..

~ "o o .

.., .
,
.: . ;° ot· -:"";" ~ .
. .,'
.' " , .....
'
'.

, ',-, .'..
..,.
~

,.' ,
.. . .",' .
; '-' . ' .
. '. ' ~
.. ,
, ',.
,- ;
, •
'.
"- .
.... ...
.,
"
'.

" ~.:;--"
.. '0'
.
-
'. . ... ..
o · .~, .
 ISLAM I
MUSLIMANI
U BOSNI I HERCEGOVINI

Saraj evo, 1977 . god.

UVODNA RIJEC
 UVODNA RIJEČ

Odavno, a osobito posljednjih godina, u na§oj novoj dru-

štvenoj stvarnosti osjećala se potreba za jednim radom koji bi
na pristupačan ali naučno fund iran način osvijetlio cjelokupno
biće bosansko-hercegovačkih muslimana i to od njihovih prvih
početaka j s raznih aspekata, počevši od porijekla, islamizacije,
kulture i tradicije, pa do ovih na ših dima kad im je u jugoslaven-
skoj samoupravnoj socijalističkoj zajednici ravnopravnih naroda
i narodnosti priznato i ono što se kroz vijekove kristalizirala i
iskristalizirala: njihova narodnost, kao izraz samos ta l nog nacio-
nalnog subjekta koji se j dalje treba ravnopravno da razvija, za-
jedno s ostafim narodima i narodnostim a kako bosansko-herce-
govačkog t ako i jugoslavenskog područja.
Zbog te potrebe i u tim okolnostima začela se i ideja o
knjizi "Islam i muslimani u Bosni i H ercegovini «, čiju posebnu
dimenz;;u predstav/ia njena islamska komponenta koja se pro-
teže od prvih početaka islamizacije pa sve do naših dana.
Iz petstogodišnjih odrednica svog muslimanskog bivstvova-
nja na rodno; im grudi i svog novog historijskog određivanja,
vrlo je lako imenovati fak tore koji određuju specifičnost bosan-
sko-hercegovačkih muslimana u svim dimenzijama njihovog ori-
ginalnog bića , a isto tako i njihovu perspektivu koja je, bez
obZira na snažne vjerske osjećaje većine , neodvojiva od per-
spektive u zajedništvu svih jugoslavenskih naroda i narodnosti,
čije m daljem ra zvoju i muslimani mogu itekako doprinijeti, kao
što su to i rani je činili , svojim rodoljubljem, svojom historij-
skom to/erantnošću , svojim humanizmom i svijeŠću da im je za-
jedn ička sudbina da u zajedništvu žive, stvara ju i traju.
Radi svega toga knjiga lO Islam i muslimani u Bosni i Herce-
govini « treba da doprinese boljem upoznavanju kako nas s nama
tako; svijeta s bo sansko-he rcegovačk i m muslimanima i da, ko-
liko god je to moguće više, pruži pravu sliku o njima, a posebno
i o njihovom vjerskom položaju i životu, zbog čega je i predvi-
đ eno njeno prevođenje na arapski i jedan drugi svjetski jezik.
Ne sumnjamo da će u tome, kao prvi ozbiljan pokušaj; napor,
zaista i uspjeti.
lako je knjiga, posebno u svom dr ugom dijelu u kojem je
obrađe n a organizacija vjerskog života bosansko-hercegovačkih
muslimana od 1878. godine do danas samo sumaran presjek
kroz tu materiju ona, i s te strane, ima poseban značaj za nasta -
vak dubljih i širih zahvata u tom pravcu.
Posebno raduje što knjiga izlazi povodom naše velike i, re·
kao bih, historijske sveča no sti : otvaranja Islamskog fakulteta u
Sarajevu. Ta naša prva Visoko školska ustanova u novoj Jugosla-
v;ji, podignuta najvećim dijelom žrtvom i ljubavlju bosansko-her-
cegovački h i jugoslavenskih muslimana. najrječitiji je dokaz da
smo svjesni vremena i potreba u svom vjerskom životu i da naš
pristup islamu ne znači samo njegovo puko čuvanje i trajanje.
već široko otvaran je svih njegovih perspektiva i mogućno st i,
doraslih vremenu , njegovim potrebama i svestranom razvoju
ljudske misli uopće.

Sarajevo, septembra 1977. godine

Dr A. Smajlović,
 I

PRIRODNE I GEOGRAFSKE DETERMINANTE

POVEZANOSTI JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA
SA ZEMLJAMA BLISKOG ISTOKA

Pr,irodno-geografski uslovi determinisali su da je Jugosla-

vija sa Bosnom i Hercegovinom kao svojim centralnim područ­
j em milenijima bila pove zana sa Bliskim istokom. Kao podu-
navska i sredozemna država Jugoslavija je dio Evrope, ali je u
isti mah kopnenim i morskim putevima, a time i privredno, po-
li tičk' j i kulturno, upućena na zemlje Bl iskog istoka , kao što su
i te zemlje prirodno upuće n e na Jugos lavij u, odnos no Evropu.
Na jk raći kopneni put za Bli ski istok zapadno-evropskih i pri-
ba lt ički h zem al ja vod i preko jugoslavenskih zemalja. Na isti na-
č i n vodi na Jadran kao dio Mediterana najkraći pomorski put
za Austriju, Mađarsku. Cehoslovačku i Poljsku, pa dalje u zem lje
Bli skog istoka.
Utvrđeno je da su se već od neolitika na području Balkana
razvija le int enzivne kul tu rne i privredne veze sa Bliskim ist o-
kom. Pron ađeni arheološki materijal čak iz AnadolIJe upućuje
na zak lj uč ak da se već pr ije četir.i do pet i po hil j ada godina
p očela razvi jati kul tu rna i privredna raz mjena između ovog di-
jela Evrope i Bliskog is tok a. Usvojeni termin ·,.balkansko-ana-
dol ski kompleks« u periodu neolitika dovoljno jasno osvjetljava
post oj anj e tako davnih veza.
Od an tike dobiva na važ·nosti mors ki put preko Jadrana na
relacij i Bliski istok - Evropa. Upravo su Egej sko more i Jadran
bili atra ktivni za morep lovce 'iz Evrope za Malu Az iju. i, obratno,

13
sve do kraja XV I stoljeća. Pri ondašnjim mogu ćno stima more-
plovne teh nike, uslovljene fiz i čko-geog r afs k im odn os ima mora,
naroč ito pravcem vje trova i struja, a i zbog snabdijevanja bra·
dova , koji su bili mal og kapac iteta , najsigurn ij e se plov il o uz
oba le. Na Jad ranu sa Venecijom , koja je postal a bog ata i moćn a
svjetska sila , bi la je to njegova istočna, dak le albanska i jugo·
slavenska obala , koja, za raz liku od tali janske obale, gdje su
j ače i struje, obi luje mnoštvom otoka, odnosno unut rašnji h ka·
nala , pa je za pomorsk i promet pružala veću sigurnost. Otuda
i to l'i ka posizanja Venecij e za pribrežnim zemljama istočne
obale , po red koje se plovilo za Bliski istok.
Konkurentne pozici je prema Venec iji u pomorsko-trgovačkoj
akt ivnosti sa raznim mediteranskim lukama , pa i onima Bliskog
i stoka, zauz imao je Dubrov nik, koj i je, kao slobodna gradska
rep ublika , sto lje6ima bio glavna luka na istočnom Jadranu,
prvenstveno u trgovini Srb ije i Bosne.
U odnosu na Dubrovnik oduvijek je bio od neuporedivo
manje važnosti bosanski di o obale Jadra na. Bosna, odnosno
Hum. (kasn ija Herceg ovin a) imala je naime izlaz na more već
početkom X vijeka, kad a bizantijski car·pisac Konstantin Porf i-
rogen it spominje grad Ston na Pelješcu kao dio zahumske zem-
lje. Za bosa nskog kralja Tvrtka (1338-1 391) u sastavu Bosn e
našli su se čak i gradOVi Split, šibenik i Trog ir, te otoci Brač i
Hvar. Tvrtko je izgradio grad Nov;i (Herceg Novi) i Bršt an ik na
ušću Neretve, pod igavš i t u i brodogradilište za bosansku flotu.
Za turskog vremena Bosanski pašal uk obuhv aćao je u raz na vre-
mena sad ve ć i sad manj i dio ja dranske obale. Konačno požare-
vački'm mirom , koj i je potpisan 21. jula 1718. i rad om kom isi je
za razgraničenje, Bosn i i Herc egovin i ostavljena su dva uska iz-
laza na more: Klek-Neum, južno od uš ća Neretve i Sutor ina, na
ulazu u Boku Kotorsku.
Ne treb a gubiti iz vida da j e Mediteran (a time i Egejsko
more, odnosno Jadran) bio ce ntar svjetskog prometa i usta·
rom i u sred nj em v ijeku. Otkrićem Amerike 1492. kao i puta
oko rta Dobre nade u Isto č nu Indiju oceanska plov idba um anj ila
je značaj Sredoz emlj a. Nad alj e, propašću Veneci je 1797. pre-
stal a je egzistirati jedna velesila na Jadranu , što se tak o đer
nepovoljno odrazilo. Međutim ot va ranjem Sueskog kanala 1869.
godine Mediteran postaje najkr ać i pomorski put za južnu i jugo-
- is točnu Aziju i isto čnu Afriku . Tako su i južnoslavenske zemlje
kao dio Mediterana ponovno dobile na važnosti.
Od EgeJskog mora, odnosno njegove so lun ske luke , vodio
je trgovački drum dolinom Vard ara do Skoplja, a ond a preko
Mitrovice u glavni grad Bosne Sarajevo. Ta trasa , u viziji broj-
nih državnika i ekonomista , bila je koncipirana u jednom mo-
dernizovanom vidu kao željeznička pruga koja bi vodila od Pa·
riza do Soluna preko Bosne i kao najkraća kop nena magistrala

14
povezivala bi Zapad i· Istok. U realizaciji te ideje puštena je
u promet god ine 1"873. i pruga Oobrljin-Banja Luka u duž,i ni od
104 kilometra, odnosno godine 1874. pruga Kosovska Mitrovi-
ca-Skopl je u dužini od 119 ,4 ki lometara, a 1873. pruga Skop-
lje-Solun. Ideja »sandžačke željeznice«, koja je duže vremena
zaokupljala duhove, čin il a je sastavni dio ovog projekta.
Ovaj projekt se istina uklapao ·i u imperijalistički »Orang
nach Osten«, mada je Austrija minimalno doprinijela njegovoj
realizaciji, iak o je bila u mogućnosti. Da jući svemu ovome
isključ· ivo impe rijalističku i vojno-stratešku intonaciju, projekt
se povezivao i sa »bagdadskom željeznicom .. , čija j e izgradnja
započela 1903. (a konačno završena engleskim kapitalom 1940.
godine). L:eljeznička magistrala, koja bi vodila od Hamburg a do
Perzijskog zaliva , trebalo je da bude kopneni pandan i da parira
pomo rskom prestižu Velike Britanije u Sredozemlju.
Zamišljeni magistralni put od Istoka preko Bosne u Evropu,
u uslovima dob ro poznate izolacije Turskog Carstva prema ev-
ropskim zemijama. pokazao je svoju djelotvornost za vrijeme
zatvaranja evropskog kontinenta za trgovinu s Engleskom (na
osnovu Napoleonova dekreta od 21. XI 1806). Tada je .. bosan-
ski drum« kao n ajkraća veza preko Egejskog mora s evropskim
kopnom zaigrao ulogu važne saobraćajnice za pamuk i ostalu
robu koja je transportovana sa Levanta za Srednju Evropu .
Epizodu sa nerealiz.iranom transverzalom Par is-Solun pre-
ko Bosne spominjemo da bismo ukazali na prirodnu posredničku
ulogu jugos lavenskih zemalja. ovdje konkretno Bosne. u zbli-
žavanju Istoka i Zapada . Proj ekt se kompromitovao i onemogu-
će n je zbog suprotnosti interesa pojedinih velesila i drugih po-
litičkih snaga.
Dok je izgra dnj a ove transverzale bila skopčana s agram·
nim izdacima, pa se i dionica Dobrlj in- Banj a Luka morala fi-
nansirati iz francuskog zajm a, dotle je jedan drugi prirodno tra-
sira ni , ali nešto duži put, takoder u jugoslavenskim zemljama,
spajao Egejsko more, odnosno kopno Blisk og istoka sa Evro·
pom. Vodio je opet od Soluna udolinom Vardara i Morave do
današnjeg glavnog grada Jugoslavije, Beograda , a dalje Duna-
vom. Beograd je bio povezan sa Stambolom i Basforam još i
kopne nim pu tem , ko ji je vodio moravskom , nišavskom i marI č­
kom dolinom. Preko Beograda u turs ko doba najv·iše se odvijao
promet s Austrijom , odnosno Podunavljem. 1 nije bez osnove
veliki francus ki književnik Victor Hugo (1802-1885 ) u pjesmi
"Le Danube en coler .. pjevao:
Belgrad et Zeml in sont en guerre
Dans son lit paisible naguere
Le vieill ard Danube leur pe re
S'eveille au bruit de leur canon.

15
 U naše vrijeme JOs vise dolazi do izražaj a prirodna upuće­
nost jugoslavenskih zemal ja i zema lja Bliskog istoka ne samo
s obz irom na njihove najkraće kopnene i zračne, a dije lom i po -
morske spone, veĆ zahval j ujući općenito nagl o povećanoj raz-
mjeni ljudi i roba, razvije nom automobilizmu, kao j gotovo pot-
pu nom brisanju graničnih pregrada. Uz ove momente pr idoš!i
su i raz lozi ekonomskog i političkog značaja.
Či njenica je da izmeđ u Jugoslavije i bliskoistočn i h zema-
lja postoji privredna komplementarnos t . Jugoslavija je pood ma-
kl i! u indus t rijskom razvoju i u mogućnostima pružan j a tehnič­
kih i drugih intelektualnih us luga, a raspolaže prirodn i m bogat-
stvima, za koja su zainteresirane zemlje Bliskog i stoka (z anim-
ljiv je , ali ilustrativan jedan detalj iz ranije histori j e Srbije: za
vrijeme car inskog rata ko ji je povela Austro-Ugarska prot iv
Srbije, n a đen je 1906. godin e izlaz i osigurana ekonomska eman-
cipacija Srbije na taj nač in što se pristup ilo izvozu stoke u
A le ksand r-iju, Kairo i Port Sa id; to je otvorilo put uspostavlja-
nju T rgovačke agencije u A leksandriji, a 1907. i diplomatskog
predstavništva Srbije u Kairu). S druge strane, prirodna bogat-
stva zemalja Bliskog istoka . kao što su nafta, određeno južno
voće, tekstilne sirovine i proizvod i, određeni zanats ki proizvodi
i sl. at raktivni su za j ugoslavensko tržište.
Jugoslavi ja kao nesvrstana zeml j a i poli t ički j e upućena na
b liskoistočne zemlje, koje većinom t akođer slijede politiku nesvr-
stanosti. Ta vanjsko-politička orije ntacija , pod pretpostavkom
eko nomske konkurentne sposob nosti , daje od r eđene pred nosti i
šanse da će se postojeća ekonomska saradnja još više učv r­
šćivati i dalje intenzivirati.

16
Gaz! Husrevbegova medresa sa sahat- kulom
 \I

PRVI SUSRETI S ISLAMOM NA BALKANU

Obično se misl i da su se islam j prvi muslimani pojavili

na Bal kanu i u južnoslavenskim zemljama istom sa osvajanj ima
osmansk ih Turaka , a to znači počev ši od treće četvrti XIV vi-
jeka. Ovakvo gledanje bilo bi utoliko ispravno ako se ima u
vidu starost i porijeklo današnjih pripadnika islam a. Naime, po-
č eci današnjeg is la mskog stanovništva na Balkan~ i u j užno-
slavenskim zemljama dati raju od kraja XIV vije ka. Od tada . a
na r očito od kraja XV vi j eka i kasnije srećemo se na Balkanu
s precima današnjih Turaka, mus l imanskih Al banaca i musli-
manskih Bošnjaka. GovoreĆi precizni je, današnji mus limani Al-
banci i musl.imani Bošn jaci u etničkom pogledu vuku po r ij eklo
kao i ostali Albanc i i Bošnjaci, ali se kao pripadnici islama ne
sreć u prije pojave Osman lija.
U ovoj prilici, u že lji da objasnimo tradic ion alnu poveza nost
Ba l kana sa narodima koji ispovijedaju is lamsku vjeru i i spitamo
poj avu islama na Balkanu ,j u južnoslavenskim zem ljama,
imamo pred očima jedan drugi fenomen . Namj era nam je da uka-
žemo da s muslimanskim narodima j s islamom balkanski i
južnos lavenski narod i dolaze u kontakte još mnogo prije nego
što se javljaju preci današnjeg islamskog stanovništva na Bal-
kan u. Prema tome, ne postoji etnički kon t inuitet izmedu sada-
šnj ih mus limanskih naselja na Ba l kanu i prvih vjesnika islama
i musl imana na Balka nu i srednje m Podunavlju nekoliko stoljeća
ranij e.

2' 19
 Tragovi tih prvih vjesnika is lama i musliman a vode nas
čak do on ih vreme na, kada su južnoslavenski narodi još pr'ipa-
dal i svojoj staroj slavenskoj rel igiji, odnosno u vreme na, kada
počinju prihv aća ti kršćanstvo_ Ako je ovo tačno - a mislimo
da 2:a to postoje dok azi - on da pojava kršćanstva kod Ju žnih
Slavena, ili dobrog nj ihova dijela , nije stari ja od pojave islama.
Štaviše, pojedine skupine Južn ih Slavena - koj i dolaskom na
Balkan još nisu bili pokršteni - nisu bile daleko od toga da
eventualno prihvate i islam . To j e vrijedi lo prije svega za Bu-
gare, među kojima je bilo muslimana još prije pokrštavanja
Bugara .
Nosioci islamske religiozne ideje bill su, istina, stranci,
os im možda kod dijela Protobugara. Ali i no sioci kršćanstv a u
jugoslavenskim krajevima bili su stranci: Bizantijci, Franc i,
Germani. Uska povezanost između primanja kršćanstva i prizna-
vanja konkretno bizantijske vlasti dovoljno je poznata iz naj-
ranije historije Južnih Slavena. Ovu oko lnost jasno je is t akao
car-pisac Konstantin Porfirogenit u svojim djelima De admini-
stra nd o imperio i Vita BasiIiI. Prema Porfirogenitu, pr,iznavanje
bizanti j ske vlasti od strane ju žnos lavens kih plemen a bilo je
praćeno kristij anizaci jom. Slično se dešavalo i sa slavensk im
plemenima koji su kršć ans t vo primili od Franaka ili sa Sl ave-
nima na Labi i Odri, kojima su Germani preko kršć anstva name-
ta li ne samo duhovnu već i svjetovnu vlast . Rusija j e, također,
pristupa j ući kršćanskoj zajedn ici naroda , u duhovnom pogledu
postala ov isn a od Bizantijskog Carstva . Nema sumnje da bi i
primanje islama bilo praćeno sudbonosnim po l i tičkim reperku-
sijama. To se kasnije pokazalo u procesima islamiz ac ije Balkana.
Islamizacija j e implicirala ne samo podvrgava nje novoj vjer'i, već
je usmjeravala politički i kulturni ra zvitak jednim posebnim
pravcem.
A li j Islam je, uporedo sa naj rani jim prodorom kršćanstva,
na određen način usmjeravao tokove histor ijskog razvitka Ju-
žnih Slavena. Zna čajno je da su najraniji odnosi između Slave·
na i Arapa kao nosilaca islama bili ug lavnom prijateljski. Sla-
vene vid im o kao saveznike Arapa u ratovima Arapa s Bizantom.
Hi lj ade slavenskih ratnika koji su se nalazili u bizantijskoj službi
prelaZila je na stranu Arapa.
Arapske provale na jadransku oba lu 840-841. rezu lti rale
su osamostaljivanj em dalmatinskih gradova, koji se tada oslo-
bodiše bizant ijskog suvere ni teta. O tome se sačuvao autentičan
zap is II najran ijoj južnos lavenskoj domaćoj kro niCi, Ljetopisu
Popa Duk ljanina. Tamo stoji i ovo mjesto:

" U to vrijeme izađe iz Sicilije brodovlje, veliko mno-

štvo saracensk ih lađa; ovakvo se brodovlje zove grčki
.miri a armeni', a to je latinski ,decem milia vella' (de-
set hiljada jedara). Sve su primorske gradove razru-

20
 šili. Latini pak u bijegu potraže plan ine , gdje prebivahu
Slaveni ; kad su se Slaveni vrat ili u svoju zemlju , htjeli
su i Latini da se vrate u svoje gradove, ali ih Slaveni
uhvate i zadrže kao robl j e. Potom ipak mnogi puste
Latine na slobodu pod uvjetom , da im za sva vremena
plaćaju danak i služe. 1 tako su počeli ponovno gradi ti
primorske gradove , što su ih bili Saraceni po ru šili."

Arapi kao gospodari Krete, Sicilije te Južne Italije i kasnije

su se zalijetali po Jadranu. Jedan ku lturo lošk i trag o tom e biće
i pojava Arapa u turbanu na portalu katedrale u Trogiru. Taj
Arap, koji na svoj im leđima nosi ogromno breme, simbolizira
pobjedu nad Arapima. Potomci izbjeglica iz Trogira navodno SIJ
t ražili od majstora Radovana, koji je oblikovao taj portal, da na
neki način ovjekovječi arapsk i poraz.
Posebno pog lavlje u najranijim susretima Južnih Slavena i
Arapa nasta lo je arapskim osvajanjem Španj olske. Južni Slaven i,
u histor,ijskim izvorima poznati kao »Sakal ib«, uglavnom najviše
Hrvati iz Dalmacije, nalazili su se u španjolskoj i Sici liji kao
halifina tje lesna straža , pa ratnici i državnici. U slavenskoj če­
tvrti u Palermu na Sicili j i j edan je Sakal ib sagrad io i džamiju.
Postojale su sigurno i druge forme uzaja mn ih odnosa. Zna
se na pr. da je jedan hrvatski vladar poslao darove Abdurahma·
nu II I (912-961) . On je preko južnos lavenski h zemalja otprem io
ied no izaslanstvo u hazarsku zemlju.
Da su se razvijal i i t rgovački odnosi svjedoče nađeni arap-
ski novci na jugoslavenskom tlu. Sačuvana je zbirka staro H
arapskog novca sarajevskog kolekcionara Osmana Asafa Soko-
lov.ića (umro 1972) ; zbirka sadrž i više desetaka primjeraka naj-
starijeg arapskog novca . ali nažalost nedostaju podac i o prove-
nijenCi j i svakog primjerka. Indikativniji je nalaz araps kog novca
u selu Potoci, Bijelo Polje kod Mostara; to je srebrenjak ;z vre-
mena halife Mervana II el Hi mara (744-750); na jednoj strani
imao je ispisanu suru Ih las (u sredini La ilahe iIIIelah), a na
drugoj strani 33. aje sure Tevbe (novac ko ji je iskopao neki se-
ljak otkupio je godine 1938. Hasan ef. Nametak ,iz Mostara,
ali j e sad a izgubljen).
Ovi najraniji dodiri vojnog, trgovačkog, pa i kultu rnog ka-
raktera sa Arapima . ali i t urkmenskim narodima . urodili su u
rsti mah i postojanjem populaci je islamske vjere na jugoslaven-
skom tlu , bez obZira na to što su ti najstariji pripad nici islama
nestali još prije pojave osmanskih Tu raka na Balkanu.
Prvi pokušaji u pravcu islamizacije Slavena - mada u ovom
slučajU nije riječ o Južnim Slavenima - uči n jen je već 896. go-
di ne (odnosno 376. po Hidžri), kada je u Kijev otpos lan pos la-
nik da bi pridobio kn eza Vladimira da primi islam. Nekoliko
vremena iza toga isti je vlada r , nalazeći se jOš uvijek u staroj
slavenskoj re li giji, u nastojanj u da se opredijeli za relig'iju koja

21
će nj emu i nj egovu narodu najbolje pristajati, pozvao vje rske
zna lee musl imanski h Bugara na Volg'i da bi mu izložili temel je
svoje vj ere, sud j el u jući u vjerskim raspravama međ u predstav-
ni cima razni h reli gi ja. Knez je oci j en io da mu najviše konvenira
da se opredijeli za kršća n stvo Bi zanta. Pok rst io se s narodom
988. god ine. Zbog svojih zas luga za otpad od paganstva bi pro-
glašen za sveca.
S li čne dileme kao knez Vladimir imao je i bugarski kan
Boris . I on se opre dijelio za k r šćanstvo, također za kršćanstvo
iz Ca rigrada. Narod j e pokrstio 864. godine. Još pri j e po krštava-
nj a u bugarskoj zem lji bio se proširio islam. O tome se sačuyalo
dragocjeno svjedočans t vo u glav i Cili pozna tog pisma pape Ni-
ko le I (858-867) pod naslovom »Responsa Nicolai I Papae ad
consuita Bulgarorum ... Zbog važnosti te glave citiramo je do·
slovce u origi nalu i prijevodu:

»Oe l iberis pro fanis, quos a Sarracenis vos abstulisse

ac apud vos habere perhibetis, quid faciendum sit,
inquirit is . Qui nimi runt non sunt reservandi: ,Corrum-
puni' enim, sicut scriptum est ,mores bonos colloqu ia
mala', sed utpote noxii et blasphemi igni tradendi«.

a to znači:

.. Vi pi tate što treba učiniti sa bezbožnim knj igama, koje

se, tvrdite , nalaze u vas, a prim ili ste ih od Saracena.
Nj ih dakako ne treba čuvati, jer kao što je napisano
(u poslanic i Korinćanima) ,zli razgovor,i kvare zdravo
ćudoređe', pa za to kao št etne bogohu lne predajte ih
og nj u ...

U Bugarskoj se, dakl e, svakako u prvoj po lovici IX vijeka,

ako ne :j ranije , nalazilo knjiga koje su širili muslimani (sara-
ce ni), pa se u vrijeme pokrštavanja Bugara postavilo pitanje
kako se treba odnositi prema tim knjigama. To se pitanje posta-
vilo pap'i, koji je odrešit o odgovorio da se te knjige kao štetne
i bogohu lne imaju spaliti.
Imamo, prema tome, izričito svjedoča n stvo da su se u prvoj
polovic i IX vijeka među Južnim Slavenima, konkretno Bugari-
ma. širi le knjige koje su propagi rale islamsku doktrinu . Da li
su te knji ge bile na arapskom jeziku, koj i jedva da je iko tada
na slavenskom jugu razum io? Ne bi, uostalom, da su pisa ne
arapski, bi le ni opasne, pa da ih je trebalo spaljivati. Ostaje
pretpostavka da bi mogl e biti pisane narodnim jezikom, samo
možda eventua lno arapskim pismom (al hamiado tekstovi).
Ako su te islamske knjige jz prve polovice IX vijeka bi le
pisane narod nim jezikom , onda u jednom novom svjetlu treba
gledati i djelovanje slavens kih apostola Cirila i Metodija. Oni

22
su prije polaska u mor avsku zemlju godine 863. sastavild sla-
venski al fabet (u kojem je možda slovo»'-l.,«, ko j e nema u
grčkom pismu, arapske provenije ncije) i evange1istar . Kao Grci
svoje su slavensko ob razovanje stekli upravo u okolicii So luna,
gdje je sigurno, počevši od cara Teofi la (829-841) bilo mu-
slima na.
Ćir i la je štaviše dobro poznavao i islam. Bio je itekako
zaokupljen islamom, naro či to listupaj u ći u ob ranu kršća n stva u
rasp ravama S islamskim učenjacima na dvoru halife el Mute-
ve kki la, a onda kod hazarskog kana. O tim raspravama govori
se u Konstantinovu životopisu (žitje), al i i u islamskim izvori-
ma, pri čemu prvenstveno mis limo na Tabe ri jeva djelo Kitab-ud-
-di n vel devleh. Odnos i između arapskog hi lafeta i Bizanti je bili
su u doba ovih rasprava v rl o lOŠi, a to se odrazilo i na položaj
kršća n a u arapskom hilafetu. 2':Hje Konstantina govori o slika·
ma demona na vratima kršćanskih kuća s kojima se sreo Kon-
sta ntin. Postojanje kompromitantne naredbe el Mutevekk il a iz
godi ne 850. i 854. o pr ikiva nj u ti h drvenih slika demona potvr-
đuje i Taber·i. Kons tan t in je bio čla n izaslanstva cara Mihajla III
kod halife el Mutevekkila , i to 856. go dine. I dok se poslanik
Georgij bavio razmjenom zarobljenika, Konstantin je vodio uče ­
ne rasprave s islamskim znalcima u prvom redu o dogmi t roj-
stva. Zanimljivo je da je Konstanti n pokazao poznavanje isl ama,
pozivajući se, među ostalim , na Kur'anski ajet (stih) o začeću
Isusove (I saove) majke. dok su islamski učenjaci ba rat ali cita-
t ima iz Biblije (koj a je do tada bila više puta prevedena na
arapski) .
Sve su ovo pitanja koja su nedovoljno pro uče na, al i mi-
slimo da upozoravaju da se pri razmatranjima kristijanizacije
međ u Južnim Slavenima ne smi je gubiti 'iz vida niti kolika-to li ka
pr isutnost i slama. Odgovori pape Nikole I u najm anju ruku uka-
zuju da su u južnoslavenskim zem ljama djelovali i islamski mi-
sio neri, i to još u prvoj polovici IX vijeka.
Z ahvaljuj u ći ovim misioner ima, ali i kolonizaciji, a vje ro-
vatno i trgovcima , srećemo se vr lo rano s postojanjem musli-
manskih naselja na balka nski m prostorima.
Moglo bi se očekivat i da je tih naselja bilo prij e svega n3
jadra nskoj oba li s obzirom na njenu blizi nu s .i slamskom Sicili-
jom i južnom Ita lijom. Ipak na tom prostoru ne nalazimo islam-
ski h naselja u to rano doba. Jedino što se češće srećemo s
nazi vima Saracenus i sličnim izvedenicama, koj i nas podsj ećaj u
na neku vezu poje dinaca, odnosno njihovih porodica sa Sarace-
ni ma, pa eventualno i na njihovo is lamsko por ijeklo. Epi zod aI-
nog je karakt era pojava omiških Kačića, Prib islava i Osora, ko ji
su gusarili Ja drano m. Za nj ih je Toma arhiđakon (1 200-1268)
navodio da su oskrvnjiva!i presvetu eu haristiju, rušili ol tare i
pali li crkve. Pripisivalo im se da su »zaraženi saracenskom za-

23
bludom- . Kralj Andrija u povelji od 1220. kao i -C ronica d i
Slavoni au , na koju se pozi va dubrovački his to ričar Luk arevi ć
(štam pana 1604-1 605 ) spominju oca ove dvojice Kačića pod
arapskim nazivom Melekdok, Malduk kao -sina Saracenova .. .
Pol je rada mi sio nerima pružalo se n aročito nakon invazi ja
Arapa i poj edi nih turkm enskih plemena islamske vjere na Bal-
kan il i područj e bli že Balkanu. Invazije su bile praćene i koloni-
zaci jom is lamsk ih etn ički h skupi na.
Već 634. godine počinju upadi i osvajanja Arapa u zem lja-
ma Bizantijskog Carstva . Arap i su či ni li pok ušaj e da osvoje i
Carigrad. StaViše, prilikom arapskog opsjedanja Carigrada od
augusta 717. do augusta 718 . pod voj skovođom Mesieme bila je
osvoje na Ga lata i tu sagrađena džam ija (zva na .. Arap-d žamija " l ,
koja je nakon arapskog povlače nj a pretvo rena u crkv u, a onda
opet u džamijU poslije sultan Fat ih ova osvojenja Carig rada. Nije
bez znača j a da se spom ene da je j edan bosanski pjesnik, Mu-
ham ed ef. Nerkesi (Nergisi) (poginuo 1634) posvet io peti svezak
svoje " Hamse", pisa ne tursk im jezikom , ovoj vojni Mesi eme
( »Gazavati Mesi eme .. ) (uzgred dodajemo, da je prijevod ovog
djela na francuski štampan već 1741. u Stambolu).
Prema arapskim izvori ma Mesieme je sa svojom vojnom
eks pedic ijom prodro sve do Edrene i Soluna. Ovaj prodor bio
bi prvi arapsko-isla m ski susret sa Balkanom . Kasni j e, na r očito
posl ije zauzeća Krete 823. i Sicilije 827. te južne Italije , počevši
od 837. god in e, ovi će prodori biti intenzivniji.
Pojava naj ran ij eg musl imanskog stanovniš tva na Ba lkanu
ni je, među ti m, povezana s ovim prodori ma. Ovo st anovni štvo
prvi put se j av lj a u solunskoj pok rajini. To su tzv. vardars ki
TurCi, koj e je t u prese l io iz Azije car Teofi l (829-842 ). Ubrzo
su se oni m orali pokrstiti (o ovi m prvi m mu sl i ma nima na Bal -
ka nu upor. R. Janin , Les Turcs Va rdariotes. Ec hos d' Orie nt
XX IX. 1930 . str. 437-449).
Ni je isključeno da su varda rski TurCi m og li biti po po ni je-
klu i Slaveni. Poznato je da su biza ntijs k i vladari preseljavali u
masama upravo Slavene u Malu Aziju, a onda se d o g a ćl alo da su
ovi p rel a ~i li u službu Arapa. I car Teofi l mogao je pomuslim a-
njene Slavene dislocirati u kraj oko donjeg Vard ara. Sam nazi v
»Turci .. nije na Ba l kanu nikada nesumnjiv dokaz da se radilo
upravo o etn i čk im Turci ma. Po okolnosti da je još početkom
XIX st. u solu nskom kraju bilo Turaka pravos lavne vjere (Pou -
queville) ne mo ra proizlazi t i da se u ovom sluča ju ra dilo o po-
tomcima t ih tzv. vardarski h Turaka iz IX v ij eka.
Po lov icom XI vi jeka javlj aju se na Ba l kanu P eče n e z' i, koje
kao i slamsk i narod nazivaj u i ismael itim a, te aga renima. Kom-
promitira j uć i islam i mus l i mane, Pe č enezi su 1048. i 1049 . go-
di ne ubija li i pljač k ali po čitavom is toč n om Ba l kanu. Bugarsko-
-srpski ljetopisi s puno ogo r če n ja govore o Pe č enezima kao

24
 Tekija na Buni

~ nasilnicima .. , " bezakonici ma -

i .. nevjernicima ". Slični upadi ,
p raćen i nas i ljima, događali su
se i kasnije. Godine 1065 . Uzi i
Kumani prešli su Dunav i provali li čak do So luna. Možda je
tada stradao i manastir sv. Đorđ a kod Skop lja.

25
 Ovi upad i unijeli su i određene etničke promjene konkret no
u krajevima sjeverno od Niša pa do Dunava . Putopisoi XI i Xii
vijeka govore da su t i plo dni kraj evi ug lavnom pusti, a kao je-
dino stanov ništvo nala ze .. hajduke naroda skitsko ga", bez krova,
dodajući da se »obrezuju «. Pripadali su dakle is lamu, a Viljem
nrsk'i 'izri č ito kaže da su to P eče n e zi.
Sa stanovišta i slamizacije Balkana u predosm anskom pe-
ri odu značajna je pojava Sari Saltuka. Sa četrdesetak t urkm en-
skih rodova nasta nio se 1261 . god ine u Dobrudži. St upio je u
službu t atarskog princa Nogaja koj i je zavladao stepama sje-
verno od Crnog mora. Oko ličnosti Sari Saltuka stvorio se pravi
ku lt i le genda. Prikazan je kao neumorni misioner u širenj u
islama na Bal ka nu. Prema jednoj hagiog rafi j i (u kole kci j i Osma-
na Asafa Sokolovića, sada u Gazi Hu srevbegovoj biblioteci u
Sarajevu) Sari Sa lt uk je djelovao već u doba osnivača osmanske
dinastije Osm ana. Njemu su dolazili preko ramazana potajni
muslim ani iz kr šćans k i h zema lja Podunavlja, zajedno s nj im po-
stili, te ravi je klanjali, a o nd a se nakon bajramski h sveča nost i
vraćal i u svoj kraj. Tu se, štaviše , tvrd i kako je hazre t i Alija sa
asha bima išao u sasku zem lju. Da lje se spomi nje i bosanski
kralj koji je tražio da mu se pošalje tabut (mrtvački sandu k)
Sari Sa ltuka.
Poznati turski historičar Halil Inaldžik objasnio je da ku lt
Sari Sa ltuka, koji šir i islam po Evropi, vodi porijek lo jz popu -
larnog epa .. Saltuk-nama .. (knjiga o Saltukul. nastalog na bazi
narodn ih prič a između 1473. i 1480. Strani putopisci , koj i su pu-
tovali Bal kano m svjedoče o rasprostranje nosti Sari Sa ltukova
kul t a. Brojna su mjest a u kojima se pokazivalo na njegov grob.
Jedn o t akvo mjesto je i Blagaj ko d Mostara .

Od svi h južnoslavenskih krajeva kao da se is lam naj prije

učv r s t i o u Sr,ijemu, a po svoj prilici i u Mačvi t e u sjevero-
-is točnoj Bosn i.
a tome je glavne in formac ije ostavio Abu Hami d al -Anda-
lusi, koj i je boravio u Ugarskoj od 1150~1f53, i to u svome do
sada malo pristupačnom djelu AI-mu'rib'an ba 'd aya'ib al -Ma-
grib. Abu Ham id je u Ugarskoj našao dvije vrste muslimana:
kako kaže na hiljade potomaka Magribinaca kao i mnoštvo po-
tomaka lj ud i dosel j enih iz Horezma; ov i drugi sl uže kralju, javno
su k r šćeni, a taj no ispovi jedaju islam; prvi služe kr šćan im a
samo u ratu, a javno ispovijedaju islam. Jovanka Kalić, koja je
anal izi rala Abu Hami dove podatke, konfro nt irajući ih sa biza n·
t ijskim izvorima, Kinamom i Honijatom, uočava da se Abu Ha·
midovi podaci uk lapaju u podatke navedeni h bizantijskih pisaca.
Abu Hamid govori O ugarsko-bizan t ijskom ratu koji je u to
doba vođe n (1151-1155), pa kaže da ugarski kralj ima »musli·
mansku vojsku .. i vojn icima ne pravi smetnje u ispovijedanju
njihove vje re. U tom rat u su, kako navodi Ebu Hamid, muslj·

26
mani porazi li dvanaest voj ski biza nt ijskog cara. Car je došao
tražit i mir od ugarskog kralja n udeć i predaju ve likog bogatstva
i znatnog broja zarob ljen ih muslimana . ko j e je držao u svojoj
vla st i. Abu Hamid reproducira i j edan dijalog bizantijskog ca ra
sa anon imnim sagovor ni cima o učešću muslimana u ugarskoj.
odnosno bizantijskoj vojsci. Sa m j e Abu Hamid na poče t ku rata
pods t icao muslimane da su dj eluju u ovom ratu. Jovanka Kal ić
zaključuje. upoređujuć i podatke Abu Hamida. Kinama i Honi-
ja te. da su vel ik broj zarobljenika koje je ca rska vo j ska povela
sa sobom mog li biti samo ži tel j i srijems ki h nasel ja, op l jačkanih
za vrij eme bo rbi. Ti su musl imani bil i pozna t i i pod imenom Ha-
li sije il i Kalisije (spomi nje ih i Ki nam, ali mu nije bi la j as na
vj erska pripadnost ovi h ljud i) (U po r . Jovanka Kal ić. Podaci Abu
Ham ida o prilikama u južnoj Ugarskoj sredinom XI I veka. Zbor-
ni k za istoriju IV, Matica srpska, 1971. str . 25~37).
U ovome ratu protiv Biza nta nastupao j e i srpski veliki žu-
pan Uroš II , a javlja se na strani Mađara zajedno sa KaliS ijama
i bosansk i ban Bor ić.
PoslavIja se pi tanje da li su Kal isi j e sta j ali u kakvoj di-
rektnoj vezi s Bos nom , od nosno drugi m l1i j ečima pitanje j e: da
li je bil o u Bosn i muslimana ana log no kao u Sr ijemu ili na pr.
u Os ij eku (gdje se Hysmae1ite vel Byssenii spomi nju 1196. kao
obveznic i plać an j a car,ine u korist samosta na Cikadora ).
Da je Kalisija bilo u s j eve ro-istočnoj pa i sjevernoj Bosni
s vj edoče topon imi Kalesije kod Zvo rni ka te Pe če negovci kod
Prn j avora (po Pečenez i ma). Dodajmo da je prof. Nedim F ilipov i ć
upozorio da se na je dnom stećku u selu Glumini kod Zvornika
sreće pisar nat pisa pod tursk im imenom Ku lduk. To bi ime mo-
glo biti izvjesni kalisijski relikat.
Valja napomenuti i to da se na dva stećka spom inje Sraein ,
oč i to saracen; jedan j e iz XIV, a drugi iz XV stoljeća (Marko
Vego, Zbornik srednjovjekovnih nat pisa III , red. br . 160 i 199).
Indikativna je i pojava saracena·crnca na bosanskom grbu.
Glava sa racena j avlja se na grbu Bosne koji se smatra za
državni grb koji se us t alio. Grb ima dVij e crnač k e glave sa dva
k ljuča postavl jena unakrst, a tome je Orbi ni (160 1) dodao j Oš
polumjesec i zvi jezdu . Registrovan j e u glasovito j munsterskoj
Kozmog raf iji (1 544) (navodi ga ,j Ulrich von Ae ichentha!, čije je
dj elo prvi put štampan o 1483. godine).
Poj ava crnca, odnosno sa racena na bos anskom grbu ni je
do sada objašnjena . To nisu mogl i riješiti ni historičari Stojan
N ovak ović te LudW ig Thall 6czy . U istraživa njima (koja nisu još
objavljena) otišao je najda lje dr Pavao Anđe l ić . On j e lik sara-
cena, id e n tičan kao u grbu, našao na medaljonu jedne gotičke
bi fore iz palače grada Travnika (sli ka je objavljena u njegovoj
knj izi Babovac i Kraljeva Sutjeska . Sarajevo 1973, str . 214). To
u p ućuje da se likovn o pri kazivanje glave sa racena sreće u Bo-

2'/
Grb Bosne
sa glavama

o BOS NAE
saracena

sn i I Izvan grba. Anđelić je zapazio da su ova kve c rn ačke g lave

bile uob i čajene i na sre dnjovjekovn im mađarsk i m novcima , na-
ročito U doba kra lja Lj udevita (1342-1382).
Ismail.i je u Ugarskoj bi li su poznati po tome što su uprav-
ljali kovnicama novca. Pojedini mađarski novci iz XII vijeka
jmali su č ak natpis araps k im slovi ma. Neki su au tori u tome ,
kao li po drugim od likama, vidje li utjecaj Magriba i i slamske
Španjolske. Možda lik crn ca tre ba da podsjeća upravo na Magri-
bi nce, jednu od dviju sk up ina m eđu Ismai lijama za koju neki
autori mis le (Ka roly Czegledy i Vilmos VOigt) da bi mog li po-
t j eca t i od A rapa ,i Berbera iz sj eve r ne Afrike. Ali lik crnca na
kasnijim ugarskim novc ima potječe , ka ko se či n i , od Jakobus3
Saracenusa , koji je 1371. zakupio kovnice novca i, valjda, da bi
ukazao na svoje saracensko po rij ek lo stavl jao j e na novac sara-
censke likove.
Iz izloženog proiz lazi da je saracenskog porijekla lik crnca
na bosansk om grbu, a javlja se u Bosni i izvan sfere heraldike.

2B
 III

SLAVENSKO-MUSLIMANSKE
SKUPINE NA BALKANU

Muslimanska naselja istočnog Balka na nastala su dijelom

kolo nizac ijom Turaka i tu rkme ns kih pleme na, a djelomično pri·
ma njem islama od strane domaćeg s lavenskog (bugarskog , srp-
skog, makedonskog ) kao ,j albanskog sta novništva . Na zapad-
nom dijelu Balkana, u Bosni i Hercegovini sa bivši m Novopa zar-
skim sandžakom kao j dal je u hrvatskim i mađarskim krajev i ma,
osvoje ni m uglavnom pos l ije bitk e na Mohaču 1526. godine, ni je
uslij ed il a ko loni zac ij a mus limanskog stanovništ va tu rskog e tn i č­
kog pori j ekla. U Bosni je domaće s t anov ni štvo pri mi lo islam.
Bilo je i doseljavanja pr ipadni ka pojed ini h isla mski h naroda, ali
ni su bila masovna. U hrvatske krajeve: Dalmaciju . Li ku , Slavo-
ni ju kao j dalje u Podu nav lje vršila se , i sti na, koloni zacija, al i
musli m ana iz Bosne. Na taj način u zapad nom dij elu Ba lk ana
m u s ~jmans k o stanovništvo bilo je endogenog porijekla . Ni j e po-
znato da se u Bosni i hrvatski m krajevima i kada u masi govorilo
tu rsk im jezikom, za razli ku od osta l og Balkana, gdje je dvoje-
z i čnost, naročito u čaršijama, bila redovita pojava.
Fenomen da je masovno pri manj e ,i sla ma u Bosni bio glavni
fakto r da nije došlo do tu rske ko lonizacije, poseb no j e uočio
poznati turski h i storiča r Omer Lutfi Barkan, autor važn ih stu-
di ja o osmanskom sistemu kol o nizacije (t zv . sOrgOn). Prof. Bar-
ka n svoje zaključke te m elji u prvom red u na veli kom broju još
neobjavljenih katastarskih deftera, koj i daju m oguć n ost da se
prati kretanje stanovniš tva u pojedini m krajevima Carstva jz

29
per ioda u period. S ovog aspekta Barkan je ra zmotrio i sta re
t urske kronike, kao i druge izvore. Na osnovu obil ne historijske
grade ovaj turski nauče njak sk re će pažnj u na va love imigracija,
prvo u Anadoli j u, a onda na Balkan, gdj e je od naroči t e važnosti
bilo naseljavan je turkmenskih ple mena. Barkan smatra da se
historija konsti t ui ranja Osmanskog Carstva dijelom sastoji u
migraoijama ogromnih masa i nj ihovoj aktivnosti da u novim
kraj evima zasnuj u domove . Jedno su pri tome spon tane migra-
cije, uslijed ile inicijativom samih migranat a, a drugo su one ko je
imaju izvor u intervenciji države koja j e po jednom određenom
sistemu, medu osta lim, v ršila prisil nu deportaciju (sOrgun ) u
krajev ima u kojima je to sma t rala za potrebno iz političkih, voj-
nih odnosno ekonoms k,ih razloga. Jedn a ta kva pri sil na depor-
tac ija sprovedena je na Cipru 1572. godine, usko ro poslije osvo-
jenj a toga otoka. S druge strane, vršena su i presel j avanja
k ršćans k og stanovništva, posebno raznih zarob lje niKa u okolicu
poj ed inih turs kih gradova, gdje je trebalo da razv ijaju prigrad -
sku po lj op r ivredu.
Rezim ir aj u ć i svoja is t raživanja u pogledu Ba lkana, prof. Bar·
kan doslovce navod i :
,.Bez obzi ra na razloge i forme kako su izvršava ne, ove mi-
graci je, bilo da se radi o prisi lnim ili dobrovo ljnim , događale
su se odmah iza osvajanja; stoji to da su se ve hike mase sta-
novništva iz tu rske Anadolije prese li le u Rume liju. Ovi su imi-
granti činil i značajnu već i nu u vel ikom dijelu gradova i sela
smješt enih u i stočnom di j elu Balka na, pa su t ako st vo rili od
Ru mel ij e po van jskom izg ledu i po n ači n u života jednu u istinu
turs ko-mus li mansku zem lju. TurCi ziranj e j islamizi ranje Rumelije
pod osmanskom vlašću nij e dakle bil o, kao što se mi sli i često
tv rdi , pr im jer prelaska na islam balka nskih naroda i promjene
nji hova imena. Tureizirani i islamizIirani krajev i Balkana pod
osma nskom vlašću su nastanjeni i kolon iziran i j akim kontingen -
tom tu rskog stanovn iš tva , koje je došlo ,iz Anado li je. To su bile
ko lon izirane teritorije , zadobivene izl oženim met odama, ko je su
zad rža le turski i muslimanski karakter sve do vremena odcjep-
ljenja ti h krajeva od Osmanskog carstva. St o se održala ovakva
geograf ska raspodjela Turaka, usprkos to li kim metežima li poli -
tičkim poremećajima, koje j e pokrenula hist or ija ov ih evropskih
krajeva u pos ljednja dva sto l jeća do naših dana, to j e za to
što je bila vrlo solidna demograf ska pod loga. Ba lk ansko pak
st anov,ništvo, koje se je obrat i lo ( turciz iralo pod utj ecajem vla-
dajuć e religi je i jezika bil o je stanovništ vo nastanjeno u mje-
st ima bliže krajev ima, gdj e j e bio t urski i musl im anskli eleme-
nat koncentrisan i gdje je uhvatio korijen . Izni mku č i n i Bosna ,
koja se nalazila u speci f ičnim uvje t ima. K

Barkanova ispitivan j a su pokaza la da Bosansk i paša luk nije

bio obu hvaće n masovnim naseljavanjima Turaka. Bosna je ostala

30
po strani unaseljavanj ima turkmenskih plemena i drug ih ori-
jentalnih etničkih skupina, ko ja su toliko karakterist i čna prvo
za Anadoliju, a onda za istočni Balkan.
Nije nam cilj da u ovoj prilici govorimo o širenju , brojnom
sta nju i rasprostranjenosti is lama i musli mana na Balkanu i u
južnoslavenskim zemljama u to·ku historije. Spomenuće m o samo
da je na osnovu Barkanovog prou čava nja, koji je j ovdje uzeo
za izvor tu rske katastarske defte re , od 1520. do 1530. godine ,
južno od Save i Dunava, rač u najući i egejs ke otoke, bilo 194.958
muslimanskih domaćinstava, 823.707 kršća n sk i h i 4.134 jevrej-
ska, što ukupno iznosi 1,031 .799 domaćinstava.
Brojčani odnos stanovništva na Balkanu nije nikada rav-
nomjerno tekao.
Ali spomenimo da je prilikom prvog općeg popisa stanov-
ništva u Osmanskom Ca rstvu, obavljenog 1831. (Bos na tada nije
bila obuhvaćena) utvrđeno da je u ej aletima Ru melije i Silistre
bilo 757.339 nemuslimana , 491.263 muslimana, 28.464 Oigana ,
10.133 Jevreja i 2.124 Armenca, odnos no ukupno 1,289.323 mu-
škog stanovništva (upor. Fazi la Akbal, Tarihinde osma nl i impe-
ratorlugunda idari taksimat ve nu fus. BeHeten XV, 1951, No 60,
str. 617-628).
U burnoj prošlosti Balkana, naročito nakon obrazovanja na-
cionalnih država u XIX vijeku, pa kasnije, desile su se vrlo
velike promjene u etnič k oj i vjerskoj strukturi. Zanim lj ivo je da
se muslimansko stanovništvo od ržalo najviše u krajevima gdje
je doma ćeg porijekla , a to su albans ki krajev i i Bosna i Herce-
govin a.
Danas u Jugoslaviji važe kao is lamske skupine musliman i
slavenskog porije kla u repub likama Makedoniji, Srbi j i, Crnoj
Gori i Bosni i Hercegovin i, dalje većina pripadnika albans ke na-
rodnosti te svi pripadnici t urske narodnosti. Među muslimane
se ubraja i najv eći dio Roma (Gigana ) u Makedoni j i, Crn oj Gori
i Bo sn i i Hercegovini. Muslimana im a i u preosta le dvi je re-
pub like, u Hrvatskoj i Sloveni j i, ali su ta naselja nOVijeg po-
sta nka, pa je za nji h u novije vrijeme uobiča j en naziv »musli-
mani u diaspori.«
S obz irom da se u savremenom svi j etu, pa i u Jugoslaviji,
srećemo s pojavom masovnog at eizma , teš ko j e dati precizne
podatke o broju pripadnika islama (slič n o kao i o broju pripad-
nika drugih vjeroispovijesti). Kršćani vo de matice kršteni h. a u
katoličkoj crkvi razvije na je i t zv. pastoralna sociol og ija, koja
prati relevantne oblike manifestovan j a vjerske svijesti, pa to
pomaže da se utvrd i broj k r šćansk i h , odnosno katoličkih pripad-
ni ka. Kod muslimana ovakvi podac i ne postoje.
Za sada jedini pouzda n pokazate lj o broju pripadnika islama
jeste opća državna statistika i z 1953. godine, ali odmah va lja
napomenu t i, da se situacija u međuvreme n u izmijenila, OČito na

31
štetu broja v jerni ka. Godine 1953. iska zalo se 2,090.380 pr ipad-
nika .i slamske vjero ispov ijesti u Ju goslavij i, a t o je či n ilo 12,30
posto cje lokupnog stanovništva. Tada j e mogl o biti oko 3,15 po-
st o ateista m eđu bosanskim Muslim anima , Albancima i Turci-
ma , no sada je ta j postotak sigurno veći.
Po l azeći od t oga da nema pouzda nih uporišta o bro ju pr i-
padnika pojedinih vje roispovijest i. moraćemo oper isati pod ac i-
ma o ukupnom broju Turaka, bosanskih Muslimana it d. ko j i su
po porijeklu musl imani , bez obzira na to da li su vjernic i il i
ateisti.
Posljednja opća statistika sta novn.ištva od 31 . marta 1971 .
utvrdila j e da je u Ju goslavij i bilo :
- M usli mana koji su se izjasni li u nac iona lnom sm islu kao
Muslimani 1,729.932 ili 8.4 posto od ukupnog stanovništva:
- Albanaca 1,309.523 il i 6.4 posto od ukupnog stanovni -
štva; od nos iz među broja musl imana i ka t olika A lbanaca u 1953.
godini iznosio je 95,6: 4.4, pa bi 197 1. godine u Jugoslav,iji mo-
glo biti oko 1,251.904 muslimanskih Albanaca i oko 57.619 ka-
to ličk i h Albanaca ;
- kao Turc i izjasnilo se 1971. godine 127.920 stanovn ika,
što či ni 0,6 posto od ukupne jugoslavenske popula ci je.
Iz iz lože no g, prili kom općeg popisa sta novn ištva na dan 31.
marta 1971, u Jugoslaviji bilo je Muslimana u nacional nom sm i-
slu , muslimanskih Albanaca i Turaka, ukupno 3,109.756. a to č i ni
15,15 posto cjelokupnog jugoslavenskog stanovništva.
Int eresan tno je da M us liman i i Albanc i imaju najveĆIi prirod-
ni priraštaj u Jugoslaviji. Kod Albanaca prirodni prirašt aj iznosio
je (godin e 1970 / 71) 29.0 na 1.000 stanovnika, a kod Mu sliimana
16,7 na 1.000 stanovnika. Mus limani srpskohrvat skog jezika
imaju uo pće naj manj i mort alitet u Jugos lavij i (god ine 1970/71.
na 1.000 stanov nika 6,2 umr li h) .
Albanci i Turci imaju u današnjoj Ju goslavij i status narod-
nost i (po rani joj terminologij i narodne manjine). Uživa ju ravno-
pravan položaj sa ost al im građanima Jugoslavije, ali i pravo
slobod nog izražava nja svoj e narodnost i ,i kulture, kao što je up o-
t reba materins kog jezika u j avnom životu i službama, odvojeno
školstvo i naciona lne inst itucij e i sl.
Musl imani slavenskog por ijekla uživaju u Jug oslav iji rav-
noprava n t retm an sa osta lim j ug oslavens kim narodima: Srbima,
Hrvat ima, Slovenc ima , Makedoncima i Cr nogorci ma. Muslimani
slavenskog po rij ekla, kojima okosn icu či ne bosans ki Muslim ani,
priznati su kao j ed na od šes t j ugoslavenskih nacija. To je, histo-
rijski gledano, onaj dio Južnih Slavena, koji je primio islam , Gl
oformiO se u toku s t oljeća u pašaluku (eja l etu Hi beg lerbeg luku)
Bosna. Pašaluk Bosna bio je zn atno prostraniji od dan ašnj e teri-
torije Bos ne i Hercegovine. Obuhvatao je i Novopazarski sa n-
džak {područje između Sr bije i Crn e Gorel. a izvje sno vrijem e

32
dopirao je čak do Skadarskog jez era, pa je dakle tada uklju čivao
i mu sli mane u Crnoj Gori. Ova terit or ij aln a ekspanzija Bosne
{Bosanskog pašaluka) kao i emocionalna povezanost, doprinijela
je da se i muslimani Crne Gore, a pogotovu muslimani s pr
r učj a Novopazarskog sandžaka koji je sve do 1878. bio u sas tavu
Bos ne, smatra ju bosanskim Muslimanima , pa su se pri likom po·
pi sa stanovništva 1971 . deklarisali kao Muslimani u nac ional -
nom smislu.
Od slavenska-isla mski h sk up:i na u ju žnoslavenskim zemlja-
ma tzv. Pom aci i tzv. Torbeš i sa Goran ima oduvijek su bi li teri-
torij alno odvojeni od Bos ne. Međutim popis stanovništva od
197 1. pokazao je , po tome što su se tzv. Torbeši djelomi čno iz-
ja snil i kao Musli mani u nacio nal nom smislu da su emocionalno
bli ski bosanskim Mus liman ima , j edno zbog iste vjere, a i zbog
bliskosti jezika. Zan im ljivo je da su tzv, Torbeši u kohabitaciji s
muslimanskim Alb ancima uvij ek znali očuvati svoJu etničku po·
se bnost. Nasuprot tome, nalazeći se u bosansko-mus li manskoj
sredini , dosta su podložni as imilac iji s bos anskim Muslimanima .
Dosljedno prethodnim izl ag anjim a kao slavensko-·i slamske
sku pine dolaze u obz ir:
a) tzv. Pomaci
b) tzv. Torbeši i
e) bosanski Muslimani ( "Musl imani .. , »Muslimani srpsko-
-hrvatskog j ez ika .. ) sa svojim ograncima Muslimani Novo pazar-
skog sandžaka i crnogorski Muslimani.

