Željko Lebo

Jure Galić
Dalibor Gelo

TEHNIČKA MEHANIKA
 PRIRUČNICI TEHNIČKOG VELEUČILIŠTA U ZAGREBU
MANUALIA POLYTECHNICI STUDIORUM ZAGRABIENSIS

Željko Lebo
Jure Galić
Dalibor Gelo

TEHNIČKA MEHANIKA
Udžbenik na kolegiju ‘Tehnička mehanika’ koji se održava u sklopu nastave na dodiplomskom
stručnom studiju graditeljstva Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.

Zagreb, 2020.

1
TEHNIČKA MEHANIKA
Izdavač: Tehničko veleučilište u Zagrebu
Vrbik 8, Zagreb
Za izdavača: mr. sc. Goran Malčić, v. pred.

Autori: mr.sc. Željko Lebo

mr.sc. Jure Galić
dr.sc. Dalibor Gelo

Recenzenti: Prof. dr.sc. Mladen Meštrović,

Izv. prof. dr.sc. Josip Galić

Vrsta djela: Udžbenik

Objavljivanje je odobrilo Stručno vijeće Tehničkog veleučilišta u Zagrebu
odlukom broj: 3241-4/20 od 28.01.2020.
ISBN: 978-953-7048-85-3
CIP zapis Dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 001057208.

e-ISBN za online: 978-953-7048-87-7

2
TEHNIČKA MEHANIKA
Sadržaj

1 UVOD ................................................................................................................................. 7
1.1 Definicija mehanike ...................................................................................................................................7
1.2 Podjela mehanike .......................................................................................................................................7
1.3 Povijesni pregled razvoja mehanike .........................................................................................................9
1.4 Veličine u mehanici .................................................................................................................................. 11

2 STATIKA MATERIJALNE TOČKE ........................................................................... 13

2.1 Djelovanje sila u ravnini .......................................................................................................................... 13
2.1.1 Definicija sile ..................................................................................................................................... 13
2.1.2 Rezultanta dviju sila ...........................................................................................................................13
2.1.3 Princip zbrajanja vektora – rezultanta više konkurentnih sila ............................................................ 14
2.1.4 Rastavljanje sile na dvije komponente ............................................................................................... 15
2.1.5 Pravokutne komponente sile .............................................................................................................. 15
2.1.6 Zbrajanje sila pomoću X i Y komponenata ........................................................................................ 16
2.1.7 Uvjeti ravnoteže materijalne točke ..................................................................................................... 16
2.2 Djelovanje sila u prostoru........................................................................................................................ 17
2.2.1 Pravokutne komponente sile u prostoru ............................................................................................. 17
2.2.2 Stanje ravnoteže materijalne točke u prostoru.................................................................................... 17
2.2.3 Projekcija sile na zadanu os ............................................................................................................... 18
2.3 Primjeri ..................................................................................................................................................... 18

3 KRUTA TIJELA ............................................................................................................. 19

3.1 Moment sile s obzirom na točku ............................................................................................................. 19
3.1.1 Definicija momenta sile kao skalarne vrijednosti............................................................................... 19
3.1.2 Definicija momenta sile kao vektora .................................................................................................. 20
3.2 Pravokutne komponente momenta sile .................................................................................................. 21
3.3 Varignon-ov teorem ................................................................................................................................. 21
3.4 Princip održanja momenta sile ............................................................................................................... 22
3.5 Moment sile s obzirom na zadanu os ...................................................................................................... 22
3.6 Moment sprega sila .................................................................................................................................. 22
3.7 Koncentrirani moment ............................................................................................................................ 23
3.8 Djelovanje sile na proizvoljnu točku krutog tijela ................................................................................24
3.9 Sustavi statičkih sila ................................................................................................................................. 24
3.9.1 Podjela sustava sila prema geometrijskom načinu djelovanja ............................................................ 24
3.9.2 Podjela sustava sila prema položaju u prostoru .................................................................................. 25
3.9.3 Podjela sustava sila prema redoslijedu i uzrocima nastanka .............................................................. 26
3.10 Rezultirajuće djelovanje sustava sila...................................................................................................... 27
3.11 Ekvivalentni (istovjetni) sustavi sila ....................................................................................................... 27
3.12 Rezultirajuće djelovanje sustava sila (Rezultanta)................................................................................ 28
3.12.1 Analitički postupak određivanja položaja rezultante.......................................................................... 28
3.12.2 Određivanje rezultante jednoliko raspodijeljenog sustava sila ........................................................... 29
3.12.3 Grafički postupak određivanja položaja rezultante ............................................................................ 29
3.13 Verižni poligon ......................................................................................................................................... 31
3.13.1 Rezultanta paralelnih sila ................................................................................................................... 31
3.13.2 Rezultanta antiparalelnih sila ............................................................................................................. 31
3.13.3 Rezultanta općih sila u ravnini ........................................................................................................... 31
3.14 Rastavljanje sile........................................................................................................................................ 32
3.14.1 Rastavljanje sile na dvije sile paralelne sa zadanim pravcima ........................................................... 32
3.14.2 Rastavljanje sile na dvije paralelne sile ..............................................................................................32
3.14.3 Rastavljanje sile na dvije antiparalelne sile ........................................................................................ 32

3
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.15 Ravnoteža tijela pri djelovanju sila ........................................................................................................ 33
3.15.1 Djelovanje jedne sile na tijelo ............................................................................................................ 33
3.15.2 Ravnoteža tijela na koje djeluju dvije sile .......................................................................................... 33
3.15.3 Ravnoteža tijela na koje djeluju tri sile .............................................................................................. 34
3.15.4 Ravnoteža tijela na koje djeluju četiri sile ..........................................................................................34
3.16 Ravnoteža sila u ravnini .......................................................................................................................... 35
3.16.1 Ravnoteža zadane sile sa dvije nepoznate sile na zadanim pravcima................................................. 35
3.16.2 Ravnoteža zadane sile sa tri nepoznate sile na zadanim pravcima (Culmann i Ritter) ....................... 35

4 RAVNOTEŽA KRUTOG TIJELA ............................................................................... 37

4.1 Veze i pojam pridržanog tijela ................................................................................................................ 37
4.1.1 Veze materijalne točke ....................................................................................................................... 37
4.1.2 Veze tijela .......................................................................................................................................... 37
4.2 Reakcije u osloncima ravninskih konstrukcija ...................................................................................... 38
4.2.1 Jednadžbe ravnoteže krutog tijela u ravnini ....................................................................................... 40
4.2.2 Analiza djelovanja vanjskih sila na tijelo u ravnoteži ........................................................................ 40
4.3 Ravnoteža sustava krutih tijela u ravnini .............................................................................................. 41
4.3.1 Princip presjecanja .............................................................................................................................41
4.3.2 Dva štapa vezana zglobno opterećena teretom Q ............................................................................... 42
4.3.3 Štap opterećen silom F ....................................................................................................................... 43
4.3.4 Opterećenje silom F na tri štapa međusobno zglobno vezana ............................................................ 44
4.3.5 Dva tijela međusobno vezana s dva paralelna štapa ........................................................................... 45
4.3.6 Složeni ravninski sustav tijela ............................................................................................................ 46

5 KONSTRUKCIJE ........................................................................................................... 48
5.1 Tipovi konstrukcija .................................................................................................................................. 48
5.2 Tipovi opterećenja .................................................................................................................................... 49
5.3 Ustroj konstrukcije .................................................................................................................................. 49
5.3.1 Unutarnje veze ................................................................................................................................... 49
5.3.2 Vanjske veze ...................................................................................................................................... 52
5.4 Kinematička stabilnost ............................................................................................................................ 53
5.4.1 Principi vezivanja točke i tijela s podlogom ili međusobno ............................................................... 53
5.4.2 Povezivanje (spajanje) dva tijela (diska) u ravnini ............................................................................. 53
5.5 Geometrijska nepromjenjivost konstruktivnih sustava ........................................................................ 56
5.6 Primjeri ..................................................................................................................................................... 58

6 RAVNINSKI ŠTAPNI KONSTRUKTIVNI SUSTAVI ............................................... 59

6.1 Statički određeni sustavi .......................................................................................................................... 59
6.2 Statički neodređeni sustavi ...................................................................................................................... 61
6.3 Statički određeni nosači - opće karakteristike ....................................................................................... 63
6.4 Sile u konstruktivnim sustavima ............................................................................................................. 63
6.4.1 Određivanje reaktivnih sila ................................................................................................................ 65
6.4.2 Sile u presjecima (unutarnje sile) ....................................................................................................... 66
6.4.3 Dijagrami unutarnjih sila .................................................................................................................... 68
6.5 Sile u grednim nosačima .......................................................................................................................... 69
6.5.1 Diferencijalne veze između opterećenja i sila presjeka ...................................................................... 71
6.5.2 Integralne veze između opterećenja i sila presjeka ............................................................................ 73
6.5.3 Različiti slučajevi opterećenja ............................................................................................................ 73
6.6 Prosta greda (prosto oslonjena greda).................................................................................................... 75
6.6.1 Opterećenje koncentriranom silom (simetrično) ................................................................................ 75
6.6.2 Opterećenje koncentriranom silom (nesimetrično) ............................................................................75
6.6.3 Opterećenje dvjema koncentriranim silama ....................................................................................... 76

4
TEHNIČKA MEHANIKA
 6.6.4 Jednoliko raspodijeljeno opterećenje ................................................................................................. 76
6.6.5 Opterećenje koncentriranim momentom ............................................................................................ 77
6.6.6 Jednoliko antisimetrično raspodijeljeno opterećenje .......................................................................... 77
6.6.7 Jednoliko nesimetrično opterećenje ................................................................................................... 77
6.6.8 Linearno raspodjeljeno opterećenje.................................................................................................... 78
6.6.9 greda opterećena Indirektno ............................................................................................................... 79
6.6.10 Konzola .............................................................................................................................................. 80
6.6.11 Greda s prepustima ............................................................................................................................. 81
6.7 Primjeri ..................................................................................................................................................... 82

7 GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE POPREČNOG PRESJEKA ŠTAPNIH

NOSAČA ................................................................................................................................. 95
7.1 Površina poprečnog presjeka .................................................................................................................. 95
7.2 Statički momenti površine presjeka ....................................................................................................... 96
7.3 Težište poprečnog presjeka ..................................................................................................................... 97
7.4 Momenti inercije (tromosti) poprečnog presjeka .................................................................................. 98
7.5 Promjena momenata tromosti pri translaciji koordinatnog sustava ................................................... 98
7.6 Promjena momenata tromosti uslijed zakretanja (rotacije) koordinatnog sustava ......................... 100
7.7 Glavni momenti tromosti i Glavne osi .................................................................................................. 101
7.8 Momenti inercije jednostavnih presjeka .............................................................................................. 102
7.9 Momenti inercije složenog presjeka ..................................................................................................... 103
7.10 Momenti otpora poprečnog presjeka ................................................................................................... 103
7.11 Primjeri ................................................................................................................................................... 105

8 NAPREZANJA .............................................................................................................. 108

8.1 Ravninsko stanje naprezanja ................................................................................................................110
8.2 Mohrova kružnica naprezanja .............................................................................................................. 112
8.3 Deformacije............................................................................................................................................. 113
8.4 Veza između naprezanja i deformacija ................................................................................................ 115
8.5 Primjeri ................................................................................................................................................... 119

9 TRENJE ......................................................................................................................... 127

9.1 Trenje klizanja ....................................................................................................................................... 127
9.2 Trenje kotrljanja .................................................................................................................................... 131
9.3 Trenje užeta ............................................................................................................................................ 132
9.4 Primjeri ................................................................................................................................................... 134

10 POPIS SLIKA I TABLICA .......................................................................................... 145

10.1 Popis slika ............................................................................................................................................... 145
10.2 Popis tablica ............................................................................................................................................ 146

11 POPIS LITERATURE .................................................................................................. 147

5
TEHNIČKA MEHANIKA
MEHANIKA

„Dajte mi oslonac i dovoljno dugačku polugu, pa ću vam pomaknuti Zemlju“

ARHIMED

Slika 1: Aristotel - ilustracija

6
TEHNIČKA MEHANIKA
1 UVOD

1.1 DEFINICIJA MEHANIKE

Mehanika je grana prirodnih znanosti, definirana kao znanstvena disciplina koja proučava mehanička
gibanja i to: zakone mirovanja (ravnoteže), zakone mehaničkog kretanja, kao i zakone uzajamnog
djelovanja materijalnih tijela. Sam naziv mehanika vuče podrijetlo od grčke riječi "mehane" koja znači
stroj (mašine) ili oruđe (sprava).

Mehanika kao temeljna i najstarija grana fizike definirala je principe i zakonitosti na kojima počivaju
mnoge grane fizike i omogućila mnoga otkrića. Prema općoj definiciji, kao znanstvena disciplina
mehanika se bavi proučavanjem najjednostavnijih prirodnih pojava, koje nazivamo mehaničkim
gibanjem. Pod mehaničkim gibanjem podrazumijeva se pojava promjene položaja materijalnih tijela,
koja se događa tijekom vremena, jednih u odnosu na druge, isto kao i promjenu relativnog položaja
dijelova materijalnih tijela, odnosno deformaciju tijela.

Mehanika kao tehnička disciplina primjenjuje zakone teorijske, odnosno racionalne mehanike na
tehničke objekte i rješavanje složenih tehničkih problema i naziva se tehnička mehanika. Tehnička
mehanika predstavlja prijelaz od čisto teorijskih disciplina ka praktičnim tehničkim znanstvenim
disciplinama.

1.2 PODJELA MEHANIKE

Budući da mehanika kao znanstvena disciplina izučava specifične zakone mehaničkih kretanja, tehničku
mehaniku je moguće podijeliti na statiku ili geometriju sila, kinematiku ili geometriju kretanja i
dinamiku, koja proučava odnose između sila i kretanja. Opća podjela mehanike prikazana je shematski
u nastavku.

7
TEHNIČKA MEHANIKA
 KLASIČNA MEHANIKA

MEHANIKA ČVRSIH TIJELA MEHANIKA FLUIDA

STATIKA MEHANIKA
MEHANIKA TEKUĆINA
KRUTIH KINEMATIKA
TIJELA MEHANIKA
DINAMIKA PLINOVA

OTPORNOST MATERIJALA
(ČVRSTOĆA)

GRAĐEVINSKA STATIKA
MEHANIKA
DEFORMABILNIH MEHANIKA KONTINUUMA
TIJELA
STABILNOST KONSTRUKCIJA

DINAMIKA KONSTRUKCIJA

Podjela mehanike

Statika općenito proučava samo mirovanje materijalnih tijela kao posebni slučaj mehaničkog kretanja.
Razlikujemo statiku krutih tijela i statiku elastičnih čvrstih tijela tj. nauku o čvrstoći. Osnovni zadatak
statike krutih tijela jest da sve sile koje djeluju na neko proizvoljno tijelo, svede na najjednostavniji
mogući oblik, dok statika elastičnih čvrstih tijela proučava unutarnja naprezanja i deformacije
materijalnih tijela. Osnovni pojmovi sa kojima operiramo u statici su pojmovi dužine i sile.

Kinematika se bavi proučavanjem kretanja materijalnih tijela, ne uzimajući u obzir uzroke koji
izazivaju to kretanje. Dakle, nastoji se odgovoriti na pitanje: kako se materijalno tijelo kreće pri zadanim
geometrijskim uvjetima u zavisnosti od vremena. Osnovni pojmovi sa kojima operiramo u kinematici
su pojmovi dužine i vremena.

Dinamika je područje mehanike u kojem se proučava ovisnost između kretanja materijalnog tijela i sila
koje djeluju na tijelo, uzimajući u obzir i njegovu masu. Osnovni pojmovi sa kojima operiramo u

8
TEHNIČKA MEHANIKA
dinamici su pojmovi dužine, vremena, sile i mase. Dinamika se još naziva i znanost o ubrzanom kretanju
tijela.

Realno (stvarno) čvrsto tijelo: skup čestica čije se međusobne udaljenosti bitno ne mijenjaju

Modeli realnog čvrstog tijela: − materijalna točka

− kruto tijelo
− deformabilno tijelo (kontinuum)

Slika 3: Kruto i elastično tijelo

1.3 POVIJESNI PREGLED RAZVOJA MEHANIKE

Povijest klasične mehanike, kao i fizike usko je vezana sa razvojem kulture i civilizacije čovječanstva,
a može se podijeliti na tri glavna razdoblja: antička mehanika, srednjovjekovna mehanika i klasična
(Newtonova) mehanika, koja obuhvaća i analitičku mehaniku.

Definiranje prvih osnova iz mehanike povezano je za grčke znanstvenike i njenu najstariju granu statiku.
Zato se osnivačima mehanike smatraju Aristotel (384-322 g.p.n.e.) koji je riješio problem slaganja sila
i Arhimed (287-212 god. prije n.e.), koji je definirao zakon poluge i uzgona u tekućinama, a pripisuju
mu se i kolotura te vijak.

Srednji vijek je bio vremensko razdoblje stvaranja osnova mehanike. Usporedo sa razvojem novih
zanata, plovidbe i ratnih vještina, trgovine, i u vezi s tim sakupljenih novih znanja, u 14. i 15. stoljeću
(renesansa) dolazi do uzleta znanosti i umjetnosti
Posebno se ističu slijedeći znanstvenici i njihova najvažnija otkrića:

 Leonardo da Vinci (1452-1519) - ravnoteža vage, pojam momenta

 Simom Stevinus (1548-1620) - ravnoteža na kosini, princip paralelograma sila
 Galileo Galilei (1564-1642) - zakon slobodnog pada
 Rene Descartes (1596-1650) - ideja virtualnog rada
 Isaac Newton (1642-1727) - zakon privlačenja masa

Isaac Newton (1642-1727) smatra se ocem klasične (Newtonove) mehanike, poznata su njegova tri
zakona klasične mehanike objavljena 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia
mathematica.

1) Zakon inercije ili princip tromosti

„Svako materijalno tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravocrtnog gibanja sve dok pod
djelovanjem sile ne bude prisiljeno da to svoje stanje promjeni.“
Pojednostavljeno rečeno svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili u stanju jednolikog pravolinijskog
kretanja sve dok se to stanje ne promjeni uslijed djelovanja neke sile na to tijelo.

9
TEHNIČKA MEHANIKA
Gledano u povijesnom kontekstu, Newton prvim zakonom naglašava Galilejeve spoznaje (za što mu je
i odao priznanje) kojima se znanost toga vremena odvaja od aristotelijanskih zabluda o fizici (da je sila
potrebna da bi se održalo gibanje). No, važniji je razlog to što zakon inercije predstavlja polazište za
definiranje tzv. inercijalnih sustava (neubrzanih sustava).

