Casopis Drustvena Istrazivanja 03

DRUTVENA ISTRAIVANJA
asopis Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici
Zenica, 2008. godina
Izdava: Pravni fakultet Univerziteta u Zenici Za izdavaa: Salih Jalimam Glavni i odgovorni urednik: Salih Jalimam Tehniki urednik: Dragan Bajramovi DTP i priprema za tampu: B Panel d.o.o. Zenica Design korice: Almir ehi tampa: WELING Studio Tira: 200 kom. E-mail: salih.jalimam@prf.unze.ba
asopis Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici; Broj 3; Godina II; Zenica 2008. UDK 3, ISSN:1840-3131; Izdava: Pravni fakultet Univerziteta u Zenici; Izlazi dva puta godinje
SADRAJ
Izvorni (nauni) lanak ................................................................5

Economic Integration in the Mediterranean Region, a European Imperative............................................................................7
Pierre Beckouche
Princip neutralnost: odnos religije i drave u njemakom dravnom pravu (uz prevod izabranih odluka Saveznog ustavnog suda SR Njemake).................................................................17
Akademik Edin arevi
Filozofsko-teoloki dijalog u srednjovjekovnoj Bosni XV vijeka..............59

Prof. dr.sc. Salih Jalimam
Pravo na djelotvorni pravni lijek u svjetlu posljednjih izmjena i dopuna zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine...............................................69
Docent dr.sc. Almin Dautbegovi
Teorija paradigme i njena primjena na povijesne znanosti i religiju....................................................................................81

Doc. dr. sc. Nusret Isanovi
Pregledni lanak . ...........................................................................89

Srebrenika banovina i susjedne zemlje. ...............................................91
Salih Jalimam
Turcizmi u bosanskom jeziku..................................................................101

Mr. Sc.Edina Solak
Srpske paradravne tvorevine (1990.-1995.) - Udar na ustavni poredak Republike Bosne i Hercegovine. ...............................................111
mr. sc. Remzija Kadri
Izvjetaji o aktivnostima ..............................................................117

Salih Jalimam
Izvjetaj o doktorskoj disertaciji kandidata mr.sc Omera Hamzia ........119

Docent dr. sc. Lejla Gazi
Izvjetaj o magistarskom radu: Vakufnama kao pravni i historijski dokument (Diplomatiki opis) Edine Solak. ............................................125
Prikazi, ocjene, kritike i recenzije ............................................129

Salih Jalimam
Prof.dr. Mustafa Imamovi: Osnove upravno - politikog razvitka i dravno-pravnog poloaja Bosne i Hercegovine. ..................................131
Salih Jalimam
Sima irkovi, O istoriografiji i metodologiji..........................................133

Docent dr. sc. Ibrahim Pai
Salih Jalimam, Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine.................135 Upute autorima.......................................................................................139
Izvorni (nauni) lanak
DRUTVENA ISTRAIVANJA - asopis Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici; Godina II (2008); Br. 3
P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE
Economic Integration in the Mediterranean Region, a European Imperative