al Tzv. Pomaci

U Pomake se ubrajaju muslimani slavenskog porijek la, na-

stanjeni na području Bu garske , a d je lo mično i Grčke. Govore
bugarski. Na području Jugoslavije doselilo se poslije 1877/ 1878.
nešto Pomaka u oko li nu Kumanova, a end ogenog porijek la je
manja grupa Pom aka u predjelu Pijan cu. Glavnu ob last Pomaka
či ne Rodopi, pa su Pomaci - za razliku od bosanskih Musli-
mana - gorštač ko st anovn ištvo .
Ovo slaven sko-muslimansko stan ovni štvo nije se nikad a
samo nazivalo Pomacima ; u najranijim turskim popisima izdva-
jaju se u poseb nu kategoriju pod nazivom -a harjan;"
Nekada su bili znatno brojnij i nego danas. J ireče k je rač u­
nao (1876. godine) da je Pomaka tada bilo 500.000. Prema op-
ć em popisu stanovništva od 1926. godine u Bugarskoj je bio

3 33
102.351 musli man s buga rskim mater inskim jezi kom (a ukup an
broj musl ima na u Bugarskoj iznos io je t ada 789.296 ili 14,41 po-
sto od ukupnog stanovn ištva).
Prelaz na i slam pomačkog stanov ništva uslijedio je - pre-
ma orij entalisti Fehimu Ba jr aktareviću - postepe no i u razn im
kraj evima u razno doba. Prvi prelazi su bili već poslije bitke na
Marici (1371) i poslije pada Trnova ( 1393). Bajraktarević se pri
tome poziva na Jirečeka, koji je smatrao da su tada bugarska
vlastela i bogumili prim i li islam. Jedn a znača j nija faza islamiza-
cije bi la je za Selima I (1512-1 520), a onda sredinom XYII
sto lj eća.
U bugarskom jeziku Pomaka dosta su prisutni jezični arha·
izmi, a i pred islamsk i ob i čaji.
Zaniml j ivo je da je bugarsko ime u novijoj historiji pos talo
poznato zahvaljujući dobrim dijelom upravo Pomacima. Donekle
se nešt o slično desilo kao sa j ugosl avenskom " Hasanag inicom".
koja je izdanjem Fort isa ( 1774) i Goetheovim prijevodom na
njemački jezik pronijela u Evropu slavu narodnom stvaralaštvu
jugoslavenskih naroda. U slučaju Pomaka riječ je o zbirci .. Yeda
Slavena« (I knjiga, Beograd 1874, II knjiga S. Peter burg 1881).
DYeda" je predstav ljena kao da je t obože nastala u Pomak a sa
Rodopa. Tu je sadržana mistif ikac ija kako su preci Južnih Sla-
vena bil i Iliri, Tračani i Makedonci i kako su doseljeni iz Indije.
Zb irka j e izazva la na j veći interes znanstvenih krugova. Doš lo je
do žuč n ih naučnih polem ika o autentičnost i teksta u .. Yedi« . Ko-
nač n o se utvrdi lo da je neki makedonski učitelj imenom Ivan
Gologanov falsifici rao te tekstove i tako ih prezentirao redakto-
ru Stjepanu Yerkov i ću, koj i j e inače bio porijeklom bosanski
fran jevac. No bez obzi r a na to što se rad ilo o misti f ikaciji,
"Yeda Slave na" i Pomaci dali su povoda da se poslije viševje-
kov ne zaboravi opet p ročuje za bugarsk i narod (Siš manov ).

bl Tzv. Torbeši

Torbeš i - koji se tak o đer sami nikada ne nazivaju t im ime-

nom - č i ne posebnu slavensko·muslim ansku skupinu, a nasta-
njeni su obično uz albanska naselja. Govo re dijelom srpskim a
dijelom makedonskim jezikom , pa su po svoj prilici srpskog i
makedonskog porijekla. Nije posve 'isključeno da su i slavizi-
rani A lbanci (imaju i nošnju kao i neke običaje slične A lban-
cima). Pojmu .. torbeš« neki pridaj u isto z načen j e kao i poj mu
»kuduger - i ,.fundait", koji se upotrebljavaju za bogumile (cutis

34
kao i qJ OU\l oo: = torba) (upor. Maj a Miletić , I »krstjani" di Bosnia
alla luce dei lora monumenti di pietra. Roma 1957, str. 86-87).
Torbeši na Gori , Reka1ije u dolini Radike, u Rahovecu (Ora-
hovac Podrimsk i ) čine prelaz Makedoncima , dok su Torbeši u
Tikvešu n ajčišći Makedonci , a njihov govor makedonski. Ti kve-
ška grupa je njihova najmnogobrojnija grupa; či n e je Kavadarci
i oni u Negotinu na Vardaru. Izrazit i Makedonci su i Torbeši oko
K i čeva i Južnog Broda. Musl imani u Ra hovecu i oni u Jab l anič­
koj župi (zvanoj obično Sredska župa) po govoru su mn ogo bli ži
srpskom jeziku nego pravoslav ni oko Rahovca i sami Prizre nci
pravoslavne vjere. Torbeša ima i u oko lini Gostivara, Tetova i
Resna; njihova su i neka ohr idska i debarska se la, a ima ih i u
granicama Albanije (Pes hkopi, Kukes) .
Torbeši u Tikvešu imaju visok rast, Ši roka pleća, plave kose
i oč i t e dugu lj asto lice i duguljastu lubanju (doli hocefa li) .
Gorani (sa Višegrađan i ma) nastanjava ju općinu Dragaš (uz
Prizren) (koja je činil a stare dvije župe , Opo ije sa albanskim živ-
ljem i Goru sa slave nsko-musli manskim življem ). Ka rakte r ist ika
j e goranskih naselja da su kompaktna muslimanska. Glavno im
je zanimanje st o č a rstvo. Poznati su k ao slas t ičari (često se po-
greš no poistovjeć u ju sa Albancima). a u Skoplju i dr. kao
sarafi.
Islami zacija tzv . Torbeša kao da se ima datirati u ka sn ije
vrijeme. Na području Sar-pla nine to se - prema Bajraktareviću
- moglo dogodi t i za vlade Sel ima I (1512-1520). a u oblasti
oko Debra krajem XVII stol j eća, a tek početkom XIX stoljeća u
Gori. Pouzdan ije je , meautim , ono što pripovi j eda apost olski vi-
zitator Petar Mas arechi god ine 1624 . On navodi da su ' če t iri go-
di ne rani j e mnoga sela oko Prizrena prešla na islam i da je
sj everno od r ijeke Drim preš lo na islam u 200 sela više od 3.000
duša . Nije ipak jasno da li se ovo saopće n je odnosi samo na
To rbeše ili ujedno i na Albance.

c) Musl imani srpskohrvatskog jezika

Razlikuju se po regi jama:

Muslimani u Bosni i Hercegovin i ;
- Muslimani u bivšem Novopazarskom sa ndžaku i
- Crnogorski Musli mani.
Historijski su se kao jedn a cjel ina oformili Muslimani u
Bosn i i Hercegovini i na podr u čju bivšeg Novopazarskog sa n-
džaka , a et n ički su im vrlo bliski crnogorski Musli mani srpsko-

3' 35
hrvat skog j ezika . Ter itorijalni supstrat u etničkom oform lj enju
Muslimana srpskohrvatskog jezika bio je Pašaluk Bosna, od no-
sno ra nija srednjovjekovna bosanska država. Još počevš i od
kralja Tvrtka pa sve do 1878, sastavni dio Bosne bio j e i t eri-
torij tzv . Novopazarskog sandžaka. Zato naziv bosansk i Musl i-
man ili Bošnjak mus liman obil j ežava Južnog Slavena islamsk e
vj ere koj i se etnički razvio na području Bos ne ( .. Kraljevstvo Bo-
sna .. , ejalet, paša luk, beg lerbegluk Bosna; doda tak .. i Hercego-
vi na« u z vanič n om nazivu pripada novijem vremenu; povezu je se
sa nepuna dva decen ija vladavine Ali-paše Rizva n begov i ća Her-
cegov inom kao posebnim pašalukom; naziv Bosna i Hercegovina
zvanično je uveden austrougarskom okupacijom 1878) . Crnogor-
ski Muslimani južnoslavenskog porijekla ni su bili trajn ije u sa-
stavu Bosanskog paša luka, ali su po kultu rn im od li kama, pori·
jeklu i os j ećan j ima naj bliži bosa nskim Muslimanima. Svi se ovi
musli mani u naciona lnom pogledu izjašnjavaj u kao Musli man i.
Prema Barkanu, u razd oblj u od 1520. do 1530. Bosa nski san-
džak brojio je 16.935 musli manskih domać in stava naprama
19.619 kršćanskih ( k atolič k ih i pravos l avn ih). Vremeno m se u
Bosni muslimansko stanovništvo JOŠ više povećalo. Prema bo-
sa nskom defteru skraja XV II s t ol j eća (koj i j oš nij e izdat) u bo·
sanskom sandžaku mog lo j e biti 3/ 4 musli mana.
Brojni ratovi , kao i pošasti, posebno kuge, vrlo su se nepo-
voljno odražavali na muslim ansku populaciju. Stradalo je naj-
više upravo musl imansko stanov ništvo, j er u prin cipu kršćani u
Bos ni nisu bil i obavezni da ratuj u, a od pošast i stradalo je opet
najviše musl im ansko stanovništvo, j er je kao gradsko i sa zbi -
jenim tipom naselja na selima bilo najizložen ij e epidemij skim i
pan demijskim haranjima. Muslimansko st anovn ištvo u Bosni na-
r očito j e stradalo za ve likog rata 1683-1699. godi ne. Izgibanja
i ratne posljedice bil e su toliko katastrofal ne, da je usprkos ve-
li kim dose lj ava njima u ovim vremenima zap ravo došlo do na-
glog pada muslimansko9 stanovništva u Bos ni.
Na da lje naglo smanjenje utjeca la j e na r očito kuga od 1813.
do 1817, a i ratovi u Srb ij i , tako da od dvadesetih godina XIX
vijeka muslimansko stanovniš tvo u Bosni nije više preds tav-
lj alo većinu. Iz zva n ič n og turskog popisa od 1850/ 51. može se
z aklj U Čiti da je u Bosni bilo 486.000 pravo slavnih, 424.000 musli -
mana i 171.000 kato li ka.
Za Austro-Ugarske muslimansko st anovništ vo u Bosni 'i Her-
cegov ini rel at ivno j e b rOjčano nazadovalo usli jed selidbi u Tur-
sku . Raču n a se da je u austro-ugarskom razdobl jU isel j ena iz
Bos ne i Hercegovine oko 160.000 Musli mana.
Prvi i drugi svjetski rat takoder se teš ko odrazio na bro j-
ča n i razvoj , ali su u oba ova rata strada li svi dijelovi stanov-
ništva.
Populacione pr ili ke bosanskih Muslimana stab il izi rale su se
t ek nakon drugog svjet skog rata.

36
 Najnoviji op ći pop is stanovništva, obavljen 31. marta 1971.
iskazao je u Bos ni i Her cegovi ni 1.482.430 Muslimana, 1,393.148
Sr ba i 772.491 Hrvata. Izraženo u postocima, M usli mani su či­
ni li 39,6 posto stanovništva Bosne I Hercegovine, Srb i 37,2 po-
sto i Hrvati 22 ,1 posto .
Sto se tiče crnog orsk ih muslimana, obično se tu podrazu-
mijevaju muslimani južnoslavenskog , alba nskog i turskog po(·
jekla koji su nakon ratova 1877. i Berl inskog kongres a 1878. te
ba lkanskih rat ova 1912. i 1913. prisajedinje ni kneževini Crnoj
Gori. U decembru 1877 . Crnogorci su zauzeli Bar sa slavensko-
-muslim anskim stanovn i štvom. Godi ne 1878. Crnoj Gori su pri-
pojeni Ul cin j (sa alb ans kim sta novništvom). Podgorica (da naš nji
Titograd). Spuž, Ni kšić i Kolaš in (sa muslimanski m stanovni·
štvom ju žnoslavenskog por ijekla). Poslije balkanski h ratova
Crn oj Gori su pripali Plav, Gusinje, Bera ne, Rožaj , Bijelo Pol j e
i Plevlj e (sa muslimani ma južnoslavenskog porijekla) te Peć i
Đakovica (sa alba nski m sta novništvom ).
Ina če, u pravoj Crnoj Gori muslimani su do početka XVII I
st. bil i broj nije zastupljen i u Ceklićima, u Crmnici. Cek li nu , ce-
t injskom pleme nu i dr. Na samom Cetinjskom polju postajale
su tri džamije : u Baj icama, na sred Po lja i kraj Vojne bolni ce.
Raču na se da je na području prave Crn e Gore bilo oko sedam
džami ja. Bivše muslimanske po rodice su Mustapići, Muhidino-
vi ći i Ra ma dan ov ić i iz Ceklića, Popovi ći-Jabuča r i , Martinovići,
Miloševići, Mus tajka d i ći sa Cetinja, Saban i, Be ćiri, Kad ići , Ka-
sa rn i i dr.
Stanj e se izmijen ilo tzv. i stragom potur ica i kasni je. Poticaj
za istragu do šao je zapravo izvana : podstakn uta je prog laso m
Petra Veli kog na hr i šća ne Balkana , a sprovedena je u okviru ak-
cije ruskog general a Miloradovića povodom bi t ke na Prutu 1711.
godine.

37
 IV

BOGUMILSTVO I ISLAMIZACIJA

Kada se govori o postanku bosanskih Muslimana, prvo pi-

ta nje koj e se nameće jeste u kakvom odnosu stoji nestanak
Crkve bosanske i islami za ci j a? Ranije je bil o opće ni to usvojeno
mišljenje da su bosanski Muslimani poto mci bogumila - kako
su se nazivali pripad nici Crkve bosanske - pa da su li sto m
prim ili islam kada je sultan Fati h osv ojio Bosnu 1463 . godi ne.
Ovo m išljenje je zastupao još apostolski vi zitator, u če n i Ma-
sarech i (god ine 1624). On spominje masovni prel az katolic izi-
ran ih bogumila na islam, kada je Mehmed el Fati h osvojio Bo-
snu. Pred samo osvojenje Bo sne bos anski kralj Tomaš izvršio
je n ečuveno nas il j e nad svoj im podanicima , prisil ivši one koj i
su pripadali Crkvi bosanskoj da prime ka to li čku vj eru, a oni koj i
to nisu htjeli uč in i t i izbjeg li su u ze mlju hercega Stjepan a.
Po ds jećajuć i na te događaje Masarechi kaže : . Vjeruj em da su
se mnog i sjećali krivovjerja (misli na Bosansku crkvu ) i zbog
toga bili slabi u vj eri ( k atolič ko j ), pa su prilikom dolaska Tu-
raka u Bosnu lako prelazil i na islam, da sačuvaju svoju slo-
bodu .•
Mišlj enje o masovnom prelazu na islam pr ipadnika Crkve
bosanske (bogumila) jedva da j e iko rani j e I pokušao u nauci
osporiti. Našlo se ipak j ed an manji broj autora, već p oč evši od
1867. godi ne, koji se suprotstavl ja tezi o Crkvi bosanskoj kao
bogumilskoj, pokušavajući da dokažu kako ona ni je bila h eretlč-

39
Aladža džamija
u Foči

na, a onda su pojedi ni autori ustajali i protiv uVflJezenog shva-

ćanja o bos ans kim Muslimani ma kao poto mcima bosansk ih
bogumila.
I u ovom pi tanju pokaza lo se da su ekstremno postav ljene
tez e najčešće neodržive.
Danas je u nauci više manje usvoj eno da je Crkva bosan-
ska dOista bi la heretična, samo se pojed ini autori raz ilaze u
tome u ko j oj j e mj eri bi la heret i čna. Pa i oni autori koj i sma-
t raju da je Crkva bosanska bi la ortodoksna , kao što je na pr.
medievalista Marko Vego, ne poriču joj da je u organizacionom
pogledu bila potpuno samostal na, kako od katoličke crkve tako
i od srpske pravoslavne c rkve.

U pitanju po ri j ekla bosa nski h M uslimana stvari se ne sm iju

si mpl i fi c i rati.
Pr ij e svega , svi pripadn ici Crkve bosanske nisu prim ili
islam prilikom turskog osvojenja Bosne. Ve lik dio pristalica ove
crkve izbjegao je izvan zemlje.
Iz Bosne nisu bježali samo f ranjevci; bij eg je nj ihov dao
povoda izdavanj u poz nate sultan Fati hove ahdname ( »a oni koji
su pobjegli neka su slobodni i sigu rni: neka dođu i neka bez
stra ha stanuj u u zeml j ama mog carstva«). Bježali su i krst jani

40
Crkve bosanske zajedno sa svojim pristašama. Najizrazitiji je
slu čaj sa gostom Radinom l drugih 50 do 60 predstavnika Crkve
bosanske. Oni su izbjeg li od Tu raka i početkom 1466. tražili da
im se omogući boravak na mletačko m području ,
Masovna iselj avanja iz Bosne spomenuta su i u Borel1iNu-
kas oyićevom grbovniku skraja XVII stoljeća. Tu se navodi da su
se poslije tragedije nesretnog bosanskog kraljevstva mnogi Bo-
šnjaci spasili bijegom u Dalmaciju , na njezine otoke. u Hrvat-
sku, Dubrovnik, pa su neki doprli i do Napulja, Apulije, Istre i
Crkve ne države. Dajući sliku prilika, autor grbovnika kaže da je
kod drugih prevladala ljubav prema domovini i nisu napustili
svoju zemlju po c ij enu da ostanu pod turskom vlašću. " Možda
za kaznu toga- - pobožno zaključuje taj pisac - ~ mnogi od·
stupiše od vjere i po č eš e slijediti Kur 'an_.
Među bjeguncima našlo ih se mnogo koji su ostali posto·
jani u svojoj vjer i. Nimalo onda ne iznenađuje da se upravo od
XVI stoljeća. u susjedstvu Bosne masovno u dokumentima go-
vori O »boguf"[1ilima .. , »patarenim a« i »manihej ima«. Godine 1550.
susrećemo se s postojanjem .. patarinskih knjiga« kojima SLJ se
pojedinci služili u Dubrovniku.
Isel javanja iz Bosne, uglavnom pripadnika Crkve bosanske
povodom turskog osvoje nj a, bila su prilično brOjna. O tome pru·
žaju dokaze i najran iji tu rski katastarski defteri, u kojima se za
mnoga zemljišta navodi da su "pusta ...
Poslije turskog osvojenja manji dio pripadnika Crkve bo-
sanske primio je pravoslavnu i katoličku vjeru. PrelaZi na kato-
lici zam javljaju se već u posljednjim godinam a državne samo-
stalnosti. A pravoslavlje je pripadnicima Crkve bosanske bilo
blisko prije svega po slavenskom jeziku ćirila-metodske tradi-
cije kao obr ednom jeziku. Nije zato ni čudo da su se u pravo-
sla vnoj sredin i (a li i među bugarskim pavlićanima) našla eva n-
đelja koja su ranije pripadala Crkvi bosanskOj. Posljednji takav
nalaz je Divoševo evan đelje , pronadeno u septembru 1960. u
sandžačkom selu Podvrhu više Bijelog Polja. u tamošnjoj mana·
stirskoj crkvi.
Dio pripadn ika Crkve bosa nske , i to u zem ljama herceg a
Stj epana, PavlOVića i Kovačevića, dakle u Hercegovini i istoč n oj
Bosni. slijediO je svoj u rani j u vje ru i izvjesno vrijeme nakon
turskog z auzeća Bosne.
Zanimlj iva je pojed inost da se još oko 1560-1565. go-
dine, a moguće nešto i kasnije, našao u bosanskoj sred in i neki
učeni bosanski krstjanin , koj i je na molbu novoobraćen i h musli·
mana , nastanjenih u selima koja su ranije sač inj ava l a metoh
(ma nast irsko imanje) u Kunovu kod Fo če, napisao za te dojuče­
rašnje vjernike Bosanske crkve tzv . K u n o y s k i z a p i s. To
je magijski zap is sa ci t atima iz Novog zavjeta koji su pripadn ici
Crkve bosanske veoma poštovali , ali i sa dosta apokrifnih ele-

41
menata, koji je im ao svrhu da zašt iti Kunovski metoh od pri-
rodnih nepogoda (uda raca groma, grada , stud eni , zli h vjetrova i
sl.) . Iz sadržaj a zapisa vidi se da su vjernici Crkve bosansk e
sma t rali da je đavo taj koji prouz rokuje sve ljudske n edaće, pa
se prijeti đav li ma - koji nose imena iz paganske i lokalne
tradicije - da se okane da nanose štetu usjevima u se li ma
Kunova .
Naziranje da je đavo uzročnik zla odražava dualist,i čni
koncept. I prema bogumil skoj Tajnoj knjizi Sa tana je stvor io
grom , kišu , grad i ob lake i nad nj ih poslao svoje slug e - an-
dele. T akođer sinodik cara Borila od 1211 . godi ne u ta č k i 44.
izriče anatem u i protiv onih koji .. Sotonu označavaju kao da-
vaoca kiše i grada-. I katari su pri pisivali đavolu odgovornost
za oluje, grad, poplave, vatre. Zato i Kunovski zapis. u tj ečući S6
za spas metoh a, ne upuću je molitve Bogu, već se prij et i đav­
lim a. Među đavlima koji se nab rajaju spomenut je i Kozodorac,
a u samom Kunovu ima pećina zvana Kozlodolac u kojoj se na-
laze os taci nekih zidnih sl ikarija. To bi mog lo biti peći n ska
kultno mj esto , kakvih se, izg leda, još nalazi ponegdje u Bosni :
poznato j e da su i f ranc uski katari u peć i nam a, također sa sli -
kar ija ma, održavali svoje ku l tne sastanke.
Ku novs ki zap is pisan je bosančicom, dijelom i na la t inskom
j eziku ( r i j eč je o p r iči o Abgaru, koja je i i n ače bila popu larna
u bogumil a, pa j e u južnoslave nsk im zemljam a preš la i u pra-
vos lavnu i u k atoličku knj iževnu t radi ci j u). Zapis je bio smje-
šte n u stab lo jedn og bora koji je imao dominantan položaj nad
imanji ma kunovsk ih težaka. Pron ađen j e, zatrpa n dublj e u zem-
lju, godine 1905 _
U Kunovu su se j oš nakon tu rskog zauze ća Bosne nalazi le
"krstjanske zemlj e- , što in d icira da je tu bio j eda n od pata ren-
ski h centara. U t urskom defteru od 1477/ 1478. spom enut je u
Kunovu gost CVjetko. Ok olnos t da j e stolje će nako n turskog
osvojenj a sastavljen na autentičan n ač in jedan kompl ikovan bo-
gum il ski t ekst, svj e d oč i da se Cr kva bosanska duže održala u
Bosni i nakon 1463. iako su joj zad at i strahoviti udarci još pot-
kraj bosanske drž avne samosta lnosti.
Kunovski zap is je drag ocje no SVj edočanstvo bogumilsko-
-m us limanske simbioze . U zapisu je pOimence navedeno 29 mu-
slimanskih imena kunovs kih domaćina , čija je imanja zapis tre-
bao zaštitit I. Kunovski težaci , imenom Hasa n, Pajazit. Durmiš,
Mustapa, Daut, Perhat, Jagub, Jaho , Kaso m i dr., oč ito vjeru j ući
u djelotvorn ost zap'isa koj e su pravi li kao bogu mili , obratil i su
se nekom svom bivšem duhovnom past iru da im nap ravi taj
zap is . Bio je to učen duhovni pas t ir. On je vjerojatno tekst na-
pisao po već ustaljenim formulama , ali j e zn ao to liko i latinski ,
da je u teks t dodao for mulu (na lat inskom): nU čast Bog a i za
oslobođ e nj e domovi ne« eksklamiraj u ći tako žel ju za osl obođe­
njem Bos ne od tu rske vla sti.

42
 Kunovski zapis spada u red ši roko praktikavanih tzv . dvo-
strukih zapisa. O nji ma govori t urski anoni mus u spisu iz 1585.
godine. Opisu ju ći bosanske ob r aćeni k e na islam, koje naziva po-
turi, anonimus , među ostali m , tvrdi da no se dvostruke zapise,
jedne od popa, a druge od hodže.
Ovaj zapis predstavl ja jedan segme nt koji podsjeća na ra-
strojstvo u kome se našla Crkva bosanska. Progon posljed nje
dvoj ic e bosanskih kraljeva predstavl jao je poče tak kraja, a onda
je tursk im osvoje njem došlo do egzod usa bogumila iz Bos ne,
pa do pribjegava nja kršćanskom pravovje rju (kat oli cizac ijom, od-
nosno primanjem pravos lavl j a). Međutim, najveći dio vjernika
Crkve bosanske . ukljUču ju ći i gro onih koji su u jesen 1459.
nasilno pokatoliče n i, preš li su na islam . Samo izuzetno, u poje-
di nim porodicama , poj edinci su ostali kroz generaciju-dvije po-
stojani u staroj religiji.

U prvo tursko doba sreće se u dokumentima na hiljade pri -

mjera mus limanskih imena koj ima otac ili brat nose slavenska
imena. Da se zataji nemuslimansko porijeklo, otac se nekada
o z načuje i kao Abdulah, Abdu lgafur i sl. Ništa izrazitije nego
masovna pojava ovakvi h imena ne dokazuj e intenzivn u islami-
zaciju. Imena braće i otaca uvijek su slavenska , dok su kalen-
darska imena pravi izuzetak. I to je indikativno, s obzirom da
se u okviru Crkve bosanske redov ito sreću slavenska imena.
Za procese islamizaci j e najkompletnij e podatke pružaju tur-
ski katastarski deft eri, koji su postal i pristupačni nakon drugog
svjetskog rata. Samo nam sve postojeće vrste deftera nisu pri-
st u pačne , nego uglavnom defteri o poreskim obvezama raje.
Oslanja j ući se isključivo na ove def tere, a ispuštajuć i iz vida
da je u bosanskom vilajetu, od no sno sandžaku u prvo doba pre-
vladavala povlašteno militarizirana musl imansko st anovništvo,
neki autori su postavi li tezu , da je islam izacija u Bosni zapo če l a
istom potkraj XV I sto l jeća. Ti me su se ovi autori dis tancionirali
od teze o masovnom prelazu na is lam bog umila pr ilikom su ltan
Fatihova po hoda na Bosnu 1463. odnosno 1464. god ine.
Po svemu se ipak čin i da je već u prvo tu rsko doba u
Bosni bilo brojn o musli man sko stanovniš tvo . To proi zlazi i iz
najn ovije studi je prof. Ned ima Filipovića , odlič n og poznavaoca
tursk ih katastarsk ih deftera (Godišnjak Centra za balkanološka
ispitivan ja XIII , 11 , Sarajevo 1976).
Treba uvažiti da je pored otporn ih elemenata prema tursk im
osvajačima (a oni su orga nizavali i jedan ob li k geri lskog rata,
o čemu govori turski savremen ik Dursun-beg) među Bos ancima ,
u prvom redu pripadnicima Crkve bosanske, postoja lo i jako
protursko raspo loženje . Toga je , uostalom , bilo i u drugim bal-
kanskim ze m ljama. Godine 1448. izvijestio je o tome papu Ni-
ko lu V hva rski biskup Toma , ističući kako su patareni u poras tu
i da pakti raju s Turcima. Tim povodom papa je odredio speci-

43
Nišan i
Omer-age
Baš i ća u
bliz'ini
GJ amoča

jal nog izaslanika za Bosnu 1450. godine. Ova; je pos lao izvje-
štaj kako su se pataren i počeli sporazumi jevati s Turcima oče ­
kujuć i da će im sultan darovati samostanska imanj a kada se
crkve na dobra sekular izi raju osmans kom ok upacijo m.
Rij eč je ovdje o imanjima hiža, kuća, odnosno gostinjaca
(domus patarenorum, domus christianorum) bosanskih krstjana.
Ali uslijed progona kralja Tomaša nij e trebalo čeka ti tursku
se kul ar.i zaciju krstj anskih imanj a. Samo čet i ri godi ne pred tur-
sko zauzeće krst j ani, protjeran i iz Kralj eve zemlje , morali su,
kako izričito napominje papa Pijo II - ostaviti svoj u imovinu ,
uko li ko ni su pristali da se po krst e.
Nakon Fati hova osvojenja Bosne, kod prvog poznatog ka-
tasta rskog popisa od 1468/69. predstavnicima Crkve bosanske
uspjelo j e da se osiguraju da im zem lj išta gostinjaea. koja su
bil a napušte na 1459, ne dođu pod udar kon fiskac ij e s obzirom
na to da su vakantna zemlj išta po turskim ag rarnim propisim a
postajala državna. U tome je i sm isao zabilježbi ko je se s reću
u katastarskim defteri ma, da je na ime pojedino zem lji šte krst-
jansko. Ta su zeml ji šta, ist in a, bi la na isti n ačin optereće n a kao
i sva ostala zemljišta koja su pripadala »gebr ima«. odnosno
~ k afi rim a", a zabi lj ežbam o svojstvu pojed inih zemljišta kao krst-
jansk ih osiguravalo se makar i .. golo pravo vlas ni štva" krstjana
iz vremena u kojem su se oni dobrim dijelom razbježali bilo
u zemlje hercega Stjepana il i Pavlovića, bi lo povodom turskog

44
zauzeća i u još udaljen ije krajeve. Zabilježba svojstva »krstjan·
sko zemljište « leg itimisala je krstjanske monahe da to zem lji·
šte mogu uzeti u posjed i da ono. bez obzira na vakaciju . ni j~
postalo državnim.
Upravo ove zabilježbe o pripadnosti krst jani ma pojedin ih
ze mlj išnih posjeda indikativne su za praćenje konačne sudbine
Crkve bosanske i njenih pripadnika, odnosno za praćenje pro·
cesa islamizaci j e.
Ove zabilježbe pokazuju da je u srednj ovjekovnoj bosanskoj
državi. mogl o bi se reći sve do Tomaševi h perse ku ci ja, Crkva
bosanska ima la na j jače i najši r e uporište u narodu . Pred same
pogrom e pisao je dominikanac Ni ko l a Berbucci iz Dr ača 31. maja
1459. da u bosanskom kra ljevstvu man ih ej ci čine gotovo većinu
sta novništva. Defteri pokazuju da j e organizac ij a Crkve bosan·
sk e pokr ivala čitavo područje koje je osvojeno 1463. godine.

Sudeći po defteri ma stanje Crkve bosanske u prvo t ursko

doba ponešto se razli kovalo
- u zemljama hercega Stjepana , Pavlovića i Kovačevića,
gdje j e Crkva bosanska bi la domi nantna i poka zivala izvjesnu
vita lnost još do kraja XVI stoljeća;
- u tzv. Bosanskom kraj ištu , zap ravo širem području vrh·
bosan ske župe , gdj e se turska vlast uspostavila od 1436. a po
nekima i od ranije, i
- u Kra ljevoj zemlji.
Defter od 1468/ 69. pokazuje da su se na sva ova tri pod.
r učja na lazile krstjanske zemlje, dakle organizacioni punktovi
Crkve bosanske. U zemljama hercega Stjepana, Pavlovića i Ko-
vačevića, kao i u žup i Neretvi. krstjanske zemlje, kako se vid i
iz deftera, još uvijek drže krstjani , pa j e dakle u tim krajevima
Crkva bosanska preko svojih mona ha ko liko·toliko akt ivna. Na·
suprot tome u tzv. Bosanskom kraj išt u i Kra ljevoj ze m lj i krst·
j anska zeml jiš ta su samo kao takva registrova na , ali ih 1468/69.
nisu držali krst jani. Umjesto bi lo kakvih znakova crkve ne orga-
nizacije, na širem podr u čju koje obuhvata te .. krstjanske zem·
Ije«, masovno se javl ja islamizirano stanovništvo. Na t im pod·
ručjima, na krstjanskim zemljama , bez obzi ra što se kao t akve
registruju, ne sreću se krst jan i, duhovn a pastva Crkve bos an·
ske. Na zem ljištima u t im krajevima kao poreski obveznici u
veli koj mjeri geriraju ljudi s musli m ans kim imenima. a njihovi
očevi obično nos e nemuslimanska imena, koja nisu ka lendar-
ska. Očito j e da je u tzv. Bosanskom kra j ištu i Kraljevo j zemlj i
godine 1468/ 69. Crkva bosanska bi la izgu bila svako uporište.
Ove dedukeije iz deftera od 1468/ 69. podudaraj u se sa tra·
dicij om, po kojoj su se u sred njem toku ri jeke Neretve, u her-
cegovoj zem lji i župi Neretvi sretali osta ci bogumilskog kulta
još u drugoj polovici XIX vij eka. O tome su pripovi j edali frCl
Petar Bakula , dub r ovački dopis nik " Timesa« (od 19. X 1875). fra

45
Grgo Mar t ić, E. de Sai nt-Marie, M ehmed-b eg Kapeta n ov i Ć-Lj ubu­
šak, Vi d Vu l etić-Vukasov i ć i dr. U tim krajevima proces is lami-
zacije bog umil a tra jao je najduže. Ni z okolnosti koje su iznijeli
Hi fzi ja H asa n ded i ć i Derviš B u t urov i ć u puć uj u na za kl jučak o
kasnijo j islamizaciji područj a sred nje Neret ve, negdje oko polo-
vice XVI I stoljeća. Tada je pod ignuta i najsta ri ja džam ija u
Seonici.
Islami zac ija u tzv. Bosanskom kra ji štu desila se , po svoj
pri lici , još prije Fa t ihova osvojenja, odnosno u preosta lim d ij e-
lovi ma Kraljevske zem lje u doba Fat ihova osvojenj a.
Ni je, štaviše, isključeno da je j oš kraj em XIV od nosno počet·
kom XV s t o l jeća u tzv. Bosanskom kra ji štu, i t o uVrhbosanju ,
bila podi gnuta i j ed na džami ja. Ponovn im vraćan j em t ih krajeva
pod kršćansku vlast džami ja je mog la bit i porušena il i pr ilago-
đe n a u druge svrhe, da bi onda, nakon ponovnog t urs kog zauzi-
manja Vrhbosanja, pri j e nego što je izg r a đ ena nova džamija ,
ostalo sjeća nj e na tu džamiju u form uli .. džemat Pašaj igitova
mesdžida., po krajiš niku Pašajigitu, ocu Ishak bega , vo jvode
zapadni h strana, i nače osnivača jed ne džam ije i u Skoplju . Na
samom poče t ku xv vijeka Pašaji gi t bio j e ,.in partibus Sclau-
on ie« . a o tome pripovijeda i Kron ika Ašik-paša zade . Popis od
1528. zna za Pašaj igitov džemat, a narodna trad icija za Pašaji-
gitovu ulicu. To je najs t ariji sarajevski predio, pa j e na mjestu
Pašaj igi tove ulice mog la biti podignuta najstari ja sarajevska od-
nosno bosanska džamija. Stvar je dalj ih istraživa nj a da li će se
ova hipot eza potvrdi t i i li odbaci t i.
U svakom sl u čaju, islami zacija Bosa nskog kraj i šta z apočela
je prije Fati hova osvoj enj a Bosne.
Na ovu fazu islam izacije mogao bi se od nos it i jedan zapis
iz t urskog rukop isa od 993. tj. 1585 . (prepis iz 1050/ 1640)' koji
je od f undamental ne važnosti za proc ese islamizaci je. Tu se
kaže (po pr ijevodu Hadži Mehmeda H a nd Ž i ća, Jedan prilog po·
vi j esti prvi h dana širen ja islama u Bosni i Herceg ovin i, Narod -
na Uzdanica, ka lendar za godinu 1938, god . VI, Sa rajevo, str.
29- 45),
U proš lo vri jeme u vi lajetu Bosne bi jaše kršćanska
vjera i Mes ih ov vje rozakon. Kada je bilo suđe no da se
ovaj vilajet osvoj i i da se u t im po kraji nama sud i
uprava države Osmanovića proširi , onda j e rad i popisa
(stanovništva) iz pr ijest olnice (St ambo la) od r eđe n (za
to) po svoj pri lici muharir Mesi h-paša. Sp om enu t i mu-
harir sa željom da obavi popis do đe u spomenut i v ila-
jet . Stanovništvo sela u to me vil ajet u z at eče raskoma·
dano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih
lj ud i toga plemena sakupi neko liko sta raca i od njih
zatraži objašnjenje same stvari i r eče im : Ovaj vila jet
vo dom, zrakom i ljepotom zem lj e odskače nad ostali m

46
 pokrajinama nastanjene četvrti zema lj ske, pa zašto su
stanovn ici tako razbijeni? Kakav bi način bio, da se
ovaj narod ponovo, kao što je bio, ož ivi i poprav i ?
Oni odgovore: Ova razrušenost i iskomadanost do lazi
od bojazni velike dži zje i straha od povećan j a držav-
nih daća. Tad a spomenut i muharir dostavi nji hovo sta-
nje sretnoj Port i i uvaženim vezirima, ali ne dobije do-
zvolu da uki ne džizju i državne d aće . Rečeni muharir
odl ikovaše se pameću i r azboritošću t e na ovaj nač ; n
uredi stvar: Odluči da na koj i n ačin uki ne ime džizje,
a da mjest o džizje odred i neku drugu daću. Složi se
sa spomen utim uglednim starc ima, da iz svakog sela
dođe po nekoli ko lj udi i da rad i općeg in t eresa na ovaj
n ačin izlaz nađu : Nek iz svakog sela po jedan mu·
škarac primi musli mansko ime te da im se zbog toga
imena oprosti džizja. Ovo je objav lj eno po svim selima
i krajevima. Ug lavnom se slože i uvide da im je u
tome ko ri st. Svaki jednostavno svoje ime prevede na
turski jezik: Kome j e bilo ime L: ivko, prozove se Jahja,
kome je hi lo ime Vuk , uzme ime Ku rt, a kome je bi lo
ime Gvozden, uzme ime Timur. eim se prozovu mu·
slimanskim imenima dži zja bude ukinuta, a mjesto nj e
na pos jede kojima su raspolagali i koj i se zvahu ba-
ština odrede po jedan dukat. I tu rascjepka nu div l jač
na ovaj način pridobiju ; sela se poprave, a st anovnici
ukidanjem imena džizje veseli i radosni postanu ... "
Važan j e navod u ovom izvoru O uvođenju poreza po si-
stemu dukat na baštinu, kakav je sistem vjerojatno važio u
predturskoj Bosni. Da se doista u vila jetu Hodidjed, izuzet no od
drugih podrUČja u kojima je Isa-beg ubirao dohodak, plaća l a fi-
lurija, potvrđuje tzv. sumarni defter iz 1455. god ine. Zanimljivo
je da anonimni autor iz 1585. nigdje ne govori o Fatihovu osvo-
jenju Bosne, već o vremen u kada je uvedena u vilajetu Bos ni
tu rska vlast i plaćanje poreza po sistemu dukat na bašt inu , pa
se dakle pr i čanje može od nositi baš na tu rsko doba j oš pr ije
Fa t ihova zauzeća. Nije nevažno da je upotrijeblj en i izraz »vil a-
jet" , pošto je osvojeni dio Bosne u to doba doi sta nosio taj
naziv, dok je bosanski sandžak osnova n 1463 . god ine. Realan je
i kada govori o dezolatn im prilikama koj e su nastale turski m
osvojenjem. On pripovijeda i o prvom katastars kom pop isu, koji
je, kako to pokazuje sačuvani sumarni def ter, doista i prove-
den još pr ije Fatihova nastupa .
Autor rukop isa od 1585 . imao je, kako se po svemu vidi ,
dobre informacije o Bosn i u prvo tursko doba. Podac i koje je
dao o masovnoj is lam izaci ji uklapa ju se u ono što nam pružaju
katasta rski defter i, iz ko j ih se može zaključiti da su na područ j u
Bosanskog krajišt a postoja li krstjani, ali su u vri jeme popi sa

47
Tip seoske
džam ij e
u K~aj i n i

već bili izgubili sve PozIcIJe. U sarajevskom kraju, dotično IIvi-

laj etu Hodidjed .. na njih pods j ećaju samo nekadašnje krst jan-
ske baštine, dok se aktivnih krstjana ne nalazi. Zar ova važna
okolnost, u ko ntekstu podataka iz rukopisa od 1585. godine ne
govori dosta uvjerl j ivo u prilog teze o masovnoj islamiz·aci ji bo-
gum ila u prvo tu rsko doba? Jedan broj islam iziranih bogumila
bio je taj koji je p l aćao dukat na baštin e, dok su osta li , kao
stanovniš tvo strateški važnog Bosanskog kra j išta vršeć i vojnu
službu, prve nstve no kao akindži j e, bili oslobođeni od rajinskih
poreza.

Glavni , za sada poznati turski izvor koji govori o masovnom

prelazu na islam ( " bir ugurden .. ) za Fatihova osvoje nja Bosne
jeste navod iz J en i čarskog zakona, koj i j e objavio dr Safvet-beg
Ba šag i ć, prvo u .Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegov in e ..
(Sa rajevo 1900), a onda u svojoj doktorskoj disertacij i ,.Bošnjaci
i Hercegovci u islamskoj književnosti" (Sarajevo 1912). U no·
vije vrijeme tim se izvorom , raspravljajući upravo oisla mizaeiji ,
poslužio dr Aleksandar Solovjev (u stu dij i Nestanak bogomi!-
stva i islamizac ija Bosne, Godišnjak Istor ijskog društva BiH I,
Sarajevo 1949. str. 5 1 ~52 J. do n oseći nešto revidiran prijevod
toga dokumenta. Zbog nj egove važnosti ovdje se taj odlom ak ci·
tira prema Solovjevo j veni j i:

48
 "Postoj i zakon da svi mladi janičari (adža mi og l ani)
koji se sakupljaju u Bosni budu muslimani, sinovi mu-
slimana . Pored toga većina je njih pr imljena u (car-
ski) dvor u bašču. Uzrok ovakvoj pažnji prema spome-
nutom narodu je sledeći: U ono dob a kada je osvaja č
Carigrada njegovo veličanstvo sultan Mehm ed han -
neka je s njim Božja milost i zadovo ljstvo - izvoleo
s pobedonosnom vojskom zavojštiti na Bosnu, tada je
sva raja i beraja (tj. sel jaci i oni koji ne p laćaju porez)
te zemlje, saznavš i za moć i snagu njegova veliča n­
stva cara, zaštitnika sveta, iza šla pred njega i pal a
ničice pred njegovo carsko pod nožje i najednom ( .. bir
ugurden «) prešla na islam. Kada je nj egovo ve li čanstvo
sul tan video da ovi najedamput pr imiše isl am rek ao
im je da to nije loš narod. Zbog toga što su preš li na
islam, rekao im je njegovo veličanstvo car, zaštitn ik
sveta: Tražite od mene što želite! Stanovnici ove po-
kra jine su zat ražili: Neka se iz naše zemlje kupe mla-
dić i (adžami 09la ni). Nj ihovoj je molbi udovoljeno i oni
se primaju (bez obzira) bili obrezani ili neobrezani:
nije zakon ni da se preg ledavaju. Ovi (mladići) od ovo-
ga narod a koji su do sada sakupljeni ili su u ca rskom
dvoru il i u bašči. On i su bili pametni i darovi t i, pa su
većinom izaš li (jz dvora) s visokim po ložaj ima i do-
stigli visoke rangove .«
Navodi Jeničarskog zakona u pogledu uvršt avanja Bošnj aka
u jeni ča re stoje u punom skladu i sa podatkom savremen og
poljs kog ljetopisca Jana Dlugosza, koji je zabil ježio da je su ltan
Fati h pr igodom zauzeća Bosne »do sto hiljada osoba obojega
spola odveo u ropstvo, od kojih je t r ideset hi ljada snažnih mla-
dića uvrstio ujeničare" .

Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se može zak lju-

č iti da ra nije iznesena teza o masovnoj is lamizaciji pa tarena ,
odnosno nasilno pokatoličenih patarena. ima historijskog osno-
va. Ona nije u sup rotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim
defteri ma, u kojima se, istina, muslimani masovno pojav ljuju
istom s kraja XV stoljeća, ali to u isti mah ne podrazumijeva
da nije bilo u većem broju muslimanskog stanovn ištva koje nij e
dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznic i bilo registrovano u
defter ima . Baš defteri pružaju uvjerl j ive dokaze da su n ekoć
bog umi1ski krajevi s brojnim krstjanskim hižama i posjedi ma
ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunosti izgubi li bogumilski
značaj. Gro krst janski h zem lj išta prelazi u ruke islamiziranog
seljaštva i vlaha, pa ništa bjelodanije kao to ne govori o tome
kako je nestalo bogumila. Ipak, nj jhovo sasvim skromno održa-
van j e do u XV II stoljeće upuću j e na zaključak da procesi isl a-
mizacij e nisu do kraja iskori jeni li tradici je stare re li gije.

, 49
 Za odnos bogu mila i islamizacije znacaJne su i informacije
koj e je dao o bosansk im potu ri ma engl eski diplomata Paul Ri-
caut (1628-1700] u svome djel u o Turskom Carstvu. S t o j eći na
stanovištu da su t i navodi autent ični i važni , njima j e posebnu
pažnju posvetio Aleksanda r Solovjev. prije svega u posebnom
radu »Engleski izvještaj XV II vi jeka o bosanskim Poturim a« (Gla-
sni k Zemalj skog muzeja . N. S. VII, Sarajevo 1952, str . 101-109;
Isti, Le temoignag e de Paul Ric aut sur les reste S du Bogom i-
lisme en Bosnie, Byz ant ion 23 (1 953), 78- 86J. Solovj ev j e po-
seb nu pažnju skrenuo na navod Ri cauta, prema koj em bosan-
ski poturi kao voj nici koj i borave na ugarskim i moravskim gra-
nicama či taju Novi zavjet na slavenskom jeziku koj i dobivaju
iz Moravske i Dubrovnika, a drago im je da saznaj u i o t ajnama
Ku r'ana, koji čitaju na araps kom. Solovjev naglašava da poda-
tak pre ma koj em poturi č i ta ju evanđelj e na slavenskom Jeziku,
iako se smatraju muslimanima, potpuno odgova ra potomcima
bogumila, koji su nar očito mnogo č i ta li i kome ntari sa li Novi
zavjet.
Na prv i pog led dosta je teško povjerovati Ricautovim saop·
će nJ ima, ako se uzme u obzir da se po islamskom uGe nju evan·
đelje ist ina pri znaje kao Božja objava, ali se istovremeno i stiče
da nije sačuvano u izvornom obliku.
Ipak m islimo da se Ricautovi navod i teško mogu dovesti u
pi tanje, naročito ako se upozori da se direktna potv rda za ono
što tvrdi nalazi u jednom dubrovačkom izvještaju , j to 'iz po-
četka 1596. godine. Tu se opisuje dolazak u Beograd dvoj ice
dub r ovački h poslanika, Tome So r kočevića i Vale Đurđev ić a 30.
marta 1596. Jedan j e od nji h izvi jes ti o da je pro l azeći kroz beo·
gradske ulice vidio i ovo:
]tU j ednoj lepoj k uć i sa visokim čardakom usred latin-
ske čarši j e nalazila su se tri dubrovačka duća na. Ne-
koliko ljudi se objašnjavalo pred zgradom. Jeda n je bio
Bosanac musl iman koji se baš vratio sa fronta u Ma-
đars k oj. Tražio je od trgovaca jedan nož, pl atn a i ne-
kakvo ćirilsko sveto pismo. Dubr ovčanin mu iznese san·
duk kn j iga. Zatraž i dve škude za jednu debelu svesku.
lepo povezani novi zavet sa molitvama . Vojn ik izvadi
ćeme r i n a đe dva nago rela ugarska zlatnika . Bun io se
što Je knjiga t oli ko skupa . Pre tr i god in e još su se ove
stva ri mogle dobiti za c iglo os amdeset aspri , uveravao
je t rgovca. Ovaj je govorio O teškim ratnim vreme-
nim a ... K

(Vu k Vinaver, Prve u staničk e borbe protiv Turaka, Prosveta, Beo·

grad 1953, str. 39 ).
Ako se uporede pod aci koje daje Ricaut sa ovim dubrovač­
kim izvještajem, koji j e iz nešto ra nijeg vremena, podudarnosti
su očite. I po jednom i po drugom izvještaju Bosanci musli mani

50
nabavljaju Sveto pismo, odnosno Novi zavjet. Oba izvještaja
pri tome spominj u vojnike iz Mađa r ske . Dubrovački izvještaj
preCizira da se radilo o pr imjercima u ć iril ici , očito štampanim.
IZVještaj iz 1596 . pokazuje, da to nije bio jed ini slučaj ove neo-
b i č n e kupoprodaje.
Potur i koji su nabavljali eva n đe l j a mogli su nabavl j ati ru·
kopisna evandelja , ali narOČito, s obZ irom na dubrovački izvje-
štaj, pr ije svega štampa na evanđelja. To su mogla biti samo
ć iriIska eva n đelja "a na Ć i ril i ci je postoj ao« - kaže Mi j o Mir-
koviĆ - »samo Novi zavjet u prijevodu istarskih protestanata
na čakavskom, štampan 1563«. »A prevodioc i i izdavaČ i hili su
ta j Novi zavjet i nami j enili, kako u predgovoru kaž u, ,vsi m slo·
vens koga jezika ljudem (t j. Jugoslavenima), i to naj prvo vam
Hrvatom j Dalmati nom potom taka j še Bošnjakom, Bezjakom ,
Srbi jom i Bulgarom ' ...
Kako se po svemu čini, u ovoj prilici se s r eće mo s jednim
zanimljivim kontaktom s jedne strane islamiziranih bogumila, a
s druge stra ne južnoslavenskih " Iutorana«. Izraz "lutor .. , dobro
do danas poznat među bosanskim Muslimanima za čovjeka koji
mnogo ne drži do vjerskih propisa, dobiva na ovaj način jedno
konkretn ij e uporište. Taj je izraz mogao u muslimanskoj sre dini
dobi ti pog rdan prizvuk upravo u ve zi s interesom koji su is la-
mizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama. Pro-
tes tantski planovi o pridobijanju "tu raka sve do Carigrada« i
pot u rački interes za Novi zavjet , koji su oni vrlo vje rojatno do-
biva li od tih istih protestanata , predstavlja jednu zanimljivu
sp regu, koja unosi novo svje t lo i u toliku odbojnost ortodoksnih
muslimana od lutora.
Zanimljivo j e da su se sačuvala i dva primjerka Novog za·
vjeta, je dan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu , a jedan u mana·
stiru Gomionici, koji bi mogli VUĆi porij ek lo od ovog poturačkog
si nkretizma. A još poslije prvog svjetskog rata zab ilježen j e u
Žep i (selo Luka) slučaj da su muslimani seljaci čita li Novi za·
vjet 'i vršili upoređivanje tekstova iz Kur'ana i Novog zavjeta .
Tvrd ili su za Isusa da nije pogubl j en, već da je nestao. I prema
Ricautu poturi su tumači l i da je silazak svetog duha na duhove
bi o tip i lik Muhamedov.
Radi cje lovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam
pre lazili i pravoslavni i kato liCi uglavnom do kraja XVII st ., dok
su kasniji prelazi - koji traju sve do 1878. - bili daleko ma-
njeg obima.
Do sada najpoznatiji slučaj masovne konverzije katolika za-
bilježio je apostolski vizitator Petar Masarechi godine 1624.
Objašnjava j ući kako je došlo do mus limanske apso lut ne veći ne
u Bosni , Masarechi kaže: .. R ečeno mi j e da je prošlih godin a u
okol iC i Sutjeske otpalo od k r šćanske vjere šest 'i li sedam hi-
ljada katolika.e Masovnih konverzija kato li ka na islam bilo je i
u trebinjskom kraju.

4' 51
 Alipašina džamija u Sarajevu

Postaje ta k ođe r historij ska svjedočans tva i o masov nim pre-

lazima pravoslavnih . Trag o takvim prelazima ost av io je monah
Marko Trebinjac, ko ji je 1509. zab il ježio da su mnog i , bez pr i-
sil e, napustili pravoslav lje i prim ili isla m. Na ovaj val islam i·
zac ije odnosi se i zapis upljevaljskom Psaltiru iz 1517.
Na kraj u valja pr imijetiti da u fo rm iran ju bosansko-musl i-
manskog etnosa važna uloga pripada i m igracijama na relaciji
sa Slavo nijom i Ug arskom, Li kom, Dalmacijom, Bokom Kotor-
sko m, Srbi jom i Crnom Gorom. U etnogenezi bosans kih Musli-
mana (kao uostalom i Srb a j Hrvata) važan je i udio stranih
etničk i h skupina. Pri to me dolaze u obzir Tu rc i i druge musli-
manske etničke sk upin e izvan Ba lkana, slavi zirano v laš ko-roman·
sko sta novn ištvo, A lb anci, Cigani (Romi), Sasi i dru gi narod i.
Međutim , rasp rav ljanje o t im pitan jima izl azi iz programa ovog
rada.

52
 v

REFLEKSI ISLAMSKE CIVILIZACIJE

a) Utj ecaj orijentalno-islamske civilizacije

na južnoslavenske narode

U južnosl avensk im zem ljama, a na r očito u Makedoni ji i Bo-

sni i Hercegovini, sreću se još i danas mnogi spomenici i drugi
re likti ori j entalno-islamske civilizaci je. U ran ije vrijeme orijen-
talno-islamska civilizacija još je mnogo jače bila prodrl a m eđu
južnoslavenske narode, kako muslimane tako inemuslimane.
Privlač n ost orijenta l no-islamske civ i lizacije proiz laz i la j e iz
okolnosti što je ona donosi la j eda n viši životn i standa rd (sta·
novanje, oprema stanova, nošnja, j ela). što je to civ i lizacija pr i-
lagođe n a potrebama čovjeka ( "arhitektura na dohvat ljudsk e
ruke«), što je unosila nove potrošačke potrebe (už ivanje kafe
i duhana, upotreba kozm etike), jed nu lagodnost (rahatluk), raz-
vijala estetska osjeća n ja, poseb no po svome poz itivnom od nosu
prema pri rodi (njegovanje cv i jeća, zelenila, kult vode - češme,
šad rvani), davala maha mašti (u pričama i legendama naj buj-
ni je fantazije). Atraktivnost ove civilizacije proisticala je i iz
Či nj enice što su njeni nosioci - bi lo to Tu re;, bilo bosanski
Muslimani - važili kao oni iz či j ih se redova regrutirao vlada-
juć i sloj - gospoda. Treba podsjet it i na zakonitosti mode, na-
ime na nastojanje srednjih i nižih slojeva da u kultur nim do-
st i gnućima imitiraju više slojeve. Ne bi bilo t eš ko dokazati da
je ova zakonitost rani je bila pri mjenlj iva i unemuslimanskim

53
Unutrašnjost
bogatije
musli manske
ku će 'u
Sara jevu

sredjnama U susjedstvu muslimana, odnosno nj ihove gospode.

Turska vlast je štaviše pre duzima la ad ministrat ivne mjere da bi
spriječila tendencije kod kršćana i Jevreja da se u od ijevanju
i obući izj ed na če s muslimanima .
Najeklatantniji dokaz o utjecajima orijentalno-islamske civi·
lizacije na južnosl ave nske narode jeste upotreba t urcizama , ko ji
su najčešće - ali ne uvi jek - indikatori i o orijenta lno-islam-
skom porijeklu stvari i pojmova na koje se turcizmi odnose .
Orijental i sta Abdulah Ska l jić sastavio je rječnik turcizama u
srpskohrvatskom jeziku i tu registrirao 6.878 pojm ova sa 8.742
rije či orijenta lno-islamskog porijek la. Broj turcizama koje je
Skaljić uspio zabilježiti svakako je nešto veći, a u ran ija vre-
mena taj je broj morao biti još veći. Zanim ljivo je da j e među
turcizmima najviše ara pski h ri ječi (gotovo 60 posto).
Ranije je narodna nošnja u j užnoslavenskim zemljama bila
sasv im orijental na. Staviše, još u doba srps kog naCionalnog pre-
poroda veliki kulturni reformat or Vuk Karadžić (umro 1864) pro·
glasio je f e s na ci onalnom no šnjom .