2) Zakon gibanja, odnosno proporcionalnosti sile i ubrzanja

„Vremenska promjena količine gibanja proporcionalna je sili koja je izaziva i ima smjer sile.“

Promjena ubrzanja (akceleracije) ili brzine nekog tijela proporcionalna je sili koja na to tijelo djeluje, a
odvija se u smjeru i pravcu djelovanja sile.
Ako na tijelo mase m djeluje sila F, ona mu daje ubrzanje a:

 F
a=
m
Brzina promjene količine gibanja tijela jednaka je sili koja djeluje na to tijelo
 d 
F= (m×v)
dt
Ako je masa tijela konstantna, onda se vidi da formulacija prelazi u opće poznati oblik
 
dv 
F=m =m×a
dt

3) Zakon akcije i reakcije, odnosno princip jednakosti akcije i reakcije

„Djelovanju je uvijek jednako i suprotno protudjelovanje, odnosno međusobno djelovanje dvaju tijela
jednako je i usmjereno u suprotne strane.“

Dva tijela koja se dodiruju, uvijek djeluju uzajamno jedno na drugo, silama koje su po intenzitetu i
pravcu jednake, ali su suprotnog smjera.


FI/II -sila kojom tijelo II djeluje na tijelo I
 
FI/II =-FII/I

U prvoj četvrtini XX stoljeća razvila se takozvana relativistička mehanika, koja se temelji na Einstein-
ovoj teoriji relativnosti. Einstein-ova teorija relativnosti predstavlja još jedan veliki korak u razvoju
mehanike. Relativistička mehanika, odnosno takozvana "nova mehanika" unosi posve nov sadržaj u
okviru osnovnih pojmova mehanike kao što su prostor, vrijeme i materija.
Klasična mehanika predstavlja poseban slučaj i samo se u području malih brzina poklapa sa novom
mehanikom. Prema Einstein-ovoj teoriji relativnosti prostor i vrijeme su relativni pojmovi, a mjerenje
prostora i vremena ovisi o položaju i kretanju promatrača.

10
TEHNIČKA MEHANIKA
 1.4 VELIČINE U MEHANICI

Skalarne veličine (definira ih jedan podatak - iznos):

dužina, masa, vrijeme, površina, obujam, energija, temperatura
Vektorske veličine (definiraju ih tri podatka - iznos, pravac djelovanja, smjer djelovanja):
sila, moment, vektor položaja, pomak, brzina, ubrzanje

Osnovne veličine u mehanici

Dužina − veličina kojom se količinski (kvantitativno) određuje udaljenost dviju točaka (metar, m)
Vrijeme − veličina kojom se količinski (kvantitativno) mjeri tijek događaja (sekunda, s)
Masa − veličina kojom se količinski (kvantitativno) mjeri količina materije tijela (kilogram, kg)

Izvedene veličine u mehanici

SILA – količinska mjera djelovanja jednog tijela na drugo (Newton, N)
 
F  m a
[N] = [kg] × [m/s2] = [kg∙m∙s-2]

„Jedan njutn je sila koja masi od jednog kilograma daje ubrzanje od jednog metra u sekundi na
minus drugu“
*Težina manje jabuke iznosi oko 1 njutn, što pristaje uz priču kako je Newton dobio ideju o djelovanju
gravitacije nakon što ga je udarila jabuka otpala sa stabla“

U tablici u nastavku su prikazane neke izvedene veličine mehanike

Tablica 1: Prikaz izvedenih veličina u mehanici

Naziv izvedene veličine Matematički izraz Dimenzija
 
Sila F=m×a N
  
Moment M=r×F N∙m
 
Brzina v=dr/dt m/s
Ubrzanje   m/s2
a=d 2 r/dt 2
 
Količina gibanja q=m×v N∙s
 
Rad W=  F×d r N∙m

Snaga N=dW/dt N∙m/s

Kinetička energija E k =m×v 2 /2 N∙m
Potencijalna energija gravitacijske sile E p =G×y+C N∙m

11
TEHNIČKA MEHANIKA
Međunarodni sustav mjernih jedinica – SI sustav

Zakonom o mjernim jedinicama utvrđeno je da se u Republici Hrvatskoj mogu upotrebljavati samo

mjerne jedinice Međunarodnog sustava mjernih jedinica – SI (skraćenica SI - na francuskom jeziku:
(Système International d' Unités).
Iz niza fizičkih veličina po dogovoru su izdvojene međusobno nezavisne veličine, koje nazivamo
osnovnim veličinama i za njih su definirane osnovne jedinice.

Tablica 2: Prikaz osnovnih i izvedenih mjernih jedinica

Simbol Jedinica SI
Osnovne veličine
Dužina L metar [m]
Masa M kilogram [kg]
Vrijeme T sekunda [s]
Izvedene veličine
Brzina v m/s
Ubrzanje a m/s2
Sila F Newton N = kg∙m/s2
Rad W Joule J = N∙m
Energija E J = N∙m
Snaga N Watt W = J/s
Pritisak p Pascal Pa = N/m2
Frekvencija f Hertz Hz = 1/s

Da bi osnovne i izvedene mjerne jedinice bile pogodne za uporabu u svim područjima primjene vrlo je
korisno da se koriste decimalni umnošci, odnosno decimalne mjerne jedinice. Decimalne mjerne
jedinice su decimalni dijelovi mjernih jedinica, a formiraju se stavljanjem međunarodno usvojenih
predmetaka (prefiksa) ispred oznake mjernih jedinica.

Tablica 3: Prikaz međunarodno usvojenih predmetaka ispred mjernih jedinica

Naziv predmetka Oznaka Primjeri upotrebe predmetka
koji se stavlja predmetka koji se Činilac kojim se množi jedinica
ispred naziva stavlja ispred (vrijednost predmetka) Primjer Izgovor
jedinice oznake jedinice
eksa E 1 000 000 000 000 000 000 = 1018 Em = 1018 m eksametar
peta P 1 000 000 000 000 000 = 1015 Pg = 1015 g petagram
tera T 1 000 000 000 000 = 1012 TJ = 1012 J teradžul
giga G 1 000 000 000 = 109 GN = 109 N giganjutn
mega M 1 000 000 = 106 Mpa = 106 Pa megapaskal
kilo k 1 000 = 103 kV = 103 V kilovolt
hekto h 100 = 102 hl = 102 l = 10-1 m3 hektolitar
deka da 10 = 101 dag = 101 g = 10-2 kg dekagram
deci d 0,1 = 10-1 dl = 10-1 l = 10-4 m3 decilitar
centi c 0,01 = 10-2 cm = 10-2 m centimetar
mili m 0,001 = 103 mT = 10-3 T militesla
mikro µ 0,000001 = 106 µW = 10-6 W mikrovat
nano n 0,000000001 = 109 ns = 10-9 s nanosekunda
piko p 0,000000000001 = 1012 pF = 10-12 F pikofarad
femto f 0,000000000000001 = 1015 fm = 10-15 m femtometar
ato a 0,000000000000000001 = 1018 aJ = 10-18 J atodžul

12
TEHNIČKA MEHANIKA
2 STATIKA MATERIJALNE TOČKE

2.1 DJELOVANJE SILA U RAVNINI

Definicija sile

Sila je mjera djelovanja jednog tijela na drugo tijelo. Ukoliko sila djeluje na slobodnu materijalnu točku:

Sila je definirana sa slijedećim podacima: točkom (mjestom) djelovanja, iznosom djelovanja, pravcem
djelovanja i smjerom djelovanja

Rezultanta dviju sila

Dvije sile koje djeluju na određenu zadanu točku moguće je zamijeniti jednom silom:

 
Rezultanta sila P i Q (djelovanje

sile R na točku A ekvivalentno je
 
djelovanju sila P i Q na istu točku)

zakon paralelograma (princip zbrajanje dviju sila)


Sila je vektorska veličina. Oznaka: F (F )
    
Rezultanta dviju sila P i Q (djelovanje sile R na točku A jednako je djelovanju sila P i Q na istu
točku).

13
TEHNIČKA MEHANIKA
 Princip zbrajanja vektora – rezultanta više konkurentnih sila

Pravilo trokuta: Oduzimanje vektora:

       
P+Q=Q+P P-Q=P+(-Q)

Princip zbrajanja tri (3) ili više vektora:

           
P+Q+S=(P+Q)+S pravilo poligona P+Q+S=P+(Q+S)

        
P+Q+S=(P+Q)+S=S  (P+Q) Rezultanta konkurentnih sila
     
 S  (Q+P)=S  Q+P

14
TEHNIČKA MEHANIKA
 Rastavljanje sile na dvije komponente

Slučaj 1: Poznata je jedna od dvije komponente, P Slučaj 2: Poznati su pravci djelovanja svake od
komponenti

Pravokutne komponente sile

Pravokutne komponente sile jednake su ortogonalnim projekcijama na odgovarajuće osi.

Jedinični vektori:

      
Fx =Fx × i Fy =Fy ×j F=Fx ×i+Fy ×j
Fx =F×cosα; =Fy ×sinα
Fy
tgα= ; F= Fx2 +Fy2
Fx

15
TEHNIČKA MEHANIKA
 Zbrajanje sila pomoću X i Y komponenata
   
R=P+Q+S
         
R x ×i+R y ×j=Px × i+Py ×j+Q x × i+Q y ×j+Sx ×i+Sy ×j=(Px +Q x +Sx )×i+(Py +Q y +Sy )×j

R x =Px +Q x +Sx  R x =ΣFx R y =Py +Q y +Sy  R y =ΣFy

Uvjeti ravnoteže materijalne točke

Materijalna točka biti će u ravnoteži kada je rezultanta svih sila koje na nju djeluju jednaka nuli.

Ravnoteža dviju sile: Ravnoteža više sila:

 
R=  F=0   F =0  F =0
x y

16
TEHNIČKA MEHANIKA
 2.2 DJELOVANJE SILA U PROSTORU

Pravokutne komponente sile u prostoru

Za proizvoljnu silu u prostoru vrijedi slijedeće: F= Fx2 +Fy2 +Fz2 - iznos sile

Fz = F∙cos γ; Fh = F∙sin γ
Fx = Fh∙sin ϕ = Fh∙ sin γ∙ sin ϕ; Fy = Fh∙cos ϕ = Fh∙ sin γ∙ cos ϕ

Kutevi koje sila zatvara sa koordinatnim osima α, β i γ definiraju smjer sile F :

Fx = F∙cos α Fy = F∙cos β Fz = F∙cos γ

      
Fx =Fx ×i Fy =Fy ×j F=Fx ×i+Fy ×j
   
F=F×(cosα×i+cosβ×j+cosγ×k)

Stanje ravnoteže materijalne točke u prostoru

Točka u prostoru u ravnoteži je ako su zadovoljeni nužni i dovoljni uvjeti ravnoteže:

∑ FX = 0; ∑ FY = 0; ∑ FZ = 0;

17
TEHNIČKA MEHANIKA
 Projekcija sile na zadanu os

    
Fp =(F×p0 )×p0 =F×cosφ×p0

2.3 PRIMJERI

Primjer 1
Odrediti sile F1 i F2 tako da točka A bude u ravnoteži.:

F2 F1 736 N
= =
sin 60 sin 40 sin 80o
o o

F2= 647 N F1= 480 N

18
TEHNIČKA MEHANIKA
3 KRUTA TIJELA

3.1 MOMENT SILE S OBZIROM NA TOČKU

Pojam momenta temelji se na principu poluge i predstavlja mjeru djelovanja sile na zaokretanje tijela.

Slika 4: Pojam momenta

Definicija momenta sile kao skalarne vrijednosti

Moment sile s obzirom na zadanu točku O zove se umnožak intenziteta te sile i duljine okomice spuštene
iz zadane točke O na pravac djelovanja sile.

Mjerna jedinica momenta sile u SI sustavu: [Nm]

Slika 5: Pojam momenta kao skalarne vrijednosti

 
Fx =-Fx ×i - izazvati će zaokretanje osovine oko osi z
 
Fy =  Fy ×j - neće izazvati zaokretanje osovine oko osi z
 
Fz =  Fz ×k - neće izazvati zaokretanje osovine oko osi z

os z – os rotacije
M = F × d – iznos momenta sile
F – iznos sile koja djeluje na pravcu okomito na os rotacije
d – najmanja udaljenost pravca djelovanja sile i osi rotacije, naziva se krak sile

19
TEHNIČKA MEHANIKA
Djelovanje sile FX na zakretanje (rotaciju) neće se promijeniti ukoliko se točka djelovanja sile premjesti
iz točke C u točku C :
1
⇒ moment sile ne ovisi o položaju točke djelovanja sile duž njenog pravca djelovanja

Moment sile je vektor koji je određen: iznosom djelovanja; pravcem djelovanja i smjerom djelovanja.

Definicija momenta sile kao vektora


Moment sile F s obzirom na točku O:
  
MO =r×F
 
r=rA/O - vektor položaja točke A u odnosu na
O

Moment sile s obzirom na zadanu točku O definira se kao vektorski produkt vektora položaja hvatišta
 
sile r i vektora sile F .

Veličina momenta sile F s obzirom na točku O:

MO = r∙F∙sinφ = F∙d
 
φ – kut koji zatvaraju pravci djelovanja vektora položaja r i vektora sile F

d – najmanja udaljenost točke O do pravca djelovanja sile F (okomica)
 
Pravac djelovanja: okomito na ravninu određanu vektorima r i sile F , a prolazi kroz točku na koju
se moment računa.
Smjer djelovanja: podudara se sa smjerom izazvane rotacije krutog tijela, a određuje se sukladno
pravilu desne ruke.

Ravninski problemi:

Vektor sile F i točka O nalaze se u ravnini crteža – potrebno je znati samo veličinu i smjer momenta
(pravac djelovanja momenta je okomit na ravninu):

MO = + F×d MO = - F×d

20
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.2 PRAVOKUTNE KOMPONENTE MOMENTA SILE
   
Vektor sile u ortogonalnom koordinatnom sustavu (x, y, z): F=Fx  i+Fy  j+Fz  k
    
Vektor položaja točke A u kojoj djeluje sila F : r=x  i+y  j+z  k

Moment sile F s obzirom na ishodište koordinatnog sustava:
      
MO =r×F → M O =M x ×i+M y ×j+M z ×k
Mx = y∙Fz - z∙Fy; My = z∙Fx - x∙Fz; Mz = x∙Fy - y∙Fx;
  
i j k
 
Moment M O stoga je moguće prikazati i u obliku determinante: M O = x y z
Fx Fy Fz


Općenito, moment proizvoljne sile F koja djeluje u točki A s obzirom na proizvoljnu točku B:

     
M B =rA/B ×F=(rA -rB )×F

  
i j k

M B = x A -x B y A -y B z A -z B
Fx Fy Fz

 
M x =  Fz ×(y A -y B )-Fy ×(z A -z B )  × i
 
M y =  Fx ×(z A -z B )-Fz ×(x A -x B ) ×j
 
M z =  Fy ×(x A -x B )-Fx ×(y A -y B )  ×k

3.3 VARIGNON-OV TEOREM

Moment s obzirom na neku točku u prostoru od rezultante ravninskog sustava sila koje djeluju na istu
točku, jednak je algebarskom zbroju momenata tih sila s obzirom na istu točku prostora.

 n 
F=  Fi
i=1
    n  n
 
M B =rA/B ×F=rA/B × Fi =  (rA/B ×Fi )
i=1 i=1

21
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.4 PRINCIP ODRŽANJA MOMENTA SILE
   
Moment proizvoljne sile F koja djeluje u točki A1 s obzirom na točku B: M B =rA1/B ×F


Ukoliko silu premjestimo u točku A2 moment sile F koja djeluje u točki A2 s obzirom na točku B jest:
  
rA 2 /B =rA1 /B +rA 2 /A1
Svaka sila u prostoru krutog tijela je klizni vektor.

3.5 MOMENT SILE S OBZIROM NA ZADANU OS

Moment sile s obzirom na proizvoljno zadanu os je djelovanje sile na zaokretanje krutog tijela oko
zadane osi, i definira se kao projekcija momenta sile na bilo koju točku osi u pravac zadane sile.

Sila F koja djeluje na kruto tijelo u točki A:


MO - moment sile s obzirom na točku O
OL - os - prolazi točkom O

λ - jedinični vektor na osi OL

MOL - moment sile F s obzirom na os OL je

projekcija OC momenta M O na OL

    
MOL = λ × M O = λ × (r×F)
λx λy λz
MOL se može izraziti preko determinante M OL = x y z gdje su:
Fx Fy Fz
λx, λy, λz – kosinusi smjera OL

x, y, z – koordinate točke u kojoj djeluje sila F

Fx, Fy, Fz – komponente sile F

3.6 MOMENT SPREGA SILA

Par ili spreg sila – naziv za sustav od dvije sile jednakih iznosa koje leže na dva paralelna pravca i
suprotnog su smjera djelovanja
Spreg sila uzrokuje samo rotaciju tijela, a ne i translaciju.

22
TEHNIČKA MEHANIKA
 Zbroj momenata dvije sile s obzirom na točku O:
      
rA ×F+rB ×(-F)=(rA -rB )×F
  
rA -rB =r
  
r - vektor između točaka djelovanja sila F i -F
  
Moment para sila: M=r×F

Iznos momenta od para (sprega) sila: M = r∙F∙sinφ = F∙d

 
D – okomica između pravaca djelovanja sila F i -F

Moment koji čini spreg sila na bilo koju točku krutog tijela je jednak.
Vektor momenata sprega sila je slobodan vektor.
   
Dva para sila, jedan par F1 i -F1 , drugi par F2 i -F2 , imaju jednake momente ako je:

 F1∙d1 = F2∙d2
 ako djeluju u paralelnim ravninama (ili u istoj
ravnini)
 ako imaju isti smjer

3.7 KONCENTRIRANI MOMENT

Koncentrirani moment kao pojam uvodimo u slijedećim slučajevima:

 ako postoji spreg (par) sila čiji je iznos vrlo velik a udaljenost pravaca vrlo mala

F → raste; d → 0

 ako postoji niz sila jednakog iznosa u smjeru tangente na kružnicu jednoliko raspoređenih po
kružnici vrlo malog polumjera
 ako je vrijednost djelovanja na zaokretanje poznata, ali sile koje to uzrokuju nisu poznate.

23
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.8 DJELOVANJE SILE NA PROIZVOLJNU TOČKU KRUTOG TIJELA
 
Djelovanje sile F smještene u točki A na drugu točku tijela O sastoji se od sile F u točki O i
  
pripadajućeg momenta sprega sila M O =r×F . → ovo svojstvo nazivamo prijenos sile ili redukcija sile
na drugo hvatište.

Ako se zadanom sustavu sila doda sustav sila koji je u ravnoteži, tada se djelovanje zadanog sustava
sila na bilo koju točku krutog tijela ne mijenja.

3.9 SUSTAVI STATIČKIH SILA

Podjela sustava sila prema geometrijskom načinu djelovanja

Koncentrirane (diskretne) sile: djeluju u točno određenim točkama tijela, a svaka od točaka tijela u
kojoj sila djeluje može se odrediti koordinatama.

Raspodijeljene (kontinuirane, distribuirane) sile: raspodijeljene su po liniji, površini ili volumenu.

linijske sile površinske sile volumne sile

Sile mogu biti raspodijeljene po pravcu na više načina:

24
TEHNIČKA MEHANIKA
jednolika raspodjela sile po pravcu nejednolika raspodjela sile po pravcu

Podjela sustava sila prema položaju u prostoru

konkurentne paralelne u prostoru paralelne u ravnini

kolinearne komplanarne sile (ravninske) opće sile u prostoru

25
TEHNIČKA MEHANIKA
 Podjela sustava sila prema redoslijedu i uzrocima nastanka

Aktivne sile: nezavisne su od samog tijela (sile akcije ili opterećenja). Mogu djelovati u proizvoljnoj
točki, s proizvoljnim iznosom ili smjerom.

