JU MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA

SANSKI MOST

REFERAT
Predmet: Energetska elektronika
Zanimanje: Tehničar elektroenergetike (EU VET)
Tema: Otpornici

Profesor: Učenik:
1. Uvod
Otpornik (engl. resistor) je pasivna elektronska komponenta sa dva izvoda (jednim
pristupom) koja pruža otpor struji, stvarajući pritom pad napona između priključaka.
Pružanje otpora struji kao osnovna osobina otpornika opisuje se električnim otporom.
Prema Omovom zakonu električni otpor jednak je padu napona na otporniku
podijeljen sa jačinom struje koja protiče kroz otpornik. Drugim riječima, otpor je
konstanta srazmjere između napona i struje otpornika. Otpornik se koristi kao
element električnih mreža i elektronskih uređaja.

2. Primjena
Ako je struja u kolu poznata, tada se otpornik koristi za stvaranje poznate razlike
potencijala proporcionalne toj struji. Obratno, ukoliko je poznata razlika potencijala
između dvije tačke u kolu, tada se otpornik može koristiti za stvaranje poznate struje
proporcionalne toj razlici potencijala.
Ograničavanje struje postavljanjem otpornika u seriju s nekom drugom
komponentom, kao što je LED dioda, struja kroz tu komponentu se ograničava na
poznatu i dozvoljenu vrijednost.
Prigušivač (atenuator) je mreža dva ili više otpornika (djelitelj napona) koji služe za
smanjenje napona signala.
Linijski terminator je otpornik na kraju prenosne linije, konstruisan kao završna
impedansa (otpor čija vrijednost otpora odgovara otporu ostatka kola na koji je
spojen) i time minimizira refleksiju signala.

3. Idealni otpornik
SI jedinica električnog otpora je 1 (om). Komponenta ima otpor od 1 (oma) ako
napon od 1V (volt) na krajevima elementa daje struju od 1 A (ampera), koja je
ekvivalentna toku od 1 C/s (kulona električnog naboja u sekundi). Često se koriste i
višekratnici k (kiloom - 1000 oma) i M (megaom - milion oma).
Kod idealnog otpornika otpor ostaje konstantan bez obzira na dovedeni napon ili
struju kroz element ili brzinu promjene struje. Iako stvarni otpornici ne mogu postići
ovaj zahtijev, oni su projektovani da imaju male varijacije u električnom otporu kada
su podvrgnuti tim promjenama, ili promjenama temperature ili ostalim faktorima iz
okoline.
Otpor provodnika
Za izračunavanje otpora provodnika možemo koristiti slijedeći izraz:

gdje je otpor na 20°C, specifični električni otpor materijala od koga je sačinjen

provodnik, l dužina provodnika i S površina poprečnog preseka provodnika.

4. Realni otpornik
Otpornik ima najveći radni napon i struju iznad koje se otpor može promijeniti (u
nekom slučajevima i drastično) ili otpornik može biti fizički oštećen (na primjer može
biti pregrijan ili može pregorijeti). Iako neki otpornici imaju određenu naponsku i
strujnu klasu, većina se razvrstava prema maksimalnoj snazi koja se određuje prema
fizičkoj veličini otpornika. Najčešće klase snage za ugljene i metal-film otpornike su
1/8 W (vata), 1/4 W i 1/2 W.
Otpornici izrađeni od metal-filmova i ugljenih filmova su puno temperaturno, i zbog
starenja, stabilniji od ugljenih otpornika. Veliki otpornici mogu disipirati više toplote
jer imaju veću površinu. Žičani i otpornici omotani keramikom se koriste kada se traži
visoki razred snage.
Realni otpornici unose i nešto induktiviteta i malu količinu kapaciteta, koji mijenjaju
dinamičke karakteristike realnog otpornika u odnosu na idealni otpornik.
Otpornici su elementi čija se svojstva mijenjaju s promjenom temperature. Iako je
promjena otpora u odnosu na promjenu temperature vrlo nelinearna, možemo je
aproksimirati slijedećim izrazom:

gdje је

5. Vrste otpornika
5.1. Fiksni otpornici
Neki otpornici su cilindrični, s aktivnim otpornim materijalom u sredini (maseni
otpornik, više se ne koriste) ili na površini cilindra (film) otpornici, i vodljivih metalnih
priključaka izvedenih uz osu cilindra na svakoj strani. Koriste se ugljen-film i metal-
film otpornici. Otpornici velike snage dolaze u velikim pakovanjima projektovanim da
efikasno disipiraju toplotu. Otpornici za velike snage se obično izvode kao motani
otpornici.
Otpornici u računarima su puno manji, obično izrađeni u SMD kućištima bez žičanih
priključaka.
Otpornici se ugrađuju u integrisana kola kao deo fabričkog postupka, koristeći
činjenicu da poluprovodnik ima otpornost i da se može koristiti kao otpornik.