54
 Orijentalno-is lamski utjecaji bili su toliko intenzivni da se
čak osjeća ju u cr kvenom graditeljstvu, crkvenom namještaju i
predmetima, uređ aju ikonostasa, u uvezu i ukrašavanju crkve-
ni h knjiga kao i uopće u religioznom životu k r šćana. Ova su
pitanja detalj nije prouči li Andrej Andrejević u odnosu na arhi-
tekturu crkven ih građevi n a i Zagor ka Janc u odnosu na srpske
ilumi nirane rukopise.
Razmatrajući stanje u Bos ni, Andrejević j e došao do za-
k lju čka da »gotovo sve njene očuva ne crkve ne građevi ne pravo-
slavn ih ma nast ira nose na sebi, u arhitektonskoj plasti Ci, frag-
mente karakteristične za tursko gradite lj stvo." Andrejević je,
pozivajući se na istr aživačke rezultate Đake Mazalića , našao
elemente islamske plastične dekoracije na star im kame nim
svijećnjacima, staroj kamenoj krstionici, starom kamenom ko-
ritu i dijelu zapadne fasade Stare srpske crkve u Sa rajevu.
Prem a Andrejeviću. n a jrječitiji pr imj er snage isl amskih
utjecaja predstav lja manastirska crkva Moštanica j u goistočno
od Bosan ske Dubice iz če tv rte decenije XVI vi j eka (kapi t eli i
glavni portal , oltarska apsida, riješena skoro na isti n ači n kao
što se u džamijama postavlja mihrab ). Od j eljke islamskog stila,
tvrdi And r e j evi ć , nosi i arhitektonska plastika manastira P aprače
(XVI vi jek ), crkve Lomnice (prije 1578. godine) te na osa i pri-
prate manastirske crkve Oz ren (oko 1587, odnosno 1608) .
Andrejević, a i neki drugi autori, utvrdi li su nesumnjive
islamske elemente u pojedinim crkveni m predmetima (ukazuje
se na pr. na jedan srebreni kivat majstora Dmitra iz Lipova od
1550-1551, jedan pozlaćeni putir u manastiru D eča nima iz
1568, predmete kujundži jske j kalajdžijske izrade), a pravoslav-
na crkva je za svoje potrebe iz džamija Dpre uzim ala i tipove na-
meštaja .. (na pr. za stalke za nafornicu preuzet je oblik islam-
skog stočića). Anrlrejević nala zi islamske elemente i u opremi
ikonostasa (oblici saracens kih dekorativnih arkada, is lams ki lu-
steri, ramovi ikonal. kao i u turskim intarzi jama pjevnica , sto-
lova, nas lona ikivota.
Kao što je r ečeno. islamsk i utjecaji vidno su ispoljeni i
kod uveza te um jetničke opreme starih srpskih knjig a. Zagorka
Janc je, analizirajući islamske elemente, utvrdila da se u srp-
skoj knjizi poj avlj uj e više islamskih elemenata i motiva (dije-
lovi od ijela, ornamentika u stilu - rum i", razne fI oraine dekora·
cije, isl amska arhitekt ura i dr.). Posebno je u ovo m pogledu
interesantno karansko evanđelje, koje j e pisao pop Vuk 1608 . u
crkVi Blagoveštenja u selu Karan u kod Uži čke Požege . Zagorka
Janc j e tu našla izrazitu islamsku dekoraci ju , tako da je mogla
dOĆ i do zak l jučka da je osi m popa Vu ka u izrad i ovog evanđelj a
sudj elovao i »svetovn i majstor kalig raf, po svoj prilici musli-
man ... vešt i rutin iran u sli kan ju perzijske i uopšte islamske
ornamentike ...

55
 Konačno, i kod uveza nekih srp sk ih knjiga pr isutni su, iako
posredno , islamski ut jecaji. l jubinko P opović upozorava na pr.
na Prazničn i minej, koj i je šta mpao Božidar V u ković u Veneciji
1538. Op is u juć i tu knjigu P opoviĆ kaže da " cijela kompozicija ,
osim svetačkih likova, kao da je pre ni jeta sa jednog tursko-per-
zijskog poveza .•
Zanimljivo je da su bal kansk i hrišćani ranije bil i preuzeli
i izvj esnu čis t o islamsku vjersku te rm inol ogiju za neke svoje
vjerske pojmove.
U islamu je poznata ustanova .kurban .. ; ta j izraz »skoro
svi ba lkanski narodi upotreb ljavaju .. lOza žrtvu pri zida nju i žrtvu
pokojnici mau (dr Edmund Schneeweis ). Dalje islamski izraz
.. ćaba .. (kaaba ) hrišća n i su preuzeli označujuĆi t ime Jeruzalem
i crkvu Hr istova groba u njemu . .. Sami akt posećivanja ća be
muslim ani nazivaju hadž, a posetioce hadži. Hr išćans ke crkve
ba lkans kih Slovena zovu posetioca poklonik. Ali se u svakida-
šn jem govoru posetilac zove, baš kao i u muslimana, hadži j a«
(S. S. Bobčev). » Hr išća n ske hadžije putu j ući u Jeru salem pose-
ćuju usput sve važ nije crkve i manast ire. Te posete su on i pre-
đašnjih vrem ena zva li zijaret . Isto m reči zovu muslim ani pose·
ćivan je važn ijih džam ija i turbeta . Onu vatru kojom se o Uskrsu
paje sveće u crkvi groba Hristova, hrišćani su zvali nur ili sv.
Nur, a to je re č arapska, koja znači svet lost,,, (VI. Sk a r ić).
Islamski utjecaji na katoličku crkvu u Bosn i vidljivi su u
k l ečanju »na mal im kolinima«. Ovdj e vjerojatno spada i običaj
po kojem ženskinje po selima i sada nosi u crkvu ćili m čiće,
nazvane "krpa .. , lijepo išarane, na kojima se kleči. Moglo bi se
ra di ti o uzoru na islamske serdžade koje služe prilikom obav-
lj anj a mol itve, a »krpa .. pri klečanj u ti m je potrebnija, ako je
ženska bila, kao što se obično događalo, u bjelin i.

Ori jentalno-islamska civilizaci ja pre ma tome čini jednu od

komponenata u ku lturama j užnoslavenskih naroda . Te su kultu.
re, s jedne strane, starodrevnog slavenskog porijek la, ali su, s
druge strane, prisutni brojni utjecaj i kultura i civili zacija s ko-
jima su južnoslavenski narodi dolazi li u dod ir . Ova zastupljenost
raznih ku ltura i civilizacijskih tekovina č i ni te kul t ure bogatijim
i sadržajnijim. Nema sumnje da imaj u trajn u vrijednost riječi
koj e se pripisuju ug arskom kralju Stj epanu I (oko 1030): .. Jer
sla bo je i krhko kra ljevstvo je dnoga jezika i običa j a.« Objašnja-
vaj u ći to kaže: »Gosti koji dolaze iz ra znih zemalja donose so-
bom jezike , o bičaje, razno oruđe i oružje, što sve krasi i uve-
l i čava kraljevski dvor i zastrašuje nasrtljivost spol jnj ih nepri-
jatelj au (J acque le Goff, Sred njevekovna civ ilizaci ja zapadne
Evrope, Beog rad 1974, str. 326). S druge stra ne, kultu rna izolo·
va no st dovodi do stagnacije i nazadovanja . Upravo je u ovom
pog ledu poučan primjer muslimanskih naroda, koj i su u prvim

56
stoljećima po kazali n e z apamće n kulturni polet, ali i otvorenost,
a onda su se uvukli u sebe, i zbj egava juć i svaku kulturnu raz-
mjenu, a to je bilo praćeno strašnom dek adensom .
Ipak j e Činjenica da je s presta nkom turske dominacije u
jugo sl avenskim krajevima sve više uzmicala orijentalno-is lam-
ska c ivil izac ija a zapadn o-evropska civi lizacija, obogaćena po-
slije dru gog svjetskog rata soci j a l is t ič kim sadržajima, dobila je
domi n ira ju ći značaj. Ova konstatacija danas vr ijedi i za bosan-
SKe Mu sl im ane.
Međut i m , dominantnost zapadno-evropske civ i lizaci je pre-
težno je vanjskog odnosno form al nog zna čaj a, dok su unutra-
šnji sadržaji kulture , pri je svega mentalne osobine kod svih, pa
i južnoslavenskih naroda, rezu ltat slože nih i dugotraj nih kultur-
nih procesa u toku historijskog razvoja. Pri to me se, dakako, i
prisutnost orijen talne kom ponente ne samo kod jugoslave nskih
muslimana, već i kod veći ne ostalog stanovništva , ne može ne-
girat i. Sigurno je da se ta komponen ta i danas osjeć a ne samo
u sferi vje re , već uo pće u Wel t anschaungu, psi hi, etički m vred-
novanj ima, fo lkloru, jeziku , kao i u drugim ele mentima kulture.
Ova orijentalna komponenta u ku lturama južnoslavenskih
naroda i interak ci je - iako uvijek nisu bile prij at elj ske - na-
šle su snažnog od raza u južnosl avensk im književnostima. Upad-
no je da su knj iževna ostvarenja južnoslavenskih naroda ko ja
su prodrla u Evropu i sv ijet - pri je svega narodna pje sm a »Ha-
sa nagi nica« i djela Ive A ndri ća - posta la atraktivna prve n-
stve no po svoj im sižei ma iz ovog kom pleksa .

b) Način širenja ove civilizacije

Pos tavlj a se pi tanje na koji su se način širil i orijen talno-

-islamski utjecaji u južnoslaven skim zemljama. Odgovor mora
biti kompleksan. Odmah val ja konstatovati da Turci nisu bili j e-
dini koj i bi vršili taj upliv. Turski upliv mogao se vrši ti putem
ko loniziranog turskog el ementa ili, u najm anju ruku , mogao je
dolaziti živeći u susjedstvu toga elem enta. Međutim , t urskih na-
se lja bilo je sa mo u Makedoni ji i dijel om u gradovima Srbi j e.
Nema sumnje da su tamo Turci, pogotovo kao v l ada ju ći eleme-
nat, vršili snažan upliv na oko lno sta novništvo. Međuti m , ovaj
nač in ne dolazi u obzi r za Bosnu. pa ni za hrva t ske zemlje dalje
u unu t rašnjosti pr ema Evropi. U odnosu na ove krajeve teško se
može govoriti O brojn ijoj zastupljenosti turskog elementa, i u
prvo t ursko doba, barem prema podac ima koje pružaju prv i ka-
tastarski defteri.

57
 Groblje na Vrbanj-uš i u Sarajevu

Neposredni turski upliv u svim južnoslavenskim zemljama

dolazio je putem adm inistracije kao 1 pojedinaca l grupa koje
su boravile u Stambolu i drugim islamskim centrima, kao što
su jeničari , studenti, trgovci, hadžij e i dr. Od naročite je va-
žnosti djelovanje administraci je, preko kOje se širio i turski
jezik. Službeni naime jezik bio je stalno t urski.
Izgleda n eće se pogriješiti ako se konstatira da je u sredi-
nama gdje je upliv pravih Turaka bio neposreda n - kao što je
s luč a j sa Makedonijom i gradovima u Srbiji - turski utjecaj
bio intenzivniji. Ako se na pr. pos matra arhitektura stambenih
zg rada u Makedonij i sigurna j e stvar da se tamo osjeća znatno
jač i tursk i utjecaj nego što je slučaj sa stambenom arhitektu-
rom u albanskim i bosanskim krajevima, gdj e su evi dentne i iz-
razitije naglašene određene karakteristike tzv. nacional nih ar-

58
hitektura. Drugi primjer intenzivn ijeg kulturnog upliva jeste po-
j ed inost da je u nekim ma kedonskim gradovima, konkret no u
Oh r idu , makedonski jezik poprim io turski naglasak. Govorna in-
tonaci ja Makedonaca u Ohridu Jedva da se razlikuje od govorne
int onaci j e tamošnjih Turaka. Do istog se rezultata do lazi ako se
skrene pažnja na toponomastiku. U onim krajevi ma gdje je bila
zastup ljena turska populacija postoji obilj e tursk ih t opo nima,
neusporedivo više nego što je sluča j konkretno u Bosni.
Pr i širenju ove civil izacij e va lj a poseb no ima t i pred očima
da su mnoge nj ene tekovine sad rža ne u sa mom islamu. Tenden-
cij a islama - presudna za kulturu i civ ilizaci ju svi h islamskih
naroda - Jeste njegov sveobuhvatni karakter. U islam u je -
neuporedivo jače nego u kršćanstvu - naglašen princip, prema
kojem je religija pozvana da regu lira sve manifestacije života.
Islam je izgrad io svoj sistem propisa koji zadiru u sva područ·
ja , pa je dakle i cjelokupna ku ltura njegovih naroda prožet a
duhom i rego lativima islama. Prema tome gro tekovina ove civi-
lizacije bio j e već apsorbiran u islamu , pa je najmanje Ispravno
govoriti isk lJu čivo O turskim utjecaj ima. Dos ljedno tome ova
civilizacija se širila prije svega putem obrazovni h institucija, i
to mekteba , ško la nižeg ranga i medresa , škola v išeg ranga ,
među koje bi se mogle uvrstit i i specija li zovane vjerske škole,
ali znatno malobrojn ije, kao što su hanikahi, škole za izobrazbu
derviša, škole zvane dar-ul-hadis, u koj ima se izučava l a vjerska
trad icija i dar-ul-kura , škole za izobrazbu u pravilnom či tanju
Kur 'ana. Nadalje , ni jedna stara civilizacija , kao što je s l učaj s
islamskom , ni j e ta ko intenzivno razvij ala izvanškolske obrazov·
ne forme i andragogiju. Islamska prosvjeta se širil a putem va-
zova (propovijedi) i dersova (predavanja) u džamijama i tekija-
ma, putem derviških sohbeta (dijaloga), kružoka i klubova za
iz učavanje pojedin ih klas i čnih dj ela, putem doškolovanja od ra-
slih (tzv. mazija) i putem drugih formi. Sve su to bile efikas ne
metode is lamske vjerske i civil iz acijske indoktrinacije. Musli-
manski čovjek , bez obz ira na e t ničko porijek lo, bio je duboko
prožet islamskom civilizacijom. Na t aj način su i bosanski Mu-
slimani, kao geografski najisturenija islamska skupina, od igrali
posredničku ulogu u popula rizac iji ove civilizacije ne sa mo u
Bosni već i u hrvatskim zemljama te Podunav l ju. Ul ogu kultur-
nih transm isera mogli su tim uspješnije obaviti, što su bili, za
razliku od prav ih Turaka, sa mnogo niti povezani sa svoj im
kršćanskim susjed ima , prije svega po tome što su se slU Žili
istim jezikom .
Međutim, bosanski Muslim ani nisu bili obični tra nsmiseri,
jer su - kao i drugi narodi - preuzete civilizacijske tekov in e
obogaćiva li svojim udjelom u skladu sa vlastitim ku lturnim tra-
dicijama. Islamska civilizacija samo je jedan od sastavnih ele-

59
menata ku ltu re bosans kih Musl im ana, pošto ona sadrži i ele-
menata slavenske starine, elemenata bogumiIske tradici je , pa-
non skih, medi te ranskih i tzv. patrijarh al nih utjecaja itd.
Srećemo se, is t in a, i s pojava ma n a j ob i čni jeg kulturnog
imitiranja, al i izuzet no. Takav je na pr. sl u ča j s otvo renim d u ća ­
nima i ćefencima u bosanskim čarši j ama, koji predstav ljaju do·
slovnu kop ij u takvi h obj ekat a Orije nta , nasta lih pod kli mats kim
uvjet ima topli h ljeta i ta koreći odsustva zimskih perioda. Ni ma·
sovna reumat i čna oboljenja sta r ih za natl ija i trg ovaca ni su uti-
cala da se koncept orijentalnog du ća n a izm ij en i saglasno sa-
svim drugom pod neblj u Bal ka na.
Primj era doslovnog oponašan ja nalazimo i u folkl oru. Bil i bi
to slučajev i jednostavnog prevođ enja tekstova na islamsk im je-
zi cima, ko ji bi bi li prezentirani kao južnoslave nski folk lor. Jedan
primjer za to jeste pozajmica na ko ju j e upozorio A li ja Name-
tak u č l a n k u " Hadisko porije klo jedne dječje pjesmic e u Mo-
staru (Glasn ik Islamskog vjerskog starješinstva, XXX IX, br. 5,
K

septe mbar-oktobar 1976 , st r. 505- 506). Dalj i j edan primjer sa·

stoji se u preuzimanj u islamski h obredni h melod ija, posebno
eza na, u muz ič koj interpretaciji sevda linke.

ej Sintetičk a saži manj a u sferi folklora

Na p o d ručj u folk lora kao da su or ijental ni eleme nti vise

pr isut ni u narodnoj književnosti u proz i i u narod nim poslovi-
cama, nego li u narodnoj poezi ji.
Tzv . ženske pjesme, posebno one poznate pod nazi vom
s e v d a J i n k e, iako po dikciji, pa čes to i melodici im aju istoč­
nj ačk i ko lorit, najmanje su pod tu rsk im uplivom. U ovom pogle-
du sma t ramo mjero davn im mišljenje muzikologa Cvj etka Riht-
mana ko ji kaže:
»Analiz a i poređenje sevdalinke sa tursko m ljubavnom
pesmom po kazuje da ona nije nikakva kop ija turske
pesme već posebna vrsta umetn i čke t radicije koja se,
baš po svojim os nov nim ob lici ma, znatno razlikuje od
t urske .«

Prof . Riht man ipak iz opreznosti dodaje:

~O porekl u sevdalinke, koja je tako nazva na za to što
se u njoj peva O sevdah u, bol nom lj ubavnom zano su,

60
 mada ona nij e samo to, nemoguće je reći nešto pre·
cizni j e. Jer teško je uopšte odredi t i kad je nas tala neka
folklorna vrsta."
M išljenja smo da je sevda linka najvećim dijelom kreacija
bosanske muslimanske dj evojke, a žensk i svi jet je bio najm anj e
podložan vanjskim ut j ecajima. Da li su bosanske muslimanske
djevojke mogle razumje t i t ursku li rsku poeziju, kad nisu ni zna le
turski, da bi onda prevodile i u pjesm u oblikovale njene lirske
moti ve? Možda bi za objašnjenje postanka i karakt era sevdal in·
ke mog lo pomoći j f rojdist i čka t u mačenje o umjetnikovom bje-
žanju u fantaziju zbog neispunjenih žel j a. Muslimanska djevoj-
ka , u čež nj i za dragim, sučeljavajući se sa preprekama koje je
postavljalo društvo, našla je svoje zadovol j enje u stvaranj u pje-
sama prožetih izrazitom osjećaj n ošć u. Sevdalinka, prema tome ,
predstavlja nešto doživljeno. a nikakav pri j evod pjesama iz jed·
ne tuđe sredine.
Narodna pak poezija eps kog tipa t akođ er je. usprkos svo-
me vanjskom kolor itu. ponajmanje imitacija orijentalnih uzora.
To ip ak potpuno ne isključuje orijentalna-islamske utjeca je na
epsku poeziju južnoslave nski h naroda.
Jedan instruktivan pr imjer toga utjecaja jest e pojava Gazi
Sejid Batala u muslimanskoj epskoj poeziji. To je legendarni
junak iz turskog folklo ra , koji je. po hist oriča ru Tabe r ij u (oko
839- 923) pao u boju s Grcima 740 . godine. Ku lt o njemu kao
gaziji razvijale su naroč i to bektaši j e. okup lj ajući se oko nje-
gova groba u se lu Sejjid Gazi južno od Eski Šeh ira. Njegova po·
pularnost dopr la je i u Bosn u. Zna se da se još za prvog svjet-
skog rata u dvije sarajevske kafane tumačio Kitab··i Sejjidi Ba·
tal. Na taj n ači n je knjiškim putem ovaj junak, i to baš kao
legendarn i junak, prodro i u bosansko-mu sli manski folklor. Za-
sl užn i sakup l jač muslimanskih jun ač k ih pjesama Fied rich S.
Krauss zapisao je i 1913. izd ao pod nas lovom "Vom Derwisch-
·Recken Gazi-Sei'di (X Band der Beitrage zur Kennt nis des Ori-
ents , Halle a. d. S., str . 16- 50) jednu poveću narodnu pjesmu
sa čistim kraj iškim motivom, u kojoj se uporedo sa krajiškim
junacima bu ljubašom Mujom , Hrnjicom , Talom i dr. na č u dotvo­
ran na čin pojavljuje i - " dervišina- Gazi Seidija. Prema toj
pjesmi pod "Sejdin bajraktarom« - koji se javlja i u drugim
krajiškim pjesmama - treba razum ijevati legend arnog Gazi
Sejjid Bata la.
Ovakvi primjeri izravnog utjecaja re lati vno su ma lobrojn i,
pogotovo ako se uvaži da je redovito povo d za nastanak poje-
di ne epske pjes me bio neki konkret ni d ogađaj.
Još za najrani ju bosa nsko-musli man sku epiku, koju či n i ci-
klus aki nd žijski h i je nič arskih pjesama, raspolažemo za po jedi ne
pjesme dokazima da sadrže neku hist or ijsku j ezgru, pa su dakle
inspiracije neposredno doživljene.

61
 Ciklus akindžijskih i j eničarskih pjesama nastajao je u sre-
din i gd je su se ak indži j e i j en i čari kretali, dakle i izvan Bosne.
Jedna od tih pjesama , nasta la u Stambalu, bez sumnje je »Bo-
les t Muje carev i ća« (Vuk, Srpske narodne pjesme I, Beograd
1969, br. 737 ) . Kako je to pokazala Dušanka B ojanić (Priloz i za
književ nost, jezik, i sto riju i fo lklor , knj. XXXIII , 1-2, Beograd
1972) pjesma do u detalje vje rno op isu je d ogađaj koji se desio
na dvoru između god in e 1470. i 1474.
A kin džijsk i i j eničarski cik lus iznio je kao glavnog ju naka
Đerzelez Aliju, gazi ju , kojeg su bosansk i Muslimani proglasili
naj većim svoj im junakom. Njega je narodna poezija si t ui rala kao
pendanta, ali i pob rat ima na j većeg ju naka narodne epike kršćan ­
skog dijela Južnih Slave na, Srba, Hrvata, Makedonaca i Bugara
- Kra l jevića Marka. Đerze l ez je histor ijska l i čnost. Dokumenta-
cija koj u je o njemu objavio orije ntalista Ale ksej Olesnicki,
upotpunjena podatkom turskog autora Ibn u Ke mala (1468-1530),
ko ji je objav il a i koment irala orij entalistkinja Dušanka Boja n ić
(P ril ozi za ori jenta lnu f ilologiju XIV- XV , Saraj evo 1969) navodi
na zakl ju ča k da je Đ e r ze l ez his torijska li č n ost; istakao se u akin-
dŽi j skim pohodima na ug arske zemlje kao i u završnim opera-
cijama povodom pohare Saraj eva despota G r gurevića potkraj
1480. godi ne. Kult ovog pr oslavljen og gazi je podupiran je i sa
službene stra ne. Po zauzeću Budima tamo je 1541. god ine, po
zapovijedi sultana Sulejmana, bila pod ignuta tv rđ ava Gerz Elj as
sa njegovim nadg robnim spomenikom (vjeroj atno kenataf), kao
i j ed na tekija, dok je na budimskoj kap iji, i to s imbo li čno , pre-
ma B eču, bio obj eše n bu zdovan Gerz Eljas-babe.

d) Si n t etič k a sažiman ja u sfe ri materi jal ne kulture

I u oblas t i materijalne kul t ure, pr ije svega bosa nski h Mu-

sli mana, došlo je do kultu rn e simbioze. Ovdje kao da je or ijen-
talno-islam ski upliv znatno nadjačao tradicio na lne elem ente.
Tako je u bosanskoj ar hite ktu ri našla svoj snažan izraz
jedna vrlo važ na odli ka islams ke civil izac ij e, a t o je nagl ašeno
pozit ivan odn os prema pri r odi pa, u dal joj ko nzekvenci, prema
životu. Išlo se i u Bosn i za tim, da se arhi t ekt ura skla dn o uklop i
u zelenil o pej zaža, da su stambe ni i drugi objekti izloženi suncu
i da se tekuća voda do makSim uma iskori st i za praktič n e po-
t rebe kao i za razonod u, a ni j e se zapos tav ljao ni tjelesni ku lt.
što je nekada prelazi lo i u hedoni zam. P ola z eć i od ovih pr incipa
svaka kuća i u gradu, gotovo bez iznimke, imala je svoju bašču,

62
zasađenu voćem, pov r ćem, cV IJecem i drugim ze leni lom. Avl ije
uz kuć e sa kame nim ob lutkom ( naročito su lijepe avlije u Mo-
staru) bile su zasađene cvijeće m i vinovom lozom, kojom se če­
sto obavija la zgrada, naročito kamarija (dio d iva nh ane, preds ob-
lj a na kat u, otvo renog pre ma av lij i, obično sa mušebcima, drve-
nim rešetkama). Nas toja lo se da pojed ina zg rada ne ometa vi-
dik drugoj, pa su se na kosom te renu zgrade postav ljale tako
da su jedna drugu harmonično nadvisiva le, a na ravno m te renu
je dna je drugoj izmicala tako da bi svaka ima la osigura n vidik.
St ambene zgrade gradile su se ob i čno na kat , pa se išlo za tim
da dio na katu bud e što sunčani j i te se postavlja li prozori , go-
tovo bis mo rek li, jedan uz drug i, dok je prizemn i dio, gdje se
stanova lo zim i, imao znatno manje prozora . U osu nčavanju kata
( »gornji boj ,,) pose bno mjest o pripada ćošk u , doksatu, isture-
nom ostakljenom ba lkonu kao dijelu veće sobe , oda kle je bio
pogled a i dopiralo sunce na sve strane.
I islamsko strogo mon oteist i č k a naziranje našlo j e svoj iz-
raz u tome što se zapostav ljalo slik arsko i kiparska ob likova-
nje živ ih bića. Pri tome upada u oč i da je to slikarstvo uglavnom
dvod imenzionalno ; izbjegava se p l astično pr ikazivanje figu ra; u
slikarstvu j e izosta jala dimenzij a prostora i projiciranje u du-
binu, odnosno sjenčenje.
Zanimlj ivo je da je i u muslimans kom vezu u Bos ni i Her-
cegov ini zastup lj eno pr ik azivan j e životi njskih likova u st ilizova-
nom obliku. To važ i za pau ka (radu), koji j e u Mus limana Simbo l
radosti, pauna , papigu, kanarinca, goluba , IJU kafezu dudu«, la-
buda na vodi pa i ribe. Dosta stili zovanih živo t injskih l ikova
sreće se i u drvorezba rstvu (je dna na pr. kuća u Begovini u
Stocu ima kao figura lne elemente čak i ljudske likove ).
Supsti t ucija za plast i čno oblikovanje lj udskih bića nađena
j e u izrad i nadgrobni h spomeni ka - nišana. Bosanski nadgrobni
spomenic i nose mnoge auto htone karakteri stike, i to ne samo
oni koji su zadržali kont inuitet sa srednjovjekovnim stećc im a,
veĆ i oni iz kasnijeg vremena. Autohtona obil ježja nišana zapa-
žaju se u nep rec iznosti form i i po nizu elemenata izra zi to na-
rodne ornamentike .
Dekorativni element i orijentalna-islamske umjetnosti - ali
sigurno nigdje u čis to j f orm i - zastupl jeni su u bosanskom
gradi t el jstvu (zidovi, stropovi, pokućstvo), proizvod ima umj et-
nog obrta, prije svega u izrađevinama od bakra, zlata, srebra,
željeza i drugih metala, rezbar ijama, kera mi Ci , opremi kn j iga i
dr. Or ijental no-islamskih dekorativn ih elemenata sadržano je do-
sta u narodnim teksti lni m rukotvorinama, kao što su to vez i
kere ( Čipke), nada lj e Ći l i m i, makati (pokrivka na mindarima) i
sedžade. Što se tiče brušen i h pro izvoda, on i su uvaženi, a t o
vri jed i i za fajansu , odnos no po rcu lan ; fa jansa se i u Turskoj
održala tam o gdje su postojale jače seldžučke tradici j e, dok je

63
Poč itelj

degenerirala i propadala na ostalom tursko m tlu , tako da u Bo-

snu ovaj fi niji oblik kera m ičke proizvod nj e kao da nije ni kada
ni prodro. Ovakve predmet e, kao što su lijepo ukrašeni f indža-
ni, čaše , surahije (boce za vodu), f ini či buc i, nargile, tespihi
(brojanice) itd. donosile su naročito hadŽij e kao darove; ovi
ukra sni predmeti sreta li su se u velikom broju u musli man sk im
ku ća m a, a također i kur'an tasovi (zdje le sa ugraviranim teksto-
vi ma jz Ku r 'a na), koji su se izrađ iva l i u Egiptu.
Ipak i u staroj umj etnosti bosanski h Muslim ana, usprkos
neg a ti vističkog stava prema pri kazi va nju ljud ski h likova , sreć u
se tu i tamo rij etk i primje r i plast i č n og pre dstavlj anja čovječijeg
lika . Tako je na kapiji kraj džami j e u Gradačc u nepoznati klesar,

64
očito inspiriran ornamen t ikom sa steća k a , uklesao (godine
1223/ 1808) Osman-kapetana Gradaščevića, gdje j aše na magarcu.
Nadalje je zaniml j ivo da su upravo dvoj ica Bošnjaka glavni
pred stav ni ci turskog minijaturnog slikarstva . To su Visočak Ne-
suh Mitraki (umro 1547), jedan od najdarovitijih minijaturnih
slikara Turskog Carstva u doba Sulejmana Veličanstvenog, po-
znat i kao historiča r i matemati č ar. Drugi još čuveniji minijatu-
rista Nakaš Osman takođe r je Bošnjak. Autor je HOnername (sa
oko 210 minijatura), či je je iluminiranje započeo 1577. godine,
Surname (sa oko 425 minijatura) j Šemailname (sa 12 mini-
jatura) .
U kasnije doba bosanski Muslim ani se uglavnom zadovolja-
vaju slikanjem Meke i Medine , obično u enamima (enam, vrsta
hamajlije u formi kn ji ge sa određenim poglav ljim a iz Kur'ana).

Sto se t i če ćilimarstva, koje se u krajnjoj ko nzekvenci osla-

nja na od r eđene vj erske običaje (prostiranje sedžada - manjih
ć ilima pri molitvi), kao i na način života (oprema k uće, skidanje
obuće pri ulasku u kuću, koja je zastrta) ovdje su također jako
naglašeni orijentalno-islamski utjecaji. Ćilima se još i danas
najviše nalazi, kako to pokazuju statistički podaCi, u domaćin­
stvima Makedonije i Bosne , dakle u krajevima gdje je turski
utj ecaj bio najin te nzivn iji. Ćilimi imaju i određena naci onalna,
odnosno lokalna obiljeŽIja , jer da toga nije, onda ne bi bilo ni
razl ikovanja na fočanske , prozorske, pet rov ačke, li va njske, ze-
ničke , gatačke , bil eeke, sto l ačke , trebi njske itd . ći l ime , a oni
opet , uzeti u cjelini , razlikuju se od perzijski h, srednjeazijskih ,
kavkaskih i jJl'aloazijskih ćilima.
Dalje , umjetni obrt u južnoslavenskim zemljama, još je v i še
prožet orijentalno-is lamsk im utjecajima , prvenstveno u kUjundžij-
skim i kazandžijskim izrađevinama (područje gdje su ove izra-
đevine postigle najveć i umjetnički domet poklapa se s područ­
jem na ko jem se duže ili k r aće vr ijeme protezalo Tursko Car-
stvo).
Muslimanska pak arhi te ktura u Bosni i Hercegovini ima u
globa lnom pog ledu karakte r istike tu rska-islamske arh itektu re,
ali i određene vlastitosti. Te su vlasti tost i proiz lazile već iz okol-
nosti da su graditelji-neimari, a naročito izvođači-dunđeri , bili
domaći ljudi , ili iz Bosne ili Da lmacije, kao i iz drugih južno-
slavenskih krajeva, pa su u ovu arhitekturu u jakoj mjeri unosili
elemente domaće umjetničke tradicije.
Or ijentalno-islamska arhi tektura u Bosni ima i tu osobinu,
da je u njoj od građevinskih materijala u većoj mjeri zastup-
ljeno drvo, koje daje velike oblikovne mogućnosti (upor. Magri-
bij a džami ja u Sarajevu , Handanagi na džamIja u Pruscu, Hajdar-
-hodžina džamija u Kar i ćima kod Vareša, plavske i gus injske
džami j e i dr.). Nema sumnje da je to posljedica šumskog bo-
gatstva Bosne al i i jedne kont inuirane tradicije stare slavenske

5 65
Carska
džam ij a
u Plavu

umje t nosti. Naroč i to starim bosans kim seoskim džami jama sa

drvenim munarama kao da u dob roj mjeri manjka or ijentalno-
·islamski st il.

e) Vak uf;

Vr lo je si mp a t i čna pojava da su se pojedi nci t ako reć i na-

tjecali u činjenju haj rata , što će r eći dobrih djela od opć e ko-
risti, dobrotvornih ustanova , zadužbina . Orga ni zaciona f orma za
haj rate su v a k u f i na ko ji ma je zapravo u materijalnom po-
gledu poč i va l a islamska civili zacija.

66
 Činjenje haj rata bilo se razvilo u prav i kult, t ako da j-c
obuhvatilo sve slojeve stanovništva : ako se nije moglo uva·
kufiti (zavještati) kakav značajniji obje kat, koji bi služio za vjero
ske, kulturno-prosvjetne, komunalne, humanitarne i druge opće­
korisne ciljeve, onda se zadovoljilo ostav ljanjem u trajnu upo·
trebu skromnij i h vrijednosti, pa ako materijalne mogućnosti nisu
ni t o dozvoli le, onda su pojed i nci vlast itom radnom snagom pra·
vili javne bunarove, gradili putove il i se makar zadovoljili sad·
njom voćki na zemljištu u općoj upotrebi. Na taj nači n osnovano
je u Bosni na desetke hiljada vakufa iz redova cjelok upnog stao
novn ištva : ljudi svih profesija, pa žena i djevojaka .
lako vakufi svoju idejnu podlogu nalaze u islamu, pa su i
inspirisani vj erskim duhom, oni su se javljali i kod k r šćanskog
stanovn ištva, odnosno razvi jala se, posebno u srpskim trgovač·
kim porodicama, jedna uočljiva predispozicija za uspostavlja·
nje zaduž bina.
Vakuf kao komunalna ustanova ima poseban značaj. Na nje-
govu važnost kao komunalne ustanove upozorio je u jednom
radu Osman A. Sokolović, koji je inače u toku svojih historij-
skih istraživanja posvetio dosta pažnje po ložaju i razvitku gra-
dova pod Turcima (O. A. Soko l ov ić, Vakuf j kao komunalne usta-
nove, Novi Behar, Sarajevo, 1. VIII 1944, god. XV I, br. 15, str.
235-236) .
Sa komunalnog gledišta vakufski objekti su dvojakog karak-
tera: je dni su objekti direktno namijenjeni komunalnim potre·
bama, a drugo koristonosni objekti komunalnog karaktera koji
služe za uzdržavanje bogoštovno-prosvjetnih, a često ikomunal·
nih objekata. Kao vakufi sa izrazito komunalnom namjenom do-
laze podizanje kaldrma, mostova, vodovoda, česama, hamama ,
šadrvana, bunareva, imareta, musafirhana , j avn ih nužnika , saha t-
ku ia, groba lj a itd . U drugu grupu doš li bi vakufski dućani, bezi-
stani, ka ravansa raji , hanovi , magaze, daire, kreveta (prizemne
radionice), pekare, kafane, kasapnice (mesare), mlinovi, stupe ,
kuće, bećarske odaje (stanovi za zanatlije i t rgovce-samce), ćer­
hane (radionice) i dr. Ovdje bi došle u obzir i vakufske gota·
vine koje su davane privrednicima na kredit.
Osnivač vakufa imao je os igurati sredstva za normalno
funkcionisanje i uzdržavanje svoga vakufa, pa su se tako obez-
b je đivali i rashodi vakufa namijenjeni komunalnim potrebama i
izostala potreba da se građani opterećuju posebnim daćama za
podmirenje komunalnih potreba. S druge stra ne , koristonos"i
objekti koji su osiguravali sredstva pojedi nim vakufima znatno
su pospješivali proces izgradnje gradova.
Bez obzira na to što ·su vakufi imal i izrazito vjersku na-
mjenu, bili su dakle od presudnog značaja u komunalnom ži-
votu. Nji hova uloga ni j e manje važna ni u prosvjetnom kao i
hum anitarnom pogledu. A potkraj turske vlasti na podlozi va·
kufa, ito Gazi Husrev-begova vakufa kao glavnog u Bosni i Her-

5' 67
Hadži
Allbegova
džam ija
,.
u Travnfku

sahat-kulom

cegovini. izrasle su dvije zn acaJ ne prosvjetne ustanove: Gazi

Husrev-begova bibli oteka , os novana istina j oš 1537, ali reorga-
nizirana 1863-1864. i, što je do sada ostalo nepoznato, Vila-
je tska šta mparija, osnovana 1866. godine. O udjelu Gazi Husrev·
-begova vaku fa u osnutku Vilajetske štampari je ostavio j e važ no
svjedoča n s tvo Gavro Vučković u II svesku svoje kn j ige ,.Rob-
stvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni,., štampane u Novom
Sadu 1872. (str, 102). G ovo r eĆ i o tome kako je na inicijat ivu
vezira Topal Osman-paše ondašnji mutevelija Gazi Husrev-be-
gova vakufa Hadži ASim-beg Mutevelić iz fonda vakufa napravio
bo lnicu, Gavro V u čković nastavlja:
,. Dalje mu predloženo bude da se iz toga fonda sagradi
Jedna zgrada , dje bi se pečatnja (štampa rija) smj estil a.
On i na to pristane i dade za rečenu zgradu 30.000
groša,K

I) Skolstvo , prosvjeta i književnost

U svim ovim civilizac ijskim tekovinama - u kljUčujuć i

ovdje
va ku fe - pa rticipirala je na određen n ač in svo stanovn i štvo,

68
Atrij
Ku.ršumlfje
medrese
u Saraj evu

pa i nemuslimansko. Međutim, u domeni ško lstva, sve do re·

formi, u drugi m prosvjetnim ustanovama kao i u knj iževnosti
koja se njegovala unutar ovog civilizacijskog kruga , participanti
su bil i isk l jUčivo muslim anI. To je proizlazilo iz sistema , u kojem
je sfera čisto duhovnog života bila stvar iskljUčivo svake vj ero
ske zajednice . Bio je pravi izuzetak ako bi se neko izvan musli-
manske sredine u Bosn i bavio čak j islam skim jezicima, kako
su to činili potkraj t urske vla sti franjevci Marijan Šunjić , Martin
Nedić i Grgo Martić; Š unjić je na pr. i autor obimnog t ursko-
-lat in skog rječnika (koji je ostao u rukopisu).
Podlogu islamskoj prosvjeti davali su mektebi i medrese.
Mektebskom nastavom bilo je obuhvaćeno gotovo svo gradsko
st anovništvo muškog i že nskog spola; u onim selima gdje nije
postojao mekteb ili se nal aziO daleko, obuku iz vjeronauke obav-
lja li su sezonski u či t e l ji , zvani sejjar-mualli mi. Pr ema službenim
podacima bilo je 1870. godine u Bo sni i Hercegovini 850 mekte·
ba sa 39.472 đaka , od č ega 10.864 djevojč i ce .
Medrese u kojima se nastavljalo učenje poslije mekteba,
također su bile brojno distribuiran e po svim muslim anskim cen-
trim a. Prema službenim podaC ima bile su 1876. u Bosni i Herce-
govini 43 medrese.
Glavna medresa u Bosni i Hercegovini bila je Gazi Husrev-
begova medresa , os nova na 1537. godi ne. Nastavn i j oj j e program

69
bio standardni, ali j e Gazi Husrev-beg u svojoj zak ladnoj povelji
dodao i odredbu da se u njegovoj medres i predaje »i osta lo što
bud e izi skivao običaj i mjesto .. . Ovom odr edbom Gazi Husrev-
-beg je utvrdio platform u, prema kojoj njegova medresa treba
da bude kroz sva vremena obrazov na institucija ko j a će od go-
varati savremenim potrebama. Ugledu ove medrese doprinosila
je što su na mjesto mud erisa (profesora) redovno dolazili naj-
učen i ji ljudi , a muderis je obično bio i sarajevski mufti ja. S
obz irom na reputaciju ove med rese, historičar Hamdija Krešev-
Ija k ov i ć (koj i je i sam bio njen nastavnik) nap isao je 1930. da
je Gazi Husrev-begova medresa bila ne samo najugledniji islam-
sk i zavod u Bosni već i teološki f akultet.
Mostarske medrese, prije svega Karađozbegova . koja je
osnovana nešto prije 1557, uživala je također velik ug led . Mu-
deri s Karađozbegove medrese t akođer je redovito bio u rangu
muftije.
Najveći nedostatak ovih škola bio je u to me da je u nj ima
narodni jezik bio potpuno potis nut, pa štav iše i umektebima.
Na srpskohrvatskom jeziku davala su se samo najnužnija obja-
šnjenja ( .. kazivala manija,, ), dok se učilo na turskom jezi ku
(slič n o kao u dal matinskim škola ma na talij anskom). Đaci su
ist ina stjecal i neko znanje iz turskog jezika; snalazili su se pre-
pisivanjem dosta brojnih tu rsko-bosanskih (srpskohrvatskih)
rječnika , od ko ji h su nek i bi li sastavljeni u sti hu, a ri j eči siste-
mati zova ne - ne po abecedi - već po logi č nim cj el in ama . Ve-
li ku popu larnost stekao je r je čnik Muhameda Hevaji Uskufije
iz Tuzle iz 1631 . godine, nazvan Potur Sahidija.
ZaslUŽUj U najveću pažnju pokuša j i koj i se javljaju uglavnom
od XVII I vi j eka za uvođenje u škole, prije svega mekteb e,
udžbenika na narodnom jeziku. U XV II I i prvoj polovici XIX vi·
jeka glavni preds tavnici ovakvih nastoj anja su jedan anonimni
auto r iz Gornje Tuzle. koji je preveo popularni udžbenik "Bergi-
vij u«, dalje Muhamed Razi ef. Velihodžić jz Sarajeva. anonimni
prevodi lac »$ej taname« te napokon šejh Abdu lvehab llhamija. U
drugoj polovici XIX vijeka isticali su se kao pobornici udžbeni ka
na narodnom jeziku Mehmed Zaim ef. Agić, sin Ali Rizagin,
auto r udžbenika pod naslovom "Ovo je od virovanja kitab na
bosanski j ezik«, Omer ef. Humo . rodom iz Mostara. auto r . čini
se, v iše udžbenika na narodnom jeziku. zatim Ibrahim Edhem
Berbić iz Tuzle ( »Bosansko-turski uči t e lj M i dr.J. Poč e t kom ovog
vijeka č i tava jedna plejada trudbenika na če l u sa kasnijim reis-
-ul-ulemom Mehmed Džemaludi nom Čauševićem (1870-1938)
radila je na izdavanju ovakvih udžbeni ka.

U okviru vanškolskog obrazovanja posebnu paznJu zaslUŽUje

funkci onis anje posebnih kn j iževnih kružoka, odnosno jed na vrsta
književnih klubOVE! .

70
 Književni kružoci su se uglavnom form irali za izučava nj e
perzijskih klas ika , prije svega Mesnevije Dželaludina Ru mije, a
zatim i drug ih djela na arap skom , pa i turskom jeziku. U bosan-
sk ih Muslimana bilo je uobiča j e no da se formira kružok U svrhu
prevođenja i tumačenja određenog djela, a to se i danas di je lom
održalo. Kružok je vodio jedan dobar poznavalac tog djela.
Jedan od prvih kružoka za proučavanje Mesnevije osnovao
je Derviš-paša Bajezidagić u Mostaru. U vakufnami (zakladnoj
povelji) njegove medrese, osnovane 1601. godine, statuira na je
odredba. da muderis predaje Mesnev iju. Al i da bi se ta odredba
što efikasnije realiz irala, B aje z idagić je odredio da muderis
mora bi t i »sposoban i prirodno obdaren za tumačen je ovog dje-
la« , a mostarski kadija će biti taj koj i će se brinuti da se na
ovom položaju drži uvijek onaj koji je najsposobnij i.
Za mnogo poznije vrijeme ima zabi lježen podatak o Isevi
Mehmed Emin ef. iz Sarajeva koji je negdje oko po lovice XIX
vijeka predavao Mesneviju u Atmejdan med resi u Sa rajevu. On
se osobno zaputio u Perzjju da bi naučio pe rzijski j ezik. Važio
je kao odlič a n usmeni prevod ilac i tumač Mesnevije, pa pošto je
umro, dugo vre mena se govori lo "Umro Isev ija, umrla i Mes ne-
vijaK .
Vr ijedno je spomenuti da je jedan kružok za proučav anje
perzijskih klasika predvodio neki šej h Arif Sidk i efe ndija, pro ·
fesor Misrine medrese u Sarajevu ( 1868-1880). On je ustano-
vio neku vrstu »perzijskog kluba", u koje m se ne sa mo učilo
perzijski i čitali klasici, nego su članovi morali međusobno per-
zij ski razgovarati; ukoliko bi koj i od nj ih progovori o srpskohr-
vatski ili koji drugi jezi k, morao je platiti ugovorenu svotu novca
u određeni fond kao kaznu; pr ihod f onda je sl užio kao pokriće
t roškova za zajedničke izlete. Klub je imao oko pedesetak čla­
nova, kako je to pripovijedao dru Milivoju MaliĆU Behaudin efen-
dija Sikir i ć, član toga kl uba i profesor ka ligra fij e.
Arif Sidki efendija vodio je kružok za i zučava n je Mesnevij e,
a u tome ga je nas li jedio Behau din efend ija Sikirić . Sa preda-
vanj ima je nastavio reis-ul-ulema Džemaludin ef. Caušević, a
ond a Hadži Mujaga Merhemić (1877-1959). Nastav lj aj ući ovu
trad iciju danas Mesneviju predaje Fejzula h Hadž ibajrić.
Izučavanjem u kružocima nisu bil i obuhvaćeni samo pisci
k lasičnog ranga, već i takvi kao što je Hasan Kaimija-Sara jl ija.
Pri je pedes etak godina Kaimiju je tumačio održava jući kružoke
u svome domu HadŽi Ibrahim-beg H asanpaš i ć iz Travnika, a u
t ravn i čkoj kafa ni u Donjoj čarš ij i pokraj Sulejmanije džamije tu-
m ačio je Kaimiju Muhamed Krpo , obični krpedžija, a iza njega
Taib ef. Tahirov ić .

Za ovako razgranata i plodno razvijanje islamske prosvjete

dolazilo se do potrebnih knjiga najviše prepisivanjem, manji

71
ih je broj import iran (a importirane knj ige prodava li su bazer-
džani , trgovci stambolskom i drugom uvezenom robom), dok j e
bilo vrlo malo štampani h knj iga.
Sta mpa rstvo se u Turskoj i is lamskim zeml jama, kako je
poznato, teško prob ijalo. Prvu tursku št -1 mpariju osnovao je
istom 172 7. Ibra him Muteferika , i što je ~a r akter i stično, bio je
poturčeni Mađar (jedno od prvi h štampan ih djela u ovoj štam-
parij i bi lo je jednog Bošnjaka , Omer efendije iz Novog, pod
naslovo m Ga zavati dijar i Bosna , Bojevi u Bosn i, ubrzo preve-
deno na nj emački, engleski i švedski ). Pa i poslije osnivanja
ove prve štamparije prošlo je dugo vremena dok se štampar·
stvo af irmirala. Pogotovo se u islamskih narod a nije zadugo
šta mpao Kur'an (u Evropi arapski tekst već od 1530. godine).
Upravo za to što se štampars tvo izbjegava lo - pri čemu
se iskonst ruisa lo i uče n je da se promet anj em kroz štamparske
maši ne i prese skrnave papir i tekst - muslimani su se ran ije
or ijent isalr na prepisivanje knjiga. Upravo je impozantan bro j
islamskih rukopisa koji se našao u bosa nsko-muslimanskoj
sredi ni.
Dosta se kn j iga prep i siva lo u medresama. U F oči je kra-
jem XV I vije ka djelovao i jedan skriptorij. Knj ige su se naime
prepis ivale organizirano u ekipi, a posao je fi nancirao određen
broj vakifa. Ko rekto ri su prepisane tekstove sravnjavali s pred·
loškom. Na ovaj način se brže i kvalitetnije dolazilo do knjiga
(upo r . K. D obrača, Skriptorij u F oči u XVI stoljeću , Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke I, Sarajevo 1972 , str. 67-74).
Bilo je j profesionalnih prepisivača, a i mudželiti (knjigo-
vesci) bavili su se t im poslom. Među prepisivaČima bilo j e i
zana tl ija (na pr. kazandžija Spaho iz Sarajeva prepisao je 1735.
Bejzavin ko men tar Kur 'a na , kaligrafski i uz um j etničko ukraša-
va nje). Bil o je prepisivača čak i po selima.
Posebno se prepisivao Kur 'a n, a to se moralo činit i s naro-
Čito m paž njom. Najpoznati j i prepisivač Kur'ana iz druge polo-
vice XV II I i početka XIX vijeka bio je imam Careve džamije u
Sarajevu Ibrah im $e h ović, sin HadŽi Muhamedov, od koga se
sačuvao šezdeset i šesti prep is Kur'ana. Masovnost p r episivača
Ku r 'a na ogleda se i u podatku da je štaviše i jedna djevojka
(iz begovske porodice Kukavica ) poznata kao p r epis i vač Kur'ana.
Bašeskija je pod godinom 1176/1 762. zab ilježio smrt j ednog pre-
piSivača Ku r'ana po profesiji kovača, a pod 1189 / 1775-76. po
profes iji bakala (trgovca živežnim namirn icama).
M nogi prep isan i rukopisi i stiču se kaligrafskom umjet nošću .
Reg ist rova no je gotovo 250 kaligrafa iz bosansko-muslima nske
sredi ne .
Raš irenost knj iga na ori jentalnim jezicima vidi se prije
svega po broju javni h i pr ivatnih biblioteka. U drugoj polovici
XV III i početkom XIX vijeka u Sarajevu je bilo osim pet javnih
još ve li k broj privatnih biblioteka.

72
 Javne biblioteke nalazile su se redovno u sastavu medresa,
pa i nekih mekteba, al i i pojedinih džamija, tekija (na pr. Hadži
Sinanove tekije u Sarajevu , tekije u 2ivčićima), pa i u hana·
vima ( Muftića han u Stoc u).
Broj knjiga u ovim bibliotekama ni je bio velik, ali je bila
dosta gusta njihova m reža.
Jednu bibl ioteku javnog karaktera osnovao je u Banjoj Lu ci
1630 . godine Mevla Husamudin Bošnjak i zavještao oko 100 knji-
ga u 83 sveska (upor. Mehmed Mujezinović i Mahmud Tralji ć,
Vakufnama iz 1630. godi ne o osnovanju biblioteke Mevla Hu sa·
mud ina Bošnjaka u Sanjoj Luci , Glasn ik Vrhovnog islamskog
starješinstva 1/ 1977).
U Sarajevu su u XV II I vijeku osnovane bibl ioteke Osman
še hdi ef. Bjelopoljca i Abdulah ef. Kantamirije-Saraj lije,
Zgrada biblioteke u Gradačcu , koja se nalazila pok raj dža·
mije Husej n-kapetana G r adaščevića, prvobitno je sl užila za te-
kiju. Tu je godine 1256 / 1857. kajmekam Fad il-paša Seri f ij a kon-
cen t ri sao više starih kn ji žn ih fondova i osnovao biblioteku.
U Gračanici se spomi nju dvije biblioteke (u sastavu Ahmed-
-pašine džam ij e j Pervane džamije).
Dalje , uporedo sa osn ivanjem travničkih medresa Elči Ibra-
him-paše i Mehmed -paše Kukavice osnivane su i biblioteke za
potrebe đaka. Kukavičina medresa u F oči kao i medresa u Vi-
sokom također su u sv ome sastavu imale biblioteke.
Još su znatno brojnij e privatne ko lekc ije knjiga. Orijenta·
lis ta Mehmed Mujezinović izvršio je analizu popisa knj iga u
zap isn ici ma (sidžilima ) šeriatskog suda u Sarajevu, poč e vši od
1140/ 1727 . do 1266/ 1850. u kojima je reg istrovan 161 ostavioc
sa ukupno 7.1j ~· knjiga (za je dnog ostavioca nema bl ižih poda-
taka). Imaoc i knjiga , kako se može zaključiti po ovim popis ima
bi li su - što je i razumljivo - najviše iz reda zna laca vje re
(uleme ) (5 1 vlasnik knjige ); drugi po redu su trgovc i (2 1 vla-
snikJ. a onda slijede za natlije ( 16 vlas nika); među posjed nicima
je registrovano 7 vlasnika knjig a, da lj e je 6 predstav nika vlasti.
5 je žen a i 1 umrli učenik; za 54-o r icu posjedn i ka knjiga nije
bi lo m_oguće bl iže utvrditi šta su bili po zanimanju .
Od posebnog je int eresa qa se vidi šta su sarajevski Mu-
sl im ani u XVI II i prvoj polovici XIX vi j eka najviše č i tal i, odno·
sna koje su knjige po ovim zapisnicima bile najviše zastupljene.
Osim Kur 'a na kao najčitani j e knjige, u privatnim kolekcijama
najviše se sreće Ustuvanij a {40 primjeraka). djelo iz fikha (obre-
doslavIje i šeriatsko pravo ), na stalo 1661 / 62. godine. I inače je
brojna vjerska literatura, naročito ona koja se izučavala u me-
dresama. no Sarajli j e su bile sklone da prate i li j epu književ-
nost; Mujez i nović je u sarajevski m sidžilima našao u ostavšti -
nama nabrojen naj manje 81 divan , pjesnički zbornik ; iz histo-
rije je registrovano 56 djela itd.

73
 Od egzaktnih znanosti među kn j igama koje su bile u upo-
t rebi u bosansk ih Muslimana najviše je bi la zastup ljena medi-
ci na. Sretale su se i razne bajtarname (veterinarske ljekaruše),
a od dj ela iz poljoprivrede dosta se Čitala i prepisivala knjiga o
voćarstvu, povrtlarstvu i cvjećarstvu zvana .. Revnaki bostan« od
neidentifikovanog turskog autora iz Jedre ne.