Pasivne sile: zavisne sile koje su posljedica djelovanja aktivnih sila na tijelo, a javljaju se na mjestima
spriječenih gibanja.

   
Aktivne: FA Pasivne: FC , FD , FE

26
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.10 REZULTIRAJUĆE DJELOVANJE SUSTAVA SILA

Rezultirajuće djelovanje sustava proizvoljnog broja sila definira se kao sveukupno djelovanje sustava

sila Fi na neku točku krutog tijela.

  
Bilo koji sustav sila F1 , F2 , F3 itd., koji djeluje na kruto tijelo u točkama A1, A2, A3, itd., može se
reducirati na ekvivalentni sustav od jedne sile i jednog momenta koji djeluje u zadanoj točki O.

 n 
Rezultirajuća sila: FO =  Fi
i=1
 n  n
 
Rezultirajući moment: M O =  M i =  (ri ×Fi )
i=1 i=1

3.11 EKVIVALENTNI (ISTOVJETNI) SUSTAVI SILA

     
Dva sustava sila F1 , F2 , F3 itd., i F'1 , F'2 , F'3 itd. su ekvivalentna (istovjetna) ako i samo ako su
međusobno jednake sume sila na ta dva sustava i ako su međusobno jednake sume momenata sila na ta
dva sustava u odnosu na točku O.

Nužni i dovoljni uvjeti ekvivalentnosti dva sustava sila:

   
F =  F' i M O =  M'O

Navedene uvjete možemo izraziti i preko komponenata:

Fx =F'x Fy =F'y Fz =F'z
M x =M'x M y =M'y M z =M'z

Slika 6: Ekvivalentni sustavi sila

27
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 7: Ekvivalentni sustavi sila (jednaki momenti)

3.12 REZULTIRAJUĆE DJELOVANJE SUSTAVA SILA (REZULTANTA)

Rezultirajuće djelovanje sustava sila (Rezultanta) je ona sila koja ima isto djelovanje na bilo koju točku
krutog tijela kao i zadani sustav sila, a vektorski je jednaka rezultirajućem vektoru sila.

 n     
R=  Fi ; R=R x  R y  R z
i=1
 n   n   n 
R x =  Fxi , R y =  Fyi , R z =  Fzi
i=1 i=1 i=1
Istovjetnost momenta rezultante i momenta sustava sila:

 n 
R=  Fi ;
i=1
 n
   n 
 
M A =  (rB/A ×Fi )  rB/A   Fi  rB/A  R
i=1 i=1

 R
Smjer i orijentacija pravca djelovanja rezultante: r0 =
R

Analitički postupak određivanja položaja rezultante

Iz uvjeta jednakosti momenta sustava sila i momenta pripadajuće rezultante, određuje se jedna točka
pravca djelovanja rezultante.
 n 
R=  Fi ;
i=1
Djelovanje (moment) određuje se s obzirom na ishodište koordinatnog sustava, a za hvatište rezultante
(budući je sila klizni vektor) usvaja se probodište s ravninom x-y.
 n
   
M O =  (r×F
i i )  rr  R
i=1
     
i j k i j k
 n
MO = x i yi zi  x r yr 0
i=1
Fxi Fyi Fzi R x Ry Rz
Σ(zi Fxi -x i Fzi ) M Oy
 (y F -z F )=y R
i
i zi i yi r z  x r =-
Rz
=-
Rz

28
TEHNIČKA MEHANIKA
 Σ(yi Fzi -zi Fyi ) MOx
 (z F
i
i xi -x i Fzi )=-x r R z  yr =-
Rz
=-
Rz
 (x F
i
i yi -yi Fxi )=x r R y -y r R x  provjera

Određivanje rezultante jednoliko raspodijeljenog sustava sila

Iznos rezultante: R = q∙l

ql 2 /2 l
Položaj rezultante: x r = =
ql 2

Grafički postupak određivanja položaja rezultante

Dvije konkurentne sile

  
R=F1 +F2
1 (cm)::…….(N)

Metoda paralelograma Metoda trokuta

Dvije opće sile u ravnini

Djelovanje sila ostaje nepromijenjeno ako se hvatište sila premjesti duž pravca djelovanja tih sila.
  
R=F1 +F2
1 (cm)::…….(N)

Dvije paralelne sile

 
Zadanom sustavu paralelnih sila dodaju se proizvoljno odabrane sile S i - S na pravcu koji spaja
 
hvatišta sila F1 i F2 .

29
TEHNIČKA MEHANIKA
         
R=F1 +F2  (F1 +S)+(F2 -S)=R1 +R 2
1 (cm)::…….(N)

Antiparalelne sile
  
1. Rezultanta je orijentirana u smjeru veće sile jer je R=F1 +F2 .
2. Pravac djelovanja rezultante je sa strane veće sile.

1 (cm)::…….(N)

Rezultanta sustava općih sila u ravnini

Rezultanta (zbroj) sila dobiva se nadovezivanjem jedne sile na drugu. Vrijedi zakon komutacije koji
kaže da se zadane sile mogu bilo kojim redom nizati u poligonu sila (ili trokutu sila), a da se pri tome
iznos, pravac i smjer rezultante ostaje nepromijenjen.

1 (cm)::…….(N)

Ukoliko sustav više sila koje djeluju na jednu točku svodimo postupno na rezultantu primjenom pravila
paralelograma sila dolazimo do sljedećeg zaključka: sustav proizvoljnog broja konkurentnih sila
ekvivalentan je jednoj sili, rezultanti ili glavnom vektoru, koja je jednaka vektorskom zbroju svih tih
sila i prolazi kroz točku u kojoj se sijeku njihovi pravci djelovanja.

30
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.13 VERIŽNI POLIGON

Metoda Verižnog poligona je grafički postupak pomoću kojeg jedan sustav sila u ravnini pretvaramo u
drugi, ekvivalentni sustav.

Postupak po koracima:
1. Konstrukcija poligona sila pomoću kojeg se određuje veličina i smjer rezultante.
2. Odabir pola i iscrtavanje polnih zraka.
3. Crtanje verižnog poligona i određivanje točke pravca djelovanja rezultante.

Rezultanta paralelnih sila

Rezultanta antiparalelnih sila

Rezultanta općih sila u ravnini

Δ(1,5, η) : Δ(1,5, R)
η:r = R:H → MA=rA∙R = ηA∙H
R∙r = η∙H

31
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.14 RASTAVLJANJE SILE

Rastavljanje sile na dvije sile paralelne sa zadanim pravcima

  
Na slijedećem crtežu prikazano je rastavljanje sile F na dvije sile F1 i F2 koje su paralelne sa zadanim
pravcima.

  
1 (cm)::…….(N) F=F1 +F2

Rastavljanje sile na dvije paralelne sile

  
Na slijedećem crtežu prikazano je rastavljanje sile R na dvije paralelne sile F1 i F2 .

Poligon sila
1 (cm)::…….(N)

Rastavljanje sile na dvije antiparalelne sile

  
Na sljedećem crtežu prikazano je rastavljanje sile R na dvije antiparalelne sile F1 i F2 .

Poligon sila
1 (cm)::…….(N)

32
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.15 RAVNOTEŽA TIJELA PRI DJELOVANJU SILA

Tijelo koje promatramo se u klasičnoj mehanici može opisati kao skup vrlo velikog broja međusobno
povezanih čestica (pri čemu je svejedno da li su to atomi, molekule ili neke "apstraktne" čestice). Sile
kojima okolina djeluje na tijelo nazivaju se vanjskim silama (pridjev "vanjski" izostavlja se ako je iz
konteksta jasno o kojim se silama radi). Ukoliko vanjska sila djeluje na tijelo, njen utjecaj može zahvatiti
veći ili manji broj njegovih čestica, a njezino djelovanje prenosi se na druge čestice tijela zahvaljujući
vezama među česticama tijela.

Djelovanje jedne sile na tijelo

S – težište tijela

FS → uzrokuje gibanje po pravcu

MS → uzrokuje rotacijsko gibanje

TIJELO NIJE U RAVNOTEŽI!

Ravnoteža tijela na koje djeluju dvije sile

Tijelo na koje djeluju dvije sile biti će u ravnoteži ako te dvije sile imaju jednaku veličinu, isti pravac
djelovanja i suprotan smjer.

a) djelovanje dvije sile na tijelo, u točkama A i B


b) ∑MA = 0 → pravac djelovanja sile F2 mora prolaziti točkom A

c) ∑MB = 0 → pravac djelovanja sile F1 mora prolaziti točkom B

ZAKLJUČAK: obje sile imaju isti pravac djelovanja (linija AB)

Iz uvjeta ∑Fx = 0 ili ∑Fy = 0 → sile moraju imati isti iznos a suprotan smjer

33
TEHNIČKA MEHANIKA
 Ravnoteža tijela na koje djeluju tri sile

Tijelo na koje djeluju tri sile biti će u ravnoteži ako su pravci djelovanja tih triju sila ili konkurentni
(sjeći se u jednoj točki) ili paralelni.

a) djelovanje tri sile na tijelo, u točkama A, B i C

 
b) točka s obzirom na koju su momenti dviju sila, npr. F1 i F2 , jednaki nula je točka sjecišta
njihovih pravaca djelovanja → točka D.

c) ∑MD = 0 → pravac djelovanja sile F3 mora također prolaziti točkom D

Tri sile su u ravnoteži ako je:

 trokut sila zatvoren, odnosno geometrijski zbroj sila jednak nuli,
 pravci sila sijeku se u istoj točki i leže u istoj ravnini

Ravnoteža tijela na koje djeluju četiri sile

Nužno je da budu ispunjeni uvjeti ravnoteže:

 4       4    
1. F=  Fi =F1 +F2 +R 3,4 =0 ili F=  Fi =R 1,2 +R 3,4 =0
i=1 i=1
 4   
2. M= r×F
i i =0
i=1

Ravnoteža četiri sile ispunjena je ako vrijedi:

 
 poligon sila je zatvoren ( F = 0 )
   
 dvije parcijalne rezultante R1,2 i R 3,4 leže na istom pravcu ( M = 0 )

34
TEHNIČKA MEHANIKA
 3.16 RAVNOTEŽA SILA U RAVNINI

Ravnoteža zadane sile sa dvije nepoznate sile na zadanim pravcima

Sve tri sile moraju se sjeći u jednoj točki da bude zadovoljen uvjet ravnoteže.

Ravnoteža zadane sile sa tri nepoznate sile na zadanim pravcima (Culmann i Ritter)

CULMANN-ova metoda - Grafičko uravnoteženje

Culmannova metoda je grafički postupak uravnotežavanja četiri sile u ravnini. Četiri sile su u ravnoteži
ako rezultanta bilo koje dvije sile leži na pravcu koji je određen rezultantom preostale dvije sile (taj
pravac se naziva Culmannovim pravcem), te ako su te dvije rezultante jednake po veličini, a suprotne
po smjeru djelovanja

Mjerilo:
duljina 1 (cm) :: x (m)
sila 1 (cm) :: y (kN)

Očitano:

F1 = .... (kN)
F2 = .... (kN)
Poligon sila F3 = .... (kN)

     
F=F1 +F2 +F3 +F4 =0
       
R1,2,3 =-F4 R1,2,3 =R1,2 +F3 R1,2 =F1 +F2

RITTER-ova metoda - Analitčko uravnoteženje

Ritterova je metoda analitički postupak izračunavanja sila koje leže na određenim pravcima u ravnini.
Ritterova metoda za tri uvjeta ravnoteže uzima zbrojeve momenata oko točaka u kojima se sijeku osi
dvaju od tri promatrana pravca. Takvim postupkom u svakoj jednadžbi tada kao jedina nepoznanica
ostaje sila u trećem pravcu. Ritterova metoda se zato naziva i metodom momentnih točaka.

35
TEHNIČKA MEHANIKA
 Skalarni uvjeti ravnoteže:

a1
1. ΣM R1 =a1×F4 -h1×F1 =0  F1 = F4
h1
a
2. ΣM R2 =a 2 ×F4 -h 2 ×F2 =0  F2 = 2 F4
h2
a
3. ΣM R3 =a 3 ×F4 -h 3 ×F3 =0  F3 = 3 F4
h3

36
TEHNIČKA MEHANIKA
4 RAVNOTEŽA KRUTOG TIJELA
4.1 VEZE I POJAM PRIDRŽANOG TIJELA

Veze – druga tijela koja ograničavaju djelomično ili potpuno gibanje promatranog krutog tijela
Sile veza – sile kojima veze djeluju na promatrano tijelo
Sila veze ima hvatište na mjestu spoja veze i tijela, pravac djelovanja istovjetan je onom po kojem veza
sprječava gibanje, a smjer sile je suprotan od smjera željenog gibanja.

NIT – jednostruka jednostrana veza

ŠTAP – jednostruka dvostrana veza

Pridržano tijelo – promatrano kruto tijelo čije je gibanje u potpunosti onemogućeno vezama za neko
referentno tijelo. Još se naziva i neslobodno ili nepomično tijelo.

Veze materijalne točke

U ravnini U prostoru

Veze tijela

U ravnini U prostoru
 Minimalan broj potrebnih veza
 Ispravan geometrijski raspored veza

37
TEHNIČKA MEHANIKA
Na vezi u smjeru mogućeg gibanja nema sile, niti momenta na os oko koje je moguć zaokret.
Na vezi u smjeru spriječenog gibanja moguća je sila i moment na os oko koje je spriječena rotacija

Slika 8: Nekoliko primjera vezivanja tijela i praktičnih problema

Slika 9: Shematski prikaz i postavljanje praktičnih problema

4.2 REAKCIJE U OSLONCIMA RAVNINSKIH KONSTRUKCIJA

Reakcije u osloncima mogu se podijeliti u tri grupe:

1. Reakcije ekvivalentne sili s poznatim pravcem djelovanja. Sastavljene su samo od jedne

nepoznanice – veličina reakcije. Oslonci i veze koje uzrokuju ovu grupu reakcija sprječavaju
pomak u samo jednom smjeru.
2. Reakcije ekvivalentne sili s nepoznatim smjerom djelovanja. Sastoje se od dvije nepoznanice
– obično predstavljene pomoću x i y komponente reakcije. Tipovi oslonaca i veza koji uzrokuju
ovu grupu reakcija sprječavaju translaciju slobodnog tijela u bilo kojem smjeru, ali ne
sprječavaju rotaciju tijela oko točke u kojoj je vezano.
3. Reakcije ekvivalentne sili i momentu. Sadržavaju tri nepoznanice – dvije komponente sile i
moment sprega. Tipovi oslonaca i veza koji uzrokuju ovu grupu reakcija sprječavaju bilo koji
pomak slobodnog tijela, prema tome potpuno ga pridržavaju.

38
TEHNIČKA MEHANIKA
Tablica 4: Tipovi oslonaca – (ležajeva)
Tip oslonca ili veze Reakcija Broj nepoznanica

1
Valjci Valjkasti oslon Glatka Sila s poznatim
sa zglobom površina pravcem djelovanja

1
Sila s poznatim
Kratko uže Kratki štap pravcem djelovanja

2
Osovina bez trenja ili zglob Hrapava površina ili
Sila s nepoznatim
pravcem djelovanja

3
ili
Sila i moment
Nepomični oslonac

Najčešći ravninski tipovi veza (ležajeva) su:

Pomični ležaj – ima dva stupnja slobode, preuzima jednu silu veze

Nepomični ležaj – ima jedan stupanj slobode, preuzima dvije sile veze

Upeti ležaj – nema niti jedan stupanj slobode, preuzima tri sile veze (dvije sile
i moment upetosti

39
TEHNIČKA MEHANIKA
 Jednadžbe ravnoteže krutog tijela u ravnini

Ravnoteža tijela opisana je sa tri standardne jednadžbe:

ΣFx = 0 ΣFy = 0 ΣMO = 0; gdje je O ishodište koordinatnog sustava (x,y).

Kako se uvjeti ravnoteže moraju zadovoljiti bez obzira na izbor ishodišta O, jednadžbe ravnoteže mogu
se napisati u općem obliku:

ΣFx = 0 ΣFy = 0 ΣMA = 0; gdje je A bilo koja točka u ravnini konstrukcije.

Analiza djelovanja vanjskih sila na tijelo u ravnoteži

Za svako tijelo u ravnini vrijede sljedeći odnosi:

Sustav Štapni model Prosta greda

zglobni ležaj (dvije

veze)

klizni ležaj (jedna

veza)

Grafičko uravnoteženje Trokut sila

Analitičko rješenje:

1. ΣX i =0  A x =Fx
b
2. ΣM B =0: L×A y -b×Fy =0  A y =
×Fy
L
a
3. ΣM A =0:  L×B+a×Fy =0  B= ×Fy
L
----------------------------------------------------------
Kontrola: Σ Yi = 0

40
TEHNIČKA MEHANIKA
Prosta greda opterećena koncentriranim momentom

Grafički:

M
A=B=
L

Analitički:
1. ΣXi =0  A x =0
M
2. ΣM B =0  A y =
L
M
3. ΣM A =0  B= -
L

4.3 RAVNOTEŽA SUSTAVA KRUTIH TIJELA U RAVNINI

Princip presjecanja

Postupak presijecanja provodi se radi uravnotežavanja sustava tijela opterećenih silama.

Princip presijecanja: izdvajanje jednog ili više tijela iz konačnog sustava; te nadomještanje odbačenih
dijelova sa silama
Način presijecanja ovisan je o načinu vezivanja.

Osnovni način vezivanja tijela:

Redoslijed presijecanja je jednoznačan

41
TEHNIČKA MEHANIKA
Složeni način vezivanja tijela

a) Minimalni broj veza za podlogu

Redoslijed presijecanja veza je djelomično

određen

b) Višak vanjskih veza (za podlogu), manjak unutrašnjih veza

Presijecanja i uravnoteženja treba provoditi

istovremeno

Dva štapa vezana zglobno opterećena teretom Q

Točke u kojima djeluju sile:

B, C – međudjelovanje zida i štapova

A – točka djelovanja štapova I i II i užeta
D – točka djelovanja užeta i tereta Q

Shema konstrukcije 1 cm: …. m

Redoslijed presijecanja:

1. Čvor D 2. Uže A - D 3. Čvor A

42
TEHNIČKA MEHANIKA
 4. Štapovi 5. Referentna podloga

Štap opterećen silom F

Sile veza su u ovom slučaju sile kojima štapovi 1, 2, 3 djeluju na štap 4


F - vanjsko opterećenje

Shema konstrukcije 1 (cm) :: ..... (m)

Analiza sila na štapu i, i = 1, 2, 3

1. Pravci djelovanja sila 2. Analiza sila na štapu 4

3. Grafičko određivanje sila (poligon sila) 4. Djelovanje sila na štap 4

Mjerilo sila
1 (cm):: .... (N)

43
TEHNIČKA MEHANIKA
 5. Djelovanje sila na štapove veze 1, 2, 3 6. Djelovanje sila na tlo

4.3.3.1

Opterećenje silom F na tri štapa međusobno zglobno vezana

Mjerilo konstrukcije 1 (cm) :: ....... (m)

1. Analiza sila na konstrukciji 2. Određivanje sila vanjskih veza

(aktivnih i sila vanjskih veza) (trokut sila)

Mjerilo sila 1 (cm):: ..... (N)

3. Određivanje pravca djelovanja sila na štap I

4. Određivanje pravaca djelovanja i određivanje sila na štap II

Poligon sila 1 (cm):: .... (N)

5. Sile koje djeluju na pojedini štap i točke A i B

44
TEHNIČKA MEHANIKA
 Dva tijela međusobno vezana s dva paralelna štapa

U nastavku se prikazuje opći slučaj dvaju tijela povezanih sa podlogom, te međusobno sa dva paralelna
štapa., te redoslijed operacija za određivanje veza među tijelima, te veza sa podlogom.

