Ljubav je smisao života…

Ljubav – ljubav je smisao života. Htjeli mi to priznati ili ne. Ljubav je ono što nas pokreće,
ona nas svako jutro tjera da se budimo i krenemo u još jedan novi, nikad pretjerano lak dan.
Bilo da je to ljubav prema životu, obitelji, prijateljima, samome sebi ili je pak u pitanju
romantična ljubav. Možemo je nazvati motorom pokretačem. Ali sada se želim posvetiti samo
jednoj vrsti ljubavi, a to je ona romantična.

S jedne strane to je najljepša ljubav, dok je s druge često i najbolnija. I baš zbog te svoje
prevrtljivosti je itekako zanimljiva. Gledajući filmove čovjek stekne krivu percepciju svijeta.
U filmovima se, naime, gotovo uvijek događa famozni happy end. Nemoguća ljubav nadjača
sve nemogućnosti s njom povezane i glavni likovi žive sretno do kraja života. Stvarnost?
Stvarnost je često drugačija. U stvarnosti nemoguće ljubavi postoje, i one su prema svom
intenzitetu zasigurno i jače od onih filmskih, ali postoji jedan mali problem – često se ne
realiziraju.

Puno je načina riješavanja problema..

I što onda? Što učiniti kada ludo volite osobu za koju znate da nikada neće biti s vama?
Postoji nekoliko riješenja. Naravno, jedno je, i to vrlo popularno, svratiti u prvi kafić i svu
tugu i jad utopiti u hektolitrima alkohola. I tu radnju ponavljati dok god se srce barem malo ne
zaliječi. Međutim, činjenica je da to nije riješenje. Utjecaj alkohola je preslab i prekratko traje
da bi se njime moglo išta učiniti, išta izliječiti. Postoji i mogućnost ˝bacanja u depresiju˝. Po
čitave dane slušati glazbu koja vas podsjeća na voljenu osobu, otkačiti čitav svijet i posvetiti
se sebi i svojoj boli. Iako, možda takav način ne djeluje kao nešto pretjerano loše ( jer ipak, ne
opterećujete nikog pored sebe, ne uništavate se od alkohola, ne dovodite se u neugodne
situacije pred drugim ljudima jer ste ih svih odkantali… ), on to zapravo jest. Tugovati i ne
zaboraviti istog trena je sastavni dio svakog čovjeka, to je pokazatelj da su osjećaji itekako
prisutni. Međutim, što se samog riješenja tiče, do njega se baš i ne stiže na takav način.
Agonija se produžava, a život svih oko vas ide dalje dok vi stojite na mjestu.

Dakako, tu je i ono famozno sažaljevanje samog sebe. Kada vas ne ide u ljubavi, često
pomislite kako ste zapravo predobri i kako bi nekada zbilja trebalo biti đubre. I odlučite se
ponašati tako. Iskalite sav svoj bijes na ljudima koji to ničim nisu zaslužili. Osobe koje će vas
možda i zavoljeti ostati će povrijeđene samo zato što vi niste imali dovoljno muda i hrabrosti
srediti svoje osjećaje nego ste ih odlučili uništavati drugima. Poželite postati đubre, a zapravo
postanete govno. I ako imate imalo savjesti takav način neće vas dovesti daleko i osjećati ćete
se daleko gore nego kada ste krenuli u famozni ˝pohod˝.

Ima i onih riješenja koja nisu toliko loša…

Ali, hajde da ne pričam samo o lošim načinima riješavanja problema. Idemo se pozabaviti
onim načinima koji možda i nisu toliko loši. Kažem možda, jer niti jedan način ne može za
svakoga i u svakoj prilici biti savršen, ali svejedno, poslušajte…

Dakle, situacije nisu uvijek takve da vi nekoga volite, a on/ona vas ne. Nekada su posrijedi
samo niz, za vas nepovoljnih okolnosti koje su naizgled neriješive, ali ponekad ( iako rijetko )
i vas može zadesiti filmski happy end. Navesti ću samo dvije mogućnosti koje osobno
smatram prihvatljivim. Ali moram vas upozoriti da su obje mogućnosti teške ( jedna daleko
više od druge ) i samo rijetki ih mogu savršeno izvesti…
Pretpostavka je da ste zaljubljeni u nekoga tko ipak zna da postojite, Angelinu Jolie ili slične
˝ljubavi˝ zaboravite. Dakle, zaljubili ste se u neku osobu u krivo vrijeme i na krivom mjestu.
Jedan je način sve pustiti i okrenuti novi list, ali o tome malo kasnije. Drugi je način, boriti se.
Što znači borba? To znači ne odustati na prvoj prepreci. Jer prepreke koliko god da su velike i
naizgled teške, stvorene su samo da bi zadržali one koji nisu vrijedni prekoračiti ih, a namučiti
one koji su takvog čina vrijedni. Odustati na prvu loptu je često najlakše, ali što ako ste se već
našli duboko u drugom poluvremenu? Kako onda reći sucu da biste vi krenuli prema
svlačionici? Teško! I zato vam preostaje boriti se do kraja utakmice. Kaže se da se utakmica
igra do posljednjeg sučevog zvižduka. E, pa upravo je to ono što i vi možete učiniti. Zašto je
to teško? Zato što borba za ljubav nije ulična tučnjava u kojoj ćete nekome razbiti nos i
pobijediti. Ne, borba za ljubav nije tako laka. Ona uključuje jako puno boli u procesu koji
vam možda u konačnici neće donijeti ništa osim saznanja da ste pokušali sve što je u vašoj
moći.