Interes za kn j igu ni j e se, medutim, ograničavao na prepISI-

vačku aktivnost i čitanje tekstova nego se ta k oreći od prvih
dana islamizacije javljaju među bosanskim Musl imanima i auto-
ri originaln ih djela , bilo pjesničk i h , bilo iz pojedinih disciplina
koje su se njegovale u islamskom ku lturnom krugu. Mnogobroj-
nost ovi h pisaca i njihov udio u oplodivanju islamske književno-
st i uočio je orijenta lista Gibb (History of Ottoman Poetry )' a i
prof. Fuad K6prOlO skreće pažnju da je u XV i XV I vijeku međ u
rume lijskim pjesnicima bilo veoma mnogo iz Arnautluka, Bosne
iMadžaristana (Edebiyat ara~ti r malari, Anka ra 1966).
Prema rezu ltatima dosadašnji h ispi ti va nja bosanske grane
islamske književnosti t ematika kojom su se bav ili ovi au tor i
ug lavnom je identična s tematikom koja je u ono doba i inače
tretirana u književnom radu na turskom, arapskom i perzijskom
jeziku. Orijentalist Mehmed Handž ić, zaslužan za iz uč avanje ove
knj iževnosti, sistematizovao je tematiku bosansko-muslimanskih
aut ora na ove oblasti: nauka o Kur'anu i tefsiru (komentaru
Kur'ana), o had isu (tradicija), akaid (dogmatika i apologetika),
fikh (šeriatska pravo i obredoslavlje), usui (temelji šeriatskog
prava), tesavvuf (mistika), razne vjerske nauke, zatim historija,
biografije, putopisi, pjesme na turskom , perzijskom i arapskom,
djela o arapskom jeziku (gramatika, sintaksa. stilistika, metrika,
kome nta r i djela iz oblasti lijepe kn jiževnosti), nadalj e geogra-
fija , zoolog ija, mat ematika, logika , vazovi (propov ijedi), mudra
uprava i uređenje države, higijena i razno.
Upada u oči jedna disciplina, koja kao da je u Bošnjaka
muslimana našla jedno naro či to mjesto , iako se ne može reći
da bi ta disciplina bila drugima posve strana. Ovdje mislimo
na pisce, koje je H a ndži ć svrstao u rubriku : mudra uprava 1
uređenje drzave , ili je možda bolje ovu disciplinu označiti kao
rasprave o državnOj politici. Pottebno je naglasiti da osim djela
koja se s ovog područja obično spominju (Kafija Pruščak, Mu-
hamed Prozorac, šejh Ali ef. P ruščak) ovim pisc ima, prema naj-
novij im istraživanjima treba dodati jedno čuveno ime, Lutfi·pašu,
autora Asafname (umro 1547). koj i po svoj pr il ici nije Albanac,
ka ko se do sada držalo , već Bošnjak iz Hercegovine. Postoje
izvj esne indicije da je bošnjačkog porijekla i autor jednog trak·
tata upućenog sultanu Ahmedu III (1703-17301, kOji je obj avio
Charles Pertusier kao dodatak svome djelu " La Bosnie consi·
dere dans ses rapports avec I' empire ottoman.. (Paris
MDCCCXXII , str. 358-379). Mostarski muftija Mustafa Sidki

74
ef. Sara j lić t akođer je aut or jed ne raspravice (na arap sko m je-
ziku) o upravlj anju državom, Da lje, osim ovih posebni h djela o
državnoj pol itici treba napo men uti da je veći broj bosa nskih
pi sac a u svoji m djelima kr it ikovao o d ređe n e po l i ti čk e mjere,
odnosno praks u, p r edlaž u ći dru ga , opti maln ija rješe nja.
Dalja jedna karakt eri stika kn již evni h nast aja nja u kru gu
or ijentalno-islamske civi lizaci j e sastoj i se u pokušajima izvj e·
snih pi saca da u ovu knji ževnost uvedu i pisanje te kst ova arap·
skim pis mom, a narod ni m jezi kom. Ovakvi se pok ušaj i mog u
pratiti već od XV I vijek a pa t ak oreĆi do naši h dana.
Tekstovi na srpskohrvatsk om jezik u. a arapskim pis mom,
nazvani i alh ami ado te kstOVi, sadržajem su zn at no bogat iji nego
li konk retno književnost bosanskih fran jevaca koja je ugl avnom
sam o st rogo re lig iozno usmjerena, a opet , za razliku od franje-
va č k i h pisaca, alh amia do tekstovi su izrazito opte r ećeni t urci z·
mima , pa su danas širokoj ČitalačkOj publici teško razum lj ivi.
Ta optereće n ost turcizmima dade se objasniti t im e što ovi
au tori nisu imali nikakve uzore u južnoslavenskoj kn j iževnoj
t radici j i. već su naobrazbu crp ili i sk l j u čiv o iz izvo ra na t urskom.
arapsko m i perzijskom jezi ku .
Dalja jedna karak terist ika knji ževnog stva ranja bosansk ih
Muslimana u okviru islamske civilizacije sastoji se u tome da
se u dj el ima mnogih ovih pisaca os j eća i jedna naci onal na nota.
Dr Safvet·beg 8ašag i ć , koj i je sve do danas najzasl užniji ispi-
t ivač ove kn j iževnost i, ist icao je da "pjes nici iz naši h krajeva
veći n om čine neki poseb ni genre na polju turskog pjesništva.«
Bašagić je to vidio naročito u či n jeniCi da su "bez svake sumnje
oni staja li pod uplivom naše narod ne poe zije, koj a imade toliko
obil ja t urskoj poeziji nepoznatih pje s nič k i h izraza i sli ka. Mjesto
da pozaj mljuju sve p jes n ič k e ljepote od Arapa i Pe rzijanac a,
kao što su t o ob i čava l i svi turski pjesniCi, poseg li bi ka t kad i
za boga tom rizn ico m naše naro dn e poezije, pa iz nj e u f inoj
form i izložil i na tu rskom Parnasu mnogu dragocj enu umotvo-
rinu.«
O plo đ avanje islamsk e knj iževnosti el em entima slave nske
duhovne ku lture uočio je i Jan Ryp ka, p rou čavajuć i Sa bit a Uži ·
čani n a i Ahmed Sudiju Bošnjaka. Ist i fenomen zapazio je i Mi·
livoj Ma l ić, baveĆ i se Fevz ij om Blagajcem , autorom pe rzij ski
nap isa nog Bulbulistana. Ma l ić je došao do za k ljučka da Bu lbu -
list an crta men talitet bosa nskih Musl im ana s l ično kao što Đu·
lis tan crta men tali t et Perzij anaca .
Ovim se pita njem bavio i Č edo mil Ve l jač i ć, i s tič u ći »ori gi-
nalnos t ob ilježja. i »pjes ni čkog ob lika i sušt ine tvorev ina s
kojima su jugoslavenski pjesnici unišli u krug islamske knji-
ževnos ti. .. Ve l jač i ć se poziva na .. bogumilska porije klo nekih
istaknutih preds tav ni ka muslimanske ku ltu re .. u ra zdoblju tur·

75
ske invazije. Pri tome smatra da su »suštin ski iranske crte u
manihejskoj trad iciji bogumil a oči t o pogod ovale širenju sufjzma
i aske tsk ih redova .•
Povezanost sa rodnom grudom , nosta lgi ja za domovi nom
pisaca koje j e sudbi na odvela u dale ke krajeve , eksklamaclJe
pa tri otskih osjećaj a u mnog im od ovi h djela , op isi bosansk ih
gra dova, opj evavanje vojni uz upored no istica nje zasluga Bosa-
naca, obrada tematike iz nac iona lne histori je i sL, sve su to
pojave kojim j e prož eto i koje daje osebujno obi lježje ovom
kn j iževnom stvaranju.
Kn ji ževn o stva ranje bosa nski h Musli mana za turskog doba
samo j e dje lomi čno ispitano, a tekstovi su samo man j im dije-
lom jzdati. Zato nedostaj e cjelov ita slika o ovoj grani književ-
nosti južnoslavenskih narod a.
M eđ utim, i ono što je poznato, uza svu uo bičajenu stereo-
ti piju , zna izazvati divljenje kako po svojim lite rarni m kva lite-
t ima tako i mi saono šću .

u ovoj prilici ćemo naves t i nekoliko izvoda iz tekstova ovi h

pisaca, koj i bi - po naše m s h vaćanj u - mogli biti bli ski ne-
kim savremenim pogledima. Leljel i bismo nai me da skrenemo
pažnju na to da su izvj esn i od ovih auto ra zauzimali stavove
koji su, s obz irom na vr ijeme i pr ili ke, predstavljali progres.
Navedeni primjeri su sa mo dio iz dosta obim ne dok um entacije
koj a bi se u ovom pogledu mogla prezenti rat i.
P očeće mo sa shvaćanjima o ideji koegz istencije, koja je do-
sta snažno prisutna kod neki h od ovi h autora.
Pred nost daje mo pjesn i ku Muhame d Hevaj i Uskuf iji, rodom
iz tuzla nskog kraja (prva po lovica XV II st oljeć a ). U pjesmi koja
počinje riječ i m a - Bosansk i da vam bisidim, brat ani .. navodi i
ovo:
»Ne vid ite li od ovoli ko godin, turci i kavuri koj i č ine
ro bin? Ne mogu da se sjedine na miru ... Zlo m isleći
i zlo hodeći , i jedno drugo omrazom kudeći , kada ćete
s mirom Boga nać i .. .f<
U molitvi koju je t akoder sastav io na srpskohrvatskom jeziku
up ućuje Bogu r ije Č i :

» • .. Ukaži da ne hodi medu nami opa či n a, ni laž , ni

nevi ra. Ti nas sačuvaj od omraze , i od muka, i crna
pakla, j od zl a svakog čina i neprilike, i osvin tebe dru-
goga robstva. I što se do sa da po nevi ri rabilo i od
roda i od ple mena po nemi lošti vod ilo, ti mir i prost
učini svaku. Kano si od je dn og kolina stvorio, onako
na brastvo utvriruj, ne po vir i od istoka i zapada , sa
svije strana svojoj milosti i rodu i prijateljem po putu
sastav ... "

76
(A lija Nametak, Rukopisni turs ko-hrvatskosrpski rječnici, Jugo-
slavenska akademija znanosti i um jetnosti , Zagreb 1968 str.
252-253).
Pa i drug i jedan, istina neuporedivo slabij i pj es ni k na na-
rodnom jeziku, Abdulve hab llhamija iz Žepča u tekstu nap isa-
nom godine 1801. rasprav lj ajući o grij ešnim r ijeČima (ei fazi
kuf r) smatra da psovanj e kršća n ski h svetinja dovodi do otpad a
od is lama. On doslovce kaže (u pri j evodu ) :

" ... Ponižavanje, vrijeđan je , skrnavljenje on ih osoba

i svet inja koje sa v jerskog sta novišta i st in sk i zas lužuJu
poštivanje, predstav lja otpad od vje re (kufr). Isto tako
je kufr ukazivati vjersko poštovanje, kult oni m osoba-
bama il i svetinjama koje su negac ij a v jere i sup rotn ost
njen im interesima , pa ih kao takve treba od ba ci t i. Tako
is to psova nje vje rskih svetinja kafi ra može dovesti u
kufr, kao što je psovanj e Marije, Isukrsta, Svetog Save,
Pav la, Ni kole , Ilije ...

(Kasim Dobr ača, Tuhfet ul-musa llin ve zubdetul haš i-in od Ab-
dulvehaba .2epčev ije-lIhamije , A nal i Gazi Husrev-begove biblio-
te ke II-III. Sarajevo 1974. str. 4 1-69).
Isti ovaj autor u svome limihalu na bosanskom (s rp skohr-
vatskom) jezi ku, govoreći o tome kako se sam o Kur 'anu može
re ći da je istinita Božja knji ga, j er su druge Božje knjige ~ izk i­
t ili", kršćani (tako da se nije sačuvao autentičan tekst) odmah
dodaje »nejma se reći da su bati1 (pokva ren , nevaljao), jer ima
i sad u nj ima BOžj i' besida .. (up or. Ibrahim Kemura, lI mih ai Ab-
dulvehab llhamije na »bosanskom« jeziku, Glasni k Vrhovnog
islamskog st arješinstva XXXV II1 / 1-2, j anuar- februar 1975, str.
29-43). Prema II hamiji dakle i u Svetom pism u i ma "Božji h
besida«, pa se za to ne može reći da je to pokva rena knjiga.
Borac i pisac šejh Mus tafa Ga ibija, č i ji su grob u Staroj
Grad iški jednako hodočastil i i muslimani i kršćani , osuđuju ći
naS ilje ne pravi razliku da li se ono činilo u ime is lama ili u ime
kršćans tva. On tvrdi :

"Naročito u Osmanskom carstvu nema ni j edne vjere ,

a da nije pu na nas ilja .....
(Zejn il Fa j ić , Fragment i iz Kronike Hadži Husejn efend ije Muza-
ferije, Ana li Gazi Hu srev-begove biblioteke IV, Saraj evo 1976.
str. 37 ).
U pismu su ltanu Mehmedu III (1595-1603 ) Gaibija među
ostali m kaže:
•
7. Titule i nazivi, sasta nci i UŽitci, nak it i s l ično , svega
im a u izob ilJu, ali še r iata i pravde nema;

77
 8. Na području careve zemlje obilu je nasil je. laž. ra-
skalašenost, po kvarenost i druge opačine; to je sve
kriv i put: ne drže se pravog puta, nj ega nema;
9. Ako se car drži propisa n aređe n og i zabranjenog
i do toga drži, toga će se držati i narod; rečen o je
da je narod na stazi svojih vla dara; narod u njih
gleda i u nj ih se ugleda;
10. Ako se ti , care, u svom životu ne držiš zakona,
onda se zakona neće držati ni narod; zašto ti nećeš
da znaš, neće ni narod ... '"
(Fejzulah H a džibajrić , Risala šejh Musta fe Gaibije, Anal i Gazi
Husrev-begove bi blioteke, knj. IV, Sarajevo 1976, str. 99).
S li čn ih protesta protiv nasil ja nalaz i se u tekstovima Ali-
-dede Bošnja ka, Hasan Kafi Pruščaka, Muhameda Nerkesi je ,
Kodže Muerr iha, Ib rahima Alajbegovića-Pečevij e, Aga-dede iz
Dobara, Mustafe Pruš čaka, Muhameda Prozo rea, Muhameda
Emina Isevića , Mu la Mustafe Bašeskije , llh amije i dr.
Fasc ini raj u kod poje dinih pisaca i neke druge ideje.
Tako Ibrahim Opjjač jz Mosta ra u ~vojoj biog rafiji $ell
Juje kaže:

»Mnogi sinovi našeg vremena ... tv rde da se čast (sti-

če ) po pori jeklu, izgledu i odjeć i , a ne znaju da je ona
po ob razovanj u i da su stra nci izm isli li (d a se ljudi
cijene ) po porijeklu ,«

(upor. Muhamed Muj ić, Biografija Must afe Ejubović a (šejh Jujo].
Glasnik Vrhovnog islamskog starješ instva, VII, 1-3, januar-
mart 1956 , str, 16),
Dalje na pr. privlači pažnju pokušaj Sa raj li je Mula Muha-
meda Mestvice (um ro 1864) da formu liše prinCipe po kojima bi
se trebala obrađivati historij a. On o tome u svome tzv . Sidžil u
navodi:
»Nekoliko važn ijih napomena i prav ila za one koji re-
gis t ruju događaje:
Prvo: da onaj ko opisuj e i bi lj eži događaje bude isprav-
nog poimanja (sadiku l-uku ll i da se u svom bil ježenju
ne oslanja na kojekakve priče i lege nde koje nemaju
nikakve osnove ; događaje se mora bilježiti onako kako
su se oni uistinu i dogodili;
Drugo: da se kod pisanja ne ori jent iše na ono što se
u masama prepričava, jer događa j e često p r epr i čavaju
i osobe slabog pamćen j a; za to mora traž iti pouzda no
lice ko j e događaj poznaje ka ko se uist inu i dogodio;
međutim u svim vremenima bilo je t akv ih koji su do-
gađaje bilježili upravo po onome što masa prepričava;

78
 Treće: Događaje ne treba samo notirati onako kako su
se dogodili, nego treba tražiti nji hove uzroke i proma-
trati posljedice , jer od suhoparnog nabrajanja događ aja
nema kakve mnogo koristi; djela takvih kroničara b iće
slična djelu ,Hamzaname ';
Cetvrto: Svoj e pisanje treba podesiti tako, da ga pu-
bli ka može shvatiti, treba reći istinu, biti objektivan,
ni u čemu ne pretjerivati, na pr. u velikom hvalisanju
ili pak u isticanju negativnosti;
Pe to: Kod pisanja ne upotrebljavati nejasne izraze,
nego treba pisati tako, da se tekst razumije; za ovakvu
vrstu pisanja ne bi trebalo da se ri j eči moraju tražiti
po rječ nic ima; stil t reba da je jasan i razumlj iv .. .
(prijevod Mehmeda Mujezinavića).

Pr isutna su i određena nonkonformistična s h vaćanja u in-

terpretacijama šeriata. U ovom pog l edu is t iče se Mustafa Pru-
ščak. Raspravljajući o kafi, duhanu, alkoholnim pićima i opi-
jumu (godina 1741 / 1742) Pruščak je zauzeo i danas savremeno
stanovište da uživanj e kafe u principu nije štetno, za raz li ku
od duhana, alkohola i opijuma, koje smatra štetnim [ vjerom
zabranjen im. No najviše pažnju privlači njegov polazni stav kada
ustaje protiv onih koji zastupa ju skolastično mišljenje ~ da je
prošlo vrijeme idžtihada.. (t j. da su osnivači vjersko-pravnih
škoja riješili sve probleme , pa da se novonastali sporni s l u ča­
jevi ne mogu rješavati samostalno). On na jednom generalnom
planu ne negira u čenje doctores juris , ali stoji na stanovištu da
,.mudžtehida za pojedine slučajeve ima, bez sumnje svako doba,
jer novi slučajevi iskrsavaju .. (upo r. Nevena Krstić , Mustafa ibn
Muhammad al Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi , duvanu
i piĆima, Prilozi za orijentalnu filologiju XX-XXI, 1970-71, Sa-
rajevo, 1974. str. 71 -1 07).
Fadil-paša Šerifović (1809- 1882) takođe r se može smat rati
nezavisnim misliocem. On u svome dje lu »Evrad i Mevlevijje«
postavlja tezu da ~u hajru nema b id 'ata" . Dosljedno tome ne
može se smatrati vjerskom novotari jom (bid'at) ono što sa sta-
novišta širih interesa predstavlj a korist.
Stavovi Mustafe Pruščaka i Fadil-paše , kojim su se distan-
ci rali od učma l osti (tak1idl, toliko fatalne u historiji islama , bez
sumnj e znače određenu progresivnost u pristupu interpretaci·
jama šeriata i za to im u historiji ideol oške misli u bosanskih
Muslimana pripada izuzetno mjesto.
Nonkonform i stički je nastupao i h i storičar P ečevija, kada se
zalagao - protivno vladajućoj doktr ini ko ja je štamparstvo sma-
t rala bid'atom (nedopuštenom novotarijom) - da se ono uvede
i proširi.

79
 Pečevi j a je pisao:
»lzum nemus1imana da štampaju kn ji ge štampanim
slovi ma došao je kao vještina od izvanrednog z n ača j a,
bez sumnje kao nenadmašna vješti na. Kako oni na-
vode , pronašao je to 1440 . godi ne njih ov učeni Joh an-
nes Gutenberg iz grada Mainza. Od toga vreme na do
danas proš lo je dvjesta godin a. Sve knj ige u nemus1i-
mana su štampane knjige. Ako se želi na šta mpati kn j i-
ga, onda se najprije slova rasporede u li niji oni m re-
dom kako st aje u rukopi su, a to ne predstavlja neku
poteškoću . Pos li je toga , ako se želi , može se odštam-
pati , ako treba, i hiljadu primjeraka za vrlo krat ko vri -
jeme. Stam panje hiljad u primje raka ne zahtijeva veći
trud nego j ednog primjerka, ..

Da lj e Pečevi j a opisuje postupak sa štampanjem i štampanom

knjigom. Da bi umi rio ulemu koja je izražavala bojazan da bi se
putem štampa ne knjige mogle unijeti nepoželj ne ideje, P eče ­
vij a govor i kako je na Zapadu uvedena cenzura, a odgovorno
lic e može zbog povrede zako na biti osuđe n o i na smrtnu kaznu
(upor. A. H. Rafikov , Očerki istorii knjigopečatanija v Turcii ,
Leni ngrad 1973, str. 32-33).

Knj iževnost bosanskih Muslimana dio je islamske književ-

nosti, a u isti mah i jedna osebuj na grana književnost i južno-
slave nskih naroda. Književno stvaranje na islamsk im jezicima,
uklj U č i vo j alhamiado tekstovi - analog no knji ževnom stvara-
nju na latinskom, talijanskom, rusko-slave nskom, njemačkom j
mađarskom j eziku kod drugih Južni h Slavena - spada i u kul-
tu rn i inve ntar južnoslavenskih naroda prvo po to me što je pro-
dukt bosanskih Musl i mana, a drugo što nosi određena nacio-
nal na obilježj a.

80
 VI

SLAVENSKO-BOG UMILSKO-ISLAMSKI
SINKRETIZAM

Islam (kao uostalom i druge svjetske religi je) poprimao je

kod pojedi ni h naroda određena spec if ičn a obilježja, tako da se
po tim obilježjima u izvj esnoj mjeri razl ikuje islam kod Arapa
od reC i mo ind ij skog il i turskog islama. Određena specifičn<:1
obi lježja ima j bo sa nski isl am. Očevidno je na pr. da se islam
u Bosn i dosta odvaja i od islama A lbanaca, koji su geografski
najbl iži kao muslimani bosans kim Muslimanima . I Albanc i i Bo-
sa nci primil i su is lam od Osma nl ij a, al i se kod alba nskog i bo-
sanskog i s lama za pažaju vidne razlike. Tako na pr . u muslim an -
skih A lbanaca igral i su dervišk i redovi znatno veću ul ogu , nego
što je to slučaj kod bosanskih Mus li m ana. Kod A lbanaca bili su
u jakoj mjer i zastu plj eni derviški redovi, pa i takvi kao što su
be ktaši je i rufai je, na koje ortodoksna ulem a nije nikada gl e·
dala sa b la go na kl o n ošć u . Istin a, bilo je i medu bosa nskim Mu·
slimanima bektašijskih i ru f a ijskih derviša . U Sarajevu su po·
stoja le i skromne tekije bektašija i rufaij a, j edna u Hadžiabdinici ,
a druga više Kar af erh ato vi će v e džamije na Širokači, ali su se u
njima najv iše ok up ljali Albanci, naseljeni u Sarajevu. Ili drugi
pri mjer: među Albanc i ma, još izmeđ u dva rat a, bilo je dvovje-
raca , kriptokršć a na , nazvanih "Ijaraman i« i li "ša reni«. I. Jastre-
bov proučavao j e "Ija ram ane a udakov i čkoj, prizrenskoj i pećk oj
nahi j i ; nosili su i dva imena: muslima nsko i kršćansko. Za
razliku od Albanaca, medu Bosancima nij e zapaženo da je ikada
bilo dvovjeraca. Dalje je na pr. u albansk ih mus l i mana dobila

6 81
naročit vid i ustanova mehra, prije svega mehri muadžela. Pod
utjec ajem naime albanskog običa j nog prava šer iatski dar prili-
kom vjenča n ja (nikah) pretvorio se u kupov inu, koja se ni ne
daje ženi kada stupa u brak , već njenim roditeljima. Kod bo-
sanski h Muslimana i mehr i muadžel i mehri muedžel davao se
u smislu šeriatskih propisa, Mehri muedžel, koji se daje prili-
kom prestanka braka , nazivao se u bosa nskih Muslimana i
»potp uno vjenčanje«. Ovaj termin poznat je iz narodne pjesme
.. Ha sanaginica« , a u j ed noj drugoj mu sli manskoj narodnoj pje-
smi (Behar I, 127) ,.potpuno vjenča nje « koj im se završila jedna
brakorazvodna drama, prikazano je s mn ogo poetičnosti ( .. pa joj
broji pot puno vj enčanje, trist ' izbroji , trista se zabraji, gledajUĆ i
lj ubi u benove, jer je ljuba beg u vrlo draga; kad joj blago izasu
u kr ilo , Vidje ljuba da to nije šala; kupi blago što je i don'jela,
vodi roblje što je i dovela, pa se diže u pohode majci,, ).
U ovoj prilici može se konstatovati da je bosanski islam
izrazito ortodoksni, sunijski.
Međut i m ~ kao i religije svih naroda - sadrži mnogo sin·
kret is t ički h obilježj a. U islam, onakav kakav su Turci donijeli
na Balkan, Bosanci su unijeli dosta eleme nata ranijih svojih vje-
rovanja i obreda , prije svega stare slave nske rel igi j e, a zatim
bosanskog bogumilstva (svakako i drugih kultova , koji su osta-
vili traga u južnoslavenskim zemljama). Ovu karakteristiku bo-
sanskog islama dobro je uočio zaslužni sa kuplja č bosansko-mu-
slimanskog folklora Kosta Hormann , koji u uvodu knjige .. Na-
rodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini" (Sa rajevo
1888) govoreći o precima bosa nski h Muslimana kaže da »go-
tova lis tom prigrliše vjeru Muhamed ovu, ali ne promijeniše na
rodno osjećanje ni stare običa j e; stare svoje običaje on i tek
pri lag od iše zahtjev ima nove vjere i donekle popuniše unesenim
novim običaj i ma".«
Poznata je pojava da se zatečeni kultovi čes to jednostavno
su pstituirali novim ku ltovima. Konkretno neke paganske svetko-
vine i dalje su' nastavile da se održavaju, zadobivši kršćanske
sadržaje. To je u kršćanstvu bi lo tim lakše realizirati nego li u
islamu s obzirom na sunčani kalendar, po kome se svetkoval o
i u predkršća n sko i u kršćansko doba. Teže je to bilo postić i
u okviru islama, koj i ima mjesečev ka lendar. Zatečene svetko-
vine po sunčanom kalenda ru nisu se mo gle sinhronizirati sa
mjesečevim kalen darom. Pa [pak nije nepoznato da je u prvo
doba islama dolazilo do supstitucije predislamskih svetkovina
sa islamsk im blagdanima. Prem a zapamćenju En esa ibni Malika
(u hadiskoj zb irci Sunenu Ebu Davudovu) kada je Pejgamber do-
šao u Medinu »zatekao je kod stanovnika Medine dva dana u
kojima su se igrali I veselili. Pitao ih je Božj i poslanik o tim
danima i oni mu odgovore da datiraju j oš iz džahilijjeta (pred-
Isiamskog doba), Na to im j e rekao: ,Bog vam ih j e zamije ni o

82
dvama boljim danima. dvama bajramima : adha ifjtr '... Dakle ,
umjesto neke dvije paganske svetkOVine, u kojoj su se prilici
Medinjani igrali i veselili, u islamu je nađena supstitucij a u ra-
mazanskom i kurb ans kom baj ramu.
U Bosn i je također bilo rašireno predanje koje je j oš 1889.
zabilježio u "G lasniku Srpskog učenog društva" Sava Kosa no-
vič, prema kojem su zatečene svetkovine zami j enj ene islam-
sk im. Kosanovič spominje da se radilo o božiću, uskrsu i krsnoj
slavi (što su svetkovali i pripadnici Crkve bosanske, ka ko se
vidi iz t es tamenta gosta Radi na). koji su zamijenjeni sa jednim i
drugim bajramom te svečanošću ukuhavanja bestilja (narodno
vesel j e povodom pr ipremanja šlj ivova pekmeza). Etnograf Ivan
Zovko također dovodi u vezu s islamizacijom jedan drugi obi-
čaj. i to šaranje svijeća uz mubareć večeri i uz ramazan kod
sarajevskih Muslimana. Bojenje svijeća (ze leno, odnosno plavo
i crveno) imalo bi , prema Zovki, kako je on to čuo u narodu,
da bude supstitut za šarena jaja. Tradicija uzima da je to privi-
legij koji je sultan Fat ih dao Sarajli jama . Po Zovkovoj verziji
Fatih je Sarajlijama _izu n učinio_ (dopustio), .da možemo mj e-
sto šarenih jaja šarati svijeće i mukave četiri puta u godini
uoč i mubareć večeri".
Ovdj e bismo mogli imati pr imjer jednog kontinuiteta koji
počinje od staroslavenskog običaja šaranja j aja u proljeće, na-
stavljajući se na kršćanski Uskrs, odnosno »sveto Uzkrse 'je
Gospodnje«, kako Uskrs naziva gost Rad in. Posli j e islamizacije
za bojenje jaja, po ovom predanju, bio je nađen supstitut u
bojenju svijeća. •
Dalji j edan primjer religiozne supstitucije, zapravo više
Simbioze, odnosio bi se na spajanje kurbanske žrtve sa ~ sta r im
slavenskim kultom lipe i ob iča jem prinošenja žrtava svetim dr·
vetima, o čemu za paganske Slavene svjedoči već i broj ' izvora.
UČitelj Ibrahim Sarajlić zabiljeŽiO je 1897. podatke o j ednoj lipi
u Gračanici »za koju narod pri povijeda da ima 500 godina« .
»Još u stara vremena .. - veli Sa r a jl ić - ,.pod nju su dolazili
Mus limani na bajram uju t ro čim bi izašli iz džami j e te bi pod
nj om malo sjeli i zijaret je učin i li ... Cijela mahala u kojoj se
nalazi ta lipa i koja je prozvana lipa mahala »kla la bi kurbane ..
pod lipom; to se smatralo "kao da je na Meću (Meku) otišao .K
Jedan staroslavenski re likt u bosansk ih Muslimana mogao
bi biti i način na koji se u znak počas t i nose naročito ugledni
mrtvaci. Na ovu osobitost upozorila je Jasna Andr i ć-Mat i jevi ć
(u članku "Vjerovanje da mrtvog ne treba tresti", Zbornik krao
j iških muzeja, Zen ica 1969), koja daje usporedbu između poča­
snog prije nosa posmrtnih ostat aka sv. Bo r isa, sina ruskog kneza
Vladimira iz XI stoljeća na jednom starom crtežu sa počasnim
prijenosom posmrtnih ostataka u bosanskih Muslimana. Na ru-
skom crtežu vidi se kako četvorica ljudi na podignu t im rukama
prenose svetog Borisa, položenog na saone, a u ovom s l učajU

6' 83
 se radi o is taknutom i učenom pokojn iku. Na identičan nac ln
prenose se na podignutim rukama istaknuti i uče n i pokojnic i u
bosanskih MuSl imana, položeni na tabu t (mrtvački sand uk). Ja-
sna Andrić-Matijev ić, među osta lim, navodi da je na takav nač i n
prenošen reis-ul-ulema Caušević 1938. godi ne. Možemo dodat i
da je kao istaknut i učen pokojn ik ta ko prenošen i historičar
Hamdi j a Krešev i jaković 1959. godine, kao i jedan drugi musli-
manski javni radnik Osman Asaf Soko l ović početkom 1972.
godi ne.
Sa stanovišta si nkretizma stare slavenske rel i gije, bogu-
milstva i islama od posebnog je interesa pojava st arih mo litvi-
šta , odn osno dovi šta, na ko j ima se kontinui rano moli lo. U ovom
pog ledu značajna je jedna konstatacija poznatog ispitivača ste-
ćaka Šefika Bešlagića. On je naime zapazio da se na više m je-
sta pros tor s nekropolama naziva Moli tvište. ~ I naziv Molitvište-
- veli Bešlag ić - »više puta smo sreli u Bos ni; on se odnosi
na mjesta gdje se nalaze stećc i , a gdje se i danas održavaj u
zbo rovi i molitve ... Jedno od t ih mo!itvišta pod k arakteristič n im
nazivom Trzan (što podsjeća n:] staros lavensku trizn u j u sel u
Večićima (opć. Kotor Varoš) služilo j e bogumilima , a danas tu
Mus li mani "p r i r eđuju tefer iče i vrše vjerske obrede {mev ludi
i dove)".
Naziv Mol itvište na srednjovjekovni m nekropo l ama, pogo-
tovo kombinovan s nazivom Trzan, upuć i vao bi na to da su se
vjern ici Crkve bosanske, izgleda različito od katara, molili na
svojim nekropo lama. Ne samo da to st oji, već se može doka-
zati da su u t u svrhu izgrađivali i grobljanske kape l e.
Za molitve na d grobom i podizan je grobl jans kih kapela koje
stoje s t im u vez i, saznajemo iz test amen t a gosta Radina. Gost
Radin ostavlja ~ za hram i za greb' gdje mi kosti budu j legu
140 dukaf • . Prema tome , ovaj je dostojanstve nik Crkve bosan-
ske oporučno odrediO da mu se više groba izgradi .. hram« , od-
nosno kape la.
U svjetlu bogumi lsko g koncediranja održavanja molitvi na
grobovima može se ukazati na određen broj bogumilskih grob-
ljanski h kapela, odnosno kripti, čiji su se tragovi i danas sa·
čuva l i.
Ovdje spada mauzolej tepčije Batala na vrhu j ednog brda
nedaleko od Gornjeg Turbeta. Batalo, darovat elj pozn atog eva n·
đelja starcu Radinu, sigurno je bio bogu mil ( .. mnogo slavan
dobr im krstijam .. ). Njegova grobnica, koju je bliže opisao dr
Cira Truhelka , predstavljala je malu če tvrtastu zgradu. Bili su
s ačuvani tragovi zidina , trijema, stepe nica koje su vodile u unu·
t rašn jost, steća k po d ko j im j e bila ozi da na i oblijepljena donja
i gornj a raka sa kamenim lijesom te ka meni potporanj na kome
je stajao uklesan natpis; oko mauzoleja bilo je duguljasto dvo·

84
rište , opasano iskopanim jarkom. Ovo bi bez sumnj e bio jedan
od »hramova« kakav j e Imao pred oči m a gost Radin u svojoj opo-
ru ci od 5. j an uara 1466. godi ne.
Sličan »hram .. kao da se nalazio i na je dn om bogumIl skom
grobu u Ustikolini. Prema zabilješci Mirona viteza Zarzyckog u
Ustikoli ni su radnici "prigodom gradnje nove ceste .. naš li u
zem lj i "grob sa zidanim svodom, a u njemu ljudske kosti -.
Da su bosansk i bogumili mol ili nad grobovima pokazuj e i
opstojnost nj ihovih hypogaeuma (podzemnih grobnih zgrada).
Ovdje prvenstveno dolazi u obzir će l ija u živoj stije ni blizu
Cengića kule u Rataju i t zv. katakombe u Jajcu , ta kođer uži·
voj stijeni.
U ćelij i Ju su f a Asarije il i 2utog Jusufa u Rataju pronađ e n
je natpis u bosančici iz 1492. (Radoja ili Radonja), a u t ursko
doba služila je kao tekija , na koj u se nadovezivala i džamija .
Opsegom mnogo zamašn ije tzv. katakombe u Jajcu vje ro-
jatno su bile namijenjene za grobn icu bogumi la Hrvoja Vukčića
i nj egove porodice, ali kao da su ipak starije od Hrvoja, iako
oštri gotički luk arkosola - sl i č n o kao i kod hypogaeuma u
Rataju - upućuje na Hrvojevo doba.
Sa stanovišta ovdje postav ljenog prob lema z n ač ajn a je i
pojava bogomolja pod vedrim nebom , situiranih na nekropo la-
ma u selima Jasenik kod Avtovca , Nadinićima kod Gacka, Za-
kuku kod Ljubinj a i još na nizu lokali t eta. Ana logije ne postoj e
nigdje ni u pravoslavnom ni u ka t oličkom susjedstvu, pa ima
najviše opravdanja ove bogomolje pripisati bogumili ma, napose
za to što su bosanski bogumili koncipirali ideju o "h ramov ima ..
u grobljima.
Nije isključeno da i poznati obe lisk iz Zgošće si mbolizira
grobljansku kape lu.
Na kraju, kao da su izvj esne grobljanske kape le služil e kao
pod loga za izgradnju nekih poznij ih crkava. Zanimlj ivo je da u
jed noj muslimanskoj narodnoj pjesmi (Erla ngenski rukopis , pj e-
sma br. 66) imamo, suprotno isl amskoj doktrin i, motivo izgrad·
nji džamije na grobu.
Na osnovu svega ovoga smatramo da nema sumnje da su
bosanski bogum il i, za razliku od nekih drugih srodnih s lj edbi,
održavali molitve na groboVima. Vrlo je vj erojat no da su obav-
ljali i kišne moli tve, kada se zna da su ove mol itve bil e raši·
rene i kod manihejaca. Nadalje ima osnove pretpostavci da su
obavljanje molitvi na grobovima, koje j e i n ače rasprost ranjeno
kod sv ih naroda, bosa nski bogum il i preuze li jz stare slavenske
baštine. Staviše, Ante Skobalj s jednom dobrom arg um entaci·
jom temelji i postanak stećaka na staroslavens koj t radici j i, ku ltu
vrhun aca i obrednih gomila.

85
 Na bogumi lskim molitvištima il i u njihovu neposrednom
produžetku, na mjestima gdje su situ irana groblja prvih isla-
miziranih Bošnj aka, također su se održavale molitve, takoreĆi
sve do dana današnjeg.
Radi se o tome da muslimansko stanovništvo, prije svega
u selima na gotovo cjelokupnom području između rijeka Bosne
i Drine obavlja molitve za kišu, najčešće u određeni utorak
posli j e Jurjeva, i to na samim grobovima sa stećcima, odnosno
njih ovu nastavku, na starim musl imanskim grobljima.
Stoj i činjenica da i islam poznaje obavljanj e kišni h dova,
pa kao da se to ne protivi ni nazorima ortodoksije , a također
---, se u islam infiltrirao i kult mrtvih. Međutim, oko lnost da se
molitve (dove) faktički obavljaju izvorno na bogumilskim gro·
bljima, na koja su se mus limanska groblja samo prostorno na·
dovezala , neovisno od toga što danas o tome nedo staje svijest,
govori da se ovdje ne radi o isla mskoj trad icij i. S obzirom na
to da su upravo pristaše Crkve bosanske molili na grobovim a,
pa se na tim istim grobovima ili u njihovu neposrednom su-
sj edstvu konsti tuisala "dovišta« očito je da to ind icira na bogu-
milske tradici je .
PolazeĆi od toga da su davišta izvorno bogumilska, a onda
se uklopila u religiozn i sistem bosanskog islama , mora se uzeti,
da se u toku vremena njihov bogumilski značaj gubio i prevla-
davao Islamski, t ako da su razumljiva veća ili manja odstupa-
nja od prvobitnog bogumi lskog koncepta, prije svega u pogledu
lokacije. Zato ima i dovišta koja su uspostavl jena neovisno od
starih nekro pola, pa se vežu uz stara muslimanska groblja,
džamije i sl.
Na održavanje kišnih dova na bosanskim srednjovjekovnim
nekropolama, prvi su u nauci upozorili Ve ljko Palavestra i Ma-
rio Petrić u radu "Srednjovjekovn i nadgrobni spomenici u Žepi"
(Radovi Nau čnog društva Bi H, knj. XXIV, Odje ljenje istoriJsko-
-fi loloških nauka, knj. 8. Saraj evo 1964, str. 176- 177), iako se
nisu tim povodom upuštal i u bližu analizu pojave . Palavestra i
PetriĆ navode slijede će: "Zanim ljivo je da su, ne tako davno, u
Žepi od ržavane dove (molitve) za Rišu, a stara je t radicija bila
da ophod naroda, sa hodžom na čelu, krene od žepske džamije
prema groblju na Tuležu , gdje se od rži prva molitva, odak le se
krene prema grob lju na Podbrdaiju u Krnjićima. Na svim nave-
denim lokalitetima, pored musl imanskog groblja, postoje i ostaci
srednjevjekovnih nekropola.«
Analogno Lepi, na prostoru sjeverno od Romanije , na pod-
ručj u Rogatice . Sprečanske doline i Majevice , nabrojena su 24
takva dovi šta. Zanimljivo je da se ki šne dove na ovom područ j u
obav ljaju bez obzira na to da li je proljeće pojedine godine su-
šno ili kišno. Dove su se držale obligatno utorkom; to ima apo-
tropejsko značenje .

86
 Još bi trebalo da se spomenu mo litvi šta u pećinama, od kojih
su najčuvenija Ajvatovica kod Prusea, Brateljevići kod Klad nja
i Kuhi ja iznad sela Ribića kod Ostrošea. Nije, međutim, jasno
da II j e ovdje u pitanju bogumilski II I eventualno Mitrasov kult.
S druge strane, i u islamskim zemljama neke su pećine poznate
kao kultna mjesta (upor. Henri Basset, Le cul t e des grottes au
Maroc, Alege r 1920). U pril og bogumilskoj provenijencij i govo~
rilo bi to što su i Ratajska ćel i ja i katakombe u Jajcu zapravo
pećine, a postoji i analogija u obredima sa drugim davištima
(mo li tvišt i ma).
Ajvatovica , odnosno Ajvaz-dedina stijena, bi lo je najpozna-
t ije dovište u Bosn i i Hercegovi ni. Tu su se sedmog ponedjeljka
(dakle izuzetak, nije utorak!) iza Jurjeva okup ljale organi zovano
u povorkama pod bajracima iz pojedinih mjest a desetine hiljada
ljudi. PO t rad ici ji je AJvaz-dedo izgradio vodovod za Prusac i p ro~
veo ga kroz t u stijenu. koja se raspukla , pa je tu locirana do-
vište, dok se Ajvaz-dedino turbe nalazi u Pruscu, 6 km udaljeno
od pećine. Ovaj starodrevni običaj ukinut je 1947. godi ne.
Bratel j evićka pećina, 6 km od Kladnja, ima jedan bunar i
humak, nalik na grob. PO legendi je tu zakopana neka djevojka ,
koja se na j ed nom sije lu, pokazu ju ći se odvažnom . opkladila da
će otići u pećinu na bunar i tamo se napiti i zahvatiti vode.
l egenda da lje glasi da je djevojka zaista otišla na bunar i kada
je zahvatila vodu, zapelo joj je vreteno i od straha ostade mrtva,
pa je tu i zakopaše. Dova se obavljala na posl jednjem platou
pećine. Tom su se prilikom priređivale igre s narodnim ve-
se ljem.
Pred pećinom Kuh ijom moli lo se za ve likih suša za kišu.

Kad a je rij eč o predislamskim ostacima treba konst atovati

da su bosan skim Muslimanima bil e dobro pozn at e sve svetko-
vi ne koj e su proslavl jali njihovi pravoslavni i katol i čki zemljaci.
Ravnalo se po starom ka len daru (j er se reforma kalendara pape
Grgu ra XI II godine 1582. mogla odnositi samo na kato like, a u
Bosn i j e uvedena istom 1631. godi ne). Katolic i su se u rač un a ~
nju vremena počevši od 1631. izdvoji li U prosl avljanju svetko~
vina, koje su nekada na jednak način računali j pravoslavni, i
ka tolici , i mus limani, a rani je i bogu mili.
KaKo je hid žretski kalendar bio nepodesan za polj ske r a ~
dove , kao i uopće za praćenje godišnjeg doba, to su Muslimani
j u svoj e ka lendare unosili pored hidžretskog rač un anja još i
računanje po k r šćansk i m svetk ovinama. Štaviše, neke od ovih
svetkovina Muslimani su i pros lavljali , ali odmah valja naglasiti,
da su te svetkovine samo po formi k r šćanske . Naročito se pro-
sl avljao Jurjev j A1iđun (lIin·dan). Svetkovanje Jurj eva povezano
je s mnogim radn j ama apotropejskog i divinacionog obilježja još
iz slavenske starine. Staros lavenske paganske t radicije . pove-
zane s kultom sunca, gromova i kiše, došle su naroč ito do

87
 izrazaja u muslimanskim svetkovanjima Aliđuna. Narodni tefe-
r ič i i dove održavane su na Aliđun često na visovima . Simbo-
lika Aliđuna kod Muslimana je i u tom e, što se Allđun pove-
zivao s is lam izacijom. Popularnom uzrečicom "Do podne Ili ja,
od podne AliJa« žel il a se da ukaže na predislamsko porijeklo
bosanskih Muslimana, ali i da se nađe opravdanje za svetko-
vanje Aliđuna .

Staroslavensko·bogumilsko-islamski sin kretizam vidl ji vo se

ispol ji a i u ku ltu vrhova. Taj se ku lt istina javlja u mnogih na·
roda. U nauci je ostalo gotovo nezapaženo da j e iz paganske
religije Slavena dopro preko bogumilstva u bosans ki islam.
Na tu pojavu skrenuo je pažnju dr Ivo Pi lar u svome radu
"O dualizmu u vjeri starih Slovjena« (Jug os lavenska aka demija
zna no sti i umjet nosti, Zagreb 1931). Upozorio je da su Musli-
mani u Kladnju i okolini prvog utorka iza A liđun a svake godine
obavlja li dovu na vrhu planine Kon juh. Štaviše. drug i naziv za
Konjuh bio je po ovim dovama Dovište. Narod je iz okolnih sela
dolazio uoči onoga dana pred večer na dovište i prenoćio na
vrhu; prije izlaza sunca klanjao se sabah. a pred podne je imam
od ržao vaz (propovi j ed) i dovu (mo litvu).
Za planinu Konjuh Pi lar j e iznio argumentaciju da je bil a
staroslavensko svetište. posveće n o Svetovidu (Peiskerove tzv .
"konjs ke gore«). Po svoj prilic i tamo se na podlozi ranijih stao
raslavenskih i bogumilskih tradicija nastavi lo obavljanje molitvi
• i u islamsko doba , i to. što je također ka r akteristič n o. u prvi
utorak iza Aliđuna-Ilindana. Ne treba posebno objašnjavati da je
u k r šćansko doba supstrat bogu sunca n ađe n u svetom Hi;i
(A l i đu n) , dok je utorak kod Ju žni h Slavena važio kao tzv. va-
ravn i dan. pa se u taj dan. da bi se otklonile zle sile, molilo i
vrača l a .
Jedan od islamizi ranih planinskih vrhova. na kojem se kult
također obavljao uz Aliđun (!l in dan) bio je - kako se čini - i
sa rajevski Trebević. Naziv mu pods j eća na Trebiš te, starosla-
ve nski žrtvenik , a i situ ira n je prema Pe isker-P ilarovom scena-
riju koji vrijed i za slavenska svetiš ta. Vrh Trebevića naziva se
Sofe, pa se može uzeti da se pod Sofama ima podrazumi j evati
prosto r za klan janj e kao i u džamijama, gdj e se pod sofama
smatra popođeni dio s jedne i s druge strane od ulaza u dž a-
miju na kome se klanja ako nema dovoljno mjesta u samoj dža-
miji. "Još i dan danas« - pisao je 1900. Nikola Gržetić - »idu
starci na Trebević planinu uoči lli njdana te provedu tamo uz
jelo i p i će cielu noć do izlazka sunca ."
Sličnu ulogu kao Trebević kao da je imalo i mo! itvište na
vrhu planine Treskavice. koje se prozva lo Cabenske stijene,
Tu se ran ije raspoznavao i m ihrab (ovalno udubljenje u zidu
džamije. gdje imam predvod i mol itvom, analogno oltaru} . na-
pravljen od kamena . Malo niže Cabenskih stijena nalazi se Oje-

88
vajačka stijena (po Peisker·Pil aru lokal iteti kao što je ovaj, pa
Dj evi n skok , SkočičIjevojka i sl. pot jecali bi od »daeva«. koja
j e u zoroastrovs kom vjerovanju o z načavala zloduha). Na Prezidi
(koja ob i lježava granicu sa Hum ljacima ) nalazi se voda. t ako
da su li jevo od nje ćabenske st ijene, a desno Djevo j ačka sti·
jena. dakle sve po scenari j u staroslavenskog molitvišta .
Da nazivi pla ninskih vrhova. kao što su Dovišt e, Sof e, Ća ·
benske st ijene nisu nikakva s l učajnost pokazuj e i to da se vrh
pla nine Visočice ( 1974 m) naziva Džami ja. Kara k te r i s t ič n o je
da je džam ija situi rana lijevo od vodode rine zva ne Suho jezero
(a Pi lar j e poka zao da i vododerine u slavenskoj dua li st i čkoj
mitologiji vrše ulogu koju imaju tekuć i ce).
Na ovim plani nski m vrhovima doista su se obav ljale molit-
ve, kao što je to nadal je bio sl u čaj i sa planinom Kle !< . og ran·
ko m Jahor ine, gdje se na samom vrhu (poviše se la Kamen ice}
kolek tivno klanjalo u slučajevima kada se željelo da padne kiša.
Na sl i čan način važili bi kao drevna kult na mjesta planin·
ski vrhovi u vareškoj općini, Hum, Budožel jska i Selečka pla-
nina . Ovdje bi ce ntralno kultno mjesto pr ipadalo džami ji u Ka-
r i ćima, napravljenoj i skl j uč i vo od drveta s mnogo interesant ni h
rezbarija u narodnom sti lu, kojo j je osnivač neki Hajdar hodža
(XVIII vijek). U bližoj i daljoj okolini džamije uopće nema mu-
slimans kog sta nov ni štva (selo j e sada nas t an jeno Srb ima), koje
iz daljih sela dolazi u džamiju na tzv. kišne dove . Prema rao
nijem ritua lu (koji je iza prvog svjet skog rata nešto mo dificiran)
poč i njalo se s odl askom u džam iju peti uto rak po Ju rjevu. U
džamiju se od laz i lo još dva slijedeća utorka. a onda se i d ućih
utoraka i šlo prvo na brdo Hum, a zatim na Budoželjsku plani nu
te na Selečku plan inu. Zav ršavalo se sedmog. odnosno po Jur·
jevu dvanaestog utor ka, i t o hatmom u džami j i. Zanim ljivo je
da je obredn i pravac na relaciji Hum (sjeverno). Budoželjska
pl ani na (zapadn o) i Se l ečka plan in a (jugo·istočno ) orijentira n
prema pr ivid nom kretanju su nca. s li jeva na desno, suprotno
islamskom shvaćanju koje daje prednos t desnoj strani.

89
 VII

HAMZEVIJE

Usprkos jako naglašenaj ehli-sunetskoj orijen tac iji bosan-

skog is lama pot reb no se j e osvrnuti na j edan izrazit o h ere t i čk i
pokret. koj i je nastao u Bosn i i naš ao dosta čv r sto g ko r ijena,
a to su hamzevi j e. Osnivač tog pokret a, zapravo sekte. bio je
Hamza Bal i Bošnjak, koji je službeno prog lašen heretikom i po-
gubl jen u Stambalu 6. ju na 1573. god i ne.
Hamme r je prvi u evropskoj nauci skrenuo paž nju na i me
Hamze Bo šnj aka. Vremenom o Ham zi i njegovim pris taša ma -
hamzevijama - pisa li su Safvet-beg Bašagić, Riza Mu d er i zov i ć ,
Mehmed H a ndžić , Mehmed Ali Ayni, Muhamed H a dž i ja hi ć, Tayyi b
O kić, Abdulbaki G Čllp i narli. Hans Joachim Kissli ng, Ibrahim
Me h in ag ić, Adem H an dž ić i dr .
U vr ijeme kada su dj eloval i hamzevij e - a djelovali su,
moguće, puna dva stoljeća - pr idavao i m se velik znača j. Ham·
zevijska hete rodoksija nij e se sas to jala sa mo u doktri narnom
sk retanju, već je značila i socijalno·poli t ička odstupanj a od va-
žećeg službenog kursa. Opasnost tog pokreta bil a je tim već a
što se javl jao u naju groženi j im dijelovi ma Turskog Carstva,
naime u g r a n ič n im područ j ima prema k r šćanskoj Evropi. Gerlach
pripovijeda da je ovaj hereti k svoj e učen j e prvo ot p očeo u Bu-
dimu (gd je je i nače bilo dosta Bo šnjaka), a Phi lippe du Fresne
Canaye navod i kako je dugo vreme na propov ijedao u Bos ni i
Srbiji. Pristaša ove sekte bil o je i u drugi m dijelovima Turske

91
i u Egiptu, a prije svega m eđ u j e n ičar i ma u Stam bol u. Među­
tim, kao da su se i u kra jevi ma izvan slavenskog Juga ipak
hamzevi j e najviše držale slavenskog eleme nta , a to je j asno
već po t om e što su jen i ča r e č i nili najveć i m dijelom slave nski
ko nvert it i na islam.
Sirenj e ove hereze nastaja lo se na sve m oguće načine suz-
biti već u samom njenom začet ku . To se lijepo vid i i po novo-
pronađe n i m dokumenti ma u Ba$bakanl ik Arš ivi u Stambal u, koj i
se odn ose na hapšenj e Hamze i njegovo p r ivođenje u St ambo l.
Vlast je preduze la najstrož ije mjere kako se ne bi dogodi lo da
Ham za, optužen za herezu, izbje gn e pravdi. U zapov ijedi zvor-
ničkom sa ndžak-begu i zvorničkom ka diji, datiranoj 22. IV 1573.
naređ u je se da se u Gornjoj Tu zl i , u mahali Stara džuma , u kući
Sefera sin a Hasana subaše uhapsi Hamza , a ako pobjegne , da
se u či n e odgovornim njegovi poimence označe n i jamci i svezani
poša lju Po rti. Naređu j e se da se hapše nje Hamze , odnosno nje-
govih jamaca. izvrši bez od l aganja. Ist om zapovijedi naređeno j e
da se pohap se i pove zani predaju čaušu i Hamzini sl j edbenic i ,
ukoliko se pro naau. Sve uhapšene neka prati određen broj tvr-
đavske posa de. Ovaj i još nekol iko dokum enata o prvim progo-
nima Hamze i njegovih pr i staša instruira n je u jednom t onu
ko ji ne dopušta bilo kakvu blagost i popu štanj e.
Hamza je iz Gornje Tuzle privede n u Stambal, gdj e mu je
odm ah suđe n o. Iz više izvora se Vid i da se vlast boj ala da nje-
gova osuda na smrt i pog ubl j enje ne izazove revo lt masa , po-
sebn o je ni čara . Kazna smrti nad Hamzom izvršena je pod dra·
m atič n i m okolnost ima. Ungnad , Gerlac h, kao i Phil ippe du Fre·
sne Canaye sug las no potv rđ u j u da je izbjegn uto Hamzi na javno
ka menovanje na Hipodromu jz bojazni od pob un e svjeti ne. Iz
Philippe du Fresne Canayeova opisa proizlaz i da je za izvršenje
kazne izabran momenat kada je iz stambolske luke u susret
Spa njolcima isplovila mnoštvo vojnika. Hamzi ne prist aše čekale
su saku pljene na Hipodram u da bi ga oslobod ile, ali je po na·
logu velikog vez ira Mehmed-paše Sokolov i ća pogublje n nepo·
sre dn o pr ije nego što j e u pućen na gubil ište. Gerlach pak ističe
kako j e »Novi u čitelj .. »mnogo hi ljada turaka (tj . muslimana) i
velik broj j eničara na svoju stranu pridobio«. Phi lippe du F res~ o
Canaye daj e poda tak kako se govorilo da su zbog iste stva ri
mnogi bačeni u tamnicu , al i da ih, sakrivajuć i to od naroda,
ne pog ub ljuju javno, nego ih noću, bez buke, bacaj u u more.
Be skompromisnost v lasti, odnosno vjers ke hijerarhije pro·
tiv hamzev ija vidi se i po progo nima hamzevi ja u Bos ni koj i su
slijed ili nakon Hamzina pogu bljenja. Hamzevijska aktivnost na-
im e nastavl jena je i pos lij e Hamzine smrt i. Za njegova nasljed·
nika došao je Mehmed sin Hasanov iz Gornje Tuzle. Ovaj je sa
grupom od sedamnaest osoba po lovicom 1582 . godi ne optužen
kao hamzevija. Formirao je, kako se u optužbi navodi , i hamze-

92
vijsku vladu. Iste godine je sarajevski kadija Bali efendija vodio
postupak protiv devet hamzevija, pa mu je naređeno da pohvata
i sve osta le raskolnike. Krajem godine broj optuženi h u Gornjoj
Tuzli povećao se na dvadeset i jednu osobu. Njih je deset osu-
đe no na smrt. dok ih je jedanaest uspjelo pobjeći, a među njima
i pOimenično navedeni članov i hamzevijske vlade.
Hamzevi je su zaigrale određenu pol i tičku ulogu i sre-
dinom XV II stoljeća. Tada se ist icao kao njihov vođa »izvj esni
Begtaš « (u ovoj vezi pristaše ovog Begtaša iz XV II stoljeća ne
smiju se poistovj etiti sa begtašijama, pristašama legendarnog
Begtaš Vel ije, navodno iz XIV stoljeća). Za njega turski histo-
ričar Naima navodi, da su ga suvremenic i optuživa l i da j e ham-
zevija, pa spominjući njegovo ubojstvo kaže da se prethodno
skrivao u kući nekog hamzeviJe. Suv reme ni očevidac Ricaut spo-
minje da je sekta, koju veže za Begtaša u njegovo vrijeme im ala
velik broj pristaša m eđ u jeničarskim oficirima. "A li ih je« - kaže
dalje - .. bilo mnogo više u doba 8egtaš-age, kul-ćehaje Mah-
mud-age i drugih, koj i su bili pogubljeni u Stambalu zbog po-
bune za vrijeme maloljetstva današnjeg sultana.« .. Ali je nji-
hov broj opao« - navodi Ricaut malo kasnije - »nakon Begta-
ševe smrti i zbog gubitka povjerenja i moć i onih koji su ih po·
državali. Ipak su se kasnije nešto oporavili putem Sudži Bekira,
jen ičarskog zastavnika , bogata i učena čovj eka; oni su pretr-
pjeli po drugi put slom vlašću vel ikog vezira Muhameda Ću ­
prilije, ko j i ih je posmicao, kako zbog r azliČitog mišl jenja u vjeri.
tako i zbog njihova bogatstva. Ipak vlast nije htjela potpuno
iskor ijeniti tu sektu u to doba poradi velikog broja njenih pri -
staša u Stambalu. A osim toga i pol itika je zahtijevala da se
jz drugih, osim vjerskih razloga, proli jeva krv u više pod r učja
ca rstva."
U Bosni u to doba takođe r nije bio zamro hamzevijski po-
kret. O tome ima jedno svjedočanstvo kod turskog historičara
Atai Nev'i-zade, koji je umro 1634. u Skoplju, pa su mu prilike
u Bosni mogl e biti poznate već i zbog intenzivn ih veza Bosne
sa Skopljem. Atai navodi da su se u njegovo doba u Gornjoj
Tuzli nalazile Hamzine pristaše ,.duga uzrasta, kratke pameti i
pokvarene vjere, koji i spovijedaju krivu nauku.«
Hamzevi j ski pokret bio je, kako se či ni , egz iste ntan i u
XV III stoljeću. Kao hamzevij a je bio po svoj prilici optuživan
popu larni šejh Mehmed iz Užica, koji je di gao ustanak protiv
nasilja beogradskog paše i u sukobima s t urskom vojskom ubi-
jen 1750. godine. Prema etnografu Tihomiru Đorđević u užički
šejh. o kome se nekada mnogo priča l o, bio j e -pobožan, učen
i slobodouman .. , a prema socio logu Srete nu Vukosavl j eviću
užički šejh »proteran iz Užica zbog svojih si mpati j a prema ra-
ji ... produžiO je u Sandžaku da se bori protiv novih agrarnih
nameta muslimanskih posedni ka , a međutim bio je kao musli-
man toliko tvrd u veri da su ga i muslim ani smatrali za čoveka

93
svetog . U toj borbi je pogi nu o." Užič k i šej h, odbacujući op tužbe
prot iv sebe u svojoj poslanici od 2. apri la 1748. tvrdi naprotiv
za beog radskog pašu da je hamz evija.
Svoju popularnost u narod u ham zevi j e su vj erojatno sti cal i
privlačnošću svoga učenja i nač i no m života. P r i vlačnost hamze-
vi j skog u čenja mogla bi biti u t ome št o su oni - analo gn o ve-
ć ini heretika na zapadu - b oreć i se protiv postojeć eg društve-
n o-po liti čkog sta nj a vidje li ideal u (irealno m) vraćanju prvobi t-
nom islamu. Osim toga bogos lu žni za htjev i hamzevi ja, kako se
to vidi iz pje sme napis pr istalica hamzevijskog reda .. bili su
minimaln i. Pogotovo su u Bosni imal i plodn o tlo, nadove zu jući
se na recentne bogumiiske tragove.
U taktic i osvajanja pr istaša hamzevij e su - kako j e to
navedeno u j ednom nedav no obj av lj en om traktatu protiv ham-
zevi j a - nastupa li kao »naš i «, to jest kao ortodoksni mus li·
mani. Ovaj relig iozno-soc ijalni mimikri , ka rak terist ičan je uosta-
lom za heretike i na Istoku i na Zapadu, a pri je svega za mani-
heje (što je posebno isticao Chantepie de la Saussaye) .
Od prvorazred nog je zn ačaja da ovom pri likom kaže mo u
če m u se sastoja lo hamzevi j sko uče n je.
Treba uvažit i da j e m alo tekstova , za koje bi se, barem
prema podacima koj ima se raspola že, moglo posve sigurn o t vr·
diti da bi bili hamzevijski. Izuzetak bi či n i lo kojih četiri do pet
pjesnika i pisaca , za koje se pretpost av lj a da bi mogl i bi t i ham·
zevije. U raspolOživ im tekstovima ov i se pjesnic i nigdj e sami
ne pr iznaju hamzevijama; to svakako nij e bilo ni oportu no s
obzirom na progone koji ma su kao hamzevije bili izloženi. Je-
dinu za sada poznatu iznimku predst av ljala bi već spome nuta
pjesma »Op is pris ta lica hamzevijskog reda«, gdje se otvoreno
propagiraju ideje koj e se o zn ač uju kao hamzevij ske, kao i još
j edna nesumnjivo hamzevijska pj esma, spjevana 1575. godine
kojo j bi mo gao biti au tor - prema Mehmet Zeki Pakal in u -
hamzevijsk i pjesn ik Emir Osman Hašimi. Postoj e nadalje izvor i
izvan hamzevijskog krug a koj i o njima govore sa s impatijama.
R iječ je o zapisima nekih zapadnih diploma ta u Sta mbalu. No
i t i su zap isi uglavnom pr istrani: nj ih je hamzevi j ska hetero·
doksi j a ispunjavala pobož ni m na dama o preds to j ećem pre obra·
ćanju mu slimana . Zato njihove izvještaj e ne treb a uvijek primat i
bez rezerve.
Na ovaj način smo pri upoznavanju hamzevijskog komp lek·
sa dobrim d ijelom upućeni na izvo re koj i potje ču iz redova onih
koji su prema hamzevijam a pot pun o negativno raspolože ni. U
tim se izvor ima rijetko kad heterodoksna naziranja izla žu on a-
kvi m kakva jesu (s l i čno kao i na Zapadu). U najv iše s l učajeva
razračunava nja s t im naziranj ima svode se na puka anatem i-
sanja.
Kod razrješenja pitanj a u čem u se sastoja la hamzevijska
heterodoks ija ob i čno se pola zi od toga da su ham zev ij e og ra·