Pierre Beckouche
Pierr Beckouche Professor of geography at Paris i University and scientific adviser at the Mediterranean Institute for Economic Forward Planning IIPEMEd). He coauththe Atlas dune nouvelle Europe with Yann Richard, prefaced by Pascal Lamy, Autrement Publishers, 2006; he is the author of Les rgions Nord-Sud, Belin Publishers, 2008. The regionalisation of globalisation Whether in Europe, East Asia, North America (NAFTA) or South America (Mercosur), the development of large regional blocs is reshaping economic and political geography. This enlarged scale of operations hastriggered a reversal of roles in which a neighbour is no longer a hereditary enemy, but an ally in building a union that has become necessary to compete on a global scale. There are four arguments for regionalization. The first is economic. Strong regional roots provide businesses the partnerships and stability they need to meet the challenges of globalization and its increasingly competitive environment. Trade is growing faster and larger populations live between several countries. The second argument is cultural. Collective preferneces -
such as those regarding consumer protection, the precautionary principle, or social or cultural standards - are often more easily defined on a regional rather than global scale. The third argument is geopolitical. Regionalization is the best and possibly the only way to force the United States to accept polycentrism and learn to cope with strong European and Asian regional alliances which tend to be less free trade-oriented than America. Recent reports from the Japanese METI bluntly suggest that an end be put to the unipolar structure of the world economy in favour of a multipolar structure in wich the worlds major regions could grow autonomously (Beckouche, 2008). The fourth argument, a political one, is that of a return to regulation on a scale that is less vast and more realistic than that of the entire world. Do we really need to define a single, global rule in order to combat ocean pollution? Should we not instead, or also, establish rules spcific to each ocean and to the bordering countries responsible for its pollution? As noted by the author of a report on East Asion integration, regional integration may well be the best way to acquire the collective disciplines, leading to a sense of collec-
tive resonsibility [...] (Dieter, 2006). With respect to environmental regulations and the regulation of international economic relations, regional blocs are not fortresses that obstruct global free trade. Rather, they are an essential gateway to trade for developing countries that the Doha Round has failed to promote and that bilateral agreements with northern countries leave with too little bargaining power. We would like to focus for a moment on what is known as North-South regionalism - in other words, the complementarity that brings together counties with capital and technology and those with fast-growing markets and increasingly qualified, abundant labour. As Christian Deblock and Henri Regnault (2006) remind us, the time when development economists recommended disconnecting North-South bonds to promote closer ties among developing countries seems long gone. The success of the Asian dragons, followed by structural adjustment policies that forced Southern countries to open up their economies, quickly made NorthSouth complementarity the only viable path to development. What has changed over the past fifteen years is the regional scale of the ernewal of North-South ties. Regarding these ties, it is important to look beyond the traditional contrasts between the two sides of the Mediterranean, to steer away from a slightly self over-simplification that reduces cultures to religions. Instead, one must compare apples to apples, putting Euromed side by side with the other two major North-South regional blocs in America and Asia. This touches upon one of Europes principal challenges: although Europe was a pioneer of regionalization in the
1950S, this regional union has remained a network of peers, uniting homogenous or soon-to-be-homogenized countries, while the blocs created by NAFTA or ASEAN+3 mingle countries of unequal development with the successful North-South regionalzation in Europe - in other words, a strong, successful partnership with countries south and east of the Mediterranean - is the only scenario in which Europe will narrow its gap with the United States. It is also the only scenario in which the Arab states will achieve significant development (Colombani, 2002, Cercle des conomistes 2007). A recent report by the European Commission ESPON Monitoring Committe (Grasland, 2007) confirms the importance of this wider regional vision of Europe, among the different visions shaping relations between Europe and the rest of the world. The European Union has therefore demonstrated foresight in launching the Euromed process. Like those linking North America to Mexico or to East Asian countries, regional trade agreements, here known as the Barcelona Process (1995) and then the European Neighbourhood Policy (2004), involve much more than trade: they also cover education, migration, health, the environment, urban planning (we are aware how the lack of access to housing or healthcare has contributed to the success of Islamist movements). It is true that these agreements, here, as elsewhere, enable developed nations to impose their standards on their devloping neighbours; however, it is just as certain that they facilitate the renewal of North-South ties, which were so undesirable in the second half of the 20th century.
Europeans who take no interest in the fate of their Mediterranean neighbours, considering securitarian measures to offer sufficient protection from acts of violence induced by these sountries misdevelopment, are sticking their heads in the seand. They fail to understand that historical conflicts among NAFTA or East Asian nations are at least as fierce, without impeding economic and business alliances. A geoeconomic analysis of Euromed There are two reasons to be optimistic about Euro-Mediterranean integration. The first is the convergence of the two sides of the Mediterranean. This may appear incongruous to those who are aware of the south banks mediocre economic performance over the past 15 years, the slow pace of its economic and political modernization, or its massive need of employment (100 million jobs over the next 20 years for the MENA region, according to the World Bank). These nations were able to carry out reforms to achieve macroeconomic stability, but not comprehensive modernization. As Jacques Ould Aoudia (2006) pointed out, southern Mediterranean countries lack a strategist State, one that knows how to think long term, mobilize energies, and improve the business climate. Judicial systems lack resources, know-how and, sometimes, independence; the labour market includes, on the one hand, a highly protected formal sector, and on the other hand, an unprotected informal sector; little has been done to modernize basic economic institutions dealing with consumer protection, standards, or the regulations for occupations. Without the trust networks that are the primary driver of growth, without guarantees
regarding ownerships rights, transaction security, market transparency, or the quality of goods and services, private south-bank companies are neither competitive nor cooperative. Protected by friendships within the government, these businesses avoid taking risks, adopting a rent-seeking mentality or diversifying in certain sectors purely for financial gain-for example, in tourism or shopping centres. They invest very little; it is equally rare for them to open their equity to domestic or foreign investors. However, when one examines the situation over a longer timeframe and using more gereal indicators, the diagnosis changes. Over the past half-century, there has been no major decline in GDP per capita. Although differences in infant mortality and life expectancy separated the now mainly separate the states north and south of the Sahara. Fertility rates are also converging rapidly, with North Africa and the Middle East having entered a demographic transition with surprising speed. The south bank has come into a potentially favourable period, featuring economically active populations in several age groups, a decreasing number of dependent children and a still limited elderly population-provided it is able to create the jobs needed, without which, the situation will be explosive instead of beneficial. The second reason to be optimistic is strong European polarization. Western European countries have a 50, 60 or even 70 per cent share oftrade, foreign direct investment, bank debt /the majority owed to Western European banks for MEDA COUNTRIES, up to twothirds for the Maghreb), and migrant remittances to southern Mediterranean
10
countries. The influence of the United States is infinitely weker, except in the areas of arms sales and development aid. In general, the region formed by Europe and its neighbours boasts a high level of intra-regional integration: Turkey, the Maghreb, Eastern Europe and Western Europe conduct 75 to 90 per cent of their trade in the region. air transport and tourism patterns confirm the high level of regional integration (75 to 90 per cent of traffic, Beckouche and Richard 2008). Euromeds weaknesses, however, are sizeable. The first involves the movement of persons. Of the four freedoms that the EU intends to promote with its neighbours, migration is the least well ensured. How can a domestic Mediterranean air space be created while troublesome, humiliating and paralysing visa requirements continue? Has it been fully understood to what extent the Emirates increasing appeal among the North African elite can be attributed not only to disappointment in Europe and the modern image of Dubai and the Al Jazeera television network, but also to the fact that one can travel to and settle in the Emirates without a visa? The greatest weakness is the absence of a North-South industrial sydtem. In the early 2000s, EU investors had 800 dollars per capita in CEEC, versus about 100 in Mediterranean countries. Three interrelated observations can be made about this weakness: (i) in many countries on the south bank of the Mediterranean, private investment has remained inferior to public investment, despite repeated statements that the private sector should take over from public finances, weakened by tariff
1
eliminations and endemic tax fraud; (ii) the announcement of the signing of partnershop and association agreements, much heralded at the launch of the Barcelona Process, did not fulfil its planned role, which was to attract foreign direct investment; (iii) where it does exixt, FDI is limited to traditional rentseeking industries (iol, real estate, tourism) and public service privatisations and concessions, having no real impact on the industrial system as a whole and doing little to promote its modernazitation or internationalisarion. It is too soon to teil if the improvement observed since 2005 will be sustained. According to the ANIMA report, FDI intentions to invest in MEDA countries has grown from less than 10 to over 40 billion euros per annum. The bulk of this increase, however, can be attributed to investors from the Gulf states and not north of the Mediterranean, and there is no indication of a significant changee in the destination of these investments, which continue to focus on subsistence sectors and privatisations. In contrast, true regional industrial systems exist in the NAFTA and East Asian regional blocs. Close to 20 percent of FDI from the United States or Japan is destined to nearby emerging or developing countries; this share is only 3 percent for Frenh FDI, 4 percent for Spain and 6 percent for Germany. Even without taking into account French, German or Spanish FDI to other Western Euroean countries, the peripheral1 countries of Europe play an infinitely smaller role than those of the United States and Eastern Asia. Furthermore, virtually all the investments that do flow to Europes peripheral countries go east. Western
Naturally, this term is only used in its geographic sense.
11
Europe is successfully achieving the economic integration of Eastern Europe, but has really begun integration with its Mediterranean nieghbours. Umon for the Mediterranean, an indispensable turning point We understand that it was crucial to launch a new initiative in the South. The Union for the Mediterranean project introduced three major innovations to the Barcelona Process. The first, referred to as parity, concerns governance. One of the greatest limits of the Barcelona process and of the European Neighbourhood Policy is the dissymmetry between North and South. Southern Mediterranean countries do not want to be considered as mere neighbours, reduced to enforcing decisions made in the North. They accept their economic lag and sluggish modernization compared to Europe; but political inequality can no longer be tolerated. The idea of a permanent Secretatiat for the UFM has been introduced as a solution to ensure equal representation for North and South. The second innovation although it has not been acquired as yet, ties in with political ambition. The UFM is a potential means of permanently stabilizing the two banks of the Mediterranean, offering prospects to a region that is all too often steered from a short-term perspective, particularly in the southern regions. The union could become a space not just for free trade, but also for shared policies, arbitration and regulation. Project are the focus of the third innovation. Development projects and businesses will be ar the heart of the new system, whereas subsidies from the Barcelona Process and the European Neighbourhood Policy mainly
benefit ministries and administrative modernization. What projects are being considered? The question concerns the choice of priority topics, the contetn (in particular the issue of sharing value between North and south) and the institutional processes that could truly reinforce projects regional aspect and longevity. The following section summerizes the main ideas put forward by international working groups from the Institute de Prospective Economique du Monde mditerranen (www.ipemed.coop). A Mediterranean bank, keystone of a shared financial space We said that the increase in FDI appeared primarily to be fleeting opportunity, not easily reproduced and offering low potential for economic drive. Furthermore, regrading domestic investment, the liwuidity of Southern Mediterranean banksremains high, yet these institutions soan sparingly to smail and medium sized businesses. This is due to a lack of projects and to banks inability to identify projects and determine their financial risk. Establishing a regional financial space necessitates gradually improving the business climate and upgrading the legal framework in support of regional convergence, to give Northern and Southern operators access to minimally compatible legal tools. Some private sector initiatives are underway to help structure this regional finansial space, to support the development of small und medium sized businessis and industries and to collect migrant savings, a portion of which would be used to finance investment. These initiatives are a step in the right direction, but they will not suffice to meet all needs, whet-
12
her they involve mobilizing funding for the Mediterranean (as discussed later, depolluting the Mediterranean will rquire tens of billions of eruos) or functions to be implemented (mechanisms to move from short-term to long-term resource, credit guarantee, experience sharing and so on). This is why IPEMEd, along with many other think tanks, considers the creation of a Mediterranean bank as the central feature of this financial space. Such a bank would be the keystone enabling a partnership among the public and privates sector in Mediterranean, European and Gulf countries. The States and national and international public institutions involved in this bank would create a considerable lever effect on the resources colected, and their technology would help further financial innovation. Like the World Bank, which established a set of instruments used worldwide to identify private sector projects and perform other functions such as funding, provision of guarantees, arbitration and training, financial cooperation in the Mediterranean should gradually take on similar functions, under the impetus of a Mediterranean bank that would also provide a means of raising the level of security for heavy investments in the region. This bank could go even further by supporting the creation of businesses in order to boost industrial development in the southern nations. Energy - raw materials in exchange for an industrial partnership The Mediterranean energy sector curently faces two challenges: ensuring access to energy for all, in the North and South alike; and limiting its environmental impact, in particular thro-
ugh improved control of greenhouse gas emissions. Northern countries are increasingly dependent on hydrocarbons, while Mediterranean countries are key supliers (accounting for 5 per cent of the worlds oil and natural gas reserves, concentrated mainly in Algeria and Libya) or transit zones (Turkey) for Europe. Indeed, Europe receives, respctively, 70 and 90 per cent of North Africas oil and natural gas exports. The potential for collaboration between the Mediterraneans northern and southern countries is therefore strategic. Equal priority should be given to providing widespread enegry access to southern populations and to ensuring that northern countries receive sufficient supplies. Between now and 2020, approximately 120 billion euros in investments will be required to develop elecrticity production capacity and transportation networks in the South (in particular, competion of the Euro-Mediterranean elecrticity ring). The south bank also boasts considerable potential in terms of renewable energy. The most promising projects involve solar energy (producing clean energy where iti is needed; low-cost rural elecrtification; creation of high added-value jobs). In addition, a number of potential wind farm sites have been identified in Morocco, Tunisia and Egypt. Industrial development is antoher major challenge. The South can no longer be seen as merely a source of raw materials or a receiving region for lowend relocations. Industrial partnerships between the two sides must be considered, whether they concern refineries (particularly for diesel fuel, which the region lacks) or the production of petroleum derivatives (petrochemistry).
13
Lastly, the final major challenge involves research and training. Civil nuclear powre could be the driving force behind a vast regional plan for training, research and industrial technology transfer. Over the coming two to three decades, the South needs to ready itself for the post-petroleum era by building the economic and technical expertise required in the nuclear industry. With the current trasition in the energy sector, and given the fact that northern countries are showing renewed interest in nuclear energy, why not consider allowing future training insitutes to benefit the Mediterraneans south and north banks alike? A rural, agro-food Mediterranean pact The worlds soaring prices in agriculture and the food crises they will generate make agriculture a major focal point, especially given the high level of complementarity in this domain on either side of the Mediterranean. Yet agricultural partnerships between North and South are practically inexistent. Some nascent cooperation in terms of production does exist, but it remains highly insufficient. In terms of trade, southern nations are extremely reliant on foreign countries for food. A high proportion of their imports (cereals) originates in other regions of the world, at the expense of northern production. The southern countries find it difficult to promote their produce commodities on international markets, even though these products are highly specialized. Indeed, the fruit and vegetable markets have enormous worldwide potential, due to unbalanced diets and the large-scale emergence of pathologies such as obesity, diabetes and cardio-vascular disease. According to nutritionists and
the WHO, the Mediterranean diet is na excellent way to counteract these pathologies. Yet this diet is disappearing from the agro-industrial model pushed by the major food industry firms. In the northern regions, CAP (Common Agricultural Policy) does not truly support these produce commodities, which face growing competition from producers as far away as California, South Africa, Chile or Australia. As a result, both sides of the Mediterranean are losing global market share. Lastly, the rural regions of the Mediteraneans south bank face a serious risk of destabilization. Agricultural employment still represents one third of total jobs, and maintains an even greater percentage of the population in rural areas. The prospective liberalization of agricultural trade within the Euromed free trade area beginning in 2010 will cause a wide-scale agricultural abandonment, given the significant disparity in production on both sides. When liberalization occurs, it is therefore crucial that concurrent measures designed to reinforce rural industries be implemented, to prevent a rural exodus that neither southern metropolises nor other outside countries will be able to absorb. An integrated regional policy that includes objectives for agricultural and agro-food production as well as for sustainable development in rural areas must therefore be introduced. An agricultural, agro-food, rural Mediterranean pact could offer farmers an institutional, normative framework, regulated markets, a world-renowed Mediterranean label, and a tool for winning back domestic markets and achieving balanced development in rural areas. Added value could be effectively shared
14
among the producers and transformers on both sides, as already shown by a number of current projects that leverage agroclimatic complementarity and geographical proximity. Such a pact would boost decentralized cooperation between the two sides, which are engaged in sustainable development, especially since the soaring price of oil and the urgency of environmental concerns will reduce opportunities for long-distance agricultural cooperation. Components of a Mediterranean water policy The Mediterranean has tremendous needs in terms of access to water and sanitation. 20 million inhabitants of the southern bank have no access to drinking water, and 35 million lack access to sanitary sewers. these problems are aggravated by global warming, which is predicted to be acute in the region. 45 million people currently suffer from the water shortage. According to Plan Bleu, this figure is expected to rise to 63 million by 2025. Precipitation is expected to drop by 20 to 40 per cent on both sides of the Mediterranean by 2050, making joint water management a key factor for regional stability. In the next 20 years, southern nations will need to acquire heavy infrastructure for managing qatwr access and wasewater treatment, and to ensure the maintenance of these new systems. Above all, priority should be given to managing demand. The effectiveness of water management and the quality of local and national governance will condition the success of policies and investments. What are the stakeholders expectations? Northern nations mainly seek to ensure contract and investment security. In the South, training and te-
chnical assistance needs are dominant, particulary in terms of management. If good management is combined with high-quality governance, esecially one guaranteeing prices and ensuring that water is paid for and not provided free of charge (which is mistakenly believed to be a good solution), then funding will follow. The European Union is working in this area through Horizon 2020 (a project to build a specific finansial instrument combining loans and subsidies, a regional congerence of contributors and the identification of priorities). What else can be done? First, a political framework for carrying out action at the highest level must be established. This is the pre-requisite that will enable the numerous quality diagnoses put forward since the signing of the Barcelona Convention in 1976 to become operational. This implies mobilizing both ministries of environment and those ministries in charge of water-related economic and social development. It also means that chiefs of government must provide an impetus. Second, a Mediterranean water agency must be formed out of existing institutions. The main roles of this agency would be to observe data in order to establish diagnoses and strategies to be shared by all players concerned; to provide water-related professional training; to advise with regard to contracts between public authorities and public or private operators, and with regard to experience sharing. Making human development atop priority Three areas must take centre stage if regional Euro-Mediterranean integration is to take on an innovative po-
15
litical dimension. The first is training, which, though not described in detail here, is the determining factor that will enable southern countries to enter the knowledge economy. Indeed, the low level of training among the labour forces is essentially what distinguishes these countries from the emerging countries in Central and South America and Eastern Asia. The second area is mobility, which should eventually replace migration. The third area is the healthcare system. Southern Mediterranean countries currently face one of the biggest challenges in the history of their healthcare system. They must simultaneously deal with epidemiological changes (Health problems stemming from under-development and new pathologies linked to lifestyle changes and increasing life expectancy, including cardio-vascular dieases, cancer, road accidents, and so on); the funding crisis (national health expenditure does not exceed 200 dollars per capita, versus 2000 dollars in the northern Mediterranean countries): their dependence on imported equipment and drugs; the flight of their physicians. Deepening differences with the North would weaken the sinse of belonging to a regional community. It is therefore important to create a light institution - a Mediterranean agency for the promotion of health. Its purpose would not be to replace national health authorities, but to provide a work instrument for defining trans-Mediterranean project, to be used by the medical elite, health system managers and medical industry players. With equal involvement of both northern and southern stakeholders, the agencys functions would include project identifgication (on themes such as cancer or
drug production in the south); overseeing project management and assessing project; conducting studies into public health and coordinating public health observatories which are lacking in the South; recommending good practices; coordinating training initiatives. With regard to mobility, the goal is to promote projects that translate the neighbourhood policy of free movement of persons objective into concrete action while ensuring the security of this mobility. This applies first of all to the mobility of knowledge, culture and economic development professionals. The free circulation card recommended by European Commissioner Franco Frattini (Resposible for Justice, Freedom and Security) for researchers, professors, artists, business people, and so forth would be extended. This also concerns those occupations, such as technicians or qualified workers, for which Europe most severely lacks labour. Southern populations are reluctant to accept the term selective migration, because they fear it will plunder local brain power. It would be preferable to replace this concept with one combining mobility and training, which would be partially funded by the North. Training-orinted mobility could take place in universities or technical schools jointly managed by the southern country where they are located and by one or more nothern countries involved in the funding-or teaching-related aspects. A long-term intenship in the North would be part of the curriculum and would be sanctioned by a work permit. Eventually, the initiative could be implemented in Europe as well, with co-managed courses to train specialists who are lacking in the South.
16
* Myriad other projects are being relaunched by the Union for the Mediterranean, in such areas as civil protection, sustainable tourism and the development of professional networks (postal services, trains, ports, agencies specializing in urban planning, universities, etc.). The aim of these projects
is to achieve in the Mediterranean the same level of networking that has led to the Baltic regions success. A new dynamic is budding. Together, we have 20 years to succeed and, in the words of Jean-Louis Guigou, to build a reverse 9/11. Instead od predicting the future, we must prepare for it-starting now. Afterwards, it will be too late.
References
1. BECKOUCHE P. and RICHARD Y., Atlas dune nouvelle Europe, lEurope occidentale et ses voisins: Russie, Proche Orient, Maghreb, 3rd edition, Paris, Autrement, 2008, 72p BECKOUCHE P., Les rgions NordSud. Euromed face lintgration des Amriques et de lAsie orientale. Paris, Belin, Coll. Mappemonde, 2008, 221 p. Cercle des conomistes and VRDINE H., Dir., 5+5=32: Feuille de route pour une Union Mditerranenne. Paris, Perrin, 2007, 224 p. COLOMBSNI P., Le commerce mondial au 21e sicle. Scnarios pur lUnion europenne, Report for the European Commission. Paris, Ifri, 376 p. DEBLOCK C. and REGNAULT H., Dir., Nord-Sud: la reconnexion priphrique, Montral, ditions Athna, 2006, 308 p. 6. DIETER H., Dir., Report on East Asian Integration, Studies & Research no. 47, report for the Japanese Minister of Foreign Trade. Paris Notre Europe, 2006, 149 p. GRASLAND C. and DIDELON C., Dir., Europe In the World, report for the European Commission, ESPON programme 3.4.1., Luxembourg, 2006 www.espon.eu/mmp/online/website/ content/projects/260/720/file_2640/fr3.4.1-full_dec2006.pdf HENRY P. and DE SAINT LAURENT B., Les investissements directs trangers dans la rgion MEDA en 2006 Notes & Documents no. 23. Marseille, Anima, 2007, 159 p. OULD AOUDIA J., Croissance et rformes dans les pays arabes mditerranens, Notes et Etudes no. 28, Paris, AFD, 2006, 176 p.
2.
7.
3.
8.
4.
9.
5.
17
E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU
Princip neutralnost: odnos religije i drave u njemakom dravnom pravu (uz prevod izabranih odluka Saveznog ustavnog suda SR Njemake)
Akademik Edin arevi
I. Staatskirchenrecht: jedan pojam dva problema Podruje koje u Saveznoj Republici Njemakoj1 ima za predmet pravni odnos drave prema religiji i vjerskim zajednicama tradicionalno nosi naziv Staatskirchenrecht (= Pravo dravne crkve). Ime je nesretno izabrano, iz dva razloga: (1) Prema izriitoj odredbi njemakog Ustava (Grundgesetz), ne postoji dravna crkva (l. 140 Ustava u vezi sa l. 137 WRV = Weimarer Reichsverfassung = Vajmarski Ustav). No, ime navodi na zakljuak da se radi o pravu dravne crkve, tako da se moe zakljuiti kako ovo podruje radi sa predmetom koji ne postoji. ak i ako bi se polo od neto elastinijeg tumaenja, naime, da se radi o dravnom pravu crkve (staatliches Kirchenrecht), ili o pravu crkve u
1
dravi, jo uvijek ostaje problematian pojmovni talog: imenovana je crkva, umjesto da je upotrebljen optiji pojam religija. Ovim se predmetno podruje suava na dvije velike (hrianske) crkve, katoliku i protestantsku. Pojmovi u pravu nisu nevini, i ovdje navode na zakljuak o ignoranciji nehrianskih vjerskih zajednica, kao i osoba bez vjerskog opredjeljenja (agnostici, ateisti). Rjeenje se, meutim, nazire u upotrebi tanijeg pojam Religionsverfassungsrecht (= Pravo religijskog ustrojstva)2. U nastavku se pod pojmom Staatskirchenrecht u prvom redu misli na dravnopravno ustrojstvo vjerskih zajednica. (2) Problem neto vaniji od zamjene imena, ali ne i jednako uoljiv, predstavlja jaanje dravnopravne tendencije koja se zalae za jau sekularizaciju, dakle, za konsekventnije razdvajanje crkve i drave3 - koje ovd-
Die vorliegende bersetzung der ausgewhlten Entscheidungen des Bundesverfassungsgerichts zu Religionsfreiheit dokumentiert, wie die Garantie der Religionsfreiheit in der Judikatur des BVerfG als ein Werkzeug zur Gestaltung einer Ordnung der religisen Toleranz fungiert, obwohl die Sozialvertrglichkeit der Religionsausbung nicht in jedem Fall unbedingt positiv beurteilt werden kann. Es ist gerade aus den bersetzten Entscheidungen ersichtlich, dass die Freiheit aller Religionen die Verpflichtung zur gegenseitigen Toleranz erfordert. Dabei stellt der Verzicht auf berzogene Forderungen und Maximalpositionen eine elementare Voraussetzung dar. Osnovne informacije u arevi, Ustavno ureenje SR Njemake, 2005, str. 88 i dalje. 2 Umjesto mnogih v. Holzke, NVwZ 2002, s. 904 i dalje (takoer detaljnije upute); Czernak, NvWZ 1999, s. 743; Grisch, NVwZ 2001, s. 885. 3 Usp. klasinu analizu u Fischer, Trennung von Staat und Kirche, 1964, 4. izd. 1993. pod naslovom Volkskirche ade!, zatim Czermak, Staat und Weltanschauung, 2 toma, 1993/99; pregled pozicija s daljim uputama na literaturu u Holzke (bilj. 2); Renck, BayVbl 1988, s. 225; JuS 1989, s. 451; Kleine, Institutionalisierte Verfassungswidrigkeit im Verhltnis von Staat und Kirchen unter dem Grundgesetz, 1993.
18
je ilustrira Kruzifix-Odluka Saveznog ustavnog suda4 (BVerfG = Bundesverfassungsgericht). Sekularizacioni program je ojaao posljednjih godina prolog stoljea, i danas se nedvosmisleno suprotstavlja tradicionalnom, kooperacionom programu. Kooperacioni program ima svoje zlatno doba u prvim desetljeima po donoenju njemakog Ustava. Model je jednostavan: drava podupire (hrianske) crkve - one se zauzvrat dre lojalno prema dravi. Jednako ga podravaju politike partije (dvije s hrianskim imenom: CDU = Hriansko-demokratska unija i CSU = Hriansko-socijalna unija) kao i velik broj autora koji se bave ovim podrujem5. Kooperacioni program je proistekao iz tradicije6; suprotstavljen je jasno artikuliranim zahtjevima za konsekventnijom sekularizacijom njemakog ustrojstva vjerskih zajednica. Oba pravca se dotiu u jednoj taki: objedinjuje ih postulat neutralnosti. Princip neutralnost tako moe posluiti kao ilustracija odnosa religije i drave, naina na koji javno pravo uobliava njegove elemente kao i prakse Saveznog ustavnog suda. II. Neutralnost - postulat dravnog prava Neutralnost se odnosi na dravu i njene organe i obuhvata pitanja religije i svjetonazora. Karakteristino je za njemaki sistem da princip neutralnost nije uneen u ustavni tekst kao zasebno pravno naelo kojem bi se morao pri-
pisati samostalan dogmatski sadraj7. Odreivanje sadraja neutralnosti je uslijedilo rjeavanjem pravnih problema, u sudskim procedurama, dakle preteno pravosudnom praksom, a iznad svega odlukama Saveznog ustavnog suda. Ostatak je dograivan ustavnom dogmatikom i, generalno, u okvirima jurisprudencije. Sadraj i praktian znaaj principa neutralnost stoji u kontekstu osnovnog prava na slobodu vjeroispovijesti i slobodu svjetonazora. II.1. Sloboda vjeroispovijesti: neogranieno osnovno pravo U njemakom Ustavu je sloboda vjerovanja, savjesti i svjetonazora zajamena u l. 4 Ustava - prva dva stava odnose se na vjeroispovijest: (1) Sloboda vjere, savjesti i sloboda ispovijedanja vjere i svjetonazora su nepovredivi. (2) Jami se nesmetano obavljanje vjerskog obreda. (3) Niko ne smije biti prisiljen da suprotno svojoj savjesti slui vojsku s orujem. Pojedinosti odreuje savezni zakon. Iz strukture teksta se vidi da su zajameni bitni elementi, naime sloboda vjere i njenog ispovijedanja koja je proirena iznoenjem svjetonazora (st. 1) i sloboda kulta kao pravo na slobodno i nesmetano obavljanje vjerskog obreda (st. 2). Trei bitan element slobode vjeroispovijesti, naime sloboda religijskog udruivanja, nalazi se na drugom mjestu, i to u l. 140 u vezi sa l. 137 st. 2 WRV8. Ovako postavljena
BVerfGE 93, 1 i dalje ovdje u nastavku prevod izvoda. Usp. Hollerbach, HdbStR VI, 1989, 2. izd. 2001, 138 i dalje (s daljim napomenama); Listl/Pirson (prir.) HdbStKirchR, 2 toma, 2. izd. 1994/95; Maunz, BayVBl 1988, s. 231. 6 Sintagma kod Campenhausen, StKirchR, 3. izd, 1996, s. V; isti, BayVBl 1999, s. 65. 7 Detaljnije u arevi, Religionsfreiheit und der Streit um den Ruf des Muezzins, 2000, s. 8 i dalje.
4 5
19
garancija ukljuuje slobodu vjerovanja u formama ispoljavanja vlastite vjere i obavljanja vjerskog obreda, sam ili zajedno sa drugim. Ona posebno titi aktivno uee u duhovnim i korporativnim strukturama zajednice. Prema razumijevanju Saveznog ustavnog suda, garancija obuhvata poseban prostor u kojem se moe aktivno upranjavati religijsko ubjeenje9, dalje, kultske radnje (npr. bogosluenja, skupljanje crkvenih priloga, molitve, procesije,
8
kultna zvonjava), religijsko obrazovanje, vjerske i ateistike praznike i obiaje10 kao i pravo pojedinca da svoje cjelokupno dranje usmjeri prema uenju svoje religije i svjetonazora i da prema takvom ubjeenju i sam djeluje11. Dogmatika je djelovala suzdrano i nije ulazila u problem definiranja subjektivne forme vrenja ovog osnovnog prava. Prihvaeno je pravilo da oblik i sadraj slobode religije ne mogu biti objektivno odreeni. Prema tome, zatieno
lan 140 Ustava glasi: [Preuzimanje odredaba o crkvenom dravnom pravu iz Vajmarskog ustava] Odredbe lanova 136, 137, 138, 139 i 141 njemakog Ustava od 11. augusta 1919. predstavljaju sastavni dio ovog Ustava. lanovi 136-139, 141 Vajmarskog ustava iz 1919. godine: lan 136 (1) Slobodom religije se niti uslovljavaju niti ograniavaju graanska i dravnograanska prava i obaveze. (2) Uivanje graanskih i dravnograanskih prava kao i pristup javnim slubama neovisni su o religijskoj pripadnosti. (3) Niko nije obavezan da obznani svoju religijsku pripadnost. Slube dravne uprave imaju pravo da pitaju o religijskoj pripadnosti samo ako od toga zavise prava i obaveze, ili je to potrebno za provoenje statistikog istraivanja koje je zakonom odreeno. (4) Niko ne smije biti prisiljen na crkveno djelovanje, na slavlje ili na uee u obavljanju religijskog obreda ili na upotrebu religijske forme zaklinjanja. lan 137 (1) Ne postoji dravna crkva. (2) Jami se sloboda udruivanja radi osnivanja religijskih zajednica. Udruivanje religijskih zajednica na podruju Rajha ne podlijee nikakvim ogranienjima. (3) Svaka vjerska zajednica ureuje i upravlja svojim poslovima samostalno u okviru zakonom utvrenih granica koje vae jednako za sve. One odreuju svoje slube bez uea drave ili graanskih optina. (4) Vjerske zajednice dobijaju pravnu sposobnost prema optim propisima graanskog prava. (5) Vjerske zajednice ostaju ustanove javnog prava ako su to i do sada bile. Drugim vjerskim zajednicama e se na njihov zahtjev obezbijediti ista prava, ako one svojim ustrojstvom i brojem lanova jame trajnost. Ako se vie takvih javnopravnih vjerskih zajednica ukljui u savez, onda i taj savez postaje javnopravna ustanova. (6) Vjerske zajednice koje su ustanove javnog prava imaju pravo da na osnovu poreskih lista graana ustanovljavaju poreze prema odredbama zemaljskih zakona. (7) Vjerske zajednice su jednake sa udruenjima koja imaju zadatak da zajedniki njeguju odreeni svjetonazor. (8) Ako provoenje ovih odredaba iziskuje dalju regulativu, onda ona pripada saveznim zemljama. lan 138 (1) Dravna davanja vjerskim zajednicama koja poivaju na zakonu, ugovoru ili posebnim pravnim osnovama e biti nadomjetena zemaljskim zakonodavstvima. Naela za ovo odredit e Rajh. (2) Jame se vlasnitvo i ostala prava vjerskih zajednica i vjerskih udruenja nad njihovim ustanovama koje su odreene za kultne radnje, nastavu i dobrotvornu djelatnost, fondacije i posebnu imovinu. lan 139 Nedjelja i dravni praznici su zakonom zatieni kao dani odmora od rada ili duevnog odmora. lan 141 Ako postoji potreba za slubom bojom i duobrinitvom u vojsci, u bolnicama, u zatvorima i drugim javnim ustanovama, dopustit e se vjerskim zajednicama da poduzimaju vjerske obrede, pri emu se mora osigurati odsustvo svake prinude. 9 BVerfGE 41, 29, 49; 52, 223, 241; Steiner, JuS 1982, s. 157 i dalje, 163. 10 BVerfGE 24, 236, 245 i dalje. 11 BVerfGE 32, 98, 106; 33, 23, 28; 41, 29, 49; 93, 1, 15; BVerwGE 99, 1, 3 i dalje.
20
podruje osnovnog prava se svaki puta odreuje na osnovu subjektivnih kriterija, u prvom redu na osnovu samorazumijevanja nosilaca osnovnog prava12. No mora se svakako naglasiti da isto osnovno pravo titi i negativnu slobodu vjerovanja13, dakle slobodu da se odbije religijski ili neki drugi svjetonazor14. Osnovna prava iz l. 4 Ustava ne podlijeu zakonskim ogranienjima. Ovo vodi do dogmatski znaajnog stava da je sloboda vjeroispovijesti na ustavnom nivou zajamena bezrezervno (njem. vorbehaltlos), dakle, bez mogunosti dopunskog ogranienja podustavnim propisima. No, sam Ustav u l. 140 u vezi sa l. 136 st. 1 WRV uvodi klauzulu koja se moe protumaiti kao poseban tip ogranienja: graanska prava nee biti ni uslovljena ni ograniena vrenjem slobode religije. Pravosudna praksa i najvei dio njemake dogmatike ustavnog prava polaze meutim od stava da se navedena rezerva ne moe primjeniti na l. 4 st. 1 i 2 Ustava15. Jer, kako slijedi iz argumentacije, oba propisa su, prema znaaju i unutranjoj teini koja im pripada, prekrivena l. 4 st. 1 i 2 Ustava. Prema tome, jedinu mogunost da se ovo osnovno pravo ogranii - i to je vladajui stav pravne znanosti - ostavlja sam Ustav: kao imanentno ogranienje osnovnog prava na slobodu vjere i svjetonazora dolaze u obzir samo interesi zajednice u ustavnom rangu, strukturni principi ustavnog prava i osnovna prava treih lica koja su u rangu sa slobodom vjeroispovijesti.
II.2. Dva razgranienja Prvo, slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora karakterizira status negativus. Osnovno pravo, dakle, predstavlja odbrambeno pravo pred dravnom vlau. Predmet ovog prava su uvjerenja o istini (o posljednjim stvarima), o porijeklu svijeta i istine, posebno o ovjeku u svjetu. Vjeru i svjetonazor karakerizira spoznaja koja se za razliku od ostalih (npr. znanstvenih) istina ne moe dokazivati. Zbog svega toga se jamstva koja spominju st. 1 i 2 lana 4 (sloboda vjerovanja i ispoljavanja vjere i svjetonazora iz st. 1 i nesmetanog obavljanja vjerskog obreda iz st. 2) promatraju kao jedinstveno osnovno pravo16 u kojem se spaja forum internum (obrazovati i imati vjeru) i forum externum (djelovati prema vani, u skladu sa sopstvenim, unutranjim vjerskim svjetonazorom). Ostali pojedinani aspekti i jamstva su regulirani u l. 140 Ustava u vezi sa l. 136 i 137 st. 1-3 WRV. Drugo, pojmovi religije i svjetonazora su odvojeni i opisuju razliita injenina stanja. Ipak, jasno razgranienje oba pojma nije mogue17. Zajedniki im je sistem miljenja koji se odnosi na metafizika pitanja o mjestu ovjeka u svijetu. Sasvim uslovno se religija moe opisati kao potovanje metafizikih snaga, dakle kao fenomen koji se razlikuje od svjetonazora ili, jo tanije, kao poseban sluaj svjetonazora. Diferenciranje je potrebno samo s obzirom na injenicu da pored religijskog postoji i nereligijski svjetonazor18, tako da
BVerfGE 93, 1, 15; usp. arevi (bilj. 7), s. 7, s detaljnijim napomenama. BVerfGE 41, 29, 49; 93, 1, 15 i dalje; Bock, AR, s. 445 14 arevi (bilj. 7), s. 7; Heckel, u FS fr Kriele, 1997, s. 281 i dalje. 15 Detaljnije arevi (bilj. 7), s. 7; Muckel, NWVBl 1998, s. 1 i dalje, 3; isti, Religise Freiheit und staatliche Letztentscheidung, 1997, s. 538 i dalje, 541. 16 BVerfGE 24, 236, 245; o ostalim pozicijama u literaturi usp. arevi bilj. 6, s. 5. 17 Tako Holzke (bilj. 2), s. 904. 18 Usp. Starck, u Mangoldt/Klein/Starck, GG, 4. izd. (1999), l. 4, isti, JZ 2000, s. 1.
12 13
21
isti fenomen iz perspektive religijskog i nereligijskog svjetonazora dobija razliite konotacije: oba pogleda nude razliite odgovore na isto pitanje. Ali, ta se misli pod pojmom neutralnost odreuje sekularni pogled. Tako nereligijski svjetonazor postavlja omjer religijskom, on je u Dravnom pravu metodska pretpostavka pozicioniranju vjerskog svjetonazora. Kada se govori o dravnopravnom odreenju principa neutralnost, mora se svaki put imati na umu da je rije o dravi koja se ne brine o religijskim potrebama ljudi koji su podreeni njenom ureenju, o dravi koja vie ne zauzima religijsku poziciju19. II.3. Neutralnost u vjerskim pitanjima Dogmatika i jurisprudencija razumijevaju neutralnost kao visoko rangiran ustavni princip ili kao ustavnu zapovijest. Jo jednom: ni jedno ni drugo se ne izvodi iz konkretne ustavne norme, nego iz cjeline ustavne poruke. Princip neutralnosti u judikaturi i literaturi obrazuje nerazdvojno jedinstvo, kako jeziki tako i sadrajno, sa principom tolerancije i sa zahtjevom jednakog tretmana u vjerskim pitanjima20. Na toj se pozadini sadraj neutralnosti u vjerskim pitanjima moe odrediti kao ustavnopravni zahtjev da se
postojee vjerske zajednice uzajamno toleriraju, da se konflikt pozitivne i negativne slobode vjeroispovijesti rjeava prema pravilu praktine konkordancije21, da drava pozitivno djeluje na koegzistenciju razliitih religija, da je neophodno umjereno razdvajanje drave i crkve22, da je pod pretpostavkom zabrane uvoenja dravne crkve zabranjeno privilegiranje jednog svjetonazora23 i da drava mora spreavati totalnu identifikaciju sa jednim religijskim svjetonazorom kao i toltalitarne tendencije partikularnih religija24. Svedeno na plastian iskaz: pred njemakim Ustavom su svi bogovi jednaki. II.4. Princip neutralnosti: judikatura i jurisprudencija Savezni ustavni sud u svojim odlukama redovno spominje neutralnost drave25. No uzaludno emo traiti opte odreenje njenog sadraja. U pojedinanim konstelacijama sud sa principom neutralnosti povezuje sljedee stavove: drava ne smije vrednovati vjerovanje ili nevjerovanje svojih graana26; prenoenje statusa korporacije na crkvu ne donosi prenoenje dravne vlasti/ovlatenja27;
Starck, JZ (bilj. 18), str. 1 i dalje; Heckel (bilj. 14), s. 297 i dalje. Pregled kod arevi (bilj. 6), str. 8 i dalje; drukije Starck, JZ (bilj. 18), koji toleranciju posmatra kao predreligijsku kategoriju koja sa ljudskim pravima ulazi u slobodu vjeroispovijesti tako to je prevazilazi i istovremeno uva. 21 O pojmu praktine konkordancije i njegovom dogmatsko-tehnikom znaaju arevi (bilj. 1), s. 34. 22 BVerfGE 93, 1, 7. 23 BVerfGE 93, 1, 16 sa detaljnijim uputama. 24 BVerfGE 93, 1, 17. 25 Pregled kod Hollerbach, AR 92/1967, s. 99; isti, AR 106/1981, s. 218; Kstner AR 123/1998, s. 408; Holzke (bilj. 2), s. 905. 26 BVerfGE 12, 1, 4 (Abwerbung). 27 BVerfGE 18, 385, 386 i dalje (Kirchengemeinde).
19 20
22
na slobodu obavljanja vjeroispovijesti ne mogu se pozvati samo hrianske crkve, nego i sve ostale zajednice vjerskog svjetonazora, tako da su zatiene i zajednice sa malobrojnim lanstvom28; vjerske zajednice nemaju nadlenost da raspolau nelanovima, posebno ne smiju od njih ubirati crkveni porez29; drava ne smije odreivati ko pripada odnosno ko ne pripada odreenoj crkvi30; drava mora ostati otvorena pluralizmu vjersko-religijskih pogleda i opredjeljenja31; drava ne smije ugroavati religijski mir32; drava ne smije prelaziti omjer naela prema kojima vjerske zajednice ele uobliavati vjersku nastavu33. Sve su to danas nesporni stavovi. Upotreba pojma neutralnost, meutim, slui Saveznom ustavnom sudu prvenstveno kao argumentativni topos. Sud ga u pravilu upotrebljava kao vrstu jezikog nus-produkta ustavnog sadraja s jasno prisutnom tendencijom da samostalne zakljuke ne izvodi direktno iz pojma neutralnosti. Neutralnost ovdje u prvom redu posreduje spoznaju, naime, da dvije velike hrianske crkve ne mogu snagom ustava polagati pravo na iskljuivo predstavljanja vjernika34.
28
Neto drukije je akcentuiran princip neutralnosti u Kruzifix-odluci. Ovdje je iz neutralnosti izveden zakljuak da drava ne smije ugroavati vjerski mir - to se iz pisanog ustavnog prava ne moe izvesti bez matovitije dorade. Otud pitanje kako se pravne zapovijesti izvode iz neutralnosti, jer ni sam princip neutralnosti nije sadran u pisanom Ustavu. U novijoj literaturi se neutralnost shvaa prvenstveno kao odvajanje drave i religije35. Ne misli se pritom naprosto na organizaciono razdvajanje dravnih organa od organa vjerskih zajednica, nego na potpuno razjedinjenje oba podruja. Prema ovom miljenju, neutralna drava ne podstie vjerski svjetonazor na tetu nereligijskih pogleda, odnosno religiju na tetu nereligioznosti, ali je ni ne spreava u djelovanju, jednako kao to je ne potiskuje iz socijalne sfere djelovanja. Iz te se perspektive pokazuje da dva ustavna instutita - odravanje vjerske nastave (prema l. 7 st. 3 Ustava) i prikupljanje crkvenog poreza (l. 140 Ustava u vezi sa l. 137 st. 6 WRV) - predstavljaju dravne mjere koje, konsekventno shvaeno, nisu u skladu sa zahtjevom neutralnosti u vjerskim nadlenostima. Radi se, sve u svemu, o tezi koja na najosjetljivijim mjestima pokuava raskrstiti s njemakom tradicijom dravnocrkvene kooperacije i pojmu neutralnost dati znaenje striktne odvojenosti.
BVerfGE 24, 236, 246 (Lumpenseammler); 32, 98, 106 (Gesundbeter); 33, 23, 28 i dalje (Eidesleistung) prevod izvoda u nastavku. 29 BVerfGE 19, 206, 216; 30, 415, 421 i dalje (Kirchensteuer). 30 BVerfGE 30, 415, 422 (Kirchensteuer). 31 BVerfGE 41, 29, 50 (Simultanschule) 32 BVerfGE 93, 1 16 i dalje (Kruzifix prevod izvoda u nastavku) 33 BVerfGE 74, 244, 255 (Religionsunterricht). 34 Usp. BVerfGE 19, 206, 216; 24, 236, 246; 30, 415, 421 i dalje; 32, 98, 106; 33, 23, 28 i dalje; 41, 29, 50; 93, 1 16 i dalje. 35 Holzke (bilj. 2), s. 908; Denninger, KritJ 1995, 425, 431; Fischer (bilj. 2); Starck, JZ (bilj. 18); Renck, BayVBl 1988, s. 225, 230; Janz/Rademacher, NVwZ 1999, s. 706, 712 i dalje; Czermak, Staat und Weltanschauung, 1993, s. 261 i dalje.
23
Ovaj pravac izvodi princip razdvajanja iz l. 4 (st. 1 i 2) Ustava, posebno iz tumaenja Saveznog ustavnog suda. Radi se u biti o sljedeem objanjenju: ustavna garancija slobode vjeroispovijesti jami da se drava ne smije indentificirati sa odreenom religijom - u suprotnom bi pripadnici drukijeg vjerskog svjetonazora bili diskriminirani. Pod tim uslovima drava ne bi mogla biti domovina svih graana36: Iz slobode vjeroispovijesti lana 4 st. 1 Ustava slijedi naelo dravne neutralnosti u odnosu na razliite religijske svjetonazore. Drava, u kojoj zajedno ive pripadnici razliitih ili suprostavljenih religijskih pogleda ili svjetonazora moe jamiti mirnu koegzistenciju samo ako ona sama u religijskim pitanjima zadri neutralnost. Ona ne smije sa svoje strane ugroziti religijski mir u jednom drutvu37. No, ne ostaje se samo na tom zahtjevu. Korak dalje vodi obrazloenje da podupiranje religije vodi prema povredi dravne neutralnosti. Otud objanjenje da se samo konsekventnim razdvajanjem moe sauvati dravna neutralnost. Elementi koji su postavljeni u samom Ustavu (l. 7 st. 3 i l 140 u vezi sa l. 137 st. 5 i 6 WRV) - prema programu razdvajanja -predstavljaju pravo koje je u suprotnosti sa ustavnim principom. II.5. Metodske premise - vraanje izvornom problemu Na prvi pogled se ini da formula o domovini svih graana ide zajedno sa principom razdvojenosti i da se
36 37 38 39 40 41
jedno bez drugog ne moe ostvariti kao ivotna praksa koja se reproducira u formama dravne neutralnosti. No, striktno razdvajanje vjere i drave nije propisano pisanim Ustavom. Sam je Savezni ustavni sud naglasio da naelo razdvajanja drave i crkve nije u Ustavu ostvareno u smislu striktnog razdvajanja koje ne doputa izuzetke i lomove38. U tom smislu valja podsjetiti i na volju historijskog ustavotvorca: Parlamentarni savjet je, kao ustavotvorac39, ustavni tekst uobliio u formi kompromisa u kojem se susreu zahtjevi striktnog sekularizma sa zahtjevima vjersko-dravnog kooperativizma40. Presudnu ulogu su odigrale hrianske partije u Parlamentarnom savjetu i njihova uska veza sa crkvenim prestavnicima za vrijeme vijeanja o pojedinim ustavnim rjeenjima. Pojedini lanovi Savjeta, posebno delegat Dr. Ssterhen (CDU), insistirali su na uvoenju stavova koji otvaraju ustavno ureenje etabliranim crkavama - uspjelo im je na koncu, uz pomo predsjednika Parlamentarnog savjeta, kasnijeg saveznog kancelara Konrada Adenauera, da u Ustav unesu garanciju vjerske nastave i veinu vjerskih odredaba WRVa41. Istina, nisu uspjeli za zahtjevom da se prema roditeljskom pravu odreuje konfesionalnost kola, kao to je samo djeliminom uspjehu doprinijela i tzv. Bremenska klauzula (l. 141 Ustava). Na kraju je, ipak, stajao kopromis, koji je podrazumijevao odreen oblik kooperacije drave i velikih hrianskih crkava, ali su na drugoj strani Ustavom
BVerfGE 19, 206, 216 (Kirchensteuer). BVerfGE 93, 1, 16 (Kruzifix). BVerfG, NVwZ 2001, s. 909. Detalji kod arevi (bilj.1), s. 21 i dalje. Usp. Schlink/Poscher, Der Verfassungskompromiss zum Religionsunterricht, 2000. Detaljnije Holzke (bilj. 2), s. 910.
24
na odgovarajui nain zatieni nevjernici i pripadnici drugih vjera. No, ostaje kao suha pravna injenica da je njemaki Ustav pozitivitzirao kompromis, koji je u cjelini sastavni dio pisanog ustavnog prava. Dogmatsko-metodski je neprihvatljivo izdizanje jednog dijela kompromisa na nivo ustavnog principa, i odbacivanje drugog dijela, kao kontradiktornog pravnog rjeenja koje kolidira sa duhom ustava. To bi, ukratko, bio metodski nekorektan dio zahtjeva koji istie program razdvajanja drave i vjere. Ali, ova pozicija ostaje kao legitimna pravnopolitika osnova dogradnji postojeeg ustavnog prava, iako je - jo jednom - iz metodskih razloga nije mogue staviti na mjesto dogmatski upotrebljivog pravila ustavnopravne interpetacije i primjene ustavnih propisa. Nita drugo ne moe vrijediti za princip neutralnosti: on je legitiman i legitimiran kao ustavno naelo samo u mjeri u kojoj se izvodi iz samog pisanog ili, sekundarno, nepisanog ustavnog prava. Dakle, neutralnost nije, pravno-tehniki shvaeno, osamostaljen princip normativne snage prema kojem se mjeri ustavno pravo i njegovi pojedini propisi, nego obrnuto, Ustav odreuje omjere i sadraj neutralnosti. U presudama Saveznog ustavnog suda ovom zahtjevu izlazi se djelimino u susret. Na ovom jednostavnom aksiomu pravne dogmatike propada prvi pokuaj da se iz njemakog Ustava izvede ona forma pravnog ustrojstva religije koja odgovara zahtjevima jedne dravne zajednice koja je duboko uvuena u
probleme obezbjeivanja baznog konsenzusa multikulturne, odnosno multireligijske zajednice. Na prvom mjestu je ustanovljavanje platforme na kojoj e nehrianske religije moi izgraivati baznu lojalnost njemakoj dravi. ta je onda ostalo od principa neutralnosti - kakvu pravnu ulogu moe imati ovaj princip? Ne moe se pogrijeiti ako mu se pripie heuristika funkcija42 - on podstie (kritiko) miljenje bez kojeg se ne mogu razbiti postojea ogranienja. Isto vrijedi i za funkciju integracije43 - priznaje mu se karakter opteobavezujueg principa. On, konano, otvara ire horizonte razumijevanju odnosa moderne drave i religije, jer sadri elemente mjerodavnog pravila44. No, da li je to argumentacija koja opravdava unoenje principa neutralnosti u pravnu dogmatiku i osigurava mu ustavnopravnu primjenu? III. Uticaj hrianske tradicije na tumaenje prava: obesnaivanje neutralnosti? Jednu fasetu neutralnosti obrazuje problem uticaja hrianske tradicije na tumaenje prava u upravnoj praksi, ime se de facto privilegiraju hriani. Ovdje postaju vidljive granice principa neutralnosti. Posebno kada npr. muslimani pokuavaju da dobiju prostor za uobliavanje valstitog ivota koji odgovara njihovim religijskim pretpostavkama i pritom se - povremeno - sudaraju sa znaajnim praktinim ili pravnim zaprekama. Savezni ustavni sud je ovo opisao kratkim iskazom u Kruzifix-odluci: Istina je da su stolje-
42 Tako Holzke (bilj. 2), s. 911; Schleich, Neutralitt als verfassungsrechtliches Prinzip, 1972, s. 230. 43 Schlaich (bilj. 42), s. 226 i dalje. 44 Heckel (bilj.14), passim
25
ima u kulturne osnove drutva ulazile razliite hrianske tradicije, kojima se ni protivnici hrianstva ni kritiari njegovog historijskog nasljea ne mogu oduprijeti. Pritom se zaista ne radi u prvom redu o protivnicima i kritiarima, nego o religijskim potrebama drugih vjernika koje se ignoriraju i potiskuju45. ini se da drava, ako eli ostati neutralna u religijskim pitanjima, mora pronai mjesta na kojima e se drukije postaviti. Ovaj proces je jo uvijek u toku, i ne nazire mu se kraj. To jasno pokazuju neto starije odluke sudova i uprave46. III.1. Nacrt problema Stvarne dimenzije problema pokazuje uticaj uslune uprave (Leistungsverwaltung), npr. u podruju prava na socijalnu pomo. Upravo ovdje moe doi do privilegiranja hriana u odnosu na nehriane. Jer, u ovom podruju drava snanije izlazi u susret hrianskim potrebama nego potrebama drugih vjera. Upravo se ovdje postavlja problem uticaja hrianske tradicije na tumaenje, a time i na primjenu prava. Problem se posebno jasno pokazuje kada se odluka o dravnim davanjima (usluge) vee za tumaenje neodreenih pravnih pojmova, kao to su npr. vladajui obiaji, uobiajeno i slino. ta je u konkretnom sluaju obiaj odnosno uobiajeno odreuje se u sekularanoj dravi Njemakoj prema mjerilima hrianske tradicije, neovisno o tome da li za pojedinca religijski
45 46
aspekti imaju bilo kakvu ulogu. III.2. Primjeri iz pravosua a) Potrebni trokovi za sahranu Kao prva ilustracija moe posluiti odluka Upravnog suda Berlin (VG Berlin)47 u sluaju tube tuioca muslimana, radi nadoknade trokova za opremanje umrlog muslimana na tursko-islamskom groblju. Prema 15 Saveznog zakona o socijalnoj pomoi (BSHG) nadoknauju se potrebni trokovi sahrane, ija se visina opet odreuje prema mjesno uobiajenim trokovima sahrane, a omjer potrebnog uzimanjem u obzir konkretnih ivotnih obiaja. Berlinski sud je ovdje kao omjer odluke uzeo hriansku sahranu za koju se primaocima socijalne pomoi nadoknauju trokovi same sahrane, osvjetljenja, ukraavanje sale predviene za odravanje ceremonije sahrane, koritenje orgulja, trokovi isplaeni organizatorima i govornicima48. Sud je u presudi fingirao da predvieni trokovi za hriansku sahranu - sala, pjevanje hrianskih pjesama, govor odgovaraju obrednom opremanju umrlog muslimana, jer ovdje nije potrebna ni sala ni orgulje. I kod ostalih trokova za koje se moe dobiti nadoknada jo se jasnije vidi hrianski uticaj: trokovi krsta koji stoji kao najeftinija alternativa nadgrobnom spomeniku; krst meutim u muslimanskom obredu sahrane nema nikakvo znaenje49. Ovakvo karakteriziranje trokova
Tako Briz, JZ 200, s. 1127 Npr. kontoroverzna rjeenja o izuzecima od klanja ivotinja bez prethodnog omamljivanja (primjeri odbijanja) BVerwGE NVwZ 1996, s. 61 i dalje; VGH Kassel, 18. 4. 1997 11 TG 1449/97; VGH Kassel, Mrz 2000 11 TG 990/00; odbijanje vlada Baden-Wrtemberga da prime u slubu uiteljicu koja nosi maramu na glavi u odnosu na suprotno stajalite hamburke senatorke (SZ od 19. 8. 1999). 47 VG Berlin, NvWZ 1994, s. 617 i dalje. 48 VG Berlin (bilj. 46); dalji podaci o pojedinanim stavkama kod Ness/Neubig/Zuodar, Sozialhilfe,Leistungs- und Verfahrensrecht, 1986, s. 108. 49 Detaljnije Britz, (bilj. 44), str. 1129.
26
koji se preuzimaju prema 15 BSHG pokazuju u kojoj je mjeri opte shvatanje mjesno uobiajenih trokova koji su primjereni sahrani intezivno proeto hrianskom tradicijom. Iz perspektive pogoenog moe biti nevano da li e sahrana biti provedena prema hrianskom ritualu; vanjska forma hrianskog rituala je, meutim, ostala ouvana. Ko eli hriansku sahranu, profitirat e od ovakvog tumaenja neodreenog pojma, dok sahrana prema muslimanskom obredu nee moi nita napraviti sa pojedinim stavkama za koje drava snosi trokove. U smislu ustavnog principa neutralnosti, zasigurno nee biti sasvim neproblematino poopavanje hrianske tradicije metodom njenog odvajanja od vjerskog svjetonazora i primjenom na religijske predstave drugih vjera. b) Slini primjeri iz prava socijalne pomoi Slino je sa tumaenjem i primjenom pojma nuno odravanje ivota ( 12 st. 1 BSHG). Ovdje se postavlja pitanje kako se odreuje visina novanih primanja koja je potrebna za ivot - kao standard se upotrebljavaju opte ivotne navike koje nisu primarno hrianski odreene. Ali, njemaki sekularizam je viestruko proet hrianskim obiajima koji se tumaenjem probijaju u odredbu nunog odravanja ivota. Ovdje se npr. posmatra proslava Boia i boinih praznika kao opta ivotna navika iji se dodatni trokovi kod primaoca socijalne pomoi preuzimaju kao trokovi nuni za odravanje ivota. Boi se pritom razumijeva kao opteprihvaen praznik koji neovisno
o konfesiji i stepenu religioznosti treba priblii ljude jedne drugima50. I ovdje se bez ikakvih problema moe uoiti da hrianski obiaji ulaze u opte, ime se prevode u omjere prema kojima se odobravaju dravna davanja. III.3. Tradicija i neutralnost Kako pokazuju navedeni primjeri, sigruno je da e pripadnici hrianske vjeroispovijesti i pripadnici drugih nejednako profitirati od dravnih davanja. Faktiki razliit tretman hriana i nehriana rezultira iz injenice da tradicija ima vanu ulogu kod tumaenja zakonskih pretpostavki za dodjelu dravnih davanja. Ona je sekularizirana, ali jasno hrianskog porijekla - rezultat je faktino privilegiranje hriana51. Istini za volju, uticaj hrianski formirane tradicije, koja je stoljeima ovladavala socijalno-psiholokim konstantama i ula u u opta kulturna dobra sekularne drave, ne moe biti naprosto ignoriran. On se ne moe iskljuiti kao faktor interpretacije prava. Ali, njemaki Ustav sadri interpretativne mehanizme pomou kojih se moe uspostaviti ravnotea prema faktiki oteenima - jedan od instrumenata ostaje princip neutralnosti. IV. Zakljuak: iznueno rjeenje distanca i neidentifikacija Sasvim je sigurno da je osnovni pravni nedostatak principa neutralnost njegova neodreenost. Ali, u toj se slabosti krije njegova snaga: on je otvoren znaenjima i na jednak nain dotie kooperatio-tradicionaliste i sekularisatio-reformiste!
50 51
BVerwGE, NVwZ 1984, s. 729; detaljnije Britz (bilj. 44) s. 1130. Tako i Britz (bilj. 44) passim.
27
U dogmatici ustavnog prava je Savezni ustavni sud trasirao njegove elemente, dogmatika ih je nadogradila. I tu je njegov pravni znaaj: elastina upotreba konstruirane pravne zapovijesti omoguuje korekturu socijalnih odnosa u situacijama koje poprimaju eksplozivne ili socijalno subverzivne forme razgradnje baznog drutvenog konsenzusa. Istovremeno, on nije prazna jezika floskula, normativna poezija ili ustavna parola bez ikakvog smisla. Savezni ustavni sud svojim presudama - samo je manji dio preveden u nastavku - demantuje upravo takvu poziciju: neutralnost je nadustavna zapovijest, izvedena i tumaena u skladu sa pisanim ustavom, pod koju sud supsumira konkretna injenina stanja i normativno usmjerena pitanja. Princip niti naruava niti ograniava ustavni tekst, ali obrazuje dogmatski korisnu nadogradnju koja obezbjeuje elastino reagiranje na socijalni problem, na jednoj, i integraciju pisanog ustavnog prava u aktuelne tokove pravnopolitiki motiviranih rasprava na drugoj strani. To se ne moe uzimati kao nedostatak52. U tom je smislu neutralnost u vjerskim pitanjima, uz oslonac na pisano Ustavno pravo, vie od apstraktnog orijentira i obuhvata sljedee elemente: obavezu na omoguavanje korporativnog statusa vjerskim zajednicama (l. 140 u vezi sa l. 137 st. 5 WRV); pravo vjerskih zajednica da ubiraju porez (crkveni porez) prema l. 140 Ustava u vezi sa l. 137 st 6 Ustava; obaveza da se zatite nedjeljni odmor i praznici (l. 140 Ustava u vezi sa l. 139 WRV);
52
obaveza da se vjerskim zajednicma dopusti pristup u javne ustanove radi obavljanja religijskih radnji (l. 140 Ustava u vezi sa l. 141 WRV); zapovijest da se organizuje vjerska nastava u kolama (l. 7 st. 3, 141 Ustava); obaveza drave na jednak tretman svih vjerskih zajednica (l. 3 st. 3, 33 st. 3 Ustava; l. 140 Ustava u vezi sa l. 137 st. 7 WRV); zabrana identifikacije sa jednom religijom ili svjetonazorom (l. 140 Ustava u vezi sa l. 137 st. 1 WRV); zabrana da se odreuje sadraj jednoj religiji ili svjetonazoru (l. 4 st. 1 i 2 Ustava, l. 140 u vezi sa l. 137 WRV). Neutralnost drave, kao ustavni princip, opisuje ustavnu poziciju drave i vjerskih zajednica u jednom tipu kooeprativnog odnosa, kakav je model njemakog Ustavnog prava i pravnog ustrojstva vjerskih zajednica. Njegovu specifino noramtivnu snagu odreuju dva elementa: jednom okolnosti koje nalau dravno podsticanje religije, drugi put ustavom predviene granice uzajamnoj suradnji. Kada Savezni ustavni sud izlae ovaj postulat u smislu jaeg razdvajanja ili umjerene neutralizacije, to je samo dobar primjer kako ustavno pravosue moe odmjerenim odlukama nivelirati socijalne napetosti i uspostavljati pravednije odnose u jednom osjetljivom podruju. Neka prevod koji slijedi u, svim svojim aspektima, poslui kao dokaz navedenoj tezi i kao poticaj bosanskohercegovakoj dogmatici vaeeg dravnog prava u pitajima odnosa religije i drave.
Suprotno Merten, u FS fr Stern, 1977, s. 987, 1008; Holzke (bilj. 2), s. 912.
28
Sloboda vjeroispovijesti, savjesti i svjetonazora (l . 4 Ustava SR Njemake) 1. BVerfGE 32, 98 (Gesundbeter / molitva za zdravlje) O uticaju slobode vjeroispovijesti, koja je zajamena kao osnovno pravo, na kanjavanje zbog neukazane pomoi ( 330 c Krivinog zakonika = Strafgesetzbuch = StGB, danas 323 c StGB). Rjeenje Prvog senata od 19. oktobra 1971. - 1 BvR 387/65 Apelant je lan religijskog udruenja evangelistikog bratstva. Njegova supruga je, takoer, bila lan ovog bratstva. Ona je po roenju etvrtog djeteta, unato injenici da je u ivotnoj opasnosti zbog akutnog nedostatka krvi nastalog iskrvavljenjem, odbila da se prema ljekarskom savjetu smjesti u bolnicu kako bi bila obavljena transfuzija krvi. Suprug je propustio da u smislu ljekarskog savjeta utie na svoju suprugu. Izostalo je lijeenje; supruga, koja je do posljednjeg trenutka bila pri svijesti, je podlegla. () Zemaljski sud Ulm je apelanta osudio presudom od 14. januara 1965. zbog nepruanja pomoi na novanu kazno od 200 DM, ili na 10 dana zatvorske kazne. Zemaljski sud je utvrdio slijedee injenino stanje: () ljekar je shvatio da postoji opasnost po ivot i predloio je apalenatu kao i njegovoj supruzi smjetaj u bolnici, kako bi se moglo obaviti prenoenje krvi; jasno je istakao da e ona bez takvog tretmna umrijeti. Na ovo je
apelant pojasnio ljekaru da e njegova supruga ozdraviti i bez bolnikog tretmana ako se Bogu obrate za pomo i ako ostanu vrsti u vjeri; oni su oboje vjernici, naueni da vjeruju u boju rije i da vjeruju u Boga. On sam zbog toga ne pristaje na bolniki tretman. Zatim se obratio supruzi izjavljujui da odluku preputa njoj i da ona moe ii u bolnicu ako hoe; vjera meutim poduava drukijem putu, jer u Svetom pismu stoji: Ako je neko bolestan, on poziva k sebi starjeinu zajednice kako bi se za njega molili, i molitve e pomoi bolesnom. Apelatnova supruga je na ovo izjavila da odbija tretman u bolnici i moli da joj se pozove jedan od brae iz zajednice kako bi zajedno molili; to se idesilo. Kratko potom supruga je podlegla. I. Savezni ustavni sud na putu ustavne tube ne provjerava u punom obimu da li su poinjene greke pred redovnim sudovima (BVerfGE 7, 198 [207]; 17, 302 [304]; 18, 85 [92 i dalje]). U predmetnom sluaju e se ispitati samo da li je osporenom odlukom, prilikom tumaenja i primjene krivinopravnih odredbi iz 330 c StGB, dolo do previda u pogledu uticaja osnovnih prava na ovu normu. II. Provjera osporavane odluke pokazuje da se njome na nedozvoljen nain zadire u apelantovo osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora (l. 4 st. 1 Ustava). () 2. U dravi u kojoj je ljudsko dostojanstvo najvia vrijednost i u kojoj je istovremeno slobodnoj volji pojedinca priznato znaenje konstante koja
29
uobliava zajednicu, sloboda vjeroispovijesti jami pojedincu postojanje slobodnog prostora u koji se drava ne smije ni na koji nain uplitati, u kojem on sam sebi moe odrediti formu ivljenja, kako to ve odgovara njegovom ubjeenju. Sloboda vjeroispovijesti je u tom smislu vie od religijske tolerantnosti, t.j. od obinog trpljenja konfesije ili nereligijskog ubjeenja (BVerfGE 12, 1 [3]). Ona, prema tome, ne obuhvata samo (unutranju) slobodu da se vjeruje ili ne vjeruje, nego i vanjsku slobodu, da se vjerovanje manifestira, da se kao takvo ispoljava i da se iri (BVerfGE 24, 236 [245]). Ovdje spada i pravo pojedinca da svoje cjelokupno dranje usmjeri prema naukovanju njegove vjere i da djeluje prema svom unutranjem vjerskom ubjeenju. Pri tom, slobodom vjeroispovijesti nisu zatiena samo uvjerenja koja poivaju na imperativnim stavovima vjere. Ona obuhvata i religijska ubjeenja koja u konkretnoj situaciji ne zahtjevaju iskljuivo religijsku reakciju, ali ovu reakciju smatraju najboljim i najadekvatnijim sredstvom kako bi se konkretna ivotna situacija prilagodila vjerskim zahtjevima. U suprotnom se osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti ne bi moglo u potpunosti ostvariti. 3. Sloboda vjeroispovijesti nije zajamena u neogranienom obimu. a) Istina, ona ne podlijee ni ogranienjima lana 2 st. 1 Ustava, ni onim iz l. 5 st. 2 Ustava. l. 4 st. 1 Ustava proglaava slobodu vjeroispovijesti, savjesti i svjetonazora nepovredivim (usp. BVerfGE 12, 1 [4]). On je u odnosu na l. 2 st. 1 Ustava lex specialis. Sa shvatanjem Saveznog ustavnog suda, koje je u stalnoj pravosudnoj praksi razvijeno povodom odnosa subsidijarnosti l. 2 st. 1 Ustava
prema specijalnosti pojedinanih prava koja jame slobodu (usp. BVerfGE 6, 32 [36 i dalje]; 23, 50 [55 i dalje] s daljim uputama), je nespojivo miljenje da je sloboda vjeroispovijesti ograniena slobodama drugih, ustavnim ureenjem i moralom. b) Sloboda koja je u l. 4 st. 1 Ustava zagarantirana polazi, kao i sva osnovan prava, od ustavne slike ovjeka, t.j. od ovjeka kao odgovorne osobe koji se slobodno artikulira u socijalnoj zajednici. Ovakvo vezivanje indivudue za zajednicu, kako je priznaje Ustav, ostavlja prostora za ograniavanje onih ljudskih prava koje je Ustav zajamio u neogranienom obimu. Meutim, granice slobode vjeroispovijesti kao i slobode umjetnosti (usp. BVerfGE 30, 173 [193]) odreuje sam Ustav. Kako sloboda vjeroispovijesti ne podrazumijeva zakonska ogranienja, ona ne smije biti relativirana optim pravnim ureenjem, ni nekom neodreenom klauzulom koja bi doputala da se zatite dobra koja su neophodna za odravanje dravne zajednice, iako nedostaje ustavnopravni oslonac ili pravnodravno osiguranje. Konflikt koji bi mogao nastati u okvirima zagarantirane slobode vjeroispovijesti se rjeava prema mjerilima ustavnog ureenja vrijednosti i uzmanjem u obzir jedinstva ovog sistema vrijednosti. Sloboda vjeroispovijesti je, kao dio sistema vrijednosti osnovnih prava, podreena zahtjevu za tolerantnou, posebno dostojanstvu ovjeka koje je zagarantirano u l. 1 st. 1 Ustava i koje vrijedi kao najvia vrijednost koja proima cijeli ustavni sistem vrijednosti (BVerfGE 6, 32 [41]; 27, 1 [6]; usp. takoer BVerfGE 30, 173 [193]). Ovi razloz iskljuuju mogunost da se bez izuzetka sankcioniraju dje-
30
lovanja i ponaanja koja proizilaze iz odreenog vjerskog ubjeenja, tako to bi drava predvidjela kaznu za ovakvo ponaanje neovisno o njegovom vjerskom motivu. Ovdje se ostvaruje efekt zraenja osnovnog prava iz l. 4 st. 1 Ustava, na taj nain da ono moe uticati na vrstu i omjer prihvatljivih dravnih sankcija. To za krivino pravo znai slijedee: Ko se u konkretnoj situaciji odlui za injenje ili neinjenje, moe dospjeti u konflitk sa moralnim svjetonazorima koji vladaju u odreenoj zajednici, kao i sa pravnim obavezama koje se na njima temelje. Ako on takvim ponaanjem, prema uobiajenom tumaenju, poini krivino djelo, mora se u svjetlu l. 4 st. 1 Ustava postaviti pitanje, da li pod uslovima posebnih okolnosti sluaja uopte moe biti ispunjen smisao dravnog kanjavanja. Takav poinilac se ne suprostavlja dravnom ureenju zbog nedostatka pravne svijesti; i on sam eli zaititi pravna dobra koja su zatiena krivinom kaznom. On je meutim postavljen u graninu situaciju u kojoj opte pravno ureenje stoji u suprotnosti sa linim zapovijestima vjere i on ispunjava obaveze slijedei, kao u ovom sluaju, vie zapovijesti vjere. Ako se takva odluka objektivno mora odbiti iz perspektive predstava koje vladaju u drutvu, ona se ipak ne moe odbaciti u mjeri koja bi opravdala da se protiv poinioca upotrebi najotirje oruje koje dravi stoji na rasolaganju, krivino pravo. Krivina kazna nezavisno od njene visine u ovakvoj konstelaciji ni iz jedne perspektive (osveta, prevencija, resocijalizacija poinioca) ne moe predstavljati adekvatnu sankciju. Kako iz l. 4 st. 1 Ustava slijedi da je obaveza svih javnih vlasti da respketiraju najire grani-
ce vjerskog ubjeenja, to mora voditi do odstupanja od krivinog prava svaki put kada kokretan konflikt izmeu jedne pravne obaveze, koja postoji prema optem miljenju, i jedne vjerske zapovijesti, dovede poinioca u stanje duevne tjeskobe koja se u odnosu na krivino kanjavanje, koje ga igoe kao kriminalca, predstavlja kao pretjerana socijalna reakcija koja vrijea njegovo ljudsko dostojanstvo. 4. Primjena ovih naela na predmetni sluaj vodi do zakljuka da su Zemaljski sud i Vii zemaljski sud previdjeli uinak osnovnog prava iz l. 4 st. 1 Ustava i njegovo zraenje na 330 c StGB koje dolazi do izraaja u postupku tumaenja i primjene ovog propisa. 2. BVerfGE 24, 236 (Aktion Rumpelkammer / akcija prikupljanja upotrebljavanih predmeta) 1. Na osnovno pravo iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava se osim crkava, vjerskih zajednica i zajednica koje objedinjuje isti svjetonazor mogu pozvati i udruenja iji je cilj, ne sveobuhvatno, nego parcijalno bavljenje religijskim i konfesionalnim ivotom svojih lanova. 2. lanom 4 st. 2 Ustava je takoer zagarantirano pravo da se organiziraju skupovi u crkvene ili u religijske svrhe. Isto vrijedi i za potporne akcije koje lee u okvirima uobiajenog religijskog ivota, kao to je prikupljanje pomoi sa propovjedaonice. Rjeenje Prvog senata od 16. oktobra 1968. - 1 BvR 241/66 u postupku povodom ustavne tube katolikog omladinskog pokreta Njemake (Katholische Jugendbewegung Deutschlands)
31
() Poetkom 1965. je apelantica irom njemake organizirala akciju Rumpelkammer; ona je sakupljala upotrebljavanu garderobu, sitnice i stari papir, i sve je prodavala kupcima na veliko. Pri tom je ostvarila prihod od vie miliona njemakih maraka koji je bio odreen za omladinu u nerazvijenim zemljama. Pojedine akcije su obznanjivane sa propovijedaonice u katolikim crkvama i oglasima u novinama. () Zemaljski sud je apelanticu osudio, da mora odustati od obznanjivanja sa propovjedaonice katolike crkve u Breitenbrunnu, da e se prikupljati stari materijala. Osnovno pravo na nesmetano obavljanje vjerskog obreda (l. 4 st. 2 Ustava) je sadrano u pojmu slobode na vjerovanje i na ispovjedanje vjere. Pojam, naime, ne obuhvata svejedeno da li se radi o ispovjedanju jedne vjere, ili o svjetonazoru koji je stran vjerovanju, odnosno koji je slobodan svakog vjerovanja samo unutranju slobodu da se vjeruje ili da se ne vjeruje, t.j. da se jedna vjera ispovjeda, da se preuti ili da se dosadanja vjera zamjeni nekom drugom, nego upravo slobodu kultnih radnji, reklame, propagande (BVerfGE 12, 1 [3 i dalje]). U tom smislu je neometano ispovjedanje vjere samo jedan dio slobode vjerovanja i ispovjedanja vjere koja stoji na raspolaganju pojedincima jednako kao i religijskim udruenjima ili udruenjima koja objedinjuju zajedniki svjetonazor (BVerfGE 19, 129 [132]). Najranije od Vajmarskog ustava sloboda ispovijedanja vjere prelazi sadrajno u slobodu obznanjivanja vjere. () Kako obavljanje vjerskog obreda ima centralni znaaj za svaku vjeru i za svaku konfesiju, ovaj se pojam mora u
pogledu njegovog historijskog sadraja ekstenzivno tumaiti. U slobodu obavljanja vjerskog obreda spadaju ne samo kultske radnje i njihova upranjavanja kao i potovanje religijskih obiaja, kao to su bogosluenja, prikupljanje crkvenih priloga, molitve, primanje sakramenta, procesije, isticanje crkvenih zastava, zvonjava, nego i religijsko obrazovanje, nereligijski i ateistiki praznici kao i ostale prezentacije religijskog ivota i ivota po odreenom svjetonazoru. Na osnovno pravo iz iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava se osim crkava, vjerskih zajednica i zajednica koje objedinjuje isti svjetonazor mogu pozvati i udruenja koja za cilj imaju, ne sveobuhvatno, nego parcijalno bavljenje religijskim i konfesionalnim ivotom svojih lanova. () U podruje koje je, kao nesmetano obavljanje vjerskog obreda, zaieno l. 4 st. 2 Ustava, spadaju skupovi koje je apelantica organizirala sa religijskokaritativnim motivima kao i njihovo obznanjivanje sa propovjedaonice. Pri ocjeni svega to se u konkretnom sluaju mora posmatrati kao ispovijedanje religije i prakticiranje svjetonazora ne smije biti izostavljeno samorazumjevanje religijske zajednice i zajednice svjetonazora. Istina, religijsko-neutralna drava naelno mora ustavne pojmove interpretirati prema gleditima koja su neutralna, optevaea i koja nisu vezana konfesijom ili jednim svjetonazorom (BVerfGE 10, 59 [84 i dalje]; 19, 1 [54]; 19, 1 [8]; 19, 226 [238 i dalje]; 19, 268 [278 i dalje]). Gdje, ipak, pravno ureenje pluralnog drutva podrazumijeva religijsko ili konfesionalno samorazumijevanje, kao kod slobode vjerskog obreda, drava e povrijediti ustavom zajamenu
32
samosvojsnost i samostalnost crkava, religijskih zajednica i zajednica istog svjetonazora u njihovom spostvenom podruju ako prilikom tumaenja vjerskog obreda koji slijedi iz odreene konfesije ili nekog svjetonazora ne uzme u obzir njihovu samostalnost (BVerfGE 18, 385 [386 i dalje]). Prema samorazumijevanju katolike i evangelistike crkve, sloboda vjerskog obreda ne obuhvata samo podruje vjerovaja i slube boje, nego i slobodu uobliavanja i djelovanja u svijetu, kako to odgovara njihovim religijskom ili diakonskim zadacima. () Za ocjenu akcije Rumpelkammer kao djelovanja u podruju obavljanja vjerskog obreda je nebitna tvrdnja, da bi kao posljedica karitativnog sakupljakog rada, 90% sakupljaa moralo obustaviti svoj posao. Morala bi se, neovisno o injenici da je prema presudi Zemaljskog suda, koja je mjerodavna za Savezni ustavni sud, doputen sakupljaki rad apelantice u postojeem obimu i da nije utvreno da se smanjenje prometa u sakupljakoj privredi ne moe svesti na opte izmjene u strukturi privrede, prihvatiti izmjena strukture ove privredne grane koja bi uslijedila kao posljedica kariitativnog sakupljakog rada. Ne postoji subjektivno ustavno pravo jednog poduzetnika na odravanje obima poslovanja i na osiguranje daljih mogunosti privreivanja u uslovima slobodne konkurentske privrede. Sakupljanje je bilo dio vjerskog obreda apelantice, koji je zatien l. 4 st. 2 Ustava, tako da je Zemaljski sud morao kod ocjene poziva za uee u akciji sa propovjedaonice kao nemoralne konkurencije uzeti u obzir efekt zraenja koji ostvaruje ovo osnovno pravo. Kod tumaenja pojma nemoralnosti konkurencije je Zemaljski sud zbog
toga morao posebnu vrstu konkurencije izmeu jednog poduzetnika i jednog konkurenta koji djeluje unutar vjerskog obreda ocijeniti iz perspektive visoko rangiranog pravnog dobra, slobodnog obavljanja vjerskog obreda i nije konkurenciju smio, nakon utvrenog injeninog stanja, vrednovati kao nemoralnu. Zbog toga se ukida presuda mjeri u kojoj je Zemaljski sud osudio apelanticu ( 95 st. 2 BVerfGG = Bundesverfassungsgerichstgesetz = Zakon o Savezniom uustavnom sudu). 3. BVerfGE 33, 23 (Eidesverweigerung aus Glaubensgrnden / odbijanje zakletve iz vjerskih razloga) 1. Prema predstavama ustavotvorca, zakletva koja se izgovara bez prizivanja Boga, nema karakter religijskog, ili na neki drugi nain uspostavljenog transcedentnog odnosa. 2. l 4. st. 1 Ustava titi vjersko ubjeenje zbog kojeg se, iz vjerskih razloga, odbija prizivanje Boga prilikom polaganja zakletve u svojstvu svjedoka. 3. 70 st. 1 StPO (Strafprozessordnung = Uredba o krivinom postupku) se mora tumaiti u skladu sa Ustavom tako to e se osim zakonskog osnova koji opravdava odbijanje zakletve uzeti u obzir i l. 4 st. 1 Ustava. Rjeenje Drugog senata od 1. aprila 1972. - 2 BvR 75/71 U krivinom postupku pred Zemaljskim sudom Dsseldorf apelant, evangelistiki svetenik, se poziva na svoje osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora i odbija da se kao svjedok zakune, zato to mu je, prema
33
rijeima Biblije u Propovijedi na gori (Matth. 5, 33-37), zabranjeno bilo kakvo zaklinjanje. Rjeenjem od 28. oktobra 1965. je Zemaljski sud Dsseldorf, pozivajui se na l. 140 Ustava u vezi sa l. 136 st. 4 Ustava Njemakog Rajha od 11. augusta 1919. (WRV, Weimarer Reichsverfassung = Vajmarski Ustav), odbijanje zakletve proglasio neopravdanim i osudio je apelanta prema 70 st. 1 StPO na prekrajnu kaznu od 20 DM, alternativno, na dva dana zatvora, kao i na nadoknadu trokova koji su nastali ovakvim odbijanjem. Vii sud Dsseldorf je odbio uloenu albu. Apelant ustavnom tubom osporava rjeenja Zemaljskog i Vieg zemaljskog suda Dsseldorf i poziva se na povredu njegovog osnovnog prava na slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora koje je zatieno u l. 4 st. 1 Ustava. Ustavna tuba je prihvatljiva i osnovana. Zaklinjanje svjedoka, bez prizivanja Boga prema 66 c st. 2 StPO, predstavlja prema vrednosnom ustrojstvu Ustava isto svjetovno osnaenje istinitosti jednog iskaza bez religijskog ili na neki drugi nain uspostavljenog trascendentnog odnosa. Vjersko uvjerenje apelanta, koje se ovom suprotstavlja, je takoer zaieno lanom 4 st. 1 Ustava. Apelant je zbog toga imao pravo da ne pristane na zaklinjanje; on pri vrnju svoga osnovnog prava nije smio biti osuen na prekrajnu kaznu i na preuzmanje nastalih trokova. () Apelant je zatien osnovnim pravom iz l. 4 st. 1 Ustava u pogledu vjerskog ubjeenja koje nije dosutpno ustavnom i zaknonskom vrednovanju, i dananju zakletvu, u njenoj nereligijskoj formi, razumijeva kao religijsko usmjereno djelovanje koje je prema doslovnom
znaenju propovijedi na gori zabranio sam Bog. On ne odbija zaklinjanje kao svjedok bez zakonskog razloga u smislu 70 st. 1 StPO i zbog toga ne smije biti ak ni posredno, kanjavanjem u prekrajnim postupku sprijeen da se pridrava zapovijesti njegove vjere. 1. Sloboda vjeroispovijesti, prema l. 4 st. 1 Ustava, jami pojedincu slobodan pravni prostor u kojem on moe formirati vlastiti ivot, onako kako to odgovara njegovom ubjeenju (BVerfGE 12, 1 [3]. U ovo ne spada samo (unutranja) sloboda da vjeruje ili da ne vjeruje, nego i pravo pojedinca da svoje ukupno dranje prilagodi zahtjevima vjere i da djeluje u skladu sa svojim unutranjim vjerskim ubjeenjem (BVerfGE 32, 98 [106]). Iz zahtjeva za religijskom neutralnou koji obavezuje dravu (BVerfGE 18, 385 [386]; 19, 206 [216]; 24, 236 [246] i naela pariteta crkve i konfesije (BVerfGE 19, 1 [8]; 24, 236 [246]) slijedi da nikakvu ulogu ne igra brojnost ili socijalna vanost odreenog vjerskog ubjeenja. l. 4 Ustava titi, kao specifian izraz ljudskog dostojanstva koje je garantirano u l. 1 st. 1 Ustava, upravo vjerska ubjeenja koja se pojavljuju u pojedinanim sluajevima i koja odstupaju od crkvenih uenja i uenja vjerskih zajednica. Dravi je zabranjeno da privilegira odreene konfesije (BVerfGE 19, 206, [216]) ili da vrednuje vjerovanje, odnosno nevjerovanje svojih graana (BVerfGE 12, 1 [4]). Pravo na slobodu vjeroispovijesti koje jami Ustav nije relativirano ni optim pravnim ureenjem, ni neodreenom klauzulom koja bi doputala izbor izmeu vie zatienih dobara. Njemu se smiju povui granice samo Ustavom, tj. prema mjerilima ustav-
34
nog ureenja vrijednosti i uzimanjem u obzir jedinstva takvog vrednosnog sistema (BVerfGE 12, 1 [4]; 32, 98 [108]). Posebno blizak odnos slobode vjeroispovijesti sa ljudskim dostojanstvom kao najviim osnovnim pravom u sistemu ljudskih prava iskljuuje mogunost da se djelovanja i ponaanja koja proizilaze iz odreenog vjerskog ubjedenja podvrgnu sankcijama koje bez obzira na vjersku motivaciju predvia drava (BVerfGE 32, 98 [108]). Karakteristino je za dravu, koja je proglasila ljudsko dostojanstvo za najviu ustavnu vrijednost i koja garantira slobodu vjeroispovijesti i savjesti bez ikakvih zakonskih ogranienja i bez mogunosti njenog gubitka, da autsajderima i sektaima doputa nesmetan razvoj njihove linosti u skladu sa njihovim subjektivnim vjerskim ubjeenjem, dok god nisu u suprotnosti sa ostalim ustavnim vrijednostima i dok iz njihovog ponaanja ne nastaju osjetne tete za zajednicu ili za osnovna prava drugih. Apelant se na osnovu vjerskog ubjeenja koje je izvedeno iz Biblije protivi polaganju zakletve. On navodi da je prema njegovom uvjerenju svaka zakletva zabranjena bojom odlukom; ve sam akt zaklinjanja kao takav predstavlja iz njegove perspektive samoporkletstvo koje je nespojivo sa hrianskim uenjem i koje pripada maginim predstavama. Takvo dranje ima u doslovnom biblijskom teksu (Matth. 5, 33-37) uporite, a zastupa ga i jedan noviji pravac teologije () Ono ve zbog toga ne smije biti izostavljeno iz l. 4 st. 1 ustava. Dravi je zabranjeno da vjerska ubjeenja svojih graana vrednuje ili, ak, da ih oznaava kao tane ili pogrene.
b) Apelantovo odbijanje zakletve naputa podruje unutranje vjere, koje je dravi principijelno nedostupno, i dolazi u konflikt sa jednom obavezom koju je dravna zajednica naelno nametnula svim graanima u interesu djelotvornog pravosua. Zakonodavac, posebno u krivinom postupku, predvia svjedoenje pod zakletvom kao neizbjeno sredstvo za iznalaenje istine i polazi zbog toga u spurotnosti sa ostalim procesnim zakonima (usp. npr. 391 ZPO) u 59 i dalje StPO od naela obaveznog zaklinjanja svjedoka. Zahtjeva li obino pravo samo po sebi zaklinjanje, onda nadreeno pravo apelanta, da smije odbiti zakletvu prema nahoenju njegovog vjerskog ubjeenja i da prekrajnom kaznom ne smije biti posredno obavezan na djelo koje se protivi njegovom ubjeenju, ne podlijee nikakvim ogranienjima koja se izvode iz samog vrednosnog sistema Ustava. Takvo ogranienje, posebno, ne slijedi iz l. 136 WRV u vezi sa l. 140 Ustava. Odnos u kojem odredbe, koje su u Ustav preuzete iz vajmarskog Ustava Rajha, stoje danas prema osnovnom pravu na slobodu vjeroispovijesti, ne opravdavaju zakljuak Vieg zemaljskog suda, koji je izveden u osporavanom rjeenju o l. 136 st. 4 WRV, da svako smije biti prisiljen da u okviru vaeih zakona poloi zakletvu upotrebom nereligijske forme zaklinjanja. Ustav je odvojio slobodu vjeroispovijesti i savjesti od zavisnosti sa vajmarskim Ustavom Rajha i preuzeo ju je, bez ikakvih zakonskih ogranienja, u katalog neposredno obavezujuih osnovnih prava koja stoje na samom vrhu Ustava (usp. BVerfGE 19, 206 [219 i dalje]; 24, 236 [246]). l 136 WRV se zbog toga tumai u svjetlu bitno osnaenog
35
osnovnog prava na slobodu vjeroispovijesti i savjesti; on je prema znaaju i unutranjoj snazi u vezi sa ustavnim ureenjem prekriven lanom 4 st. 1 Ustava. () Kakve se graanske obaveze smiju provesti osloncem na dravnu prinudu u smislu l. 136 st. 1 WRV u odnosu na l. 4 st. 1 Ustava, moe se pod vladavinom Ustava utvrditi samo prema mjerilima odluke o vrijednostima koje su odreene u l. 4 st. 1 Ustava. Ustavno-sistematska smetnja, koja ograniava podruje zajameno u l. 4 st. 1 Ustava i koja moe iskljuiti uzimanje u obzir apelantove vjere kod polaganja zakletve, se ne moe izvesti iz injenice da l. 56, 64 st. 2 Ustava obavezuju Predsjednika drave i druge ustavne organe da polau zakletvu. Ova obaveza proizilazi iz dobrovoljnog pristanka na prihvatanje slube u ustavnom organu u kojem se drava neposredno reprezentira na posebno upeatljiv nain i zbog toga pretpostavlja identifikaciju izabranog sa vrijednostima koje su otjelotvorene u Ustavu. Nasuprot tome, svako je obavezan, da svjedoi pred sudovima i da se prema zakonskim odredbama zakune u istinitost sopstvenih iskaza. Obaveza na zaklinjanje moe biti provedena prinudnim sredstvima koja su predviena u zakonu (usp. 70 StPO, 390 ZPO). U svim sluajevima u kojima sud odreuje zaklinjanje jednog svjedoka, nastaje konflikt koji pogoeni graanin ne moe izbjei. Upravo ova razlika izmeu zakletve svjedoka i zakletve u slubi onemoguuje da se obje vrste zaklinjanja tretiraju na isti nain. c) Budui da mu to brani njegovo vjersko ubjeenje, apelant moe
prema l. 4 st. 1 Ustava zahtijevati da bude osloboen od obaveze linog zaklinjanja. Ovim nee biti povrijeeni interesi zajednice koji su u ustavnom rangu, kao ni osnovna prava treih. () Prihvatanje vjernikove odluke, koja je usmjerena protiv izgovaranja zakletve, nee u pojedinanom sluaju voditi ka ugroavanju interes dravne zajednice za funkcionalnim pravosuem, koje u ustavnom sistemu ima svoje mjesto (usp. l. 92 Ustava), kao ni interesa za njegovim ouvanjem, budui da svako pravosue slui zatiti osnovnih prava. Sredstvo koje zakonodavac posmatra kao nunu pretpostavku osnaenja jednog iskaza u svrhu ustanovljavanja istine ne mora uslijediti nuno u formi zaklteve koju svjedok polae upotrebom rijei zaklinjati. () Dok god zakonodavac ne regulira pravo svjedoka koje odgovara l. 4 st. 1 Ustava da iz vjerskih razloga odbije zaklinjanje, ovo osnovno pravo ispoljava svoje neposredno i u datom sluaju korigirajue djelovanje u podruju postojeeg Krivinog procesnog prava (usp. BGHSt 19, 323 [330]). 70 st. 1 StPO se zbog toga mora tumaiti na ustavan nain, naime, da se kao zakonski osnov koji opravdava odbijanje zakletve ne uzimaju u obzir samo sluajevi koji su nabrojani u Uredbi o krivinom postupku (Strafprozeordnung 60 do 63, 66 e StPO), nego da i osnovna prava iz l. 4 st. 1 Ustava oslobaaju od obaveze na polaganje zakletve radi davanja izjave (usp. BVerfGE 25, 296 [305] u pogledu prava na odbijanja zakletve koje se izvodi neposredno iz l. 5 st. 1 Ustava).
36
4. BVerfGE 93, 1 (Kruzifix / raspelo) 1. U suprotnosti je sa l. 4 st. 1 Ustava postavljanje krsta ili raspela u uionicama dravne kole koja nije konfesionalna kola. 2. 13 st. 1 reenica 3 Uredbe o osnovnim kolama u Bayernu je nespojiva sa l. 4 st. 1 Ustava i zbog toga je nitava. Rjeenje prvog senata od 16. marta 1995. - 1 BvR 1087/91 A. Ustavna tuba se odnosi na postavljanje krstova ili raspela u kolskim prostorijama. I. Prema 13 st. 1 reenica 3 Uredbe o osnovnim kolama Bayerna (Volksschulordnung VSO) od 21. juna 1983. () se u javnim osnovnim kolama u svakoj uionici postavlja krst. () C. Ustavna tuba je osnovana. () 1. l. 4 st. 1 Ustava titi slobodu vjeroispovijesti. Odluka za ili protiv vjerovanja je, prema tome, stvar pojedinca, a ne drave. Drava mu ne smije ni propisivati ni zabranjivati odreeno vjerovanje ili odreenu religiju. U slobodu vjerovanja ne ulazi samo sloboda da se ima odreeno vjerovanje, nego i sloboda da se prema vlastitom vjerskom ubjeenju ivi i djeluje (usp. BVerfGE 32, 98 [106]). Posebno je u okviru slobode vjeroispovijesti zajameno uee u kultnim radnjama koje propisuje odreena vjera ili u kojima ona dolazi do izraaja. Ovome odgova-
ra sloboda da se, obrnuto, ne uestvuje u kultnim radnjama vjere kojoj se ne pripada. Ova se sloboda jednako odnosi na simbole u kojima se jedna vjera ili relegija predstavlja. l. 4 st. 1 Ustava preputa pojedincu odluku o tome koje e religijske simbole priznati i uvaavati, a koje e odbijati. Istina, on u drutvu koje ostavlja prostora razliitim vjerskim ubjeenjima nema pravo da ostane poteen od manifestiranja stranih vjera, kultnih radnji i simbola. Od ovoga se, meutim, mora razlikovati stanje koje je stvorila drava, a u kojem je pojedinac, bez mogunosti da to izbjegne, izloen uticaju odreenog vjerovanja, zatim, djelovanju u kojem se ono manifestira i simbolima u kojima se ono predstavlja. Upravo ovdje l. 4 st. 1 Ustava ostvaruje svoj uticaj na osiguranje slobode u podrujima koja nisu preputena drutvenoj samoorganizaciji, nego ih je drava stavila pod zatitu (usp. BVerfGE 41, 29 [49]). O ovom vodi rauna i l. 140 Ustava u vezi sa l. 136 WRV, tako to izriito zabranjuje da neko bude prisiljen na uee u religijskom obredu. l. 4 st. 1 Ustava se u svakom sluaju ne ograniava samo na spreavanje drave da se mijea u vjersko ubjeenje, u djelovanje i u predstave pojedinaca ili religijskih zajednica. On joj prevashodno stavlja u obavezu da osigura odreen prostor djelovanja u kojem se linost moe razvijati na tlu religijskog svjetonazora (usp. BVerfGE 41, 29 [499]) i da je zatiti od napada ili zapreka koje bi mogle uslijediti od pripadnika drugih vjerskih usmjerenja ili konkurirajuih vjerskih grupa. Meutim, l. 4 st. 1 Ustava ne daje naelno pojedincima ili vjerskim zajednicama pravo da sopstveno vjersko ubjeenje izraavaju uz dravnu podrku. Iz slo-
37
bode vjeroispovijesti lana 4 st. 1 Ustava slijedi naelo dravne neutralnosti u odnosu na razliite religijske svjetonazore. Drava, u kojoj zajedno ive pripadnici razliitih ili suprostavljenih religijskih pogleda ili svjetonazora moe jamiti mirnu koegzistenciju samo ako ona sama u religijskim pitanjima zadri neutralnost. Ona ne smije sa svoje strane ugroziti religijski mir u jednom drutvu. Ovaj zahtjev se ne nalazi samo u l. 4 st. 1 Ustava nego i u l. 3 st. 3, 33 st. 1 kao i u l. 140 Ustava u vezi sa l. 136 st. 1 i 4 i l. 137 st. 1 WRV. Oni spreavaju uvoenje dravne crkve u pravnoj formi i zabranjuju privilegiranje odreenih konfesija na jednak nain kao to zabranjuju diferenciranje onih koji drukije vjeruju (usp. BVerfGE 19, 206 [216]; 24, 236 [246]; 33, 23 [28], stralno pravosue). Pri tom je nebitna brojnost i socijalna relevantnost (usp. BVerfGE 32, 98 [106]). Drava mora, prvenstveno, potovati tretman razliitih religija i svjetonazora, koji je orijentiran prema naelu jednakosti (usp. BVerfGE 19, 1 [8]; 19, 206 [216]; 24, 236 [246]). ak i tamo gdje drava sa njima zajedno radi, ili ih podupire, ne smije doi do identifikacije sa jednom religijskom zajednicom (usp. BVerfGE 30, 415 [422]). Zajedno sa l. 6 st. 2 reenica 1 Ustava, koji roditeljima garantira pravo na njegu i odgoj njihove djece kao prirodno pravo, l. 4 st. 1 Ustava obuhvata i pravo na odgoj djece u pogledu religije i svjetonazora. Pravo je roditelja da djeci prenesu ono vjersko ubjeenje i svjetonazor koji smatraju tanim (usp. BVerfGE 41, 29 [44, 47 i dalje]). Ovom odgovara pravo da se djeca potede vjerskog ubjeenja koje roditelji smatraju pogrenim ili tetnim. ()
2. U ovo osnovno pravo zadire 13 st. 1 reenica 3 VSO kao i osporavana odluka koja se oslanja na ovaj propis. a) 13 st. 1 reenica 3 VSO propisuje stavljanje krstova u svim uionicama bavarskih osnovnih kola. Pojam krsta, prema tumaenju prvostepenih sudova, obuhvata krstove sa i bez korpusa. Prema tome, oba znaenja e se uzeti u obzir pri provjeri norme. Istina, apelanti su u svom zahtjevu na privremenu zatitu doslovno traili uklanjanje raspela. Upravni sud je izriito pretpostavio da se ovim moe misliti i na krstove bez korpusa pa je zahtjev i u ovom, irem znaenju, odbijen. Krstovi u uionicam vode, zajedno sa optom obavezom na kolovanje, do toga da su uenici za vrijeme nastave, dravnom zaslugom i bez mogunosti da to izbjegnu, konforntirani sa ovim simbolom i da su prisiljeni da ue pod krstom. U tome i lei razlika izmeu krstova koji su postavljeni u uionicama i religijskih simbola razliitih vjerskih usmjerenja koji se susreu u svakodnevnom ivotu. Na jednoj strani, oni ne dolaze od drave, nego su posljedica irenja razliitih vjerskih uvjerenja i religijskih zajednica. Na drugoj strani, oni ne posjeduju isti stepen neizbjenosti. Istina, pojedinac ne odluje o tome da li e na ulici, u sredstvima javnog saobraaja ili pri ulasku u neku zgradu biti izloen religijskim simbolima ili manifestacijama. Meutim, radi se o povrnom susretu, tako da se ak i pri duim konfrontacijama ne moe raditi o prinudi koja je po potrebi sankcionirana. Prema trajanju i intenzitetu je djelovanje krsta u uionicama snanije od djelovanja krsta u sudskim salama. Savezni ustavni sud je ve u nudi jedne stranke, jevrejske kofesije da, suprotno
38
vlastitom vjerskom ubjeenju ili svjetonazoru, vodi parnicu pod krstom, vidio napad na slobodu vjeroispovijesti koji je uslijedio posredstvom identifikacije drave sa hrianskom vjerom (usp. BVerfGE 35, 366 [375]. () b) Krst je simbol odreenog vjerskog ubjeenja, a ne samo izraz zapadne kulture koju je oblikovalo i hrianstvo. Istina je da su stoljeima u kulturne osnove drutva ulazile razliite hrianske tradicije, kojima se, ni protivnici hrianstva, ni kritiari njegovog historijskog naslijea, ne mogu oduprijeti. Od njih se moraju, meutim, razlikovati vjerski sadraji hrianstva ili jedne odreene hrianske konfesije sa njenim ritualima i simbolinim predstavama. Na slobodu vjeroispovijesti utie dravno odreenje onog vjerskog sadraja koji moe uticati na trea lica kada kontaktirju sa dravom. Od toga je polazio Savezni ustavni sud () kada je ustanovio da se prihvatljivo potvrivanje hrianstva u prvoj liniji odnosi na priznanje kulture i obrazovanja kao odluujueg faktora, kako se on formirao u zapadnoj historiji, ali ne i na istinitost hrianske vjere. Samo je kod takvog razgranienja legitimirano potvrivanje neprestanog djelovanja historijskih datosti, takoer, i u odnosu na nehriane (usp. BVerfGE 41, 29 [52]). Krst se i sada kao i ranije ubraja u specifine vjerske simbole hrianstva. On je naprosto njegov vjerski simbol. On priziva u sjeanje ljudsko oslobaanje od zemaljskog grijeha, koje je izvreno rtvovanjem Hrista, ali istovremeno i pobjedu hrianstva nad Sotonom i smru i njihovom vladavinom nad svijetom (). Za vjernike hriane je on upravo zbog toga predmet potovanja i znak pobonosti.
Stavljanje krsta u zgradu ili prostoriju danas se razumijeva kao jasan znak pripadnosti hrianskoj vjeri. Zahvaljujui znaenju koje mu je dalo hrianstvo i koje je dobio u historiji, krst je upravo za nehriane i ateiste slikovni nosilac poruke o odreenom vjerskom ubjeenju i simbol misionarskog proirivanja. Ako se krst posmatra, kako je to sluaj sa osporavanom presudom, kao obian izraz zapadne tradicije ili kultski znak bez specifino vjerskog odnosa, onda to predstavlja profanizaciju krsta koja je u suprotnosti sa samorazumijevanjem hrianstva i hrianskom crkvom. Religijski odnos krsta je jasan u vezi sa 13 st. 1 VSO. c) Ne moe se dovesti u sumnju uticaj krsta na uenike, kako to ine osporavane presude. Tano je da sa postavljanjem krsta u uionice ne ide prinudna identifikacija sa odreenim konfesionalnim naslijeem ili ponaanjem. Isto tako, iz toga ne slijedi da je nastava u profanim predmetima pod uplivom krsta ili da je usmjerena prema vjerskim istinama i zahtjevima koje on simbolizira. U ovom se, ipak, ne iscrpljuju mogunosti uticaja krsta. kolsko obrazovanje ne slui samo uenju osnovnih tehnika kulture i razvoju kognitivnih sposobnosti. Ono treba da razvije i emocionalne i afektivne komponente kod uenika. kolsko obrazovanje je orijentirano na podsticanje razvoja njihove linosti, posebno, socijalnog ponaanja. Tek u ovom odnosu krst u uionicama dobija svoje znaenje. On ima apelativni karakter i pokazuje vjerske sadraje kao uzor i vrijednosti koje treba slijediti. To se dogaa u odnosu na osobe koje zbog svoje mladosti jo uvijek nisu etablirane u svom svjetonazoru, koje tek
39
moraju nauiti kako e formirati sposobnosti kritikog rasuivanja i vlastite svjetonazore i zbog svega toga se vrlo lako mogu podvrgnuti mentalnom uticaju (usp. BVerfGE 52, 223 [249]). Ni osporavane presude ne dovode sasvim u pitanje apelativni karakter krsta. Istina, one mu, u odnosu na uenike, koji drukije misle, osporavaju specifino hriansko znaenje. One u njemu, u odnosu na hrianske uenike, vide bitan izraz njihovog religijskog ubjeenja. Slinog je miljenja bavarski Predsjednik vlade (Ministerprsident), naime, da krst, opteuzev, u nastavi ima samo nespecifinu vrijednost simbola, dok se on u kolskim molitvama i nastavi iz religije pretvara u specifian simbol vjere. 3. Osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti je zagarantirano bez ikakvih ogranienja. To meutim ne znai da ono ne podlijee nikakvim ogranienjima. Ona slijede iz samog Ustava. Zakonodavac nema pravo da uspostavlja ogranienja koja ne sadri Ustav. Ustavnopravni razlozi koji mogu opravdati dravno zadiranje u ovo pravo ne postoje. a) Iz l. 7 st. 1 Ustava se ne moe izvesti takvo opravdanje. U svakom sluaju, l. 7 st. 1 Ustava prenosi na dravu obavezu na odgoj (usp. BVerfGE 34, 165 [181]). Ona ne organizuje samo kolstvo i ne uspostavlja samo kole, nego utvruje i obrazovne ciljeve i smjerove. Ona je pri tom nezavisna u odnosu na roditelje (usp. BVerfGE 34, 165 [182]; 47, 46 [71 i dalje]). Zbog toga ne dolaze u konflikt samo kolsko i porodino obrazovanje. Neizbjeno je da u kolama doe do posebno intenzivnog sukoba izmeu razliitih religijskih svjetonazora uenika i njihovih roditelja.
Ovaj konflikt izmeu razliitih nosioca osnovnog prava, koje ne podlijee ogranienjima, kao i izmeu dobara koja su zatiena ovim osnovnim pravom i drugih ustavnih dobara, se rjeava prema zahtjevu naela praktine konkordancije, da se ne privilegira jedna od sukobljenih pravnih pozicija i da se ni jedna ne korsiti maksimalno, nego da se pristupi uzajamnom uravnoteivanju koje obje pozicije pokuava sauvati. Takvo uravnoteivanje ne zahtjeva od drave da potpuno odustane od religijskih svjetonazora pri realizaciji odgoja, kako joj je naloio l. 7 st. 1 Ustava. Drava koja obuhvatno jami slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora i sama sebe obavezuje na vjersku neutralnost, ne moe odbaciti sopstvene, kulturno-historijski ukorijenjene vrijednosti i pozicije na kojima poiva jedinstvo drutva i od ega zavisi izvravanje njenih zadataka. Hriansko vjerovanje i hrianske crkve su pri tom, ma kako da se procjenjuje njihovo naslijee, predstavljali izvanredno upeatljivu snagu. Misaona tradicija, iskustvo i forme ponaanja koje iz ovoga slijede ne mogu za dravu biti bez znaaja. To na poseban nain vrijedi za kole u kojima se, prije svega, prenose i obnavljaju kulturne osnove drutva. Osim toga, drava mora uzeti u obzir slobodu vjeroispovijesti onih roditelja koji su obavezani da djecu alju u dravnu kolu, a ele religijsko obrazovanje. Ustav je ovo priznao kada je u l. 7 st. 5 dopustio dravne konfesionalne kole, kada je predvidio vjersku nastau kao redovan kolski predmet (l. 7 st. 3 Ustava) i ostavio prostor za aktivno upranjavanje vjerskog ubjeenja (usp. BVerfGE 41, 29 [49]; 52, 223 [240 i dalje]).
40
U svakom sluaju, nemogue je u pluralnom drutvu pri oblikovanju javnih kola voditi rauna o svim predstavama o obrazovanju. Posebno je teko negativnu i pozitivnu stranu slobode vjeroispovijesti, bez ikakvih problema, ostvariti u jednoj te istoj dravnoj ustanovi. Iz ovoga slijedi da se pojedinac ne moe u okviru kole neogranieno pozivati na l. 4 st. 1 Ustava. Zadatak je zakonodavca u saveznim zemljama, da rijei odnos napetosti, koji se ne moe zaobii, izmeu negativne i pozitivne slobode vjeroispovijesti tako to e u javnom procesu obrazovanja volje traiti kompromis koji na jednak nain odgovara svima. On se kod reguliranja, na jednoj strani, moe orijentirati prema l. 7 Ustava, koji u podruju kolstva doputa uticaj religijskog svjetonazora, a na drugoj, prema l. 4 Ustava koji zapovijeda, da se pritisci religijskih svjetonazora kod donoenja odluke o odreenoj formi kole moraju iskljuiti koliko god je to mogue. Oba propisa se moraju posmatrati zajedno i kod interpretacije se moraju prilagoavati jedan drugom, budui da tek konkordancija pravnih dobara, koja su zatiena u oba lana, odgovara odluci Ustava (usp. BVerfGE 41, 29 [50 i dalje]). Savezni ustavni sud je iz toga izveo zakljuak da zaknodavcu u jednoj saveznoj zemlji nije naprosto zabranjeno da uzme u obzir uvoenje hrianskih odnosa pri uobliavanju javnih osnovnih kola, ak i ako roditelji i staratelji koji odgajaju svoju djecu, a ne ele vjersko obrazovanje, ne mogu izbjei ovu kolu. Pretpostavka je, meutim, da je ovim povezan samo neizbjean minimum prisilnog elementa. To posebno znai, da kola svoje zadatke u religijskom podruju ne smije ispunjavati mi-
sionarski i da ne smije isticati zahtjev za obaveznou hrianskih vejrskih sadraja. Potvrivanje hrianstva se u tom smislu odnosi na priznanje uticaja na kulturu i obrazovanje, a ne na odreene vjerske istine. Hrianstvu kao kuturnom faktoru pripada upravo zamisao o toleranciji prema onima koji drukije misle. Njihova konfrontacija s hrianskom slikom svijeta nee voditi diskriminirajuem obezvreivanju nehrianskih svjetonazora, sve dok se ne radi o posredovanju vjerskih sadraja, nego o tenji da se ostvari autonomna linost u podruju religijskog svjetonazora prema kljunoj odluci l. 4 Ustava (BVerfGE 41, 29 [51 i dalje]; 41, 65 [85 i dalje]). Savezni ustavni sud je zbog toga, samo na osnovu tumaenja koje usklauje sa Ustavom, proglasio da je propis o hrianskim kolama iz l. 135 st. 2 bavarskog Ustava u skladu sa saveznim Ustavom (usp. BVerfGE 41, 65 [66 i 79 i dalje]), a u pogledu simultanih kola hrianskog karaktera u tradicionalno badenskom smislu je naglasio da se ne radi o bikonfensionalnim kolama (usp. BVerfGE 41, 29 [62]). Postavljanje krstova u uionicama prelazi granice koje su povuene religijskim usmjerenjem kole. Kako je upravo utvreno, krst se ne moe razodjenuti uklanjanjem vjerskih sadraja hrianstva i ne moe biti reduciran na zapadnu kulturnu tradiciju. On simbolizira bitno jezgro hrianskog vjerskog ubjeenja, koje je uistinu viestruko formiralo zapadni svijet, ali ga ne prihvataju svi lanovi drutva, nego ga odbijaju na putu vrenja njihovog osnovnog prava iz l. 4 st. 1 Ustava. Njegovo stavljanje u obavezne dravne kole je, prema tome, nespojivo sa l. 4 st. 1 Ustava, jer se ne radi o hrianskim konfesionalnim kolama.
41
b) Postavljanje krstova, isto tako, ne opravdava ni pozitivna sloboda vjeroispovijesti roditelja i uenika hrianske vjere. Pozitivna sloboda vjeroispovijesti pripada na jednak nain svim roditeljima i uenicima hrianske vjere. Konflikt koji iz ovog nastaje ne moe se rijeiti prema principu veine, jer upravo osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti ima svrhu da u posebnoj mjeri zaiti manjine. Osnovno pravo iz l. 4 st. 1 Ustava tako ne daje njegovim nosiocima neogranieno pravo da sopstveno vjersko ubjeenje ostvaruju u dravnim ustanovama. Ako kole, u skladu sa Ustvom, za ovo ostavljaju prostor, kao to je to sluaj sa vjeronaukom, molitvama u koli i ostalim religijskim manifestacijama, onda to mora biti u skladu sa principom dobrovoljnosti i mora onima koji drukije misle biti ostavljena podnoljiva, ali nediskriminrajua mogunost odsustvovanja. To nije sluaj sa stavljanjem krstova u uionice ije prisustvo i uticaj ne moe izbjei pripadnik druge vjere. Konano nije u skladu za zahtjevom praktine konkordancije da se osjeanja drugih potpuno potisnu tako da uenici hrianskog vjerovanja izvan vjeronauke i dobrovoljnih molitvi, takoer i u podruju profanih predmeta, mogu uiti pod simbolima njihove vjere. Izdvojeno miljenje sudija Seidl i Sllner i sudinice Hass o Rjeenju Prvog senata od. 16. maja 1995. - 1 BvR 1087/91 Ne dijelimo miljenje veine Senata da je 13 st. 1 reenica 3 VSO u Bayernu, prema kojoj se u svaku uionicu stavlja krst, u suprotnosti sa Ustavom. ()
5. BVerfGE 104, 337 (Schchten / klanje prethodno neomamljenih ivotinja) 1. Prema l. 2 st. 1 u vezi sa l. 4 st. 1 i 2 Ustava se ocjenjuje ustavnost djelatnosti jednog muslimanskog mesara, vijernika, koji nije Nijemac i koji eli da klanje ivotinja obavi bez prethodnog omamljivanja, kako bi svojim muterijama omoguio da u skladu sa svojim vjerskim ubjeenjem dobiju meso zaklanih ivotinja. 2. U svjetlu ovih ustavnih normi se 4 a st. 1 u vezi sa st. 2 br. 2 alternativa 2 Zakona o zatiti ivotinja mora protumaiti tako da da muslimanski mesar moe dobiti posebno odobrenje za ovakvo klanje. Presuda Prvog senata od 15. januara 2002. - 1 BvR 1783/99 Obrazloenje: Ustavna tuba se odnosi na dodjelu posebnog odobrenja za tzv. klanje na ivo (njem. Schchten, jev. acht, ubijati, ritualno za/klati, op. prev.), to znai za klanje toplokrvnih ivotinja bez prethodnoh omamljivanja. () 4 Zakona o zatiti ivotinja (Tierschuztgesetz, TierSchG) glasi: Toplokrvna ivotinja smije biti zaklana samo ako prije putanja krvi bude omamljena. Izuzetno od st. 1 nije potrebno omamljivanje kada 1. (); 2. nadlena sluba donese posebno odobrenje za klanje bez prethodnog omamljivanja (Schchten); ona smije dati posebno odobrenje samo ako je u konkretnom sluaju neophodno da se izie u susret potrebama pripadnika odreene religijske zajednice, kojoj je prema propisima
42
njihove vjerske zajednice, u podruju vaenja ovog zakona, odreeno klanje ili zabranjeno troenje mesa ivotinja koje nisu ovako zaklane. () II. Apelant je turski dravljanin i prema sopstvenim navodima koji su nesporni je strogo religiozan sunitski musliman. On ivi u Saveznoj Republici Njemakoj preko 20 godina i vodi u Hessenu mesnicu koju je 1990. preuzeo od svog oca. Posebno odobrenje za klanje bez prethodnog omamljivanja prema 4 a st. 2 br. 2 TierSchG koje, vrijedi do poetka septembra 1995. godine, mu je dodijeljeno radi podmirivanje muslimanskih muterija. Apelant je podnio zahtjev da mu se odobri dalji rad. Njegovi zahtjevi su ostali bez uspjeha. () B. Ustavna tuba je osnovana. Istina, 4 a st. 1 u vezi sa st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG je u skladu sa Ustavom. Ali, osporavane odluke, koje se oslanjaju na ove propise, se ne mogu odrati u postupku ustavnopravne provjere. 1. Omjer za njihovu provjeru je u prvoj liniji l. 2 st. 1 Ustava. Apelant je zahtijevao u prvostepenim postupcima da mu se kao sunitskom muslimanu, vijerniku, odobri izuzee od obaveze na omamljivanje iz 4 a st. 1 TierSchG, kako bi obavljanjem mesarskog zanimanja omoguio svojim muterijama muslimanima, da troe meso propisno zaklanih ivotinja. Koritenje mesa za sopstvene potrebe je u odnosu na ovo nebitno. Druga alternativa 4 a st. 2 br. 2 TierSchG, na osnovu koje su upravne slube i sudovi provjerili zahtjev apalenata, poiva, prema tome, primarno na njegovoj mesarskoj djelatnosti. Ovakva djelatnost nije zatiena l. 12 st. 1
Ustava, jer apelant nije njemaki, nego je turski dravljanin. Norma koja ga titi je zbog toga l. 2 st. 1 Ustava u formi koja slijedi iz odnosa specijalnosti koji nastaje izmeu l. 12 st. 1 Ustava koji se ograniava na Nijemce i l. 2 st. 1 Ustava koji supsidijarno vai za strance (usp. BVerfGE 78, 179 [196 i dalje]). Klanje za apelanta nije samo sredstvo za dobijanje i pripremanje mesa za njegove muslimanske muterije i za sebe samog. Ono je, kako to nesporno slijedi iz njegovih objanjenja koja nisu opovrgnuta u osporavanim odlukama, prevashodno izraz religijskog dranja, koje za apelanta kao sunitskog muslimana, vijernika, ukljuuje izvoenje klanja prema pravilima vjere, koja on shvata kao neprikosnovenu obavezu. ak i ako se samo klanje ne shvata kao dio religijskog obreda, o ovome se mora voditi rauna, tako to e zatita apelantove slobode na obavljanje zanimanja iz l. 2 st. 1 Ustava biti pojaana specijalnim sadrajem slobode iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava. 2. Pravna pozicija koju apelant ovim zadobija u odnosu na njegovo zanimanje kao mesar je prema l. 2 st. 1 Ustava zajamena samo u okvirima ustavnog ureenja. Ovdje se raunaju sve pravne norme koje su formalno i materijalno usklaene sa Ustavom (usp. BVerfGE 6, 32 [36 i dalje]; 96, 375 [397 i dalje], stalna pravosudna praksa). To u materijalnom smislu podrazumijeva, iznad svega, primjenu pravila srazmjernosti i, u tim okvirima, uvaavenje religijske slobode. II. Ovim mjerilima odgovara 4 a st. 1 u vezi sa st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG. 1. Istina, propis zahvata u osnovno pravo iz l. 2 st. 1 u vezi sa l. 4 st. 1
43
i 2 Ustava, jer on, samo pod oteanim pretpostavkama druge alternative 4 a st. 2 br. 2 TierSchG, kao izuzetak od obaveze na omamljivanje iz 4 a st. 1 TierSchG u okvirima poslovanja muslimanskog mesara omoguuje klanje bez prethodnog omamljivanja. Ovakvo zahvatanje u osnovno pravo se, meutim, ne moe osporiti, zato to se moe opravdati ustavnim pravom. a) Svrha je Zakona o zatiti ivotinja da na osnovu odgovornosti ovjeka za ivotinje, kao iva bia, zatiti njihov ivot i zdravlje. Niko ne smije bez razumnog razloga ivotinji nanositi bolove, patnje ili tetu ( 1 TierSchG). Propis iz 4 a st. 1 u vezi sa l. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG slui takoer etiki utemeljenoj zatiti ivotinja (usp. BVerfGE 36, 47 [56 i dalje]; 48, 376 [389]; 101, 1 [36]). Zakonodavac je preuzimanjem naela da toplokrvne ivotinje moraju biti omamljene prije putanja krvi, htio da na ovo podruje prenese osnovnu koncepciju zakona, kako je ona opisana u 1 TierSchG. To je legitiman cilj propisa koji vodi rauna o osjeanjima irokih narodnih slojeva. b) 4 a st. 1 u vezi sa st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG zadovoljava zahtjeve naela srazmjernosti. aa) Propis je podoban i potreban za dostizanje spomneutog cilja, kojim se klanje topolokrvnih ivotinja vee za etiki usmjerenu zatitu ivotinja. Zakonodavac je prema Ustavu slobodan u donoenju odluke o vrsti i podobnosti sredstava koja e izabrati za provoenje regulativnih ciljeva zakona. To vrijedi i za ocjenu stvarnih osnova jednog zakonskog propisa. U toliko se ovdje ne moe raditi o pogrenoj procjeni. Istina, postoje glasovi koji osporavaju da klanje po prethod-
nom omamljivanju, ivotinjama donosi mnogo manje bolova i patnji negu u sluaju klanja bez omamljivanja. No, ini se da to jo uvijek nije znanstveno razjanjeno. () U svemu ostalom dodjela posebnog odobrenja podrazumijeva prema 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG da se u konkretnom sluaju mora odgovoriti potrebama religijske zajednice iji propisi zabranjuju upotrebu mesa ivotinja koje su zaklane uz prethodno omamljivanje. Zakon doputa izuzetke u pogledu zahtjeva za omamljivanjem, ali je broj izuzetaka koji dolaze u obzir jasno umanjen. Uz sve ovo, u sluaju jedne religije, kakva je islam, dolazi zahtjev da se ivotinje ubiju po mogunosti bez stvaranja dodatnih patnji, kako je to utvridilo Centralno vijee muslimana u Njemakoj (Zentralrat der Muslime in Deutschland). Prema propisima islama, klanje mora biti izvedeno to je mogue bre kako bi se na minimum ograniila svaka vrsta mrcvarenja ivotinja. Zakonodavac moe i ovdje polaziti od toga da se pridravanjem izuzetka iz 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG postie podobna i potrebna mjera koja jami etiki odreenu zatitu ivotinja. bb) Zakonski propis o kojem se govori je takoer srazmjeran u uem smislu. U sluaju odmjeravanja izmeu teine zadiranja u osnovno pravo, koje je uslijedilo po 4 a st. 1 u vezi sa l. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG, zatim, znaaja kao i hitnosti razloga koji ga opravdavaju, mora se prihvatiti da pogoeni (usp. BVerfGE 90, 145 [173]; 101, 331 [350]) moe klati toplokrvne ivotinje bez prethodnog omamljivanja samo pod pretpostavkom posebnog odobrenja. (1) Uplitanje u osnovno pravo na slobodno obavljanja zanimanja musli-
44
manskog mesara u svakom sluaju ima visok znaaj. Muslimanskim vjernicima, kakav je apelant, bez predvienog izuzetka, vie ne bi bilo mogue da u Saveznoj Republici Njemakoj obavljaju zanimanje mesara. Oni bi se morali ograniiti na prodaju uvezenog mesa propisno zaklanih ili mesa nepropisno, dakle bez prethodnog omamljivanja, zaklanih ivotinja, ako bi svoje radnje htjeli voditi bar kao prodavnice i ako ne bi odustali od posla, u smislu apelantovog navoda, kako bi pronali nove osnove za ivot. Svaka od navedenih odluka bi za pogoene imala dalekosene posljedice. () Zabrana ne pogaa samo muslimanske mesare nego i njihove muterije. Ako one trae meso ivotinja koje su zaklane bez prethodnog omamljivanja onda je time potaknuto i uvjerenje da prema obavezama njihove vjere ne smiju jesti drugo meso. Ako bi se od njih zahtijevalo da u glavnom odustanu od ishrane mesom, ne bi se na odgovarajui nain vodilo rauna o navikama u ishrani stanovnika Njemake. Budui da je meso ovdje iroko rasprostranjeno u ishrani, ne bi se mogao uzeti kao prihvatljiv zahtjev da se doborovoljno od njega odustane. Koritenje uveenog mesa bi uinilo suvinim takav zahtjev, ali bi u pogledu linog kontakta sa mesarom i povjerenja koje je na tim osnovama stvoreno bilo sasvim neizvjesno, da li meso koje se prodaje zaista odgovara islamskim zapovijestima. (2) Zakon o zatiti ivotinja koji titi optedrutvene inerese i kojem narod pripisuje poseban znaaj se suprostavlja posljedicama koje sijede za muslimanske mesare i za njihove muterije, koje su takoer vjernici. () Ova zatita je iznad svega sadrana u Zakonu o zatiti ivotinja.
Ona tamo nije ostvarena tako to bi ivotinje snagom zakona bile poteene svakog negativnog uticaja na njihovo stanje. Zakon je prevashodno proet idejom, da se ne smiju bez razumnog razloga ivotinji nanositi bolovi, patnje ili teta (usp. 1 TierSchG kao i BVerfGE 36, 47 [57]; 48, 376 [389]). U skladu sa ovim, Zakon o zatiti ivotinja ne predvia izuzetke za klanje bez prethodnog omamljivanja samo u 4 a st. 2 br. 2. () Upravo oni pokazuju, da je zakonodavac tamo gdje postoje stvarni razlozi obiajnosti i stavovi o drutvenoj prihvatljivosti obaveze na omamljivanje, mogao uzeti krenje ove obaveze kao cilj koji je spojiv sa etikom zatite ivotinja. (3) Pod ovim okolnostima ne moe biti iskljueno izuzimanje od obaveze da se toplokrvne ivotinje omamljuju prije putanja krvi, kada se, na jednoj strani, radi o obavljanju religijsko usmjerenog zanimanja kojeg tite osnovna prava a na drugoj omoguuje pridravanje religijsko motiviranih pripisa o ishrani muterija. Bez ovakvog izuzetka bi osnovna prava onoga koji u smislu zanimanja eli klati bez prethodnog omamljivanja ivotinja bila nepodnoljivo ograniena, a interesima koji vode rauna o zatiti ivotinja bi jednostrano bila data prednost iako za to nije mogue nai zadovoljavajue ustavnopravno opravdanje. Umjesto toga je potreban propis koji na odmjeren nain vodi rauna o pogoenim osnovnim pravima kao i o etikim ciljevima zatite ivotinja. (a) 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG je u naelu usklaen sa ovim zahtjevima. Propis omoguuje da se na bazi posebnog odobrenja, prije svega u pogledu normi o ishrani islamskog i jevrejskog svjetonazora, obavi klanje
45
ivotinja bez prethodnog omamljivanja. Preko instrumenta posebnog odobrenja treba biti otvoren put koji doputa da se kritiki razmotre religijsko motivirana klanja bez prethodnosg omamljivanja, posebno u formi tzv. kunih i privatnih klanja (usp. BTDrucks 10/5259, s. 32 pod I 2 a br. 3). Na tom putu se moe, kako je ve spomenuto, navoenjem sporednih uslova, osigurati da ivotinje koje e se zaklati budu poeene svih bolova i tegoba, koliko je to ve mogue. Cilj propisa je, prema tome, da se ouva zatita osnovnih prava vjernika muslimana i jevreja a da se istovremeno ne odustane od naela i obaveza etiki zasnovane zatite ivotinja. To vodi na odgovarajui nain raunao pravima apelanta. (b) Normativna pretpostavka 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG bi se svakako morala razumijevati drukije nego to ju je protumaio Savezni upravni sud u presudi od 15. juna 1995. (BVerwGE 99, 1). On je osporio postojanje injeninih pretpostavki ove norme, jer sunitski islam, kojem pripada apelant, kao i islam u cjelini, ne zabranjuje u formi prinudnog propisa koritenje mesa ivotinja koje nisu propisno zaklane (usp. na nav. mj. s. 9). 4 a st. 2 br. 2 TierSchG zahtijeva, prema ovom shvatanju, objektivno utvrivanje prinudnih propisa jedne vjerske zajednice o zabrani omamljivanja prije klanja. Individualno shvatanje koje poiva svaki put na subjektivnom religijskom ubjeenju lanova vjerske zajednice ak i ako se ono prihvata kao prinudno bi tako bilo nespojivo sa normativnim sadrajem Zakona (usp. na nav. mj. s. 4 i dalje). Ovakvo tumaenje nije u skladu sa znaenjem i dometima osnovnog prava iz l. 2 st. 1 u vezi sa l. 4 st. 1 i 2 Ustava. Ono na kraju vodi do toga da 4 st.
2 br. 2 alternativa 2 TierSchG za muslimane ostaje bez znaaja, bez obzira na njihovo vjersko ubjeenje. Ovim je mesara, koji bi klao prema propisima o ishrani njegove vjere, kao i vjere njegovih muterija, i koji bi htio da muterije opskrbi sa mesom ivotinja koje su zaklane bez prethodnog omamljivanja, sprijeen da obavlja sopstveno zanimanja. Ujedno je pogoeni nesrazmjerno optereen, a jednostrano se vodi rauna o interesima koji su zatieni Zakonom o zatiti ivotinja. Takvim tumaenjem bi 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierSchG bio proitivustavan. (c) Ovakav rezultat se moe izbjei tumaenjem injeninih osobina vjerske zajednice i prinudnih propisa koje bi vodilo rauna o osnovnom pravu iz l. 2 st. 1 u vezi sa l. 4 st. 1 i 2 Ustava. () Kao vjerske zajednice u smislu 4 a st. 2 br. 2 TierschG dolaze u obzir i vjerske grupacije unutar islama, iji se smjer vjere razlikuje od ostalih unutar islama (usp. na nav. mjestu, s. 236). Takvo tumaenje pojma vjerska zajednica je u skladu sa Ustavom i posebno vodi rauna o l. 4 st. 1 i 2 Ustava. Ono je u skladu sa doslovnim tekstom spomenutih propisa i odgovara volji zakonodavca, da podruje primjene 4 a st. 2 br. 2 TierschG otvori ne samo pripadnicima vjerskog usmjerenja jevreja nego i pripadnicima islama (). Ovo ima posredne konsevence i za koritenje osobine prinudni propis koja brani pripadnicima zajednice da koriste meso ivotinja koje su nepropisno zaklane. Da li je ova osobina ispunjena, moraju utvrditi slube, a u spornom sluaju e odluiti sudovi da li je ispunjena pretpostavka injeninog stanja posebnog odobrenja. Predmet takve provjere, u sluaju religije koja, kao islam, doputa
46
razliita vienja propisa o klanju ivotinja, nije islam u cjelini, sunitski ili iitski pravac religije. Pitanje egzistencije prinudnih propisa se prvestveno odgovara s obzirom na vjersko usmjerenje postojee vjerske zajednice (usp. takoer BVerwGE 112, 227 [236]). Pri tom je dovoljno da onaj, kojem je prema 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierschG potrebno posebno odobrenje za snadbjevanje lanova jedne zajednice, substancirano i razumljivo pokae da prema njihovom zajednikom vjerskom uvjerenju koritenje ivotinjskog mesa obavezno podrazumijeva klanje bez prethodnog omamljivanja (usp. BVerwGE 94, 82 [87 i dalje]). Ako je uslijedilo takvo objanjenje, drava koja ne smije izostaviti iz vida samorazumijevanje vjerske zajednice (usp. BVerfGE 24, 236 [247 i dalje], mora odustati od svakog vrednovanja ovakvog sadraja vjere. Ona ne smije prinudan karakter jedne religijske norme u svjetlu l. 4 Ustava osporiti, ve zbog toga to religije imaju propise koji uzimaju u obzir savjest vjernika i doputaju odstupanja s obzirom na mjesta boravka i navike u ishrani koje tamo vladaju. Podnosiocu zahtjeva se prema tome mora dodijeliti posebna dozvola, ako ona ve ne otpada iz nekog drugog razloga. Pri tom se dodatnim uslovima i nadzorom nad njihovim izvrenjem kao i provjerom strunosti i line podobnosti podnosioca zahtjeva, s obzirom na posebne vjetine koje podrazumijeva klanje neomamljenih ivotinja, mora osigurati ouvanje interesa zatite ivotinja koliko god je to mogue (usp. takoer BVerwGE 112, 227 [236]). () III. 1. Osporavanim odlukama upravnih slubi i sudova je povrijeeno osnovno
pravo apelanta iz l. 2 st. 1 u vezi sa l. 4 st. 1 i 2 Ustava. Slube i upravni sudovi su previdjeli nunost i mogunost da se 4 a st. 2 br. 2 alternativa 2 TierschG protumai u skladu sa Ustavom i zbog toga su kod primjene propisa o izuzecima od zabrane klanja bez prethodnog omamljivanja, nesrazmjerno ograniili spomenuto osnovno pravo. () 6. BVerfGE 105, 279 (Osho) 1. Osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava ne nudi zatitu od javne takoer kritike polemike drave i njenih organa sa nosiocima ovog osnovnog prava kao ni sa njihovim ciljevima i aktivnostima. U odnosu na pitanja religijskog svjetonazora takva polemika mora, svakako, ostati u granicama koje slijede iz zahtjeva za dravnom neutralnou i zbog toga se mora odvijati suzdrano. Dravi je zabranjeno difamirajue, diskriminirajue ili pogreno predstavljanje zajednice religijskog svjetonazora. 2. Savezna vlada ima zadatka da vodi dravu i ovlatena je da radi s informacijama u svim oblastima u kojima je ona odgovorna za cjelinu drave, ako takav rad moe biti obavljen uz pomo informacija. 3. Saveznoj vladi nije potrebno posebno zakonsko ovlaenje za radi sa informacijama koje su u vezi sa voenjem drave, ni onda kada ovakav rad vodi prema poseredno-faktikom ugroavanju osnovnog prava. Rjeenje Prvog senata od 26. juna 2002. - 1 BvR 670/91 -
47
Obrazloenje: A. Ustavna tuba se odnosi na izjave Savezne vlade o pokretu Rajnees Chandra Mohan i zajednici koja joj pripada. () B. Ustava tuba je djelimino osnovana. U ustavnopravni smislu se Saveznoj vladi ne moe prigovoriti to je u izvjetajima o Osho-pokretu i pripadnicima ove zajednice u prvostemenom postupku upotrebljavala oznaku sekta, omladinska religija, omladinska sekta i psiho sekta. Suprotno tome, ne moe se odrati presuda Vieg upravng suda, doneena u albenom postupku, u kojoj se smatra ustavnom upotreba atributa desktruktivno i pseudoreligijsko kao ni prigovor manipulacije lanova ove zajednice. I. l. 4 st. 1 i 2 Ustava je zbog toga povrijeen ovom presudom. 1. Apelanti su nosioci ovog osnovnog prava. Sa ovim nije u suprtonsoti injenica da su oni kao udrenje graana pravno lice prema 21 BGB. Prema l. 19 st. 3 Ustava osnovno pravo na slobodu religije i svjetonazora vrijedi i za domaa pravna lica ako je njihov cilj njegovanje i podsticanje religijskog svjetonazora ili konfesije (BVerfGE 19, 129 [132]; 24, 236 [247]; 99, 100 [118]). () 2. Osnovno pravo na slobodu vjeroispovijesti i svjetonazora obuhvata, osim slobode pojedinca na privatno i javno ispoljavanje sopstvenog religijskog svjetonazora, takoer i slobodu da se zbog istog vjerovanja ili istog svjetonazora udruuje sa drugima (BVerfGE 53, 366 [387]; 83 341 [355]). Udruenja koja se ovako obrazuju uivaju
pravo na upranjavanje religijskog svjetonazora, na obznanjivanje vjere, na irenje svjetonazora kao i na njegu i podsticanje konfesije (usp. BVerfGE 19, 129 [132]; 24, 236 [246 i dalje]; 53, 366 [387]). Zatiena je takoer sloboda da se reklamira sopstvena vjera ili ubjeenje kao i pravo da se drugi pridobijaju za sopstvenu religiju ili svjetonazor (usp. BVerfGE 12, 1 [4]; 24, 236 [245]). Ova garancije dobija oseban znaaj i domet u dravnoj obavezi, prema l. 4 st. 1 Ustava, ali i prema l. 3 st. 3 reenica 1, l. 33 st. 3 i l. 140 Ustava u vezi sa l. 136 st. 1, 4 i l. 137 st. 1 WRV, da se postavlja neutralno prema pitanjima religijskog ubjeenja i svjetonazora i da sa svoje strane ne ugroava religijski mir u drutvu (usp. BVerfGE 19, 206 [216]; 93, 1 [16 i dalje]; 102, 370 [383]). l. 4 st. 1 Ustava titi, prema tome od difamirajuih, diskriminirauih ili netanih predstavljanja jedne religijske zajednice ili jednog svjetonazora. Dravnim organima nije, meutim, zabranjeno da se openito bave takvim pitanjima. Ni neutralna drava nije sprijeena da prema zemaljskim kriterijima ocjenjuje stvarno dranje neke grupacije religijskog svjetonazora ili njenih lanova, ak ni onda kada je takvo drzanje religijski motivirano (usp. BVerfGE 102, 370 [394]). Nosiocima dravne vlasti, isto tako, nije zabranjeno da informiu parlamenta, javnost ili zainteresirane graane o religijskim grupama i njihovom djelovanju. l. 4 st. 1 i 2 Ustava ne prua zatitu pred javnom polemikom takoer kritikom dravnih organa sa nosiocima osnovnog prava. Dravi je zabranjeno samo reguliranje genuino religijskih pitanja ili pitanja svjetonazora, zatim pristrasno mijeanje u ubje-
48
enje, djelovanje i javno predstavljanje pojedinaca ili zajednica religijskog svjetonazora (usp. BVerfGE 93, 1 [16]; 102, 370 [394]). Niti pojedine konfesije smiju biti privilegirane primjerice, poistovjeivanjem sa njima niti druge smiju bit obespravljene zbog svoje konfesije primjerice, ograniavanjem. U dravi u kojoj zajedno ive pripadnici razliitih religijskih svjetonazora, mirna koegzistencija moe uspjeti samo ako drava sauva vlastitu neutralnost glede pitanja vjere i svjetonazora (usp. BVerfGE 93, 1 [16 i dalje] sa daljim uputama). Prema tome, ona mora prilikom ophoenja sa zajednicama vjere i svjetonazora postupati sa posebnom panjom ija se konkretna mjera odreuje prema okolnostima konkretnog sluaja. 3. Ovim naelima ne odgovaraju u cjelini izjave Savezne vlade o Oshopokretu i njegovoj zajednici o kojima je u albenom postupku pred drugostepenim sudom tek trebalo biti odlueno. a) aa) Osporavana odluka se moe potvrditi time, da nema ustavnopravnih nedostataka u izjavama koje Osho-pokret i zajednicu koja joj pripada oznaavaju kao sektu, omladinsku religiju, omladinsku sektu i psiho sektu. Ove izjave ni ne dodiruju zatieno podruje osnovnog prava na slobodu vjere i svjetonazora. One ne sadre difamirajue ili pogreno predstavljanje, nego se kreu u okvirima kompetentno voene djelatnosti informiranja o pogoenim zajednicama i u okviru su oekivane suzdranosti na koju su drava i njeni organi obavezani zahtjevom za dravnom neutralnou u pitanjima religije i svjetonazora. b) Upotreba atributa destruktivno i pseudoreligijsko i isticanje primjedbe da se manipulira lanstvom,
ugroava pravo apelanta na neutralan i suzdran tretman u religozno-svjetonazorskom pogledu, kako mu to garantira l. 4 st. 1 i 2 Ustava. Meutim, ovim nisu ispunjene uobiajene osobine napada na osnovno pravo. Pod njim se openito podrazumijeva postupak koji je pravno oformljen i koji neposredno i ciljano (finalno) posredstvom dravne zabrane i odredbe koja e se po potrebi prinudno provesti, dakle imperativno, vodi do skraenja slobode koja je zajamena osnovnim pravom. Ni jedna od navedenih osobina se ne odnosi na izjave koje su predemet ove odluke. () Meutim, ovim nije iskljueno da se izjave takve vrste mjere prema l. 4 st. 1 i 2 Ustava. Ustav nije vezao zatitu osnovnih prava za pojam zadiranja u osnovno pravo, kao to ga sadrajno nije ni predodredio. Spomenute izjave bi imale u odnosu na apalenta posredno-faktiki uinak. One se prema Ustavu ne uzimaju u obzir samo onda kada se na odgovarajui nain mogu opravdati ustavnim pravom. c) To nije sluaj. Istina, Savezna vlada je u osporavanim izjavama djelovala u okvirima njene informacione nadlenosti (aa). Apelantovo osnovno pravo iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava je, meutim, srazmjerno ugroeno (bb). aa) Savezna vlada smije informirati parlament i javnost o Oscho-pokretu, o grupacijama koje mu pripadaju kao i o njihovim ciljevima i aktivnostima. Ona se pri tom moe osloniti na njen ustavni zadatak voenja drave, tako da joj za ovo nije potrebno neposredno zakonsko ovlaenje. (1) (a) Ovlaenje za prenoenje ovakvih informacija slijedi iz zadataka koji su u okvirima njenog rada s javnou dodijeljeni Savezenoj vladi, naime,
49
da se uputa u raspravljanje aktuelnih, spornih pitanja koja su bitna za javnost i da tima preuzima voenje drave. () bb) U suprotnosti su sa Ustavom izjave, kao izjave kojima je povrijeen zahtjev za dravnom neutralnou, kojima je Osho-pokret zajedno sa pojedinanim grupama koje mu pripadaju oznaen kao destruktivan i pseudoreligiozan, kao i prigovor da se njegovim lanovima manipulra izvan uvida javnosti. One nisu opravdane prema mjerilima naela srazmjernosti. () Ovakvi atributi, sa navedenim prigovorom, difamiraju apelanta. Za pretpostaviti je da e njihovo isticanje apalantu donijeti znatne potekoe, kao to je gubitak postojeih lanova, izostanak budueg lanstva ili izostanak finansijske potpore. Niti je Savezna vlada iznijela, niti su na neki drugi nain vidljivi razlozi koji bi i pored zahtjeva za suzdranou, iznoenjem bitnih razloga koji se oslanjaju na konkretne injenice, unato svemu, opravdavali izjave Savezne vlade. ()
Obrazloenje: A. Apelantica oekuje namjetenje u koli zemlje Baden-Wrttemberg. Ona ustavnom tubom osporava Odluku Vie uprave za kole Stuttgart, koju su potvrdili upravni sudovi, a kojom je odbijeno njeno namjetenje kao nastavnice u osnovnim kolama, u statusu dravnog slubenika na probi, sa obrazloenjem da nije podobna za ovu slubu zbog izjavljene namjere da u koli i nastavi nosi maramu. () B. Ustavna tuba je prihvatljiva i osnovana. Osporavane odluke su u suprotnosti sa l. 33 st. 2 Ustava u vezi sa l. 4 st. 1 i 2 Ustava i sa l. 33 st. 3 Ustava. Noenje marame kojom se pokriva glava (Kopftuch) u predmetnoj stvari ini potpuno jasnom pripadnost apelantice islamskoj religijskoj zajednici i njenu linu identifikaciju kao muslimanke. Kvalificiranjem ovakvog dranja kao nedostatka podobnosti za slubu nastavanice u osnovnim kolama zadire u pravo apelantice na jednak pristup svakoj javnoj slubi iz l. 33 st. 2 Ustava u vezi sa pravom na slobodu vjeroispovijesti iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava, bez trenutnog postojanja potrebnih, dovoljno odreenih zakonskih osnova. Time je apelantici onemoguen pristup jednoj javnoj slubi na nain koji se ne moe opravdati ustavnim pravom. II. 1. l. 33 st. 2 Ustava otvara svakom Nijemcu, prema njegovim podobnostima, sposobnostima i strunim rezultatima jednak pristup svakoj dravnoj slubi.
7. BVerfGE 108, 282 (Kopftuch / marama za glavu) 1. Zabrana da nastavnici u kolama i u nastavi nose maramu (Kopftuch), nema odgovarajue zakonsko uporite u pravu zemlje Baden-Wrtenberg 2. Drutvene promjene koje su povezane sa pojaanim religijskim pluralitetom mogu podstaknuti zakonodavca da nanovo odredi mjeru prihvatljiosti religijskih odnosa u koli. Presuda Drugog senata od 24. septembra 2003. - 2 BvR 1436/02 -
50
a) lanom 33 st. 2 Ustava je zajamena ona mjera prava na osnovu koje je, jednako kao i kod osnovnog prava na slobodu izbora zanimanja (l. 12 st. 1 Ustava), mogue posredstvom nadlene javnopravne korporacije ograniiti broj slobodnih radnih mjesta u dravnoj slubi (usp. BVerfGE 7, 377 [397 i dalje]; 39, 334 [369]). l. 33 st. 2 Ustava ne garantira pravo na uzimanje u javnu slubu (usp. BVerfGE 39, 334 [354]; BVerwGE 68, 109 [110]). Pristup nekoj djelatnosti u javnon slubi (pristup zanimanju koje se istovremeno odnosi na slobodan izbor zanimanja) smije biti ogranien subjektivnim pretpostavkama (usp. BVerfGE 39, 334 [370]). () 2. U individulanu slobodu vjeroispovijesti koja je zagarantirana l. 4 st. 1 i 2 Ustava zahvata obaveza dravnog namjetenika da ne smije kao nastavnik u koli i nastavi uiniti vidljivom sopstvenu pripadnost odreenoj religijskoj zajednici tako to e primjenjivati religijsko utemeljena pravila odjevanja. Ona stavlja pogoenog pred izbor da obavlja dravnu slubu kojoj tei, ili da slijedi vjersku zapovijesti odijevanja koju razumijeva kao obavezu. l. 4 garantira u stavu 1 Ustava slobodu vjere, savjesti i ispovijedanja vjere i svjetonazora, u stavu 2 pravo na nesmetano obavljanje vjerskog obreda. Oba stava lana 4 Ustava sadre obuhvatno osnovno pravo koje se mora shvatati kao jedinstveno pravo (usp. BVerfGE 24, 236 [245 i dalje]; 32, 98 [106]; 44, 37 [49]; 83, 341 [354]). Ono se ne protee samo na unutranju slobodu da se vjeruje ili ne vjeruje, nego i na vanjsku slobodu, da se vjera obznani i iri (BVerfGE 24, 236 [245]). Ovdje spada i pravo pojedinca da svoje ukupno dranje usmjeri prema zahtjevima vjere i
da djeluje prema sopstvenom vjerskom ubjeenju. To se ne odnosi samo na imperativne stavove vjere, nego i na takva religijska ubjeenja koja u pogledu prevladavanja odreene ivotne situacije odreuju neko dranje kao ispravno (usp. BVerfGE 32, 98 [106 i dalje]; 33, 23 [28]; 41, 29 [49]). Sloboda vjere iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava je bezrezervno zajamena. Ogranienja se, prema tome, moraju izvesti iz samog Ustava. Ovdje se ubrajaju osnovna prava treih, kao i drutvene vrijednosti koje su u rangu Ustava. () Ogranienje bezrezervno zajamene slobode vjeroispovijesti, osim ovoga, podrazumijeva dovoljno odreene zakonske osnove (usp. BVerfGE 83, 130 [142]). 3. Dotaknut je, takoer, l. 33 Ustava. Prema njemu je pristup javnim slubama nezavisan od konfesionalne pripadnosti (reenica 1); niko ne smije zbog religijske pripadnosti ili svjetonazora pretrpjeti tetu (reenica 2). Ovim je iskljuena ovisnost obavljanja javne slube o religijskoj pripadnosti. l. 33 st. 3 Ustava je u prvom redu usmjeren protiv nejednakog tretmana koji je neposredno vezan za pripadnost odreenoj religiji. Osim toga propis zabranjuje obavljanje javne slube iz razloga koji bi bili nespojivi sa slobodom vjeroispovijesti koja je zajamena u l. 4 st. 1 i 2 Ustava (usp. BVerfGE 79, 69 [75]). Ovo ne iskljuuje zasnivanje slubenih obaveza koje zadiru u slobodu vjeroispvijesti rukovodilaca upravnih slubi i kadnidata za javnu slubu, ime se kandidatima vjernicima oteava ili ak iskljuuje pristup javnim slubama, ali se potinjavaju stogim zahtjevima opravdavanja koji vae za ograniavanje bezrezervno zagarantirane slobode vjeroispovijesti; osim toga mora se
51
potovati zahtjev za striktnim provoenjem jednakog tretmana razliitih vjera, kako u utemeljenju, tako i u provoenju takvih slubenih obaveza. 4. a) Noenje marame i u koli, kako to zahtjeva apelantica, pada u podruje zatite l. 4 st. 1 i 2 Ustava i tamo zajamene slobode vjeroispovijesti. Apelantica razumijeva noenje marame na glavi () kao obavezu koja joj je odreena religijskim propisima; potovanje ovakvih religijskih pravila odjevanja je za nju izraz sopstvene religijske pripadnosti. Nije se postavilo sporno pitanje, da li je i u kojoj mjeri pokrivanje ena propisano pravilima islamske vjere. Istina, ne moe se svaki postupak jedne osobe posmatrati kao izraz slobode vjeroispovijesti jedino na osnovu njenog subjektivnog odreenja; vjerska zajednica zapravo ne bi smjela ostati izvan uzimanja u obzir kada se radi o ocjeni odnosa koji pojedinac reklamira kao izraz samorazumijevanja slobode vjeroispovijesti (usp. BVerfGE 24, 236 [247 i dalje]). Na zadovoljavajue plauzibilan nain se obavezivanje ena da u javnosti pokriju glavu maramom moe prema sadzaju i formi, kao islamsko-religijski vjerski propis, svrstati u zatieno podruje l. 4 st. 1 i 2 Ustava (usp. o tome takoer BVerfGE 83, 341 [353]); to su i uinili struni sudovi na nain kojem se iz ustavnopravne perspektive nita ne moe prigovoriti. b) Sa l. 4 st. 1 i 2 Ustava bi bila spojiva pretpostavka, kao i na njoj zasnovano odbijanje primanja u javnu slubu, da apelantici nedostaje odgovarajua podobnost za izvravanje zadataka nastavnice osnovne kole zato to hoe da, u suprotnosti sa slubenom obavezom, u koli i na nastavi, nosi na glavi maramu koja jasno ukazuje na njenu pripadnost islamskoj vjerskoj
zajednici, kada bi namjeravano vrenje prava na slobodu vjeroispovijesti bilo u suprotnosti sa pravnim dobrima koja stoje u ustavnom rangu i kada bi se ovakvo ograniavanje slobodnog ispovijedanja vjere moglo pozvati na dovoljno jasan zakonski osnov. U obzir dolaze, kao ustavna dobra koja su u suprotnosti sa slobodom vjeroispovijesti, pored nadzora drave nad kolstvom (l. 7 st. 1 Ustava), koji se mora ispuniti u okvirima obaveze nareligijsko-svjetonazorske neutralnost, pravo roditelja na njegu i odgoj djece (l. 6 st. 2 Ustava) i negativna sloboda vjeroispovijesti djece u koli (l. 4 st. 1 Ustava). aa) Ustav obavezuje dravu kao domovinu svih dravljana u l. 4 st. 1 l. 3 st. 3 reenica 1, l. 33 st. 3 kao i preko l. 136 st. 1 i 4 i l. 137 st. 1 WRV u vezi sa l. 140 Ustava na religijsku neutralnost i neutralnost u pogledu svjetonazora. On spreava uvoenje bilo kakve pravne forme dravne crkve, zabranjuje privilegiranje odreenih konfesija kao i izolaciju onih koji drukije vjeruju (BVerfGE 19, 206[216]; 24, 236 [246]; 33, 23 [28]; 93, 1 [17]). Drava mora paziti da prema naelu jednakosti tretira razliite zajednice religije i svjetonazora (usp. BVerfGE 19, 1 [8]; 19, 206 [216]; 24, 236 [246], 93, 1 [17]) i ne smije se identificirati sa odreenom religijskom zajednicom (usp. BVerfGE 30, 415 [422]; 93, 1 [17]). Dravu koja garantira slobode, kako je konstituira Ustav, karakterizira otvorenost u odnosu na mnotvo religijskih svjetonatora i ona poiva na slici ovjeka koju oblikuje slobodan razvoj linosti u pogledu samoodreenja i vlastite odgovornosti (usp. BVerfGE 41, 29 [50]). Religijsko-svjetonazorska neutralnost, koja se od drave zahtjeva, se ne razmijeva kao neutralnost koja distan-
52
cira u smislu striktnog odvajanja drave i crkve, nego kao dranje koje je za slobodu vjeroispovijesti jednako podsticajno za sve konfesije. l. 4 st. 1 i 2 Ustava odreuje u pozitivnom smislu da se mora osigurati prostor za aktivno upranjavanje vjerskog ubjeenja i za ostvarenje line autonomije na podruju religijskosti i svjetonazora (usp. BVerfGE 41, 29 [49]; 93, 1 [16]). Drava ne smije jedino poduzimati ciljani uticaj koji bi bio u slubi politikog, ideolokog ili svjetonazorskog usmjerenja kao to se ne smije izriito ili preutno identificirati sa mjerama koje proizilaze ili prethode odredenoj vjeri i svjetonazoru kako bi ovim ugrozila religijski mir u jednoj zajdnici (usp. BVerfGE 93, 1 [16 i dalje]). Naelo religijske i svjetnonazorske neutralnosti, takoer, zabranjuje dravi da vrednuje vjeru i nauk jedne vjerske zajednice kao takve (BVerfGE 33, 23 [29]). Sve ovo prema sadanjem razumijevanju odnosa drave i religije vai, kako je to ve prihvaeno u dosadanjoj jursidikciji saveznog ustavnog suda, posebno za podruje obaveznih kola, za koje su, prema njihovoj prirodi, oduvijek bile relevantne predstave o religiji i svjetonazoru (usp. BVerfGE 41, 29 [49]; 52, 223 [241]). Prema njima hrianske veze nijsu naprosto zabranjeno kod formiranja javnih kola; ali kola mora ostati otvorena i za drukije religijske sadraje i vrijednosti ili svjetonazore (usp. BVerfGE 41, 29 [51]; 52, 223 [236 i dalje]). U ovoj otvorenosti njemaka drava uva svoju neutralnost u pogledu na religiju i svjetonazor (usp. BVerfGE 41, 29 [50]). Za rjeavanje napetosti koje su neizbjene u uslovima zejdnikog obrazovanja djece razliitih svjetonazora i vjera neophodno je iznai urav-
noteen model (BVerfGE 41, 29 [63]; 52, 223 [247, 251]; 93, 1 [21 i dalje]; usp. pod dd)] koji uzima u obzir zahtjev za tolerantnou kao izraz ljudskog dostojanstva (l. 1 st. 1 Ustava). bb) l. 6 st. 2 Ustava garantira roditeljima, kao prirodno pravo, njegu i odgoj djece i obuhvata zajedno sa l. 4 st. 1 Ustava pravo na odgoj djece u smislu religijskog svjetonazora; u provom redu je zadatak roditelja da svojoj djeci prenesu ono vjersko ubjeenje i svjetonazor, koje smatraju tanim (usp. BVerfGE 41, 29 [44, 47 i dalje]; 52, 223 [236]; 93, 1 [17]. Ovom odgovara pravo da se djeci uskrati prenoenje vjerskog ubjeenja koje roditelji smatraju pogenim (usp. BVerfGE 93, 1 [17]). Meutim, l. 6 st. 2 Ustava ne sadri iskljuivo pravo roditelja na odgoj djece. Drava, pored roditelja, samostalno i ravnopravno obrazuje u svom podruju, jer joj je lanom 7 st. 1 Ustava dodijeljen nadzor nad cjelokupnim kolstvom (usp. BVerfGE 34, 165 [183]; 41, 29 [44]). Kako se on izvrava u pojedinanom sluaju, posebno koji obim religijski odnosi trebaju imati u koli, slobodno odluuju zemalje uz potovanje ustavnih ogranienja, posebno onih iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava (usp. BVerfGE 41, 29 [44, 47 i dalje]; 52, 223 [242 i dalje]). cc) Konano, sloboda apelantice da svoje vjersko ubjeenje prakticira noenjem marame u koli i nastavi je konfrontirana sa negativnom slobodom vjeroispovijesti uenica i uenika. l. 4 st. 1 i 2 Ustava, koji jednako podstie negativnu kao i pozitivnu slobodu vjeroispovijesti, jami slobodu da se ne uestvuje u kultskim radnjama vjere kojoj se ne pripada; to se odnosi na kultove i simbole, u kojim se vjera ili religija predstavljaju. l. 4 Ustava pre-
53
puta pojedincu da odlui koje e religijske simbole priznati i potivati, a koje e odbiti. Istina, on nema u jednoj zajednici koja ostavlja prostora razliitim vjerskim ubjeenjima pravo da bude poteen obznanjivanja stranih vjera, kultskih radnji i religijskih simbola. Od toga se, meutim, mora razlikovati situacija koju stvara drava, a u kojoj je pojedinac bez mogunosti da to izbjegne, izloen uticaju odreene vjere, radnjama u kojima se ona manifestira i simbolima u kojima se ona predstavlja (usp. BVerfGE 93, 1 [15 i dalje]). Zbog toga l. 4 st. 1 i 2 Ustava ostvaruje sopstveni uinak kod osiguranju slobode u ivotnim podrujima koja upravo nisu ostavljena drutvenoj samoorganizaciji, nego se drava stara o njima (usp. BVerfGE 41, 29 [49]); to osnauje l. 140 Ustava u vezi sa l. 136 st. 4 WRV, prema kojem je zabranjeno nekog prisiljavati na uee u religijskom obredu. dd) Ustav ostavlja zemljama iroku slobodu uobliavanja u podruju kolstva; l. 7 Ustava s obzirom na usmjerenost kola u pogledu religije i svjetonazora ima u vidu iroku samostalnost zemalja, a u okviru njihove iskljuive nadlenosti u podruju kolstva i naelnu slobodu pri formiranju oabaveznih kola (usp. BVerfGE 41, 29 [44 i dalje]; 52, 223 [242 i dalje]). Obaveza je zakonodavca u saveznoj zemlji, koji u procesu obrazovanja opte volje mora traiti kompromise koji su za sve prihvatljivi, da rijei neizbjenu napetost koja postoji izmeu pozitivne slobode na vjeroispovijest nastavnika, na jednoj, i dravne obaveze na neutralnost u pogledu vjere i svjetonazora, roditeljskog prava na odgoj djece, kao i negativne slobode vjeroispovijesti uenika, na drugj strani, uzimajui u ob-
zir zahtjev za tolerantnou. On se pri reguliranju mora orijentirati na to da, na jednoj strani, u podruju kolstva iz l. 7 Ustava dopusti uticaje religijskog sjetonazora, uvajui roditeljsko pravo na odgoj i da, na drugoj strani, l. 4 Ustava zapovijeda da se kod odluke za odgovarajuu kolu smjerovi iz religije, iskljue koliko god je to mogue. Propisi se moraju posmatrati zajedno, njihova interpretacija i podruje njihovog djelovaja se moraju uzajamno prilagoditi. To ukljuuje mogunost da pojedine zemlje mogu donijeti razliite propise, jer i kolska tradicija, kofensionalni sastav stanovnitva i njihovo vie-manje izraeno religijsko porijeklo moraju biti uzeti u obzir pri iznalaenju srednjeg puta (BVerfGE 41, 29 [50 i dalje]; 93, 1 [22 i dalje]). Ova naela vae i za odgovor na pitanje, u kojem obimu se mogu nastavnici, ograniavajui njeno individualno pravo na slobodu vjeroispovijesti, odrediti obaveze za njen nastup i za njeno ponaanje u koli, s obzirom na ouvanje dravne neutralnosti u pitanjima vjerskog svjetonazora. 5. Unoenjem religijskih svjetonazora u kole i nastavu preko nastavnika moe ugroziti dravnu obavezu na obrazovanje koju ona ispunjava u skladu sa neutralnou, roditeljsko pravo na odgoj i negativnu slobodu uenica i uenika. Ovo otvara mogunost uticaja na kolsku djecu kao i konflikte sa roditeljima, koji e voditi ometanju kolskog mira i onemoguavanju drave da ispuni svoju obrazovnu misiju. Odjea nastavnika, koja je religijsko motivirana i koja moe biti interpretirana kao obznanjivanje vjere, takoer moe imati ovakav uinak. Pri tom se, ipak, radi samo o apstraktnim opasnostima. Budu li upravo takve mogunosti ugro-
54
avanja ili konflikta na osnovu nastupa nastavnika, a ne konkretno ponaanje koje se predstavlja kao pokuaj uticaja ili ak misioniranje djece koja su im povjerena, vrednovane kao kao povreda obaveza dravnog slubenika ili kao nedostatak koji onemoguuje zapoljavanje u statusu dravnog slubenika, onda se podrazumijeva dovoljno odreen zakonski osnov, koji to doputa, jer ovim ide i ogranienje osnovnog prava iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava koje je zajameno bez ikakvih ogranienja. () 6. Nadleni zakonodavac u saveznoj zemlji moe slobodno odluiti da li e stvoriti zakonski osnov koji je do sada nedostajao tako to e npr. u okvirima ustavnopravnih uslova nanovo odrediti mjeru doputenog vezivanja za religiju u kolama. On pri tom mora na primjeren nain voditi rauna o slobodi vjeroispovijesti nastavnika kao i pogoenih uenika, o roditeljskom pravu na odgoj kao i o obavezi drave na neutralnost u pogledu religijskog svjetonazora. () C. Ova odluka je doneena sa veinom od pet, protiv dva glasa.
njegovi roditelji odbiju odravanje molitve; njihovo osnovno pravo na negativnu slobodu vjeroispovijesti nee biti povrijeeno ako oni o ueu na molitvi mogu odluivati slobodno i bez pritisaka. 3. Dobrovoljnost koja se redovno podrazumijeva prilikom uvaavanja zahtjeva za tolerantnou, izuzetno nije osigurana ako djeca, prema okolnostima konkretnog sluaja, ne mogu na podnoljiv nain izbjei uee na molitvi. Rjeenje Prvog senata od 16. oktobra 1979. - BvR 647/70 i 7/74 Ustavne tube su povezane zbog zajednike odluke i odnose se na pitanje, da li je u javnim kolama prihvatljiva kolska molitva izvan vjerske nastave, ako se roditelji jednog uenika protive molitvi. I. 1. Ustavnopravna pitanja koja namee kolska molitva e se u prvoj liniji ispitati prema l. 6 st. 2 reenica 1 Ustava (roditeljsko pravo na odgoj), l. 4 st. 1 i 2 Ustava (sloboda vjeroispovijesti i pravo na nesmetano obavljanje vjerskog obreda) kao i prema l. 7 st. 1 Ustava (obrazovanje i odgoj kao dravna obaveza). l. 6 st. 2 reenica 1 Ustava jami roditeljima pravo i obavezu da sami, prema vlastitim predstavama uoblie njegu i odgoj svoje djece pridravajui se l. 7 Ustava uz primat roditeljskog odgoja u odnosu na ostale uesnike u procesu odgoja djece (usp. BVerfGE 24, 119 [138, 143 i dalje]; 47, 46 [69 i dalje]). Ovdje sapada i pravo na odgoj djece o pitanjima vjerskog svjetonazora (usp. BVerfGE 41, 29 [44]).
8. BVerfGE 52, 223 (Schulgebet / kolska molitva) 1. Djeci je preputeno na volju da li e u okviru dravnog nadzora nad kolama, koji je zajamen l. 7 st. 1 Ustava, u dravnim kolama koje ne pripadaju ni jednom vjerskom svjetonazoru, dopustiti da se izvan nastave o religiji provede dobrovoljna, nadkonfesionalna kolska molitva. 2. kolska molitva je naelno u skladu sa ustavom i kada uenik ili
55
l. 4 st. 1 i 2 Ustava podrazumijeva pravo roditelja da djeci prensu vjersko ubjeenje koje smatraju tanim (BVerfGE 41, 29 [47 i dalje]). Na drugoj strani, l. 7 st. 1 Ustava stavlja dravi u zadatak odgoj kolske djece (BVerfGE 34, 165 [181] i dalje). U podruje dravnog reguliranja, koje je za kolstvo preneeno na savezne zemlje (usp. BVerfGE 34, 165 [181 i dalje]), ne spada samo organizaciono ureivanje kola, nego i sadrajno utvrivanje obrazovnih usmjerenja i ciljeva. Dava zbog toga moe u kolama naelno slijediti sopstvene obrazovne ciljeve koji se razlikuju od ciljeva roditelja (BVerfGE 34, 165 [182]; 47, 46 [71 i dalje]). Opti nalog koli da obrazuje i da odgaja djecu nije nadreen roditeljskom pravu, nego mu je jednak. Apsolutni primat se ne moe pripisati ni obrazovnom nalogu drave, ni pravu roditelja (BVerfGE 41, 29 [44]; 47, 46 [72]). 2. Problem kolske molitve se najprije mora promatrati u irem okviru, da li su religijski odnosi u javnim (obaveznim) kolama uopte dozovljeni ili je drava obavezana da u formi kolstva uskarti svako ispoljavanje religijskosti u svim kolama koje ne spadaju u vjerske kole izuzev vjerske nastave koja je izriito garantirana l. 7 st. 3 Ustava. Savezni ustavni sud se ovim pitanjem detaljno bavio u rjeenjima od 17. decembra 1975. o dravnim kolama badekog svjetonazora (BVerfGE 41, 29 [44 i dalje]) i o bavarskim dravnim kolama (BVerfGE 41, 65 [77 i dalje]. Upuuje se na ova izvoenja. Prema njima, nije naprosto zabranjeno uvoenje hrianskih odnosa kod uobliavanja javnih kola, bez obzira da li bi manji dio roditelja, koji u odgo-
ju sopstvene djece ne mogu izbjei ove kole, bio protiv vjerskog odgoja. kola, zapravo, ne smije biti misionarska kola i ne smije se zahtjevati da hrianski vjerski saraji postanu obavezni; ona mora ostati otvorena i za drukije svjetonazore i vjerske sadaje. Obrazovni cilj jedne takve kole ne smije biti fiksiran na hriansku konfesiju izvan vjerske nastave, na koju niko ne smije biti prisiljen. Potvrivanje hrianstva u profanim nastavnim predmetima se u prvoj liniji odnosi na priznavanje odluujueg faktora kulture i obrazovanja, kako se on u zapadnoj historiji formirao i razvojem historijske datosti legitimirao u odnosu na nehriane, ali ne i na vjersku istinu. U ove faktore ne spada samo zamisao tolerancije prema onima koji drukije misle. () 3. Ako su doputene religijske veze u obaveznim javnim kolama, pod pretpostavkom potovanja naela koja je razvio Savezni ustavni sud, onda se provoenju kolske molitve naelno nita ne moe prigovoriti, kada se ona izvodi u okvirima koji su l. 7 st. 1 Ustava odreeni saveznim zemljama za uobliavanje kolstva, i ako se time ne povreuju osnovna ustavna naela, posebno osnovna prava uesnika iz l. 4 Ustava. () a) kolska molitva, kako se ona pojavljuje u predmetnom postupku ustavne tube, predstavlja nadkonfesionalno (ekumensko) prizivanje boga na hrianskim osnovama. kolska molitva kao akt ispoljavanja religijske pripadnosti koji se izgovara izvan vjerske nastave, nije dio opte kolske nastave koja se provodi u okvirima dravne obaveze, da obrazuje i da odgaja. Ona nije poduka, kako je to karakteristino za nastavu kao takvu, nije prenoenje znanja na uenike, ali
56
nije ni ciljani upliv posredstvom kole i nastavnika na djecu, nego religijska djelatnost koja se u pravilu provodi s nastavnicima. Time kolska molitva ne spada u prenoenje kulturnih i obrazovnih vrijednosti hrianstva, koje Savezni ustavni sud smatra dozvoljenim za podruje opte nastave na hrianskim kolama (BVerfGE 41, 29 [52]). Ali, iz injenice da su takve kole doputene, jo uvijek ne slijedi da je kolska molitva ustavnopravno doputena. (b) Budui da kolska molitva ne predstavlja dio nastave u smislu kolske poduke, ona ne moe biti ni sastavni dio nastavnog plana. Njeno provoenje mora to je openito, s obzirom na propise iz l. 4 st. 1 i 2 Ustava kao i l. 140 Utava u vezi sa l. 136 st. 4 WRV, nesporno poivati na osnovama apsolutne dobrovoljnosti. To ne vai samo za uenike nego i za nastavnike iz svakog razreda u kojem se provodi kolska molitva (usp. o tome takoer l. 7 st. 3 Ustava). () ak i ako kolska molitva nije i ne moe biti dio obaveznog provoenja nastave, ona ipak ostaje i to u svakoj od navedenih formi kolska manifestacija koja se pripisuje dravi. To vai za svaki sluaj u kojem se molitva, na prijedlog nastavnika, odrava za vrijeme nastave (vido uz ovo i l. 7 st. 3 reenica 3 ustava). c) Kada drava u navedenom smislu dopusti kolsku molitvu izvan asova vjerske nastave, onda ona podupire hrianske poglede, a time i jedan religijski element u koli kojim se prevazilaze vjerski odnosi koji slijede iz priznavanja hrianstva kao bitnog faktora kulture i obrazovanja (BVerfGE 41, 29, 52). Molitva se, isto tako, u svojoj nadkonfesionlanoj formi oslanja na na vjersku
istinu, naime na vjeru, da Bog moe dati zamoljeno. Prihvatljivost ovog religijskog elementa u (obaveznim) dravnim kolama ostaje ipak pod pretpostavkom ouvanja dobrovoljnog uea u okviru slobode uobliavanja koja je zajamena saveznim zemljama kao nosiocima kolskog brazovanja, ak i onda kada se zbog uspostavljanja konkordancije pri vrednovanju uzme u obzir osnovno pravo onih koji prema l. 4 Ustava, drukije misle. l. 4 Ustava ne jami samo slobodu vjere nego i vanjsku slobodu da se vjera ispolji u javnosti (BVerfGE 32, 98 [106]; 33, 23 [28]; 41, 29 [49]); l. 4 st. 1 i 2 Ustava u tom smisu osigurava prostor u kojem e se aktivno upranjavati vjersko ubjeenje. Dopusti li drava u kolama kolsku molitvu, ona ovim ne ini nita drugo do realizaciju prava na oblikovanje kolstva, koje joj je dano l. 7 st. 1 Ustava, tako da uenici koji to ele mogu obznaniti svoje religijsko uvjerenje ali samo u ogranienoj formi opteg i vankonfesionalnog prizivanja Boga. () Slobodan prostor koji je doputanjem kolske molitve ostavljen za vrenje pozitivne slobode vjeroispovijesti drava mora od poetka ujednaavati sa negativnom slobodom ispoljavanja vjere roditelja i uenika koji odbijaju kolsku molitvu. Ujednaenje ovdje slijedi principijelno preko garantirane dobovoljnosti uea uenika i nastavnika. () 4. Kada drava u navedenom smislu dopusti saveznim zemljama da u skladu sa slobodnim uobliavanjem kolstva uvedu kolsku molitvu, one nisu sa svoje strane prinuene da u dravnim kolama svaki put odobre provoenje molitve.
57
Savezne zemlje su Ustavom obavezane samo da predvide vjersku nastavu u vjerskim kolama kao redovan nastavni predmet (l. 7 st. 3 reenica 1 Ustava). Roditelji nemaju pozitivno pravo da odreuju uvoenje kolske molitve na jednak nain na koji im pripada pravo da organiziraju kole odreenog vjerskog usmjerenja. () II. Ako se u konkretnom sluaju jedan uenik ili njegovi roditelju suprotstave odravanju molitve, drukije e se razumijevati injenica da ne postoje nikakve ustavnopravne sumnje u kolsku molitvu. 1. Dravni sud zemlje Hessen (Staatsgerichshof Hessen) je miljenja da kolska molitva po prigovoru jednog uenika mora biti otkazana, ve zbog toga to uenik ne smije biti doveden u situaciju da odbijanje kolske molitve, koje je motovirano religijom ili svjetonazorom, bude njegovim neuestvovanjem obznanjeno prema vani. Nije pokriveno osnovnim pravom na negativnu slobodu vjeroispovijesti takvo proirivanje prava na utanje, koje ne bi bilo povrijeeno prinudom da se obznani to u to se vjeruje ili to se misli, nego pozitivnim ili negativnim stavom prema dranju koje je odreeno vjerovanjem drugih. () 3. Protivljenje jednog uenika koji drukije misli ili njegovih staratelja bi moglo voditi prema zabrani kolske molitve samo ako ne bi bilo zajameno pravo ueniku da o svom ueu u kolskoj molitivi slobodno i bez prinude odluuje. U pravilu e jedan uenik biti u stanju da na podnoljiv nain izbjegne uee u molitvi, tako da se on u punoj slobodi moe odluit da ne uestvuje na molitvi.
a) U obzir dolaze mogunosti da se izbjegne molitva: uenik moe napustiti uionicu za vrijeme odravanja molitve; on moe npr. ui u sobu po zavretku molitve ili napustiti prostorju pri kraju nastave, prije nego se izgovori molitva. Uenik koji drukije misli moe ostati u uionici za vrijeme molitve, meutim ne mora uestvovati u molitvi; on pri tom moe za razliku od uenika koji se mole ostati da sjedi na svom mjestu. b) Mora se priznati da svaka od navedenih mogunosti izbjegavanja molitve pogoenog uenika izdvaja u pogledu njegovog dranja u odnosu na uenike koji mole. To je posebno uoljivo kada se radi samo o jednom ueniku: on se dri vidljivo drukije nego njegovi kolski drugovi. Ovakvo odvajanje moglo bi za pogoenog biti nepodnoljivo ako bi ga nuno dovelo u ulogu autsajdera, tako da bi u odnosu na razrednu zajdnicu bio diskriminiran. 4. Ipak, ne moe se polaziti od toga da e izbjegavanje kolske molitve, u pravili ili u znaajnijem broju sluajeva, uenike koji drukije misle potisnuti do nepodnoljive pozicije autsajdera, kako je ova upravo predstavljena. Vrednovanje okvirnih uslova pod kojima se molitva provodi, zadataka koji su obaveza nastavnika i stvarnih odnosa u podruju kolstva, vodi prema zakljuku da se ne moe strahovati od redovnog diskriminiranja uenika koji ne uestvuju u molitvi. Napomene uz prevod: Odluke Saveznog ustavnog suda tampane su u tomovima odluka (Entscheidungen des Bundesverfassungsgerichts = BVerfGE). Ovdje je u naslovu zadrana njemaka kategorizacija koja je preuzeta u literaturi i u jurispruden-
58
ciji. Ostavljen je originalan model citiranja: nakon skraenice BVerfGE (= Odluke Saveznog ustavnog suda) dolazi broj odgovarajueg toma u kojem je odluka objavljena, a zatim broj prve stranice odluke. U samom tekstu se esto upuuje na referentna mjesta u pojedinim odlukama, i tu se na treem mjestu, u srednjoj zagradi, pojavljuje broj stranice koja je mjerodavna za konkretan predmet. Svaka odluka je u njemakoj dogmatici poznata pod odgovarajuim imenom, ovdje su nakon broja toma i odgovarajue stranice zadrana originalna imena odluka i, u svrhu bolje orijentacije, dodan je prevod.
Prevod zadrava strukturu odluka: najprije su u masno otisnuti nosivi iskazi (Leitstze), a zatim dijelovi odluka koje se odnose na sam predmet. Skraenice koje se ovdje pojavljuju razumljive su iz samog teksta, prevod skraenica naveden je kod prvog spominjanja, u zagradi. U pogledu rada, sastava, nadlenosti i pojedinih odluka Saveznog ustavnog suda, zatim znaenja pojedinih osnovnih prava, posebno slobode ispovijedanja vjere i slobode svjetonazora kao i koritenja ostalih skraenica upuujem na Uvod u njemako dravno pravo u: E. arevi, Ustavno ureenje Savezne Republike Njemake, Sarajevo, 2005.
Zusammenfassung Die Religionsfreiheit des deutschen Grundgesetzes liefert als Element der objektiven Ordnung bindende Prinzipien fr die Ausgestaltung der Rechtsordnung. Im Vordergrund steht dabei die Idee eines freiheitlichen Staates. In sein Rechtssystem lsst sich ein Toleranzprogram in der Weise einbauen, dass der Staat Totalidentifikation mit einer Religion vermeidet und die Totalittsansprche partikularer Religionen verhindert. Der religise Pluralismus wird hierdurch ein Bestandteil des Grundrechts auf Religionsfreiheit. Dies bedeutet, dass die Religionsfreiheit nicht nur jedem das Recht auf Glauben gewhrleistet, sondern auch eine friedliche Koexistenz der Religionen bewahrt. So gesehen erffnet die Religionsfreiheit des Grundgesetzes einen breiten Raum fr die religise Pluralisierung und fr die fortgeschrittene Entwicklung zu einer multireligisen Gesellschaft. Denn soll der Staat die Religionsfreiheit gewhrleisten, muss er gleichzeitig die friedliche Koexistenz unterschiedlicher Religionen ermglichen. Er darf aber keiner von den bestehenden Religionen zugehren. Die rechtsdogmatische Rezeption dieser Erkenntnis geht weit ber die Bedeutung eines theoretischen Grundsatzes hinaus. Man erfasst sie, wenn man den Schutz der Religionsfreiheit nicht nur auf personale Freiheitsrechte oder auf einen eurozentrisch geprgten Religionsbegriff bzw. auf typisch christliche Kultushandlung verengt. Wenn dagegen die Interpretation der Religionsfreiheit in der Dogmatik vornehmlich auf die christliche Weltanschauung Bezug nimmt, bedeutet dies lediglich, dass der Interpret der historischen Entwicklung Rechnung trgt.
59
S. Jalimam: FILOZOFSKO-TEOLOKI DIJALOG U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI XV VIJEKA
Filozofsko-teoloki dijalog u srednjovjekovnoj Bosni XV vijeka