Shema konstrukcije 1 (cm) :: ..... (m)

1. Analiza broja nepoznatih sila u vezama sa podlogom

Broj veza s podlogom: Oslonac A 2

Oslonac B 2
Ukupno 4

Ukupni broj veza sa podlogom je veći od minimalnog (3) → reakcije se ne mogu odrediti bez presjecanja
unutar sustava.

2. Određivanje pravaca djelovanja sila veza sa 3. Određivanje sila veza sa

podlogom podlogom

45
TEHNIČKA MEHANIKA
 4. Određivanje sila na tijelo I

Shematski prikaz Grafičko rješenje pomoću verižnog poligona:

Ravnoteža sila na tijelu I:

a a+d    
ΣM C =0  S1 =A× ; ΣM E =0  S2 =A× ; A+S1 +S2 =0
d d

5. Određivanje sila na štapove 1 i 2 6. Određivanje sila na tijelo II

Složeni ravninski sustav tijela

Mjerilo konstrukcije 1 (cm) :: ..... (m)

46
TEHNIČKA MEHANIKA
1. Analiza pravaca djelovanja

Poligon sila 1 (cm):: ..... (N)

2. Sile na tijelo I i II

3. Sile na podlogu

47
TEHNIČKA MEHANIKA
5 KONSTRUKCIJE

Konstrukcija se može promatrati kao cjelina sastavljena od: GEOMETRIJE + OPTEREĆENJA

Proračunski modeli ili sheme konstrukcija

Slika 10: Proračunski modeli konstrukcija

5.1 TIPOVI KONSTRUKCIJA

a) Podjela konstrukcija može se provesti ovisno o obliku nosivih elemenata:

 Štapne (linijske) konstrukcije: grede, stupovi, rešetke, lančanice, lančani poligoni, okviri,
roštilji, lukovi…
 Plošne (površinske) konstrukcije: stijene (zidovi), ljuske, ploče, membrane, …
 Trodimenzionalne (masivne) konstrukcije

b) Podjela konstrukcija može se provesti ovisno o razini kinematičke stabilnosti:

 Geometrijski nepromjenjivi sustavi:

o Statički određene konstrukcije
o Statički neodređene konstrukcije
 Geometrijski promjenjivi sustavi

Rješavanje problema koji se odnose na statički određene sustave provodi se koristeći isključivo
jednadžbe ravnoteže:

ΣFx = 0 ; ΣFy = 0 ; ΣM = 0

Za riješavanje problema koji se odnose na statički neodređene sustave koriste se:

jednadžbe ravnoteže + dodatne jednadžbe

c) Podjela konstrukcija može se provesti ovisno o položaju konstrukcije u prostoru:

o Ravninske konstrukcije o Prostorne konstrukcije

48
TEHNIČKA MEHANIKA
 5.2 TIPOVI OPTEREĆENJA
a) Podjela opterećenja po promjenjivosti u vremenu

 statička opterećenja
 dinamička opterećenja

b) Podjela opterećenja po načinu djelovanja na konstrukciju

 koncentrirano opterećenje
 kontinuirano opterećenje

c) Statička opterećenja mogu se podijeliti na:

 Stalno opterećenje – konstantno djelujući teret (mrtvi teret)

 Pokretno (povremeno) opterećenje: pokretni ili živi teret koji se javlja na željezničkim ili
cestovnim mostovima, pokretni teret u zgradama, opterećenje od snijega, leda i dr...
 Dodatna opterećenja: opterećenje vjetroma, temperaturna opterećenja, volumne deformacije
(skupljanje i puzanje materijala), slijeganjeležajeva, pomicanje ležajeva, potresne sile i dr...

5.3 USTROJ KONSTRUKCIJE

Konstrukcija se sastoji od slijedećih dijelova: tijela + veze

Unutarnje veze su veze uz pomoć kojih se jednostavna ili osnovna tijela međusobno spajaju u sustav
tijela
Vanjske veze su veze između tijela i podloge

Unutarnje veze

Razlikujemo četiri osnovna tipa: - štapna veza (štap)

- zglobna veza (zglob)
- kruta veza (uklještenje)
- kruta pomična veza (pomično uklještenje)

a) štapna veza ili štap

- kinematička karakteristika veze: spriječava translacijski pomak dva tijela u smjeru štapa,
oduzima 1 stupanj slobode;
omogućava rotaciju tijela i translaciju (pomak) u drugom
smjeru
- statička karakteristika štapne veze: preuzima jednu unutrašnju silu (u smjeru osi (pravca) štapa)

b) zglobna veza ili zglob

49
TEHNIČKA MEHANIKA
- kinematička karakteristika veze: oduzima 2 stupnja slobode;
omogućava isključivo rotaciju tijela
spriječava translacijske pomake dvaju tijela,
- statička karakteristika zglobne veze: preuzima dvije unutrašnje sile

Jednostruki zglob

Načini spajanja zglobnom vezom:

Geometrijska podjela zglobova: materijalni zglob nematerijalni zglob

Višestruki zglob

Višestruki zglob (n): i = n – 1; n je broj elemenata spojenih u zglobu

Stupnjevi slobode koje oduzima višestruki zglob: OS = 2 × (n-1) = 2 × i

Slika 11: Stvarni primjer zglobnih i štapnih veza

50
TEHNIČKA MEHANIKA
c) kruta veza ili ukliještenje

- kinematička karakteristika ukliještenja: onemogućuje pomake u sva tri smjera

- statička karakteristika ukliještenja: prenosi kroz točku spoja silu bilo kojeg pravca djelovanja i
pripadajući moment

Kruta veza dvaju tijela istovjetna (ekvivalentna) je vezi s tri štapa.

d) kruta pomična veza ili pomično ukliještenje

- kinematička svojstva pomičnog ukliještenja: oduzima dva stupnja slobode

- statička svojstva veze: može prenijeti silu okomito na pravac
dopuštenog pomaka i moment

Pomično ukliještenje jednakovrijedno je vezi s dva paralelna štapa.

51
TEHNIČKA MEHANIKA
 Vanjske veze

Tablica 5: Najčešći tipovi vanjskih veza

Oznaka Opis Primjer iz prakse
Pomični zglobni ležaj ili klizni ležaj
–
jedna sila veze, dva stupnja slobode

Nepomični zglobni ležaj –

dvije sile veze, jedan stupanj slobode

Upeti ležaj –
nema niti jedan stupanj slobode, tri
sile veze (dvije sile i moment
upetosti)

Pomični upeti ležaj - dvije sile veze

(jedna sila i moment), jedan stupanj
slobode(translacijski)

52
TEHNIČKA MEHANIKA
 5.4 KINEMATIČKA STABILNOST

Sustav ležajeva mora osigurati da konstrukcija pri opterećenju bude nepomična, tj. da se ne pojavi nit
infinitezimalan ni konačan pomak konstrukcije. Konstrukcija je geometrijski stbilna, tj. nepomično
oslonjena, ako se sustav ležaja odupire svakom pomaku konstrukcije.

Sustav je oslonjen statički određeno ako mu sustav ležaja oduzima sve stupnjeve slobode i ako se sve
ležajne sile mogu odrediti iz uvjeta ravnoteže.

Principi vezivanja točke i tijela s podlogom ili međusobno

U ravnini U prostoru

Posebno paziti na raspored veza!!!

nuždan uvjet kinematičke stabilnosti: točka se mora vezati sa 2 štapa

dovoljan uvjet kinematičke stabilnosti: štapovi ne smiju ležati na istom pravcu

Ispravno Neispravno
mehanizam – geometrijski promjenjiv sustav

Povezivanje (spajanje) dva tijela (diska) u ravnini

U ravnini U prostoru

Nuždno je paziti na raspored veza!!!

Nužan uvjet kinematičke stabilnosti je da tijelo mora s podlogom imati 3 štapne veze, a dovoljan
uvjet kinematičke stabilnosti: je da se štapovi ne smiju sjeći u istoj točki

53
TEHNIČKA MEHANIKA
Nekoliko primjera neispravnog povezivanja tijela (geometrijski promjenjivi sistemi):

Geometrijski promjenjivi sistemi –mogu mijenjati oblik bez deformacija elemenata tj. mogu imati
pomake
Geometrijski nepromjenjivi sistemi –pomak je moguć isključivo uslijed deformacije elemenata

Primjer geometrijske promjenjivosti:

Povezivanje dva tijela (diska) u ravnini

tri jednostruke veze (štapa) kombinacija štapa i zgloba

kruta veza

Raspored veza mora biti pravilam!

nužan uvjet kinematičke stabilnosti: tijela međusobno moraju biti vezana sa 3 štapne veze
dovoljan uvjet kinematičke stabilnosti: štapovi se ne smiju sjeći u istoj točci odnosno ne smiju
biti tri paralelne veze)

Primjeri geometrijski promjenjivog povezivanja dva diska:

54
TEHNIČKA MEHANIKA
Postupno spajanje diskova:

55
TEHNIČKA MEHANIKA
 5.5 GEOMETRIJSKA NEPROMJENJIVOST KONSTRUKTIVNIH SUSTAVA

Da bi međusobno povezana tijela činila konstruktivni nosivi sustav, moraju biti vezana sa podlogom.

jedno tijelo (disk) → 3 stupnja slobode →

3 veze s podlogom → geometrijski
nepromjenjiv sustav

dva diska → 2×3 = 6 stupnjeva slobode →

4 vanjske veze (dvije u svakom pripadajućem
osloncu A i B) i 2 unutarnje veze (jednostruki
zglob u točki C); ukupno 6 veza →
geometrijski nepromjenjiv sustav → statički
određen sustav

jedan disk →
3 stupnja slobode →
4 vanjske veze (dvije veze u svakom osloncu)
→ geometrijski nepromjenjiv sustav → jedna
veza više od minimalno potrebnog broja →
statički neodređen sustav

dva diska međusobno spojena štapom DE i

zglobom C →
3 stupnja slobode →
3 veze s podlogom → geometrijski
nepromjenjiv sustav → statički određen sustav

dva diska koja su međusobno spojena

isljučivo sa dva štapa CD i EF →
geometrijski promjenjiv sistem

Geometrijska nepromjenjivost može se provjeriti pomoću formule:

s = 3×nd + 2×nč – nš – 2×Σi·nzi - nL

s - broj stupnjeva slobode promatranog konstruktivnog sustava

nd – broj diskova u sustavu; nč – broj čvorova u sustavu; nš – broj štapova u sustavu; nL – broj ležajnih
veza;
nzi – broj zglobova (i označava n-strukost zgloba)
n
2× i×n zi =2n z1 +4n z2 +6n z3 +...
i=1

56
TEHNIČKA MEHANIKA
s = 0: sustav ima minimalni potrebni broj veza → statički određen sustav
s < 0: sustav ima višak veza → statički neodređen sustav
s > 0: sustav ima nedostatno veza → geometrijski promjenljiv sustav (mehanizam)

s < 0: nužan uvjet geometrijske nepromjenljivosti je ispunjen ali nije i dovoljan, tj.
potrebno je provjeriti da li je raspored veza ispravan

s=-1

geometrijski promjenjivi sustavi ili kinematički labilni

57
TEHNIČKA MEHANIKA
 5.6 PRIMJERI

Primjer 1:

s = 3×nd + 2×nč – nš – 2×Σi·nzi - nL

s - broj stupnjeva slobode promatranog konstruktivnog sustava

nd – broj diskova u sustavu; nč – broj čvorova u sustavu; nš – broj štapova u sustavu; nL – broj
ležajnih veza;
nzi – broj zglobova (i označava n-strukost zgloba)

Analiza 1. Diskovi: nd = 2
Čvorovi: nč = 2 (točke F i G)
Štapovi: nš = 5
Jednostruki zglobovi: nz1 = 1 (točka B)
Ležajne veze: nL= 3

Stupnjevi slobode: s = 3∙2 + 2∙2 - 5 - 2∙1 – 3 = 0

Analiza 2. Diskovi nd = 7
Čvorovi: nč = 0 (nema štapova, samo diskovi))
Štapovi: nš = 0
Jednostruki zglobovi: nz1 = 2 (točke D i E)
Dvostruki zglobovi: nz2 = 2 (točke F i G)
Trostrukih zglobovi: nz3 = 1 (točka B)
Ležajne veze: nL= 3

Broj stupnjeva slobode: s = 3∙7 - 2∙2 - 4∙2 - 6∙1 – 3 = 0

58
TEHNIČKA MEHANIKA
6 RAVNINSKI ŠTAPNI KONSTRUKTIVNI SUSTAVI

6.1 STATIČKI ODREĐENI SUSTAVI

s=0
Statički određeni sustavi su geometrijski nepromjenjivi sustavi koji ostaju u stanju ravnoteže
(mirovanja) za svako proizvoljno opterećenje koje djeluje u ravnini sustava. Sve vanjske i unutrašnje
sile mogu se odrediti iz jednadžbi uvjeta ravnoteže.

Ovisno o strukturi elemenata razlikujemo slijedeće sustave:

• punostjeni: sastavljeni su od čvrstih tijela, greda, diskova
• rešetkasti: sastavljeni isključivo od štapova
• kombinirani: štapovi + grede (diskovi)

Tipovi statički određenih sustava:

a) Konzola

Konzolna greda Konzolni stup Konzola proizvoljnog oblika

b) Prosta greda

Prosta greda Greda s prepustom i greda s dva prepusta

Greda spojena s podlogom s tri štapa

59
TEHNIČKA MEHANIKA
 c) Poluokviri

Poluokvirni sustav može biti oslonjen kao jednostavna greda, greda s prijepustom ili konzolno.

d) Okviri

e) Trozlobni štapni sistemi

Jednostavni konstrukcijski sustav koji je najčešće sastavljen iz dva poluokvira oslonjena nepomičnim
osloncima i povezana zglobom.

a) Trozglobni luk b) Trozglobni okvir

c) Indirektno opterećena greda

d) Gerberova greda (nosač)

e) Ojačana greda

f) Ojačana greda s prepustima

60
TEHNIČKA MEHANIKA
 g) Okvir sa zategom h) Luk sa zategom

i) Okviri sa zategama

j) Poduprte grede

6.2 STATIČKI NEODREĐENI SUSTAVI

s<0

Statički neodređeni sustavi su sustavi koji su geometrijski nepromjenjivi i ostaju u stanju ravnoteže za
svako proizvoljno opterećenje koje djeluje u ravnini sustava. Sve unutrašnje i vanjske sile ne mogu se
odrediti samo iz uvjeta ravnoteže. Za određivanje svih reakcija i reznih sila, potrebne su dodatne
jednadžbe.

Tipovi statički neodređenih sustava

Obostrano upeta greda Obostrano upeti okvir Obostrano upeti poluokvir

61
TEHNIČKA MEHANIKA
 Obostrano upeti luk ili upeti luk

Kontinuirana greda

Kontinuirani okvir sa zglobnim ležajevima

Kontinuirani okvir sa upetim stupovima

Ojačane grede

Poduprte grede

62
TEHNIČKA MEHANIKA
 Okvir i lukovi sa zategama

6.3 STATIČKI ODREĐENI NOSAČI - OPĆE KARAKTERISTIKE

- Kod ovog tipa nosača rješenja su jednoznačna i za reakcije i za unutrašnje sile.

- Kod statički određenih nosača reakcije i unutrašnje sile ne ovise o obliku i veličini poprečnog
presjeka elemenata niti o materijalu iz kojeg su izrađeni pojedini elementi.
- Kod statički određenih sustava uslijed djelovanja promjene temperature, netočno izvedenog
pojedinog elementa ili uslijed popuštanja oslonaca u sustavu se ne pojavljuju reakcije niti
unutrašnje sile.
- Ako se opterećenje na dijelu jednog diska kod statički određenog sustava zamijeni statički
ekvivalentnim opterećenjem, reakcije i unutarnje sile na ostalom dijelu sustava izvan tog
područja ostaju nepromjenjene.
- U pogledu stabilnosti, statički određeni nosači nemaju rezervu ako dođe do raskida neke
vanjske ili unutrašnje veze. U slučaju popuštanja na mjestu jedne od veza, dolazi do gubitka
stabilnosti sustava ili dijela sustava.

6.4 SILE U KONSTRUKTIVNIM SUSTAVIMA

Na svako materijalno tijelo u prirodi djeluje neki sustav sila. Djelovanje bilo kakvog sustava sila na
kruto tijelo najčešće se naziva opterećenje. Opterećenje na neko kruto tijelo može biti koncentrirano i
raspodijeljeno po duljini, površini ili volumenu. Prema tome i vlastita težina se podrazumijeva kao
opterećenje.

U odnosu na način prijenosa konstruktivni sustav dijelimo na prostorni i ravninski. U ravninskom

sustavu prijenos sila provodi se djelovanjem elemenata sustava unutar zadane ravnine (u kojoj je
smješten sustav), dok se u prostornom sustavu prijenos sila provodi rasporedom u cijelom sustavu.
Ravninski sustavi su u osnovi statički jednostavniji i lakše ih je definirati, dok su prostorni sustavi
složeniji i predstavljaju suvremenija rješenja.

63
TEHNIČKA MEHANIKA
Vanjske sile: vanjske reaktivne sile i vanjske aktivne sile

Unutrašnje sile: - reakcije veza ili unutrašnje sile u vezama

- sile u presjeku ili unutrašnje sile u osnovnim nosivim elementima

64
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 13: Primjer iz prakse

Određivanje reaktivnih sila

Reaktivne sile određuju se na pojednostavljenom modelu ili statičkoj shemi.

Sustav Štapni model: Prosta greda

Zglobni ležaj (dvije veze)

Klizni ležaj (jedna veza)

Grafički postupak uravnoteženja:

→ Trokut sila

Analitičko rješenje:

1. ΣXi =0  A x =Fx
b
2. ΣM B =0  L×A y -b×Fy =0  A y = ×Fy
L
a
3. ΣM A =0  -L×B+a×Fy =0  B= ×Fy
L
Kontrola: ∑ Yi = 0

65
TEHNIČKA MEHANIKA
 Sile u presjecima (unutarnje sile)

Unutarnje sile u proizvoljnom presjeku predstavljaju ukupnu silu kojom jedan dio sustava djeluje na
drugi u tom presjeku.

Presjek Trokut sila

Razlikujemo tri unutarnje sile u presjeku: uzdužna (normalna) sila - N

poprečna (transverzalna) sila - T
moment savijanja - M

Vrijednosti unutarnjih sila računaju se iz uvjeta ravnoteže promatranog dijela sustava.