94
nak derviškog reda bajrami. Tvrdi lo se dal je da se mogu idej no
vezati za šii j sko-alev ijsku sektu, pa zat im da su vr lo bliski huru·
f ijama, sekt i prozva noj po Fa zlullahu Huru f ij i, pogubljenom zbog
raskola 1393-1394. godi ne.
U ovoj prilici treba naglasiti da hamzevije zapravo nisu
uopće derviški red, već heterodo ksna sekta . Svi auto r i. koji na-
stoje uspostavi t i sils i lu (Stammbau men der Derwischorden),
slažu se u tome da je već j edan od prednika Hamze Bošn jaka,
Bičakči Omer-dede, dezertirao od bajram ijskog derviškog reda
i da su se njegovi sljedbenici prozval i melam ije . Distancioni-
ranost bajram ija prema hamzevijama vidi se i iz okolnosti da je
Bali efen dija, koji je kao kadi ja vodio istrage prot iv bosans kih
hamzevija, bio sam bajram ija. Sa B i čakč i Om er-dedet om pove-
zuje se Hamza OrloviĆ preko Ome r-dedetova u če ni ka A hmeda
Sarbana , odnosno Husamudi na Ankarevi je, Sarbanova uče ni ka, a
Orlovićeva uč i telja. Husamudd in je - prema pisan ju Abdul -
baki G6Ipina r1 i-Hamzi, ko jem u je rođeno ime Bali dao i ime
Ham za i t om pril ikom rekao : »To će bit i uzrok, da padneš kao
šehi t« (šehit - vjerski m u Čen ikJ . Sm isao je ovoga, č i ni se, u
tome što se u histor iji musl imanski h naroda, osim Hamze Bo-
šnjaka, zna za još tro j icu predstavn ika het ero doks ij e, prog onje-
nih od ortodoksije, imenom Ham za; međ u njima j e najpoznatiji
Ham za, osnivač teološkog siste ma Druza (početak Xl stoljeća ) .
Pa j sam uČitelj Hamze Bošnj aka, Hu sa mudin An karev i, pozn at
je po svome hetero doks nom uče n ju; osva nuo je mrt av 968/
1560-61 . u zatvoru anka rske tvrđave prij e nego što je prot iv
njega provedena istraga.
Ham za Orlov i ć je dakle već prema svoj im idejn im prethod·
nicima bio pre destiniran za jedno heterodoks na u čenje, koj e je
on, očito, dalje razradio.
Za bliže upoznava nj e hamzevi jskog idejnog sustava možd a
t reba polaziti od onoga što se iznosi u presud i koj om je Hamza
osu đ en kao heretik. Pri tome , naravno, treba uvažiti da presuda
izražava službenu verz iju hamzev ijskog krivovjerja. Za Hamzu
se utvrđ uj e da je zindik (heretik ) i mu lhid (krivovje rae). Dono-
seći fetvu (deci ziju) za Hamzina pogub ljenje šejh-ul-i sl am Ebu
Suud smatrao je potre bni m da se pozove na pre sedan sadrža n
u f etvi njegova »učitelja, ugled nog merhum Ibnu Kemala" o po-
gubljenju Oglan šejha kao mul hida i zind ika (Ibrahim efe ndija
Oglan šej h pogubljen je 1528 . godi ne). » B ud u Ć i da je za šej h
Ham zu utvrđeno« - ka že se ufetvi - »da spada u red zind ika,
to je njegovo ubojstvo u skladu sa še riats ki m propis ima.«
Usporedba slučaja Hamze i Oglan šejha ima ta j sm is ao, da
su se oboj ica udal ji li od ortodoks nog uče n ja do te mjere da su
proglaše ni zindicima , a to j e os nov da bi se moglo osuditi na

95
smrt. To u isti mah naravno ne znači da bi imali isto ili slično
uče nj e. Hamzina u čenje presuda preciz ira, donekle , navo deći u
nastavku doslovce ovo:
.. Budući da je utvrđeno da je on (Hamza) iznosio neke
nazore, kojima se vrijeđa čast našeg pejgambe ra (tj . Muhamed
pejgambera) i da je u tvrđeno njegovo potpuno nijekanje prož"iv-
ljenja i su dnjeg dana - a to sve s pravednim svjedocima de-
talj no prot iv njega dokazano « - osud ih, kaže Ebu Suud efendij a
- da je 8dopušte no pogubiti tog otp adnika , nakon što je ra7.-
motre no njegovo učenje ...
Nije nim alo jednostavno objasniti u čemu se sastajalo
Hamzin a vrijeđanje časti Muhamed pejgambera. Za sada se o
tome mogu iznos iti samo pretpostavke .
Jed na od pretpostavki bi bila da je Hamza bio protiv shva-
ćanja da se Muhamedu kao posljed njem pejgamberu daje pri-
mat u odnosu na druge pejgambere. Za ovakvo eventualno ham-
zevi jsko učenj e, koje ni j e bilo stra no ni nekim dru gi m sektama
u isl am u, a imalo je za neminovnu pos ljedicu otvore nost prem a
drugim, naročito mon ote is t i čkim rel igi jama, sigurno se nalazi O
osnov u Kur'anu, u sur i 2, ajet 285 , koji glaSi: La nuferriqu bejn e
ehad in min rusulihi - Mi ne pravi mo raz like izm e đu nijednog
od Njegovih poslanika.
Ako bi ovakva interpretacija bila isprav na, ond a bi se mo-
gl a uklo piti u suvremene izvještaje zapad nih dipl omata u Stam-
bo lu (Philippe du Fres ne Canaye, Ungnad, Gerl ach ), koj i tvrde
da je Hamza precjenjivao Isusa.
Druga inkriminirajuća tačka u presudi, o nijekanj u sudnjeg
dana i proživlje nja t ak o đ er izaziva dileme. Hamzevijske poglede
na proživ ljenje i sudnji dan donekle je in te rpretirao hamzevi jski
pjesnik Lameka ni (umro 1624-1625) kaji, polazeć i s pozicija
krajnjeg pantei zma , u j ednoj pjesmi kaže : .. Oprali smo ruke od
oba svijeta .. , a sl i čno tome kaže u drugoj pjesmi : »Ako ti dođe
ovosvjets ka ili onosvjetska misao, odma h je odbi j , ošim pomi-
sli na Bog a, sve ostalo je sumnja.« Sasvim je vjerojatno da se
u ovi m i sličnim gledanji ma , ako se pristupal o samo lekSičkim
inte rpret acija ma, moglo nazirati "nijekanje sudnjeg dana i pro-
življ enj a .. . Pri tome je svakako karakte risti čno da i razne gno-
stičke sljedbe, polazeći od toga da je materija sama po sebi
nešto zlo , poriču otkupljenje kao i proživljenje ti j ela, pa ka o
da se i u ovo m pravcu ham zevi jsko učenje ukl apa u idejni si-
stem na kome je bazi ra no i bosa nsko bogumi lstvo.
Hamzevije su eshatologiju mogli t umači t i i figurativno . Ta ko
j e to na pr. č i nio i veliki filozof lbnu Arebi (1164-124 0), koji
je bio na osobi toj cijen i kod ham zevija .
Ovako postavljeno apstraktno pril aženj e hamzevija eshato-
loškim pitanji ma stajalo bi u punom skladu s nj ihovim apstrak t-
nim prilaženjem poimanju Boga . Imamo zahvaliti Ricautu , koji

96
nam je o tome ostavio određena obavještenja. Aicaut poistovje-
ćuje hamzevije sa sektom ezrekija il i zerakija (po Nefi sinu
Ezrekovu, vođi ekstremnih haridžijal. pa doslovce kaže: .Svi oni
štuju Muhamedov zakon što se t iče obreda i to tako strogo i
tako praznovjerno, da to premaša ono što vjera traži. No oni
tvrde da se Božanstvu ne smije davati nikakav atribut. niti da
se govoreći o Bogu, smije kazati da je on velik, da je milo-
srdan, da je svemoguć itd , jer njegova narav, koja je besko-
načna i ne saznat ljiva , ne može biti predmetom slabe i nesavr-
šene spoznaje ljudskog razuma, koji ne može ništa zamisliti što
ima veze i s li čnost i sa njegovim bitkom, a još manje truditi
se u tom pravcu." Ova hamzevijska shvaćanja, s kojim nas upo-
znaje Ricaut, branio je u svojim pjesmama Vahdeti iz Dobruna
(kod Višegrada), također proglašen zbog svoj ih ideja raskolni-
kom·mulhidom (umro 1598. godine) .
Ham zevije su optuživan e da je nj ihovo poimanje Boga, ute-
meljeno na vahdeti vudžudu , panteistička (u smislu spajanja
Boga i čovjeka ) .
Nema sumnje da je vahdeti vudžudu pripadalo centralno
mjesto u hamzevijskoj doktrini. Za melamije konstatira I. H.
Uzun9ar~ ili da se nj ihovo uč enje bazirala na Fususul-hikem-u
od Muhjudin Areb ije i filo zof iji vahdeti vudžu da, koja je nj ihov
temelj. Hamzevijski pjesnik Hu sejn lamekan i - prema Turskoj
enciklopediji - autor je .. Pos lanice o jedi nstvu Božjeg bivstva ...
Hamzevije su svoj koncept vahdeti vudžuda širili u vidu sohbeta
(dijaloga).
O hamze vi jskom učenj u nadalje dragocjene informacije daje
pjesma pod naslovom Ta 'ri fi riga l-j hamzeviyye (Opis pristalica
hamzevijskog reda). Tekst pjesme nam na autentičan način obja-
šnjava negativni hamzevijski stav prema askezi, asketskim vje-
žbama i zikru (slavljenje Boga glasni m opetovanjem određenih
tekstova), što je inače sve usvajao i primj enjivao najveći broj
dervi šk ih redova.
Iz ove pjesme se može zaključiti da su hamzevije spadale
u ruhi ta rikate . Za ovu grupu mistič ni h pravaca karakteristično
je to da su stajali na stanovištu da se do spoznaje Boga do-
lazi kontemplacijom i d ijalogom . To ih razlikuje od nefsan; ta-
rikata, kod kojih je nag lašena asketska crta. U daljoj jednoj po-
djeli, i to na tarikate, koji se zasnivaju na sohbetu (dijalog) i
zikru, hamzevije spadaju u sohbet tarikate.
Za hamzevije je karakteristično odbacivanje muzike (sema),
derviških plesova i glasnog opetovanja određenih t ekstova u
kojima se zaziva Bog (zikrJ. pa povezano s time odbacivanje i
tekija.
PO ovom hamzevijskom konceptu bio je konstruiran i ham-
zevijski hospicij u Konjevićima kod Nove Kasabe: tamo nikada
nije postojala tekija, neovisno od toga što je narod zaselak gdje

7 97
se nalazilo turbe sa grobovima Hamza-de de i njegova sin a Mu-
sta fe sa musafirhanom (hospicijem) zvao Tekija; muzi ka i pje-
vanje u tome zase oku odbaciva li su se i u svakodnevnom životu.
Ham zevijsko odbacivanje tekija izazva lo je podozrivost kod
nji hov ih protivnika, pa i običnog svijeta. Dok su se, naime, u
teki jama ob red i obav lj ali javno, pa je u principu pristup u teki j e
bio dozvoljen ineč l anovi m a, hamzevi je (kao i hurufi j e) ostali
su izvan kontrole javnosti. U tome treba najviše tražiti povod
za ispredanje teško vje rojatnih i optUžujućih priča veza nih za
njih ove sastanke. Jigit baši Ahmed efe ndija sastajališta hamze-
vija označuje »hladn im pod zem nim izbama«. Slično je o sasta-
jal ištima hamzevija pisao u ž i čki šejh u svojoj prvoj pos lanici.
Už ič ki šej h za sastajališta hamzevij a u Stambalu tvrdi da su se
na zi vala i pod rumi. Objaš n j avajući t aj nazi v želi da ih prikaže
ljud ima dvostrukog morala: u biti su pristaše svoje ranije vjere,
a prem a va ni se kao državn i dos tojanstvenici prikazu ju odani m
turs koj državi. »Kada uđu u podrum « - tvrdi užič k i šejh -
"obuku šešir na glavu i jedan dru goga šaba n-J ovan, Redžep-Ni-
ko la, nazivaju ; kad se razdani na nekima je od nj ih kadij ska
ahmedija, na nekom kafes, neki od njih j e na vezi rs koj kapiji ,
a neki na kapi ji deherdara ; tada jedan drugoga nazivaj u: šaban
ef endi. Redžep efendi.«
Pj esma "Opis pr istalica hamzevi jskog reda« daje osnove
za z a kl jučak da su hamzevije ispovi jedal e i određeni libertini-
zam. Taj ham zevijski libertin izam još se jače naglašava u pro-
t i vn ičk im spisima. Za hamzevije se na pr. tv rdilo da su upo-
trebljavali vino, neovisno od izričite Kur 'a nske zabrane. U jed-
nom protuhamzevi jskom traktatu iz r ič i to se navodi, s pozivom
na izj avu jednog očevica, ·da su hamzevije pile vi no, i to uz ra-
mazan. Zanimlj ivo je da engleski diplomata Ricaut dos lovce isto
tvrdi za poture, koji, kaže, pripadaju sekti kadizade lija. Ricaut
navodi da poturi piju vino uz ramazan, al i da izbjegnu sab lazan,
oni u njega stavljaju cimet i druge za či ne i na zivaj u to hardali,
nakon čega to piće može proći kao dopušte no piće.
Hamzevijama se po ovim istim izvorim a pripisivalo da su
provodili slobodnu ljubav. Prig ovaralo im se i to da nisu obav-
ljali vjerske obrede. Ovaj prigovor može se možda p r otumač it i
tako da su hamzevije - kao što to i in ače nije bio rijedak slu-
čaj u mističnoj filozofiji - zastu pali g ledanj e, da u određe no m
stadiju u traženju sje dinjenja s Bogom postaje suvišno održa-
va nje obreda, kako to či n e obični vjernici. PO tome shvaćanju
u jednom duhovnom dost ignuć u prav i mistik je oslo bo đe n pra-
vila ku lta, pa j određeni h moralnih skrupu la, koje v rijede za
mas u ( "nama je dozvol jeno, ako je to vama za bra njeno«).
Ovakva učenja i post upci, razumlj ivo, nisu mogla ostaviti
ravnod ušn im u Čitelje vje re· (ul emu ). koji su se, uz podršku vla-
st i, energično suprotstavili hamzevi jama.

98
 VIII

POLITICKE POSLJEDICE ISLAMIZACIJE

u političkoj prošlosti bosanskih Musl i mana u tursko doba

od esencijalne je važno sti osim primanja islama još i ov ih ne-
koliko momenata ;
aj p r ihvaća nj e Osmanske Carevine kao državnog okvira:
bl postojanj e priv ilegija o uzimanju djece u adžami ogla ne;
cl afirmaci j a Bosanaca u j avnom životu Carevine;
d) ekspanzija u Podunavlje;
e) očuvanje teritori j alnog integriteta i posebnost položaja
Bosne;
fl od bra na Carstva i Bosne od t eritorija lnog zasi zanja su-
s jedn ih država ;
gl borbe protiv reformi.
U ovoj pr i li ci - u kontekstu razmatran j a uloge is lama i
bosanskih Muslimana - daje se samo suma ran pogled na ta
pitanja.

a) Bosan ski Muslimani prema Osm anskoj državi

Ideja nacionalne države, - koja je, općenito govoreći , no-

vija tvo rev i na - javila se prvi put na Balkanu istom u toku
prvog srpskog ustanka. Poznato je da i srpski ustanici nisu u
prvi ma h jasnije postavili program nacionalne države.

7' 99
 Rani ja teorij a o državi bazi ral a se na jednom univerzalistIč­
kom poimanju države. Smatralo se da je jedino Rimsko Carstvo
zakon ito. Bizant ij ska Carstvo samo je legit imni nasl j ednik Rim-
skog Carstva, a pr ijestolnica Carigrad Nov i Rim. Ono ima da
ujedini sve kršćanske države , koje su mu hijerarhij ski podči­
njene. Bizant je vase ljen sko ca rstvo, dakle jed ino na svijetu.
Zato se od r icala leg itimnost krun idbi Karla Velikog za cara kao
i proglašenjima svih drugih carstava. Doktrina o moskovsk im
kn ezovima i carevima kao nasl jednicima bizantijske vlasti i o
Moskvi kao t rećem Ri mu ta kođer potje č e od ove idej e o svjet-
skoj vlasti. A kako to pokazuje tursk i hi stori ča r Ha lil lnaldžik,
su ltan Mehmed II el Fat ih , osvojivši Carigrad , smatrao je da u
svojoj l ič n osti sjedin juje islamsku, tu~sku i rimsku tra dicij u u
jedan univerzal ni suverenitet. On je, s ciljem da učini Car igrad
središtem svjetske imperije , imenovao Genadija za grčkog pra-
voslavnog patrijarha 1454. godine, a sa is tom intencij om uslije-
dilo je i dovođenje u Carigrad j ermenskog patrij arh a (1461) I
glavnog rabina (1463. godine).
Gotovo ide nti čne ideje o svjetskoj vlasti domi nirale su i
m eđ u mu sliman ima. Univerzalistički karakter države naglašen je
j u islamskoj doktrini. Država se štaviše tretira kao vjerska
us tanova, a pravni propisi su vjersk i obligatni. Počevš i od Se·
li ma I (1512-1 520)' koji je osvojivši Egipat, Arab iju i Siriju sebi
pribavio titulu za štitnika Meke.i Medine i č u vara hodočasnič­
kih puteva, a u Stambo l prenio reli kv ije koje su sm at rane sim-
bolom hilafeta, nastaj alo se vjerozakonski legitimirati pravo na
hilafet osmanskih sultana. Hilafet se vezao sa osobom su ltana
(a tek od kraja XVIII stoljeća poči nje se, pod utjecajem Evrope,
razlikovat i duhovna i svjetovna vlast ha1ife-su ltana). Osm anska
država, kao tada na jveća islamska država, smatrala je da t reba
uzeti pod svoje okrilje sve narode koji ispovijedaju islam (dar-
-ul- is lam) . Doslje dno toj log ici borba za osmansku državu isto
je što i borba za islam.
U ovo me smislu bila je intonirana i ideologij a o BQsni kao
-bedemu islama-, a bosanski Musl imani kao graničari (serhat-
lije) treba da č uv aj u , a po potrebi i ginu za din (vje ru ) idevlet
(državu) (Osmansku državu ). Istom ideologijom prožeta je i cje·
lokupna epska narodna poezija bosanskih Muslimana. Su ltan j e
po toj poeziji - car-halifet - s v ečevo kolina ... Nije smetalo što
osmansk a dinastija nije porijeklom kurejševićka, pa nije dakle
od »svečeva koljena.. . •
Formirala se - saglasno srednjovjekovnim kon ceptima -
shvaćanje da samo sultanu pripada počasna titu la cara , dok su
svi ostal i vladari samo kraljevi; ima ih u Evropi sedam (u Alba-
naca: -s htat Evrope .. ). a t o su: njem ačk i, francuski, engleski,
moskovski , kra lj - latin, dužda m le t ač ki i leh (po ljski kralj); to
su .. duveli .. , .. sve sedam duvela .. : oni su izvan vlasti sultana,

100
ali je sultan car i tih sedam duvel a: sve što je izvan toga, po
ovom shvaćanju, zaostalom iz srednjeg vijeka , nema karakter
države ,
U islamskoj državi, po tome srednjovjekovnom shvaća n ju,
islam je v lad ajuća sveobuhvat na doktr ina. Ali , za raz liku od pri n-
cipa koji je u Evropi prevla dao, a koji glasi -c uius reg io , i l1iu s
religio .. (čija j e zemlja, onoga i vjera ). u islamskoj drža vi pri -
znaJu se i nemu sli mani, iako ni su ravnopravn i s muslimanima.
v eć »zimmije« - štićenic i isl amske države. Vjerske zajedn ice
- mill et i - im ale su u određenom smislu status persona ln e
autonomije.
Ali, u me đuvje r s k i m odnosima pripadn ika pojedini h konfe-
sija od n aročite je važ nosti bio kult komšiluka. Tako su se rar.:-
vijanjem dobrosusjedskih odnosa u pluralističkoj sredini. kao
što j e Bosn a i Hercegovi na , prevladava le postojeće razlik e .
• Komšiluk" kao moral ni princip, kojemu je izvor u islam u. ku lti-
vi rao se i u odnosu na nemu slima ne, od nosn o iste principe pri-
hvatili su također k r šćani i jevreji u odnosu na svoj e musliman-
ske susjede. Na t aj način. umjesto nag lašavanja poveza nosti na
bazi etničkog por ij ekla, iste vjerske pr ipadnosti i t ome sl i čno -
što u krajnjoj konzekvenci lju de razdva ja - daval a se važnost
prostornoj bliskosti . kohabitaciji, kao ele mentu povezivanja
ljud i. Ko mš iluk se shvaćao zn atno ši re nego što je pro-
storna bliskost . Komš iluk je ranije či n i o j ednu kohezivnu asoci-
j aciju, često j ač u od konfes ionaln e asoci jaci je. Najbolji dokaz za
to na lazi se u činjenic i da se u nekim krajev ima Mus li manke
ni su krile od kom šija kršćana , za razl iku od odras lih muška-
raca. pa bili i Muslimani, od koji h su se sa krivale. Prod ublji-
vanjem komšijsk ih odnosa prevazil azi le su se ko nfesionalne su-
protnosti. U narodu je rašireno shvaćan j e da je komšijski hak
(pravo) štaviše j ači od rodbinskog.
U okvi ru ovakvih shvaćanj a, sa nag lašenom idejom koegzi-
stencije, ali i sa pun im akcepti ranjem osma nske držav ne ideje
uz nepokol eb ivu od anost i ushićen ost za Isla m, prikazan j e sla-
vensko-muslimanski čovjek, po našem mišljenju dosta rea ln o,
u Njegoševu Gorskom vijencu u pozn atom dijalogu i zmeđu mu-
slimanskih i crnog orski h prvaka (sti hovi 714- 1043) . Pogl avi -
cama . turskim .. tj . muslimanskim (Hadži Alija Medović, Sken-
der-aga, Mustaj-kadija , Ferhat Z ać ir , Arslan-aga Muh adi no vić )
imponira sila Os manskog Carstva. Stambol im j e .. svečeva pa-
lata« i .. istočnik sile i sveti nje« j zanose se islamom. U is t i
mah se zalažu za međuv j erski mir, koegzistenc iju ( »dvo stru-
kost .. ), bratske od nose koji su se do tada manifestoval i u za-
j e dn Ičkim bojevima i za jedničkom sudjelova nj u u dobru i zlu ,
te u z ajedničk i m narodnim . ali ne crkven im o b iča jima ... Rod sva-
koj i svoju vjeru im a« - kaže Skender-aga u jednom stihu .
Što je ta k o đer zna čaj no. di jalog kao da se realno i dogodio
i to između muslimana u Nikš iću i Stevana Perkova Vukotića ,

101
usmenog pripovjedača u Njegoševa doba . Razgovor sa Nikšića­
nima Vukotić bi po ovom mišljenju ispripovijedao Nj egošu, tako
da je on t o ukomponovao u Gorski vijenac.

Shvaćanje o islamskoj državi kao vjerskom impera ti vu ima-

lo j e dalju konzekvencu da se zauzimalo i stanovišt e da musli-
manima uo p će nije- dopuš teno živjeti u nemuslimanskoj državi.
Takvo shvaćanje našlo je odraza i u katastrofalnom pokretu bo-
sanskih Muslimana za seobu u Tursku i druge islamske zemlje
nakon austro-uga rske okupacije. Seobe ("hidžret .. ) dokt rinarno
su se opravdavale tvrdnjom da bosanskim Muslimanima kao pri-
pad nicima islama nije dozvoljeno živ jeti pod austro-ugarskom
vlašću kao k r šćanskom. Taj pokret imao je za pos lje dicu da su
Musli man i u Bosni i Hercegovini brojčano počeli f rapantno na-
zadovati.
Kao što su se j ugoslavenski narod i i Bu gari, konstituišući
svoje najranije države, opredijelili za k ršća n stvo, pa je taj fakat
usmjerio i nj ih ov po l itički razvoj u određenom pravcu, tako se
nešto slično des ilo i sa bosanskim Musl iman ima. S pojavo m
Turaka na Balkanu dio Južnih Slavena prešao j e na is lam, što je
također usmjeri lo po li t i čki razvoj ne samo islamiziranih Južnih
Slavena već i ostali h dijelova koji su ostali u k ršćans tvu. PO-
islamijeni Južni Slaveni prihvatili su, uporedo sa primanjem
i slama, u i sti mah i tu rsku državnu ideju .
Pr ihvaćan j e osma nske državne ideje bila je neminovna po-
sl jed ica primanja isl ama . Uostalom, postavlja se pi tanje koje
su to u opće bi le sna ge u vrijem e t urskih osvajanja, koje bi se
mogle označit i da bi predstavlja le - uzmimo uslovno taj izraz
- narodne ideale? Da li katolička crkva ko ja je podredila inte-
rese bosanske države Mađarima i papi? Da li pravosl av na cr kva,
ko j a se također stavila u službu Turaka? Prof. dr Branislav Đu r­
đev pokazao je da je stav srpske pravos lavne crkve u odnosu
na tursku državu bio , istina, u razna vremena različit, no do
potkraj XVI vijeka , dakle u vrijeme naji ntenzivni j e is lami zacij e,
srpska crkva nije stupala u borbu s osma nskom vlašću. Tek
kada se njen položaj pogoršao, to je uticalo na izmjenu njenog
stava. On a je bila n ajveći hrišćanski veleposjednik u srpskom
narodu i povezana sa feudalnim i polufeudalnim elementima.
Đu rđ ev je pokazao da su pojedini manastir i u prvo doba davali
u turskim voj nim pohodima oklopnike (džebelije) (Branislav Đu r ­
đev, Ul oga crkve u star ijoj istoriji srpskog naroda, Sarajevo
1964). Simptom atič n o je da se obično ne smatra n ič im zazornim
stav lj anje u službu Turaka pojed inih hrišćanskih redova, kao
što su to martolo zi, vojnuci. derbe ndži je i druge povlaštene hri-
šćanske grupe, ko j ima su bil i povjeravani često najodiozniji za-
dacI u turskim zavojevačkim akcija ma . Broj tako angažova ni h
jugoslavenskih ljud i, dok su ih T Urći trebali, nije nikada bio mali.

102
 b) Uzimanje bosanskih Muslimana
u adžam i-oglane

Osvoj iVši Bosnu godine 1463. sultan Mehmed Fati h II ovdje

se prvi put sreo s katoličkim stanovništvo m, Bosa nskom crkvo m ,
kao i Bosancima koji su izrazili spremnost da pri me islam, ll i
su već bili primil i islam (što je s lu čaj sa tzv . Bosanskim kraj i·
št ern , pod r učjem istočno od Sarajeva do ri jeke Dri ne, gdj e je
turska vlast postojala po svoj prili ci već od 1436. godine ). Fra-
nj evcima , kao predstavnici ma katoličke crkve sul t an Fatih iz dao
je ahdnamu kojom je zagarantovan slobodan život katoli ka. Bo-
sanskoj crkvi. koja je bila u pu nom rastrojstvu nakon nas il nog
pokrštavanja i ko nfiskaci j e imanja - izvršenim prije nepune
četiri godine - sultan Fatih je vratio imanja uko l iko se na nj ih
vrate krst jani. Konvertitima na islam sul tan Fat ih je pod ij elio
osim sarajevske muaf name j oš j eda n privilegi j . Sastojao se u
tome da se djeca Bosanaca, koj i su prihvatili islam, odnos no
djeca potura, kako se navod i u nekim dokum entim a, primaju u
adžamj 'oglane , to jest da se- izobražavaj u na dvoru za pojedine
dvorske službe i za službu u jeničarskim j edi nicama. S li čan pri-
vilegij uživali su i albansk i mus li mani te pri padnic i plemena
Abaza na Kavkazu. Kao što je poznato, u adžami-ogla ne pri mala
su se u principu k ršćanska djeca. To je bio poznat i danak u
krvi, koji je imao za pos lj ed icu da se dijet e zapravo prIsilno
prevjeravalo i odricalo svi h t radicija, pa j porodice. MJlu tim ,
muslimanski ka ndidati, koj i su priman i na izobrazbu u dvor, n(l-
laz Jli su se u posve drugoj situac iji: otvarala i m se m o g u ć n ost
za pri stup do najviših položaj a širo m Carstva i u svoj oj domo-
vi ni, a ostajali su dakako u svoj oj vjeri. Va lja nado'dat i da se u
jednom propisu iz 1666. god ine objas nilo da su se djeca i pO_
~u ra (pot ur-oglan ili su nnetli -og lan ) pri ma la u adžami -oglane
»samo ako to dobrovolj no žele«.
Tekst jeničarskog zakona pripovijeda da su sa mi Bosa nci,
primivši islam, zatraž ll i od sul t an Fati ha .. Neka se iz naše zem-
lje kupe adžami-oglani .. , pa j e h i sto r iča r dr Savf et-beg Basagić
ovo s pravom ocijenio kao dalekovidan i mu dar korak.
Rezultati priv i legija pri manja is lams k ih Bosa naca (kao i
islamskih Alba naca) na izobrazbu u dvor pokazali su se u tom e
što već od XV sto l jeća, pa kroz sve vrijeme vidi mo.veli k broj
Bosa naca (i Albanaca) na svim po ložaj i ma u Ca revini.

103
 c) Afirmacija Bosanaca u političkom životu
Carstva

Nema sumnje da je odgoj i obrazovanje putem adžami-ogla-

na, naročito u početku, mnogo doprinio da su se m edu bosan-
skim Muslimanima stvorili kadrovI. od kojih se regrutirao mar-
kanta n broj pripadnika vladajućeg sloja u Osmanskom Carstvu.
Već prije Fati hova osvojenja Bosne, a onda na os novu njegove
povlastice o uzimanju Bošnjaka u adžami-oglane, počeli su se
javljati brojni Južni Slaveni koji vrše znatan utjecaj u državnom
životu Osmanskog Carstva. Jedan od prvih koji se koristio Fa-
t ihovom povlasticom bio je Jakub-paša , kasniji pobjednik na
Krbavskom polju 1493. godine, I ujedno jedan od prvih predstav-
nika Bosne na islamskom Parnasu. "Došavši jednom pred sul-
ta n Mehmeda dobio je zatim odgoj kod tog sultana .. - kaže
se urukopisnom ,.Tarihi Osmanl., koji je u Nacionalnoj biblio-
teci u Pari zu otkrio zaslužni orijentalista Aleksej Olesnieki. Ci-
tava plejada bosanskih Muslimana i drugih Ju žnih Slavena za-
uzimali su na Porti i ši rom Carstva često najviše položaje u
svojstvu ve l ikih vezira, beglerbegova, kaziaskera, jeničar-ag a,
roznamedži ja , tefterdara , ca rsk ih kapid žij a, namjesnika, vezi ra,
paša, muftija, mud eri sa , knj iževnika, mula i kad ij a u Stambalu ,
Jeruzalemu i Medini itd.
Snaga sistema bila je u to me što se u prvim sto l jećim a
na položaje nije dolazilo s obzi rom na pripadnost vladajućim
staležima, već po sposobnostima. pa se tako v la dajući sloj re-
grutirao i iz redova puka.
Safvet-beg B ašagić nabrojio je u svome djelu "Znameniti
Hrvati , Bošnjaci j Hercegovci u Turskoj carevini .. (Zagreb 1931)
689 imena bosanskih Muslimana, Hrvata, Srba i pripadn ika dru-
gih južnoslavenskih naroda, ali je sigurno da je tu obuhvaćen
samo dio, možda i manji dio t ih ličnosti.
Hvaranin Vinko Pribojević. koji je godine 1595. štampao u
Veneciji djelo .. o porijeklu i znamenitim djelim a Sl ave na. , uka-
zivao je na muslimanske Slavene ističući kako su ih su ltani vi -
soko cijenili. Tvrdio je da su snagom Slaven a sultani .. osvaj ali
carstva. uzimali najtvrđe gradove .. , pa nastoje da još i sruše
Rimsko Carstvo i potpuno unište kršćanstvo.
I Juraj Križan iĆ u djelu ~Politika", koje je pisao u razdob-
lju od 1661-1666. navodi:
"Turci su u prijašnja vremena rado primali svakoga
prebje ga i svrzimantiju koji su bili voljni da se poturče
ili da prijeđu na tursko krivovjerstvo. i takvim davahu
najviše časti i položaje u državi. I danas primaju mno-
ge; mi ih zovemo poturi cama. Njihovi jeni ča ri potječu
od kršćanske djece raznih naroda... Jeničari povrh

104
 toga vladaju danas onim kraljevstvom i post avljaju i
pog ubljuju njihove careve i tako je u Turskoj prim~ ­
njem potu rica preš la v last u ruke tuđih naroda .•
Posti žuć i visoke karijere i stiČUĆ i im etak, ov i južnoslaven-
ski ljud i redovno su protežira li svoje zemljake, a vrlo često i
Dubrovč a ne . Isticali su se i izgradnjom brojni h obj ekata komu-
nalnog i vjerskog značaja u svome užem zav ič a ju , ali j širom
Carstva. Njihov utjecaj ogleda se i u tome što je XV I stoljeću
bosans ki (s rpskohrvatsk i) jezik bio jedan od diplomatskih jezika
na Porti.
Premoć Bošnjaka na Porti bila je povod turskom pjesniku
Vejsiji (Uvejs bin Mahmud) da je u j ed noj sa t ir i č noj pjesmi dao
odu ška ogorčenju gledajući na državnom korm ilu Bošnjake i A l·
ba nce. Ali to je već period opadanja Carstva, kada se smanjilo
i uče šće Južnih Slavena na glavnim i odgovornim državni m po-
slovima .

d) Ekspanzija islama i bosanskih

Muslimana u Podunavlje

Turska osvajanja Podunavlja, kojima j e bio otvoren put po-

bj edom na Mo h aču 1526. godine, dobrim dijelom su djelo bosan-
skih Muslimana. Na ta osvajanja nadovezala se je kolonizaci ja
bosanskih Musl imana u novoosvoj ene krajeve. Za tursku vlast
ta j e kolonizaci j a bila na r očito značaj n a do vremena kada ta-
mošnji domaći svijet nije bio još počeo primati islam .
Po osvoj enju Ugarske i Hrvats ke državna poli t ika je iš la
za t im da se tamo ko loniziraju bosanski Muslimani. O pr itisku
koji je vršen na posjedn ike timara iz Bosne da se nastane u
Hrvatskoj i Ugarskoj os tavio je važ no svjedočanstvo Kur ip ešić
(1530).
Nije ond a začudo da je iz Bosne potjecao ve li k broj viso-
ki h činovnika u ovim novoosvojenim krajevima. Pri mj era radi
spominjemo da se računa da je tamo sa mo na položaju begler-
bega od Budima u toku gotovo 150-godišnje turske v ladavi ne
bilo preko dvades et Bošnjaka. Neki su od nji h u svojoj užoj
domovini dali izgrad iti i veći broj građevina, kao što je slučaj
sa banjalučki m dobrotvorom Sofi Mehmed-pašom , Ali-pašom Ka-
]auzom, osnivačem monumental ne džam ije u Maglaju, M usa-
-pašom . osn i vačem Nove Kasabe i dr. Naseljavanje Ugarske i
Hrvatske zahvati lo je i široke slojeve muslimanskog stanovni -
štva u Bosni.

105
 o ovi m nase ljavanjima ,iz Bosne svj edoče j katastarski daf·
te ri za slavonske san džake, kako je to utvrdio dr Adem H andžić.
Bosansko-muslimanska naselja bila su osobito j aka prema
granicama, oko Kaniže, Sigeta , Boboče , Pečuh a, Vesprima, Vi·
šegrada, Ostrogona, Stolnog Biograda, u ci jelom Podunavlju i Po-
ti sju i u Ban atu (Stjepan Pavičić). Evlija Ćelebija , ko ji je 1660.
i 1661. putovao turskom Ugarskom, spominje da se bosansk im
jezikom govor i u Pečuju. Za stanovnike Budima kaže da su svi
Bošnjaci. Stanovn ici Sikloša govore mu poturski. Za stanovnike
Sigetvara kaže da su bijele boje j da su Bošnjaci. Za stanov·
nike Kaniže isto tako navodi da su Bošnjaci i da znaju nekoliko
jezika. između koj ih je na prvom mjestu bosan ski.
OČi to je prema tome da je znatniji dio bosanskih Muslimana
iseljavao u novoosvoje ne hrvatske i ugarske krajeve, no činje­
nica je da je i u t im krajevima starosjedilačka stanovništvo
masovno prelazilo na islam.
O tome je iznio i obradio gol emu hi storijsku i dijalektolo-
šku dokumentaciju prof. Stjepan Pavičić. Njegovi istraživački re-
zu ltati imaju posebnu vrijednost u tome što se baziraju na sa-
vremeni m historijskim izvor ima, a dijalektološka građa služ il a
mu j e za dopunska objašnjenja utv r đe n ih demografskih procesa.
Pavičić je došao do zaključka:
- da se na zemljištu između Drave, Dunava, Save i Ilove
za t urskog gospodstva formirala nova grupa, musl imani, koju su
či n ili s jedne strane doseljenici , uglavnom iz Bosne, i starosje-
dioci, koji su primili islam; oko 1680. nalazi lo se na tom pro-
storu otpril ike 115.000 musliman a, 72.000 Hrvata kato lika, 33.000
Srba i 2.000 Ma đara , pa su prema tome musliman i bili najjaće
stanov ništvo na tom područ j u;
- da su u lici musli mani bi li većinom doseljenici iz Bos ne,
al i je i nešto sta ros jedilaca prešlo na islam; i ovdje je musli -
mansko stanovništvo tada činilo već i nu stanovništva.
Dr Josip Buturac vršio j e istraživanja o stanovništvu samo-
stalno i neovisno od Stjepana Pavičića , ali se , kako kaže , s njim,
osim u pojedinostima, ug lavnom slaže. Samo su neznatne raz-
like u Pavič i čevu i Buturčevu izračunava nju stanja stanovniš tva
po vjerama.
Sva su ova muslimanska naselja , uk lj Uču ju ći i ona u Da l-
maci j i, nestal a izgibanj ima stanovniš tva i iseljavanj ima u toku
velikog rata (1683-169 9), izuzev mus limanskog stanovništva
istočnog Srijema, ko j e je dijelom izginu!o, a dij elom se iselilo
u toku austri j sko-turskog rata od 1716-171 8.

106
 Uspomena na Undžurovinu, kako se nazivalo nekadašnje
tursko Podunavlje, osta la je u muslimanskim narod nim pjesma-
ma undžurskog ciklusa i u drugom folkloru, u porodič n i m pre-
danjima, onomastici i dr. Ostalo je tragova i u arhitekturi.
Gen:> Gyczo je na osnovu up oređ i va nj a na bazi kritike stila
i ispitivanjem veza izmeđ u zajedničkih zakladnika turske po-
krajine u Mađarskoj i Bos ne došao do zak lj učka o tijesn im ve-
zama između bos ansk ohercegov ačk i h džamija i džamija tu rske
pokraji ne u Mađarskoj. Te su veze bile osobito intenzivne u dru-
goj po lovici XVI stoljeća. Nije isk l j U č i o ni mogućnost istovjet nih
majstora -graditelja. Njegov j e zak lju ča k da se "turska arh itek-
tura u Mađarskoj može smatrati jedni m od regional nih područja
bosanskohercegovačke pokraj ine« (Gere Gy6zo , H6doltsagkori
kutatasok Baranyaban , Pecs 1975, str. 95-- 116, Isti , Monuments
de I'architekture en Hongrie, Budapest 1976) .

e) Očuv anjeterito rijalnog integ riteta

i posebnost položaja Bosne

Bos nu nije zadesila sudbin a ko ja je zadesila ostale južno-

slavenske zemlje: kroz čitavo tursko doba Bosna sa svoj im san-
džacima či n ila je posebnu terito r ijalnu cje linu, čak i prije nego
što je u drugoj polovici XVI vi jeka prog laše na beglerbeg lu kom.
Na ta j nači n se kontin uirano održao teritor ijalni obujam Bosne
još iz vremena srednjovjekovne državne samostalnosti. St aviše,
Bosna j e u tursko doba svoj t eritoj i dalje širila. A onda su od
Bosne otpali određeni peri f erni di jelovi, koji zapravo nisu ni
či n ili integraln i dio Bosne. Mirovnim naime ugovorima od 1699,
1718, 1739, 1791. i 1829. godine granic e Bosne (sa Hercegov i-
nom) dobil e su svoj sadaš nj i ob lik, s izuzetkom područja Novo-
pa zarskog sandžaka koji je 1878. izdvojen jz sastava Bosne.
Dalje je, zahvaljujući graničnom položaj u i ulozi Bosne u
obra ni Carstva, Bosna imala izvjestan poseba n po ložaj naročito
u XV II I i prvoj po lovic i XIX vijeka, i to više via facti nego li po-
sebnim aktima Porte. Poreske obaveze u Bosni bil e su u pra·
vi lu niže , st ranci ovdje nisu mogli dobivati feudalna lena, ona
su vremenom prizn ata nasljedivim u po rod ici (tzv. odžakluk ti·
mar iJ , kapetani (koji su postoj ali jedi no u Bosni), a u grado-
vima jen ičarski i esnafski prvaci postaju protuteža veziru kao
predstavniku centralne vl asti; izvjesna protuteža veziru bilo:> Je
i ajansko vi j eće, ko je su činili erkjan aja ni, tj. uglednici izas lani
Ui pozvani u t o vijeće. " .

107
 Od posebne je važnosti da se u Bosanskom pašaluku iz-
gradIo ta kav mehanizam vla sti, da j e vezir kao predstavnik cen-
tralne vlast i, koji je od kraja XVII st. imao sjedi šte u Travniku
u vlad anju bio sta lno og raničavan d o ma ći m snagama, koncentri-
ra nim prij e svega u Sarajevu kao najj ače m gradskom centru.
Sarajevo, privil eg irano odredbama svoje muafname. koju j e Sa-
raj lij ama izdao još 1464. god ine su ltan Fatih . zah val ju jući svome
važ nom ekonomskom značaju. vremenom je u znatnoj mjeri iz-
gradilo svoju lok al nu vlast, pa je počelo da vrši i o dređe ni po li-
tički utj ecaj na unutrašn jost zemlj e. Sarajevo kao najrazvi je niji
zanatlijski i trgovački centar , najbrojnije po sta novn ištvu (oko
30.000) i ku lt urni vo d eći ce ntar dobilo je važnu po liti čku ulogu
i time što je tu bil o sjedište je n iča r-age, kojemu su bil i podre-
đeni jenič ari sedam bos anskih odžaka. Beglerbeg. pak, izas lan
od centra ln e vlasti, nalazio se u Trav niku, koj i je bio daleko
manje važa n od Sarajeva u ekonomskom, prometnom i ku lt ur-
nom pogledu , kao i po broju stanovni štva. Na šavši se izvan
neposredne beg lerbegove kontro le prUŽila se mogućno st da se
u Saraj evu u pu noj mjer i razviju partiku l a ri s ti čke tendencije,
koje su sc ando prenosile no ostolu Bosnu. Iz okolnosti da je
na jednoj strani bio zabačeni Travnik sa ca rski m namjesnikom,
a s druge strane Sarajevo , priličn o sa mostaln o od namjesnika,
kome je politički inklini rala sva zemlja, proizlazi da je Bosn a
imala zapravo dva po l i t ič ka središta: od ov ih j e Sarajevo, kako
je to fo rmulirao Klement Bož ić, dragoman pruskog ko nzu lata u
Saraj evu ,. p o l it ičk o sred ište autonomno-bosans kog života « za
razliku od Travnika koji je bio " sred i šte političko -dr žavnog ži-
vota zem lje u smislu otomanskom.« Ova kav sistem je bez sum-
nje znatn o doprini o jača nju parti ku la r is t ičkih na štetu centrali -
st i čk ih tendencija ne samo u uskim lokalnim već i ši r im bosan-
skim razmjerima. Gl edajuć i stvar sa otomanskih držav nih inte-
resa Chaumette des Fosses je s punim pravom v id io u ovome
»jednu nepoliti čk u mjeru.«
Zah va l ju ju ći ovakvom odnosu politi č kih snaga Sarajli je po-
staj u glavn i pokretaČi borbi koje su Bošnjaci vodili protiv poj e-
dinih mjera Porte i travničkih vezira. Prema riječima Klementa
Božića , Sarajevo je do vreme na Omer-paše Lat asa .. bilo og nji-
šte bosanske neovis nosti, al i i urota i spletaka svakojakih .. ;
ono je, kako to formulira Vl adislav Skari ć »U borb i prot iv ve-
zira bil o kolovođa« . Analizirajući odnose izm e đu Sarajlija i zva-
n ičn ih predstavnik a Skarić zak l jučuje da je ~izme đu nji h kroz
300 godina retko kad vladala snošljivost ... Otpor jz Sarajeva pre-
no sio se dalje u unutrašnjost, a ukoliko je bio začet izvan Sa-
rajeva ubrzo bi tu nai lazio na punu podrš ku . Tako je Sa raj evo,
pomagana od ostale Bosne , vod il o borbu sa mnogim bosanskim
vezirima.
Pobune sa rajevskog i bosans kog st anovni štva u najviše su
slu č ajeva bile prouzrokovane raznim nametima i globama, a s

108
 obzirom na to da su te pobune bil e upravljene protiv centralne
vlasti i njenih eks pone nata kao no sil aca pojačane eksploatacije,
one su u i sti mah izra žava le borbu za osamosta ljenje Bosne u
okv iru Carstva.
Borba muslimanske, u prvom redu sarajevs ke čaršije, kao
vodeće p ol it ič ke snage protiv central ne vlasti, bila je uglavnom
usm jerena protiv financijskog izrabljivanja , ali i za očuvan je po-
stojeĆi h društveno - po li t i čki h pr ivi legij a. Zato ta borb a uglavnom
i počinje onim časom kada je ce ntraln a vlast, uslijed uzastopn ih
vojnih po raza, bila prisiljena da nameće nove poreze i namete
(prv i slučajevi otpora datiraju tek od poče tk a XVII vijeka, isto-
vremeno, dakle, kad a i drž ava iz pe r ioda svoje ekspanzije, koj i
je pružao zna tn e izvore bogaćen j a, prelazi u defanzivul.
Na li nij i borbe protiv f inancijskog izrabljivanja otpor Musli-
mana nalazio je simpati je raje, koja je još u većoj mjeri trpjela
fi nanc ijski pritisak; otuda i o dređ e n a saradnja sa rajom u bor-
bama za vri j eme Hekim-oglu Al i-paše (1745-48). Ali-paše De-
rendelije (1 814), Mehmed Ruždi-pa še (181 9 )- itd.
M cđ utim , nEl liniji borbe Zf) očuvanje druš~venih i političkih
privilegija, raja se držala ili pas ivno, ili je otvoreno stala na
stra nu centralne vlasti. Bilo je pokušaja da se raja zadobi je il i
barem neutralizira i u bor bama ovakvog karaktera , ali su uglav-
nom doživj el i neuspjeh (na pr. 1826 , pa i 183 1- 1832) . Platfor·
ma za saradnju bil a je uska, jer je u društvenom smislu biia
o ptere će na f euda lnim elementima, a održavanje feudalizma u
bi lo koj oj formi prot ivilo se životnim interes ima raje .
Iz izloženog smatramo da je jasno da se pri konstruisanju
pol i tičko -prav nog položaja Bosne u tursko doba neophodno tre-
ba imati pred o či m a osebujni položaj Sarajeva i njegovu ulogu
u p ol it i čkom životu Bosn e.
To su uočil i i savremeni prom atrači koji su svi saglas ni u
tome da su se sve p a rtikularisti č ke snage zemlje povezivale
u n ajvećem i najbogatijem gradu zemlje, Sarajevu, nasuprot po-
liti č k i os labl jenom sultanskom namjesniku. U opozi ci ji prema
n"amjesn iku Sarajevo je pr ivl ač il o na svoju stranu svu pro-
vinci ju .
Chaumette des Fosses u svome »Voyage en Bosnie - (Paris
1822) objašnjava tu ulogu Sarajeva, upozoravajući da novi vezir
već kod nastupa dužnosti, prola ze ći kroz Sarajevo na putu za
svoju rez idenciju , .. p oči nje pokazivati da on neće biti gospodar ...
Kons tatujući da je vezir mogao u Sarajevu boraviti samo kao
musafjr (gost), i to najviše tr i dana, nalazi da tome .. treba pri ·
pisati ma li ugled vezira u pokrajini ... Sarajevo, vrlo važno po
svome stanovništvu i trgovi ni , pretvorilo se u opć i nu , koja samo
prividno prizn anje vlast beglerbega. Vezirove nare dbe što ih ša-
, Ije u Sarajevo izvršavaju se samo s pristankom glavnih ljudi
ovoga grada. Uspjesi ove metode neovisnosti bili su vrlo brli

109
u čitavoj pokrajini. Ova nepokornost v lada također među kap'3-
tani ma, agama itd., ma lo uda lj en im od glavnog mjesta. Jednom
riječju - tvrdi des Fosses, vezir ima pravu vlast samo u Trav-
ni ku i nj egovoj okolici, pa j oš i tu vlast ov isi o njegovoj ener·
gij i. Njegov pravi krug vlasti se ne širi dalje.
S l ična opa žanja daje i Pertusier (La Bosnine considere dans
ses rapports avec l'Empire Ottoman , Paris MDCCCXXlIl. konsta·
tuj u ć i da ni u jednoj provinciji Carstva au t oritet guvernera ne
na il azi na češću i snažniju opoziciju . Sarajevo po svom značaju
prijestolnice moralo bi da bude sjedište moći (guvernera ) ...
Paša se našao u kriti čnoj situaci j i, slič n o j onoj egipatskog paše.
kada su ga begovi držali kao zatvorenika u tv r đavi Kaira. Za·
plaše n mnogobrojnošću jeničara, koji sači n javaju stanovništ vo
ovoga grada i ko ji upravl jaju mišljenjem č i tave pokrajine, bo·
sansk i paša j e bi o prisiljen da napusti Sarajevo.
Kapetan Roux·la·Mazeliere (1808) navodi da "Bosnom up·
ravlja vez ir, koga tamo šalje veliki gospodar (sultan). Al i se tu
njegov auto ritet nimalo ne poštu je, bar ne ukoli ko ne drž i kor·
pus tru pa dosta brojan da uguši teror. Pokraj ina se upravlja po
duhu i impulsu stanovni ka Sarajeva, koji su gotovo uv ij ek u
opoziciji prema vezirima. U ovom gradu stanuju veliki autori·
teti pokraji ne, kao i najbogatiji i na jm oćn ij i begov i i age. Tu se
neprek idno vodi glavna trgovina čitava pašalu ka ... '"
Hi sto r ičar l eopo ld Ranke došao je tak ođer do zaključka o
"muč n o m položajU bosanskog vezira .. . "S jedn e strane su ga pri ·
tiskivali Porta i njeni bankari, kojima je obično vezir za vezir·
stvo dugovao, po t om sulta nski dvor ; s drug e strane su ga tj ·
štil e vlasteoske povlastice Sarajeva i bosa nske vlas t ele. Ni iz·
daleka se nije na lazila u bosanskog paše ona apsolu tn a vlast
koja se obično vezu je s im enom j ed nog paše. Pošto Porta II
Bosni, osim vezira i ono nekoliko činovnika nikakve druge vlas ti
nije imala. vidi se jasno kol iki je neznatan bio uticaj njezin u
Bosni. Morala je biti zadovoljna, da su joj dohOCi plaćani ured·
no i ako se niko nije otvoreno prot ivio.«

f) Uloga bosanskih Muslimana u odb rani Carstva

Nalazeć i se u sasvim drugoj pozic iji, u odnosu na period

ofenzive Carstva, u defenzivnom period u koj i poči n je već od
bitke pod Siskom 1593. godin e, na bosanske Muslimane sva lio
se teret da brane Carstvo. Odbran a Carstva sa Bosnom kao ist u-
renim bastionom znač i l a je za bosanske Mus li mane u isti mah

110
borbu za održanje , prije svega biološko. Pobj ede neprijatelja
Ca rst va, praćene ustupanjem pojed i nih teri torija, uvijek su imale
za posljedicu da je muslimansko stanovniš tvo, ukoliko bi pre-
živje lo ratna razaranja, moralo iz osvojenih krajeva ili iseliti ili
se pokrstiti. Pa kada je povodom austr ij sko-turskog rata od 173'1.
do 1739 . car Kar lo VI u proglasu od 27. juna 1737. pisanom bo-
sančicom i upućenom bosanskim kršćan i ma , tražio od bosan-
skih Muslimana lojalno držanje prema austrijskoj okupacionoj
vojsci, nije im ni u tom slučaju stavljao u izgled da postanu
makar i tr plje na stanovništvo . U proglas u je sta jalo da oni.
bosa nski Musli mani, ("turci«) koj i htjednu prigrliti kršć ansk u
vjeru mogu slobodno osta ti u posjedu sveg svojeg imanja, a
oni koji to ne htjed nu, nek sele kud im se svidi (fra Martin
Nedić, Stan je redodržave Bosne srebrene. Đakovo 1884, str. 76-
77J. Niš ta bolje muslimani nisu prošli ni u austrijs ko-turskom
ratu od 1788-1 791, mada je početkom rata liberal ni vladar Jo-
sip 11 preko feldmaršala grofa de la Sidji dao proglas, u kojem
se ovaj put garantuje nepovredivost islamske vjere i obred(l.
r~N eće se dozvoliti da se iko ni na koji način miješa i upliće u
džamije, mesdžide i nj ihove vakufe i priho de, kao i u imame.
šejhove i derviške re dove i njihove tekije. Vjersk im predstav-
nicima i duhovnicima, =koje muslimani međusobno izaberu, odre-
diće se plaće jz državne bl agajne .. .o< (upor. Riza Muderizović,
Kako je Austrija 1789. godi ne pokušala okup irati Bosnu, Jugo-
slavenska pošta, Sarajevo, -3. novembra 1934). No usprkos ovim
obećanjima, u kr.:ajevirna ~ koj e c je i u ovom ratu Turska odstupil a
na štetu Bosanskog pa-š'a luka- t akođer je nestalo muslimana.
Ovakva sudbi na zadesila je :muslimane - bez obzira da li se ra-
dilo o musliman im a južn9slavenskqg pori jekla ili kojeg drugog
porijekla - j u oslobodilačkim ratovima i ustancima h rišćan­
skih naroda na Balkanu. - :r
Ako se ima pre.d očima da je bio u pitanju biološki opsta-
nak, on da nije začudo da su u obrani Carstva bosans ki Musli-
mani po kazali ogromnu žilavost i otporn u snagu.
Kao glavni obrambeni podu hvat u histori j i bosanskih Musli-
mana uzima se banjalučka bitka 1737. godi ne. Tom prilikom su
Bošnjaci muslimani, ug lav nom samoinici jati vno, orga niziral i ot-
por prodoru premoć ni h austrijskih ' s:naga i teško ih pđrazili. po-
bjeda u Banjoj Luci uopće se pozitivno odrazila na ishod ope-
rac ija, koje su okonča ne beogradskim mirom 1739, godine.

lako su Bosanc i stal no odbij ali da se bo re izvan gran ica

Bosne , događalo se da su morali ratovati u, -dalekoj Perziji , pa
Rus ij i i dr. U t im brojnim ratovima izgibalo je na desetke hiljada
boraca.
Osim ratova vrlo često su izbi jal i granični okršaji kao i
borbe protiv us koka i hajduka. Nemiri i bune u zeml ji , pogotovo

111
od druge po lovice XV 1I1 sto lje ća, t akođe r su doprinosili ratnoj
atmosferi u defenzivnom pe r iodu Carstva, a to se u Bosn i osje-
ćalo u najvećoj mjeri.
Poslj ednji otpor u tursko doba bosanski Muslimani dali su
okupato rskoj vojsc i Austro-Ugarske, koj oj je na Berli nskom kon-
gre su na os novu mandata evropskih sil a - uz pristanak same
Tu rske - povj ere na uprava u Bos ni i Hercegovini. Okupacij i su
se suprotstavile široke muslimanske mase, a kao glavni pred-
vodnik otpora i naj bo lj i st rateg istakao se pljevaljski muftija
Mehmed Vehbi $emsekad ić , zatim Sarajlije Muhamed HadŽija-
maković i Abdulah Kau kči j a. U to ku okupacije bil o je oko 60
bitaka, a uslijed otpora okupa cija je morala potrajati od 29. ju la
do 20. oktobra 1878. Austrijsk i gubici u poginulim ranje nim
cijene se na preko 5.000 voj nika i ofic ira.
Značajke otpo ra 1878. mogle bi se formul isat i u ovi h ne-
koliko tačaka:
-Otpor okupaciji dali su Muslimani, ali se pri tom raču ­
nalo i na Srbe i Hrvate , pa su neki od njih uzeli i aktivnog
učešća u otporu:
- Ustanici su teži li ne samo da is tjeraju okupatora već se
u ustan ič k im danima distanci rali i od predstavnika turske vlasti ,
protjeravš i svo tursko č in ovniš tvo iz Bosne;
- Jas no su postavili zahtjev za auto nom ijom Bosne;
- Nosioci ustanka, kao i ustaničke mase. nisu pokazivali
toliko zre losti. da bi istakli potrebu za bilo kakVim socija ln im
reform ama. Ipak u otporu nije uzeo u češća do tada vodeći sloj
među Musli manim a, tzv. »notabi li tete;
- Pr ilikom burnih dana pred okupaciju i za vr ijeme oku-
pacije od strane ustanika n isu učinjeni bilo kakvi eksceSi ne
samo na naCionalno-konfes ionalno; bazi, već ni pre ma konziJ-
larnim predstavnicima, odnosno austro-ugarskim držav ljanima.

g) Borbe protiv reformi

Kad a je riječ o borbi bosanskih Muslimana {kao i Albana-

ca) protiv reformi, obično se isticalo da su bosans ki Muslimani
konzervativan elemenat (prema drugi ma i reakcionaran), pa da
je to razlog za nji hov otpor da se reorganizuje Carstvo na j ed-
noj modernoj osnovi. U tome svj etl u prikazivao se i ust anak
muslimanskih Bosanaca pod Husejn-kapeta nom Gradaščev ićem
protiv reformi sultana Mahmuda II.