Prof. dr.sc. Salih Jalimam
Pravni fakultet Univerziteta u Zenici
Abstract:
Report: Philosophically-theological dialogue in medieval Bosnia in XV-th century, appoints to examples of unantagonistical type of acting, profligated and determined with philosophically-theological, socially-political and pragmatically-religious action, by whom medieval Bosnia presents its personal figure and type. It is about dialogue among religions, which in this case, are presented by XV-th century. Every dialogue about faith must be concerned with mercy and acknowledge its complete human dependence on God. Believer is indebted to accept the whole Proclamation in the way the Church interprets it. According to st. Toma Akvinski, every teaching or writing opposite of the Proclamation, official or supreme Church teaching means heresy. In both cases, in spirit of Greek phenomenon, dialogue is presented as a conversation, conversation of two or discussion, or as a theoretical discourse but in a way of practical acting. Anyway, it is about literary meaning, whether theoretical (philosophical) or its practical (historical) dimension, but it should be known that essential and sourceful meaning remained witch was concerned with exchanging words among unlike-minded persons. Ability of finding a part of spiritual (philosophically-theoretical) wealth among religions is especially precious, because the faith is a mercy, a gift, a fusion of the Holy Ghost and connection with God. In XV-th century in medieval Bosnia, an evidenced efforts of: Jacobus de Marchia, Joanessa Torquemada o.p., pope Pia II, fra. Toma Tomasini, Blaa Constandina etc., gave certain weight to presented hypothesis. Discussion which they indicate shows extraordinary relations and connections with European philosophical thought, renaissance scope but with respect to earlier medieval thoughts.
60
Poetkom XV. vijeka nastao je izuzetan rukopis: Dialogus contra Manicheos in Bosna. Radi se o nedovoljno iskoritenom rukopisu u historijskoj literaturi o crkvenim i vjerskim odnosima u srednjovjekovnoj Bosni, a oko ije sutine i podataka koje daje traju dugotrajne rasprave i sporovi.1 Autor je fra Jakov Markijski 2 (Giacomo della Marca ) koji je kao i sv. Bernardin Sienski te sv. Ivan da Capestrano, bio veliki propovjednik svoga vremena. Roen je 1394. godine u Monteprandonu u provinciji Ascoli Piceno. Veoma rano je ostao bez oca pa su ga ve u sedmoj godini poslali uvati ovce. Onda to nije bio ba lak posao jer je posvuda bilo vukova. Tako se i mali Dominik prestraio vuka, napustio stado te pobjegao u Offidu, jednom sveeniku, svome roaku. Kasnije e toga vuka nazvati Bojim anelom, a ne vukom, kako mu se neko inio. Dominik je tada poao u kolu koja mu je veoma dobro ila. Svrivi osnovnu i srednju kolu, dakako u obliku svoga vremena, upisao se na Sveuilite u Perugiji na studij graanskog prava. Postao je biljenik te smio nositi naslov Ser Domenico. Nastanio se u Firenzi. Na povratku u zaviajne Marche, zbog nekih obiteljskih poslova, zaustavio se u Asizu, kolijevci franjevatva. Ondje je nakon razgovora s poglavarom samostana Sv. Marije Aneoske, odluio i san stupiti u veliku franjevaku redovniku obitelj u kojoj
1 2
e postati jednom od njezinih sjajnih zvijezda. Redovnike zavjete poloio je 1. augusta 1416.godine. Ve u 22. godini kao pravnik ulazi u franjevaki red, a uitelj mu je kao novaku fra Bernardino da Siena i sam svetac. Zavrio je teologiju i postao sveenik, franjevac. U franjevakom redu je dobio ime Jakov. Kao sveenik jednog je dana rekao fra Bernardinu Sienskom: Oe, ja idem propovijedati u Gubbio. A vi, kamo idete? - Bernardin je odgovorio: Ja u poi u Regno.3 Htio je rei da ide u Abbruzze, u Aquilu. No nekoliko dana nakon toga fra Jakov je prosvijetljen doznao da je njegov veliki i ljubljeni duhovni uitelj otiao u jedan drugi Regno; ta rije u talijanskom znai kraljevstvo. Prekinuo je svoju propovijed te sa svima za velikog pokojnika izmolio pokorniki psalam Miserere. A zatim je izjavio: U ovaj as pao je na zemlju velik stup! i doista je tada umro Bernardin Sienski. Preostali dio ivota proveo je kao neumorni propovjednik, prokrstarivi gotovo cijelu Europu.4 Otkako je na blagdan Sv. Antuna Padovanskog 1422. godine u Firenzi u crkvi San Miniato, zapoeo s propovijedanjem, ostao je tome vjeran sve do svoje blaene smrti 28. novembra 1476. godine u Napulju. Vie od pola stoljea krstario je putovima Evrope propovjedajui posvuda o imenu Isusovu, to bijae stalna omiljena tema njegovih propovijedi, kao i njegova velikog uitelja
Franjo Raki, 1869, 92. O ivotu i radu fra Jakova Markijskoga vidi: L. Waddingus, An. Min., ad an. 1416 1476, passim; T. Somigli, Vita di S. Giacomo della Marco, AFH, XVII ( 1924 ), 403- 414 ; G. Caselli, Studi su S. Giacomo della Marca, I , Ascoli Piceno 1926 ; II, Offida 1926; M. Sgattoni, La vita di S. Giacomo della Marca per fr. Venanzio da Fabriano, Zara 1940. Inquisitorem haereticae pravitatis in regno Hungariae et Austriae partibus, auctoritate Apostolica, usque ad nostrum beneplacitum facimus, constituimus et deputamus,Waddingus, An. Min., ad an. 1436, n.3. Franjo Raki, 1869, 118 3 Franjo Raki, 1869, 118 4 Franjo Raki, 1869, 118
61
sv. Bernardina Sienskog. Propovijedao je s velikim uspjehom u Italiji, Bosni, ekoj i Poljskoj. esto je obavljao i veoma delikatne misije u slubi papa: Eugena IV., Nikole V. i Kalista III. Bila je u tome upravo poslovina njegova poslunost. Tako se jednom nalazio ba kod stola kad mu stie od Pape nalog da putuje u Maarsku.5 Kao propovjednik u propovijedima je udarao po lakomosti, krtosti i lihvi. Ta poast je u ono doba veoma cvala pa su bogatstvo i novac bili u rukama malog broja bogataa i lihvara koji su gulili narod. Te gulikoe ve je sv. Bernardin Sienski nazivao onima koji ispijaju Kristovu krv. Da bi se to uspjenije borio protiv toga drutvenog zla, sv. Jakov Markijski je osnivao Monti di Pieta (brda dobrote), gdje su siromasi mogli dobiti pomo i zajam uz najpovoljnije uvjete. Te e dobrotvorne ustanove kasnije najuspjenije iriti sveti Bernardin da Feltre. Fra Jakova Markijskog je na njegovim putovanjima pratio brat Venancije koji pripovijeda da mu je, dok je propovijedao po Lombardiji, bila ponuena biskupska stolica u Milanu, no on je to odbio. Bio je ponizan redovnik koji je o sebi ponizno mislio. To se vidi iz toga to je neprestano molio za oprotenje. Naroito je molio svoju redovniku subrau zbog - kako je on u poniznosti mislio - loeg primjera to im je davao. Umirui je molio: Isus, Marija, blagoslovljena bila Isusova muka! Brat Venancije, njegov dugogodinji pratilac, nakon smrti svoga
5 6
duhovnog uitelja Jakova Markijskog napisao je njegov ivotopis u kojem govori o mnogim udesima to ih je taj svetac uinio za ivota i poslije smrti.6 Kao franjevaki redovnik na prvo mjesto stavlja poslunost, zatim dolazi pokora. Prakticirao je sedam korizama kroz godinu je prakticirao, a to mu je pomoglo da je samodisciplinu dotjerao do savrenosti. Zbog svog eksplozivnog karaktera molio je esto subrau oprotenje za lo primjer, kako je sam isticao. Iako krhkog zdravlja, est puta je primao posljednje pomazanje. Kao putujui propovjednik je neumoran. Osobito je bio poboan prema imenu Isusovu.7 Fra Jakov Markijski umro je u Napulju 1476.godine,gdje mu se i danas uvaju reliquae a svetim ga je proglasio papa Benedikt XIII. Uinio je mnoga udesa ve za ivota i kao zagovornik kod Boga poslije svoje smrti, a vrlo je cijenjen i kao zagovornik i zatitnik franjevake provincije svoga rodnog kraja Sv. u Ascoli Picino. Fra Jakov Markijskog, viekratni papin legat, za kojega Vilim de Casale, franjevaki general 1430-1442.godine pismom od 1.aprila 1432.godine vrhovna uprava franjevakog reda i rimska kurija imenovale su pohoditeljem bosanske franjevake vikarije a kasnije starjeinom, vikarom fra Jakova Markijskog jednoga od tadanjih najveih zapadnih govornika i najrevnosnijih iritelja imenovao je Jakova generalnim pohoditeljem Vikarije Bosne kae
Franjo Raki, 1869, 118 Franjo Raki, 1869, 118 7 Vlastorune biljeke fra Jakova Markijskoga Danas se nalaze u Cod. XV, fol. 98 r- 103 v. u arhivu franjevakoga samostana u Capestrano u srednjoj Italiji. Prijepis tih biljeaka bratski mi je poslao prof. O. Dionizije Lasi iz Rima. Kako se mora zakljuiti iz samih biljeaka,prvi dio istih,br. 1-58, pisan je in partibus Hungariae, i to u samostanu Ozora kod Temivara. Drugi dio, br. 59-70, fra Jakov je dodao kasnije, i to u stonu , Dubrovaka republika,u kojemu su se nalazile mnoge papinske bule, koji je sadraj iscrpio u svojim biljekama. Dio Gra Jakovljevih biljeaka donio je A. Matani, De duplici activitate S. Iacobi de Marchia in regno et vicaria franciscali Bosnae, AFH, LIII ( 1960), 114- 116.
62
da je najglasovitiji propovjednik na cijelom svijetu (..venerabilis frater Jacobus vicarius (Bosnae) non solum im toto ordine sed in toto orbe clarissimus predicator in regulari obeservancia pater integerrimus.. pismo od 25. oktobra 1438. godine Acta Bosnae 168 Bosanski pohoditelj i vikar od 14321439.g. kranstva. U toj slubi fra Jakov Markijski je bio 1435. godine ponovo potvren na dalje tri godine. Dana 18. jula 1437.godine srijemski biskup Jakov o njemu kae: Jakov Markijski vikar bosanski istraitelj krivovjerske zloe, poslan od Apostolske stolice i svetoga koncila bazilijanskog. Po svjedoanstvu njegova mlaega savremenika i zemljaka fra Marijana iz Firenze, Jakov Markijski za vrijeme svoga boravka u srednjovjekovnoj Bosni napisao je: Dialogus contra Manicheos in Bosna.8 Ovo djelo ima osobitu vrijednost za pitanje bosanskih heretika, jer je napisano u srednjovjekovnoj Bosni, od ovjeka, koji je bio duboko filozofskoteoloki naobraen i uslijed duljega osobnog doticaja dobro poznavao, to su bosanski heretici uili i vjerovali. U tom djelu fra Jakov Markijski bosanske heretike naziva manihejcima i opisuje ih kao dvopoelne heretike.9 Historijski, teko je decidno utvrditi vrijeme kada nastaje, ali se pretpostav8
lja da je krajnja granica poetak XV. vijeka, znai vrijeme estokog spora meu vjerama u srednjem vijeku. Veina autora se slae da je nastao negdje u srednjovjekovnoj Bosni, ak i od domaeg autora10 ime se i u formalnom i sutinskom pogledu oslanja na mnogoborojne kontraverzistike prirunike i protivheretike rukopise iz prve polovine XV. vijeka, ali ga forma dijaloga i rasprave izdvaja iz takvog tipa srednjovjekovnog stvaralatva. Treba znati da: Dialogus contra Manicheos in Bosna nastaje u vremenu u kojem se zapadnokransko drutvo zatvara samo od sebe, ak je i kolonizovano od naprednijih civilizacija Vizantije i islama, te se baca u osvajanje svijeta od Skandinavije do Svete zemlje.11 Ovim prirunikom otvara se, istovremeno u unutranjem biu zapadnoevropskog ovjeka jedan novi oblik postavljanja problema, kroz fon svijesti i savjesti ali i dijalokom formom razlau se osnovni problemi vjere i ovjeka. Evidentno je da su autori ili autor dobro poznavali drutvena, vjerska i religijska kretanja u srednjovjekovnoj Bosni, ime se smatra i prvorazrednim izvorom, koji donekle pomae u identificiranju odnosa u drutvu ali i veze i dodire meu vjerama u srednjovjekovnoj Bosni. Bosanski patareni nisu mogli velikim srednjovjekovnim crkvama suprot-
Djelo Dialogus contra Manicheos in Bosna imali su u ruci crkveni cenzori 1697. godine kada se radilo o kanonizaciji fra Jakova Markijskog. Od tada se tom djelu zameo trag, ali ima nade da e se nai. Cenzori Johannes Bapt. Lucini i Johannes Bapt. Berberi sadraj djela su iscrpili su i unijeli u svoju ocjenu koja se nalazi u skupnom djelu pod nazivom: Monumenta canonizationis B. Jacobi de Masrchia koja se danas nalazi u Biblioteci Vallcelliana, Roma, pod oznakom S. Borr. L. VI.54 9 Bogomili su uili, da se nitko ne moe spasiti bez njihova krtenja barem na asu smrti. Pod uticajem te nauke Bosanski velikai bogomisle sljedbe uvijek su drali na svojim dvorovima kojega krstjanina,da bi ih taj mogao krstiti u sluaju potrebe. Kada su se takvi velikai obratili na katoliku vjeru,traili su da ih franjevci stanuju u njihovim dvorovima, naravno, uvijek po dva, kao dvorski duhovnici. Taj je obiaj dokinuo general Casali pismom 17. prosinca 1435, svakako prema prijdlogu fra Jakova Markijskoga: omnes vero gratias concessas fratribus pro manendo cum aliquibus prelatis et principibus, cuiuscunque condicionis existant, in regno Ungarie, t in tota vicaria Bosne, prtr imprialem maiestatem... Revoco et anullo, Acta Bosnae, 149, n. 733. Jo detaljnije je opisano to ponitenje u drugom pismu od 17.XII.1435., Acta Bosnae, 150, n. 734. 10 Dominik Mandi pretpostavlja da je autor neki nepoznati dominikanca a Franjo anjek tvrdi da je to Pavle Dalmatinac. 11 JacQues Le Goff, 1997, 224-225.
63
staviti vlast i silu, ve su, prije svega insistirali na moralnodidaktikim pretpostavkama i nalozima, osporavajui katolikoj crkvi pravno na ekskomunikaciju i suprotstavljajui se pripremljenim krstakim ratovima i progonima onim to piu u Svetom pismu kroz stav Isusa Krista i apostola i u njihovim rijeima koje sugeriraju da je neizbjeno da svako tko ivi kranskim i duhovnim ivotom bude progonjen (Blago progonjenim zbog pravednosti, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko).12 U tumaenju mnogih dijelova iz Dialogus contra Manicheos in Bosna mogue je da se prepoznaju i korijeni i znaenja bosanskog bogomilstva, tako se uoavaju velike promjene u patarenskom pogledu na svijet i na historiju ali je oigledan jaz izmeu ogranienog domaaja i univerzalnih pretenzija bosanskih patarena. Za raspravu je ranije naznaen stav da svi narodi ive u Bosni kao i ono to je u Prvoj poslanici Timotejevoj naglaeno: koji zabranjuju enidbu i (nareuju) uzdravanje od jela koja Bog stvori da ih vjernici-oni to potpuno upoznae istinu-uzimaju sa zahvalnou.13 Fra Jakov Markijski biljei da su i bosanski heretici izbjegavali bogomolje napravljene ljudskom rukom, heretici su se okupljali po peinama i umama, a odbijali da se okuplja u crkvama jer Previnji ne prebiva u zgradama napravljenim ljudskom rukom nalazei opravdanje u Prorokovim rijeima: Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnoje nogama mojim. On je kao njihov protivnik htio da ocrni bosanske bogomile im ih je uporedio sa div12 13 14 15 16 17
ljim ivotinjama, a realnije e biti sa su i oni preferirali proplanke ili skromne seoske kue hie. Molitva na otvorenom je jedan od sinkretizama koji se sve do nedavnog vremena bio sauvao u sve tri bosanske religije. Posljednje godine srednjovjekovne Bosne protekle su neminovno u sjeni osmanske najezde. Obuzet oajnikom eljom da osigura pomo izvana, kralj Stjepan Toma obratio se papi u pedesetim godinama XV. vijeka. Rim se posljednjih godina sve vie zanimao za srednjovjekovnu Bosnu, pogotovo poto su franjevci ondje razvili ivu djelatnost u tridesetim godinama XV. vijeka pod vodstvom revnog bosanskog vikara Jakova Markijskog. Ali, papinska je vlast isto tako bila opsjednuta pitanjem hereze u srednjovjekovnoj Bosni, pa je u etrdesetim godinama XV. vijeka uputila bujicu spisa u kojima je optuivala heretiku Crkvu bosansku za cio niz pogubnih doktrinarnih zabluda, medju njima i za maniheizam. 14 Zanimljivo je da bosanski patareni izuzetno poznavaju Svetog pisma, nizom navoda i kategorinih tvrdnji koji esto opravdavaju mnoge navode, tako u dijelu koji govori o uzdravanju od zla i nasilja poziva se na izjavu Isusa Krista u Evanelju po Mateju. Vrati ma svoj u korice, jer svi koji se maa hvataju od maa ginu.15 Zanimljiv je dio u kojem se trai opratanje umjesto kanjavanja16, kao i gdje se trai da se due spaavaju a ne gube.17 Interesantno je istaknuti est alegorijski govor koji prati dijalog, kao i visok stupanj rasprave u kojoj se istie i lukavstvo, obimno poznavanje
Matej, 5, 10. Franjo Raki, 1869, 119. Salih Jalimam, 2002, 37 Matej, 26, 52. Ivan, 8, 5-12. Matej, 6, 14-15.
64
Svetog pisma, teolokog uenja bosanskih patarena, to vrlo esto zahtjeva i trai temeljnije i potpunije komentiranje. Primjera ima dovoljno a ovom prilikom da se spomene da u drugom poglavlju: O nasljednicima svetog Petra anonimni rimski kranin osporava razloge bosanskog patarena to se odijelio od prave Kristove Crkve i pobjegao u bosanska brda ili u Lombardiju. Jednakim govorom, u estom poglavlju prigovara bosanskom patarenu da ivi in stabulo inter frascas in silvis at in montibus in modum lupi et bestie silvestris.18 Aludira se, alegorijskim govorom i na neobian ivot bosanskih patarena i kad se raspravlja o nasljednicima sv. Petra: Vos scisi fusitis a nobis et fugistis ad montes nec/vel/ lombardie nec vel bosne.. Vide ergo: ibi esse in civitatibus fidem ubi sunt episcopi et sapientes, quod de te, stante inter frascas per montes et silvasalci non potest.19 Dialogus contra Manicheos in Bosna nalazi se i pria o tome kako Rimljani imaju baptisterij kao uspomenu na krtenje cara Konstantina a u njoj je zabiljeena I aoka: Njima treba prije vjerovati kod kojih se to desilo, nego tebi to boravi meu grmljem.20 U Dialogus contra Manicheos in Bosna pod rednim brojem 10 pie: Crkva ili krievi, ili slika ne smije se tovati, kao to inite vi..nama se ini da vi (katolici) po primjeru pogana gradite tvarne crkve.21 U neto ranijem, poglavlju sedam pie: Bog pravi nije stvorio ono to e biti uniteno, a vidljive stvari e biti unitene,
radi toga nisu stvorene od Boga nego od avola.22 Ili avo je bez poela i stvoritelj svega vidljivo. Fra Jakov Markijski iz duljega osobnog dodira s bosanskim hereticima znao je tano, to oni ue i kako se vladaju. Radi toga on je u: Dialogus contra Manicheos in Bosna napisao posebno poglavlje O zakletvi u kojemu je dokazao da je zakletva doputena, ako se uini ne krivo ni nepromiljeno, nego u potvrdu istine. Fra Jakov Markijski proboravio u Bosni kao poglavar franjevakih misionara i dobro poznavao zablude bosanskih heretika iz osobnog uvida u Dialogus.. napisao je itavo poglavlje u kojem je dokazao da je pod prilikom kruha stvarno Tijelo, a pod prilikom vina Krv Kristova. O Dialogu su slubeni ocjenitelj djela fra Jakova Markijskog pie U raspravi o sakramentu euharistuje sav je tome da dokae stvarnost Tijela i Krvi Kristove pod prilikom kruha i vina, i boansku ustanovu ovoga sakramenta od Isusa Krista. Prema ovome mogue je pretpostaviti da bosanski heretici nisu vjerovali u presveti Oltarski Sakrament i da su u tome bili slini tadanjim zapadnim katarima o kojima pie Bonacursus, nekadanji njihov prvak: oni ne vjeruju, da bi se neka vidljiva tvar mogla na ijedan nain pretvoriti u tijelo Kristovo. Mjesto euharistijske rtve svete mise bosanski su heretici kao i zapadni katari imali lomljenje hljeba, koje su obavljali svi pravi krstjani po privatnim kuama prije obinog jela. Napisao je cijelo poglavlje O krtenju dokazujui njegovu boansku ustanovu.
18 19 20 21 22
Franjo Raki, 1869, 129. Franjo Raki, 1869, 113. Franjo Raki, 1869, 113. Franjo Raki, 1869, 120. Franjo Raki, 1869, 120.
65
Ocjenitelj Dialogus contra Manicheos in Bosna 23 veli o prvom poglavlju u kojem fra Jakov Markijski raspravlja o krtenju: U djelu o krtenju brani se Ivanovo krtenje od osude patarena, koji su tvrdili da krtenje popdjeljuju polagajem knjige bez vode. Alfonz Dominquez, augustijanac, ocjenjujui djelo sv. Jakova Markijskog zabiljeio je u Postupku za kanonizaciju ovu reenicu Sveevu o krtenju patarena u Bosni: Da je, dakle Apostol s knjigom krstio, koju knjigu ne spominje Krist u (ustanovi) krtenja i da nije krstio s vodom, koju spominje Krist u krtenju, radio bi protiv Krista, jer se sakramenti, koje je ustanovio Sin Boji, niti smiju niti mogu mijenjati ni u tvari ni u izrazu (forma) jer tko drugije ini, nita ne ini, jer ne ini to je ustanovio Sin Boji. Fra Jakov Markijski, koji je iz osobnoga doticaja s bosanskim hereticima, dobro poznavao to oni ue u Dialogus contra Manicheos in Bosna napisao je cijelo poglavlje O tvarnim crkvama u kojemu je branio obrede i starodrevni kranski obiaj, da te (crkve) imaju i da se tu vrhovnom Biu klanjaju, protiv onih (maniheja) koji su krivo tumaili rijei Apostolove: Svevinji ne stanuje u rukotvorinama.24 Napisao je posebno poglavlje O
stvaranju vidljivih tvari i O stvaranju dua.Crkveni ocjenjitelji ovog djela, prigodom kanonizacije 1697. godine o ovim dvama poglavljima napisali su ovo: Jedan pak o stvorenju vidljivih stvari, a drugi o stvaranju dua, gui patarensku herezu, koji su drali avla stvoriteljem vidljivoga i ludim uvjerenjem uili, da su ljudske due avli, koji su negdje pali s neba i onamo e se napokon povratiti. U drugom poglavlju o enidbi pisac napada one, koji ovaj ugovor, koji je po zaslugama Kristovim poslije postao sakramenat, zabacuju kao grijean.Napisao je cijelo poglavlje o krtenju vodom, u kojem je takoer branio krtenje Ivanovo od osude patarenske.25 Prema podacima iz Dialogus contra Manicheos in Bosna mogue je barem donekle prodrijeti u tajanstvo vjerskog uenja i ivota bosanskih bogomila, prije svih prezir i odbacivanje bogatstva, ukrasa, materijalnih vrijednosti, te s s pravom smatra .. ovo bitnim prirunikom za znanje o vjerouenju heretika. Tvrdnje: I mi lomimo hljeb drugima26 su kljuna za razumijevanje dualistikog izraavanja blagosivljenja i blagovanja hljeba molitve. Isto tako u estom poglavlju se kae: Rijei su Kristove istinite, ali ne da bi kruh mogao biti tijelo Kristovo niti vino voda.27
23 Jedan od zanimljivih jest Tractatus contra Patharenos ad catholice fidei defensionem (Dijalog protiv Patarena u obranu katolike vjere) prema rukopisu Cod. Lat. 2688/0 prije 1441.godine fol. 22r32v. Franjevakog arhiva u Cresu. Rukopis je opisao G.Bigoni, L,archivio conventuale di San Francesco di Chreso in Istria. Inventario 1387-1947.-Citta d Castello,1973,str.479-481.). Ima 15 poglavlja u kojima autor izlae patarensko uenje o dvama poelima(Pataren kae da su dva boga) te raspravlja o enidbi, osudi Svetog pisma Starog zavjeta i Svetih otaca, manihejskom nastojanju da dokau kako su patrijarsi i starozavjetni svetopisamski tekstovi osueni, pobija manihejsko uenje da su ljudske due otpali aneli, opovrgava patarensko uenje da Krist nije imao pravo ljudsko tijelo, nego matovito, porie razloge zbog kojih manihejci osuuju Ivana Krstitelja, patarensko krtenje polaganjem ruku, opravdava molitve za mrtve, uskrsnue tijela, prisegu koju heretici zabranjuju, opravdava crkvene kazne kao izopenje koje manihejci ne priznaju, hranu koju patareni zabranjuju i tovanje kria koje patareni smatraju idolatrijom. 24 Navedene rijei iz Sv. Pisma jesu sv. Stjepana prvomuenika Dj. Ap.7,48). 25 Franjo Raki, 1869, 118 26 Franjo Raki, 1869, 118. Inquisitorem haereticae pravitatis in regno Hungariae et Austriae partibus, auctoritate Apostolica, usque ad nostrum beneplacitum facimus, constituimus et deputamus, Waddingus, An. Min., ad an. 1436,n.3. 27
66
Podaci koji su ponueni u Dialogus contra Manicheos in Bosna uvjerljivi su u tumaenju eshatologije, kosmologije i doketizma heretike i treba napomenuti da se po mnogim manifestacijama Dialogus contra Manicheos in Bosna iz XV. vijeka smatra se vanim i kljunim dokumentom kroz koji se identifikuje spoljne i unutranje manifestacije bosanske hereze. Ne radi se samo o dokumentu manifestacije nego i o kljunoj potvrdi smosvjesne vjerske pojave koja posjeduje svoj, osoben sud koji je historijski i teoloki relevantan i potvren. Bogomilsko odbacivanje svakidanjeg ivota toliko je daleko od bilo koga poznatog standardnog
shvatanja vjerskih, obrednih i kultnih manifestacija u srednjem vijeku te njihovo pristajanje na dijalog obavezuje da se to treba i moe tumaiti kao zaseban, jedinstven i neponovljiv pogled na svijet i vjeru i tumaenje spasenja te to se smatra istovremeno i jedinstvenom simbolikom formulom kojom se nastoji prebroditi kriza svijeta u jednom konkretnom historijskom periodu. Sklonost prema alegoriji, aluziji i ironiji kao i manifestacijama koje se mogu prepoznavati i kao pojave kriptobogomilske i kriptokatolike svijesti i naslaga mogu se identifikovati i u nizu antiheretikih i kontraverzistikih tekstova.
IZVORI I LITERATURA Izvori:

1. Biblija. Stari i Novi zavjet. Izd. Stvarnost Zagreb 1968, str. 934368. Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave.- Izd. Historijski arhiv, Tuzla 1997, str. 144. Franjo Raki, Prilozi za povjest bosanskih patarena.- Izdanje. STARINE JAZU, knj. I, Zagreb 1869, str. 92140.
7.
Jacques Le Goff, Za jedan drugi srednji vek. Vreme, rad i kultura zapada.Novi Sad, 1997, 346. Jacques le Goff, Zelena i istilite.Quorum-Peto razdoblje. Zbirka tekstova, III, 5, Zagreb 1987. Salih Jalimama, Dominikanci i antiheretiki prirunici.- Bibliotekarstvo, XXXIII Sarajevo 1988, 56-62.
8.
2.
9.
3.
10. Salih Jalimam, Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni.- Tuzla 1997, str. 197. 11. Salih Jalimam, Historija bosanskih bogomila, Tuzla 1999, str. 315. 12. Salih Jalimam, Zapadnoevropski heretici i bosanski bogomili.- Sarajevo 1998, str. 76. 13. Dr. o. Dominik Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana.- Chicago 1962, str. 508. 14. Franjo anjek, Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarskodualistiki pokret u srednjem vijeku.Zagreb 1975, str. 216. 15. Franjo anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata. Srednji vijek.- Knjiga I. Zagreb 1993.
Literatura:
1. 2. 3. Walter Beltz, Biblijska mitologija. Bog i bogovi. Zagreb 1984. Brenda Bolton, Lo spiritio di firoma nel Medioevo.- Napoli 1988. Maurice Borrmans, Smjernice za dijalog izmeu kranina i muslimana.Zagreb 1984. Georges Duby, LEuropa nel medioeva.- Roma 1987. Augustin Franzen, Pregled povijesti Crkve.- Zagreb 1983. Jacques Le Goff, Il meraviglioso e il Quotidiano nelloccidente mediovale.- Roma 1988.
4. 5. 6.
67
Philosophically-theological dialogue in medieval Bosnia in XV-th century