Slika 1. Fiksni otpornici

5.2. Promijenljivi otpornici

Promjenljivi otpornik je otpornik čija se vrijednost može namjestiti okretanjem
osovine ili pomicanjem klizača. Zovemo ih i potenciometri ili reostati i omogućuju da
se otpor uređaja ručno mijenja. Reostati se koriste za sve otpornike iznad 1/2 W.
Promenljivi otpornici mogu biti jednookretnog tipa ili višeokretnog tipa. Najčešći
primjeri:
• Reostat: promenljivi otpornik s dva priključka, jedan fiksni, a drugi klizni. Koristi se
za velike struje.
• Potenciometar: najčešći tip promjenljivog otpornika. Česta primjena je kontrola
jačine glasa u audio pojačavačima.

Slika 2. Promjenljivi otpornici

5.3. Ostali tipovi otpornika

Metal oksidni varistor (MOV) je specijalni tip otpornika koji mijenja svoj otpor s
porastom napona: vrlo veliki otpor na niskom naponu i vrlo mali otpor na visokim
naponima. Radi kao prekidač. Obično se koristi kao zaštita energetskih sklopova od
kratkog spoja ili odvodnik atmosferskog pražnjenja na uličnim svetiljkama, ili kao
element za ograničavanje porasta struje u induktivnim kolima.
Termistor je temperaturno zavisan otpornik. Postoje dvije vrste, a razlikuju se prema
predznaku njihovog temperaturnog koeficijenta:
• PTC (Positive Temperature Coefficient) otpornik je otpornik s pozitivnim
temperaturnim koeficijentom. Kako raste temperatura tako se i otpor termistora
povećava. PTC termistori se često mogu naći u televizorima u serijskom spoju s
demagnetizirajućim namotom gde se koriste za osiguravanje kratkotrajnog strujnog
udara kroz zavojnicu kada je televizor uključen.
• NTC (Negative Temperature Coefficient) otpornik je takođe temperaturno
zavisan otpornik, ali s negativnim temperaturnim koeficijentom. Kada se temperatura
povećava otpor termistora pada. NTC termistori se često koriste u jednostavnim
temperaturnim detektorima i mjernim instrumentima.
Fotootpornik ili foto-otpornik je otpornik čiji se otpor mijenja prema svjetlosti koja
pada na njega. Koristi se kao senzor, a u najjednostavnijem slučaju za automatsko
paljenje uličnih lampi uveče.

6. Tehnologija
Otpornici se obično proizvode namotavanjem metalne žice oko keramike, plastike,
ili oko staklenog vlakna.
Krajevi žica se zaleme na dva izvoda koji se nalaze na krajevima jezgre. Sklop se zaštiti
slojem boje, plastikom ili slojem emajla, pečenog na visokoj temperaturi.
Žičani izvodi obično imaju promjer između 0.6 i 0.8 mm i presvučeni su zaštitinim
slojem da se omogući lakše lemljenje.

7. Označavanje otpornika
Većina cilindričnih otpornika ima uzorak obojenih prstenova za označavanje otpora.
SMD otpornici imaju numerički uzorak.
Kućišta su obično smeđa, plava, ili zelena, iako se povremeno mogu naći i boje kao
tamnocrvena i tamnosiva.

7.1. Cilindrični otpornici sa 4 prstena

Identifikacija s 4 prstena u boji je najčešće korišteni način kodiranja vrijednosti na svim
otpornicima. Sastoji se od četiri prstena u boji, oko tijela otpornika.
Šema je jednostavna: prve dvije boje su prve dvije značajne cifre vrijednosti otpornika,
treća je množilac, i četvrta je vrijednost tolerancije. Svaka boja odgovara određenom
broju.
7.2. Cilindrični otpornici sa 5 prstenova
Identifikacija s 5 prstenova se koristi kod otpornika s manjim tolerancijama (1%, 0.5%,
0.25 % i 0.1%), za zapisivanje dodatne cifre.
Prva tri prstena predstavljaju značajne cifre, četvrta je množilac, a peta je tolerancija.
Tabela 1. Tabela standardnih EIA kodova boja