11 2
 I formulacija da je ustanak bosanskih Muslimana 183 1-
1832. godine uslijed io s glavnom težnjom za očuvanje starih, na-
slijeđ e n ih privilegija, nije historijski posve adekvatna, ukoliko
se bli že ne objasni i unekoliko modificira .
Treba naime poći od toga da su reformna nastojanja turskih
sultana, počevši od Selima Ill, mijenjala iz teme lja dotadašnj i
koncept osmanske države, koja je, bez obz ira kakva je bila,
imala nadnacionaln i karakter . Reformni pokušaji, nasta li pod
utjecaje m ideja francuske revolucije, išl i su u prvom redu za
strog im central izmom j uvođenjem prosvijećenog apsolutizma
te osiguranjem turskoj naciji premoći nad neturskim narodima.
Dosljedno tome i u vojnoj org anizaci j i otpale bi pokraj inske i
loka lne vojne snage, ko je su činil i jeničari i spahije. Tako kon·
cip irani novi poredak (nizami džedid) vodio je do ukidanja sta-
r ih privileg ija koje su osim Turaka j ed nako uživali i musliman i
neturskog po r ijekla.
Na ovaj način u potpunost i su se preobražava le osnove
osmanske države, koncipirane na islamskoj doktrini , pa naziv
·dauru sultan (sultan-nevj ernik) za Mahmuda II iz toga aspekta
nalazj svoj rezo n.
Osmansko Cars tvo, koje je biJo zam i šl jeno kao univerzali·
stičk i islamsko , počin j e od reform i gubiti taj svoj značaj. Islam-
sk i narodi net urskog porijekla reag iraju na to stvaranj em vla-
sti t ih nacionalnih pokreta. To se manifestova lo u protuturskim
pokretima vehab ita u Arabi ji , dalje u Siriji pod vodstvom Bo-
šnjaka Džezar Ahmed' paše, pa napokon u osamostaljivanj u od·
nosno odcjepljenju Egipta i drugih s j evero · afričkih zemal ja (dru·
go je dakako pitanje što ove zeml je nisu uspjele da se faktično
osamostale, pa su posta l e pli jen evropski h sila).
I na Balkanu su ove transformacije Turskog Carstva izazva·
le reakc ij u muslimanskog stanovništva. U ovom svjetlu imaju se
shvatit i separatis t ičk i pokreti Ismai l-age Trsteničanina {Trste nik-
-oglul. mus liman a Bugara u Ruščuku, Ismai l-bega Sereskog u
Serezu , Ali-paše Janjinskog u Janjini , Mahmud' paše Bušatlije u
Skadru i Osman Pasvan oglua (porije klom iz Tuzle) u Vid i nu.
Tako se za Mahmud-pašu Bušatliju u službe nom izvještaju veli -
kog vezira sultanu (iz vremena od 6. IX do 6. XI 1792) kaže
da je »postao neprijatelj ovog snažnog carst va ... On želi ...
da ruši ovo carstvo". U istom izvješt aju se navodi da se to li ko
distancionirao da je Carstvo spominjao r i ječ im a »vaša drž·ava«
(Hazim Šabanović , Turski izvor i o sr ps koj revo lu cij i 1804, Kn j .
I, Spisi carske kancelarije 1789-1 804, Beog rad 1956, str . 181) .
i pokušaJi Pazvan oglua karakte rišu se kao "težnja da os nuje
državu«, kako iz ri čito stoj i u jed nom podnes ku rumelijskog be·
gierbega iz druge polovice aug usta 1801. (H . Sabanović, ibidem,
str. 284).

8 t t3
 Značajno je da su svi ovi pokreti nailazili na simpati je j
imali uporište u najširim slojev im a sta novn ištva Balkana, naro-
čito kod muslimanskih Bosanaca i Alba naca. Musl imanske mase
u Bosni pokazivale su veliku so lidarnost s pokret ima Bu šatlije i
Pazvanoglije. Zato kao najbolji dokaz služi ljet opis Sarajlije Mula
Mustafe Bašeskije iz druge polovice XV III stoljeća, koji , izraža-
vaju ći mišljenje i t ežnje sarajevske čarši j e, živo prati i saosjeća
sa Osmanom Pasmandžijom, jednako kao i sa Buš atlijom, kome
pjeva i slavopjeve, zamišljajući ga narod nim čovjekom s opan-
cima . Privrženost bosanski h Muslimana Pasmandžijinom pokre-
tu bila je tolika da su se sa služb ene stra ne Bošnj ac i , ali lj
prvom redu Sarajlije, Mostarci i Gornjotuzl aci smatral i nepo-
uzdanim da se upotrijebe u suzb ij anju toga pokreta (Sabanović ,
ibidem, st r. 209, 211, 297-8).
I ustanak pod vodstvom Husejn-k apetana Gradaščevića (kao
i paralelni us tanak A lbanaca pod vodstvom Mahmud-paš ina na-
sijednika, Mustafa-paše Bušatlije), polaz io je, po našem mišlje-
nju, od idejn og pOimanj a da je reformama ugrožen koncept
osmanske države, kao isla mske i nadnacionalne. Bio je to izraz
os jeća nja o ugroženosti tradiciona lni h tekovi na, koje su do tada
uživali bosansk i Muslimani, zapravo u prvom redu njihov vla-
dajući sloj u gradu i na selu. Ali u isti mah ustanak j e znač io i
otpor tu rcizaai ji , ko j u je inaugurirao režim, nap uštajući iznad-
nacion al ne principe . Da je turc izacija bila sasvim realna opa-
snost pokazalo se polovicom XIX vi jeka , kada je pot urica Omer-
-paša Latas (1851-1852) definitivno krvavo ugušio proture·
formni pokret bosa nsk;ih Muslimana i zaveo turcizaciju. Od
Omer-pa še Latasa do okupacije 1878. komandne pozic ije u Bo·
sni zauzimali su či no v n ici turskog porije kla, sta nov ništvu je na-
metan tu rsk i jezik, a tu rci zacija je sprovodena i u drugim f or-
mama.
Prema tome , protureformni pokreti mu slimana na Balkanu
u svoj oj biti su naciona lni pokreti, nast ali kao reakcija na turski
nacional izam koji se budio , mada ni jedan od ovih pokreta nije
težio za potpunim otcjeplje nj em svoje zeml je od Turske Carc-
vine. Druga je stvar što se ti pokreti nisu znali pravil no post a-
viti da postanu atraktivni i za nemusli mansko stanovništvo.
Tome dijelu stanovništva, koj e je uz to često bil o i većinsko,
n iČi m se nije davalo čak ni nasl utiti da bi pobjeda protureform-
nih snaga u isti mah z načila pobolj ša nje nj ihova teškog soci-
j alnog i nacionalnog stanja u kojem su se nalazili. Zato ovi po·
kreti nisu u pravilu uŽivali podršku hr išć anskog stanovništva,
pa - bez j ed ne ši re platforme - morali su doživj eli neuspjeh.

114
 IX

PROCESI SAŽIVLJAVANJA
SA ZAPADNO-EVROPSKOM CIVILIZACIJOM

U posljednj ih pet stoljeća dogodile su se u Bosni i Herce-

govini (kao i uopće na Balkanu) dvije smjene dosta o p reč ni h
domin i ra jućih svjetskih civil izacija: najpri j e j e tursk·im osvoje-
nj em usl ijedila smjena zatečene ku ltu re, bazirane na kršćanskoj
civilizaciji, s jedne strane, sa ori j en talno-islams kom civilizaci -
jom . s druge strane. Za t urske vlasti is lamska civilizac ij a je,
naka lemljen a na trad icionalne vrednote prev l ada la u potpun!)-
sti. Austro-ugarskom okupacijom 1878. došlo j e pon ovno do
smjene civilizacija : orijentalno-islamsku poče l a je smjenjivati
evropsko-kr šća nsk a, odnosno moderna kapitalistička civilizacija.
Im ajući u vidu oprečnosti jzmeđu Istoka i Zapada, ovo
smjenjivanje civilizacija ni je ni prilikom nastupa t urske ni pri-
likom nastupa austro-ugarske vlasti ostalo bez teških i daleko-
sežni h pos ljedica.
U histor iografiji se obično ova prva civil izacijska smjena u
cijelosti negativno ocjenj uje, što je djelomično i tačno, ako se
stvar posmatra sa stan ovišta pokorenog kr šćanskog stanovni-
štva. Sa t oga stanovišta t ursko osvajanje i impli ci t no prevl ada-
va nje orijental no-islamske civilizacij e zna čilo j e prekid sa teko-
vinama ev ropskog razvoja. praćeno često - naro čito u gor-
štačkim kraj evima - potpunim povlačenjem u sebe i s tim e II
vezi ož ivl j ava nj em patrija rhaln e kulture. Za stanovništvo pak
koje j e primilo islam nova civilizacija je otvara la puteve za bo-
gato i plodno ku lturno iživljavanje, kako u duhovnoj. ta ko i ma-
,. 11 5
terija l noj sferi. Dalje, neovisno od ovi h negativn ih ocjena , mora
se priznati da su transformacije nas tale turskom vlašću podra-
zumijevale: na civilizacijskom planu polet urbanizacije (iako su
se gradov'i razvijali i do tada, ali znatno sporije i u manjem
obimu), na socijalnom planu jed an snošlj ivij i feudalni sistem
(pri čemu imamo naroč ito pred očima ra niji period), te na eko-
nomskom planu stvaranje jedinstvenog tržišta bez feuda lnih ba-
r ijera sve do Indije.
Nestanak pak turske vlasti kao islamske, koju je u Bosni i
Hercegovini zamijenila kršćanski obil j ežena austro-ugarska vlast,
predstavljao je pre lomni događaj i u ku lturnom pogledu. Nova
vlast donosil a je ka pita listički poredak, način života po evropo
skim modelima i podrazumijevala preorijentaciju u od nosu na
kulturn e vrednote.
Kršćansko stanovništvo u Bosni i Hercegovini bez poteško-
ća pril agodila se novim civilizacijskim tokovima. Napuštanje
or ij entalna-islamske civ ilizacije, n aročito tekovina materijal nog
ka rakte ra, uslijedil o je brzo; već 'iza prvog svjetskog rata rijet ko
se kod domaćih građana. Srba i Hrvata , sretala orijentalna no-
šnja, na pr. fes, a u zabačenijim srpskim i hrvatskim seli ma orj -
jental no-islamska civilizacija nije se nikada j ače bila ni učvrstila.
Muslimansko stanovništvo nasuprot tom e našlo se u t eškoj
j delikatnoj situaci j i. Ostajući vje rn o uvriježenim tradicijama
or ijentalna-islamske civi lizaci j e, ko j e se u isti mah u sve većoj
mjeri odricaia ostalo stanovništvo, Muslimani se jače kulturno
izoliraju. Ranij e, za turskog vremena, gradsko stanovništvo jedva
da se u ku lturnom pog ledu međusob n o razli kova lo, bez obz ir a
na vj'3rsku pripadnost, a od okupacij e počinje se dotadaš nja
jedinstvena kulturn a fiz ionomija gubiti, tako da su se Musli-
mani sve više u ku lturnom pogledu udaljava1i od srodnih im
Srba i Hrvata. Na Muslimane, istina često s dozom netrpelJI-
vosti i predrasuda, počelo se gledati u izvjes nom smis lu kao
na kultu rn i anahronizam.

Ali nem a sumn je, položaj u kome su se 1878. našli bosan-

ski Muslimani nij e bio ni malo jednostavan.
U prvom redu Bosna i Hercegovi na je stolje Ć ima bila izol i-
rana od Zapada , štoviše u permane ntn om neprijateljstvu sa Za-
padom . Os im trgovačkih veza svaka interakc ija bi la je Isklju-
čena. Gotovo bi se moglo govori t i o postojanju ku lt urne karan-
t ene s je dne j s druge st rane granice.
Osmanski reži m je, istina, u Bosnu unosio u er i reform i
i izvjesne zapad ne te kovine, pa bi se na prvi pogled moglo
očekivat i da prelaz na novu civilizaciju ni j e bio nagao, odnosno
da je od ranije pripreman. Ovo ra nije kulturno prilagođavanje
bi lo je minimalno. Reforme, a preko njih zapadno-evropska civi -
lizacija , dosta su površno prodrle, uglavnom m eđu malobrojn a
č in ovništvo. Pa ni reformne škole, kao što su ruždije i odre-

116
đene s tru čne škole nisu hil e kod bosansk ih Muslimana uhva-
tile dublji korijen, među ostalim i za to što su im ale za cilj kul-
t urnu as im ilacij u u osma nskom smi sl u. Pre ma to me, zapadno-
-evropska civili zacija nije kod bosa nski h Muslim ana im ala bilo
kakav pripremljen teren u moment u okupacije 1878. A raniji do-
diri s kršćanskim , pa i mu slimansk im nosiocima te oivi1iz·ac ije,
bili su uglavnom u zn aku konfrontacija.
Ova nova civilizacija je j u očima Muslimana, a i objektiv-
no, bila u znatnoj mjeri prožeta kršća n ski m duhom . Austrija je
važ ila kao izrazi to ka t ol ičk a država. Sve in stitUCij e. a pr'i je svega
školske, bile su pril i čno katolički obil ježe ne. Istina, konve ncijom
potpisa nom u Carigradu 21. ap rila 1879. os igurana je sloboda i
javno vršenje ob reda sv im prizn at im religij ama , pa i is lams kOj.
Tu je r ečeno da će se posebno s na jvećom paž njom bdjeti da
se na bil o kakav na či n ne povr ije de čas t , običaji, sloboda vj e-
roispovijedanja, sigurnost osoba i imov in e Muslimana. Sva ki
napad na Muslim ane, nj ihova dobra i religiju strogo će se ka-
žnjavati. Uostalom , već p r~l i kom okupacije u proglasu generala
Filip ov i ća obećavala se i zaštita života, vjere i imovine. zakon-
ska ravnopravnost, sloboda vj eroispovijesti i nepovredivos t
običaja.

Mora se prizn at i da su austro-ugarske vlasti sa dosta takta

respektirale trad ioiona lni na čin život a i institucije MuslImanFl,
već uostalom. u smislu preuzet ih međunarodn i h obaveza. Prav-
ni sistem se razvijao kontinui rano sa z·a t ečenim stanjem. Iz ob-
zira prema muslimanskoj vladajućoj klasi nije zadirano ni lj
postojeće agra rn e od nose, iako je rješenje ag rarnog pita nja bilo
imperativ vremena. Osim rjeđih slučajeva ekspropr ijaci je po
zakonskom postupku , imalo se obz ira i prema vaku fskoJ Imovini.
Druga je stvar što se državna vlast i preViše miješala u uprav-
ljanje vakufskim poslovima, pa je t o j edan od povo da za auto-
nomnu borbu . koja je okončana narodnom pobjedom 1909 .
godin e.
Međutim, bez obzira na to što j e austro-ugarska pol·i tika
ulagala znatn e napore da se ne povrijede vj erski osjećaj i mu-
sl ima nskog st anovni štva - a i prije toga je po brojnim pravo-
slavnim poda nicima važi la i kao mu ltikonfesionalna država -
nisu bili r ije tk i pojedi n ačn i ispad i, koj i su na planu vjerske to-
lerancij e komprom itirali au stro·ugarsku vlast. Ti su ispadi do-
prinosil i da su Musljmani počeli dobrim dijelom smatrati da
zapadno-evropska civi li zacija slUŽi kao instrumenat za njihovo
ot uđ ivan j e. Posebn a Je nes reća bila za Austro-Ugarsku, kao i za
har m onič n e odnose Mus limana sa Hrvatima u doba aust ro-u gar-
ske vlasti, da se na čelu katoličke crkve u Bosni i Hercegovini
našao jed an vjerski intransingentni nadbiskup, imenom Josip
Sta dl er, koji je svojim prozelitskim postupci ma izaz ivao o gorče­
nje i revol t Mus li mana.

117
 Raz lozim a koji su dop rinosili da su bosanski M usl imani s
velik~m teškoćama prihvaća li zapadno-evropsku civilizaciju treba
prirodati i okolnost koj a je i i n ače odigrala fatalnu ulogu !J
postokupacionom razdoblju sve do aneksije Bosne i Hercego-
vi ne 1908. godi ne, a ta je da su stanje stvoreno okupac ij om
smatrali provizorijem, očekujući ponovni povratak sultana I tur-
ske v lasti. U t ome uvje renju u čv r šć i val0 ih je to da je su ltan
doista ostao suveren sve do 1908. godine i da se okupacija po
odluci Berlinskog kongresa smatrala privreme nom. Iluzi je o tom e
da će u Bosnu i Hercegovinu biti opet vr aće n a turska v last, pa
da ni pored ak, baziran po konceptu i tekovinama zapadno-evrop-
ske civ il izacije nije trajan, su dbonos no su uspor'i le nap reda k
Muslimana. Pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju, koji je
im ao punu podršku muslimanskih masa , uzimao je za po lazište
u svojoj p o li t ičkoj akciji fatamorganu o vraćanju islams ke vla-
sti. Taj pokret je , naro č ito u po če tku, bio naglaš eno neprijatelj-
ski raspolože n prot iv svakoga prib ližavanja Musl imana zapadno-
-evropskoj c ivi lizaci j i. Staviš e, dugo vremena se ni je blagona-
klono odnosio ni prem a ku lturnom pokretu Muslim ana, okup lj e-
nih oko ,.B oš nj aka .. , »Beh ara .. i .. Gajreta -, koji su želj eli da
očuvaju ono što j e najvrednije u tradiciji i kultur i. ali i da pri-
hvate pozit ivne tekovine zapadno-evropske civ il izac ije.
A prodor j prisustvo zapadno-evropske civilizacije sa svim
konzekvencijama koje iz toga proizlaze bila je histori j ska nem ;-
novnost. Ta je civ iliza cija, uporedo s kapitalizmom , nastupala
ne samo u Bosn i i na Balkanu kao dijelovi ma Evrope, već je
osvajala čitav svijet . Prema njoj kao č inj e n ic i koja je tu moralo
se opredijel iti. Optim alno rješenje je sigurno bilo da se iz te
civilizacije prihvati ono što je najbolj e i na jpozit ivnije. a da se
u isti mah sačuva ono naj bol je i naj pozitivnije u zatečenim kul-
t urnim i civilizac ijskim tekovinama . Zapadno-evropska civiliza-
cija predstavljala je pravi izazov t radicion al nom nač inu života .
No što j e najglavni je, pot puno otu đ e nj e od tekov·ina nove civili-
zacije zna čilo je u bosansko- h ercegovač koj sredini i u pril.ikama
nastalim poslije 1878. pravu stag nac iju i propast.
Pa ipak, usprkos t ome što je primanje određenih tekovin a
zapadno-evropske civilizac ije predstav lja lo usl ov za opsta nak,
naš lo se u bosansko-muslima nskoj sredini, n aroči t o u počet ku ,
malo dalekovidnih ljud i, koji bi uvidjeli neminovnost pri hvaća­
nj a zap adno-evropske civ,il izac ij e, narav no uz nužno potrebne
rezerve.
Odbojni stav i katastrofalnost koja je prOizlazila iz bezre·
ze rvnog odbacivanja zapadno-evropske civi li zaci je vidi se iz kon-
'latacije da su Muslimani postali najnepismeniji d io bosa nsko-
-hercegovačk og stanovništva. Muslim ansko stanovn ištvo čin ilo
je još u vrijeme Austro-U garske , pa i kasni j e, preko polov ice
stanovništva u gradovima, pa bi bilo najprirodnije da su, u do-

118
ticaju sa obrazovnim institucijama kaje su im u gradovima bile
na dohvat ruke, izras li u najobrazovaniji dio stanovništva. Na-
suprot tome bilo je najviše nepismenih među Muslimanima (u
latinici I ć iril ic i, dok se poznavanje arapskog pism a - koje je
bilo vr lo rašireno - niJe uzimalo u obzir, Jer Je od 1878. pa
n'adalje osim vjerske sf ere imalo minim alnu praktičnu primje-
nu). Prema popisu stanovništva od 1910. nije znalo Čitati 'i pi-
sati od preko 7 godina: srpsko-p ravosl avnih 575.152, Muslimana
453 .712 i rima-katolika 264.903. To znači da je bilo u postocima
pismenih preko 7 godina: srpsko·pravoslavnih 11 ,21, Muslima-
na 5,64 i rima-katolika 29,11 posto.
Nada lje, u izm ijen jenim društvenim prilikama koje su na-
stupile poslije 1878. Muslimani su, držeći se t ada zastarjel ih
obič aja u tretmanu žena - koje su bile isključene iz javnog
život a - mnogo pretrpje li prije svega u ekonomskoj utakmici.
koju j e name tao kapitalistički poreda k. Zbog isključenja žena iz
javnog života pola muslimanske populacije (koju su Činile žene
kao zn ača j an ekonomski potencijal) bilo je eliminisano od pri-
vređivanja, izuzev privređivanja u domaćinstvima.

Mora se reć i da j e ranij i položaj j tretman muslimanske

žene bio dosta zadovoljavajući, ali upravo na ovom primjenI
pokazuje se da se u novom dobu moralo druga č ij e postaviti i
prema pitanju žen a.
Bez obzira naime na poligami č ne brakove i bez obZira na
razne pojave dezintegracije muslimanske porodice, položaj mll-
sli manske žene u Bosni i Hercegov in i, općenito govoreći, nije
bio, relat ivno uzevši, tako loš, kako se na prv i pogled čini.
Treba napomenuti i to da je pogoršanje po ložaja žene dobrim
dijelom bila prateć a pojava ekon omskog propadanja Muslimana,
koje j e uzelo maha nakon prvog svjet skog rata .
Da je položaj muslim anske žene bio ča k i relativno bolli
od položaja drugih žena u Bosni i Hercegovi ni pokaza la je ana-
liza izvršena u jednom radu obj aVl j enom 1940. godin e. Tu je
učinjen pokušaj da se uspoređivanjem mort ali teta žena; po-
mora djece utvrdi t retman bosanskih žena, p o laz eći od toga da
je već i il i manji mortalitet in dikator položaja že ne, a i pomor
djece stoji u korelaciji s po loža jem žene jer će l>smrtnost djece
u mnogome ovisiti primjeF1ice o tome da li je žena prije poro-
đaja f iz ičk i iscrpljena ili nije. zatim kako se s njome postupa
nakon porođaja itd.« Autor je iznoseći uporedne podatke držav-
ne sta t istike od 1932- 193 5. došao do zaključka da je i prema
jednom i prema drugom kriter iju položa j muslim anske žene bo-
lji nego li pravos lavnih i ka tolič kih žena u Bosni i Hercegovi ni
(u por. M. Hadžijahić , Populacione osohine bosanskih Muslima-
na , Na rodn a Uzdanica, kalendar za godinu 1940, str. 88-91).
Da podaci o manjoj smrtnosti mu sl iman ski h žena nisu bili
efemerna pojava pokazuju i demografski rezultati iz 1971. go-

119
dine. Kod žena-muslimanki reg istrovan je i tada najpovoljniji
mortal itet u od nosu na sve žene Jugoslavije. Broj umrlih žena
Mus lim anki izn os io je 1971 . na 1.000 sta novnika 5,9, dok je ju-
goslavenski prosjek 8,3 umrl e žene. I broj živorođene ženske
djece, koji je ovdje također indikativan , najveći je prema poda-
ci ma 'iz 1970/7 1. kod Albanaca (189 ,2 na 1.000 žena), Tu raka
(115 ,9 na 1.000 žena) i Mus li mana (87,6 na 1.000 žena ). Jugosl a·
venski pak prosjek iznosio j e 66,2 živorođenih na 1.000 žena
st ar ih od 15 do 49 godina.
Položaj muslimanske žen e općenito se nisko rangirao jer se
po lazi lo od toga da je bila isk lj učena iz svakog javnog života .
To se najviše manifestovalo u tome da se izvan domaćinstva
pojav ljivala pokr ivena lica u zaru (ran ije feredži). Ovakve ocj ene
imale su pred očima jednu stranu života Muslimanke.
Jer, ako ostavimo po stran i zar i feredžu, j pitanje razmu-
trima sa njegovi h još i drug ih strana, možemo doći do drugi h
zaključaka . Musl imanka nije , istina, išla u čaršiju, ali je kod
svoje kuće živj ela intenzivnim društvenim životom: poznato je
naime da su u bosanskim gradovima zgrade za stanova nje tako
koncipirane da je svaka imala bašču (vrt), a bašče su opet me-
đusobno bile povezane kako bi se moglo kroz komšipke (kom,
šijska vrata) prelaziti iz jedne u drugu. U baščama i u kućama
odvijale su se brojn e interakcije : djeca su se igrala, a ženski
svijet uzajamno posjećivao, zabavljao, a komŠije jedni druge
ispomagali; djevojke su tu vezle, gajile cvi j eće i aŠ ikovale. žene
i na se lu, osim u Krajini - gdje je i i n a če život Muslimanki
bio najteži - bile su u nekim krajevima pošteđe n e najtež:h
poslova. Najviše su radile u bašč i, dok se rad na njivi n ajč ešće
smatrao poslom muškarca. Mnogo praktikovan i izleti, kak o mu-
škaraca tako i žena u prirodu {tefe r iči, derneci) , kao i sezonski
boravak porodica iz grada na sel im a preko ljeta ta kođ er se po-
voljno odražavao na po ložaj žene.
Ovaj relativno povol jniji tretma n muslimanske žene proiz la-
zio je dijelom iz okolnosti da j e muslimansko seosko stanovni-
štvo nastanjivalo ug lavnom nizinske predjele , kao i blage brd-
ske uspone i brežuljke, pa su po svojoj prvobitnoj kulturi Mu·
slimani bili zemlj oradnie;' Kod zeml joradnika, za razliku od sto-
čara, žena ima bolj i položaj. Brđani·stočari su kod Muslimana
či nili mal i udio.

U izmijenjenim prili kama pos li je 1878 , posebno sve već i m

prodira njem kapitalističkih odnosa i životn ih modela, ni musli-
manska žena nije više mogla živjeti izol irano u svome domu i
u baščama i ograniČiti se samo na privređ i va n je u okviru v l a~
stitog do m aĆinstva. Ekonomsko propada nje koje se upravo u
bosanskih Muslimana ispoljilo u naj izrazitij im formama , impera-
tivna j e zahtijevalo uk l jučivanje musli manske žene u pr ivredne
tokove. Trad icionalno prilaženje tretman u žena u datim ekonom-

120
skim situaci j ama i odnosima imalo je teške posljedice u ekonom-
skom i društvenom si t uiranju Muslim ana. Jedan refleks ovakvog
tretmana žena koje su ostajale bez ekonomske egzistenc ije
ogledao se u naglom porastu prost itucij e upravo Muslimanki .
Izraz odvajanj a Mus limanki, njihovo pokriva nje, pokazao se naj-
prije kao sasvim nepr ihvatljiv u novim pril ikama, kada se Mu-
slima nka morala zapos liti u fabrici. Pa i prve Muslimanke ko je
su se otkrile bil e su fab r ičke radnice. To se de si lo negdje za
vrijeme prvog svjetskog rata. U tome su im ale punu podršku
ondašnjeg reis-ul-uleme Č a u š evića . Jer, žen a pokrivena lica nije
bila u stanju školovati se osim u žensk im školama konfesion al-
nog tipa. Ova odavno prevaz iđ ena nošnja - bez obzi ra na to što
su gotovo svi bili svjesni da nije vjerom propisana - održala
se sve do iza po bjede s oc ij alist ičke revol ucij e. Morala se doki-
nuti zakonom iz 1950. godine. Put evo luci j e u pravc u usvajanja
jedne osavrem ljene noš nje pokazao se o d već spor, pa se mora lo
pristupiti administrativnim mjer ama.
Zanimljivo je u ovoj prilici napomenuti da j e gotovo cj elo-
kupna ulema pruži la podršku za sprovođe nj e zakona iz 1950 .
Konač n o se uvid jelo, na pr imjeru nošnj e, da je n e kr itič n o odba-
civa nje civilizacije koju je nametao duh vremena staj alo tešk ih
žrtava. A bi lo je vreme na kad a je reakc ij a u dvorištu Begove
džamij e u Sarajevu u znak protesta zapalila brošuru Dževada
Sulejm a n paš i ća , objavljenu 1918, ko ja je zagovara la emancipa-
ciju Muslimanke.
I u pi tanj u žene , kao i u drugim aktuelnim pitanjima, umj~­
sto jednog racio nal nog izbora i pre uzim anja u zapadno-evrop-
skoj civilizaciji onoga što je predstavljalo fakt i čni napredak, pre-
vladao je u početku stav a komp letnom odbaciva nju zapadno-
-evrop ske civilizaci j e. Potencira l e se k r šćanske komponente la-
padno-evropske civilizacije i defa kta osporavao univerzalistički
karakter isl amu koji se svodio sa mo na jednu civilizaciju.
Mora se reć i i to da je orij enta lno-islamska civil izaci ja bil a
u mnogom pogledu atraktivna. Za bosanske Mus li mane to je
civ il izacija prožeta duhom njihove vjere isla ma , ali i utkana u
prošlost njih kao pripadnika islama. Pos ebno je naglaše na u
ovoj civili zaciji h u ma n ističk a strana , koja se meau ostalim oči­
tova la u milosrđu (m erhamet), uspostavljanju općekorisnih fun-
dacija (va kufi), dalje se karakter iše naglašenom meditativnošću,
ljubavlju prema prirodi, kultom vode i zelen ila, pozi tivni m odno-
som prema životu. či t avi m sistemom hi gi jenskih i ki n astaz i čkih
propisa , zanatskom privredom i umjetnim zanati ma , umjerenim
životnim ritmov ima itd.
Ta međ u t im civi lizacija nij e u svom tota l itetu mogla rav-
nopravno koegz istirati ni ti se u sv im svoj im ispoljavanjima odr-
žati prema nastupajućoj novoj civilizaciji , koja se oformi la na
kršćanskom Zapadu sa kap i ta li st i čki m i te hn i c i stički m siste-

121
mom koji je razarao zatečene tradicionalne modele, nametao
daleko brže životne ritmove. odlikovao se preduzimljivošću, po-
Sve novim urb a n istič k im konceptima j inaugurisao međuljudske
odnose sa naglašenim individual'i zmom i sa prilično zanemare-
nim sentimental nim obzirima.
Jedan bosanski Musliman iz star'ije generacije in telektuala-
ca, Osman Asaf SokoloviĆ , pokušao je da objasni (godine 1945)
otpor prema zapadno-evropskoj civilizacij i ovakvom argumen-
tacijom:
"Proučavajući kulturnu i privrednu prošlost, povijest
islama uopć e, a u našim krajevima posebno, i budućI
da sam kao čovjek već u šezdesetim godinama slučaj­
no bio u dod iru i u neku ruku kao spona između naše
nove generaCije i one stare, izumrle, ko ja je makar i
maglovito j po tradici ji znala. da su gotovo svi musli-
manski narodi bili ljudi visokog duha i kul tu re, ljudi
dobra srca, pa svijesni toga, oni su vrlo čes t o pravili
otpor nadi ranju zapadnjačke kulture, u koj oj nisu nala-
zili one širokogrudnosti i .merhameta ' koji su oni imali
i ci jenil i. Oni su šta više bili ponosni što imaju svoju
časnu i veliku, makar i zamrlu kulturu, koja je obuhva-
ta la sva vjerska, filozofska, društvena i privredna pod-
dručja , koja ima ju u istom ili sl ič nom ob liku i zapadni
narodi, a povrh toga su bHi ljudi umjereni, pravedni,
čovjekoljubivi, ,merhametli' , čega je nedostaja lo u do-
voljnoj mjeri kod zapadnog čovjeka .K

Snaga i sredstvo zapadno-evropske civilizacije bila je

austro-ug arska vlast kao izraz te civilizacije, neovisno od to ga
što je činila određene ustupke prema zatečenim životnim mo-
delima.
Ovdje je potrebno naglasiti da je osim državnog aparata
zapravo škola bila i ostala najmoćn ije sredstvo koje je dopri-
nosilo stalnom potiskivanju tekov ina muslimanske kulture , kako
one endogene, tako i orijentalnO-islamske. U ško lskom i obra-
zovnom sistemu koji je isticao samo svoje vlastite vrijednosti
(tzv. evropocentrizam) druge civiliz acije i historijski razvitak
naroda u drugim kulturnim sferama ne samo nije uvažavan, već
se prema njemu odnosilo najčešće negatarski pa i u ci lju da
se potpuno devalorizI ra. Nešto modificirani stavovi u uslovima
nacionalne neravnopravnosti dobića svoje nove t onove jo š i
docnije, u staroj JugoslaViji. Na ovo treba posebno upozoriti,
da bi se dijelom objasnio odbojni stav Muslimana prema školo-
vanju u državnim školama . Nije bez interesa da se spome ne da
su se i Srbi u Bosni i Hercegovini za austro-uga rske vlasti na-
šli u analognoj situaciji. I njima su u to doba kao odbramben i
mehanizam služile konfeSionalne srpske škole, ali za razliku od

122
Musl imana, ni su od bijali ni škol ovanje u državni m školama. Sve
svoje konfes ionaln e škole ukinul i su 1918. god ine uspostavom
sta re Jugos lavij e, jer više nisu osj eća li denacionalizatorsku
ugroženost u državnim škola ma.
Skolski i obrazovn i sistem, uspostavlj en poslije aust ro-ug ar·
ske okupacije pa nadalje, unosio je nove pog lede i nova shva-
ćanja, koja se gotovo uvi j ek dij ametral no raz lik ovala od tradi -
cionalni h vred nota. Kasnije su prid oš la još i sredstva masovn ih
medi ja , u poče tk u št ampa, a onda n aroči t o rad io, t elevizija i
f ilm, preko kojih se snaž no utj ecalo na formira nj e stavova u
domeni kulture.
Dok se s jedne strane raspo lag al o moćnim sredstvima u
pravcu fakt ič nog negi ranj a i dev alorizacije dotadaš nj ih v rijedn a-
sti i isticala su per iorn ost Zapada, odnosno nac ionaln a historija
i kulturn o nas lj e đ e t retiralo se u usl ovima nerije šenog nacio-
na ln og pitanja i nacional ne isklju čivos ti , dotle je , s drug e strane,
mus limanski čovj ek stajao pri l ično bespo mo ća n : gr čevito je, na-
ročito u poče t ku , č i nio pokuša je da se rei ntegri šu t rad icionalne
vrijednosti. odbijajući nekr·i tički sve novo, ili se odavao pasivnoj
rezistenc ij i.
Zapad no-evropska , odnosno mode rna civil izacij a, sve je više
zauzimala pozicije, a or ij ental no-is lamsk a. zajed no sa svi m obli-
cima t radicional no g život a, stalno je morala uzmicat I. Ti proces i
poče li su uspostavom austro-ugarske vlasti, a onda su nastav-
lj en i za stare JugoslaVije. U novoj Jugoslaviji su ug lavnom do-
vrše ni. Prizn anjem nacionalne indivi du al nos ti Musl imana u no-
vo j JugoslaViji uj edno su uvažene i pozi tivne t radicionalne te-
kov in e kulture bosa nsk ih Musl·jmana, tako da su napokon pro-
ces i koji su z ap očeli 1878 . usmj ereni prema jednoj zdraVOj
sintezi.

Novi položaj i du h vremena te potreb u kulturn og prilagođa­

vanja shvatila je u ra nij e vri jeme samo j ed na manjina. Ta ma-
nj ina se tokom vreme na po če l a di f ere ncirati na one koji su
zast up ali potrebu jedne razumn e se lekC ije j na one koji su auto-
matski podržavali sve novo, p ri m a jući više manj e spoljaš nju
stranu nove kulture i civili za cije.
Ogromna veći n a muslimanskog svi jeta, n arOČ ito do anekSi -
j e Bosne i Hercegovine 1908, pa j kasni j e, po kazivala je upornu
rezistenciju protiv svega novog . Išlo se čak dotle da j e poje-
dinac bio pros kr ibiran ako se usud io da ne brije gl avu - kako
je bio općenito us voj eni o bič aj - već da ostavi - avrapu. (ev-
ropski način podrez ivanja koseJ ili se usudio da obrije brkove,
umjesto da ih samo podreže il i pak mjesto ča kš ira od nosno
ša lvara da ob u če »setru« (pantalo ne). Oko godi ne 1893. nastal a
je prava afera kada se j edan činovn ik-m u sli m a n usu dio da umje-

123
sto fesa na glavi nosi šubaru, Zanim ljivo je da se u ovoj prilici
vlada preko svoga civilnog adlatusa Kutsc here, očito iz dema·
goških razloga, stavila na stranu muslimanskog javnog mnjenj a.

Ovi primjer i i lustriraju sve kratkovid ost i bes mislenost te

bezrezervne kul turne rezi ste ncije koja je dobila posebno tragič·
ne v idove kada se radilo o školova nju u modern im ško lama.
Dugo vremena muslimanski čovjek u Bos ni i Hercegovini
zazirao je od državnih škola koje su osniva le austro-ugarske
vlast i, pa i vlasti sta re Jugoslavije. Tome školst vu suprotstav·
ljao je t radicional no školstvo - mektebe i medrese, Sta vir.e
bili su prisu tn i jaki otpo r i i kad a je bilo u pi tanju reformisanje
trad icio nalnog ško lstva.
U prvo doba smatralo se zazornim pohađa n je »švabskih ..
ško la. Jedan od glavnih bu d ućih ba rdova musl-imanskog prepo·
roda, uče n jak i pjes nik dr Safvet·beg B ašagić, pohađajući sara·
jevsku gimnaziju krio je to od čaršije, pa da ne bi vidjel 'i kako
nos i udžbe nike, imao j e duple udžbeni ke: jed ne je držao u škol i ,
a druge kod k uće.
Odnos M uslimana neposredno iza okupaci j e, pa i kas nije,
prema modernom školovanju vi di se na pr. iz podatka, da je u
državnu gimnazi j u u Sarajevu koj a j e os nova na 1879. godine od
42 đaka bio upisan svega 1 Musliman, u mostarsku gimna ziju,
otvoren u 1893. od 65 đaka bilo je svega 8 Muslimana itd. Vre·
menom se situacija ipak znatno pobo ljšavala, ta ko da je već
uoč i drugog svjetskog rata bilo pojed inih ško la u kojima su raz-
mj erno svom broju pa rtic ipirali i Muslimani, a u gimna ziji u
Treb inju premaš iva li su svoj razmje r .
Širokom uk l jučivan ju muslimanske djece u os nov ne škole
opć e nao brazbe predst avlj ala je ozbilj nu k oč n iCU od redba mu-
sl imanskog autonomnog statuta iz 1909, koj i je u čla n u 162.
prop isivao da Musliman-đak ne može biti primljen u osnovn u
škol u sve dok ne završ i mekteb. Muslimanskim narodnim pred-
stavnicima, koji su insistirali na jed noj ovakvoj odredbi , nij e
bi lo dovolj no što se u os novnim školama posvećivala vel ika
pažnj a u če nj u vjerona uke, kao i da se mekt ebi mogli pohada t i
upored o sa os novnom školom. u koliko je to blla volja rodi-
telja. već su na ovaj n ači n nametanjem obaveze koj a se prak-
tično svodi na pret hodno trogodišnje odgađan je redov nog ško-
lova nja djece, gotovo o n emogućili po h a đ a nj e osnovne nast ave
muslim anskoj dj eci. Tako stvo rena si t uac·i j a bi la je Nm teža što
mektebi ni su dava li opću naobrazbu. Razum ije se da se ova
odredba nije mogla od ržati , pa je njena primjena ubrzo ubla-
že na tumače n jem da priliko m upisa musl imanska djece trebaju
da imaj u završen prvi razred mektebi ibtidaijje, ili da znaju
čitat i Ku r 'an. Tražilo se da se u tom s l uča j u vjeronauka u osnov-
nIm ško lama uč i u onom obimu koji daje i nastava u mekteb i-
-ib t idai jj ama.

124
 Otpo ri prema modernom školova nju naroč i to su se ispolja-
vali u pita nju školovanja mu sli mansko g žensk inj a. 2a losna je
epizod a koj a se dog odi la 1911. godi ne prilikom donošen ja Za-
, ", ona o obaveznoj nastavi u Bosa nskom saboru. Tom pril ikom
su mus limans ki zastu pni ci insis t irali i postigli da se izgl asa
odre db a da školovanje nije obavezno za muslim ans ku že nsku
djecu. Na čast služhi zast upnicim a dru Hamdij i I<aramehmed o-
v ić u, dru Safvet-begu Bašagiću , Hafiz A hmedu Mehmedbašiću
i SefkiJi Gluh i ću, da su se energično, iako bezuspješ no, suprot-
stavil i konzervativn im shvaćan ji ma Muslimanskog kl uba, č i ji su
članovi inače bil i i ova četvo r ica zastupnika.
Vr emen om se počela pomalo r evidi rati i gledan ja o ulozi
muslimanske žene. U cilju »č uv a n ja dobrih i zbac ivan j a loših
običaja« osnovano je 1919. udruženje Muslimanki »Osvitanj e« sa
sjedištem u Sarajevu. Ono je putem teča jev a za 0p'i smenji v8-
nje, pred avanja, društveni h sast anaka, zabava i t ečajeva za t eo-
retsko i pra k tično pouč ava nje razvijalo dosta plod nu aktivno st.
Ima lo je i svoju zanatli j sku ško lu . Dava lo je u vlasti toj rež iji ,
po naru džbi , po kućama na izra đivanje bez i ve zove sa narodnim
motivima.

Konze rvat ivna shvaćan j a u početku su prevladavala i u pi-

t anj ima reform isanja isl amskih ško la . Još godine 1910. na prvoj
muslimanskoj vjers ko-prosvjet noj anketi našlo se pojedi nih
ug led nih al im a (vjers kih znalacal koji su se zal aga li za vjersku
nastavu u mektebima na turskom j ez iku. Svoj stav su obrazla-
gali tvrdnjom da će se tako dj eca osposobi ti u tur sko m je ziku
i biti u stanju da u medresam a uče po udžbenic-im a na t urs kom
jezik u. U anketi je ipak prevladalo gled ište da t reba upotreb-
ljavati udžben ike na narodnom jeziku, ali štampa ne arapskim
pismom. U stavovima se kasnij e još više evol uirala, pa je na pr.
pril ikom treće vjersko-p rosvj etne ankete, od rža ne krajem 1921.
i početkom 1922. godi ne istina man ji nski dio učesnika ankete
postav ljao pi t anje o svrs ishodnosti upotrebe arebice u vj erskim
udžbenic ima i o pre rasta nju nek ih mekteba u osnovne škol e,
naravno s ti me. da bi se poklo nila potrebna pažnja vjerskoj na-
stav i. K a r akteristično jc da je i po l itičko vodstvo Jugoslave nske
musl'imanske organizacije, sl i č no kao i Muslimanska narodna
organizacija iz vremena Aust ro-Ugarske, zauzimalo izrazito kon-
zervativna shvaćanja. Sa raj evsk i odbor Jugoslavenske musliman-
ske orga ni zacije javno j e osudio ovakva shvaćan j a manjin e u
toj anketi.
U osavre menjivanju musl imanskog školstva najv.i še se oti-
šlo osnivanjem Seriatske gimnazij e u Sarajevu. Godine 191 3. na
inicijativu nekih zastupnika u Bosanskom sabo ru t rebala je da
se reformiše šerlatska sud ač ka škola i preraste u buduĆIi islam-
ski fakul tet. Kako medrese nisu davale izobrazbu za fakultet sk i
studij. razrađena je nast avna osnova za jednu srednju ško lu , u

125
kojoj će se uz predmete iz oblasti vjere i šer iata pre davat i i
predmet i realisNčkog smj er a koji se uče u gi mn az ij ama te la-
t insk i jezik (nastavnu osnovu iz vjersko-šeriatskih predmet a raz-
radio je Osma n Nuri H a dž ić, a iz gimnazijskih predmet a Ivan
Renđeol. Uslijed ratni h pr il ika gi mnazija je otvo rena tek zadnje
ratne godine, a onda je radila za svo vrijeme stare Jugoslavije.
Njeni svršenici bili su i z jed n ačeni sa svršenici ma osta lih gi m-
nazij a.
Svijest o potrebi osavremenje nja muslimanskog škol stva
uvrštava njem t zv. svjetovnih predmeta u vje rske škole već j e
bila sazrela krajem prvog svjetskog rata . Istina i ranije, u dva
mu sl imanska zavoda , na Še riatskoj sudačkoj ško li u Sarajevu ,
otvo renoj 1887. i Dar-ul-mualim inu u Sarajevu, otvorenom 1892.
držala se nastava iz svjetovnih predmeta; u Dar·ul -m uallimi nu
isklj u čiVO su se predava li svjetov ni pred meti. Obje su bi le
s t r u čne škole, jedna za osposobljenje šer iatskih sudija, a drug a
za osposob ljenj e vje r o u či t el j a umektebi ibtidai jj ama (me kte bi
na tr.i godine) i os novnim ško lama (ružd ijama), pa dakle nisu
bi le općeg t ipa. Svjetovni predmeti se predava li još i u ruždi-
jama (Sarajevo, Mostar, Tuzl a, Brčko, Bihać, Banj a Lu ka i Trav-
nik), ali su to zapravo bile državne os nov ne škole u kojima
se pored os novnoškolske nastave detaljnije učila vjero nau ka t e
arapski i t urski jezik. Vlast je ul aga la napore i za obrazovanje
musli manskog žens kinja, posebno za osposobljenj e musliman-
skih uČite l jica. U ovoj akciji posebne zasluge pr ipadaju Olgi Hor-
mann , supruzi Koste Herm anna (H erm anova ruždija, odnos no
Muslimanska ženska škola u Sarajevu, koja j e prerasla u Musli -
mansku više d j evojačku školu; za mi sao iz 191 1. da se ova škola
pretvo ri u Muslimansku že nsku preparandiju o n e m oguć io je ono-
vremeni Ulema medžl is!).
Potkraj austro-u garskog pe rioda sazrela je i spoznaja o po-
t reb i reforme medresa. Prvo se otpočelo sa Okružnom med re-
som u Sarajevu, koja je otvorena 1916 / 1917. U njoj se preda-
vali i svjetovni predmet i. Doš lo je u istom smis lu j do reorga-
nizacije Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu (već od škol-
ske godi ne 1920 / 21 , a naročito od 1925. godine), a onda i okru-
žnih medresa , naročito od 1931. godine. Dalje su na savremenim
os novama otvorene Velika medresa u Skoplju (g od in e 1923) i
Isa-begova medresa (godine 1937), t akođe r u Skoplju. Uredbom
o medresama iz 1938. još j e više prilagođe n a nastava u medre-
sa ma savreme nim potrebama; po t oj Uredbi su ; sve ost ale
medrese imale, u ko liko to već nisu bojle učinile , uvest i u na-
stavni program i svj etovne pre dmete.
Sa os avremenjenjem medresa postigla se to liko, da su se
od školske godi ne 1939/40. svrše nici Gazi Husrev-begove me-
drese mogli upisivati na Filozofski fakultet u Zag rebu, a iz Ve-
like medrese od njenog osnut ka na sve f ilozofske i pravne fakul-
tete u državi (I pr ije toga svrše nici Ser iat ske sudačke škol e

126
mogli su se upisati na pravne fakultete u Pešt i, Beču, Zagre bu
i Debrecinu, odnosno od 1922. i u Beogradu). Svršenici ovih me-
dresa (kao i Šeriatske gimnazije te Isa-begove medrese) bili su
kvalifikovani i za upis na Višu islamsku šeriatsko-teološku školu
u Sarajevu .
Ta škola otvorena je školske godine 1935-1936 , a uredbom
iz 1937. ško l i je priznat rang fakulteta . Prije toga uč i nje n je
pokušaj da Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu uvede i
fakultetski stupa nj, pa j e u školskoj godini 1930- 1931. počela
djelovati unutar Gazi Husrev-be gove med rese Alijja, u kojoj je
samo je dn a generacija završila dvogodišnJi studi j .

Jasno j e da su se procesi modernizovanja muslimanskog

školstva odvijali sa ve likim zakašn jenjem . To se sve teško od-
razilo na obrazovni nivo, a onda i ekonomsko stanje bosanskih
Musl·imana. Na najvažni jem dakl e kulturnom pi tanju , a to je ško-
lovanje, svoju dosta upornu alergičnu reakciju prema zapadu i
nedovo lj ni smisao za kulturnu di namiku bosanski Musl·imani su
skupo platil i. Dok se za turskog vremena pismenost i naobrazba,
koja se stjecala u mektebima i medre sama uklapala u politič­
ko-d ruštven i sistem , mada se već od druge polovice XIX sto-
l jeća sa osnivanjem ruždija i drugih reform i sa nih škola morale
u postojeće ško lstvo uvoditi korj enite inovacije, dotle je poslije
okupacije staro muslimansko ško lstvo i pismenost izgubilo sva-
ki z n ača j u javnom životu , osim u vjerskoj oblas t i. Bosanski Mu-
sl iman i kojl su nekoć u okviru orijentalna-islamske civiHzacije
razvi ja li bujnu i plodnu djelatnost. posti žuć i značajnu afirmaciju
- II novim prilikama sa nastupom nove civi lizacije i društvenog
sistema teško su se sna lazili , zapadajući II duboku krizu . Ogro-
man broj muslimanskog stanovništva ost ajao je nepisme n i bez
opće naobrazbe, frapantno zaos t aj uć i iz a bosanskih Srba i Hrva-
ta, koji su se m eđutim vrlo brzo snašli i prilagodili novim život-
nim tokovima. Muslimani, držeći se trad icionalnih životnih to-
kova koje nisu uspjeli da dovedu u harmoničan odnos sa pozi-
t ivnim tokovima novog doba, počeli su ekonomski nazadovati,
a znatan dio populacije našao j e, naročito prije aneksi je , očaj ­
nički izlaz u napu št anju domovine seleći u Tursku.
Distanciranje prema novoj školi opravdava lo se i okolnošću
što se II nastavi i kroz udžbeni ke često devalorizirale trad icio-
nalne vrijednosti Muslimana, pa se ta i takva ško la predstavljala
kao in strumenat odna rađ iva nja . Borbu u ovom pravcu MusHmani
su vodi li v e ć od 1885. godi ne ( K l a i ćev i i Hoićevi udžbenici).
Nastavljena j e još argumentova ni je za stare Ju gos lavije . Reis-
-ul-ulema Dž emalud in Caušević bio je korifej te borbe.

Iz austro-ugarskih škola počinje se stvarati i prva musliman-

ska la i čka int eli gencija. koja j e brOjno znatno zaostajala iza
srpske I hrvatske inteligencije u Bosni i Hercegovini. Zapravo

12"
se još nešto ranije javili prvi moderno obrazovan i muslimanski
intelektualc i u koje se može svrs tati i visoko činovn i štvo mo-
derne naobrazbe potkraj turske vlasti. U ovom pogledu posebne
zasluge j e stekao vezir Topal Osman-paša, inače porijeklom po-
mak (1860- 1869) koji je mlade Bosance upućivao ne samo na
uče nj e modernih za nata , već i na moderne fa kultete. Na t aj se
način već pred austro-ugarsku okupaciju u Sarajevu i u poje-
dinim drugim gradovima pojavilo 15-tak evropski orijenti san i h
inte lektualaca , što je dakako bilo sasvim nedovoljno. I u kasnije
vrijeme broj muslimanske inteligencije relativno je zaostajao ,
jedno uslijed otpora prema školovanju , a zatim i us lijed nacio-
nalne diskriminacije koja se vršila prema Muslimanima. Tek u
socijalističkoj Jugoslaviji Muslimani su postigli ravnopravan
t retm an, pa su dobrim dijelom nadoknadili ono što je kroz neko-
liko generacija bilo propušt eno.
Zanimljivo je da j e u strukturi faku ltetski obrazovanih Mu-
sliman a prevladavala pravna, profesorska i mediCinska stru ka .
Sve do najnovijeg doba zapostavljala se te hnik a. Bilo bi među­
tim normalno da je t ehnički poziv bio zn bosanske Muslimane
najatraktivniji , s obZ irom na nj ih ove tradicije u za natskoj priv-
redi. U zanatstvu su naime Musl imani bi li oduvijek najbrojnije
zastupljen i, sve do dan as. Bilo bi log i čno da su roditelj i-zanat-
lije svoju dj ecu usmjeraval i upravo na modernu te h ničk u izo-
brazbu, ali se to nije dogodilo. Vjerojatno opet uslijed zazira-
nja od svega ::Oto je moderno.
Zaostajanje u školovanju nepovoljno se odrazilo i na zapo-
šljavanje, ali je pri tome bio još važniji faktor nacionalna isklju-
čivos t u odno su na Mus limane. Potkraj stare Jugoslavi je (godine
1939) od 2.492 vodeća položaja u državnim nadleštvima musli-
mani (bosansk i Muslimani , Albanci , Turc i) zauzima li su samo
30 mjesta Hi 1,2 posto (podac i prof. Must afe Kamarića) .
Muslimanska inteligencija, školovana u modernim ško lama,
našla se u jednom proturječnom položaju: domaĆi odgoj i sre-
dina u kojoj su živjeli i djelovali isticala je jedne vrijednosti.
a škol a i čitav sistem druge vrijednosti. Jedni i drugi uzajamno
su se negirali. Musliman koj i je prošao kroz modern e ško le
bio je razapet s jedne strane strane između zahtjeva modernog
života a s druge strane tradiciona lnim modelima. U musliman-
skom moderno ško lovanom čovj e ku formirao se u izvjesnom
smis lu »homo duplex«: porodica ·i okolina č inil a je sve da se
sačuva j u naslijeđeni životni oblic i , običaji i nazori, ko j i se svi
nisu mogli uklopiti u tokove i nazore koje je nametala zapadno-
-evropska civilizacija i novo doba. Kod dijela intelektualaca koji
nisu bili u stanju da zauzmu krit i čki stav i prema jednim i prema
drugim vrijednostim a došlo je do osjećanja manje vrijednosti
u odnosu na vlast itu sred inu . Stvorio se t ip otuđenih intelek-
tualaca, koji se tako često sretao baš u Muslimana.

128
 Jed an v id toga otuđenja sas tojao se u pr i hvaćanju nacio-
naln ih ideolo gi ja koje su M usliman ima nam etane putem škola ,
vlasti , st ipendija i drugi h medija , od nosno zataj ivanjem nacio-
nalnog b i ć a na druge nači ne . Tako je objašnj iv f enome n, da se
kao Srbi, Hrvati, Jugoslaveni u nac ionaln om smislu izjaš nj a-
va li uglavnom jed ino intelektual ci, dok su široke muslim anske
mase (i dio in teli genci je) odbijal i naci on alne iden t ifikac ije u
kojima ni su nalazili svoje nacion al no b iće .
Otuđ ivanje muslimanske inteli genci j e proiz laz il o j e i iz
okolnosti što se od školovan ih lju di regrutirala vladajuća biro-
kracija ; oni Muslimani koj i su partic ipira li u državnoj vlas ti č i ­
nili su iz oportunizma političke komp romi se koje njihove mase
nisu odobravale. Ko nkretno , za austro-ugarske vlasti gotovo
kompl etno muslimanska inteli gencija bila je protiv pokreta za
\jersko·pro svjetnu autonomiju . Pri tome je bila n ajčešće ruko-
vođena motivi ma nezamjeranja vlasti, iako je kod dijela inteli-
gencije prevla dava lo uvjerenje da sam progra m au ton om nog po-
kret a nije dovoljn o vodio računa o vi t aln im interesima bo san·
ski h Muslimana .
Tako je, posebno kod Muslim ana, nastao jaz iz među na·
roda i di je la nj egove inteligenci je.
Jaz je postojao i iz među inte ligencije. školovane u moder-
ni m školam a i inteligenci j e školovane u tradicionaln im škola-
ma (po rani joj t ermi nol ogiji " f es lijeK i »saruklije .. ) . U gledanji-
ma na nek a pitanja od bitn og zn ačaja oštro su se međusobno
odvajal i. Dio moderno obrazovane inteligencije , komprom itovan
svoj im stavovi ma, ni je bi o u stanju vrši t i bilo kakav utjeca j u
narodu . Daleko jače po zic ije ima la je ulema (vje rski obrazovana
int el igencij a), koja se opet teško os l obađala svojih konzervativ·
ni h shvaćan j a . Rij edak i častan izuzetak predstav lj ao je reis-ul-
·ulema Dže maludi n Ca u šev i ć (1870-1 938). To je bio nauče n j a k
širokih i slobodarskih hori zonata. Nastupao je hrabro, otvo reno
i rac ionalno . Nje gove id eje nailaz il e su na pod ršku u prvo m redu
moderno obrazovane inteli genci je .