SUMMARY
The history of Bosnia in the Middle Ages, in almost a century and a half of its synthetic analysis, has commented on and interpreted a relation between religion (Catholic, Bogomilian and Orthodox) which has been, mainly, if not always, in terms of antagonism supported primarily by identified historical sources. This was supported by such facts as the crusades, installation of inquisition courts, insistence on the change of ones religion either forcibly of voluntary, which placed the entire society of the Middle Ages into a situation where orthodoxy was continually tested. However, it is worth warning that the style, manner an method of studying and interpreting history of Bosnia in the Middle Ages was made possible by means of a particular quality of historical structure on the hand, and a dominating and particular national and political background on the other. That is why there is an attempt to point to an existence of historical sources leading to, one may say, a non/antagonistic type of action profiled and defined by comprehensive political social, theological, philosophical, religious and pragmatic action whereby Bosnia of the Middle Ages discovers its particular picture and type. It is a kind of dialogue amongst religions and specifically between Catholic and Bogomilian, shown in an example from the XIII century in the period between Confessio Christianorum Bosnensium anno 1203 to Disputio inter Christianum Romanum et patarenum Bosnensem te Summa Raynerii Sacchonii and Alexander from Alexandria 1270. Along with these, we find written down for record the efforts of Cardinal Joannes de Casamaria, Bishop Johanes Wildeshauzen, Ponza, Pavao the Dalmatian and Michael of Dubrovnik, which gives a sufficient variability to the hypotheses.
69
A. Dautbegovi: PRAVO NA DJELOTVORNI PRAVNI LIJEK
Pravo na djelotvorni pravni lijek u svjetlu posljednjih izmjena i dopuna zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine
Docent dr.sc. Almin Dautbegovi
Abstract:
Eny individual, whose rights and freedoms are violated, recognized by European Convention on Human Rights and Basic Freedoms Protection1 , has the right on judicial remedy before the national authorities, even when these rights and freedoms are violated by the individuals doing their official duties. The goal of article 13. of European Convention is that the states assure effective judicial remedies in own local system, against violation of rights guaranteed by the Convention. Key words: European Convention, fair tryal, court of higher instance, appeal, defender