Gubitnik uvijek mora postojati…

U svakoj borbi, pa tako i u borbi za ljubav netko mora izgubiti. A ako ste vi započeli borbu ne
mora značiti da ćete baš vi biti pobjednik. Uvijek postoji netko tko je rođen pod sretnijom
zvijezdom ili tko se prije vas našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Postoji jedna
poslovica koja otprilike kaže kako je najgori način da vam netko nedostaje sjediti pored
voljene osobe znajući kako nikada neće biti vaša. I odlučite li se ikada na ovakav način
riješavanja svojih ljubavnih briga, budite spremni na to da će vam u procesu srce biti
pogođeno milijun puta, sve dok polako ne počnete shvaćati da ste ga toliko zaribali da je bolje
sve napustiti i krenuti dalje. Ali, isto tako budite spremni i vjerujte da nakon tame mora doći
svijetlo. I možda će baš ta tama ranjavanog srca biti zamijenjena svjetlom ljubavi. Uvijek
treba vjerovati, bez obzira na sve.

Pretpostavljam da ste shvatili da je predhodna mogućnost ona daleko teža. Međutim, niti
slijedeća nije tako laka. Jedina razlika je ta što ona odjednom slomi srce, koje onda ima puno
vremena za oporavak, za razliku od predhodne gdje ga pržite na laganoj vatri. Ta mogućnost
je jednostavno odustajanje. Zašto je to teško? Ako nekoga volite i razum vam govori ono sa
čime se srce ne slaže, a to je da bez obzira na sve osjećaje šanse za vaš uspjeh ravne su
mogućnosti da na stablu trešanja izrastu jabuke, teško je samo otići. Međutim, kao riješenje,
takav je način vrlo prihvatljiv. Jer, vjerovali mi ili ne, vrijeme liječi sve rane. Neke se liječe
duže, neke kraće, ali u principu na kraju svi dočekamo potpuno ˝ozdravljenje˝. Ali, teško je
slušati razum. Razum je iznimno jako oružje, ali u borbi sa srcem gotovo redovito gubi. A vi
biste tu borbu trebali preokrenuti i bijelu zastavu pružiti srcu. Ako nekoga istinski volite, tako
nešto iznimno je teško. Ali, ako je teško ne mora značiti da je i nemoguće. U takvim
situacijama treba se sjetiti još jedne poslovice koja kaže da se nikad ne treba prestati smijati,
čak i kada si potpuno nesretan/na, jer se netko može zaljubiti u tvoj osmjeh. Dakle, uvijek
treba vjerovati u bolje sutra, bolji početak.

Vjeruj u ljubav…

Poanta čitavog ovog teksta? Teško ju je izreći u rečenicu dvije, ali pokušati ću. Dakle, ljubav
je ono što daje smisao našem životu. Kada bi ona uvijek bila sretna i lijepa vrlo vjerojatno ne
bi nikada toliko za njom žudili. Ljubav može staviti naša srca na nevjerojatne kušnje i izložiti
ih teškom ˝bombardiranju˝, ali kada se jednom okrenete i sjetite svih ranjavanja moći ćete s
ponosom reći : ˝Ja sam nekada volio/voljela!˝. Iako vam se to možda čini kao slaba utjeha
mišljenja sam kako je bolje sto puta nesretno voljeti nego čitav život provesti ne znajući
kakav je osjećaj kada ti srce kuca za nekoga i spremno mu je sve dati.

Riješenja je puno, mogućnosti za se dovesti u probleme još više. Ali od ljubavi nikada ne
treba odustajati. Koliko god bili povrijeđeni i slomljeni valja vjerovati da vas negdje tamo,
možda odmah iza ugla ipak čeka sreća. Možda čak i sa nekom ˝filmskom nemogućom˝
ljubavi….

Piše :
Alen Bećirović
alen_becirovic@hotmail.com