BORBENO SRCE

Želio bih danas govoriti o borbama, životnim borbama. Kao osoba koja se "fajtala" s
depresijom polazim prvenstveno iz vlastitog iskustva.

Osjećaj težine, iscrpljenosti i umora od života, osjećaja kao da te život nokautirao ili pritisnuo
uza zid. Zasigurno nam je svima u nekoj mjeri poznat. I u takvim trenutcima uvijek imamo
dvije mogućnosti. Jedna je odustati, a druga je boriti se. Nema trećeg puta.

Prvi izbor, odustajanje, obično je povezan sa zaljepljivanjem etikete žrtve na vlastito čelo ili je
vezan uz samoosudu. Drugi su krivi za moje teškoće ili sam ja kriv za sve što mi se događa.
Uglavnom, radi se o traženju krivca u drugima, što mene samoga pretvara u žrtvu ili druga
krajnost koja kaže da sam si sam kriv za sve teškoće.

Međutim, ne bih se zadržavao na tom prvom izboru. Želio bih pričati o drugom izboru ili
mogućnosti, izboru pobjednika, izboru koji kaže: boriti ću se do kada treba!
Zašto smatram da je izbor borbe pravi i jedini put? Sigurno ne iz mazohističkih razloga koji bi
glasili ovako nekako: život me zgazio, ali ću svejedno ustati pa će me opet nagaziti i tako
unedogled.
Izbor borbe smatram jedinim i pravim putem iz razloga sto se radi o STAVU koji zauzimamo
prema životu.

Dakle, radi se o tome da ne gledamo na život kao na nešto dobro ili loše. Često je fraza život
je lijep,  uživaj u njemu, otrcana. S druge strane, ako kažemo život je loš, čemu živjeti kad
ćemo ionako umrijeti jednoga dana, možda je još i otrcanija fraza.

Ono što želim reći je to da život može ponekad biti lijep i dobar, a ponekad loš i ružan.
Međutim, ono što život zasigurno jest i ono što je bitnije o životu, izrekao bih ovako: život je
ponekad težak, ponekad lagan - sprijatelji se s njim!!!

To je stav pobjednika!! Borbeno srce stvara se i oblikuje ne po broju pobjeda, već po broju
bitaka.

Ono sto želim napraviti je potaknuti samoga sebe, a i tebe koji se sada možda boriš s nekom
životnom nedaćom, koji si usred "fajta", da zauzmeš borbeni stav. Možda, a usudio bih se
reći i sigurno nas ta borba oblikuje. Oblikuje naš karakter, oblikuje nas kao osobe i izgrađuje
nas, ali ono najbitnije je to da oblikuje naše SRCE, jer srce je organ kojim, usudio bih se reći,
oblikujemo naš STAV prema životu.

Zato i sebe i tebe želim potaknuti da zauzmemo stav, svojim borbenim srcem da zauzmemo
stav koji kaže: živote, želim ti biti prijatelj!

Dan si mi živote, nisam ja taj koji si je odlučio dati život. Kao da je to moguće. Život mi je dan.
U početku si mi možda bio drag, ali vrlo vjerojatno jer te nisam niti poznavao dovoljno. Onda
kasnije kada sam uvidio da znaš biti nesavršen ili jako nepravedan sam te možda i zamrzio. A
sada te želim zavoljeti na jedan drugačiji, novi način. Zavoljeti te nakon iskustva samoće i
teškoća.
Otišao bih i korak dalje te se pitao tko ili što čini život? Pa zasigurno ljudi. Međuljudski odnosi
preciznije.
Time možemo reći onda ne samo živote želim ti biti prijatelj, već: čovječe želim ti biti
prijatelj!

Borbeno srce. Stav. Prijatelj životu. Prijatelj čovjeku.

Što to konkretno znači? Možda radovati se s čovjekom, tugovati, praštati, prešutjeti, ukazati
mu kada je u krivu ili kada me povrijedi.
Biti čovjek čovjeku. Sve iz borbenog srca. Stava.
Koliko stav može biti moćan? Toliko da mijenja sve.