijenja ovisno o promjeni frekvencije, promjeni ulaznih parametara,
promjeni karakteristika impedanse optereenja, itd. Uobiajeno se ova vrijednost kree od
0,5 % do 5 % podeene vrijednosti amplitude.
Faktor izoblienja (distorzije). Faktor izoblienja iskazuje mjeru odstupanja generiranog
valnog oblika od sinusnog. Najee se izoblienje sinusnog valnog oblika iskazuje
pomou faktora harmonijskog izoblienja koji se esto naziva i klir-faktor. Za iole
kvalitetnije mjerne izvore izoblienje se definira izrazom:
D1

U 22 U 32 ... U n2
100% ,
U1

(33.)

19

gdje je U1 prvi harmonijski lan, dok su U2, U3, ... drugi, trei i ostali vii harmonijski
lanovi.
Kod pojedinih mjernih izvora mora se uvaiti potreba da prije poetka koritenja izvora on
mora odreeno vrijeme biti ukljuen i neoptereen, to jest govori se kod njih o intervalu
zagrijavanja.
Mjerni izvori periodinih funkcija
Mjerni izvori (generatori) periodinih funkcija su izvori koji uz sinusni valni oblik generiraju
i pravokutni, trokutasti i pilasti valni oblik (Generator fukcije). Novi mjerni izvori ovog tipa,
bazirani na mikroprocesorskoj tehnologiji mogu generirati bilo koji valni oblik zadan nekim
matematikim izrazom (programabilni funkcijski generatori).
Mjerni izvori periodinih funkcija mogu generirati napone u irokom frekventnom opsegu (od
100 mHz do 50 MHz). Stabilnost frekvencije je u niem frekventnom opsegu 1 do 2 % a
na viem frekventnom opsegu nije bolja od 4 %. Naponi na izlazu mogu iznositi i do 20 V.
Ovi generatori se mogu upravljati
vanjskim signalom tako da daju samo
jednu periodu odabranog signala
(trigger mode) ili odreeni broj
perioda (gate mode). Njihova
primjena danas obuhvaa iroko
podruje
u
ispitivanju
raznih
elektronikih ureaja. Na Slici 27.
prikazan je jedan tipian generator
Slika 27. Generator funkcije
funkcije.
Uglavnom se definiraju istim tehnikim podacima kao izvori napona sinusnog valnog oblika.
Posebno je bitan tehniki podatak o veliini frekvencijskog podruja i mogunosti promjene
frekvencije u irokom opsegu. Za druge valne oblike osim sinusoidalnog oblika bitno je:

za trokutasti napon greka linearnosti kao odstupanje od pravca, i

za pravokutni napon - vrijeme porasta i pada.

Uobiajena vrijednost izlazne impedancije ovih mjernih izvora je 50 .

Mjerni izvori impulsnih valnih oblika
Mjerni izvori (generatori) impulsnih valnih oblika (tzv. Generatori impulsa) kao izvori
spadaju u grupu izvora pravokutnog valnog oblika. Osnovni element ovih izvora je uzbudni
generator koji odreuje takt impulsa. On je najee izveden kao monostabilni multivibrator
koji se okida pomou impulsa iz vanjskog sklopa.
Osnovne tehnike karakteristike ovih izvora su:
amplituda, ili tjemena vrijednost impulsa sa oznakom polariteta,
frekvencija impulsa (moe se korisititi umjesto periode impulsa),
irina impulsa izraena u vremenskim jedinicama koja odreuje trajanje impulsa,
vrijeme izmeu poetka dva uzastopna impulsa,

20

 radni omjer (duty cycle) koji predstavlja omjer irine impulsa prema njegovom periodu i
esto se izraava u procentima.
Dananji generatori impulsa ohuhvataju
podruje frekvencije do nekoliko
desetaka GHz. Amplitude impulsa
mogu iznositi i do 100 V, a najee su
reda 5 10 V. Najmanja vremena
porasta impulsa su od 0,5 ns do 5 ns.
irina impulsa se moe mijenjati od
nekoliko nanosekundi do vie sekundi.
Za veinu generatora impulsa postoji
Slika 28. Generator impulsa
mogunost vanjske sinhronizacije sa nekim
drugim izvorom. Generatori impulsa se esto primjenjuju pri mjerenjima u
telekomunikacijama, telemetriji, televizijskoj tehnici, itd. Bez njih se ne moe zamisliti
mjerenje i ispitivanje u digitalnoj i impulsnoj tehnici, na pojaalima, filterima i dr.
Ugaanje struje
U mjernoj tehnici dosta esto je potrebno podesiti struju u mjernom krugu na odreenu
vrijednost. To se moe postii najlake pomou izvora sa kontinuiranom promjenom napona.
Ukoliko se upotrebljava izvor sa fiksnom vrijednou napona podeavanje struje se moe
postii pomou otpornika. Za ugaanje struje koriste se otpornici promjenljivog iznosa otpora
kao na Slici 29. Otpornici mogu biti spojeni potenciometarski ili kao predotpori.

a)

b)

Slika 29. Ugaanje struje a) pomou potenciometra b) pomou predotpornika

U potenciometarskom spoju struja koja tee kroz potroa iznosi:

n U
Rt nR12 n 2 R12

(31.)

Ako se sa K oznai odnos otpora potroaa Rt i otpora potenciomentra R12 K Rt / R12

predhodni izraz se moe pisati kao:

K n U
Rt K n1 n )

(32.)

21

Vrijednost napona na potroau se dobije kao:

Ut

K n U
K n1 n )

(33.)

Ovisnost napona na potroau od

poloaja klizaa za razliite
vrijednosti parametra K dat je na
Slici 30. Sa dijagrama se vidi da se
bolja linearnost postie pri veim
vrijednostima koeficijenta K to
jest kad je vrijednost otpora
potroaa znatno vea od otpora
potenciometra. Za male vrijednosti
koeficijenta K pomicanjem klizaa
na poetku struja se vrlo sporo
mijenja, da bi na kraju naglo
skoila na konanu vrijednost.

Slika 30. Zavisnost napona potroaa od poloaja klizaa

Korisnost spoja za podeavanje struje sa otpornikom definie se odnosom utroene snage na

potroau Rt i snage koju daje izvor.

Pt
Pizv

(34.)

Potenciometarski spoj se koristi za podeavanje struje manjih potroaa gdje se ne postavlja

pitanje utroka snage, poto je njegova korisnost slaba. Korisnost se poveava smanjenjem
koeficijenta K, to jest korisnost je vea u sluaju da je otpor potroaa znatno manji od otpora
potenciometra.
U spoju sa predotporom struja u kolu iznosi:

U
Rt nR12

(35.)

Uvrtavanjem izraza za koeficijent K

dobije se:

K U
Rt n K

(36.)

Vrijednost napona na potroau se

dobije kao:

Ut

K U
nK

(37.)

Spoj sa predotpornikom se koristi za

podeavanje struje kod veih potroaa,

Slika 31. Zavisnost struje od poloaja klizaa

22

ali u uskim granicama. Kao to se vidi sa Slike 31. to je vei K ugaanje je linearnije ali su
zato manje granice unutar kojih se moe ugaati struja.

23