1. Uvod Zakon o krivinom postupku BiH stupio je na snagu 01. marta 2003. godine u sklopu cjelovite reforme pravosua provedene na cjeloj teritoriji Bosne i Hercegovine pod patronatom meunarodne zajednice. Isti je u vie navrata mjenjan i dopunjavan u nastojanju zakonodavca da isti doradi, otkloni nejasnoe u njegovom tumaenju kao i da isti dopuni novim procesnim normama kojima bi krivini postupak bio funkcionalniji. Meutim sve do posljednjih izmjena i dopuna istog, nisu promjenjene odredbe prava na albu optuenog u sluaju koji bi u prvostepenom postupku bio osloboen optube, da bi u albenom postupku po albi tuilatva bio osuen odnosno oglaen krivim. Ovakva greka nije uinjena procesnim zakonima entiteta i Brko distrikta. Tako je u l. 333. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije BiH1 ustanovljeno pravo na albu na drugostepenu presudu i propisano da je protiv presude suda koji rjeava u drugom stepenu doputena alba ako je sud koji rjeava u drugom stepenu preinaio prvostepenu presudu kojom je optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava krivim. Na slian nain je pravo na albu na drugostepenu presudu ureeno u procesnom zakonu Republike Srpske i Brko distrikta. Neki od postupaka pred Sudom Bosne i Hercegovine zbog krenja prava optuenog na djelotvorni pravni lijek odnosno prava na albu su po apelaciji optuenog iznjeti pred Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
1 (Slubene novine Federacije BiH, broj 35/03), koji je stupio na snagu 1.8.2003. godine i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH, broj 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 64/07).
70
2. Pravo na djelotvoran pravni lijek garantovano Evropskom konvencijom Svako, ija su prava i slobode, priznate Evropskom konvencijom, naruena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima. Cilj lana 13. Konvencije je da drave osiguraju djelotvorne pravne lijekove u svojim vlastitim domaim sistemima protiv krenja prava koja garantira Konvencija. Stoga je primarna odgovornost za osiguravanje prava zagarantovanih u Konvenciji na samim dravama, a provedbeni mehanizam, uspostavljen Konvencijom, treba biti na raspolaganju samo kada domai sistem nije u stanju pruiti pravni lijek protiv krenja ljudskih prava. lan 13. ne zahtijeva da pravni lijek ima bilo kakvu odreenu formu, ve osigurava postojanje djelotvornih pravnih lijekova u domaem sistemu, dok je priroda tih pravnih lijekova stvar odreenog sistema. Na prvi pogled ini se da iz formulacije lana 13. proizilazi da se njima zahtijeva postojanje djelotvornog pravnog lijeka u predmetima kada je dolo do krenja prava zagarantiranog Konvencijom. Evropski sud nije usvojio takvo tumaenje nego stanovite da djelotvoran pravni lijek mora biti na raspolaganju kada osoba podnese osnovanu albu da je povrijeeno jedno ili vie njenih prava zagarantovanih Konvencijom. Precizna definicija ta se smatra osnovanom albom nije u potpunosti jasna. Prije svega, alba se mora odnositi na krenje prava koje je zatieno Konvecijom. Naprimjer, ako se osoba ali da joj je uskraeno pravo da usvoji
2
dijete, ona se ne moe pozivati na krenje lana 13., poto Konvencija ne sadri pravo na usvajanje djece. Sud je u predmetu Powell i Rayner protiv Ujedinjenog Kraljevstva2 iznio svoje stanovite o tome ta predstavlja osnovanu albu. Sud je odluio da prag treba biti isti kao i onaj koji je koriten u kontekstu pojma oito neosnovanog, prilikom razmatranja prihvatljivosti prijava. Sud je smatrao da je vano da kriteriji, koriteni u ova dva konteksta, budu isti. Slinu analizu izveli su ombudsmani u predmetu Berbi protiv Republike Srpske.3 Stoga, ako alba postavlja prima facie pitanje krenja prava zatienog Konvencijom, smatrat e se da je to osnovana alba u smislu lana 13. Konvencije. Dakle, kriterij osnovane albe je manje strog od kriterija za utvrivanje povrede nekog od prava Konvencije. lan 13. garantira pravo na pravni lijek pred domaim organima. On ne zahtijeva da taj organ mora biti sud. U jednom broju predmeta Sud je prihvatio postojanje pravnog lijeka pred organima koji nisu sudski, kao zadovoljavajueg u smislu lana 13. Kriterij je djelotvornost pravnog lijeka bez obzira na prirodu organa koji je ovlaten da ga primjeni. Postoje 4. autonomna zahtjeva koje pravni lijek mora ispunjavati da bi bio djelotvoran u smislu lana 13. To su slijedei elementi: pravni lijek, dakle, mora posjedovati: 1) institucionalnu djelotvornost; 2) stvarnu djelotvornost; 3) korektivnu djelotvornost i 4) materijalnu djelotvornost.
Powell i Rayner protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Evropskog suda od 12.02.1990. godine, Serija A br.172, u stavu 46. 3 Ombudsman za ljudska prava,predmet br. 7/96, Demirovi i Berbi protiv Republike Srpske, Izvjetaj od 30.09.1998. godine.
71
U predmetu .M. protiv Federacije Bosne i Hercegovine4 Dom je objasnio ova etiri elementa na slijedei nain: institucionalna djelotvornost koja zahtijeva da organ koji donosi odluku bude neovisan od vlasti koje su krive za navodnu ili stvarnu povredu; stvarna djelotvornost koja zahtijeva da podnosilac prijave bude u mogunosti isticati bit odreenog prava pred domaim organom od kojeg trai pravni lijek; korektivna djelotvornost koja zahtijeva da domai organ bude u stanju utvrditi povredu odreenog prava podnosioca prijave; te materijalna djelotvornost koja zahtijeva da svaki pravni lijek koji podnosilac prijave moe dobiti u svoju korist bude takav da ga podnosilac prijave moe stvarno iskoristiti. Dom je usvojio ovaj pristup, zasnovan na pristupu Evropskog suda i u drugim predmetima kao to je predmet Gali protiv Federacije Bosne i Hercegovine.5 U praksi, Dom i ombudsmani imaju tendenciju da ne ispituju predmete u smislu lana 13., ako su ve ustanovili povredu lana 6. stav 1. Konvencije, zbog toga to su zahtjevi iz lana 13. manje strogi od zahtjeva iz lana 6.stav 1., te su stoga pokriveni ukoliko se ustanovi povreda te odredbe. Primjer za to je predmet Medan i ostali protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine,6 u kom predmetu Dom nalazi da, obzirom na odluku u smislu lana 6. (1). Konvencije, kojom je ustanovljeno da je pod-
nosiocima prijave uskraeno pravo pristupa sudu, kako bi se utvrdila njihova imovinska prava. Dom smatra nepotrebnim da ispituje albe koje se odnose na lan 13. Konvencije. Zahtjevi iz lana 13. Konvencije su manje strogi od onih iz lana 6. i prema miljenju Doma, u sadanjem kontekstu su pokriveni lanom 6.7 Osim toga, u ve pomenutom predmetu, Hermas protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Dom nije ustanovio krenje lana 13. s obzirom na lanove 4.i 5,: Dom napominje, na poetku, da se ne postavlja posebno pitanje prema lanu 13. Konvencije s obzirom na krenje lana 5. Dom se poziva na svoju presudu kojom je ustanovljeno krenje lanova 5.(4). i 5.(5). (vidi stavove 67.i 78). U pogledu lana 5.(4). Konvencije, moe se primjeniti kao referenca predmet Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 28.oktobra 1994.godine, Serija Abr.300 A, stav 97), a u pogledu lana 5.(5) spomenuta presuda Suda u predmetu Tsirlis i Kouloumpas (loc.cit., stav 73). Osim toga, poto odluka Doma o povredi lana 4. direktno proizlazi iz odluke o povredi lana 5. (vidi stav 37. gore), ni u tom smislu se ne postavlja posebno pitanje. U predmetu ivkovi protiv Federacije Bosne i Hercegovine8 Dom je naveo da je zakon bio uzrok krenja jednog lana Konvencije. lan 13. ne zahtijeva postojanje pravnog lijeka
4 Dom za ljudska prava , predmet br. CH/98/756, .M protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluke januar-juli 1999. godine, u stavu 93. 5 Dom za ljudska prava, predmet br. CH/97/40, Gali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluke i izvjetaji iz 1998. godine, u stavu 56. 6 Predmeti Doma za ljudska prava br. CH/96/3, 8 i 9, Medan i ostali protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o meritumu od 3.11.1997. godine, Odlukao prihvatljivosti i meritumu, mart 1996.-decembar 1997. godine, u stavu 43. 7 (vidi primjer Hentrich protiv Francuske,1994.godine. Serija A br.296, stav 65.). 8 Predmeti Doma za ljudska prava br. CH/98/875, 939, i 951, ivkovi i ostali protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Odluke januar-juni, u stavu 76.
72
protiv samog Zakona. U ovom predmetu, Dom nalazi da je izvor povrede sam zakon. Traiti djelotvoran lijek, bilo bi isto to i traiti sudsku ili neku drugu reviziju zakona. U presudi u predmetu James i ostali (presuda od 21. februara 1986. godine, Serija A br. 98, stav 81). Evropski sud je smatrao da lan 13. ne ide tako daleko da garantuje pravni lijek kojm se dozvoljava da zakoni zemlje potpisnice, kao takvi budu osporavani pred domaim vlastima na osnovu toga to su protivni Konvenciji. Prema tome, prijave ne ukazuju na krenje lana 13. Konvencije. Visoki sudski trokovi mogu predstavljati jo jedan element koji moe dovesti do povrede principa pristupa sudu. U predmetu M. F. protiv Republike Srpske ombudsman je ustanovio povredu lana 6. stav 1. Konvencije u vezi sa nemogunou podnosioca albe da pokrene upravni spor pred Vrhovnim sudom RS, koji se tie njegove obaveze da plati sudsku taksu koja je nesrazmjerna njegovom finansijskom stanju. Ombudsman je podsjetio da je podnosilac albe podnio zahtjev za izuzimanje od plaanja te takse, tvrdei da nema adekvatnih finansijskih sredstava za to. Meutim, njegov zahtjev je odbijen bez objanjenja. Ombudsman je, na kraju, konstatovao da, iako pravo na albu na odluku suda (u nekrivinim predmetima) nije zagarantirano lanom 6., ako je pravo na albu propisano, lan 6. stav 1., se primjenjuje u albenom postupku. Meutim, treba obratiti panju i na predmet R.. protiv Federacije Bosne
i Hercegovine, u kojem ombudsman nije naao povredu lana 6. u injenici da uplata sudske takse u iznosu od 100 KM za pokretanje upravnog spora, navodno, spreava podnosioca albe da ospori utnju administracije pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, poto je podnosilac albe propustio da zatrai izuzimanje od obaveze da plati navedenu sudsku taksu, a to je mogunost koja mu je u domaem zakonu bila dostupna (lan 10. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo). U tom pogledu, ombudsman podsjea da, u skladu sa praksom Evropskog suda lan 6. posebno ne garantira pravo na besplatnu pravnu pomo to, svakako, obuhvata izuzimanje od obaveze plaanja sudskih taksi u vezi sa pravom na pristup sudu u utvrivanju pojedinanih graanskih prava i obaveza. Meutim, za razliku od toga, u odreenim vrstama sluajeva organi Konvencije istiu da efikasno pravo na pristup sudu moe ponekad zahtijevati dodjelu pravne pomoi. 3. Sud Bosne i Hercegovine Odlukom Visokog predstavnika9, Wolfganga Petritscha, od 12.01.2000. godine, donesen je Zakon o sudu Bosne i Hercegovine.10 Nakon njegovog donoenja ovaj zakon je u vie navrata mijenjan i dopunjavan.11 U uvodnom djelu Odluke o osnivanju je reeno da je cilj osnivanja Suda Bosne i Hercegovine, da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadlenosti drave Bosne i Hercegovine i potovanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji.
9 Prvi Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini bio je Karl Bildt, zatim Carlos Westendorp a nakon njega Wolfgang Petrich i konano Paddy Ashdown. Aktuelni Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Cristian Shvarchshilling. 10 (Slubeni glasnik BiH br. 29/00, Slubene novine Federacije BiH br. 52/00 i Slubeni glasnik Republike Srpske 40/00) 11 (Slubeni glasnik BiH br.24/02; 03/03; 37/03; 42/03; 04/04; 09/04; 35/04; 61/04.
73
Sud je nadlean za krivina djela utvrena zakonom drave Bosne i Hercegovine kad se tim zakonom odreuje nadlenost Suda za ta krivina djela.U nadlenosti Suda je takoe da: 1) zauzima konaan i obavezujui stav vezan za provoenje zakona drave i meunarodnih ugovora, na zahtjev bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Distrikta Brko kojem je povjereno provoenje zakona drave; 2) odluuje o pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i meuentitetskih krivinih propisa, ukljuujui i odnose sa Interpolom i drugim meunarodnim policijskim organima, te ukljuujui transfer osuene osobe, izruenje i predaju osoba po zahtjevu bilo kojeg organa na podruju Bosne i Hercegovine, druge drave, odnosno meunarodnog suda ili tribunala; 3) rjeava sukob nadlenosti izmeu sudova iz Fedearcije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, i sudova entiteta i sudova Distrikta Brko; 4) odluuje o ponavljanju krivinog postupka za krivina djela predviena zakonima drave Bosne i Hercegovine; 5) odluuje po tubama protiv konanih upravnih akata, odnosno, kada se radi o upravnoj utnji, institucija Bosne i Hercegovine i njenih tijela, javnih agencija, javnih korporacija, institucija Distrikta Brko i drugih organizacija utvrenih zakonom drave Bosne i Hercegovine, donesenih u vrenju javnih ovlatenja; 6) ocjenjuje zakonitost pojedinanih i opih izvrnih upravnih akata
donesenih na osnovu dravnog zakona, pri vrenju javnih funkcija organa vlasti Bosne i Hercegovine iz stava 1. ovog lana, za koje zakonom nije predvieno sudsko ispitivanje; 7) rjeava imovinske sporove izmeu drave i entiteta, izmeu drave i Distrikta Brko, izmeu entiteta, izmeu entiteta i Distrikta Brko i izmeu institucija Bosne i Hercegovine, koje su povezane sa vrenjem javnih ovlatenja; 8) rjeava sukob nadlenosti izmeu sudova iz entiteta, i sudova entiteta i sudova Distrikta Brko; 9) odluuje o ponavljanju postupka u sporovima iz stava 1. i taaka a) i b) ovog stava; 10) da odluuje po albama protiv presuda ili odluka koje donese krivino odjeljenje ovog Suda, u smislu lana 37. ovog zakona; 11) albama protiv presuda ili odluka koje donese upravno odjeljenje ovog Suda, u smislu lana 57. ovog zakona; 12) albama protiv presuda sudova posljednje instance u Distriktu Brko, u smislu lana 37. ili 57. ovog zakona; 13) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomonih odluka koje su donijela odjeljenja Suda i protiv pravomonih odluka koje je donio sud posljednje instance u Distriktu Brko, izuzev o zahtjevima za ponavljanje postupka; 14) rjeavanje po prigovorima koji se odnose na krenje izbornog zakona i dodatnih propisa i uputstava koje donosi Stalna izborna komisija; 15) rjeavanje u svim drugim predmetima kada je to predvieno zakonom Bosne i Hercegovine.
74
Sud ima opu sjednicu i tri odjeljenja. Sudska odjeljenja su: krivino odjeljenje; upravno odjeljenje; apelaciono odjeljenje (ukljuujui nadlenost po albi u postupku provoenja izbora). Krivino odjeljenje i upravno odjeljenje sainjeno je od po najmanje pet sudija. Krivino i upravno odjeljenje sude u vijeima sastavljenim od po trojice sudija. Apelaciono odjeljenje sainjava najmanje pet sudija. Apelaciono odjeljenje sudi u vijeima sastavljenim od pet sudija. Od sudije iz drugog odjeljenja moe se traiti da sudi u apelacionom odjeljenju. Sudije pojedinano mogu obavljati i dunosti istranog sudije. Sudija u svojstvu istranog sudije nadlean je da preduzme sve mjere neophodne za spovoenje istrage, a kako je to predvieno odgovarajuim zakonom o krivinom postupku.. Nakon to u tom svojstvu jednom donese odluku u istranom postupku, sudija, izuzev u sluaju prestanka funkcije u skladu sa lanom 7. ovog zakona, je nadlean za donoenje svih odluka u istom predmetu do kraja istranog postupka, a u kasnijim fazama postupka iskljuuje se iz rada u ovom predmetu. Radom krivinog odjeljenja rukovodi predsjednik odjeljenja kojeg biraju sve sudije odjeljenja. Predsjednik odjeljenja odreuje sudiju izvjestioca u svakom pojedinanom predmetu. Protiv odluke kojom se prihvata ili odbija sastav vijea stranka ne moe uloiti albu, to ne utie na pravo da izjavi prigovor na odluku prilikom ulaganja redovnog pravnog lijeka protiv pravomone presude. Upravno odjeljenje vodi
12
predsjednik, kojeg biraju sve sudije tog odjeljenja. Apelacionim odjeljenjem rukovodi predsjedavajui kojeg biraju sve sudije odjeljenja. Brojne izmejne i dopune Zakona o sudu Bosne i Hercegovine u mnogome su izmijenile prvobitni tekst ovog zakona12. Zbog brojnih izmjena i dopuna ovog zakona na sjednici Parlamentarne skuptine 18.06.2004. godine i Predstavnikog doma od 27.06.2004. godine, ovlatena je Ustavno pravna komisija Parlamentarne skuptine BiH da u roku 6 mjeseci izradi preieni tekst ovog zakona. Meutim, do danas ovaj posao nije uraen. Vrijedi dodati da je u setu propisa koji omoguavaju uspjean rad Suda BiH, donesen i Zakon o programu zatite svjedoka u BiH.13. Ovim zakonom je ureena zatita svjedoka i njegove porodice, a to e otkloniti strah i nedoumicu svjedoka oko pojavljivanja na sudu i svjedoenja. Sud BiH, i svi njegovi odjeli opravdali su dosadanjim radom svoje postojanje odnosno osnivanje Suda. 4. Pravo na albu u krivinom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (analiza sluaja Tihomir Gligori ) Odredbom l. 292. stav 1. Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine je propisano da protiv presude donesene u prvom stepenu moe se podnijeti alba u roku od 15 dana od dana dostavljanja prijepisa presude. Sve do posljednjih izmjena i dopuna Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine iz avgusta 2008. godine nije
Izmjene su ile u pravcu utvrivanja organizacije sudskih odjeljenja, formiranje ureda registrara, zatim Odjela krivine odbrane kao pravne podrke braniocima angaovanim na predmetima odbrane za ratne zloine. Takoer, izmjenama je stvorena mogunost izbora odreenog broja sudija koji nisu dravljani Bosne i Hercegovine, kao i koritenje engleskog jezika kao slubenog jezika u Sudu. Formiran je i poseban odjel suda specijalizovan za predmete ratnih zloina. 13 (Slubeni glasnik BiH br. 29/04).
75
predvieno pravo optuenog na albu na drugostepenu presudu u sluaju da je osuen tek drugostepenom presudom po albi tuitelja na oslobaajuu presudu. Kao primjer za ilustraciju navodimo sluaj Gligori14, koji se obratio ombudsmanima smatrajui da su zbog nemogunosti ulaganja albe na presudu Suda BiH, naruena njegova ljudska prava garantovana Ustavom BiH, ukljuujui tu i pravo na albu u krivinim stvarima priznato lanom 14. stav 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima15. Pored pakta ovo pravo je priznato i lanom 2. protokola 7. uz Evropsku konvenciju16. injenice u predmetu onako kako ih je u Instituciji predstavio podnosilac albe mogu se sumirati na slijedei nain: Podnosilac albe zajedno sa Kozomara Stamenkom je od strane Tuilatva Bosne i Hercegovine optuen da je kao direktor Republike uprave za imovinsko pravne poslove Republike Srpske poinio krivino djelo neizvrenja odluke Ustavnog suda BiH, Suda BiH ili Doma za ljudska prava iz lana 239. KZ BiH, u vezi sa lanom 29. KZ BiH
14
na taj nain to je, prema navodima optunice, sprijeio i odbio izvrenje privremene mjere izdane od strane Ustavnog suda BiH kojom je nareeno da se obustavi izvrenje presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1657/98 od 29. decembra 1998. godine. Nakon provedenog prvostepenog postupka dana 7. februara 2005. godine, Sud Bosne i Hercegovine je donio i objavio presudu broj K-112/04 kojom je podnosilac albe osloboen od optube da je izvrio krivino djelo za koje je optuen. Na ovu presudu Tuilatvo BiH je uloilo albu. Dana 24.maja 2005. godine Apelaciono vijee Suda Bosne i Hercegovine je svojim rjeenjem broj K-44/05 ukinulo prvostepenu presudu i odredilo odravanje glavnog pretresa pred Apelacionim vijeem. Dana 13. okrobra 2005. godine Sud Bosne i Hercegovine je donio presudu broj KK-03/05 kojom je oglasio krivim podnosioca albe za krivino djelo Neizvrenje odluke Ustavnog suda BiH iz lana 239. u vezi sa lanom 29. Krivinog zakona BiH i izrekao mu uslovnu osudu kojom je podnosiocu albe utvrena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, s tim da se ista
Ombudsmanu za ljudska prava obratio se gospodin Tihomir Gligori u skladu sa lanom 18. Zakona o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine. U svojoj albi upuenoj Instituciji gospodin Gligori navodi da je prvostepenom odlukom Suda Bosne i Hercegovine (Sud BiH) osloboen od optube da je izvrio krivino djelo Neizvrenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda BiH ili Doma za ljudska prava iz lana 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u vezi sa lanom 29. KZ BiH da bi nakon ulaganja albe od strane tuilatva BiH, oslobaajua presuda bila ukinuta te nakon pretresa odranog pred Apelacionim vijeem Suda BiH, istom izreena osuujua presuda. Na navedenu presudu Apelacionog vijea Suda BiH nije mogue uloiti albu jer Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH) ne dozvoljava takvu mogunost. 15 Svako lice oglaeno krivim za poinjeno krivino djelo ima pravo da zatrai da, shodno zakonu, vii sud ispita odluku o krivici i presudi. 16 Svako ko je odlukom suda osuen na krivino djelo ima pravo da njegovu osudu ili kaznu preispita vii sud. Ostvarivanje ovog prava, ukljuujui i osnove za njegovo korienje, ureuje se zakonom. Ovo pravo moe podlijegati izuzecima u odnosu na djela manjeg znaaja, koja su odreena zakonom ili u sluajevima kada je licu u pitanju u prvom stepenu sudio najvii sud ili je bilo osueno na osnovu albe na oslobaajuu presudu. Nacrt ovog protokola, njegovo usvajanje te stupanje na snagu nastalo kao posljedica usvajanja PGP-a i potrebe da se korpus prava priznatih Konvencijom proiri i uskladi sa onim pravima priznatim PGPom a koja do tada nisu bila priznata Konvencijom, jedno od ovih dodatih prava je i pravo na albu u krivinim stvarima. Meutim, pravo na albu u krivinim stvarima priznato lanom 2 protokola 7 uz Konvenciju predvia izuzetke od opteg pravila to pakt ne ini.
76
nee izvriti ukoliko optueni u roku od dvije godine ne uini novo krivino djelo. Navedena presuda ne sadri pouku o pravnom lijeku. Podnosilac albe smatra da su naruena njegova prava priznata lanom 14. stav 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, te lanom 6. i 13.Evropske konvencije, te lanom 2 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Nastala situacija otvorila itav niz pravnih pitanja i dilema. Ombudsmani su ispitali da li je prvenstveno naruen lan 14. stav 5. PGP-a i s tim u vezi: da li je odluka Suda BiH broj KK 03/05 od 13. oktobra 2005.godine prva osuujua presuda; ako jeste da li je na istu dozvoljena alba te ako nije da li je takva situacija kompatibilna sa lanom 14. stav 5. PGP-a. Na osnovu injenica iz predmeta ombudsmani konstatuju da je presuda Suda BiH broj KK 03/05 od 13. oktobra 2005.godine prva osuujua presuda izreena podnosiocu albe. Zakon o krivinom postupku BiH u svojoj glavi XXIII odreuje redovne pravne lijekove i postupak povodom istih. Od redovnih pravnih lijekova Zakon o krivinom postupku BiH predvia albu na prvostepenu presudu i albu na rjeenje. Zakon o krivinom postupku BiH, u skladu sa tradicijom evropskog kontinentalnog pravnog sistema, dozvoljava ulaganje albe na svaku prvostepenu presudu u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude.17 Dakle za razliku od anglo17 18
saksonskog sistema, koji odluku porote o oslobaanju od krivnje titi od bilo kakvog preispitivanja, Zakon o krivinom postupku BiH dozvoljava ulaganje albe iz razloga predvienih zakonom18 i na oslobaajuu presudu19, pored mogunosti ulaganja albe na osuujuu presudu20 i presudu kojom se optuba odbija.21 O blagovremenoj i doputenoj albi odluuje Vijee apelacionog odjeljenja Suda BiH, koje moe odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili preinaiti prvostepenu presudu ili ukinuti presudu i odrati pretres.22 U vezi sa ukidanjem prvostepene presude i odravanjem pretresa, to se desilo u sluaju podnosioca albe, odredbe koje se primjenjuju na glavni pretres u prvostepenom postupku shodno se primjenjuju i na pretres pred vijeem apelacionog odjeljenja,23 to u sutini predstavlja pretres u drugom stepenu. Nova presuda se izrie i objavljuje po optim pravilima za donoenje presude, a protiv nje procesni subjekti ne mogu izjaviti albu.24 Dakle, u konkretnom predmetu, podnosilac albe ne moe uloiti albu kao redovan pravni lijek na presudu apelacionog vijea. Ombudsmani primjeuju da Bosna i Hercegovina nije stavila rezervu na lan 14. stav 5. PGP-a, te je, prema tome, u obavezi da u svom domaem sistemu u potpunosti implementira pravo na preispitivanje osuujuih presuda. tavie, svojim Ustavom Bosna
lan 292 ZKP BiH. vidi lan 296 ZKP BiH albeni osnovi-. 19 lan 284 ZKP BiH. 20 lan 285 ZKP BiH. 21 lan 283 ZKP BiH. 22 lan 310 ZKP BiH. 23 lan 317 ZKP BiH. 24 M. Hadiomeragi alba na prvostepenu presudu Zakon o krivinom postupku BiH, u Kometntari zakona o krivinom/kaznenom postupku u bosni i Hercegovini, Hajrija Sijeri oli (et.al.). (Sarajevo. Savjet Evrope/Evropska komisija 2005) str.804.
77
i Hercegovina je predvidjela direktnu primjenu odredbi PGP-a. Ombudsmani izraavaju svoju zabrinutost injenicom da Zakon o krivinom postupku BiH ne predvida mogunost preispitivanja osuujuih presuda donesenih od strane Apelacionog vijea Suda Bosne i Hercegovine, ak ni u sluaju kada je presuda Apelacionog vijea jedina osuujua presuda. Prema tome, ombudsmani zakljuuju da je podnosilac albe rtva krenja prava da zatrai da, vii sud ispita odluku o krivici i presudi kako je to predvidjeno lanom 14. stav 5 PGP-a. U Bosni i Hercegovini egzistiraju etiri Zakona o krivinom postupku, dva entitetska te Zakon o krivinom postupku Brko Distikta25 i Zakon o krivinom postupku BiH. Svi navedeni zakoni, osim Zakona o krivinom postupku BiH, doputaju mogunost ulaganja albe kao redovnog pravnog lijeka na presudu drugostepenog suda kojom je preinaena oslobaajua predsuda prvostepenog suda u osuujuu presudu. Tako Zakon o krivinom postupku Brko distikta u svom lanu 317. stav 4. predvia da je protiv drugostepene presude dozvoljena alba ako je Apelacioni sud preinaio presudu prvostepenog suda kojom je optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava krivim26. Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine27 u svom lanu 333. doputa albu protiv presude suda koji rjeava u drugom stepenu, ako je sud koji rjeava u drugom stepenu preinaio presudu prvostepe25 26
nog suda kojom je optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojm se optueni oglaava krivim.28 Meutim, Zakon o krivinom postupku Republike Srpske daje najvie garancije prava na preispitivanje osuujue presude.29 S obzirom na gore izloeno, moe se izvesti zakljuak da od svih zakona o krivinom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini jedino rjeenja usvojena u Zakonu o krivinom postupku Republike Srpske zadovojavaju kriterije utvrene lanom 14. stav 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. To iz razloga to Zakon o krivinom postupku Republike Srpske predvia mogunost ulaganja albe na osuujuu presudu koja je donesena od strane drugostepenog suda, nakon to je isti ukinuo presudu prvostepenog suda i sam odrao pretres, te nakon istog izrekao osuujuu presudu. Zakon o krivinom postupku Federacije BiH i Zakon o krivinom postupku Brko distrikta, ne nude takvu mogunost, dok Zakon o krivinom postupku BiH uopte ne predviaju mogunost ulaganja albe na drugostepenu presudu. Prema tome, razliita zakonska rjeenja stavljaju graane Bosne i Hercegovine u neravnopravan poloaj. Uzimajui u obzir naprijed izneseno, saglasno lanu 32. zakona o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Ombudsmani su dali preporuke nadlenim organima u Bosni i Hercegovini da odmah, po prijemu ovog Izvjetaja, Savjet ministara Bosne i Hercegovine poduzme sve neophodne
Sl. glasnik Brko distikta BiH 10/03 i 6/05. O albi na drugostepenu presudu odluuje Apelacioni sud. 27 Sl.novine FBiH 35/03, 37/03, 56/03 i 28/05. 28 O albi protiv presude drugostepenog suda odluuje Vrhovni sud FBiH. 29 l. 324. Zakona o krivinom postupku RS Protiv presude drugostepenog suda dozvoljena je alba sudu koji odluuje u treem stepenu samo u sluaju ako je drugostepeni sud donio novu osuujuu presudu ili ako je drugostepeni sud preinaio presudu prvostepenog sud kojom je optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava krivim. O albi protiv drugostepene presude rjeava sud treeg stepena, shodno odredbama koje vae za postupak u drugom stepenu.
78
radnje u cilju usklaivanja Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine sa standardima postavljenim lanom 14. stav 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima; da odmah, po prijemu ovog Izvjetaja, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine poduzme sve neophodne radnje u cilju usklaivanja Zakona o krivinom postupku F BiH sa standardima postavljenim lanom 14. stav 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima; da odmah, po prijemu ovog Izvjetaja, Vlada Brko distrikta Bosne i Hercegovine poduzme sve neophodne radnje u cilju usklaivanja Zakona o krivinom postupku Brko distikta Bosne i Hercegovine sa standardima postavljenim lanom 14. stav 5. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima i da u roku od 3 mjeseca od prijema obavijeste ombudsmane o nainu ispotovanja preporuka navedenih u ovom Izvjetaju. U daljem raspletu predmeta gosp. Tihomir Gligoria je svoj sluaj iznio pred Ustavni sud BiH, koji je o istom odluivao u svom predmetu br. AP2281/05 na sjednici odranoj 6. jula 2007. godine. Mada je apelacija usvojena i ukinuta Presuda Suda BiH broj KK-03/05 od 13. oktobra 2005. godi-
ne u odnosu na Tihomira Gligoria pa se predmet u dijelu koji se odnosi na istog vraa Sudu Bosne i Hercegovine koji je duan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu s lanom 7. stav 1. Evropske konvencije, ali u meritornom rjeavanju apelacije izbjegnuti su odgovori na postavljene dileme oko albe na drugostepenu presudu, a utvrene povrede prava na pravino suenje na koje se pozivao apelant pronaene su u drugim aspektima suenja pred Sudom BiH.30 5. Izmjene i dopune Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine iz jula 2008. godine (posljednje) Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine na 29. sjednici Predstavnikog doma odranoj 14.05. i 04.06.2008. godine i na 18. shednici Doma naroda odranoj 17. juna 2008. godine donjela je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine. Ovaj zakon objavljen je u Slubenom glasniku BiH br. 58/08 a stupio je na snagu osam dana nakon objave istog. Odredbom l. 317. a Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine je propisano da je protiv presude vjea
30 Apelant je osuen za izvrenje krivinog djela - neizvrenje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz lana 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine za radnje koje je preduzeo kao direktor Republike uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske. Konkretno da je sprijeio izvrenje rjeenja Ustavnog suda tako to je poslao obavjetenje koje je potpisao njegov zamjenik Milorad Elez pod brojem 01/377/01 od 23. novembra 2001. godine Podrunoj jedinici Laktai u kojem je zahtijevao da se u predmetu PP Domet, koji se odnosi na spomenuto rjeenje Ustavnog suda BiH, ne vre nikakve promjene bez znanja i prethodnog obavjetenja Uprave na ijem je elu bio, zbog ega nije ni postupano prema rjeenju Ustavnog suda BiH. U vezi s navodom o retroaktivnoj primjeni zakona u odnosu na apelanta, Ustavni sud BiH je utvrdio da je Krivini zakon BiH stupio na snagu 1. marta 2003. godine. Nesporno je dakle da taj zakon nije bio na snazi u vrijeme kada je apelant izvrio radnje za koje je osuen i stoga je neprihvatljivo obrazloenje Suda BiH u osporenoj presudi da je u to vrijeme postojalo krivino djelo iji zakonski opis odgovara opisu krivinog djela za koje je osuen apelant. U vrijeme kada je apelant izvrio radnje za koje je osuen nije postojala norma na osnovu koje je osuen, stoga nije ni mogao biti svjestan da radnje koje je preduzeo predstavljaju krivino djelo za koje je osuen u smislu principa iz lana 7. Evropske konvencije koji su citirani ranije u ovoj odluci Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakljuuje da je u odnosu na apelanta dolo do povrede lana 7. stav 1. Evropske konvencije.
79
apelacionog odjeljenja dozvoljena je alba u sluaju: a) ako je vijee apelacionog odjeljenja preinailo prvostepenu presudu kojom je optueni osloboen od optube i izreklo presudu kojom se optueni oglaava krivim. b) ako je vijee apelacionog odjeljenja povodom albe na oslobaajuu presudu na pretresu donijelo pre-
sudu kojom se optueni oglaava krivim.31 Ovim je okonano razdoblje primjene Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine kojem je nedostajala odredba o pravu na albu na drugostepenu presudu, sa svim prigovorima koje je isticala teorija ali i praksa kao u predmetu ilustrovanom u ovom radu.
10. Izvod iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, Knjiga 1 i 2. Sarajevo, 2001. 11. Sijeri-oli H., Reforma krivinog postupka u Bosni i Hercegovini, Ljudska prava, (2006) br. 1 i 2. Sarajevo, 2006. str. 97 106. 12. Simovi, M.: Krivini postupci u Bosni i Hercegovini. Zbirka krivino procesnih zakona Bosne i Hercegovine sa uvodnim komentarom i registrom pojmova. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Sarajevo, 2004. 1 13. Simovi, M.: Nova rjeenja ZKP-a Srpska pravna misao, br. 41. Banja Luka, 2007. str. 53 99.
Literatura:
1. Sadikovi .: Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat Sarajevo, 2003; 2. Baki- Mufti J.: Sistem ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo 2002; 3.Mijovi, dr. Ljiljana: Evropski sud za ljudska prava kao faktor u izgradnji evropskog identiteta, Pravna rije, Banja Luka, 4/05; 4. Vijee Evrope-Ured u Sarajevu, Izvod iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, knjiga 1 i 2, Fond otvoreno drutvo, Sarajevo, 2001; 5. Dmii, dr Mile: Ostvarivanje i zatita ljudskih prava i sloboda u ustavnopravnom sistemu Bosne i Hercegovine, Prava ovjeka Beograd, broj 5-6; 6. Kuzmanovi, dr Rajko, Pravne posljedice odluka ustavnog suda i nihovog izvravanja, Zbornik radova, Beograd, 2004 7. Christopher Harland, Ralph Rocke, Ekkehard Strauss: Komentar Evropske konvencije o zaiti ljudskih prava prema praksi u Bosni i Hercegovini i Strasbourgu, Grafiar promet Sarajevo, Sarajevo, 2003; 8. Zajedniki projekat Vijea Evrope i Evropske komisije: Komentari Krivinih zakona u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005; 9. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine br. 2281/05 od 06.07.2007. god.
14. Simovi Miodrag i Haso Taji, 2007., Zbirka sudskih odluka iz krivinopravne materije, Privredna tampa d.o.o. Sarajevo
Ustavi i Zakoni:
1. Ustav Bosne i Hercegovine; 2. Krivini zakon Bosne i Hercegovine; 3. Krivini zakon Federacije Bosne Hercegovine; 4. Zakon o krivinom postupku BiH; 5. Zakon o krivinom postupku RS, Slubeni glasnik RS, br. 58/04
U daljem tekstu ovaj l. glasi: (2) O albi protiv drugostepene presude odluuje treestepeno vijee sastavljeno od trojice sudija. (3) Odredbe lana 309. ovog zakona primjenjivat e se i na saoptuenog koji nije izjavio albu protiv drugostepene odluke. (4) Pred ovim vijeem ne moe se odrati pretres.
31
80
Right on effective judicial remedy in the light of last changes and supplements of Bosnia and Herzrgovina law on criminal procedure
Summary:
By the regulation of article 292, paragraph 1 of the Law on Criminal Procedure, it is regulated that against verdict, brought in first degree procedure, a complaint can be submitted in the period of 15 days since the day of verdict transcription2. In the paragraph 2. of same article a possibility is previewed of prolongation of the appeal period in complex affairs, so that for them, on the demand of parties and defender, the Court can prolong the appeal period no longer than 15 days. It seems, at first glimpse, that the Bosnia and Herzegovina State has assured, in national criminal procedure, the principle of effective judicial remedy in complex affaires, and in that way has satisfied the obligation by ratification of European Convention, concerning this guaranteed right.3 However, the Law on Criminal Procedure, in original text and all changes and supplements, has not previewed the appeal right of an accused, who would be freed in first degree procedure, to be sentenced, in appellation procedure by prosecution appeal, or declared guilty. Such guilt verdict is first one, from accused point of view, but he has no right to submit an appeal. In this way his right on effective judicial remedy is violated.
81
N. Isanovi: TEORIJA PARADIGME I NJENA PRIMJENA NA POVIJESNE ZNANOSTI I RELIGIJU
Teorija paradigme i njena primjena na povijesne znanosti i religiju