66
TEHNIČKA MEHANIKA
DEFINICIJE UNUTARNJIH SILA U PRESJEKU

Uzdužna sila u proizvoljnom presjeku jednaka je algebarskoj sumi projekcija svih sila koje djeluju
sa jedne ili druge strane presjeka na tangentu na os elementa u točki presjeka.

Poprečna sila u proizvoljnom presjeku jednaka je algebarskoj sumi projekcija svih sila koje djeluju
sa jedne ili druge strane presjeka na okomicu na os elementa u točki presjeka.

Moment savijanja u proizvoljnom presjeku jednak je algebarskoj sumi momenata svih sila koje
djeluju sa jedne ili druge strane presjeka na točku presjeka u osi elementa.

Predznaci unutrašnjih sila određeni su dogovorno (Konvencija o predznacima):

a) Klasična (na elementu):

Uzdužna sila N je pozitivna ako izlazi iz poprečnog presjeka (u presjeku promatranog elementa
izaziva vlak).

Poprečna sila T je pozitivna ako teži zaokrenuti dio sustava na koji djeluje u smjeru kretanja
kazaljke na satu.

Moment savijanja M je „pozitivan“ ako izaziva vlak u donjim rubnim vlaknima a tlak u gornjim
vlaknima elementa, odnosno moment se nalazi uvijek na vlačnoj strani štapa.

b) Suvremena (u presjeku): (korištena u računalnim metodama)

Suvremena konvencija predznaka koristi se pri uporabi računalnih metoda i u skladu je s orijentacijom
desnog koordinatnog sustava

Pozitivni smjerovi unutrašnjih sila: poklapaju se sa smjerom pozitivnih koordinatnih osi

67
TEHNIČKA MEHANIKA
 Dijagrami unutarnjih sila

Dijagrami unutarnjih sila predstavljaju grafički prikaz promjena unutarnjih sila duž pojedinih
elemenata sustava. Dijagrami unutarnjih sila iscrtavaju se u pravilu duž osi elemenata sustava ili na
njihovim projekcijama.

68
TEHNIČKA MEHANIKA
 6.5 SILE U GREDNIM NOSAČIMA

Greda – nosiva građevna konstrukcija (konstruktivni element) koji posjeduje sva potrebna ležajna
pričvršćenja i može nositi bilo koje opterećenje i prenositi ga na ležajeve.

Poprečna sila i moment savijanja na gredi:

Zadana greda s opterećenjem

Sile opterećenja na gredu

Određivanje sila presjeka grede u presjeku x

Unutarnje sile u presjeku

Pozitivna poprečna sila i pozitivan moment

savijanja

Učinak poprečne sile

Učinak momenta savijanja

69
TEHNIČKA MEHANIKA
Sile u određenom presjeku na udaljenosti x izračunavaju se iz uvjeta ravnoteže dijela grede lijevo ili
desno od presjeka.

0<x<a
Tx = A
Mx = A∙x

a < x < (a + b)
Tx = A – P
Mx = A∙x - P∙(x – a)

(a + b) < x < (a + b + c)
Tx = A – P - q∙(x – a – b)
(x-a-b)2
M x = A  x - P   x – a  -q
2

(a + b + c) < x < (a + b + c + d)
Tx = -B
Mx = B∙ (l – x) + MO

(l – e) < x < l
Tx = -B
Mx = B∙ (l – x)

70
TEHNIČKA MEHANIKA
 Diferencijalne veze između opterećenja i sila presjeka

a) Element linijskog nosača b) Izdvojeni diferencijalni element

Za diferencijalni element grede ispisani su uvjeti ravnoteže:

1. Σ Fy = 0; Tx – (Tx + dTx) - px∙dx = 0

dTx = -px dx
dTx
=-p x
dx
dx 2
2. Σ M2 = 0; M x + Tx ×dx-p x -(M x +dM x )=0
2
dx 2
-dM x =-Tx dx+p x
2
dM x
=Tx
dx

Deriviranjem jednadžbe iz uvjeta (2) po varijabli x i uvrštavanjem u jednadžbu iz uvjeta (1) dobiva se:
d 2 M x dTx d2Mx
= odnosno =-p x
dx 2 dx dx 2

3. Σ Fx = 0; -Nx + nx∙dx+ (Nx + dNx) = 0

dNx = - nx∙dx
dN x
=-n x
dx

 Negativna vrijednost intenziteta kontinuiranog opterećenja u nekoj točki grede jednaka je

tangensu kuta nagiba tangente na funkciju poprečne sile u toj točki.

 Tangens kuta nagiba tangente na funkciju momenta savijanja u nekoj točki grede jednak je
poprečnoj sili u istoj točki.

Funkcijska ovisnost između poprečne sile i opterećenja kada je opterećenje koncentrirana sila je
slijedeće:

Til -Tid -Pi =0 Til -Tid =ΔTi

 ΔTi =Pi

Zbroj projekcija sila na pravac djelovanja sile Pi mora uvijek biti jednaka nuli.

71
TEHNIČKA MEHANIKA
Skok u dijagramu poprečnih sila javlja se isključivo na mjestu djelovanja koncentrirane sile. Na istom
mjestu u dijagramu momenata savijanja pojavljuje se lom (dolazi do promjene kuta tangente).

Skok u dijagramu momenata savijanja javlja se isključivo na mjestu djelovanja koncentriranog

momenta.

U području konstantnog vertikalnog kontinuiranog opterećenja (px = konst.):

Lom u dijagramu poprečnih sila javlja se isključivo na mjestu na kojem dolazi do promjene intenziteta
kontinuiranog opterećenja.

72
TEHNIČKA MEHANIKA
 dTL dTD
pL  pD  
dx dx
dM L dM D
TL =TD  =
dx dx
ML = MD

Integralne veze između opterećenja i sila presjeka

x=x 2 x2
dTx
1.
dx
=-p  
x=x1
dTx =Tx=x 2 -Tx=x1 =Tx 2 -Tx1 =-  p x dx
x1
x2

T2 =T1 -  p dx
x1
x


površina ispod dijagrama p x
x=x 2 x2
dM x
2.
dx
=Tx  
x=x1
dM x =M x=x 2 -M x=x1 =M x 2 -M x1 =-  Tx dx
x1
x2

M 2 =M1 -  T dx
x1
x


površina ispod dijagrama Tx

Različiti slučajevi opterećenja

px = 0:
Tx = T0 = konst. - konstanta, funkcija 0. stupnja
Mx = M0 + c∙x - pravac, funkcija 1. stupnja (linearna funkcija)

px = p (konstanta, funkcija 0. stupnja):

Tx = T0 + b∙x - pravac, funkcija 1. stupnja (linearna funkcija)
Mx = M0 + c1∙x + c2∙x2 - funkcija 2. stupnja (kvadratna parabola)

px = p0 + a∙x (pravac, funkcija 1. stupnja – linearna funkcija):

Tx = T0 + b1∙x + b2∙x2 - funkcija 2. stupnja (kvadratna parabola)
2 3
Mx = M0 + c1∙x + c2∙x + c3∙x - funkcija 3. stupnja (kubna parabola)

px = p0∙sinαx (trigonometrijska funkcija):

Tx = T0 + p0∙α∙cos αx
Mx = M0 + T0∙x + p0∙α2∙sin αx

73
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer: Dijagram momenata savijanja definiran je na gredi raspona AB. Koristeći integralne veze
potrebno je pronaći pripadajuće opterećenje.

Prvo je potrebno odrediti dijagram poprečnih sila:

MC
 na dijelu AC: TA =TCl =-
a
M +M D
 na dijelu CD: TCd =TDl = C
b
 na dijelu DE: TDE = 0
M E +M B M +M B
 na dijelu EB: TE =0; TB =- =-2 E (pop. sila je linearna funkcija)
d/2 d

Opterećenje grede određujemo iz dijagrama poprečnih sila:

 koncentrirane sile djeluju u točkama A, C, D i B:

PA = TA ; PC = TCl +TCd ; PD = TDl ; PB = TB

 jednoliko kontinuirano opterećenje q djeluje na dijelu EB:
TB
q=
d
 koncentrirani moment M = MB djeluje u točki B

74
TEHNIČKA MEHANIKA
 6.6 PROSTA GREDA (PROSTO OSLONJENA GREDA)

U nastavku poglavlja prikazani su dijagrami unutarnjih sila za razne vrste opterećenja.

Opterećenje koncentriranom silom (simetrično)

∑Fx = 0; Ax = 0

L P
ΣM B =0; -A y ×L+P× =0  A y =A 0 =
2 2

L P
ΣM A =0; B×L-P× =0  B=B0 =
2 2

dTx dM x d2Mx
=-p x ; =Tx ; =-p x
dx dx dx 2

Opterećenje koncentriranom silom (nesimetrično)

∑Fx = 0; Ax = 0

P×b
ΣM B =0; -A y ×L+P×b=0  A y =A 0 =
L
P×a
ΣM A =0; B×L-P×a=0  B=B0 =
L

75
TEHNIČKA MEHANIKA
 Opterećenje dvjema koncentriranim silama

∑Fx = 0; Ax = 0

ΣM B =0; -A y ×L+P×a+P  (L-a)=0  A y =A 0 =P

ΣM A =0; B×L-P×a-P×(L-a)=0  B=B0 =P

Jednoliko raspodijeljeno opterećenje

L q×L
ΣM B =0; -A 0 ×L+q×L× =0; A 0 =
2 2
q×L
ΣM B =0; B0 =
2

q×L L
Tx =A 0 -q×x= -q×x=q×( -x)
2 2
Tx - antisimetričan

x q×L x q×x
M x =A 0 ×x-q×x× = ×x-q×x× = ×(L-x)
2 2 2 2
Mx - simetričan

dM x dM x
Položaj i iznos (veličina) maksimalnog momenta: =0; =Tx ;  Tx =0
dx dx

q×L L q×L L (L/2)2 q×L2

-q×x=0  x=  M max = × -q× =
2 2 2 2 2 8

76
TEHNIČKA MEHANIKA
 Opterećenje koncentriranim momentom

Jednoliko antisimetrično raspodijeljeno opterećenje

q×L
ΣM B =0; A 0 =
4
q×L
ΣM A =0; B0 =
4

q×L
Tmax/min =±
4
Tx dijagram - simetričan

q×(L/2) 2
M max/min =±
8
Mx dijagram - antisimetričan

Jednoliko nesimetrično opterećenje

Princip superpozicije: Nesimetrično opterećenje = simetrično opterećenje + antisimetrično opterećenje

77
TEHNIČKA MEHANIKA
 3
ΣM B =0; A 0 = ×p×L
8
3
ΣM A =0; B0 = ×p×L
8

3
Tx = ×p×L-p×x
8
3 p×x 2
M x = ×p×L×x-
8 2

Veličina maksimalnog momenta:

dM x 3L
=0  Tx =0  x=
dx 8
3 3L p 3L 2
M max = ×p×L× - ( )
8 8 2 8
9
M max = ×p×L2
128

Linearno raspodjeljeno opterećenje

x
Zadano opterećenje: p x =q× .
L
1
Iz uvjeta ravnoteže cijelokupnog sustava imamo ekvivalentno opterećenje Q= ×q×L
2

1 1 2 1
ΣM B =0  A= ×Q= ×q×L ΣM A =0  B= ×Q= ×q×L
3 6 3 3

Kontrola: ∑Fy = A + B – Q = 0

1 1 x2
U poprečnom presjeku na udaljenosti x ekvivalentno opterećenje iznosi: Q x = ×p x ×x= ×q× .
2 2 L
q×L
Poprečnu silu izračunavamo iz uvjeta ravnoteže: ΣFy =0;Tx =A-Q x ;Tx = × 1-3(x/L) 2  .
6 

78
TEHNIČKA MEHANIKA
T – dijagram – kvadratna parabola:
dT
ležaj A: =-p A =0=tgα A
dx
dT
ležaj B: =-p B =-q=tgα B
dx

1 q×L
Moment savijanja u presjeku: ΣM x =0; M x =A×x-Q x × ×x M x = ×x× 1-(x/L)2 
3 6
M – dijagram – kubna parabola:
dM b 1
tgβ A = =Tx =A=Q× = q×L
dx L 6
dM a 1
tgβ B = =Tx =-B=-Q× =- q×L
dx L 3

Veličina maksimalnog momenta:

dM x L
=0  Tx =0  1-3(x/L) 2 =0  x= =0,577×L
dx 3
M max =M x (x=0,577×L)
1
M max = ×q×L2
9 3

greda opterećena Indirektno

A = P∙b/L; B = P∙a/L; M0 = P∙a∙b/L

79
TEHNIČKA MEHANIKA
 Konzola

Konzola opterećena koncentriranom silom Konzola opterećena koncentriranim momentom

Desna konzola Lijeva konzola

80
TEHNIČKA MEHANIKA
Greda s prepustima

81
TEHNIČKA MEHANIKA
 6.7 PRIMJERI

Primjer 1
Sustav sa slike 14 potrebno je uravnotežiti silama na pravcima a, b i c. Za uravnoteženo stanje
potrebno je nacrtati dijagrame unutarnjih sila (M, T i N).

Slika 14: Statička shema

Px  P  cos 45, 0o
Px  100, 00  cos 45, 0o
Px  70, 71kN
Py  P  sin 45, 0o
Py  100, 00  sin 45, 0o
Py  70, 71kN
Ravnoteža sila!

M 1 0
B  10  Py  7,5  q  3  3,5  M  0
B  10  70, 71 7,5  20  3  3,5  50  0
B  10  690,325  0
B  69, 03kN
 M2  0
 A  10  Py  2,5  q  3  6,5  M  0
 A  10  70, 71 2,5  20  3  6,5  50  0
 A  10  616, 775  0
A  61, 67 kN
x 0
 Px  C  0
70, 71  C  0
C  70, 71kN

Kontrola!

y0
A  q  3  Py  B  0
61, 67  20  3  70, 71  69,03  0
0, 01  0, 00

82
TEHNIČKA MEHANIKA
Unutarnje sile

x 0 y0 M 1 0
N1  0,00kN T1  0, 00kN M1  M  0
M 1  50  0
M 1  50,00kNm  vlak  gore

x 0 y0 M 2 0
N 2  0, 00kN T2  0, 00kN M2  M  0
M 2  50  0
M 2  50,00kNm  vlak  gore

x 0 y0 M 3 0
N3  0, 00kN T3  A  0 M3  M  0
T3  61, 67  0 M 3  50  0
T3  61, 67 kN M 3  50, 00kNm  vlak  gore

x 0 y0 M 4 0
N 4  0, 00kN T4  A  0 M4  M  A 2  0
T4  61, 67  0 M 4  50  61, 67  2  0
T4  61, 67kN M 4  73,34kNm  vlak  dolje

83
TEHNIČKA MEHANIKA
x 0 y0 M 5 0
 N 5  Px  C  0 T5  Py  B  0 M 5  Py  2,5  B  5  0
 N 5  70, 71  (70, 71)  0 T5  70, 71  69, 03  0 M 5  70, 71 2,5  69, 03  5  0
N 5  0, 00kN T5  1, 68kN M 5  168,37 kNm  vlak  dolje

x 0 y0 M 6 0
 N 6  Px  C  0 T6  Py  B  0 M 6  B  2,5  0
 N 6  70, 71  (70, 71)  0 T6  70, 71  69, 03  0 M 6  69, 03  2,5  0
N 6  0, 00kN T6  1,68kN M 6  172,57 kNm  vlak  dolje

x 0 y0 M 7 0
 N7  C  0 T7  B  0 M 7  B  2,5  0
 N 7  (70, 71)  0 T7  69, 03  0 M 7  69, 03  2,5  0
N 7  70, 71kN T7  69, 03kN M 7  172,57 kNm  vlak  dolje

x 0 y0 M 8 0
 N8  C  0 T8  B  0 M 8  0, 00kNm
 N8  (70,71)  0 T8  69,03  0
N8  70, 71kN T8  69, 03kN

84
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 15: Dijagrami unutarnjih sila (M, T i N)

Primjer 2

Sustav sa slike 16 potrebno je uravnotežiti silama na pravcima a, b i c. Za uravnoteženo stanje

potrebno je nacrtati dijagrame unutarnjih sila (M, T i N) i odrediti maksimalni moment ( M max ).

Slika 16: Statička shema

Ravnoteža sila!

M 1 0
B6  q 4 2  0
B  6  10  4  2  0
B  6  80  0
B  13, 33kN
M 2 0
 A 6  q  4 4  0
 A  6  10  4  4  0
 A  6  160  0
A  26, 67 kN

85
TEHNIČKA MEHANIKA
x 0
C  0, 00kN

Kontrola!

y0
A B  q4  0
13,33  26, 67  10  4  0
0, 00  0, 00

Unutarnje sile

x 0 y0 M 1 0
N1  0,00kN T1  A  0 M 1  0, 00kNm
T1  26,67  0
T1  26,67kN

x 0 y0 M 2 0
N 2  0, 00kN T2  B  0 M2  B 2  0
T2  13,33  0 M 2  13,33  2  0
T2  13,33kN M 2  26,66kNm  vlak  dolje

86
TEHNIČKA MEHANIKA
 x 0 y0 M 3 0
N3  0, 00kN T3  B  0 M 3  0, 00kNm
T3  13,33  0
T3  13,33kN

Slika 17: Dijagrami unutarnjih sila (M, T i N)

Maksimalni moment:

y0 M x  2,67 0
q  x  A  0 x
M max  q  x   A  x  0
10  x  26,67  0 2
x  2, 67 m 2, 67
M max  10  2, 67   26, 67  2, 67  0
2
M max  35,56kNm  vlak  dolje

87
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer 3

Zadatak sa
Slika 18 potrebno je uravnotežiti silama na pravcima a, b i c. Za uravnoteženo stanje potrebno je iscrtati
dijagrame unutarnjih sila (M, T i N).

Slika 18: Statička shema

Na Slika 19 prikazana je statička shema s pretpostavljenim smjerovima reakcija.

Slika 19: Pretpostavljeni smjerovi reakcija i točke redukcija

Slika 20: Rastavljanje sila na komponenti u smjeru osi x i y

Px  P  cos 45, 0o Cx  C  cos 60,0o Qx  q  l y

Px  150, 00  cos 45, 0o Cx  0,5  C Qx  25  2
Px  106, 07 kN C y  C  sin 60,0o Qx  50, 00kN
Py  P  sin 45, 0o C y  0,86602  C Qy  q  l y

Py  150, 00  sin 45, 0o Qy  25  4

Py  106, 07 kN Qy  100, 00kN

88
TEHNIČKA MEHANIKA
Ravnoteža sila!

M 1 0
C x  2  C y  3  Px  4  Py  1  Qx  1  Qy  4  f  5  2  M  0
0,5  C  2  0,86602  C  3  106, 07  4  106, 07  1  50, 00  1  100, 00  4  10, 00  5  2
130, 00  0
1,59806  C  49, 65  0
C  31, 07 kN
C x  15,53kN
C y  26.91kN
X 0
Cx  B  Px  Qx  f  5  0
15,53  B  106, 07  50  10  5  0
B  90,54kN
Y  0
C y  A  Py  Qy  0
26,91  A  106, 07  100  0
A  20,84kN

Kontrola!