8. SMD otpornici
SMD (engl. Surface Mount Device) otpornici imaju ispisane numeričke vrijednosti
na isti način kao kod cilindričnih otpornika.
SMD otpornici sa standardnim tolerancijama se označavaju trocifrenim kodom, u kom
prve dvije cifre predstavljaju prve dvije značajne cifre vrijednosti, dok je treća cifra
eksponent broja 10 (odnosno množilac).
Na primjer, 472 predstavlja 47 (prve dvije cifre) pomnoženo s deset na 2.stepen (treća
cifra), tj. 47х10²=47х100=4700 oma. Precizni SMD otpornici se označavaju s
četverocifrenim kodom u kome su prve tri cifre ujedno i prve tri značajne cifre
vrijednosti, a četvrta cifra je stepen broja 10.
 Slika 3. SMD otpornici

9. Industrijske oznake
Prema području radne temperature razlikujemo komercijalnu, industrijsku i vojnu
klasu komponenata.
• Komercijalna klasa: 0°C do 70°C
• Industrijska klasa: -25°C do 85°C
• Vojna klasa: -25°C do 125°C

10. Proračuni
10.1. Omov zakon
Odnos između napona, otpora i struje kroz element dat je jednostavnom formulom
poznatom pod imenom Omov zakon:

gdje je U napon na elementu u voltima, I je struja kroz element u amperima, i R je

otpor u omima. Ako su U i I linearno povezani – tj. ako je R konstantan - na određenom
području vrijednosti, kažemo da je materijal na tom području omski. Savršeni otpornik
ima fiksnu vrijednost otpora na svim frekvencijama i amplitudama napona ili struje.
Superprovodni materijali na vrlo niskim temperaturama imaju otpor (praktično)
jednak nuli. Izolatori (kao što su vazduh, dijamant, ili ostali neprovodni materijali)
mogu imati ekstremno (ali ne beskonačno) visok otpor, koji se može probiti pod
uticajem jakog električnog polja i tako desiti veliki protok struje.

10.2. Disipacija snage

Snaga disipacije (potrošene) na otporniku jednaka je naponu na otporniku

pomnoženom sa strujom kroz otpornik:
Sva tri izraza su ekvivalentna, zadnja dva su izvedena iz prvog korištenjem Omovog
zakona.

Ukupan iznos oslobođene toplotne energije je integral snage po vremenu:

Ukoliko prosječna snaga disipacije premaši klasu snage otpornika najprije dolazi do
odstupanja otpora u odnosu na nominalnu vrednost, a kasnije i do uništenja
(pregorijevanja) zbog pregrijavanja.

10.3. Serijska i paralelna veza

Otpornici u paralelnoj vezi imaju osobinu da im je isti napon na izvodima.
Izračunavanje ukupnog ekvivalentnog otpora (Req):

Slika 4. Paralelna veza otpornika

Zapis paralelne veze se u jednačinama može prikazati kao dvije vertikalne linije ||,
čime se pojednostavljuje jednačina. Za dva otpornika:

Otpornici spojeni u red (serijski) imaju osobinu da je struja kroz sve njih ista, ali napon
na pojedinom otporniku može biti različit. Zbir napona jednak je ukupnom naponu.
Određivanje ukupnog otpora:

Slika 5. Serijska veza otpornika

Otpornička mreža, kombinacija paralelno i serijski vezanih otpornika, se ponekad
može rastaviti na manje dijelove koji su ili paralele ili serije. Na primjer,

Slika 4. Mješovita (kombinovana) veza otpornika

10.4. Provodnost
Provodnost je recipročna vrijednost otpora:

SI jedinica za električnu provodnost je 1 S (simens).

11. Zaključak

Otpornik je dvoprilazna, pasivna elektronska komponenta koja pruža otpor struji,

pri čemu je odnos između jačine struje i napona između priključaka u skladu sa
Omovim zakonom. Karakteristična veličina otpornika je električni otpor koji je
jednak naponu na otporniku podijeljenom sa strujom koja protiče kroz otpornik.
Otpornik se koristi kao element električnih mreža i elektronskih sklopova. Oznake
otpornika u električnim šemama: gore evropski i IEC simbol, dolje američki (ANCI)
simbol.
Izvori:
[1] sr.wikipedia.org/sr/Отпорник
[2] sh.wikipedia.org/wiki/Otpornik
[3] hr.wikipedia.org/wiki/Otpornik
[4] http://www.vuk.edu.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=400:
vezivanje-&catid=41:fizika&Itemid=95
[5] www.viser.edu.rs/download.php?id=5940
[6] https://en.wikipedia.org/wiki/Resistor