Doc. dr. sc. Nusret Isanovi
Abstract
Thanks to the efforts of the U.S. epistemologist and historian of science Thomas Kuhn, paradigm theory has become one of the central themes of modern discussions on epistemology. Its occurrence has marked a shift in the understanding of natural science and its history. Changed is the perception and outlined are the new possibilities of its other reading and understanding. The theory of paradigm has testified its effective applicability not only in natural science, the area of its original application. In addition to being applied in other scientific disciplines, she has done an impact in the areas of life out of science; as it is remarked by Leonard Swidler, in understanding the contemporary situation of the world and almost all areas of human thought.
Znanstveno konstituiranje teorije paradigmi Teoriju paradigme je, poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea, razvio ameriki znanstvenik Thomas Kuhn u djelu The Structure of Scientific Revolutions (University Chicago Press, Chicago, 1962). Teorija je namijenjena najprije prirodoslovnim znanostima, a potom, nakon to je aktualizirana brojnim raspravama pro et contra, nalazi primjenu u razliitim znanstvenim disciplinama. Izgleda da je ovim Kuhnovim djelom jedan od sredinjih pojmova evropske recentne znanosti - pojam paradigme (gr. : primjer, obrazac, temeljni model; pratip ili praslika) zasvagda uvoden u epistemoloki diskurs postmoderne. Rije je o plod1 2
nom historiografskom pojmu, koji daje razumjeti to se dogaa u znanosti kada se pojavi novo.1 Termin paradigma je kompleksne pojmovne strukture i osebujne mnogoznanosti. Teko se podaje sustavnom, jednostavnom i sasvim jasnom definiranju. U savremenoj znanosti paradigma se razumijeva kao sredstvo izricanja znanstvenog znanja,2 kao univerzalno prihvaena znanstvena dostignua koja nekoj zajednici praktiara neko vrijeme pruaju model problema i rjeenja.3 Prema W. J. Filsteadu paradigma ini matricu za znanstvenu disciplinu (podruje). Kao takva obuhvata uopavanja, pretpostavke, vrijednosti, vjerovanja i primjere svega onoga to ini predmet jedne znanstvene discipline.4
Rosino Gibellini, Teologija dvadesetog stoljea, Kranska sadanjost, Zagreb, 1999, str. 502. Isto, str. 501. 3 Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski i Turk: Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1999,str. 10. 4 W. J. Filstead, Qualitative Methods: A Needed Perspective in Evaluation Research, u zborniku: Qualitative and Quantitative Methods in Evaluation Resaarch, Sage, London, 1979, str. 34.
82
Margaret Masterman5, Douglas Lee Eckberg i Lester Hill, inae blagonakloni kritiari Kuhnove teorije paradigmi i njegovog modela znanstvenog napretka, dali su troznano odreenje pojma paradigme: a) shvaanje paradigme kao generalne pretpostavke, b) kao disciplinarne matrice i c) kao primjera koji priskrbljuje preutno praktino znanje. U ovom odreenju paradigma se nadaju kao temeljna pretpostavka za tumaenje ili razumijevanje svega to je predmet punoljetnog interesa ljudskog uma; ona je osnova za oblikovanje obuhvatnog horizonta miljenja i djelovanja. Kao takva paradigma sabire brojne posebne teorije ili vienja. Stoga je nain za promatranje svijeta, opi uvid ili naznaka o tome kako neki fenomeni mogu biti percipirani ili razumijevani unutar neke znanstvene zajednice kao nositelja razvoja znanosti. Thomas Kuhn odbija sustavno i sasvim jasno okarakterizirati pojam paradigme. On ga, uglavnom, upotrebljava u dva razliita smisala. Paradigma, s jedne strane, oznaava itavu konstelaciju uvjerenja, vrijednosti, tehnika i tako dalje, koje dijele lanovi jedne odreene zajednice, a s druge oznaava jednu vrstu elemenata u toj konstelaciji, ona konkretna rjeenja zagonetki koja, upotrijebljena kao modeli ili kao primjeri mogu zamjeniti eksplicitna pravila kao temelj za rjeenje preostalih
5
zagonetki normalne zajednice.6 Kuhn smatra da paradigma definira znanstveni rad i misao, te da se sastoji od formalnih teorija, klasinih eksperimenata i metoda u koje moemo imati povjerenje.7 Ona je kod njega u bliskoj vezi sa sintagmom znanstvena zajednica. Stoga se definira i kao ono to dijele lanovi znanstvene zajednice, i samo oni kao uputu za rjeavanje znanstvenih i tehnolokih zadaa, a zajednica je skup znanstvenika koji su izabrali paradigmu. Samo posjedovanje zajednike paradigme ve konstituira znanstvenu zajednicu od skupine inae disparatnih subjekata; svaka znanstvena zajedica, ak i ona iz predparadigmatskog perioda, posjeduje paradigmu.8 Stjecanje paradigme je znak zrelosti znanstvene discipline, a na tom je dostignuu utemeljena itava normalna znanost koja se uglavnom svodi na razrjeavanje zagonetki bavljenje problemima definiranim i nametnutim paradigmom.9 Znanstveni napredak - koji se ne dogaa pravolinijski nego raskidima i revolucijama - neizostavno podrazumijeva izlazak iz podruja normalne znanosti, u kojoj je stara paradigma ve zahvaena krizom, i prelazak na novu, ivotvorniju i istinosnu paradigmu; ona nudi jedinu istinu, bremeni odgovore na nova pitanja i pokree radikalan zaokret u ljudskoj svijesti.10 Paradigma
Margaret Masterman prepoznaje preko dvadeset karakterizacija pojma paradigma u Kuhnovom djelu The Structure of Scientific Revolutions. Pojmom paradigma, kako ona misli, ovdje je odreen kao : univerzalno prihvaeno znanstveno dostignue, mit, globalna filozofija ili sklop bitnih pitanja, klasino djelo, model, cijela jedna tradicija, obino znanstveno dostignue, analogija, zapaena metafizika spekulacija, prihvaena zdravorazumska uputa, standard primijenjen na pseudo-metafiziku, naelo organizacije kojom se rukovodi percepcija, ope epistemoloko stanovite, novi nain sagledavanja stvarnosti, neto to odreuje vrlo iroko polje stvarnosti, itd. 6 Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, str. 184. 7 Vidi: Vjekoslav Afri, Pogovor, u: Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, str. 219. 8 Vidi: Thomas S. Kuhn, Naknadna razmiljanja o paradigmi, u: Filozofija nauke (priredio Neven Sasari), Nolit, Beograd, bez god. izdanja, str. 314 i 315. 9 Sran Lelas, Tihomir Vukelja, Filozofija znanosti, kolska knjiga, Zagreb, 1996, str. 51. 10 Kuhnova teorija paradigme izazvala je ive rasprave. Prigovarano mu je, pored ostalog, da je pojam paradigme promjenljiv, te da nije dovoljno jasno i dobro definiran. Na ove i sline primjedbe Kuhn je djelomino, ali, moglo bi se rei i nedovoljno uvjerljivo, pokuao odgovoriti u Postscriptumu drugog izdanja (1971) The Structure of Scientific Revolutions.
83
koja istiskuje staru paradigmu i ustoliuje se na njeno mjesto svakako sebe vidi kao jedinu istinu, tovie kao progresivni skok prema istini, dok su svi drugi pristupi, kao i pristupi naputene paradigme, pogreni, lani, i ba zato naputeni.11 Unato pokuaja nekih znanstvenika da se Kuhnov pojam paradigme shvati odve jednostavno, izjednaavajui ga ili sa osnovnom teorijom ili sa metafizikim stanovitem na djelu je jedan djelotvoran i sloen pojam koji ima svoj znanstveni, filozofski, socioloki i, sa Hansom Kng, teoloki aspekt. Stoga se moe rei da paradigma nije samo osnovna (ili vladajua) teorija u smislu optepriznatih globalnih naunih dostignua, ve isto tako i uspena metafizika spekulacija koja naunicima, tokom jednog odreenog perioda vremena, prua ne samo model-probleme, ve isto tako i model-reenja, a naizad, ona je i skup opteprihvaenih uverenja jedne naune zajednice koja dobija svoj konkretan oblik u nekom udbeniku ili klasinom naunom delu.12 Thomas Kuhn navodi nekoliko, za povijest znanosti presudnih, smjena paradigmi: ptolomejsku, kopernikansku, newtonovsku i einsteinovsku. Nadvladavanje Ptolomejeve kozmologije Kopernikovim heliocentriznom i Newtnove mehanike kvantnom fizikom i opom teorijom relativiteta su primjeri fundamentalnih paradigmatskih promjena. Sa stanovita mogue primjene Kuhnovih epistemoloko-paradigmatskih naputaka na druge sklopove i11
vota i podruja znanja interesantno je, takoe, spomenuti nalaze njegovih istraivanja po kojima u razvoju znanosti utiu i izvanznanstveni faktori. Tako, rezultati, koje neki znanstvenik postigne, osvise ne samo o njegovom prethodnome znanju, nego i o sluajnostima, i o njegovom psiholokom sklopu, kao i o zajednici koja je vie ili manje sposobna razumjeti, prihvatiti i odbaciti ponuena znanstvena rjeenja. Dakle, neki od naizgled proizvoljnih elemenata, sastavljeni od osobne i povijesne sluajnosti, uvijek je formativni sastojak onih uvjerenja koja prihvaa neka znanstvena zajednica u neko odreeno vrijeme.13 Primjena teorije paradigme na povijst religija Da li je pojam paradigme primjenljiv i na druga, izvan-prirodno znan stvena podruja? Iako je ovaj pojam nastao primjenom socioloke analize na podruje prirodnih znanosti, on je upravo mnogim autorima u drutvenim znanostima ... izgledao kao obeani alat ba za izuavanje drutvenih znanosti. Tako je Searle (1972) upotrijebio ovaj Kuhnov pojam u lingvistici, a Stanfield (1974) u ekonomiji. Kuhnova perspektiva ipak je najsnaniji odijek imala u svom vlastitom ishoditu, u sociologiji.14 Leonard Swidler, primjerice, smatra da je paradigma (ili model) primjenljiva na sve vanije discipline ljudske misli.15 Slijedei Hansa Knga i Ewerta Causinsa - koji, nakon Karla Jasper-
Vjekoslav Afri, Pogovor, u: Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, str. 231. Stania Novakovi, Hipoteze i saznanje, Nolit, Beograd, 1984, str. 190. 13 Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, str. 18. 14 Vjekoslav Afri, Pogovor, u: Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, str. 238. 15 Leonard Swidler, Doba globalnog dijaloga, Dijalog, asopis za filozofska pitanja, broj 6, Sarajevo, 1996, str. 127.
12
84
sa, koji je govorio o prvom aksijalnom razdoblju svjetske povijesti16, govori o drugom aksijalnom razdoblju, kao razdoblju globalne svijesti i relacijskog univerzalizma u komunikaciji meu ljudima, njihovim religijama i kulturama - on pojam paradigme primjenjuje na savremenu situaciju svijeta, koja je po njemu bitno karakterizirana radikalno izmjenjenim oblikom svijesti i bitno novim nainom miljenja u povijesti ovjeanstva, a prouzrokovana je zaokretom od milenijuma dugog doba monologa u novonastajue doba dijaloga; u njemu su sile divergencije savladane silama konvergencije.17 Postavljajui pitanje o mogunosti ire primjene pojma paradigme u kontekstu povijesne znanosti i teologije poznati kranski mislilac, inae najdosljedniji zagovornik ekumenske teologije i teologije religija, Hans Kng - nakon to je njegovu primjenljivost vie puta provjerio - odgovara potvrdno, pritom istiui kako razliite religije imaju razliite paradigme koje u njima istovremeno postoje.18 Kljunu provjeru zasnovanosti primjene T. S. Kuhnove teorije paradigme na podruje religije H. Kng je proveo na znaajnom Internationalen kumenischen Symposion: Ein neues Paradigma von Theologie odranom na Univerzitetu u Tbingenu 1983. godine. Cilj Simpozija nije bio potvrivanje ispravnosti Kuhnove teorije paradigme nego ustanovljenje mogunosti primjene njegovih znanstvenopovijesnih i znanstveno-teorijskih ideja na podruje duhovnih znanosti, napose na teologiju, te postavljnanje
pitanja o samoosvjetljenju poloaja teologije danas.19 Na Simpoziju se nije teilo postizanju konsenzusa u pogledu odreene nauka i dogme nego konsenzusu za stanovito teoretsko-praktino razumjevanje teologije danas. Ne eli se, dakle, kruti kanon nepromjenljivih istina nego kanon osnovnih uslova koji se moraju ispuniti ukoliko teologija uzima za ozbiljno svoju savremenost, ukoliko eli biti primjerena vremenu i evanelju.20 H. Kng samo uslovno preuzima Kuhnovu terminologiju i ne insistira na semantici njegovih sredinjih pojmova kakvim jesu inkomenzurabilnost, revolucija i, naroito, paradigma. Neke od njih pretumauje i naznaava povijesnu i teoloku perspektivu za njihovo unekoliko drukije razumijevanje. On podsjea da pojam paradigma ima relativno dugu povijest upotrebe unutar koje je nastala njegova razuena primjena i slojevita mnogoznanost. Stephen Toulmin, primjerice, tvrdi da je pojam paradigma u upotrebu uveo jo Georg Christoph Lichtenberg, profesor prirodne filozofije u Gttin genu sredinom osamnaestog stoljea kako bi objasnio odreene osnovne modele u naturphilosophiji. Ovaj pojam su kasnije preuzeli Ernst Mach i Ludwig Wittgenstein kao klju razumijevanja, nakon ega on ulazi u opi filozofski diskurs, najprije u Engleskoj, u upotrebi Wittgensteinovih uenika Watsona i N. R. Hansona, a potom, poetkom pedesetih godina prolog stoljea on se poinje koristiti u Sjedinjenim amerikim dravama, gdje s Thomas S. Kuhnom ulazi u iru znanstvenu upotrebu.
16 Vidi o tome vie u: Karl Jaspers, Vom Ursprung und Ziel Geschichte,Artemis, Zurich, 1949, str. 19-43. 17 Vidi: Leonard Swidler, Doba globalnog dijaloga, str. 141. 18 Hans Kng, Projekt Weltethos, Piper Verlag, Mnchen, 1990, str. 158. 19 Hans Kng, Theologie im Aufbruch, Piper Verlag, Mnchen, 1987, str. 156. 20 Isto, str. 158.
85
I Stephen Toulmin i Thomas Kuhn se slau da paradigme ili modeli nisu apsolutne konstante u vremnu, te da ne izmiu zakonima promjena. Naprotiv, one su dio stalno mijenjajueg svijeta i same se, takoe, mijenjaju.21 Uvaavajui Kuhnovu definiciju pojma paradigme,22 Hans Kng je mutatis mutandis prenosi s podruja prirodnih znanosti na podruje povijesnih znanosti i religije, pri tom podjednako koristei pojmove modeli interpretacije, modeli objanjenja i modeli razumijevanja23 ime je omogueno, kako on misli, novo itanje i razumijevanje povijesti religija i njihovih teologija. U prenoenju Kuhnovog prirodnoznanstvenog pojma paradigme na podruje kranske teologije potrebno je, smatra Hans Kng, takoe imati na umu jednu vanu razliku, a ona se sastoji u injenici da se u teologiji promjena paradigme uvjek dogaa na temelju evanelja: Smo evanelje ovdje se pojavljuje kao temelj, ne samo diskontunuitet, ve i kontinuitet u teologiji.24 Pojmove paradigma i model on smatra istoznanim, ali zato razlikuje tri nivoa paradigmi/modela: makro-, meso- i mikro-paradigme. Meutim, samo makro-paradigme mogu ponuditi sveobuhvatna rijeenja.25 Opravdavajui primjenu prirodnoznanstvene paradigme u povijesnim znanostima i teologiji Kng uoava da im je zajedniko postojanje kontinuiteta i redovite znanosti sa svojim
21 22
tekstovima; potom dogaanje napretka, ali ne nagomilavanjem spoznaj, ve pojavom krize u odreenom trenutku usljed ega dolazi do promjene paradigme: potroena paradigma, koja vie ne nudi odgovore na nova pitanja biva zamjenjena novom, ivom paradigmom; slinost izmeu prirodne znanosti i teologije nadaje se i u utjecajima kojeg imaju izvanznanstveni faktori na promjenu i oblikovanje njihovih paradigmi. On takoe upuuje na razlike izmeu paradigmi primjenjenih u prirodnim znanostima i religiji. Za razliku od prirodne znanosti - gdje staru paradigmu, primjerice onu Ptolomejevu, zamjenjuje nova, Kopernikova - u podruju religije nova paradigma moe supostojati zajedno sa starom (na primjer, moderna prosvjetiteljska zajedno sa srednjovjekovnom rimokatolikom), tako da i danas ljudi iste religije ive u razliitim paradigmama. Tako primjerice ima znatan broj dananjih katolika ili muslimana koji duhovno ive u etrnaestom ili petnaestom stoljeu. Ova perzistencija i konkurencija ranijih religioznih paradigmi u dananjem svijetu, smatra Kng, mogla bi biti jedna od glavnih uzroka sukoba unutar jedne religije i izmeu njih. Stoga, ko eli sluiti miru on nee moi zaobii propitivanje i kritiku analizu ovih paradigmi.26 U kontekstu razmatranja mogunosti primjene teorije paradigme na podruje teologije Kng svoju panju
Vidi: Hans Kng, Theologie im Aufbruch, str. 163-164. O irem razumijevanju pojma paradigme i, u vezi s njim, o konceptu promjene u razumijevanju H. Knga usp. Hans Kng, Theologie im Aufbruch, 1987, str. 153. i dalje, osobito dio Paradigmenwechsel in Theologie und Naturwissenschaft; o primjeni paradigme na ekumensku teologiju za mir i teologiju religija Kng govori u svom programatskom djelu Projekt Weltethos, str. 151-161. 23 Hans Kng, Theologie im Aufbruch, str. 163. 24 Navedeno prema Rosino Gibellini, Teologija dvadesetog stoljea, str. 503. 25 Vidi: Hans Kng, Theologie im Aufbruch, str. 165-166.; Hans Kng , Das Christentum, Piper, Mnchen/Zrich, 1994, str. 145. 26 Vidi. npr. Hans Kng, Projekt Weltethos, str. 157-158.; Rosino Gibellini, Teologija dvadesetog stoljea, str. 506-507.
86
ne usredsreuje na brojne modulacije i modifikacije u povijesti religije nego na zaoravanje brazdi ili prijelomne dogaaje u svjetskoj povijesti koji su odredili epohe i kulturno-religijske konstelacije koje iz njih proizilaze i koje imaju znaenje i za na dananji svijet.27 Kng smatra da e ovakav pristup za svaku religiju, osobito za judaizam, kranstvo i islam, omoguiti sljedee: a) periodizaciju u svrhu pregleda: paradigme prolosti; b) strukturiranje zasnovano na historiji: izazovi sadanjosti; c) predvianje koje paljivo odreuje agendu: mogunost budunosti.28 Primjenjujui teoriju paradigme kao mogunost novog itanja i razumijevanja povijesti religija, napose kranstva, Kng razaznaje nekoliko epohalnih konstelacija ili paradigmi koje oznaavju kljune promjene u njegovoj povijesti. Naime, on smatra da se u povijesti kranstva dogodilo est promjena paradigmi ili epohalnih zaokreta: prakranska apokaliptika paradigma; ona je obiljeila doba kraja Rimskog carstva i helenistike kulture; starocrkveno-helenistika paradigma; njoj odgovara doba pojave rimskih papa i njemakih careva; srednjovjekovna rimokatolika paradigma; na njoj se dogodila istono-zapadna shizma i pripremljena je pojava renesanse i reformskih sabora; reformatorsko-protestanska paradigma; s njom korespondira kato27 28
liko-protestanski crkveni raskol i prispijevanje moi za pojavu novovjekovne filozofije, prirodne znanosti i teorije drave; prosvjetiteljska moderna paradigma; njoj odgovara epoha industrijalizacije i demokratizacije; savremena ekumenska paradigma (postprosvjetiteljska ili postmoderna paradigma).29 Ovu shemu promjene paradigmi u povijesti kranstva Kng je prvi put izloio na, ranije ve pomenutom, Simpozijumu u Tbingenu. Ona e mu posluiti i kao osnova za strukturu druge knjige njegove velike trilogije o Abrahamovskim religijama, knjige o kranstvu: Das Christentum. Teoriju paradigme Kng, razumljivo, ne primjenjuje samo na kranstvo nego i na ostale velike svjetske religije, koje on ovdje razumijeva kao velike rijene sisteme, odreene da krivudaju vrlo razliitim kulturnim krajolicima. U sklopu takvog religioznog rijenog sistema svaku religiju, smatra on, treba tretirati ozbiljno kao posebnu veliinu u njenom specifinom profilu.30 Usljed bitnog perceptivnog pomaka u razumijevanju, opaanju i tumaenju iste religije se vide u razliitim paradigmama ili disciplinarnim matricama i itaju se na nov nain. U sklopu primjene teorije paradigme, osim kranstva, Kng posebnu panju posveuje drugim dvijema abrahamovskim religijama, judaizmu i islamu. Analizu religioznih situacija ovih religija, predstavljanje njihovih povijesti i izvoenje povijesno-sustavnih usporedbi, njihovu periodizaciju, struktu-
Hans Kng, Projekt Weltethos, str. 154. Vidi: Isto, str. 155. 29 Vidi: Hans Kng, Theologie im Aufbruch, str. 157-158.; Hans Kng, Projekt Weltethos, str. 155156. 30 Hans Kng, Projekt Weltethos, str. 157.
87
riranje i prognosticiranje on ostvaruje primjenom teorije paradigmi. U njihovom novom razumijevanju on polazi od stanovita da bi ove tri religije morale biti shvaene i prikazane kao cjelina pa bi, u tom sluaju, unutar jedne povijesti kulture kranstva, judaizma i islama razlikovali razliite konstelacije ili paradigme.31 Vano je podcrtati da naznaena paradigmatska matrica Kngu slue kao mogunost za temeljito povijesno predstavljanje,
ali i kao osnova za novo itanje i razumijevanje Judaizma i islama. Judaizmu i islamu, to zajedno sa kranstvom ine sestrinske religije unutar bliskoistono-semitskog vjerskog rijenog toka, on posveuje dva opsena djela svoje trilogije:32 Das Judentum i Der Islam. Kao i povijest kranstva i njihovu povijest odreuje est epohalnih konstelacija ili paradigmi, o emu e biti vie govora u jednoj opsenijoj studij.
LITERATURA
1. Afri, Vjekoslav: Pogovor, u: Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski i Turk: Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1999.
6.
Kuhn, Thomas S.: Struktura znanstvenih revolucija, Naklada Jesenski i Turk: Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 1999. Kng , Hans: Der Islam, Piper, Mnchen/Zrich, 2004. Kng , Hans: Das Christentum, Piper, Mnchen/Zrich, 1994. Kng, Hans: Projekt Weltethos, Piper Verlag, Mnchen, 1990.
7. 8. 9.
2. Filstead, W. J.: Qualitative Methods: A Needed Perspective in Evaluation Research, u zborniku: Qualitative and Quantitative Methods in Evaluation Resaarch, Sage, London, 1979. 3. Gibellini, Rosino: Teologija dvadesetog stoljea, Kranska sadanjost, Zagreb, 1999. Jaspers, Karl: Vom Ursprung und Ziel Geschichte, Artemis, Zurich, 1949. Kuhn, Thomas S.: Naknadna razmiljanja o paradigmi, u: Filozofija nauke (priredio Neven Sasari), Nolit, Beograd, bez god. izdanja.
10. Kng, Hans: Theologie im Aufbruch, Piper Verlag, Mnchen, 1987. 11. Lelas, Sran i Vukelja, Tihomir: Filozofija znanosti, kolska knjiga, Zagreb, 1996. 12. Novakovi, Stania: Hipoteze i saznanje, Nolit, Beograd, 1984. 13. Swidler, Leonard: Doba globalnog dijaloga, Dijalog, asopis za filozofska pitanja, broj 6, Sarajevo, 1996.
4. 5.
31 32
Hans Kng, Projekt Weltethos, str. 151. Od poetka posljednje decenije XX stoljea do 2004. godine Kng je objavio tri velika djela (na priblino tri hiljade stranica) posveena prorokim religijama: Judaizmu (Das Judentum, Piper, Mnchen/Zrich, 1991), kranstvu (Das Christentum) i islamu (Der Islam, Piper, Mnchen/Zrich, 2004).
88
Conclusion
Theory of paradigms has shown that scientific paradigms are expendible and they become outdated; that the science is not developing by a linear multiplying the data, but by ruptions and revolutions. In the times of ordinary science paradigms are not questioned. Regular science is presented as a way of solving puzzles and a large enterprise of accumulation. However, at a time the irregularities appear and the puzzle can no longer be resolved in the framework of the regular science. There is a crisis of old paradigms and a request appeares for switching to a new paradigm. By a scientific revolution the old paradigm is completely or partially replaced by a new one. It seems particularly interesting here, for us, the Hans Kng application of the concept of paradigm in context of historical science and religion, where it is taken as a model of interpretation or a model of understanding. In the transmission of paradigm theory, from the field of natural sciences to the field of historical science and religion, he percepts significant similarities. Theology, also, holds on regular science, and its progress is not happening by an accumulation of knowledge, a crisis occurs in it that determines the switch to a different paradigm, etc. However, unlike the natural sciences, a paradigm change in the (historical) religions is always happening on the basis of holy texts or published Gods Word, which appear as a foundaments, not only of a discontinuity, but also of a continuity in their theologies. The difference, in relation to the natural sciences, is reflected by the fact that a new paradigm, in the field of religion, can co-exist together with the old one: modern enlightment, for example, along with medieval Roman Catholicism. By applying the theory of paradigms, to which is inherent the use of terms: Models interpretations, explanations of models and models of understanding, it comes to substantially different intellectual perspsektive in understanding, perception and interpretation of same history of religion and its theology, which allows to see it differently and to read it in a new way. By its application it is contributed to self- lightening of theology position in our modernity, a contribution is given to achieving consensus for a theoretical-practical understanding of religion, its history and role today; updated is its responsibility in modernity and encouraged is its growth for participation in fulfilling the complex needs of our time and claims to transcendence.
Pregledni lanak
91
S. Jalimam: SREBRENIKA BANOVINA I SUSJEDNE ZEMLJE
Srebrenika banovina i susjedne zemlje