M 2 0
A  2  B  2  C y  5  Px  2  Py 1  Qx  1  Qy  2  M  0
20,84  2  (90,54)  2  (26,91)  5  106, 07  2  106, 07 1  50, 00  1  100, 00  2
130, 00  0
0, 02  0, 00

Unutarnje sile.

Slika 21: Karakteristični presjeci

89
TEHNIČKA MEHANIKA
tan  
2
   26.56505o  y' 0 M  0
4  sin   B  T1  0 M 1  0, 00kNm
 x'  0  sin   (90,54)  T1  0
cos   B  N1  0 T1  40,49kN
cos   (90,54)  N1  0
N1  80,98kN

 x'  0 d  42  22  4,47213m
cos   B  N 2  0
 y' 0
cos   (90,54)  N 2  0  sin   B  q  d  T2  0
N 2  80.98kN  sin   (90,54)  25,00  4, 47213  T2  0
T2  -71.31278kN
M 2 0
d
B  2  q  d   M2  0
2
d
(90,54)  2  25  d   M 2  0
2
M 2  68,92kNm  vlak  gore

x 0 y0 M 3 0
 N 3  f  5  Cx  0 T3  C y  0 M 3  M  Cy  5  0
 N 3  10  5  (15,53)  0 T3  (26,91)  0 M 3  130  ( 26,91)  5  0
N3  65,53kN T3  26,91kN M 3  4,55kNm  vlak  gore

90
TEHNIČKA MEHANIKA
x0 y0 M 4 0
 N 4  f  3  Cx  0 T4  C y  0 M 4  M  Cy  3  0
 N 4  10  3  ( 15,53)  0 T4  (26,91)  0 M 4  130  ( 26,91)  3  0
N 4  45,53kN T4  26, 91kN M 4  49, 27  vlak  dolje

x 0 y0 M 5 0
 N 5  f  5  Cx  0 T5  C y  0 M 5  Cy  3  0
 N 5  10  3  (15,53)  0 T5  (26,91)  0 M 5  (26,91)  3  0
N5  45,53kN T5  26,91kN M 5  80, 73kNm  vlak  gore

x 0 y0 M 6 0
 N 6  Cx  0 T6  C y  0 M 6  0, 00kNm
 N 6  (15,53)  0 T6  (26,91)  0
N 6  15,53kN T6  26,91kN

x0 y0 M 7 0
T7  Px  0  N 7  Py  A  0 M 7  Py 1  Px  2  A  2  0
T7  106, 07  0  N 7  106, 07  20,84  0 M 7  106, 07 1  106, 07  2  20,84  2  0
T7  106, 07 kN N 7  126, 91kN M 7  64,39kNm  vlak  lijevo

91
TEHNIČKA MEHANIKA
 x0 y0 M 8 0
T8  Px  0  N8  Py  A  0 M 8  Py 1  A  2  0
T8  106, 07  0  N8  106, 07  20,84  0 M 8  106, 07 1  20,84  2  0
T8  106, 07 kN N8  126,91kN M 8  147, 75kNm  vlak  desno

x0 y0 M 9 0
 N 9  Px  0 T9  Py  A  0 M 9  Py 1  A  2  0
 N 9  106, 07  0 T9  106, 07  20,84  0 M 9  106, 07 1  20,84  2  0
N 9  106, 07 kN T9  126, 91kN M 9  147, 75kNm  vlak  dolje

x  0 y0 M 10 0
 N10  Px  0 T10  Py  A  0 M 10  A  1  0
 N10  106,07  0 T10  106, 07  20,84  0 M 10  20,84  1  0
N10  106, 07kN T10  126,91kN M 10  20,84kNm  vlak  dolje

x 0 y0 M 11 0
N11  0,00kN T11  A  0 M 11  A  1  0
T11  20,84  0 M 11  20,84  1  0
T11  20,84kN M 11  20,84kN  vlak  dolje

x 0 y0 M 12 0
N12  0, 00kN T12  A  0 M 12  0, 00kNm
T12  20,84  0
T12  20,84kN

Dijagrami unutarnjih sila prikazani su na slijedećoj stranici.

92
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 22: Dijagrami unutarnjih sila (M, T i N)

Primjer 4
Zadatak sa Slika potrebno je grafičkim postupkom uravnotežiti silama na pravcima a, b i c.

Slika 23: Statička shema

Qx  q  l y Qy  q  l y Q  Qy 2  Qx 2
Qx  25  2 Qy  25  4
Q  50, 002  100, 002
Qx  50, 00kN Qy  100, 00kN
Qy  25  4
Qy  111,804kN

93
TEHNIČKA MEHANIKA
 F  f 5
F  10  5
F  50, 00kN
Položaj rezultante

94
TEHNIČKA MEHANIKA
7 GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE POPREČNOG PRESJEKA
ŠTAPNIH NOSAČA

Poprečni presjek štapnog nosača definira se zatvorenom krivuljom postavljenom u ravnini koja je
okomita na uzdužnu os štapa.

Karakteristike poprečnog presjeka:

 površina - A
 težište - T
 statički moment površine na os z ili os y - Sz;
Sy
 momenti tromosti (momenti inercije) - Iz; Iy; Izy

7.1 POVRŠINA POPREČNOG PRESJEKA

Element površine: dA = dy×dz

Površina presjeka: A=  dA  m2 
A

Primjeri izračuna površine za nekoliko jednostavnih oblika poprečnih presjeka:

1 d 2 ×π
A = a×b A= a×v A=r 2 ×π=
2 4

95
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer izračuna površine složenog poprečnog presjeka: A = ∑Ai

Dva štapa sa jednakim površinama poprečnog presjeka A = b×h, opterećena jednakim opterećenjem na
savijanje, različito se deformiraju:

Iz gornjeg primjera vidljivo je da se stoga koriste složenije geometrijske karakteristike ravnih presjeka,
i to: momenti inercije (tromosti), statički momenti površine i momenti otpora ravnih presjeka.

7.2 STATIČKI MOMENTI POVRŠINE PRESJEKA

Statički momenti površine s obzirom na osi y i z određeni su pomoću izraza:

dSy =dA×z  Sy =  z×dA

A

dSz =dA×y  Sz =  y×dA

A
Statički moment površine ima dimenziju [m3].

96
TEHNIČKA MEHANIKA
 7.3 TEŽIŠTE POPREČNOG PRESJEKA

Težište poprečnog presjeka je točka za koju statički moment površine iznosi nula s obzirom na bilo koju
os koja prolazi kroz tu točku.

Uz pomoć teorema o jednakosti momenta sile i momenata njezinih komponenti izračunati su izrazi za
određivanje koordinata težišta presjeka yT i zT:

 z×dA
Sy =  z×dA=A×z T  zT = A
A
A

 y×dA
Sz =  y×dA=A×y T  yT = A

A
A

Statički moment presjeka s obzirom na bilo koju os jednak je umnošku površine presjeka i
pripadajuće koordinate težišta. Za svaku os koja prolazi kroz težište presjeka (težišna os) statički
moment presjeka iznosi nula.

Položaj težišta jednostavnih presjeka:

 y×dA  A ×y i Ti  z×dA  A ×z i Ti
Položaj težišta složenog presjeka: yT =A
= i
; zT =A
= i
A A i
i A A i
i

97
TEHNIČKA MEHANIKA
 a) b)
A ×y -A ×y -A ×y A1×y1 +A 2 ×y 2 +A 3 ×y3 -A 4 ×y4
yT = 1 1 2 2 3 3 yT =
A A
A1×z1 -A 2 ×z 2 -A 3 ×z 3 A1×z1 +A 2 ×z 2 +A 3×z3 -A 4 ×y 4
zT = zT =
A A

7.4 MOMENTI INERCIJE (TROMOSTI) POPREČNOG PRESJEKA

Osni momenti inercije (tromosti) presjeka s obzirom na osi y i z su integrali:

I y =  z 2 ×dA
A

I z =  y 2 ×dA
A

Centrifugalni moment inercije (tromosti) presjeka s obzirom na osi z i y:

Iyz = z×y×dA
A

Polarni moment inercije (tromosti) presjeka s obzirom na pol O:

Ip =  ρ2 ×dA
A

Momenti tromosti imaju dimenziju [m4].

Budući je ρ2 = z2 + y2, slijedi:

Ip =IO =  (z 2 +y2 )×dA=  z 2 ×dA+ y2 ×dA  Ip =I y +Iz

A A A

Zbroj osnih momenata tromosti presjeka s obzirom na dvije međusobno okomite osi jednak je polarnom
momentu tromosti s obzirom na pol u sjecištu tih osi.

Osni i polarni momenti tromosti (inercije) uvijek su pozitivne veličine:

Iy > 0; Iz > 0; Ip > 0

S obzirom na položaj promatranog presjeka u odnosu na koordinatni sustav centrifugalni moment

inercije može biti pozitivan, negativan ili jednak nuli.

7.5 PROMJENA MOMENATA TROMOSTI PRI TRANSLACIJI KOORDINATNOG

SUSTAVA

98
TEHNIČKA MEHANIKA
Za proizvoljni poprečni presjek momenti tromosti presjeka s obzirom na koordinatne osi z i y koje
prolaze težištem presjeka T definiraju se:

I y =  z 2 ×dA Iz =  y2 ×dA Iyz = z×y×dA

A A A

Momenti tromosti s obzirom na koordinatne osi z1 i y1 koje su paralelne s težišnim osima z i y određuju
se pomoću slijedećih izraza:

I y1 =  z12 ×dA Iz1 =  y12 ×dA I y1z1 =  z1×y1×dA

A A A

z1 = z + b y1 = y + a

Iz1 =  y12 ×dA=  (y+a)2 ×dA=  y2 ×dA+a 2  dA+2a  y×dA=Iz +a 2 ×A

A A A A A

I y1 =  z ×dA=  (z+b) ×dA=  z ×dA+b  dA+2b  z×dA=I y +b2 ×A

2
1
2 2 2

A A A A A

Iz1y1 =  z1×y1×dA=  (z+b)×(y+a)×dA=  z×y×dA+a×b× dA+a× z×dA+b× y×dA=Izy +a×b×A

A A A A A A

 y×dA=0
A
i  z×dA=0 (jer su to statički momenti presjeka u odnosu na težišne osi)
A

Steinerov stavak (pravilo) za momente tromosti s obzirom na paralelne osi:

Iz1 = Iz + a2×A Iy1 = Iy + b2×A Iz1y1 = Izy + a×b×A

Steinerov stavak za osne (aksijalne) momente tromosti glasi:

Osni (aksijalni) moment tromosti presjeka oko zadane osi istovjetan je zbroju momenta tromosti s
obzirom na paralelnu težišnu os i umnoška površine presjeka s kvadratom udaljenosti zadane i težišne
osi.

Steinerov stavak za centrifugalni moment tromosti glasi:

Centrifugalni moment tromosti presjeka s obzirom na zadani pravokutni koordinatni sustav jednak je
zbroju centrifugalnog (devijacijskog) momenta tromosti s obzirom na paralelni težišni koordinatni
sustav i produkta površine presjeka s koordinatama težišta presjeka u zadanom pravokutnom
koordinatnom sustavu.

99
TEHNIČKA MEHANIKA
Važne napomene:
 Koordinate točke težišta a i b u gore navedenim izrazima u izračun se uzimaju sa svojim
predznacima tako da pri translaciji koordinatnog sustava može doći do uvećanja ili smanjenja
centrifugalnog momenta tromosti.
 Od svih momenata tromosti s obzirom na skup paralelnih osi, najmanju vrijednost ima moment
tromosti s obzirom na os koja prolazi težištem poprečnog presjeka.

7.6 PROMJENA MOMENATA TROMOSTI USLIJED ZAKRETANJA (ROTACIJE)

KOORDINATNOG SUSTAVA

Za proizvoljni poprečni presjek sa površinom A i definirani koordinatni sustav (O z y) poznate su

vrijednosti momenata tromosti:

Iz =  y2 ×dA; I y =  z2 ×dA; Izy =  z×y×dA;

A A A

Potrebno je odrediti momente tromosti presjeka s obzirom na novi koordinatni sustav (O z1 y1) koji
nastaje uslijed rotacije koordinatnih osi z,y oko ishodišta O za kut ϕ:

Iz1 =  y12 ×dA; I y1 =  z12 ×dA; Iz1y1 =  z1×y1×dA;

A A A

Pretpostavlja se da je pozitivan smjer rotacije suprotno od smjera gibanja kazaljke na satu.

z1 = z×cosφ + y×sinφ y1 = y×cosφ - z×sinφ

Iz -I y
I z1y1 = ×sin2φ+I zy ×cos2φ
2

I z +I y I z -I y
I z1 = + ×cos2φ-Izy ×sin2φ
2 2

I z +I y Iz -I y
I z1 =  ×cos2φ+I zy ×sin2φ
2 2

Napomena:
 Kod rotacije koordinatnog sustava zbroj momenata tromosti je stalna veličina.
Iz1 + Iy1 = Iz + Iy

100
TEHNIČKA MEHANIKA
 7.7 GLAVNI MOMENTI TROMOSTI I GLAVNE OSI

Kod zakretanja koordinatnoga sustava postoji takav kut ϕ kod kojega jedan od osnih momenata tromosti
ima najveću vrijednost (maksimum), a drugi najmanju vrijednost (minimum).

Ekstremne vrijednosti osnih (aksijalnih) momenata inercije nazivaju se glavni momenti tromosti
presjeka, a pripadajuće osi glavne osi tromosti presjeka.

Glavne osi tromosti obilježavaju se sa u i v, a kut koji određuje njihov položaj obilježava se sa: φ0
Centrifugalni (devijacijski) moment inercije u odnosu na glavne osi tromosti jednak je nuli:

I z -I y 2×I zy
I uv = ×sin2φ 0 +Izy ×cos2φ 0 =0  tg2φ 0 =-
2 Iz -I y

Iz gornjeg izraza dobivaju se dvije vrijednosti kuta φ0 koje se razlikuju za π/2:

π
φ0  - određuje položaj glavne osi tromosti
4
u

π
φ0  - određuje položaj glavne osi tromosti
2
v

Veličine glavnih momenata tromosti:

1 1
I max = ×(I z +I y )+ × (I z -I y ) 2 +4×I 2zy
2 2
1 1
I min = ×(I z +I y )- × (I z -I y ) 2 +4×I zy
2

2 2

Ako je Iz >Iy → Iu = Imax ; Iv = Imin

Ako je Iz <Iy → Iu = Imin ; Iv = Imax

Napomena:

 Za simetrični poprečni presjek centrifugalni moment inercije je jednak nuli što implicira da su
osi simetrije ujedno i glavne osi tromosti tog presjeka.

101
TEHNIČKA MEHANIKA
 7.8 MOMENTI INERCIJE JEDNOSTAVNIH PRESJEKA

Pravokutni presjek:

Glavne središnje osi tromosti presjeka su osi z i y a koje su ujedno i osi simetrije presjeka.

b×h 3
Iz =
12

Kružni presjek:

Radi simetrije presjeka.

Iz = Iy; Izy = 0
 ×r 4  ×d 4
I z =I y  
4 64

Presjek oblika kružnog prstena:

π×rv 4 π×ru 4 π 4 4 π
I z =I y = - = ×(rv -ru )= ×(d 4v -d u4 )=
4 4 4 64
π×d 4v   d u  
4

= × 1-   
64   d v  
 

Trokutni presjek:

102
TEHNIČKA MEHANIKA
 b×h 3
Iz =
36
h×b3
Iy =
36
b 2 ×h 2
I zy =-
72

7.9 MOMENTI INERCIJE SLOŽENOG PRESJEKA

Za proizvoljni složeni presjek površine A = A1 + A2 + … + An momenti inercije dobivaju se zbrajanjem:

n
I z =  y 2 ×dA=  y 2 ×dA+  y 2 ×dA+...+  y 2 ×dA=I z(1) +I z(2) +...+Iz(n) =  I z(i)
A A1 A2 An i=1

n
I y =  z 2 ×dA=  z 2 ×dA+  z 2 ×dA+...+  z 2 ×dA=I y(1) +I y(2) +...+I y(n) =  I y(i)
A A1 A2 An i=1

n
I zy =  z×y×dA=  z×y×dA+  z×y×dA+...+  z×y×dA=I zy(1) +I zy(2) +...+I zy(n) =  I zy(i)
A A1 A2 An i=1

Moment inercije za složeni presjek u odnosu na neku os jednak je algebarskoj sumi momenata inercije
pojedinih dijelova presjeka u odnosu na tu istu os.

7.10 MOMENTI OTPORA POPREČNOG PRESJEKA

Aksijalni (osni) moment otpora poprečnog presjeka s obzirom na zadanu glavnu središnju os je definiran
Iz
izrazom: Wz = , gdje je ymax – najveća (maksimalna) udaljenost točke ruba presjeka od zadane osi.
y max

Ukoliko glavna središnja os nije ujedno i os simetrije presjeka, postoje dva momenta otpora presjeka:

Iz
Wz1 =
ymax (1)

Iz
Wz2 =
ymax (2)

103
TEHNIČKA MEHANIKA
Moment otpora ima dimenziju [m3].

Pravokutni presjek:

I z b×h 2 I y h×b 2
Wz = = ; Wy = =
h 6 b 6
2 2

Kružni presjek:

I z π×r 3 π×d 3
Wz =Wy = = =
r 4 32

Presjek oblika kružnog prstena:

π×d 3v   d u  
4
Iz π
Wz =Wy = = 2 2
×(d v -d u )= × 1-   
d v 32×d v 32   d v  
 
2

104
TEHNIČKA MEHANIKA
 7.11 PRIMJERI
Za zadani presjek sa slike potrebno je odrediti geometrijske karakteristike presjeka I z , I y , S Z max , S ZB
i S ZC .

Dimenzije poprečnog presjeka

Težište poprečnog presjeka:

A1  100 10  1000cm 2 y1  5cm A1  y1  A2  y2  A3  y3

yT 
A2  20  50  1000cm2 y2  35cm A
y3  70cm 1000  5  1000  35  1600  70
A3  80  20  1600cm2 yT 
3600
A  3600cm 2 yT  42, 22cm
zT  50, 00cm
Momenti inercije:

105
TEHNIČKA MEHANIKA
 100  103 20  503
Iz   100 10  (42, 22  5) 2   20  50  (42, 22  35) 2
12 12
80  203
  80  20  (70  42, 22) 2
12
I z  2942222, 23999cm 4
10  1003 50  203 20  803
Iy   
12 12 12
I y  1720000,00000cm 4

Statički moment površine:

(42, 22  10)
SZ max  10 100  (42, 22  5)  (42, 22  10)  20 
2
SZ max  47601, 284cm3

S ZB  20  80  (27, 78)
S ZB  44448, 00cm3

S ZB  10  100  37, 22  20  50  7, 22
S ZB  44440, 00cm3

106
TEHNIČKA MEHANIKA
S ZC  20  60  27.78  20  50  7, 22
S ZC  37228, 00cm3

S ZC  10  100  (37, 22)

S ZC  37220,00cm3

107
TEHNIČKA MEHANIKA
8 NAPREZANJA

Naprezanje je definirano kao kvocijent unutarnje sile koja djeluje na element konstrukcije i površine na
koju djeluje.