Stoji činjenica da su bosanski Muslimani oduvijek imali

vrlo u če n ih hodža , a j edan, imen om Mehmed Refik Hadži a bd ić
iz Rogat ice , pos t igao j e u razdoblju od 10. VIII 1866. do 30. IV
1868. po ložaj šejh·ul· islama. Ipak su daleko više prevladavale
hodže prosječne i ograniče n e izobrazbe , čak i u teološkom po-
gledu . Taj niski obrazovni nivo, pona jčeš će ka ra kterističan po
pomanjkanju osnovne opće naobrazb e imao je svoj izvor u
ustrojstvu vj erskog života. Mnogobrojne su naim e insti tuciona-
lizovane forme koje su zahtijevale vje rsk i naobražena čovjeka,
a materijalne mogućnosti nisu do zvo ljavale da im se os igura
potreban obrazovni nivo ni t i su mogli biti plaćeni adekvatno
položaju koj i su zauzimali.

9 129
 Jedna usporedba sa stanjem kod bosanskih katolika to do-
bro osvjetljava. Dok su godine 1937. kato lici imali 151 pr ipad-
nika sVjetovnog klera i 326 redovnika, u muslimana na području
Ulema medžl isa u Sarajevu bilo je 1931. godine imama i hatiba
u 1.120 džamija, 31 1 imama ma t ičara, 51 nastavnik u 22 medre-
se, 70 šeri t ski h sudija itd. (Na području Ulema medžlisa u Skop-
lju bilo je tada imama i mualima u 1.131 džamij i, 419 imama ma-
tičara, 20 nastavnik a u 17 medresa, 36 šeriatskih sudija it d.).
Ovako velik broj vjerskih službenika, znatno veći nego u drugim
vjerskim zajednicama, išao j e na štetu kvaliteta, a i ugleda
islamskog vjerskog aparata. Hodže nisu često mogle da osigu·
raju ni osnovn a sredstva za egzistencij u sebe i svoj e porodice.

Vremenom, već poslije prvog svjetskog rata , ako ne i rčl·

nije, procesi otuđivanja od tradicional nih kulturnih vrijednosti
počinju zahvaćati i široke narodne mase. Škole starog tipa koje ,
osim vjerskog obučavanja nisu davale gotovo nikakvo znanje
potrebno za praktičan život, ogroman procenat nepismen ih, eko-
nomsko nazadovanje koje je bilo izraz neprilagodljivosti uslovi-
ma savremenog života, elim inisanje že na jz pr ivrede, osim slu-
čajeva kada se žena zapošljavala iz krajn j e nužde, distancion i·
ranje najvećeg dijela in t eligencije od težnja i osjećaja narod-
nih masa, konzervativnost i primitivnost ogromnog broja hodža,
nacionalna i socijalna degradacija, osjećaj izolovanosti , nepo-
znava nje tekovina vlastite ku lture i proš losti i dr. , sve je to
dopr inosila da je i običan muslimanski čovjek sve više raski-
dao s tradici jama, pa i onim najpozitivni ji m. l kod običnog mu-
slimanskog čovjeka - kao što je prije toga bio slučaj kod di·
jela intelektualaca - širilo se osjećanje inferiornosti u odnosu
na svoje vlastito nacionalno biće. Ovako otuđenom i neprosvi-
jećenom čovjeku postala je zapadno-evropska civilizacij a i kul-
tura u izvanmuslimanskim sredinama nedostižan ideal. Počelo
mu je imponirati sve što nije nosi lo tradic ionalna obilježja. A
primao je ug lavnom negativne strane , jer je to ob i čno naj lakši
put, da bi se primitivan čovjek predstavio .. modernim«.
Zanimlj ivo je da je u težnjama za imitacijom prvi bio na
udaru arha i čn i narodni govor. Bosansk i Muslimani su se is tica li
po tome što su bili očuvali mnoštvo starih slavenski h jez i čnih
karakteristika. Takav je na pr. bio sa raj evski govor. Ali već prije
drugog sVjetskog rata sm atralo se i međ u samim Musl imani ma
ana hrana ako bi koji Sa ra j lija govorio onako kako j e to naslije-
dio od svoj ih starih.
Osjećaj ku lturne inferiornosti manifestavao se i na svim
drugi m pod r učj ima . Pa kao što su postokupacione generacije
posve nekr i tično odbaciva le sve novo napros to za to jer je do-
lazilo od .. švabe .. , t. j. sa zapada , tako su pozni j e generacije,
prije svega širi slojevi u gradu , počeli podcjen j ivati gotovo sve
ono što je spadalo u tradicionalne vrijednosti smatrajući supe-

130
riornim životne modele prakt ikovane u drugim sredinama. Osje-
ćanje infer iornost i i mentalitet podčinjenosti kod dij ela musli-
manske populacije postao je to li ko dominantnim da su im po-
sta le atraktivne ne samo savremene kul t urne vrijednosti kod
drugi h, već št aviše i elementi tzv. patrijarhalne kulture, koja je
u Musli mana sasvim izuze t no bila zas t uplj ena (o to me upor.
Branislav Đurđev, Uloga patrijarhal ne kulture u istoriji naroda
Bosne i Hercegovine pod turskom v l ašću, Godišnjak Centra za
balkanološka ispitivanja XIII , 11, Sa raj evo 1976, str. 377-383 ).
P os t ojeća f rustr iranost išla je dotle da se čak zataji vala ident i-
fikacija. Izraz toga zatajivanja bio je u masovnoj pojavi napu-
šta nja muslimanskih tradicional nih vlas t itih imena.
Ovo bi bi li neki rez ultati pravca razvoj a, ko j i su inaug urirale
one snage koje su prema pobjedonosnoj zapadno-evropskoj civi-
lizaCiji bile zauzele stav povlačenja i bezuslovne reintegracije
u prošlost, odbacujući sve što je dolazi lo izvan muslimanske
sredi ne .

Nasuprot ovim t ende nci j ama naš lo se snaga koje su otva-

ranjem Bosne i Hercegovi ne prema Evropi nastajale da usklade
stare i nove vrijednosti. Te su snage. istina , bile u ma njini.
ali su njihove zasluge t im znača j ni j e.
U nastoja njima za sintezom osnovnih vrijednosti islamskog
Istoka i tradicio nalnih narodni h komponenata , s j ed ne strane, i
Zapada. s druge st rane , temel j io se moderni ku lturn i po kret bo-
sansk ih Muslimana.
Protagoniste toga pokreta nalaZimo već potkraj t urske vla-
sti, kao što je primje r sa Mehmedom Saći rom Kurtće h aj i ćem
(1844-1872), no pokret koji će zatalasati mase javlja se istom
kasnije.
Razumije se da je prije svega t r eba lo osigurati kakvu t akvu
muslimansku či t alačku pub l iku lat i nič k ih i ć i rilskih tekstova.
Os im malobrojnih činov n ika prvi či t aoci form irali su se poj avom
dvaju at raktivn ih knjiga: Hormannove zbirke musl imanskih na-
rodni h pjesama, godine 1888. i 1889. te ItTrofande « Safvet-bega
Bašagića god ine 1896 .
Preko Hormannovih zbirki Muslimani su se počel i pribli ža-
vati prvoj lektiri koja vi še nije bil a na turskom, araps kom i per-
zijskom, a ni narodnom jeziku, pisa nim araps ko-tu rsk im pi smom .
Pojava knj ige u kojoj se našao na oku pu to liki broj popul arn ih
junački h pj esama, koje su čitate l ji i slušate lj i mogli iz dotada-
šnje usmene predaje f rag mentarno znati, pobudila j e kod bosan-
skih Musl imana ljubav za knjigu na jednom ši rem planu. M no-
gima je susret sa Hormannovom zbi rkom pjesama (a tako i
Bašagićevom Trofandom) dao poticaja da se odluče da n auče la-
hničko pismo.

,. 13 1
 o tome je važno svjedočanstvo ostavio jedan od prvih mo-
dernih uČi t elja među bosa nskim Muslimanima Hajdar ef. Faz-
lag ić. On u č l anku - Kako bi nam narod zavo lio knj igu ?.. (Škol-
ski vj esnik , decembra 1894) piše:

•... Osobito veliki efekat proizve le su narodne pje-

sme muhamedanske, koj e je sabrao gosp. K. Hormann
i dosad u dvije kn j ige izdao. Ćim je prva kn j iga izišla
u javnost, već je za čas bi la raspača na i pojedine pri-
mjerke te knjige mogao si vidjet i gotovo na svakom
mjestu . Jedva je dočekana druga knjig a rečenih pjesa-
ma. Te dVije knjige čudesa pOČiniše. Pouzdano možemo
tvrdi t i, da su baš među narodom stvorile čitalačku pu-
bli ku. Nema nigd a sije la, skupa širom Bosne i Herce-
govin e, a da n ećeš vi djeti, gd je se narod naslađuj e ,
pj e vaj u ći spome nute pjesme i to još sada, pošto je
dosta vreme na proteklo otkad su i zašle, a u poče t ku
kako je bilo, može se po misl iti. Te kn jige mnoge su i
mnoge zatekle u potpu nom nepoznavanj u lati nski h pi-
smena. Slušajuć i druge gdje čita j u, obuzela ih želja ,
da što brže nau če poznavati pisme no. te su trčali od
jednog do drugog, moljakajući da im pokaže, kako se
koje pismo zove. Mogao je na lak način, da ga lakšeg
nem a, naučit i či tati i dotjerat i se u čitanju , jer takvu
vrstu čitanja mogli bismo nazvati instinktivnom. Na
stot in e puta sl ušali su ju n ačke pjesme te bi im poje-
dini stihovi , kao i neki odlomci , ostali u krvi. pa pro-
či tavši prvu ri j eč, znali su koje riječi dolaze ili do-
vo ljna su im bila samo prva pismena pa da p r očitaju
i ci jele riječi . .. Povodom t im dosta ih, barem od mu-
slamanskog elementa naučilo čita t i , koj i i nače ne bl
znali nl popova slova.«

Novo pismo (latinica i ć i rilica) učilo se i tako što su pisme-

niJI poj edinc i za nepismene koj i su zna li arapska slova uporedo
ispis iva li odgovarajuća arapska ilatini čka ( ć i riIska) slova , pa se
tako od poznatih (arapski h) slova išlo na nepoznat a slova lati -
nice, odn osno ć irilIce. U tome sm isl u U Čitel j Mus tafa Konjho d žić
svojom .. Uputom u č i ta nj e i pisanje latinice za muslimane kojI
znad u arapsko pismo " (Sarajevo 1908, Islamska dio n ička štam-
parija) smatrao je da će dopr inij eti opismenjivanj u. To je isto
č i n il o i društvo _Gajret" , koje je iz godine u god inu na omot-
nim stranicama svoga časop i sa objavlj ivalo uporedo arapsku,
l ati n ič ku i ćiriisku abecedu.
Zn ačajne korake u pravcu kulturne preo rijentaci j e bosan-
ski h Musli mana tokovima koje j e inaugurira la austro-ugarska
okupaci ja učinio je Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839--
1902), On se još za turskog vremena ubrajao među one rijet ke

132
pojed ince Muslim ane usvoj ivši prozapad nu orije ntaci ju . Bio je
tak oreć i predestiniran da u novoj konstelaciji od igra od r e đ e nu
ulogu. Njegova naobrazba bila je orijent alna , a u porod ici se kul-
t iviral o narodn o pismo bosančica. U t im okv irim a kretao se i
Kap etanovićev spisateljski rad. On je naroči to svoj im .. Istočnim
blagom .. (knj iga I, Sarajevo 1896 , knj. Il, Sarajevo 1897), oboga-
t io j ugoslavensku književnost izrav nim prevodima orijenta lnih
um otvorina. Objavio je prije toga (1887. lat inicom i 1888. ćiri ­
licom ) »Narodno blago«, ali time ni je iscrpljen nj egov spisate lj-
ski opus. Karak te r i s tič n o je, sa stanovišta preus t rojavanja na
kolosijeke zapadno-evropske civi lizaci je da je svoje prve kon-
cepte sastavljao pismom bosančica. Na osnovu konc epta u bo-
sančici Jozo Cab ular bi t ekstove red igirao i pripremao za štam-
panje latinicom.
Ljubušak j e idejn i začet ni k li sta »Bošnjak«, koji je izlazio
od 1891. do 1910. Oko lista okupio se krug Musli mana, koji su
pokušal i da spoj e i stoč ne i zapadne vredn ote. Sam Mehmed-b eg
Kap e tanović kao da nije hio j ače ang aži ran suradnjom u li stu.
Više su uzeli uč e šća m lađi lj ud i: Edhem M ul abdić , novinar Meh-
med Hulusi, Hi lmi ef. Muhibić. Safvet-beg Ba šagić, Ju su f-beg
Filipović i dr.
U prvim godinama austro-ugarske okupacije , pojed in ci koji
su medijem štampe želje li djelovati u svojoj sred in i, odnosno
objavlj ivati svoj e radove . č inili su to putem posebno izdavanih
god išnj i h kal endara (»Mearif .. ,g od. 1894-1899, »Baj raktar«
131 2 = 1894-95), putem tadašnj ih časo pisa izdavanih u Sara-
jevu i Zagrebu (sarajevska Nada, Bosanska Vila, Gl asn ik Zemalj-
skog muzeja, Ško lska vjes ni k, z agre b ačka Prosvj et a. Pobratim,
Smi lj e. Vienac). pu tem Matice hrvatske i na druge n ači n e.
Međutim , od sa mog p o četka XX sto l jeća ove m o g ućnost i su
proši rene stvara nj em v lastitih kulturn ih insti tu cija.
Zap ravo preporod ni po let bosanski h Muslimana nastao je
osnivanjem časopisa »Behar« 1900. god ine. Izl aZi O je do 1911.
godine i bio nam ijenjen musl ima nsk oj porodici. Svoj im priv l ač ­
nim štivom, među ko jim je bio zastuplje n i fo lklor kao i zabavna
i poučna lekti ra, posta o je Širok im masam a priv lač an i odigrao
važnu kultu rn u misiju (poslije presta nka .. Behara.. , odnosno upo-
redo s »Seharom « pok re nuti su ili nastav ili s izlaženjem časo­
pis »Gajret K i .. BiserK , takoder namijenj eni muslimanskoj po ro-
dici). I »Behar« je dao potic aja ljudima i ženama za op isme nj a-
va nje. Njegovi pokretaČi. uredniCi i sa rad nici, n ar očito Edhem
Muiabdić, Safvet-beg Bašagić, Osman Nuri H a d ž i Ć i dr. ulag ali
su makS imum truda da dj eluju u pravcu preporodn ih nastoja nja
i ispune postavlj ene zadatke.
U glavnom u krug u trudbenika oko .. Beh ara" nikla je i 1903.
re al izova na ideja za os nivanje »Gajreta". Društvo j e bilo okre-
nuto prema mlad im generaci j ama koje je treba lo pomo ć i u

133
ško lova nju u savremenom duhu. Prije os ni va nja "Gaj reta .. mno-
go je u ovom pravcu doprinij ela uprava vaku fa osnivanj em
vakufsk ih konvikata za smj eštaj i zbrinjavanje đaka u ško lama.
Glavna zasluga za ovu vakufsku akcij u pri pada Ibrah im-begu
B ašagiću . Prvi vakufski konvikt osnovan je u Sarajevu 1885, a
onda su slični konv,ikti otvoreni i u Mostaru, Banj oj Luci , Bihaću
i Tuzli. God . 1912. bil o je u vakufskim konviktima smješteno
i opskrbljeno 186 đaka (o sa raj evskom vakufskom konviktu upor.
Ibrahim Kemura , Vakufski konvikt, Glasn ik Vrh ovnog islamskog
starješi nstva XXXVI II 1970, 1- 2, str. 18-21). Iz va kufskih sred-
stava davane su i stipendije. Vakufski đa č k i konvikti djelovali
su do 192 2, a ond a ih je preu zelo društvo »Gajret«.
Kao »novo naše žarište prosvjete" »na vratima novog pre-
poroda .. (kako se to kaže u prog lasu) os nova na je 1905. (odno-
sno otvorena 1906) Islamska dionička štampa r ij a u Sarajevu,
koja je odmah preuze la štampanje »Behara .. i in ače podsticala
prosvjetnu akciju (ovo je prva muslimanska štamparija, jer vi-
laletske štamparije u Sarajevu i Mostaru , osnovane 1866. i
1876. imaju karakter državnih instituc ija ).
U ovo doba pada i osn ivanje prve nakladne knjižare B raće
Bašagića u Sarajevu (1907), no mnog o je značaj n ija izdavačka
djelatnost Prve muslimanske nakladne knjižare i štamparije, ko ju
je 1911 . osnovao u Mosta ru Muhamed Bekir Kal ajdŽić . Izdavala
je »Bi ser .. i »Muslimansku biblioteku « (34 knjige). Od 1910. djeo
lovala je i musli manska knjižara Hadži Ahmeda Kujundži j e u
Sarajevu , no to je u početku prve nstveno bila bazerdžanska
radnja, a r azvijajući knji ža rsku j izdavačku djelatnos t djelovala
je u duhu or ij en taln ih tradicija .
Prvo deset lj eće ovog vi j eka i i n ače je obi lj eže no intenziv-
nom akt i vnošću u pravcu udruživanja sa ciljem prosvj etnog
i eko nomskog prospe r iteta Bosanskih Muslimana. U tim nasto-
ja njima osnovano je na pr. godi ne 1906. u Mostaru zanatlijska
društvo .. Ittihad .. , 1907. godine dru štvo »za kulturno i privredno
podizanje muslimanske omla dine« »Isla hijj et« u Brčkom , 1908.
u Sarajevu islamsko radn i čko i zan atlijsko udruženje »Hurijjet ..
itd. Godine 1908. broj muslimanskih društava zajedno sa č i ta­
oci ma iznos io je 124. Pojedina društva razvijala su plodnu pro-
svjetnu djelatnost (na pr. Ittihad u Mostaru imao je knjižnicu,
održavao analfabetske tečajeve i predava nja, dramske predsta-
ve i sL).
Od 1908. počela j e i akci j a za izgradnju Isl amskog sirotišta
(koje je otvoreno tek 1913). zavoda za zbrinjava nje s i ročadi; 03-
novano je po uzoru na nekadašnju sarajevsku Isla hanu, koja je
uspješ no dj elovala počevši od 1870. godine.
Uporedo s kulturnim pokretom oko »Behar a« i »Gaj reta"
odvijao se još jedan pokret Mus limana koj i je takoder imao
svrhu širenj a kn j ige na narodnom j eziku, al i arapsko-turs kim

134
pismom. Protagonista ovog pokreta bio je Džemaludin Cauše-
vić. Zajedno sa svojim sa radnicima, uglavnom iz reda svršenika
Dar-ul -m uallimina među kojima se Isticao Muhamed Seid Ser-
darević (umro 1918)' Čaušević je izdao oko 500.000 primjeraka
raznih knjiga srpskoh rvatskim jezikom, a arapskim pismom.
Izlazila su i četiri časopisa štampana arebicom, a srpskohrvat-
ski: "Tarik. od 1908-191 0, .Muailim. od 1910-1913, .M ishab.
od 1912-1913. i .. Jeni Misbah.. 191 4; ovaj posl jednj i štampao se
latinicom, ć i r ili com i arebicom. Izgleda da je Caušević, bora-
veći na studijama u Turskoj, stajao pod utjecajem šemsudi n
Sami Frašerija, koji je zastupao ideju da svaki islamski narod
treba da piše svojim narodnim jezikom, adaptirajući arapski al-
fabet svome jeziku . Ca u šev ić je u ovom pog ledu imao donekle
utrto tlo, jer se u Bosni i Hercegovini od XVI stoljeća pisalo
bosanskim jezikom (kako se uvi jek ranije u Bosni i Hercegovini
nazivao srpskohrvatski Jezik) a arapsko-turskim pismom.
U kulturnom pokretu prve decenije ovog vijeka inst itucio-
na1izovani su vidovi kultu rn e akcije u pravc u uključivanja Bosan-
skih Muslimana u savremene tokove. A aneksi jom Bosne i Her-
cegovine 1908. defini tivno su srušene sve iluzije o povratku
su ltana tako da je za sve posta la j as na neminovnost jedne nove
ori j entaci j e. Balk anski rat 1912. rezu lt irao je povlačenjem Turske
jz južnoslavenskih zemalja, pa je tako prekinuto i neposredno
granično os lanjanje Bosne na Tursku preko Novopazarskog san-
džaka .
Definitivno se, dakle, pokazalo da je jedna zdrava ku lturna
preorijentacija imperativni zahtjev. Proglašenje aneks ije kona-
čno je uvjerilo i vođe autonomnog pokreta da j e traže nje os lona
u Turskoj nerealno.
Kulturn i pokret bosanskih Muslimana , koj i ima svoje pre-
te če još možda krajem XV llI vi j eka, a djelotvorno se realizirao
i dalje ra z rađiva o još za stare Jugos lavije, oslanjao se na pozi-
t ivne tradicionalne vrijednost i, usv a j aj u ć i od zapadno-evropske
civil izaci je njene progresivne tekOVine.
Od toga pokreta u nekim bi tnim pojedi no stima razlikovale
su se ideo logi je, nastale ug lavnom poslije prvog svjetskog rat3,
koje nisu dovoljno uvažavale t rad icionalne vrijednosti , stojeći
ug lavnom na stanovišt u kulturne, pa dosljedno tome i et ni čke
asimilacije bosanskih Muslimana. Te su ideologije doživje le ne-
uspjeh upravo najviše za to što su se negativno od nos ile prema
svemu što nosi tradicionalno obi lježje. Ovim je ideologijama
uglavnom pos lu žio kao uzor kema lizam. Reforme Kemala (Ata-
turka) prati le su se s naroči ti m in tere som u Bosni. Neki su
smatrali da recepte kemalizma mogu analogno primijeniti oj na
bosanske Mus limane (a ni kemalizam nije vodio dovoljno ra-
čuna o pozitivnim trad icijama turskog naroda ). Na ovoj liniji dje-
lovala j e organ izacija .. Reforma .. , osnovana početkom 1928 .

135
(pravila .. Reforme .. , pokreta naprednih Muslimana, objavljena su
u sarajevskom -Jugos lavenskom listu« od 14. januara 1928, str.
4). Najprije se djelovalo organizovano pod egidom - pokreta na-
prednih Muslimana", a ond a se rad morao svesti samo na poje-
dinačne akcije. Naj ist aknut iji pobornici ove ideologije bili su pu-
blicisti Dževad Su l ejmanpašić i Edhem Bu l bulović. Ovaj drugi
napisao je o modernoj Turskoj i jedno zapaženo djelo (objav-
ljeno u Sarajevu 1939).
Prelomni i na jz nač aj n iji događaj i u na stojanjima bosanskih
Muslimana da savladaj u zaosta lost desili su se u oslobodilač kom
ratu i u socijalističkoj revoluCiji.
Najpri je su u oslobodi l ački rat pristupili među Muslimanima
komunisti, a onda u sve većem broju, zaj edno s ostal im naro-
dima Jugoslavije i muslimanske mase. Narodno oslobodilačka
borba pružala je i Muslim anima j edinu pravilnu orijentaciju. Na-
ciona lno i soc ijal no ugnjetavanje u staroj Jugos lavij i, koje su
itekako teško podnosili i Muslimani, bio je jak memento da ne
smije biti povratka na staro. A id eja zajedni štva jugos lavenskih
naroda, koju je ist akao i na djelu provod io narodno oslobodi-
lački pokret bio je j edini izlaz iz ka tastrofe namet nute ustaškim
i četničkim genocidom. Preko 50.000 Muslimana palo je kao
žrtva genocida.
Uče šće u narodno oslobodilačkoj borbi znač il o je i za poje-
dince i za narode i narodnosti na jefikas nije distanci on iranje od
zlOČina i genocida. U redovima bosanskih Muslimana ovo distan-
cioni ranje OČitovalo se i u jednom drugom pravcu - pu t em tzv.
protuustaških i protučetnički h rezo lu cija jz 1941. godine. U nji-
ma su predstavnici organ izacija , mnoge istaknutije lič n osti tada-
šnjeg javnog života kao i neki pojedi nci u nizu gradova Bosne i
Hercegovine osud il i ustaška naSilja nad Srbima i drugim progo-
njenim . Rezolucije su izda te u Prijedoru , Sarajevu, Mostaru, Ba-
njoj Luci, Bijelj in i i Tuzli, a možda i u nekim drugim bosanskim
mjestima, i to u razdoblju od 23. septembra do 11 . decembra
1941. Još prije toga na skupš t ini organizacije ilmije "El Hid aj e",
održanOj 14. augusta 1941. javno je ulož en protest protiv z l oč i na.
Sve ove rezolucije nosile su potpise najistak nutijih pred-
stavnika javnog života Muslimana. Sarajevsku rezoluciju potpi-
sali su između ostalih na pr. predstavnici svih tijela islamske
vjerske zajednice, kao i predstavnici sviju društava, i to El Hl-
daje, Narodne Uzdanice, Zanatlijsko g udruženja Hurijjet. Musli-
manskog dobrotvornog društva Merhamet, Muslimanskog dru-
štva El kamer, Muslimanskog društva Bratstvo, Udruženja bivših
zemljoposjednika i Imamsko-mualimskog druš tva. Banjalučku
rezo luci ju potp isa li su, uz druge rodo ljubive građane, svi inte·
lektualci Muslimani, bijeljinsku su rezo luciju potpisali del egati
iz grada Bijeljine i bi jeljinskog sreza itd. Rezolucije su u neko-
liko stotina, a možda i hilj ad a prep i sa razas lan e u obliku letka
po čitavoj JugoslaViji. Neke su prevedene i na strane jezike.

136
 Kroz sve ove rezolucije provlače se po svom sad ržaj u t r i
osnovne koncepcije:
1) Muslimani osuđuju ustaška ubijanja, pljačke, deportira-
nja i uo pće progone Srba; nasuprot tome istič u ide ju bratstva
i dobrog susjedstva, tražeći zaštitu za progonjen e.
2) Ograauju se od oni h Muslimana pojed inaca, koji su su-
djelova li u zloč i nima, ujedno ih oštro osuđu ju ći; protesti raj u i
protiv pokušaj a da se na Musli mane kao cjelinu svali odgovor-
nost za ustaške zl očine.
3) Iznose podatke o progon ima Muslimana.
Rezoluc ij e predstavljaj u važnu prekretnicu u poli ti č kom
osv j ešćivanju ši rokih muslimanskih sloj eva na koje je svena-
rodni i demokratski stav narodnooslobodilačkog po kreta izvršio
od lučnu preorijen taciju. Mada j oš kroz čitavu 1942. ši roki mu-
slimanski slojevi ne sudj elu ju u oruža noj borbi narodnoos lobo-
dilačkog pokreta, ipak se ne može po r eći da pojava rezol ucija
znači odlučan korak naprijed u procesu njihova istrgavan ja iz
političke dezorijentiranos t i i pas ivnosti ka aktivnoj bo rbi. Poj a-
vom rezolucija manifestiralo se nezadovoljs tvo velike većine
Muslimana faŠističkim siste mom naciona ln e, vj erske i rasne di-
skriminacije. Naroč it o je sarajevska rezo luci j a izazva la pravu
pometnju kod okupatora i njegovi h pomagača (pob liže o ovim
rezo lucijama upor. Muhamed H adži j ahiĆ u knjizi .. 1941. u isto-
riji naroda Bosne i Hercegovi ne .. u izdan ju Instituta za istoriju
i I z davačkog preduzeća .. Veselin Masleša« , Sarajevo 1973 , str.
275-282 ).

Tek poslije drugog svjetskog rata - u općem poletu JugG-

slavije i jugoslavenski h naroda - mogao je da nastupi istin ski
prepo rod i da se prevlada postojeća zaostalost i zapostavljenost
bosanskih Muslimana, koja je datirala još od okupaci j e 1873.
Polit ika nacionalne ravnopravnosti - kojoj č in i osnovu uspo-
stava Bosne i Hercegovin e kao federa lne j edin ice i repub like i
pr iznanje nacionalnog individualiteta bosanskih Muslimana dala
je najpozitivni je efekte i u od nosu na bosanske M uslimane . Za
ilustraciju ćemo navesti rezu ltate pop i sa stanovn ištva iz 1971 .
u pogledu zapos lenosti i u pogledu zastupljenosti lic a s fakul-
tetskom spremom.
Popisom j e utvrđeno da je 31. III 1971. u Jugoslavi j i bilo
8,8S9.8 16 zaposlenih, a od t oga Muslimana 559.295 ili 6,29 po-
sto. Struktura zaposlenih Muslimana u postoci ma bila je (uzeVŠi
100 postotn i zbir Muslim ana kao cjelinu): poljoprivredni i srod-
ni rad nic i 40,6 posto (ju goslavensk i prosjek 43,0), rudar i i indu-
str ijski radnici 32 ,3 (ju90slavenski prOSjek 25,0)' rad nici u trgo-
vini, ugostitel jsko osoblje i za natstvo 8,4 (jugoslavenski prosjek
9,0), upravni i adm inistrativni radni ci, rukovodno osoblje, umjet-
nici 10.4 (jugoslavenski prosjek 10,4), ostala zanimanja i nepo-
znato 1,7 (j ugoslavenski prosjek 1,9) i lica na privreme nom radu

137
u inostranstvu 6,6 (jugoslavenski prosj ek 6,6). Prema t ome u
po ljoprivredi je participacija Muslimana ispod jugos lavenskog
prosjeka, dok su najviše uključ e n i u ekstrakt ivnu granu privrede
i dolaze po svojoj re lativnoj zastup ljenosti odmah iza Slove naca.
Temeljito se izmijeni la situacija i u pog ledu broja musli-
manskih intelektualaca. Uoč i samog rata nabrojen a su (godine
1940) ukupno 732 Muslimana s fa ku ltets kom spremom (Husejn
A lić, Muslimani s fa kultetskom spremom, Narodna Uzd ani ca ,
kalendar za 1941 , Sarajevo (1940 ) str. 154-156). Pop is pak od
1971. reg istrovao je 8.376 Muslimana sa fakultetom, višom ško-
lom i akademijom. Znači prema tome da se broj više nego ud e-
se to ros tru čio .

Konačno se završ il a jed na permanentna kr iza u kojoj se

našli bosanski Muslimani uslijed nepril ag od ljivosti i nes nala-
žlj ivos t i u novim prilikama nas tal im smj enom sistema i civ ili-
zaci ja posli je 1878. godine. Novi civili zac ijski to kovi izni j eli su
pu nu pobjedu. Uporna rezistencija prema nadirućoj i pobjedo-
nosnoj novoj civ il iza ciji pokazala se besmislena i prakt i čno je
rezul t ira la učmalošću , jednom kat astrofalnom prosvjetnom I
ekonomskom z aosta loš ć u i s time povezanim osjeć a n j em manje
vrijednosti i odrican jem od svog vlasti tog nacional nog b ića . Ori-
jentacija i djelovanje kojim se težilo za sintezom u smis lu iz-
bora onoga što j e pozitivno i korisno i u sta rom i u novom ,
pokaza lo se kao naj svrsishodnije, mada su sn age koje su sta-
jale iza ovakve koncepcij e bile n ar o či to u poč et ku dosta slabe.
Treće shvaćanj e , koje j e nalazil o rješe nje zapravo u asimilaciji
bosan skih Muslimana. a javil o se nako n prvog svjetskog rata,
ostalo je ne prihvaćena , ali v rlo pr isutno . Naravno da je život na
pra ksa pružala još nizu va rijana ta, koje su se bile utkale u
životnu zbi lju .
Na kraju pokazalo se i to. da bosanski Muslimani nisu mogli
riješiti svoj problem u uslovi ma nacion alne zapostavljenosti i
ugnjet avanja. Pravi i istinski prepo rod bosa nskih Muslimana -
koji je danas vid ljiv na svim podrUČjima života - mog ao se
ostvariti pri odsus tvu bilo kakve i bil o či j e naci on al ne he ge-
moni j e. _M uslima nski problem .. je riješen zahvaljujući tekovi-
nama narodno oslobodilačke borbe i dosljednom sprovo đenju po-
li tike nacionalne ravnopravnosti.
dr Muhamed HADL IJAH IC

138
 BIBLIOGRAFIJA
Iz b o r

Bajraktarev i ć, Fehim, O Pomacima i Torbešima. - Politika, Beograd, XXX

božićni broi , 6---9 I 1936, br. 9926.
Bakarš i ć, Su lejman, Geogr.afske osnove 'u teritorijalnom razvo-Ju Bos-ne j
Hercegovine. IX kongres geografa Jugoslavije. S. A. Bosna i Hercego-
vina, 24-30 septembra 1972. Sarajevo 197'4, str. 425-435.
Balagija, Abd uselam, l es musu.lmans yougosiaves (Etude sociologique)
Alger 1940.
Balić , Smail, Kultura Bošnjaka. Muslimanska komponenta. - W,ien 1973.
Bašagić, Safvet-beg. Bošnj aci i Hercegovci u ,Islamskoj književnosli - Gla-
snik Zemaljskog mu zeja XXIV, 1912, str. 1---87 i 295-395.
Bašag ić, Safvel-beg, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj care-
vini. - Mallea hrvatska, Zagreb 1931, str. 79.
Beg ović , Mehmed, Vakufi 'lj Jugoslaviji. - Srpsk·a akademtja nauka .j umet-
nosti. Beograd 1953.
Blau, Otto , Bosnisch-tOrkische Sprachdenkmaler. Leipzlg 1868, sir. 316.
Bog ić ević, Vojislav, Emigracije Muslimana u ToUrs,ku u doba austro-uga'l"ske
vladavine 1878-1918. gOdine. - Historijski zbornik, Zagreb 111/'1950,
,br. 1-4, str. 157-188.
Braun, Max imitian, Die Anfange der Europili'Sierung in der Leteratur der mo-
slemischen Slaven in Sosman und Horzegowina. Leipzig 1934, str.
'48.
B reznik, D. i M. Sent i ć, Sastav 'i ra·zvitak stanovništva u Jugoslaviji prema
nacionalnoj pripadnosti. Razvitak stanovn ištva Jugoslavije u poslerat-
nom periodu. Institut društvenih naUKa. Centar za demografska istra-
živanja. Beograd 1974.
Bulurov ić, Đenana, Porodičn i odnOsi lU epskim narodnim pjesmama Musli-
mana u Bosni i Hercegovini. - Glasnik Zemaltskog muzeja XVIII ,
1963, str. 41-60.

139
Coro .... ić, Vladi mir und Seifudin Kemura, Serbokroatische Dichtungen 8 0sni-
scher Moslims aus dem 17, 18. und 19. Jahrhundert. SaraJe....o 191 2,
XXV,!!] + 75 sir.
C"elić, Džemal i Mehmed Mujezino.... i ć , Stari mostovi u Bosni i Hercegovin';.
~Ves e lin Masleša .. , Sarajevo 1969, 281 str.
Degan, Vladim ir, Međunarodnopravno uređenje položaja Muslimana sa osvr-
tom na u ređenj e drugih .... jerskih i narodnosn ih skupina Jugoslavije.
- F': rilozi. Institut za istor iju. Saraje .... o 8/ 1972. str. 55-164.
Dobrača, Kasim, Katalog arapskih, turskih i perzij skih -rukopisa Gazi Husrev-
-bego .... e b iblioteke u Sarajevu. Knj . ,I. Saraje.... o 1963, str. XXXVII +
607.
Dyker, David A., The Ethnic Musli ms of Bosnia - Some Basic $ocfO-Eco-
nomie Data. T he Slavonic and East Europea Review, vol. 50, ·1972.
str. 238-255.
Eiazar, mr. ph. Samuel, Utjecaj islama na zdravstvenu kultur-u Bosne i Her-
cegovine. - Pro medica 2, IV (1972), Lek, Ljublj ana, str. 43-54.
Eren, Ismail, Rumeli de Turk kulturu. Istanbul 1970,37 str.
Erlich, Vera S., Porodica u transformaci ji. Naprijed, Zagreb, 1984.
Eschker, W., Untersuchung zu 'I mp rovisatio n und T'radierung der Sevdalinka
an Hand der schp rechlichen Figuren. - Slavische Beitrage, Bd. 53,
1971,275 str.
F ilipović , Nedim, Princ Musa i šejh Bedreddin. - ~Svj"etlost .. , Sarajevo 1971.
Gasamann, Gerhard, O bosansk-hl sevdalinkama - P,rosvjeta, Sarajevo 21,
1937, 10-12 , str. 682---687.
Hadžić, Kasim, Brojnost i rasprostra njenost muslimana 'lj Jugoslaviji. - Ta-
k.... im 1975- 1395, str. 119-134.
H adž·ić, Osman-N uri, Borba Muslimana z3 .... ersku i .... a~<ufsk-omearifsk u auto-
nomiju pod austro-ugarskom up ravom. Srpski narod u 20. veku 15.
Beograd 1938, str. 56-109.
Handžić , Mehmed, Knj iže .... ni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana. Pre-
štampano iz Glasnika Vrhovnog starje~ i nstva Islamske vjerske zajed-
nice. Sarajevo 1933-1934.
Hadžijah ić, Muhamed, Or.ijentalne ill slavensko-or:j entalne tradicije? Socio·
logija, B-aograd, god. XV~ I , 1975. br. 4. str. G77--.385.
Hadži Vasiljević Jovan, Mus1imaninaše krvi u J užnoj Srbiji. II ,izdanje. Beo-
grad 1924, 79 str.
Hangi , Anton, Die Moslim's ·in Bosn ien-Hercegovina. Ihre l ebensweise, S itten
und Gebraucha. Sarajevo 1907, 257 str.
Hauptmann, Ferdo, Borba Mus limana Bosne i Hercegovine za vjersku i va·
'kufsko-mear-ifsku autonomiju . Arhiv Bosne i Hercegovine. Građa, tom
III. Sarajevo 1967, 674 str.
Imamović, Mustafa, Islamski koncept države. Godišn jak Pravnog fakul t e!a
Un iverz iteta u Sarajevu, godina XX III, Sarajevo 1974, str. 397--410.
I m a m ović, Must afa, Pravn i položaj i unu t raš n jo-po l itičk i razvi tak Bosne i
Hercego.... :n e cd 1878. do 1914... Svjet lost .. , Sa rajevo, 197r6, 274 str.
I saković, Al ija, Biserje. ,Izbor rz muslimanske kn j iževn-osli. Zagreb, Stvarnost
1972, XI + 526 str.
isa k{Jvić , A " j a, Hasanag ),"'l:c a. Prepj evi. Var,ijante. St ud ije. BibliQgraflJa, Sa-
rajevo 1975, 7.13 str.
Kapidžić, Hamdija, Hercegovačk i ustanak 1882. god ine ... Veselin Masleša .. ,
Sarajevo 1958, 358 str.
Knoll , Petar, O muslimanskoj umjetnosti u Bosni. - Književnik, Zagreb 2,
1929, st r. 443---455.

140
Krešev Ij aković , H amd~ja, Banje u Bosn i i Herc egovin i. - »Svj etlost .. , Sara-
jevo 1952, 148 sir.
Kuba, lJudvlk, Cleni o Bosne a Hercegovine. Dru žievni Prace 1937, 233 str.
Lehfeldt, Werner, Das sarbokroatische Aljamiado-Schrifftum der bosnisch-
-herc egovinischen Muslime. Munchen 1939, 193 sir.
Lockwood, William G., European Moslems, Economy and Elhn icity in Weslem
Bosnia. New York , San f'rahc isco , London.
Maza lić, Đ. , Leks~kon um jetni ka, slikara, vajara, g rad ilelja. zlatara, kaligrafa
i drugih koji su raditi u Bosni i Hercegov in i. _Veselin Mas l eša ~,
1957, 153 str.
Mažu ra ni ć , Vladim ir, Melek »Jaša D ubrovča n in" tJ Indi ji god ine 1480-1528.
i njegov i prethodn ici u Islamu prije deset stoljeća. Z bornik k'ral ja
T omislava. Jugoslavenska akademija. Zagreb 1925, st r. 219-290 i
554-680.
Ma~u r anić, Vladimir, Sudslaven im Dienste des Ilslam (vom X bis ins XVI
Jah rhundert). Zagreb-Leipzig 1928, 53 st r.
Milošević, Vlado , Sevdalinka. Banj a LU.ka 1964, 50 str.
Morpurgo, Vito, Pregiudizto, magia 'e supersti'zione nella lir·ica popolare mu-
su lmana della Bosnia e dell' Erzegovina. - Annali d el Corso di Lin-
gue et Letterature SIraniere presso I'Universit a d i Bari. Vol. V. Ba~i
1951.
Muhammed el-H ang i- el- Bosnevi, El dževherul-asns' fi teradžimi ulemai ve
š ua rai Bosna I(Svij et li d;",agulji o biog,rafijama bosahske u leme i pje-
sn ika). Kai ro 1349. (1930).
Mujez rn ov i ć, Mehmed , Isl amska eptgrafika Bosne i Hercegovine. Knjiga I.
.. Veselin Masleša .. , Sarajevo 1974, 559 sir.
Murko , Matija, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. 1, 2. Jugoslavenska
akad emija. Zagreb 1951.
Odnos S. .R. Bosne i Hercegovine sa nesvrstanim i zemljama u razvoj u.
Sarajevo, oktobra 1974.
Ok ić, T .. Les Kristians (Bogomiles par1alts d e Bosnie). Sudosi Forschungen
1960, 108-133.
Patsch, dr C., Die Mohammedaner jn Bosnien und d er Hercego wina. -
Oesterreich ische Ru ndschau 1, Juni 1920.
Pavlović, dr Mil ivoj, Skopski T orbešJ, najstarije s~ps ko p lem e na B alkanskom
poluostrvu. - Polili ka, Beograd 14. januara 1939.
Pilar, Ivo , Islam kao soc ijalna pojava. Obzor, Zagreb ~921 , br. 61, 62, 63 i 65.
Popović , A., l a Litterature ottoman e des musulmans yougos!aves. - Jour-
nal Asi atique 259 (1971), 3-41, str. 309-376.
P,regl ed rada Vrhovnog st<:.rješinstva Islams ke vjerske zajed nice u Beogradu
od oktobra 1930. do 31 . oktobra 1933. godine. Sarajevo 1933.
Purivatra, dr Atif, Jugoslavenska muslimanska orga nizacija u p Olitičkom ii·
vatu Kraljev-fil e SHS. - " SvJetlost .. , Sarajevo 1974, 658 str.
Ramić, Rizo, T ri generac ije književn ika Mus limana, Budna Bosna. Sara jevo.
" Svjetlost« 1966, str. 191 -206.
Ranke, Leopold, Die letz ten Unruhen in B osn ien . - Histo risch-po lrtische
Zei tsch rift 1834, str. 233----304.
Redžić. Husref, I'slamische Kunst. Belgrad, Jugoslavija (1967), XXVII str. +
47 str. s li ka.
R i zv ić, Muhsin, Književno stvaranje musl imanskih pisaca u Bosni i Herce-
govini u doba austrougarske v ladavine. - j Sarajevo 1973 . Oreia
Akademij e 'nauka i umjelnosti Bosne i Herc egovine, knj . XLVI, Odje-

141
 ljenje za k njižev nost i umjetnost, knj. 2/ 1. 316 str., II Sarajevo 1973.
Djela Akademije ,nauka i umj etnosti Bosne ~ Hercegovine, knj . XLV,
Od jeljenje za knjiže vnost i >u mjetnost, knj. 2/ 2, 306 sir.
Saraj lić, Semsud in, Mi ,j bližnji istok. Aktueln a pitan ja o i sk ori šćenju dobara
i o izvozu jugoslavenskih proizvoda. Sarajevo 1935, 206 str.
Schmaus, Alois, Studije o krajinskoj epici. Rad Jugoslavenske akademije
znanost1 i umjetnosl i, knj. 297. Zagreb 1953, sir. 89-247.
Skarić, Vladislav, B osanskohercegovački Muslimani. Gajrel X/ 192S, b r. 2- 3,
sir. 22- 25.
Skarić , Vladislav, Uticaj turskog vladanja na društveni život. - l<in jiga o
Balkanu II. Beograd 1937.
Sokolović, Osman Asaf, Preg led štampan ih djela na srpskohrvatskom jeziku
Muslimana Bosne i Herc egovine od 1878--1948. godine. Separat iz
Glasnika Vrhovnog islamskog starješfnstva za 1955---'1957. Sarajevo
1957.
Solovjev, Aleksandar, Nestanak bog umilstva i islamiz.acija BOSne. Godiš-n jak
Društva i storičara Bosne i Hercegovine I (1949), str. 42-79.
Spaho, Fehim , Pedeset godina vak,ulske uprave tJ Bosni i Hercegovin i. Na-
,rod na Uzdanica, kalendar za godinu 1933. God. I. Sa r,ajevo 1932, str.
7·2----89.
Spomenica Gazi Husrev-begove četir i stogodišn j i ce. Sarajevo 193:2, 168 +
XLV str.
Suć eska, Avdo , Elementi koji su utic ali na posebnost Bosne. Opredjeljenja
4, april 1977, br. 66-67.
Su l ejmanpašić , Dževad, Slobodna misao i hi.\c;metovština. Dva gledanja na
naše muslimanske verske i socijal ne probleme. Zagreb 1933.
Szekely, Gyorgy, Les con tacts entre Hongrois et Muslulmans aux IXe_ Xlle
siecles . The Musli m Easl Stud ies in Honour 01 Julius Germanus. Bu-
dapest 1974.
Skaljić , Abdulah , Turcizm i u srpskohrvatskom jeziku. - ..Svjetlost.. , Sarajevo
1965, 662 sir.
Tad i ć, d r J., Slovenski osjećaji naših sta rih Musliman a. - Ka lendar Gaj ret
1940. Sarajevo 1939, str. 71 - 74.
Tr ičkov ić, Radm ila, Buna UŽićkog šej ha Mehmeda 1747-1750. Sfmpoz.rj Oslo-
bod il ački pokreti jugoslovenskih naroda od XVI veka do p očetka prvog
svetskog rata. Isto riski ~ s lit u t SPoNU . ZbornJk rad ova. Knj . I. Beograd
1976, str. 101-11 4.
T.ruh elka, dr Ciro, O ,porijeklu bosanskih Musl ima na. Sarajevo 1934, 19 slr.
V e ljačić, eedomir, Is točn i utjecaj i i ,interes za Indrju u jugoslavensko] kn ji-
ževnosti i filozofij i. Rad J ugoslavenske akademije znanosti i umjetno-
sti 350. Zag reb 1963, str. 591---696.

142
ORGANIZACIJA I ZIVOT
ISLAMSKE ZAJEDNICE
U BOSNI I HERCEGOVINI
 ISLAMSKA ZAJEDNICA U
BOSNI I HERCEGOVINI DO OS LOBOĐENJA

I.

Sve do okupacije Bosne i Her cegovine 1678. godine od stra-

ne Austro- Ugarske monarhije, organizacija vj erskog života u
ovim krajevima bila je kao j u ostalim dijelovima Osmanskog
Carstva: Vrhovni vjersk i poglavar svi h muslimana je bio hal if a.
koji je svoju vjersku vlast vršio preko svoga zamje nika šejhul-
-islama, odnosno njegova ureda-meš ihata. On je postavl jao mu-
ftije u pojedinim mjestima, koji su bil i nadležn i jzdavati f etve
- šeria tsko-pravna rj ešenja - deciz ije i starati se o vjerskom
životu na svome području. Šeriats ki suci·kadije, rj ešavali su še-
r iatsko-pravne stvari j vrš i li nadzor nad radom mutevelija . Istina,
u Istanbulu j e postojalo ministarstvo vakufa, koje je imalo ge-
neralni nadzor nad svim va kufima u državi. Pri vilajetskoj upravi
u Sarajevu bio j e poseban či n ovnik (evkafi mudi r) kao delegat
minista rstva vaku fa, ~oji je nadzirao rad muteve lij a. Međutim,
oni su uglavnom bil i sa most alni u radu i samo su godišnje
podnosili izvještaj e o svome radu i stanj u vakufa koji ma su
upravljali.
OKupac ija Bosne i Hercegovine poremetila je ovo sta nj e.
Muslimani Bosne ~ Hercegov ine su se našli u sklopu jedne ne-
muslimanske države. Nj ihova veza s Istanbulom je preki nuta, pa
tako i veza sa šejhul-is lamom, odnosno halifom, više nije posto-

10 145
jal a. A li, kako se ha1i fa smatrao duhovnim gospodarom sv ih mu-
sli mana sv ijeta, št o mu je i bro jnim m eđu n arod n im ugovori ma
priznavano i od zemalja koje su bile zaposjele pojedine krajeve
u kojima su musli mani preb ivali, to je ha lifa imao pravo nad-
zora nad vjerskim životom musli mana i u onim zem ljama koj e
su bile izvan Osma nskog Carstva. Pre ma tome , i nad muslima-
ni ma Bos ne i Hercegovine halifa je imao duhovn i suverenitet i
pravo nadzo ra nad nj ih ovi m vjersk im životom.
Ovim ugovorima (kuču k ka j nardži sk i 1774, berlinski 1878,
novo-pazarska konvencija 1879. i dr.) regu lirani su odnosi , izme-
đu osta log , halife i pojedini h skup ina muslimana koje su se na-
lazil e pod upravom nemuslimanskih zema lj a. Na t emelju toga
stvaran e su autonomne musl imanske vje rske zaj ednice u poje-
di nim državama i one su preko halife, kao vrhovnog duhovnog
poglava ra sv ih muslima na, održavale vezu s osta lim islamskim
svij etom.
Takva autonomna vjerska zajedn ica muslimana formira na je
i u Bosni i Hercegovin i 1882. god ine . Carskom naredbom od 17.
okt ob ra te godine os novana je u Sarajevu vrhovna vjerska vlast
muslimana pod imenom U lema-medžlis, s reis-ul-ulemom na
če lu . Istom naredbom određe n a je j nadležnost novog orga na,
ko ja je bi la dosta ograničena i odnOS ila se na ispitiva nje kan-
didata za kadi j e i njihove zamjenike (naibe) i na njihovo pre dla-
ganje Zemaljs koj vladi Bosne i Hercegov in e za postav ljanje, te
na vrše nj e na dzora nad vjerskim životom muslimana . Kratko vri -
jeme iza toga imenovana je posebna komisi ja ( 1S . III. 1883) sa
zadat ko m da ispita i popiše sve vakufe na teritorij i Bosne i Her-
ceg ovine. Zemalj sko vak ufsko povje renstvo, kako se zva la ova
ko mis ija, bila je sastavljena od najugledniji h predstavnika mus li-
mana, a imenovana je također cars kom naredbom. Radi bržeg i
ef ikasnijeg poslova nja , Ze maljs ka vlada za Bos nu i Hercegovinu
je nared bom od 5. IX 1884. godine imenovala u svim kotarevi ma
pr ivremena katarska vakufska povjerenstva sa zadaćom da Ila
svome područj u popišu sve va kufe i nj ihovu imovinu i da to
dostave Zemaljs kom vakufskom povjerenstvu. I kata rska, a po-
sebno Ze maljsko-vakufs ko povj eren stvo, s ač u va l i su veli ki dio
vakufs kih dobara na teritoriji Bosne i Hercegovine, koja su po-
sl ij e okupacije počel i otuđ i vati j prisvaj ati pojed inci ili državni
orga ni. Zema ljska vlada imenovala je u Zemaljsko vakufsko po-
vj erenstvo »vladi nog povjeren ik a za va kufske poslove", bez koga
se ni jedna važ nija stvar nije mogla r ij ešiti, niti se sjedn ica
povj eren stva mog la održat i.
lako su Zemaljsko vakufsko povje renstvo i kotarske ko m i-
si j e sređ i vali i unapređivali vaku fska dobra, musliman i Bos ne i
Hercegovi ne nisu bi li zadovoljni ni s radom ovi h komisija , od-
nosn o povjeren stva , a ni sa svo j im o p ći m sta njem, jer se narod
nije pitao pri pos tavl janju nj ihovu, niti j e imao uvida u nji hov

146
 Unutrašnjost Ferhad pa§ ine džam ije u Banja Luci

rad. Os im toga, i dal je je bilo slučajev a uzurpacije, odnosn o

oduzimanj a poje din ih vaku f skih dobara. Pogotovo je vladalo ne-
raspoloženje zbog imenovanj a pojedi nih vjersk ih f un kcionera, Jer
se ni t u musl iman i nisu ko nzul t irali, ni t i se tražila sag las nost
meši hata iz Ista nbul a. Tlm povodom počele su odlazi t i deputa-
cije muslimanskih predstavni ka u B eč, t ražeći da se pitanje ure-
đenja vjerski h i vakufskih poslova musli mana Bos ne l Hercego-
vine uredi na n ači n kOjim će muslimani biti zadovo ljni, s t im
da i oni bu du zastuplj eni u nji hovu upravljanj u. Tako već 1886.
godine Imamo jednu deputaci j u sarajevski h muslimana u B eču ,
koja traži uređe nje vjerski h poslova muslimanskih na n ači n ko-
j im bi oni bili za dovoljni. Tom prilikom deputac ija je predala
Franj i Josipu i svoju pismen u predstav ku. Povod za odl azak ove
de legacije bilo je pretva ranje ve likog sa rajevs kog groblja Če -

10' 147
krekč i nica u javni park. U ovoj predstavci bio je izložen i plan
u r e đ en j a vj erskihvak ufsk ih poslova. A li, okupatorske vla sti su
ostale hladne prema ovom za ht jevu, kao i drugim, s li čnim, koji
su bili postavljan i.
U međuvremen u· je državna v last i da lje provodila potreb ne
mjere u vezi svakufskom . imovi nom. Godine 1888. Zema lj ska
vlada za Bosnu i Hercegovinu izdala je instrukcije za rukova nje
vakufs kim novcem . Po tim instrukci j ama svi v iškovi pojedinih
vakufa, pos lij e položenog godišn jeg ob r ač un a, imali su se sl ati
Zema lj skom vaku f-skom povjerenstvu na pohranu i čuvanje. Do
dvije godi ne iza toga od r eđeno je. da se viškovi ma pojedi nih va-
kufa ima upravlja t i kao zajedničkom za kla dom. Iz pri hoda ove
<:aklade Zemaljsko vakuf sko povjerenstvo je gradi lo kori stana-
sne objekte, otva ralo reformi rane mektebe (mektebi-ibtidaije),
kasni je vaku fske srednjoškolske konv ikte te Oarul-muali min.
Državna vlast je nastojala def in itivno ri ješi t i vakufsko pita-
nj e on ako kako j e njoj najbolje odgova ralo. Tež il a je t ome da se
provede št o jača centralizacija otva ranjem centralne va kufske
zak lade. č iji bi glavni cilj bio refo rma muslimanskog školstva.
Da bi to mogla provest i j, koli ko-toliko zadovo ljiti musli manske
zaht jeve, koj i su se sve češće javl j ali, Zema ljska vlada saziva
1893. godi ne skupšti nu muslimanski h predstavnika iz ci j ele Bo-
sne i Hercegovine, na kojoj je iznijela svoj plan o rješen j u va-
kufskog pitanj a i reformi nj egove uprave. Iako je bilo otpo ra vla-
dinu pr ij ed logu, vecIna prisutnih usvaja vlad in pla n. na t emelju
koga je Z a j edni č k o ministarstvo fi nanc ija. 10. VII 1894. god ine
izdalo novu naredbu o vakufskoj upravi.
Na os novu nove uredbe uspostavljeno je stal no Zemal j sko
vakufs ko povj erenstvo (dotadašnje se smatralo pr ivremenim)
kao »savjet u juća i zaključ u juća« i Zema ljsko vakufsko ravnatelj-
stvo kao » i zvrŠ u juća .. vlast. ela nove i povj erenstva i ravnatelj-
stva imenu je državna vlast. l pored t oga , ni je dna sje dn ica kao
ni je dn o pitanje nije se moglo od ržati, odnosno r iješi t i, bez sa-
glasnosti vladinog povje renika. Ovom naredbom i formal no je
ustrojena ce ntralna vakuf ska zaklada. Vlast je tada smatrala
da je ovim konačno riješila vakufsko pitanj e.
Muslim an i nisu bil i zadovolj ni ni novom uredbom ni novim
povje renstvom, iako su u njemu sj edi li i predstavnic i svi h okru-
žja u Bos ni i Herc egovi ni, za koje j e državna vlast smatral a da
su narodn i predstav nic i. Uskoro su se p očel i javljati , iako poje-
din ač n i, pokre t i prot iv nove vakufske uprave. Takav je pokušaj
bio u Sarajevu 1896. god ine. Do 1899. godi ne bil o j e još ta kvi h
pokreta, ali bez uspjeha. Te, 1899. godi ne, oteta je malodobna
Fata am an o vić iz sela Kuti kod Most ara. Preb a č en a je potaj no
u Dalmac iju i tu joj se zametnuo trag. To je dovelo do o p ćeg
revo lta prvo u Mo sta ru, a kasn ije se prOŠir iO po cij el oj Bosn i i
Hercegov ini. Musl iman i Mostara su odmah održali prote stnu

148
skupštinu, iz ab rali odbor od 12 lica, ko ji je trebao p ron a ći otet u
Fatu . U tom smislu predata je i predstavka Zemaljskoj vlad i , u
kojoj se tr·až il a zaštita muslimanskog življa i zahtijevao pronala-
zak Fate i njezino vraća nje rodite ljima. Odbor od dvanaestorice
je pošao i dalje: zahtjevao je otcjepljenje h e r cegovačkih musli-
mana od vakufske uprave u Sarajevu i uspostavl janje zasebne
vakufske uprave za Hercegovinu. U tom smislu izrađen je nacrt
statuta i upućivane predstavke na nadl ežna mj esta . Na čelu
pokreta se nalazio muderis i muftij a u Mostaru Ali Fehmi ef.
Džabić ( .. Džabićev pokret« ).
Mostarski pokret se brzo proširio po ci jeloj Bo sni i Her-
cegovini. Svuda su sakupljani pot pisi i novac za pot rebe pokre-
ta. Iz ab rani su narodni zastupn i ci koji će tražiti vjersko-pro-
svjetnu autonomiju bosanskohercegovačkih mu slimana . Uvidjev-
ši, da je pokret uzeo velikog maha i da se sve više ši ri, vlasti
su konač n o odlučile da počnu pregovore s predstavn icima
pokreta. Pregovori su p očela početkom 1901. godine i vođeni
su nekoliko mjeseci, ali bez rezultata. O če t i ri tačke, predstav-
nici jedne i druge strane nisu se mog li sporElzumjcti: o načinu
kandi diranja reis-ul-uleme i č l anova ulema medžli sa; imenovanju
mufti j a, menšuri i državnoj dotaciji. Pregovori su nekoliko puta
nastavljani i prekidani. Jedno vrijeme bi lo je gotovo sve zamrlo.
Godine 1906. ponovno j e oživio pokret za vjersko-prosvjet-
nu au tonomiju muslimana. Sada se pokret proš irio, Neki od
vođa pokreta t raži li su da se pokrene i pi tanj e rješenja agra ra,
dok su drugi htjeli i političko rješenje, I Zemaljska vlada u
Sarajevu je pokazivala željU da se pitanje vjersko-prosvjetn e
auto nom ije muslimana ko načno riješi. Njena j e namjera bila da
Zemaljsko vaku f sko povje renstvo pregovara u ime državnih
vlasti sa predstavnicima pokreta _ Međutim, ni predstavnic i po-
kret a a ni narod nisu to prihvati li. I samo Zemaljs ko vakufsko
povjerenstvo izjav.ilo je da ne može voditi pregovore, jer da
ono »nije od naroda izabrano«. Kako je vla di bilo sta lo do rje-
šenja ovog pitanja, to je opet stupila u kontakt s predstavn icima
pokreta (Ekzekutivni odbor ). Pregovori su t rajal i od fe bruara
1907. do april a 1909. godine. Obj e strane su se složile u svim
spornim pitanjima i ko n ačno je usvojen tekst Statut a za au to-
nomnu upravu islamsk ih vje rski h i vakufsko-mearifskih pos lova
u Bos ni i Hercegovini , koji je 1. maja 1909, godin e pot pis ao
car Franjo Josip, čime je Statut stupio na snagu i po njemu
se trebala provesti organizacija islamskih vj erskih ivakufskih
poslova u Bosni i Hercegov ini.
U Sta t utu je istaknuto (o pće odredbe ) da vaku fsko-mearif-
ske i vjers ke autonomne vlast i s a m O s t a I n O rješavaju sve
stvari koje po Statutu spadaju u njihovu nadležnost, t ako da se
protiv rješenja tih vlasti ne može tražiti nikakva pravna zaštita
od državnih v lasti , ukoliko ta rj ešenja nisu u suprotnosti s opć i m

149
državni m zakonima. PO Statutu glavni organi islamsk ih vje rskih
i vakufsko-mear ifskih poslova su Va kufsko-meari f ski sabor kao
vrh ovn i autonomni nadzorni organ cje lokupne vakufske imovine
u Bos ni i Hercegovi ni , Vakufsko-mearl fski saborsk i odbor i Va-
kufska direkcija kao izvršni organi Sabora, Ul ema-medž1is (A i-
jaset) za vrhovno vođe n je I upravljanj e i slamskim vj erskim po-
slovima i Hodžinska izborna ku r ija. elanove Sabora i Hodž.inske
izbo rn e kuri je posred no ili neposred no bira narod, a reis-u l-u le-
mu i čla n ove Ulema-medžl i sa Hodžinska izborna kurija. Po ovo-
me Statutu Bosna i Hercegovina su bil e podijeljene na šest
muftij stava (Mostar, Sarajevo, Travnik, Banja Luka, B i hać i Tu-
zla). M uftije j e na pri j ed log Rij aseta postavljala Ze maljska v la-
da . Izabranom reis-ul-ulemi menšu ru (ov laštenje) davao je hali fa,
od nosno šejhul-isla m .
Odma h po donošenju Statuta provede na je orga nizacija
islamske vjerske zajedn ice na cije lom području Bosne i Herce-
govine: izabrani su džematski me džlisi. vaku fsko mearifska po-
vjerenstva, Sabor , reis-ul·ulema i č l anovi Ulema medžlisa. Novo-
izabrana t ij ela su preuzela cjelokupnu upravu u vjerskim i vakuf-
skim poslovima. Preuzete su i sve obaveze koje je dotadašnja
vakufska uprava bila na sebe pravovaljano preuzela, a isto tako
i prava ko j a je ona ste kla. Autonomna uprava se počela dobro
razvijati, pa je do početka I svjetskog rata osim od prijašnje
uprave osnovanih kor.isnih ustanova (Darul-mual lmin , vakufski
srednj oškolsk i konvikti. mekt ebi ibtida ije), mogla da otvor i još i
nove: okružnu medresu i vakufsko sirotište u Sara jevu. U po·
gledu reforme i u napređe n ja vj erske nastave provedene su dvije
ankete (I slamske vjerske ankete 1910 i 1912. godine), kojima su
donešeni prog rami nastave umektebi ibtidaijama , medresama
i nas tave vjeronauke u osnovn im i srednjim školama. Dorada
ovih programa je izvršena trećom anketom , koncem 1921. i po·
četko m 1922. godine.
Organizacija is lamske vjerske zaj ednice ostale je u Bosni
i Hercegov ini ist a i poslije form iranja Kraljevine Srba , Hrvata
i Slovenaca 19 18. god ine. Po Stat utu iz 1909 . godine i dalje su
funkC ioni rala sva njime predv i đena tijela. Na zahtjev muslimana
iz Hrvatske i Slovenije, Va kufsko-mearifski sabor je odobrio da
se propisi Sta t uta proteg nu i na te dvije pok raj ine . Muslimani
na podr u č j u Srbije i Makedonije ima li su vrhovnog muftiju u
Beogra du i muftije u nekoliko okružni h mjesta. Na ovom pod -
ručju su kad ijske poslove obavljal i tzv. sreske muftije , kojih j e
bilo u gotovo svim sresk im mjesti ma. Na području Crne Gore
muslimani su imal i muf t iju sa Sjedištem u Starom Baru. Radi
f inancijskih poteškoća , Vakufsko-mear if ski sabor je školske
1919- 1920. godi ne zatvorio Darul-mualimin . a uskoro iza toga i

150
Ok ružnu medresu. Gazi Husrevbegove Kuršumlija i Hanikah me-
drese su spoje ne u jednu , pod imenom Gazi Hu srevbegova me-
dresa, s nov im nastavnim planom i programom.
Uvođenjem 6-janua rske diktature u državi godi ne 1929. do-
kinut je 1930 . godine i Statut za autonomnu upravu islamski h
vjersk ih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, a
ukinuto je i Vrhovno muftijstvo u Beog radu. Donešen j e novi Za-
kon ,i Ustav Is lamske vjerske zajedni ce za cijelu Kra lj evinu Jugo-
slavij u. PO ovim prop isima musli mani Kraljevine Jugosl avije č i ne
jedi nstvenu zajednicu sa Vrhovn im sta rješinstvom Islamske
vjerske zaj ed nic e i reis-ul-ulemom na čelu, i sa sjedišt em u 8e o-
gradu. U ad ministrativnom pogledu Islamska vjerska zaj ed nica je
podi jeljena na dva Ulema-medž li sa: u Sa rajevu i Skoplju , dva Va-
kufsko-mearifska v i jeća, također u Sarajevu i Skoplju i dvije Va-
kufske di rekci j e, u Saraj evu i Skop lju. Na teritor,ij i sa rajevskog
Ulema-m edž lisa osta la su muftijstva u Mostaru , Sarajevu, Banjoj
Luci i Tuzli , dok su muftijstva u Bihaću i Travniku uki nuta. Na t eri-
toriju Ulema-medžlisa u Skoplju mufti j stva su bila u Prizrenu,
Skoplju, Bitol ju , Novom Paza ru i PIjevIju . Vrhovno starješ instvo
su sačinjavali reis-ul-ulema, predsjednici oba Ulema-m edžlisa i
sekreta r Vrhov nog starješi nstva. Ono j e početkom 1933. god ine
pokrenulo svoje službeno glasilo pod naslovom .. Glas nik Vrh ov-
nog starješinstva Islam ske vj erske zajedn ice Kraljevine Jugo-
slavi j e- .
Ulema medžlis u Sarajevu dovršio j e refo rm u vje rske na-
stave, izdao udžbenike za vj eronauku u osnov nim i srednji m ško-
lama, osn ovao viši t ečaj Gazi Husrevbegove medrese (AlijjaJ,
osnovao žensku med resu u Sarajevu (kas nije nazvan u Gazi Hu-
srevbegova že nska medresa), prvi put kod nas šta mpao arapsk i
t ekst Kur'ana (Mushaf) i štampao gramatiku araps kog j ezika u
dva dij ela za potrebe medresa i srednj ih škola kao i udžbenike
za vjero nauku u osnovnim i srednj im ško lama. Od ržava na je pri-
sna veza s muslimanima iz drugih zema lja, bilo sa istaknuti m
pojedincima (Emi r Sekib A rsla n), il i sa islamskim zaj ed nicama
u tim zemljama. De legacije Islams ke zajednice iz Jugoslavije
sudjelovale su u radu I sveis lamsk og kongresa 193 1. godine u
Jeru sali mu (Kudus) , kao i na kongresu evropski h muslimana
1935. u :2enevi. Na ovom kong resu dvoj ica preds tav nika naše de-
legacije su podn ij el i i zapažene referate. Naročito su bile čv r ste
veze s muslimanima u Poljskoj . Za njihove potrebe štampano je
u Sarajevu nekol iko knj iga (dijelovi Kur'ana s prevodom na polj-
ski jezik, tedžvid i dr.J. U Gazi Husrevbegovoj medresi školova lo
se nekoliko m l adića muslimana iz Poljske. Dvojica su i završil a
medresu , dok su drugi završili po nekoliko razreda .
Početkom 1936. godi ne donesen je Zakon o Islamskoj vjer-
skoj zaj ednici u Kraljevin i Jugoslavij i, koj im su doki nuti Zakon i
Ustav Isla mske vj erske zajed nice iz 1930 . godi ne. Po ovom za-

151
konu stavljeni su na raspolože nje tadaš nji reis-ul-ulema, članovi
Ulema medžlisa u Saraj evu i Skoplju kao i nj ih ov i sek retari. In-
stitucija muftij stva je doki nut a, a u Vrhovnom starješinstvu,
Ulema medžl isima i vaku fs kim direkcijama zavedeni komesari-
jati (naibi sa svojim savjetima). On i su u toku 1936. godine izra-
dil i novi Ustav Islamske vj erske zajedn ice, koji j e iste godine
stup io na snagu .
PO ovom Ustavu mjesto Vrhovnog starješ instva post oji ,
reis-ul-ulema sa svoji m užim i širim savjetom; dv a ulema medžli-
sa (u Sarajevu i Skoplju); dva sabora i dvije vakufske direkcije.
Sjedište reis-ul-uleme je preneseno iz Beograda u Sarajevo. Čla­
novi sabora ne mogu biti aktivni služben ici Islamske vjerske
zajednice ( " laici zacija .. } . Reis-ul-ulemu i članove Ulem a-medžli-
sa bira posebno t ijelo izabrano iz oba vakufska sabora (po 10
čla n ova), dok je po Ustavu iz 1930. godine reis-ul-ul emu, č l a­
nove Ulema-medžlisa i muft ije biralo posebno tijelo sastavljen o
od članova Ulema-medžlisa, muft,ija i č l anova Vrhovnog še ri at-
skog suda. Ukid anje instituc ije muftijstva uskoro je poka zalo sve
svoje n egat.i vne pos lj edice.
Ulema medžlis u Sarajevu donio je nekoliko vrl o značajnih
ured aba : Uredbu o mektebima, Uredbu o okružnim medresama
i Uredbu o Gazi Hu srevbegovoj medresi. Uredba o nižim ok ru-
žnim medresama predviđala je da na teritoriju Bosne i Herce-
govine postoji šest petorazrednih medresa (Mostar, Sarajevo,
Travni k, Banja Lu ka , Bihać i Tuzla). Gazi Husrevbegova medresa
je puna sred nja stručna škola. Pored ovi h postojale su i tzv.
sreske med rese (Konjic , Visoko, Zenica , Fo ča , Gračan ica, Gra-
dačac , Brčko , Zvorn ik). Sve su one spremale kandidate za zva-
nje imama, hatiba, mualima i vje r ouči t el j a u os novnim školama.
Svrše nici Gazi Husrevbegove medrese mogli su produžiti ško-
lovanje na Višoj islamskoj šer ijatsko-teološ koj školi u Sarajevu ,
uz prethod no polaga nje dopunskog ispita iz latinskog jezika. Od
škols ke 1940-41 . godi ne njima je bio dozvoljen upis i na Fil o-
zofski fak ultet Sv eučil išta u Zagrebu.
Kancelarija rei s-ul-uleme (kako se zvao njegov ured) pokre-
nul a je bila i .. Biblioteku Glasnika Islamske vjerske zajednice«,
u kojoj je izašlo nekoliko korisn ih pu blikaci ja.
U periodu od 1941. do 1945. godine Isla mska vjerska zajed-
nica u Bos ni i Hercegovin i upravl jala se po zakonu i Ustavu
IVZ iz 1936. godine u onoj mjeri, koliko se to odnos i lo na Bo-
snu i Hercegov inu.
Mahmud T R ALJIĆ

152
 ISLAMSKA ZAJEDNICA U
BOSNI I HERCEGOVINI NAKON OSLOBOĐENJA

II.

Ratna zb ivanja i dog ađ aj i (1941-1945) sa svim svojim te·

škoćama, ostavili su vida n trag u životu bosa n sko- h e r cegovač­
ki h muslimana. Naravno, ona neće mimoići ni njihov vjersko-
-p rosvjetni život i ustanove kroz ko je se on organ izovao i ispo-
ljavao.
Revo lu cionarna kreta nja ratnih i poslijerat nih godi na u Bi H
u n ijeće niz značajnih novina, pored ostalog i u organizaci ju nji-
hovog vjers kog života . Ove promj ene su rezu ltat bil o potrebe
muslim ana za organizQvani j im vj erski m životom, ili su jedno-
stavno odgovor na izazov modernijeg i savremenijeg rada j dje-
lovanj a šire društvene zajednice.
Savremeni vjerski život i rad bosansko-hercegovačkih mu-
slimana ogleda se u:
al pravno-organizac ijskom ko nst:ituisanju Islamske zajed-

b) vj ersko-prosvjetnoj djelatnost i ;
ej mater ijalnom položaju IZ;
"') U praksi je prihvaćen naziv Ilsl amska zajednica (IZ) umiesto Islamska
vjerska zajednica, kak o je b ilo do donošen ja Ustava ,IZ iz 1959. godine.

153
 dj publicistička-izdavačkoj djelatnosti i
ej odnosima IZ sa državom, drugim vj erskim organizacija-
ma u zemlji, i njenim vezama sa islamskim svijetom .
Interesantno j e iznijeti neke od bi tn ih unutar nji h i van jskih
faktora koji su djelova li i djeluju na organizac ij ske i druge pro·
mjene u Isla mskoj zajednici po oslobođenju do danas.

a) Zn ača jn i unutarnji fa ktor i su bil i:

1. Naras li vjers ko-prosvjetni i kadrovski prob lemi u IZ u
predratnom i ratnom periodu t ražili su hitnije i efikas nije rje-
šen je u novonastal im us lov ima život a;
2. Materijalna podloga IZ, bazirana prvenstveno na vaku-
fima (zadužbinama) prilično je načeta ratnim pustoše njem , dr-
žavnom eksproprij ac ij om i nacionalizac ijom, il i nedos lje dn im ra-
dom vakufski h upravitelj a i mutevelij a u pojed inim mjestima.
3. Rat je od nio veli ki broj muslimana, m e đu nj ima i uleme .
Trebalo je u vjersko-prosvjetnom životu suočiti se i sa probl e-
mom islamskog odgoja ovih i buduć i h generac ij a muslimana.
4. Migracija mu sl im ana pojedi nih kraj eva is točne Bosne,
južne Hercegovi ne i dr., izazvala je na nekim mjestima prorj e-
đivanje, a negd je opet zgušnj ava nje musl imanskog življa. Zbog
toga do lazi do za miranja vjerskog života, nestanka islamsk ih ob-
Jekata ·i instituci j a u nekim kraj ev im a BiH. Na drugoj strani, zbog
zgušnj avanja, dolazi do veće potrebe za vjersk im institu ci jama
i boljom organizacijom vj erskog života.
5. Pojačana populacija muslimanskog življa u poratnim go-
dinama, također , djel uje na gradn ju novi h vjerskih objekata i
iziskuje druga rješenja vjersko-prosvjetnog života.
6. Naras le su i izm ij enj ene potrebe vjernika us lje d obilni-
jeg općeg obrazova nj a, raznovrsnij eg ško lovanja i pojačanog
sta ndarda života . In ače, masDvpjj e op i smenjivanje muslimana
posli je oslobođenja iziskuje i o ll ,ogućava kva li tetniju dje latnost
i rad IZ.
7. Veće angažovanj e muslimanke u svakodnevnom životu
mijenja sti"'lkturu muslimanske po ro dice i pojačava potrebu raz-
novrsnijeg vje rskog obrazr'(anja muslimanke nego što je to ra-
nije bio s lu ča j.
8. Industrijal izacija BiH m ijenj a strukt uru gradskog i seo-
skog dij ela stanovn ištva, pa i mu sl imanskog. To je č in j enica ko ja
ima različi te reflekse i u vjerskom životu .
9. Težnja same IZ u prelasku sa kvanti teta na kvalitet u
vjersko-prosvjetno m životu, počevši od kadra do is l amsko - v j er~
ski h manifestacija .
10. Smjena generaci ja u vje rskoj hijerarhiji Islamske za·
je dnice.

154
 b. Vanjski ili objektivni či ni oci koji djel uju na organizaciju
IZ, nj ene izmjene i dopune su sli j edeći:
1. Promjene u Jugoslav,ij i poslije oslobođenja, don ošenj e
Ustava FNRJ i Zakona o pravnom položaju vjerskih zaj ed nica,
iziskivalo je određene izmjene i donošenje Ustava IZ baziranog
na t im promjena ma. S t im u vezi u prvom pos ljeratnom Ustavu
IZ ( 1947) stoji: .. Isla mska vje rska zajednica upravlja se po pro-
pi sima Is lama, po od redbama ovog Ustava i drugi m , na osnovu
Ustava izdatim propis ima, u granicama Ustava Fede rativne Na-
rodne Republi ke Jugosl avije« ( č l. 4).
2. Cjelovitija briga dru štve n o-p o litičk i h organ izacija o čovje­
ku općeni to , ostavi la je neke dotada nje vjersko-humanitarne in-
stitucije bez namjenske funkc ij e.
3. Odvajanjem vjere od države pre stala je fu nkcija še r iat-
ski h sudova, kao i dotadašnjeg obaveznog vjers kog prireza, te
obavez ne vjeronau ke u os novn im i srednj im škola ma.
4. S obzirom da je osnov no ško lovanje postalo obavez no za
sve građ ane , te da su otvo ren e mnoge srednj e i stručne škole,
to su vjerske škole - niže i srednje medrese, koje su bi le neko
vrijeme nadomjestak općem obrazovanju musl imana, po svom
cil ju i programu, dijelom, izgubile svoj u obrazovnu f unkciju.
5. Nek i značaj ni ji objekti IZ ulaze u zajedničko kulturno na-
sl jeđ e ju goslovenske zaj ednice naroda i narodnosti, pos t aj u ku l-
t urno-istor ij ski spome ni ci, te dio brige o njim a preuzima , pored
IZ, i ši ra društvena zajednica, stavl j ajući ih pod zaštitu države .
6. Agrarna reforma, pojačan razvoj privrede i poljoprivrede,
te j ača urb anizacija , dovode do nacio nalizac ije većeg dijela va-
kufskih nekretnina (obrad ivog zeml j išta i zemljišta za izgra d-
nju sta mbenih i privredn ih objekata) . To će djelova t i na mate-
rija ln u podlogu IZ i prisili t i je da iznala zi druge izvore iz kojih
će se podmir ivati troškovi njenog rada.
7. Otvorenost naše zem lje pre ma svijetu , razvoj tur izm a,
znanos t i, posebno or ij entalistike, djeluje na to da IZ preko vjer-
skih objekata, knjižnog blaga ori jentalno-islamskog sadržaja po-
stane otvoren ija i savremeni j a u pr ezentira nju Nh kultu rnih vri -
jednos t i .
8. Jedna ka prava i dužnosti sv ih vjerskih zajednica u soci -
ja li stičkoj sam oupravnoj Jugoslavij i stvaraju povo ljnu klimu i za
međuvjersku sa radnju i dijalog IZ s drugim vje rsk im zajednica-
ma u zemlji.
9. Sekularizac ija škols kog odgoja, t e drugih medija obrazo-
va nja u ŠirOj društvenoj zajedn ici imaće, ta k ođer, utjeca ja na or-
ganizaciju vjersko-prosvjetnog rada IZ i njene problemat ike. Ovo
se posebno odnos i na nužnost savremeni jeg prezentiranja islam-
skog u č en ja mladim naraštajima.

155
 10. Radi sinh ronizac ije unutarnjeg rada i odnosa sa drža-
vom, IZ je , kao pravno lice, donijela određena normativna akta,
kojim j e regulisan položaj pojedinih vjerskih in stitucija. njihov
rad, t e rad zaposlenih radn ika u njima. Ova akta i rad će se
zasnivati na opštim pozitivnim zakonima SFRJ, posebno Za konu
o pravnom položaju vj erski n zajednica .
Us tavom SFRJ je data i zakonom zagarantovana vjerska
sloboda i rad svih vj erskih zajednica, pa i IZ. Tako je Islamska
zajednica u duhu islamskih propisa j pozitivnih društvenih za-
kona f un dirala svoj rad donoseć i svoj prvi poslije rat ni Ustav
1947. godine. Po njemu: »Islamska vjers ka zajednica javno ispo-
vijeda i uči svoju vjeru, javno vrši vjerske dužnosti i samostal-
no upravlja i uređuje svoje vjerske , vjersko-prosvjetne i vakuf-
sko-imovinske poslove .. (čl. 3).
Okupacija Ju goslavi j e 1941. godi ne od strane fašističke Nje-
mačke, Italije i njihovih vanjski h i unutarnjih savez nik a, t e po-
djela njeno g ter itorij a među njima , značilo je ujedno i kraj je-
din stvu Isla mske zajednice u Jugoslaviji koje j e prok lamovano
njenim Ustavom iz 1930. i 1936. godine.
Oslobođenje zemlje 1945. godine predstavlja znača j an da-
tum ,i za Islamsku zajednicu, jer joj ponovo vraća njeno prav no,
organizacijsko jedinstvo i još više ga produbljuje kroz novofor-
mirane instituci j e i njihove organe.
Prvi Ustav IZ ( 1947) koji reguliše vjerski život muslimana
na čitavom tlu SFRJ do danas je doživio nekoliko redakcija. Cilj
ovih promje na, dopuna j izmj ena bio j e uglavnom uprošćavanje
poslovanja i bolje povezivanje organa IZ . Ovi procesi su pospj e-
šavali usagl ašava nje opštih propisa za rad organa IZ na pod-
ručju čitave Jugoslavije. Uvedeni su isti nazivi organa i usta-
nova. Oslanjajuć i se dijelom na Ustav IZ iz 1936. godine, no vi
Ustav (1947) kao i Ustav 1957. godine prihvatili su dotadanju
praksu razdvojenosti organa koji se bave vjerski m , od organa
koji se bave imovinskim poslovima, kao što je postojanje Ul e-
ma-medžlisa i vaku fsko-mearifskog sabora sa izvršnim orga nom
va ku fskom direkcijom . Po Ustavu IZ od 1959. godine objedin juje
se kompetencija ovih ustanova u jednu, a to je starješinstvo IZ
na području j edne rep ubl ike.
Savremeni život i njegovi problemi i potrebe za hti jevali su
j od rz, kao j od drug ih društvenih zajedn ica, takvu organizaciju,
koja će regulisati i usmjeravati t okove vje rs ko-prosvjetnog ži-
vota od najsitnijih do najkrupnijih njegovih potreb a. Prema tome,
IZ je i stvarala vjerske orga ne koji će se brinuti o radu i raz-
voju zajednica, njenih nižih i viših struktura na području jedne
regi j e (republike) gdje žive muslimani, a potom i či t ave SFRJ.
Ovo je aktuelnije t im prije što svi islamski propisi t eže objedi-
njavanju sveukupni h snag a svoj ih pripadnika, radi bolje sarad·
nje, čvrstine i is pomoći.

156
Sadrvan
u dvorišt u
Begove
džamije
u Sarajevu

Us tav IZ od 1947. godine potvrd io je neke već postojeće

njene organe na pod r učju pOjed inih republika, kao i ci j ele
Jugoslavi j e. Po njemu su više instance IZ: u!ema·medžli s, va·
kufski sabor sa saborskim odborom ivakufskom direkci j om , Vr·
hovni vakufski sabor i Vrhovno islamsko starješinstvo sa reis·
·ul -ul emom na čelu. Niži orga ni su bil i : džematski odbo r , dže-
matski imam i vakufsko povjerenstvo.
Tokom protek lih trideset godi na doći će, iz p r aktič n ih
razloga, do izmjen a u orga nima IZ. Tako se od ulema-m edž li sa
(Či j a je kompetenc ij a bi la briga o vjerskom i vjersko-prosvjet-
nom životu zajednice) i vakufske direkcije (izvrš nog i te h ničkog
organa vakufskog sabora ) stvaraj u 1959. godine starješinst va IZ.
PodrUČ j e ulema-medžlisa obuhvatalo je podrUČj e jednog sa-
bora, što je ušlo docni je u kompetencij u starješinstava , kojih
u SFRJ im a četiri i to:
- Starješ instvo Islamske zajednice za podrUČ j e SRBi H, SR
Hrvatske i SR Slovenij e sa sjed ište m u Sarajevu.
- Starješinstvo IZ za po d rUČje SR Srb ije, SAP Kosovo i
SAP Vojvod ine sa sj edištem u Pr ištin i.
- Starješinstvo SR Makedonije u SkopljU i
- Starješinstvo SR Crne Gore u Titogradu.
Starješ instvo IZ je izvršni organ sabora. Bira se kao i sabor
mandatno na četi r i godi ne. Predsfedni k starješinstva , kao i od-

157
ređeni broj članova sabora i starješins tva moraju ima t i vj ersku
naobrazbu. Os im pre dsjednika , kao stal nog službeni k a, ostali
čla n ov i su počasni. Radi lakšeg ostvarivanja svojih zada taka
sta rješins tvo može form irati razne stručne kom isije i tije la.
Sto se tiče sa bora IZ, njih je u SFRJ četiri i to za rep ublike
Bi H, Hrvatsku i Sloveniju, Srbi j u, Makedoniju i Crnu Goru. Broj
čla n ova sabora se određ u je prema broju muslimana u repub-
lici. Članstvo u saborima je počasno .
Od č l anova republičkih sabora bira se Vrhovn i sabor Islam-
ske zajednice u SFR J. On je najviši nadzorni organ IZ u zemlji.
Prvi posljeratni Vrhovn i sabor se sastao 1947 . godine, kojom
pri likom je donesen i Ustav IZ. na osnovu kojeg je izabran i prvi
reis-u l-ulema poslije oslobođenja. Vrhovni , kao i republički sa-
bori IZ. zasjeda redovno jednom god išnj e, a može biti i van-
red no sazva n.
Izvršni orga n Vrhovnog sabora IZ je Vrhovno is lams ko star·
ješinstvo IZ u SFRJ. Njega sačinjava j u: reis-ul -ul ema, kao pred-
sjed nik, a kao članov i su predsjednic i starješinstva i šest čla­
nova koje bira Vrhovni sabor iz svoj e sredine. Vrhovni sabor
IZ sa svoj im izvršnim organom, Vrhovni m islamskim starješin·
stvom, si mbol iz,iraju vjersko-prosvjetnu autonom nost i j edinstvo
musli mana u SFRJ.
Ako se uzmu u obz ir neke subjektivne slabosti , a ponekad
i objektivne teškoće, za proteklih t r ideset godina republička kao
i Vrhovno islamsko starjeŠinstvo su, uzevši u cijelosti, učinil i
dosta kor isnog na stab il izaciji IZ u novonasta li m prili k ama. Za
to vri jeme Vrhovno islamsko starješinstvo je promi jen il o trojicu
svoj ih predsj ednika - reis-ul-ulema.
Reis-ul-ulemu , kao vrhovnog vjerskog poglavara muslimana
u SFRJ. s li čno ranijim periodima, bira posebno izborno ti jelo,
ko je mu izdaje i posebno ov laštenje za vršenje ove visoke funk-
cije - menšuru . Menšura , koja se od 1975. godine i zdaje na
srpsko-h rvatskom, arapskom , turs kom i albanskom jeziku, od re-
đuje reis-ul-ulemi: ..... da u duhu Kur'ana , Sunneta , šeriata i
Zakona naše zemlje ... vrši sve prerogative reis·u l·u leme i vod i
brigu o duhovnom uzd izanj u muslimana u Jugoslaviji ... "

Vjersk o-prosvjetni živo!

Pored subjekata i formi, IZ u svom radu mora posj edovati

i objekte kroz koj e će djelovati. Ti objekti su njene ra z liČ i te
institucij e i ustanove u svom užem i ši rem z nače n ju. Već je

158
istaknuto da j e na prostoru BiH i drugih krajeva SFRJ , kojim
je nekada upravljala Osmanska carevi na, nastao veliki broj sa·
kral nih objekata.
Njihovo f undiranj e, bez obz ira na namjenu, izgled i važnost,
u 90 posto slučajeva motivisana je islamskom et ikom: uč i niti
dobro djelo , pomoći ljudima . Tako su mnogi od tih objekata i
baz irani na mater ijal noj os novi vakufa, kao čisto vj erskog mo-
tiva i či na .
Najveći dio ov ih objekata , od ko j ih su neki znača j ni istorij-
ski spomenici ku lture, u bi t i su vjersko-prosvjetnog karaktera.
PO brojnosti ·i važnosti mogli bi se sv rstati ovim redosljedom:
mesdžidi - džamije , mektebi, medrese , t ekij e, visoke ško le
(VIST, Islamski fakultet), bib lioteka (G az,i Husrevbegova biblio-
teka, osnova na 1537. godine, predstav lja najstar iju i najbog a-
tiju ri znicu orijentaln ih rukopisa u zemlji, pa i na Balkanu).
Uz porast čla n ova IZ , njihovu reg ionalnu rasprostra njenost,
ra sle su i vjersko-prosvjetne potrebe muslimana, ko j e su izi o
skival e nove i savremenije forme i interpretacij e. To je djelo-
valo i na promjenu i osav remenj ivanje vjerskih prostori ja i ob-
jekata. Dio već zatečenih institucija pr il agođava se savremeni m
potrebama adapta cijom i grad nj om prateć i h objekata. Ovo se
mož e posebno reć i za džamije. jer je uslj ed prestanka rada ne-
ki h islamskih institucija (mekteba i medresa) , džamija posta la
glavno sred iš te vjerskog života muslimana u BiH.
Nekada su džamije, kao i druge i slamske obj ekte , gradili
uglavnom pojedinci. U naše vrijeme to, uglavnom , zajednički
č i n e članovi IZ. Sredstva za opravku il i izgradnj u novih vjerskih
objekata, na r očito džam ija , vjernic i obezbjeđuju dobrovoljnim
prilozima u novcu , naturi ili radom. Dodamo li tome još i pod·
miren je svakod nev nih mater ijalnih potreba: kao p l aća imarn u,
mujezinu, te t roškovi osvj et ljenj a, zagrijavanj a, vode i slič no ,
ko j i nisu mali, možemo mjeriti vis inu ljubavi bosa nskoh ercego-
vač k ih musliman a prema Is lamu i njegovu opsta nku u ov im
krajevima .
Zvanični podaci IZ u BiH daju sl i jedeće podat ke o mjesti ma
u kojima se odv ij a vjerski ži vot: kraj drugog svj etskog rata
dočekalo je nešto oko 1.022 džamije i mesdžida. Nešto preko
200 ih j e bilo u ruševnom stanju i nisu služile svojoj svrsi. Iz·
vještaj Ulema-medžlisa iz 1954/ 55 . godine iznosi da aktivno rad i
817 džamija i mesdžid a na pod ručju BiH . Petnaest god ina docni je
(1970) , ovaj broj je porastao na 1.074 džamije i 363 mesdž,ida,
što ukupno predstavlja 1.437 mj esta za zajedničko obavljanje
namaza . Od 1952 . god ine mektebi su prestal i da post oj e kao
zaseb ne vjersko-p rosvjetne instituci je, te su mnoge od ovi h
zgrada pretvorene u mesdžide u kojima se obavlj a namaz, ili se
u nj ima obavlja vjerska pouka mu slima nske djece.

159
 Ferhad paše Sokolovića džamija u Banja Luci

Izvještaj Starješinstva IZ u SR Bi H (1976) pruža nam slij e-

deću sliku vjersko-prosvjetnih institucij a:
1.092 džamije
569 mesdžida i
394 j avne prostorije za obavljanje vje rske pouke u
onim mjesti ma u koj ima nema džam ij e ni mesdžida, što ukupno
iznosi 2.055 mjesta vjerskog života na podru čj u ovog Starješin-
stva , imajuć i u vidu da su neki od ovih objekat a samo povre-
meno (uz Ramazan) aktivn i. Na osnovu ra spoloživ ih podataka IZ
može se zak lju čiti da j e sa mo u poratnom pe r iodu izgrađe n o
oko 600 džam ija i mesdžida.
Imamo li u vi du da je u BiH po popisu stanovništva u SFRJ
iz 1971 . godine bilo 1,486.671 musliman u smis lu narodnosnog

160
op redje lj enja, te da je od toga broja najma nje 1/3 vje rski indi-
fe rent na, ostaje da na svakih 500 musl imana dolazi po je dna
pros tor ija za vjerski život.
Da bi vjerski obj ekti bilj što f unkcional nijj u odn osu na
savre mene pot rebe vj ern ika, Sta rj eši nstvo IZ u Bi H f ormira la
je poseb no s t ruč n o t ijelo koje će dati odgovara j uće projekte i
rješe nja vjerski h objekata u BiH.
Svjes ni či nje ni ce da danas t i obj ekti, pored svoje f unkc io-
nal nosti predstavljaju i spomenike islamske kulture, mus limani
Bi H nastoje da oni budu izraz nj ihova svestranog doživl jaja
Islama.
Pos ljeratne prilike i migraciona kretanja stvorila su nova
islamska naselja na per iferiji k l asič ni h muslimanskih naselja, a
jednim brOjem i u in ost ranstvu, od radnika na privremenom
radu. Ta okolnos t nametnula je Islamskoj zaj ednici i nove pro-
bleme koje ona pokušava ri ješiti i orga nizovati edukacionu slu-
žbu ovi h muslimana u dijaspori.

Vjers ki kad ar

Važa n momenat u životu svake, pa i vjerske zaj ed nice, pred-

stavljaju lju di koj i vode bri gu o radu, razvoju i b u duć nosti za-
jed ni ce . Od nj ihove svi jesti , entuzijazma, aktivnosti, međusobne
saradnje, obrazovanj a i drugog, zav isi život zajednice, njeni h
ustanova i institucija .
Svoj vjerski kadar rz u BiH obezbjeđuje. uglavnom, iz Gazi
Husrevbegove medrese u Sarajevu, a ostali izvori su sporedni.
U vremen u od 1945 . do 1975. godi ne u Gazi Husrevbegovu
med resu upisano je oko 1.000 u če n ika od koj ih je maturirala
nešto preko 500. Us lj ed koncen tracije vjerskog života u dža-
mij i, prom ijenjena j e i uloga džematskog imama, koji sad, po-
red p r e d vođen j a džem ata u vrše nju islamskih ob reda, vrši i pe-
dagoško-odgojn e dužnosti m ua l i m a -vje rouči t e lj a, hatiba (vj ersko-
-prosvjet nog informatora petkom na džum a-namazu), va iza -
p r e d avača, kad ije pri sklapanj u braka po še r iatskim propis ima i
slično . Nj emu po m oć n e slu žbe su jo š muezi n i bul a (musli man-
ka sa nešto širim vjerski m ob razova njem. koja pomaže imamu
u vje rskom odgoju djece i že nskog dijela džemata).
Obzirom na važ nost i potrebe Isla mske zajednice za ško-
lovan jem ženskog kadra. nadležni organi int enzivno rade na po-
novnom otvaranju že nskog odje lj enja Gazi Husrevbeg ove me·
drese.

II 161
 Da bi bio što uspješniji i povezanij i rad džematskih imama,
na nekoliko džemata je postav ljen i tzv . vjersko-prosvjetni re-
ferent. To je, također , imam, samo s višom ško lskom naobraz-
bom i rad nim iskustvom.
Od 1960. godine ponovo se uspostav lja ustanova muftije, s
izmijenjenim nazivom - glavni imam.
Da bi se vjerski služben ici uspješno odazivali svojim dužno-
stima društvenih radnika , organi IZ poduzimaju niz mjera od
kojih su: briga o školovanju, doškolovljavanju i permanentnom
obrazovanj u, boljem materija ln om stimulansu i socija lnom i pen-
zijskom os iguranju ovog kadra.
Sami vjerski službenici u ovom smislu se ispomažu kroz
svoje sta leško udruženje ~lImija., koje je osnovano 1950. go-
dine.

Manifestacije islamskog života

Sve islamske institucije bile bi prazne i besmislene, ili

obični spomeni ci kulture, kad se u njim a ne bi manifestovao i
razvijao islamski život. Kvalitet sadržaj a i intenzite t ispoljava-
nja ovih vjerskih programa je u rukama same IZ i njene organi-
zacije. Ove vjerske manifestacije dijelimo po form i na indivi-
dual ne [u krugu porodice) i zajedničke [u džematu). Neke od
njih su vjerske dužnosti , a druge su vjersko-man ifestacione .
Najvažni je su : namaz (sa lat po sebi ili u džematul, hatme (go-
dišnje pros lave povodom završetka vjerske pouke djece u jed-
nom džematu) , mevlud, tehvidi, bajrami, ramazan , su net luk
(vjersko ob rezivanje muške djece) , svadba po še riatskim propi-
si ma , proslave mubarek no ć i, proslave hidžretske Nove godin e,
vazovi, predava nja, akademije, hadž.
Obavljanje te pete islamske dužnosti, hadža , posebno je
došlo do izražaja u periodu posl ij e drugog svj etskog rata, kada
se broj hodoč as nika. iz godine u godinu, povećavao. Sada je taj
broj stabili ziran negdje na oko 400 hodočasnika godišnje iz BiH .

Materijalni pol ožaj

Za normalan život i rad jedne zajednice potrebna je i odre-

dena materija lno-fi nansij ska podloga. Muslimani u BiH su , u
prošlosti sti mulans svog vj ersko-prosvjetnog života i djelovanja
nalazili u dosta brojnim I bogatim vakuf ima - zadužbi nama.
Vr ij ednost i prihodi vakufa su tokom vremena varira li.

162
 Oslobođenje zemlj e 194 5. godi ne je zateklo IZ mater ijal-
no dosta oslab ljenu. Prihodi dijela vakufa, koji nisu nacional i-
zovani 1958. godi ne, ni izdaleka nisu bili dovoljn i da pokriju
materij al ne troškove i omoguće no rmal an rad IZ. Rad i tog a je
trebalo n aći nove izvore prih oda . Ina č e, imovi na IZ, po njen om
Ustavu iz 1969. godi ne, sastoji se iz sli j e d eće g :
1. od va kufa i drug e pokretne i nepokretne imovi ne, koja
pripad a njenim org anima i ust anova ma, kao i od pri hoda te
imovi ne,
2. od samodopr inosa i drugi h priloga pripadnika Is lamske
:zajednice,
3. od fondova i nj ih ov ih prih oda,
4. od poklona-vas ijeta,
5. od pri hoda za vj erske uslu ge taksa za obavljanje ad-
min is trativni h radnji,
6. od državne pomoć i i
7. od razni h drugih pri hoda.
U cilju podm irenj a naj nu žni j ih mate rij alni h izdataka, organi
IZ su zavel i s i mboličn u mj esečnu ili godi šnju čla narinu za svoje
članove i to na dobrovoljnoj osn ov i. Za pokriće veći h zahvata .
kao što su opravci džamija-mesdžida, medrese, Fakul teta i nji-
hova izdržava nja, te i zgradnju stambe nog prosto ra za vjerske
služben ike, potrebni s u veći fondovi i rezerve. Ovo će se rije-
šit i :
a. konce ntraci j om zekata i
b . zekatu l-fitra u jedan fo nd ,
c. prihodi od kurba nski h kožica,
d . dobrovoljni prilozi.
Islamska zajednica je od oslo bođenja do danas dobivala
odre đ e nu fin ansij sku po moć Kom is ij e za vjerska pi t anj a pri
vladi SA BiH. Poslije drug og svjets kog rat a, u vrijeme konsoli-
dacij e IZ i momentim a provođenja akta nacionalizacije nekret-
nina IZ. ova pomoć je bil a znatnija. Danas . ova dot acija društve-
n o - politič k e zajedni ce Islamsko j zaj ednici iznosi oko 10 posto
njenog budžeta.
U okviru sara dnj e IZ s nekim vjersk im zajednicama araps ko-
-islamskog sv ij eta pružena j e i odreoe na pomoć IZ s t ih strana .
Ova p o m oć se sastoj i uglavnom od :
a. dodjele st ipen dij a za sticanje vi soke vj erske naobrazb e
na uni ve rzitetima t ih zemalja. Medu ov im zem ljama su : Egipat,
Irak, libija , M aroko, Suudi jska Arabi ja . Kuvajt i Sud an,
b. pomoći u snabd ijevanju IZ literaturom s pod rUČ j a isl a-
mistike , arapskog jezika i kn jiževnost i,
c. n ovč an e pomaći dodijeljene Islamskoj zajednici od st ra-
ne nekih ustanova iz inost ra nstva i država kao što je Suudijska
Arabija , libija, Kuva jt. Irak , Sudan i druge, kao njihov dopr inos
fondu Gazi Hu srevbegove medrese i Islams kom f akultetu u Sa-

ll ' 163
rajevu, j er projekt adaptacije, izgradnje i opreme ovi h institu-
cija je mnogo stajao, tako da je ova pomo ć, iako nije bil a ve-
lika, dobro došla. Ona je ubrzala dovršenje zgrade , useljenje
Medrese i otvaranje Fakulteta, institucija toliko nužni h IZ za
nj en dalji razvoj.
Na koncu može mo zaklju či ti da je materij alna podloga rada
i razvoja IZ bazirana dobrim dijelom na dobrovoljnim prilozima
njen ih č l anova. Upravo ove materijal ne žrtve č lan ova IZ ukazuju
na nj ih ovu svi jest i ljubav prema vjeri i svojoj zajednici.

Izd avačka djelatnost

Muslimani BiH su vrlo rano upoznali z n ačaj i važnost pisane

rije č i. Dokaz tome su i mnogobroj na rukop isna djela, napisana
III prep isani:! u ovim krajevima, od koji h su mnog o sačuva na.
Re lat ivno rano su se počeli služit i i štampanom . Još u drugoj
polovici XIX vi jeka št amp aju časopise i knJ1ge. Pred drug i svjet-
ski rat u Bi H je izlazil o više novina i č asop isa v jersko-kulturnog
karak te ra, a postojala je i Islamska štam parija.
U pos ljedjne vrijeme pisanoj riječi u IZ se posvećuje sve
veća pažnja, kao važnom oblik u kontakta njenih organa sa č l a­
novima IZ. Upravo pisanom riječ ju se nast oji don ekle nadokna-
diti nedosta tak u kad ru i njegovu ravnomjernom i kvali tetnom
dj elovanju u IZ. Pisana r i j e č se pla sira u obl iku novina , časop i sa
ili vj erske knjige. Moguć n ost ši renja vjerske literature u musli-
manski m sredi nam a poslije oslo b o đ enj a poveća l a se intenziv,
nim op ismenjavanjem stanovništva Bi H.
I z dava č ku djelatnost IZ u Bi H možemo podi jeliti na dvoj e:
a. isl amski li stovi ,
b. knjige

a. Publikac ije (novine i ča sopis i )

Nakon provedene pos li jeratn e orga nizacij e IZ i usmjerava-

nja njezin a rada ukazala se potreba pokr eta nja nj ena lista ili
čas op is a . Od 1950. godine nast av lja se izdavanje Glasnika Vr-
hovnog isl amskog sta rješinstva , kome je Ustav IZ odredio kon-
cepciju i cilj. Tiraž .. Glasnika_, koji izlazi dvomjesečno, iznosi
danas preko 12.000 primjeraka.

164
 Staleška udružen j e vjer,skih službenika »llmija« svoju izda-
vačku djelatnost p oči nj e štampanjem IITakvi ma. - musliman-
skog kalendara, koji od 1951. godine pored kalend ari juma
poči nj e donositi i za niml jivo vjersko štivo, što mu je podiglo
tiraž, u novije doba, na preko 50.000 primjeraka. Izlazi jedanput
godišnje .
Glasilo Udruženj a •.J lmije .. u BiH " Preporod" prednja či u
t iražu. Iz lazi dva puta mjesečno na srpsko-hrva tskom jeziku .
List "Preporod « ug lav nom prati kretanj e vjerskog života .
.. Zemzem « je list đačkog udruženja ~ Gazi Husrev-beg«,
u istoi men Oj medresi u Sarajevu. Tretira islamsku problematiku
mladih , pa je radi toga vrlo brzo našao čitalačku publiku ka ko
među učenicima Medres e t ako i među brojnim nj ih ov im vršnja-
ci ma izva n Me dre se.
Od 1972. god ine Gazi Hu srevbeg ova biblioteka izdaje svoj
godišnjak, .. A na le .. , koj i tret iraju ku lturno-prosvjetnu baštinu
bosans ko- hercegovačk i h musl im ana i isl ami st ike uopće,

b. Izdavanje islamske literature

Islamska štampa j e značajan medij in formisan j a muslimana,

te od nj ene brzin e, ta čnosti i pravilnog usmjeravanja, u mno-
gome zav isi normalan život i razvoj IZ. U protekli h trid eset
godi na, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, na ovom planu
nije uči n j en o sve št o j e bilo potrebno. S obzirom na dru štvenu
ulogu muslimana , nj ihovo otvaranj e prema sv ij etu , i življenje
na evropskom t lu. uz sve veće interesovanje za Is lam i nj egova
dost i gnuća na pol ju kultur e, umj etnost i i za isl ams kim uo p će
odg ovo rni u IZ, posvećuju sve v eć u pažnju islamsk oj knjizi.
Preko nje upoznaju , prvenstveno , svoje mlađe . a potom i ostalu
kul turn u j avnos t , o islamu i svom islamskom postojanju i radu.
Zvanični izvješ taji Starješi nstva IZ za BiH iz 1976. go dine
govore upravo o ovom konstruktivnom nastoja nju, j er je u t oj
godini objavljeno:
Kur 'a n u 40.000 primjeraka
Vjerovanje u Boga u svj etlu nauke , f ilozofi je i Kur 'ana,
od Nedim el Disra . u prevodu hfz. Ibra hima Trebinjca
u 5.000 primj eraka
Dij alog s prijateljem , od dr Mustafe Mahmuda, u prevo-
du dr Ahm eda Smajlovića u 5.000 primjeraka
Kako ćeš bi ti musliman , prevod dr Ahmeda Smajlovića
u 50.000 primjeraka

165
 Novi limiha i, od Naima Hadž i abdića - reis ul-uleme,
latin ica 50.000 primjera ka
ćiril i ca 10.000 primjeraka
Od sumnje do vjerovanja, od dr Musta fe Mahmuda u
prevodu Abdurahmana Hu kića,
u 5.000 primjeraka
Kako ću obaviti hadž, Abdu rahm an Huk ić
u 3.000 primjeraka
;tivat i smrt hazreti Fa t ime. Rešad Kadić,
u 20 .000 primjeraka
Ovim edicijama su prethodi le i neke rani je štampane knji-
ge u izd anju Islamske zajednice.
Stam pa no je nekoliko izd anja Kur'ana, u originalu i prevodu ,
Veliki i Mali ilmi hal. razni udžbenic i za vjersku obuku, mevlud·
sk i spjevovi. zbirke dova, Muhamed i Kur'an , prevod Buharijine
zb irke (1·11), gramatika araps kog jezika. Uvo d u tefsirsku i ha·
disku nauk u. t edžvidi i drugo.
Pored edicija izdatih od organa IZ, postoji i nekoliko iz danja
u privatnoj naklad i.
Ove pu bl ikaci je IZ su na srpsko·hrvatskom jeziku, št ampa-
ne ć i r il icom i latinicom. mada postoje pri j edlozi da se nj ihov
rezime prezentira još i na j ezicima kojim govore muslimani
drugih naroda i narod nosti nastanjeni u SFRJ, tj . na make don·
skom, albanskom i t urskom.
Ed icije IZ imaju čita l ačku pub liku i van Jugoslavi je, uzem·
lj ama gdje žive iseljenici muslimani jz BiH, ili privremeno
zapos len i radnici. pa su one i j edina njihova veza sa ma t ič nom
IZ. To je razlog više da zvanični organi IZ u BiH porade još
više na podiza nju kVĐliteta svojih izdanja .

Veze sa Islams kim svijetom

Petstogodišnje postoj anje isl ama u BiH , brojnos t i aktuel-

nost bosansko · he rcegovačkih muslimana u ovim krajevima
Evrope značila je i nji hovu af irmaciju i ugled u drugim krajevi-
ma islamskog sv ije ta. Težnja ka is lamskoj solidarnosti i duhov-
nom jedinstvu svih musl ima na svijeta ni j e ničiji izum niti lijepa
želja, ovog il i onog reformatora ili id eologa . Nju je utemel ji o
sam Kur'an poznatom deviz om: »Musl iman i su braća ... " (Ku r'an ,
.EI - Hudžurat" , 1Dl. a islam ga j e neprekidno od ržavao i ob-
navljao u svijesti ljudi kroz zajednički post, hodočašće Kjabe u

166
Meki (hadž) kao jedi ns tveno duhovno središte, stva r a j ući na
ovaj n ači n jedno stalno i istovetna osjećan j e pripadnosti i za
jedniš tvu širom musli manskog svijeta.« (Takvim, 1972).
Odatle želja, radoznalost i interesovanje muslimana jednih
za druge.
Od oslobode nja IZ u SFRJ, nakon uspostavljanja dobr ih od-
nosa sa druš tveno-političkom zajednico m u zem lji, te drugim
vje rskim zajedn ica ma u Jugoslavij i, uspostavila je i dobre odno-
se i saradnju sa is lamskim svijetom .
Službeno te veze se os tvaru ju preko Vrh ovnog islamskog
sta rj eši nstva na če lu sa reis-ul-ulemom, preko razmj ene delega-
cija il i susreta ist akn ut ih vje rskih i drugih muslimanskih li čnosti.
U t r idesetogod išnjem periodu reis-ul -uleme i drugi odgovorni
faktori u IZ primili su vjerske , kul turne i novinarske delegacije:
Pakista na, Indonezije, Egipt a, Turske , Siri j e, liba na , Sudana,
Iraka . Alžira, Kuvajta, Suu dijske Arabije, Maroka itd.
Ove delegacije su svoj im krać i m ili dužim boravkom u na-
šoj zemlji imale mogućnosti da posjete muslimane u mnogim
krajevima BiH, da vide i upoznaju život i rad ne samo u vjer-
skom . nego i u ekonomskom, prosvjetnom , ku lt urnom i drugom
pogledu. One su pr isustvovale i razn im prigodn im islamski m
manifestacijama IZ kao: mevlud ima, vjerskoj obuci djece -
- hatmama, otvorenj ima džami ja, na stavi u Gazi Husrevbego-
voj medresi, a redovno su posjećivale i Gazi Husrevbegovu
bibliote ku u Saraj evu. Delegacija Rabi t e iz Meke uzela je učešća
i na svečanost i održanOj povodom početka radova na Islamskom
fa ku ltetu u Saraj evu 1974. godine.
Svoje impresije o boravku u našoj zemlj i ovi posjetioci i
delegacije obično iznose u li stovima, časop i sima i referatima,
i uglavnom se pohva lno izražavaju o vjerskom i drugom životu
muslimana Bi H, kao i drugim di jelovima SFRJ. Pomoćn ik gene-
ralnog se kretara Rab ite u Meki g. Muhamed Safvet Saka Em ini .
napisao j e čak i brošu ru o pos jeti j ugos love nsk im muslimanima
1974. godine, gdje je izn io svoje zadovoljstvo zbog susreta s
evropskim musliman ima.
Poseban vid već afi r misane sa radnje s islamski m sv ijetom
predstavlja učešće predstavnika IZ iz SFRJ na lokal nim il i sve-
islamskim kon ferencijama, kongresima. akademijama, sim pozi-
jima i s l ično. Po red upoznavan ja sa aktu elnom islamsko m prob-
lemati kom . predstavni ci IZ svojim referatima, predlozima i ide-
jama uzimaju učešća i u rješavan ju raznih životnih pi t anj a za
islam. Zn ača jn o je učešće naše uleme na Svjetskoj is lamskoj
konferenciji u Mogadišu (Som alija) 1965. godi ne, na Kongresu
muslimana SSSR-a (1 970). godišnj im konfere ncijama Akademije
is lamski h nauka u Kai ru (197 1) . Pom en i mo i učešće predst av-
nika IZ na Kong res u jslamske omla dine u Tri poliju (Libija) 1973.
godi ne, na susreti ma i slamske misl i u Alžiru . Kongresu islam-

167
skih učen ja ka u Bagdadu (Irak) 1975. godine I na Islamskom m.-
đunarodnom skupu u Meki na temu: - Uloga i zadatak mesdžida.
(1975).
IZ ima svoja dva predstavnika u Evrops kom islamskom sav-
jetu, pa se preko ovog tijela održava veza s evropskim musli-
manskim centrim a.
Svoj doprinos u zbližavanju musl imana BiH i muslimana
u svi jetu daj e i na ša islamska štampa: novi ne i časopisi. dono-
seći vijesti o muslimanima iz razn ih krajeva svijeta .
Dobre uslove za održavanje pr ijateljskih odnosa IZ sa
muslimanima ostalog svijeta pruža i sama demokratska klima
društveno-političkog sistema SFRJ. kao i njena vanjska nesvr-
stana politika , ko ja se ogleda i u dobrim i prija teljskim odnosima
s arapsko-islamskim svijetom.
mr Nijaz šUKRIC

168
 SADA2AJ

Strana
Uvodna rij eč - - - - - - - - - - - - - - ~-- 9
Prirodne i geografske deterrninante povez:;nosti ju goslavens!<i h
zemalja sa zemljama B liskog istoka - - - - - - - - - 13
II Prvi susreti s islamom na Ba lkanu - - - - - - - - - - 19
III Slavensko-muslimanske skup ine na Balkanu - - - - - - - 29
a) Tzv. Pomac i - - - - - - - - - - - - - - - - 33
b) Tzv. T orbeši - - - - - - - - - - - - - - - - 3'
e) Muslimani srpskohrvatskog jezika - - - - - - - - - 35
IV Bogumilstvo i islamizacija - - - - - - - - - - - - - 39
V Refleksi islamske civilizacije - - - - - - - - - - - - 53
al Utjecaj orijen talno-islamske civilizacije na južnoslavenske narode 53
b) Nač in širenja ove civilizacij e - - - - - - - - - - - 57
c) &:ntetič ka sažimanJa u sferi folklora - - - - - - - - 60
d) Sinteti č k a sažimanja u sferi materijalne kul ture - - - - - 62
el Vakufi - - - - - - - - - - - - - - - - - - 65
fl Skols!vo. prosvjeta i književnost - - - - - - - - - - 68
VI Slavensko-bogumilsko-islamski sinkretizam 81
VII Hamzevi je - - - - - - - - - - - - - - - - - 91
VIII Po litič keposljedice islamizacije - - - - - - - - - - - 98
al Bosanski Muslimani prema osmanskoj državi - - - - - - 99
bl Uzimanje bosanskih Muslimana u adžami-oglans - - - - 103
c) Afirmacija Bosanaca u političkom životu Carstva - - - - 10'
d) Ekspanzija is lama i bosanskih Muslimana u Podunavlje - - 105
e) Očuvanje teritorijalnog integriteta i posebnost položaj a Bosne 107
f) Uloga bosanskih Muslimana u odbrani Carstva - - - - - 110
g) Borbe protiv reformi - - - - - - - - - - - - - 112
IX Procesi saživljavanja sa zapadno-evropskom civil:zaci jom - - 115
Bibliog rafij a 139

Organizacija i život Islamske

*
zajedn ice u Bosn i i Hercegovini 143
Islamska zaj ednica u Bosni i Hercegovini do oslobođenj a - - - 145
II Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nakon oslobođe nja - 153
Vjersko prosvjetni život - - - - - - - - - - - - - 158
Vjerski kada r - - - - - - - - - - - - - - --- __ o 161
Manifestacije islamskog života - - - - - - - - - - - 162
•
Maierijaini položaj - - - - - - - - - - - - - - --- 162
Izdavačka djelatnos I - - - - - - - - - - - - - - 164
al Publikacije (novine i časopis i) - - - - - - - - - - 164
b) Izdavanje islamske ~ileratu re - - - - - - - - - - - 165
Veze sa islamskim SVi jetom - - - - - - - - - - - - 166