Dimenzija naprezanja: sila/površina, a mjerna jedinica je Paskal (Pa), (1Pa = 1 N/m2)

Naprezanja se najčešće mjere i izražavaju u megapaskalima: 1 MPa = 106 Pa = 106 N/m2 = 1 N/mm2

Jednoosno stanje naprezanja

Javlja se kada djeluje samo uzdužna (aksijalna) sila Fx.

Normalna naprezanja (σ) – djeluju okomito na poprečni presjek

Fx
σ xx =
A

Komponente naprezanja označavaju se sa dva indeksa:

prvi indeks označava smjer vanjske okomice (normale) na ravninu na koju djeluje naprezanje
drugi indeks označava smjer naprezanja

Posmična naprezanja (τ) – djeluju u ravnini poprečnog presjeka

Osim uzdužne (aksijalne) sile djeluje i sila u ravnini plohe poprečnog presjeka Fy.

Fz
τ xz =
A

τxy – posmično naprezanje u smjeru y koje djeluje u ravnini s okomicom (normalom) x (ravnina
poprečnog presjeka štapa).

108
TEHNIČKA MEHANIKA
Isto tako, komponenta unutarnje sile u smjeru osi z u presjeku (Fz) će prouzročiti posmično naprezanje:
Fz
τ xz = .
A

Ravninsko stanje naprezanja

Prema uvjetu ravnoteže momenata s obzirom na os z koja prolazi težištem promatranog elementa
možemo zaključiti: τ xy =τ yx . Također vrijedi: τ xz =τ zx odnosno τ zy =τ yz .

Prostorno stanje naprezanja

Razlikujemo ukupno 9 prostornih komponenati naprezanja: 3 normalne i 6 posmičnih.

Oznake normalnih naprezanja: σxx = σx; σyy = σy; σzz = σz;

Oznake posmičnih naprezanja: τxy, τyx, τyz, τzy, τzx, τxz,

109
TEHNIČKA MEHANIKA
 8.1 RAVNINSKO STANJE NAPREZANJA

Za ravninsko stanje naprezanja karakteristično je sljedeće:

 sva naprezanja djeluju u istoj ravnini (x-y ravnina)
 ravninsko stanje naprezanja definirano je sa tri komponente naprezanja (σz = τyz = τzx = 0)
 najčešća primjena je za analize tankih ploča

Moguće je odrediti pojedine komponente naprezanja za bilo koju ravninu čija okomica n zatvara s osi
x kut φ.

a) b)

Iz uvjeta ravnoteže sila (skica b) određene su jednadžbe transformacija naprezanja:

1
τ uv = ×(σ y -σ x )×sin2φ + τ xy ×cos2φ
2
σu = σx ×cos2φ + σy ×sin2φ + τxy×sin2φ

U odnosu na originalna naprezanja normalno naprezanje σu i posmično naprezanje τuv mogu djelovati u
bilo kojem smjeru.

Izraz za normalno naprezanje koje djeluje u ravnini presjeka s okomicom (normalom) n koja se poklapa
s osi v (kut β = 90˚ + φ) je slijedeći:

σv = σx × sin2φ + σy × cos2φ – τxy × sin2φ

Koristeći gornje izraze mogu se pronaći smjerovi u kojima normalna naprezanja imaju ekstremne
vrijednosti (najveće (maksimalno) odnosno najmanje (minimalno) normalno naprezanje).

110
TEHNIČKA MEHANIKA
 σ u
Ekstremne vrijednosti normalnih naprezanja dobit će se iz uvjeta: =0
φ
2τ xy
 τ uv =0  tg2φ 0 =
σ x -σ y

Ravnine u kojima ne djeluje posmično naprezanje nazivaju se Glavne ravnine.

Normalna naprezanja koja djeluju na glavnim ravninama i imaju ekstremne vrijednosti nazivaju se
Glavna naprezanja.

 π
Glavne osi naprezanja (1,2) su pravci glavnih naprezanja, a određeni su kutovima φ 0 i  φ0 + 
 2

σ x +σ y 1
Veličine glavnih naprezanja: σ1,2 = ± × (σ x -σ y )2 +4×τ 2xy
2 2
Oznake: σ1 – maksimalno glavno naprezanje
σ2 – minimalno glavno naprezanje (σ1 ≥ σ2)

Maksimalna posmična naprezanja

1
τ uv = ×(σ x -σ y )×sin2φ+τ xy ×cos2φ
2
Smjer okomice (normale) na ravninu na kojoj djeluje najveće posmično naprezanje moguće je dobiti iz
τ uv
slijedećeg uvjeta =0 :
φ
σ y -σ x σ x -σ y
(σ y -σ x )×cos2φ-2×τ xy ×sin2φ=0  φ=φ1 → tg2φ1 = =-
2×τ xy 2×τ xy

π π
tg2φ1×tg2φ 0 =-1  2φ1 =2φ 0 +  φ1 =φ 0 +
2 4

π
Ukoliko su osi x i y glavne osi naprezanja 1,2: φ 0 =0; φ1 =
4

1
τ max = ×(σ y -σ x )×sin2φ1 +τ xy ×cos2φ1; sin2φ1 =1; τ xy =0
2

111
TEHNIČKA MEHANIKA
 1
τ max = ×(σ 2 -σ1 )
2

Čisti posmik

Čisti posmik je stanje naprezanja kod kojega su normalna naprezanja jednaka nuli, a na stranicama
elementa postoje samo posmična naprezanja,.

8.2 MOHROVA KRUŽNICA NAPREZANJA

a) U određenoj točki tijela koje se nalazi u stanju naprezanja zadane su komponente naprezanja σx,
σy i τxy. Vrijedi: τxy = τyx
b) U koordinatnom sustavu O,σ,τ odrede se točke Nx s koordinatama (σx, τxy) i Ny s koordinatama
(σy, τyx).

c) Dužina N x N y predstavlja promjer pomoću kojeg je konstruirana Mohrova kružnica

naprezanja.
d) Konstrukcijom Mohrove kružnice određujemo veličinu i smjerove glavnih naprezanja. Mohrova
kružnica presjeca apscisu σ u točkama koje definiraju vrijednosti σ1 i σ2 tj. vrijednosti glavnih
naprezanja.

112
TEHNIČKA MEHANIKA
 8.3 DEFORMACIJE

Tijela se deformiraju uslijed djelovanja vanjskih sila, odnosno mijenjaju svoj oblik i/ili dimenzije. Zbog
toga pojedine točke promatranog tijela mijenjaju svoj položaj u prostoru.

Deformacija je definirana kao promjena dimenzije elementa uslijed opterećenja podijeljena s

osnovnom dimenzijom.

Normalna deformacija – promjena duljine štapa, dok osnovni oblik štapa ostaje nepromijenjen

Štap pod djelovanjem aksijalne vlačne sile

l
ε xx 
l
Normalna deformacija je bezdimenzionalna veličina najčešće izražena u postotcima (%).
Pozitivna vrijednost označava produljenje, dok negativna vrijednost predstavlja smanjenje dužine.
Posmična deformacija – promjena oblika elementa, dok dimenzija elementa ostaje nepromijenjena

Shematski prikaz: Tanka pravokutna ploča opterećena posmičnom silom na gornjem rubu i oslonjena
na donjem rubu

Posmična deformacija predstavlja promjenu pravog kuta između dvije linije (među rubovima ploče):

δx
γ xy  tanγ xy = (mala promjena kuta)
h

Posmična deformacija se izražava u radijanima.

Smanjenje pravog kuta predstavlja pozitivnu vrijednosti, dok povećanje predstavlja negativnu.

Pomaci točke u smjeru koordinatnih osi x,y,z (komponente pomaka točke u prostoru):

u = u(x, y, z); v = v(x, y, z); w = w(x, y, z)

Povezanost među komponentama deformacija i komponentama pomaka u određenoj ravnini:

113
TEHNIČKA MEHANIKA
 u
u+ ×dx-u
x u v
Normalne deformacije: ε xx = = ; ε yy =
dx x y

v u
Posmična deformacija: γ xy  tan α+tan β ; γ xy = +
x y

v v
×dx
¶x v u
tanα= = x  ; ε xx  1; tanβ=
u
dx+ ×dx 1+ε xx x y
x

Matematičko izražavanje deformacija u prostoru:

u v w
ε xx = ; ε yy = ; ε zz = ;
x y z
u v v w w u
γ xy = + ; γ yz = + ; γ zx = +
y x z y x z

114
TEHNIČKA MEHANIKA
 8.4 VEZA IZMEĐU NAPREZANJA I DEFORMACIJA

Naprezanja se javljaju kao unutarnje sile uzajamnosti među česticama tijela nastale zbog promjene
razmaka između tih čestica.
Naprezanja i deformacije međuovisni su funkcionalnom vezom:
σij = f (εij ) ; εij = f1(σij )

Ova veza ovisi o vrsti materijala a određuje se eksperimentalno (uzorak materijala određenih dimenzija
i oblika vlačno se opterećuje (rasteže se) uzdužnom silom F te se usporedno prati produljenje Δl koje se
događa na mjernoj dužini l0).

U nastavku je prikazan dijagram rastezanja za građevinski čelik F - Δl

- između točaka O i P: dijagram je pravac (linearna ovisnost između sile F i produljenja Δl)
- do točke E: elastično područje (deformacije potpuno nestaju nakon rasterećenja)
- nakon točke E: u uzorku se poviše elastičnih događaju i trajne (plastične) deformacije
- u točki T: dolazi do tečenja (popuštanja) materijala – deformacije se povećavaju bez
porasta opterećenja
- nakon točke T: nastupa ojačanje materijala (ponovno se javlja sposobnost opiranja djelovanju
opterećenja)
- do točke M: opterećenje (sila) raste sve do točke M, povećava se deformacija uzorka. U
točki M sila doseže najveću vrijednost (Fmax)
- nakon točke M: nastupa iscrpljenost materijala, uzorak se produljuje uz smanjenje sile F
u točki L: lom uzorka. Trajno produljenje uzorka nakon loma ΔlL naziva se apsolutno
produljenje pri raskidu

Uzorak se u uzdužnom smjeru rastegnuo (produljio) za Δl = l – l0, dok se istovremeno poprečni

presjek suzio za Δd = d – d0.

Kako bi dobili dijagram koji karakterizira mehanička svojstva materijala bez obzira na apsolutne
dimenzije uzorka nužno je dijagram rastezanja F – Δl transformirati u koordinatni sustav σ – ε.

115
TEHNIČKA MEHANIKA
 F
Stvarno naprezanje je σ* = (A je površina poprečnog presjeka uzorka koja odgovara sili F)
A
F
Računsko (nominalno) naprezanje: σ= (A0 je početna površina poprečnog presjeka uzorka)
A0

l
Relativna dužinska deformacija:  =
l0
Dijagram naprezanja σ = f (ε) istog je oblika kao i dijagram rastezanja:

σP – granica proporcionalnosti
σE – granica elastičnosti
σT – granica tečenja (granica popuštanja); naziva se i granica razvlačenja ili velikih izduženja
σM – vlačna ili rastezna čvrstoća materijala
σL – naprezanje pri lomu
σL* – čvrstoća pri raskidu

Ukupna deformacija iznosi: ε = εe + εT gdje su

εe – elastična (povratna) deformacija

εT – trajna (plastična) deformacija

δ – relativno produljenje pri raskidu uzorka (opisuje plastičnost samog materijala)

lL  l0
=  100%
l0
δ > 5% - duktilni materijali (rastezljivi ili žilavi); npr. meki čelik, bakar itd…
δ < 5% - krti materijali; nrp. staklo, lijevano željezo, kamen itd…

HOOKE-ov zakon, konstante elastičnosti materijala

116
TEHNIČKA MEHANIKA
Promatramo model tijela sa linearnom vezom između naprezanja i deformacija. Ovakvo tijelo naziva se
Hooke-ovo tijelo (Robert Hooke 1678) i prikazuje se modelom idealno elastičnog tijela.

σ
Iz dijagrama σ – ε može se uočiti slijedeće: tg  = E
ε
σ
ε=  σ = E× ε - Hookeov zakon za idealno elastično tijelo
E

E – modul elastičnosti (Youngov modul): koeficijent proporcionalnosti između naprezanja i

deformacija

Tijekom ispitivanja uzorka na rastezanja, promjer uzorka smanjio se za ΔD = d – d0 (dogodila se

kontrakcija ili sužavanje presjeka).

l
Relativna dužinska deformacija: =
l0
d
Relativna poprečna deformacija: p=
d0

Unutar područja u kome vrijedi Hookeov zakon odnos među relativnom i poprečnom deformacijom je
konstantan:

p
= - Poissonov koeficijent

Uzdužne i poprečne deformacije uvijek su suprotnog predznaka, odnosno: εp = - ν × ε

Za građevinske materijale: ν ~ 0,15 – 0,35

Hookeov zakon pri posmiku: τ=G×γ

G – Coulombov modul (modul posmika ili modul klizanja); 0,33×E ≤ G ≤ 0,5×E

Konstante elastičnosti materijala koje definiraju elastična svojstva materijala su: Modul elastičnosti
(E); Modul posmika (G) i Poissonov koeficijent (ν). Određivanje konstanti prvodi se eksperimentalnim
putem a među njima postoji funkcijska međuovisnost:
E
G=
2 (1   )

117
TEHNIČKA MEHANIKA
Konstante elastičnosti nekih materijala i koeficijent linearnog toplinskog rastezanja

E G ν α
MATERIJAL
105 MPa 105 MPa - 10-5 / K

ugljični čelik 2.0 - 2.1 0.80 - 0.81 0.24 - 0.28 1.25

legirani čelik 2.1 - 2.2 0.80 - 0.81 0.25 - 0.30 1.0 - 1.3

aluminij 0.63 - 0.75 0.26 - 0.27 0.32 - 0.36 2.55

drvo uzduž vlakana 0.10 - 0.12 0.0055 - 0.3 - 0.5

drvo poprečno na vlakna 0.005 - 0.010 - - -

staklo 0.56 0.22 0.25 0.95

beton 0.15 - 0.45 - 0.08 - 0.18 1.0 - 1.4

118
TEHNIČKA MEHANIKA
 8.5 PRIMJERI

Primjer 1

Pomoću Mohrove kružnice potrebno je odrediti naprezanja pod kutom 𝛼 = 30°, glavna naprezanja 𝜎 i
𝜎 i maksimalno posmično naprezanje 𝜏 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝜎 . Zadana su
naprezanja 𝜎 = 50𝑘𝑁/𝑚 , 𝜎 = 15𝑘𝑁/𝑚 i 𝜎 = 20𝑘𝑁/𝑚 .

Slika 24: Zadana naprezanja

Slika 25: Određivanje položaja pola

Slika 26: Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎°

Slika 27: Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐

119
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 28: Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺

Primjer 2

Pomoću Mohrove kružnice potrebno je odrediti naprezanja pod kutom 𝛼 = 30°, glavna naprezanja 𝜎 i
𝜎 i maksimalno posmično naprezanje 𝜏 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝜎 . Zadana su
naprezanja 𝜎 = 50𝑘𝑁/𝑚 , 𝜎 = −15𝑘𝑁/𝑚 i 𝜎 = 20𝑘𝑁/𝑚 .

Slika 28: Zadana naprezanja

Slika 29: Određivanje položaja pola

120
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 30: Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎°

Slika 31: Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐

Slika 32 Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺

Primjer 3

Pomoću Mohrove kružnice potrebno je odrediti naprezanja pod kutom 𝛼 = 30°, glavna naprezanja 𝜎 i
𝜎 i maksimalno posmično naprezanje 𝜏 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝜎 . Zadana su
naprezanja 𝜎 = 50𝑘𝑁/𝑚 , 𝜎 = −15𝑘𝑁/𝑚 i 𝜎 = −20𝑘𝑁/𝑚 .

121
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 33 Zadana naprezanja

Slika 34 Određivanje položaja pola

Slika 35 Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎°

122
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 36 Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐

Slika 37: Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺

Primjer 4

Pomoću Mohrove kružnice potrebno je odrediti naprezanja pod kutom 𝛼 = 30°, glavna naprezanja 𝜎 i
𝜎 i maksimalno posmično naprezanje 𝜏 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝜎 . Zadana su
naprezanja 𝜎 = −50𝑘𝑁/𝑚 , 𝜎 = 15𝑘𝑁/𝑚 i 𝜎 = −20𝑘𝑁/𝑚 .

Slika 38: Zadana naprezanja

123
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 39: Određivanje položaja pola

Slika 40: Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎°

Slika 41: Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐

124
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 42 Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺

Primjer 5

Pomoću Mohrove kružnice potrebno je odrediti naprezanja pod kutom 𝛼 = 30°, glavna naprezanja 𝜎 i
𝜎 i maksimalno posmično naprezanje 𝜏 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝜎 . Zadana su
naprezanja 𝜎 = −50𝑘𝑁/𝑚 , 𝜎 = 15𝑘𝑁/𝑚 i 𝜎 = 20𝑘𝑁/𝑚 .

Slika 43 Zadana naprezanja

Slika 2 Određivanje položaja pola

125
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 45 Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎°

Slika 46 Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐

Slika 47: Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺

126
TEHNIČKA MEHANIKA
9 TRENJE

Trenje je sila otpora koja se javlja prilikom gibanja tijela po podlozi, odnosno po drugom tijelu.

Trenje predstavlja silu koja se javlja na dodirnoj plohi (kontaktu) dvaju tijela uslijed gibanja jednog
tijela po površini drugog tijela i koja se protivi tom gibanju (kinematička sila trenja) ili to gibanje
sprječava (statička sila trenja).

Karakteristike sile trenja:

- trenje je pasivna sila
- uvijek djeluje na pravcu željenog gibanja
- suprotno je usmjerena od smjera željenog gibanja

9.1 TRENJE KLIZANJA

Sila trenja naziva se sila T kojom na tijelo djeluje podloga i predstavlja silu otpora gibanju tijela.

Otpor koji se javlja pri klizanju jednog tijela po površini drugog tijela. Razlikujemo suho trenje – bez
podmazivanja i polusuho trenje - sa podmazivanjem.

Zakonitost trenja klizanja – Coulombov zakon

 Najveća sila statičkog trenja proporcionalna je normalnoj reakciji podloge:

Tmax = fs×N ili T = μ×N

Koeficijent proporcionalnosti fs naziva se koeficijent statičkog trenja i predstavlja maksimalnu

vrijednost koeficijenta trenja.
T
Koeficijent trenja: f=  f max
N
 Najveća (maksimalna) sila statičkog trenja nije ovisna o veličini dodirne (kontaktne) površine.
 Sila kinetičkog trenja (sila na kontaktnoj površini među dva tijela koja se relativno gibaju
jedno u odnosu na drugo) razmjerna je normalnoj reakciji podloge:

Tk = fk ×N

Koeficijent kinetičkog trenja fk naziva se koeficijent proporcionalnosti.

- Najveća sila statičkog trenja u odnosu na silu kinetičkog trenja je uvijek veća.

127
TEHNIČKA MEHANIKA
Veličina dodirnih površina kao ni o iznos normalne sile nemaju utjecaj na koeficijente statičkog i
kinetičkog trenja, već isključivo vrsta materijala odnosno obrada dodirnih površina.

Slika 48: Obrada dodirni površina i sila trenja

Tablica 6: Iznosi fs za razne parove materijala

Materijali u dodiru fs
Metal - metal 0,15 - 0,60
Metal - drvo 0,20 - 0,60
Metal - kamen 0,30 - 0,70
Metal - guma 0,30 - 0,60
Drvo - drvo 0,25 - 0,50
Drvo - guma 0,25 - 0,50
Kamen - kamen 0,40 - 0,70
Guma - beton 0,60 - 0,90
Guma - asfalt 0,70 - 0,90

Kut statičkog trenja:

Kada na tijelo težine G djeluje sila F (horizontalna), a postoji i sila trenja iz uvjeta ravnoteže slijedi:

Stožac trenja

128
TEHNIČKA MEHANIKA
 T
tan φ=
N
Na granici klizanja: tan φS = fS

Ravnoteža: φ < φS

Načini određivanja koeficijenta statičkog trenja:

a) Pokus (eksperimentalno):

b) Kosina koja mijenja nagib:

N=G×cos α
T=G×sin α
} → T = f×N = f×G×cosα → f×G×cosα = G×sinα f = tgα

f = tg φ →α=φ → αkr = φs

αkr – maksimalni kut kod kojeg je tijelo u ravnoteži (fs = tgαkr)

129
TEHNIČKA MEHANIKA
 Najveća (maksimalna) sila: Najmanja (minimalna) kosina:
omogućava klizanje uz kosinu omogućava klizanje niz kosinu

 F =0;y N=G×cos α  F =0;

y N=G×cos α
 F =0;x Pmax -G×sin α=Tmax  F =0;
x Pmin -G×sin α+Tmax  0
Tmax =fs ×N=fs ×G×cos α Tmax =fs ×N=fs ×G×cos α
Pmax =G×(sin α+f s ×cos α) Pmin =G×(sin α-fs ×cos α)

Provjera ispunjenosti uvjeta ravnoteže

Uvjeti ravnoteže: F  Tmax =fs ×N - nema klizanja

G×a
F×h kr =G×a  h kr = - kritična visina
F
M P =F×h-G×a=R a ×d - moment prevrtanja

Uvjeti ravnoteže tijela ispunjeni su ukoliko su zadovoljeni slijedeći uvjeti:

- suma aktivnih sila (vlastita težina, vanjske sile) i svih pasivnih sila (sila trenja, normalna
reakcija podloge) jednaka je nuli;
- rezultante svih aktivnih sila i pasivnih sila djeluju na istom pravcu koji presjeca kontaktnu
plohu između tijela i podloge.

Klin

Klin je zašiljeno tijelo najčešće u obliku trokutaste prizme. Klin je jednostavan stroj (naprava) koja služi
za razupiranje ili razdvajanje dijelova a djeluje na načelu inverzne kosine.

130
TEHNIČKA MEHANIKA
Temeljni zadatak je odrediti najmanju silu F koja je potrebna za podizanje tereta Q, što se može riješiti
grafički i analitički.

Na slici u nastavku prikazani su stup i klin za koje se može postaviti 6 uvjeta ravnoteže (3 za svako
tijelo) te na taj način odrediti 6 nepoznatih veličina. Nepoznanice su: vrijednost sile P, položaj i
vrijednost sile U1, položaj i vrijednost sile U2 i konačno vrijednost sile U3.

Grafičko rješenje

Poznato: - geometrija: ϕ1, ϕ2, ϕ3,

- pravac sile F, sila Q

9.2 TRENJE KOTRLJANJA

Trenje kotrljanja javlja se prilikom kotrljanja cilindričnog ili sfernog tijela. Proporcionalno je otporu
tijela i podloge elastičnim i plastičnim deformacijama koje se javljaju prilikom takvog gibanja. Trenje
kotrljanja je manje od trenja klizanja. Na primjer koeficijent trenja kotrljanja čelik - čelik iznosi od 0,002
do 0,004, odnosno stotinu puta manje od koeficijenta trenja klizanja za iste materijale.

131
TEHNIČKA MEHANIKA
 Slika 49: Kuglasti ležaj – trenje kotrljanja

9.3 TRENJE UŽETA

U dosadašnjim razmatranjima smo proučavali koja se odnosila samo na kruta tijela. U nastavku se
proučava slučaj kada su u sprezi kruto tijelo i savitljivo tijelo kako je prikazano na slici u nastavku.
Primjer se odnosi na statičku ravnotežu kada na kruto tijelo djeluje uže koje na dodirnoj površini ima
odgovarajuće trenje.

∑Ft = 0
dα dα dα
(S+dS)×cos -S×cos -dT=0 Þ cos  1  dT=dS
2 2 2
∑Fn = 0
dα dα dα dα
dN-(S+dS)×sin -S×sin =0; sin 
2 2 2 2
dα dα
dN-(S+dS)× -S× =0
2 2
Zanemarivanjem dS×dα u odnosu na S×dα proizlazi: dN = S×dα
dT = f×dN = f×S×dα
dS
Kako je: dT = dS → dS = f×S×dα → =f×dα
S

132
TEHNIČKA MEHANIKA
 SB f
dS SB
A odatle: 
S 0
= f×dα; ln =f×φ
SA
SA

te konačno: SB = SA × efφ
To je tzv. Eulerova formula za izračunavanje sila u užetu.

133
TEHNIČKA MEHANIKA
 9.4 PRIMJERI

Primjer 1

Blok leži na horizontalnoj podlozi koja ima koeficijent trenja μ=0.40. Potrebno je:

a) Odrediti najmanju horizontalnu silu P koja će uzrokovati gibanje bloka

b) Odrediti najmanju silu P pod kutem od 30 stupnjeva koja će uzrokovati gibanje bloka
c) Naći minimalnu potrebnu silu pod kutem α koja prouzrokuje gibanje bloka

Rješenje:

a) Horizontalna sila

Σ FV = 0
N = 400 N

f = µ × N = 0,40 × 400 = 160 N

Σ FH = 0

P=f
P = 160 N

b) Sila pod kutem 30°

Σ FV = 0
N = 400 + P×sin 30°
N = 400 + 0,5×P

f = µ × N = 0,40 × (400 + 0,5×P) = 160 +0,2×P

Σ FH = 0

P×cos 30° = 160 + 0,2×P

0,666×P = 160
P = 240,23 N

ili se može riješiti ovako:

tanΦ = µ
tanΦ = 0,40
Φ = 21,80°

Θ = 90° - (30° + Φ)
Θ = 90° - (30° + 21,80°)
Θ = 38,20°

P 400
=
sinΦ sinΘ

134
TEHNIČKA MEHANIKA
 P 400
=
sin 21,80 sin 38,20


P = 240,21 N

c) Minimalna sila pod kutem α koja prouzrokuje gibanje bloka

Σ FV = 0
N = 400 - P×sin α

f = µ×N = 0,40×(400 - P×sin α)

f = 160 – 0,40×P×sinα

Σ FH = 0

P×cosα = f
P×cosα = 160 - 0,4×P×sinα
P×cosα + 0,4×P×sinα = 160

160
P=
cosα+0,4×sinα

Pravilo deriviranja:

'
 u(x)  u'(x)×v(x)-u(x)×v'(x)
 =
 v(x)  v(x) 2

Minimalna vrijednost sile P je u mjestu ekstrema funkcije. Ekstrem funkcije definiran je uvjetom da je
derivacija funkcije jednaka nuli.

 dP  160×(sin +0,4×cos )
 = 0
 dx  (cos +0,40×sin )
2

sinα – 0,40×cosα = 0
sinα = 0,40×cosα
tgα = 0,40
α = 21,80°

Minimalna potrebna sila:

160
Pmin =
cos21,80 +0,40×sin21,80o
o

Pmin = 148,56 N

135
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer 2

Blok težine W = 2225 N prikazan je na slici, koeficijent trenja iznosi µ = 0,25.

Potrebno je:

a) Odrediti minimalnu silu P da bi se blok pomaknuo prema gore

b) Odrediti minimalnu silu P da bi se spriječilo klizanje
c) Ako je sila P=1780 N, treba naći smjer i iznos sile trenja f

Rješenje:

a) Minimalna sila za pomicanje prema gore

Σ Fy = 0
N = 2225 × cos45° + P×sin45°
N = 1573,31 + 0,7071×P

f = µ×N = 0,25×(1573,31 + 0,7071×P)

f = 393,33 + 0,1768×P

Σ Fx = 0
P×cos45° = f + 2225×sin45°
P×cos45° = (393,33 + 0,1768×P) + 2225×sin45°
0,5303×P = 1966,64
P = 3708,55 N

b) Minimalna sila za sprječavanje klizanja

Σ Fy = 0
N = 2225 × cos45° + P×sin45°
N = 1573,31 + 0,7071×P

f = µ×N = 0,25×(1573,31 + 0,7071×P)

f = 393,33 + 0,1768×P

Σ Fx = 0
P×cos45° + f = 2225×sin45°
P×cos45° + (393,33 + 0,1768×P) = 2225×sin45°
0,8839×P = 1179,98
P = 1335 N

136
TEHNIČKA MEHANIKA
c) Smjer i iznos sile trenja f ako je sila P = 1780 N

Wx = 2225×sin45° = 1573,31 N
Px = 1780×cos45° = 1258,65 N

Wx > Px pa je smjer trenja prema „gore“

Σ Fx = 0

f + Px = Wx
f + 1258,65 = 1573,31

f = 314,66 N – prema gore

137
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer 3

Blokovi A i B prikazano na slici. su povezani nerastezljivim užetom preko kolotura. Koeficijenti trenja
su za blok A µs = 0,30 i μk = 0,20 dok su za blok B µs = 0,40 i µk = 0,30. Izračunaj veličinu i smjer sila
trenja koje djeluju na svaki blok, odnosno da li se blokovi gibaju i u kojemu smjeru.

Najprije promotrimo sustav kao da nema trenja, da vidimo kakav je odnos sila A i B, tko na koju stranu
više vuče, odnosno da li je sustav možda u ravnoteži?

Rješenje:

TA = 3000×sinβ = 3000×(3/5)
TA = 1800 N

TB = 2000×sinα = 2000×(4/5)
TB = 1600 N

Vidimo da se sustav giba u lijevo ako

su površine i koloture bez trenja

(TA > TB)!!!

Ako se trenje uzme u obzir imamo slijedeću situaciju:

138
TEHNIČKA MEHANIKA
Pretpostavljamo da su blokovi još u stanju mirovanja (koristimo µs)

NA = 3000×cosβ = 3000×(4/5) = 2400 N

fA = 0,30×NA = 0,30×2400 = 720 N

TA = 3000×sinβ – fA = 3000×(3/5) – 720 = 1080 N

2×TA = 2160 N

NB = 2000×cosα = 2000×(3/5) = 1200 N

fB = 0,40×NB = 0,40×1200 = 480 N

TB = 2000×sinα + fB = 2000×(4/5) + 480 = 2080 N

Blokovi se gibaju u lijevo (koristimo µk)

fA = 0,20×NA = 0,20×2400 = 480 N

fB = 0,30×NB = 0,30×1200 = 360 N

Blokovi se gibaju u lijevo (u smjeru bloka A), uz razliku gore navedenih sila trenja 480 – 360 = 120 N.

139
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer 4

Blok težine W leži na podlozi prikazan na slici. Koeficijenti trenja između bloka i podloge je µ=0,30.
Potrebno je odrediti najveću visinu h na kojoj djeluje sila P paralelna s podlogom tako da blok kliže
prema gore, a da ne dođe do prevrtanja bloka.

Rješenje:

Σ Fy = 0
N = W×cosβ = (4/5)×W
6
f = µ×N = 0,30×(4/5)×W = W
25

Σ Fx = 0
P = W×sinβ + f
3 6 21
P= ×W+ ×W = ×W
5 25 25

Iz analize za prevrtanje (suma momenata oko točke prevrtanja) nađemo udaljenost h:

Σ MA =0
P×h = 40×(W×sinβ) + 20×(W×cosβ)
21 3 4
×W×h=40×( ×W)+20×( ×W)
25 5 5
h = 47,62 cm

140
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer 5

Na slici su dva bloka A težine 120 N i B težine 200 N. Koeficijent trenja između blokova i podloge je
µ=0,25. Štap A je pridržan ne rastezljivim užetom paralelno sa podlogom. Potrebno je odrediti najveći
kut β da blok B ne otkliže (bude u mirovanju).

Rješenje:

N1 = 120×cosβ
f1 = 0,25×(120×cosβ) = 30×cosβ

N2 = N1 + 200× cosβ
N2 = 120×cosβ + 200× cosβ
N2 = 320×cosβ

f2 = 0,25×(320×cosβ) = 80×cosβ

f1 + f2 = 200×sinβ
30×cosβ + 80×cosβ = 200×sinβ
110×cosβ = 200×sinβ

110 sinβ
=
200 cosβ
11
tgβ=  β=28,81o
20

141
TEHNIČKA MEHANIKA
Primjer 6

Na slici dva bloka su povezani krutim štapom. Kruti štap je vezan zglobno na svaki blok s iglom bez
trenja. Blok B ima težinu W=2700 N i koeficijent trenja s podlogom µB = 0,25. Treba naći minimalnu
težinu bloka A da spriječi klizanje.

Rješenje:

Analitički postupak

Prvo računamo sumu sila okomito na kosinu na kojoj leži blok B:

NB = 2700×cos60° + C×sin30°
NB = 1350 + 0,5×C

Veličina sile trenja koja sprječava klizanje bloka B:

fB = µ×NB = 0,25×(1350 + 0,5×C)

fB = 337,5 + 0,125×C

Iz sume sila paralelno sa kosinom na kojoj leži blok B dobivamo:

fB + C×cos30° = 2700×sin60°
(337,5 + 0,125×C) + ×cos30° = 2700×sin60°
0,991×C = 2000,77
C = 2018,89 N

142
TEHNIČKA MEHANIKA
Sumacijom sila okomito na blok A imamo slijedeći odnos:

NA = WA + C×sin30°
NA = WA + 2018,89×sin30°
NA = WA + 1009,44

Veličina sile trenja pod blokom A koja sprječava klizanje:

fA = µ×NA = 0,25×( WA + 1009,44)

fA = 0,25×WA + 252,36

Sumacijom sila paralelno sa podlogom ispod bloka A

fA = C×cos30°
0,25×WA + 252,36 = 2018,89×sin30°
WA = 5984,20 N

143
TEHNIČKA MEHANIKA
Rješenje:
Grafoanalitički postupak

tgΦ = µ
tgΦ = 0,25
Φ = 14,04°

60° - Φ = 45,96°
60° + Φ = 74,04°

Primjenjujući trigonometrijska pravila na poligon sila B:

C 2700 C 2700
o
= o
odnosno =
sin(60 -Φ) sin(60 +Φ) sin45,96 sin74,04o
o

C = 2018,72 N

Isto tako:

WA C WA C
o
= odnosno =
sin(60 -Φ) sinΦ sin45,96 sin14,04o
o

WA = 5981,75 N

144
TEHNIČKA MEHANIKA
10 POPIS SLIKA I TABLICA

10.1 POPIS SLIKA

Slika 1: Aristotel – ilustracija str. 6

Slika 2: Kruto i elastično tijelo str. 9
Slika 3: Pojam momenta str. 19
Slika 4: Pojam momenta kao skalarne vrijednosti str. 19
Slika 5: Ekvivalentni sustavi sila str. 27
Slika 6: Ekvivalentni sustavi sila (jednaki momenti) str. 28
Slika 7: Nekoliko primjera vezivanja tijela i praktičnih problema str. 38
Slika 8: Shematski prikaz i postavljanje praktičnih problema str. 38
Slika 9: Proračunski modeli konstrukcija str. 49
Slika 10: Stvarni primjer zglobnih i štapnih veza str. 52
Slika 11: Primjer iz prakse str. 66
Slika 12: Statička shema str. 83
Slika 13: Dijagrami unutarnjih sila (M, T i N) str. 86
Slika 14: Statička shema str. 86
Slika 15: Dijagrami unutarnjih sila (M, T i N) str. 88
Slika 16: Statička shema str. 89
Slika 17: Pretpostavljeni smjerovi reakcija i točke redukcija str. 89
Slika 18: Rastavljanje sila na komponenti u smjeru osi x i y str. 89
Slika 19: Karakteristični presjeci str. 90
Slika 20: Dijagrami unutarnjih sila (M, T i N) str. 94
Slika 21: Statička shema str. 94
Slika 22: Zadana naprezanja str. 116
Slika 23: Određivanje položaja pola str. 116
Slika 24: Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎° str. 116
Slika 25: Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐 str. 116
Slika 26: Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺 str. 117
Slika 27: Zadana naprezanja str. 117
Slika 28: Određivanje položaja pola str. 117
Slika 29: Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎° str. 118
Slika 30: Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐 str. 118
Slika 31 Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺 str. 118
Slika 32 Zadana naprezanja str. 119
Slika 33 Određivanje položaja pola str. 119
Slika 34 Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎° str. 119
Slika 35 Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐 str. 120
Slika 36: Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺 str. 120
Slika 37: Zadana naprezanja str. 120
Slika 38: Određivanje položaja pola str. 121
Slika 49: Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎° str. 121
Slika 40: Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐 str. 121
Slika 41 Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺 str. 122
Slika 42 Zadana naprezanja str. 122
Slika 33. Određivanje položaja pola str. 122
Slika 44. Naprezanja pod kutom 𝜶 = 𝟑𝟎° str. 123
Slika 45. Glavna naprezanja 𝝈𝟏 i 𝝈𝟐 str. 123
Slika 46: Maksimalno posmično naprezanje 𝝉𝒎𝒂𝒙 i njemu pripadajuće normalno naprezanje 𝝈𝑺 str. 123
Slika 47: Obrada dodirni površina i sila trenja str. 125
Slika 48: Kuglasti ležaj – trenje kotrljanja str. 129

145
TEHNIČKA MEHANIKA
 10.2 POPIS TABLICA

Tablica 1: Prikaz izvedenih veličina u mehanici str. 11

Tablica 2: Prikaz osnovnih i izvedenih mjernih jedinica str. 11
Tablica 3: Prikaz međunarodno usvojenih predmetaka ispred mjernih jedinica str. 12
Tablica 4: Tipovi oslonaca str. 39
Tablica 5: Najčešći tipovi vanjskih veza str. 54
Tablica 6: Iznosi fs za razne parove materijala str. 125

146
TEHNIČKA MEHANIKA
11 POPIS LITERATURE

1. Tehnička mehanika, skripte sa predavanja, prof. dr.sc. Vedrana Kozulić

2. Engineering mechanics – Statics, R. C. Hibbler, 12th edition
3. www.gradri.hr (internetske stranice)
4. www.freepatentsonline.com (internetske stranice)
5. Tehnička enciklopedija, svezak 8, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982.
6. Wang. "Mathematical model for predicting the blade behaviour of horizontal axis wind turbine",
Proceedings of the Institution of Mechanical Engineers Part C Journal of Mechanical Engineering
Science, 09/01/2008

147
TEHNIČKA MEHANIKA