Salih Jalimam Abstract
An insufficient attention is dedicated in Bosnian Herzegovinas historiography to first years of functioning of the Srebrenica dukedom. In written surveys of Bosnian Herzegovinas history those data were easily overviewed, which pertains to Srebrenica dukedom in a more narrow sense at that time. Attracted by development of political events on the territory of Herzog Stjepan Vukievi-Kosaa, which retained certain independence, and the events about Jajce town, in connection with military activities of Hungarian King Matija Korvin, the historians have lost an insight in historical documents, which give some light on the life inside the Bosnia in first decades of Ottomans governing. A picture is obtained, with the execution of last Bosnian King Stephan Tomaevi, and with occupation of towns by the Ottomans, such as the idea about Bosnia is lost, that Bosnian Noblesse is completely torn out, and that Bosnia remained only as battlefield where two big enemies Hungarian Kingdom and Ottomans Empire have fought about its richness and strategically important roads. In this report some, already known, historical sources and interpretations of the development will be pointed, linked to first years of functioning of the Srebrenica dukedom, and some more broad significations and explaining will be given to them, in the framework of historical circumstances which were crucial in relationships of neighbouring states (Hungarian Kingdom, Republic of Venice, Roman Currie), depending on the situations in Bosnia and Herzegovina. Key words: Srebrenik, dukedom, kingdom, Hungarian, Ottomans, Venicens, Bosnia, political break down
U istraivanju i interpretaciji prvih godina srebrenike banovine panja je usmjerena prema nekoliko, ve davno poznatih historijskih izvora, koji blie ili ire objanjavaju spoljnopolitike okolonosti u bosanskohercegovakim deavanjima esdesetih i sedamdesetih godina XV. vijeka. To se prije svega odnosi na djelo Georgia Sirimiensisa,1 napisano izmeu 1545.-1548. godine, kako sam autor pie, kada je boravio dvadeset godina u budimskog kraju.2 Zatim, tu su skoro neiskoriteni podaci iz Geschicht von der Turckey Jorga iz
1
Nirnberga3, kao i ono to kazuje Konstantin Mihailovi iz Ostravice u svojim Janjiarevim uspomenama ili turska hronika.4 U historijskoj interpretaciji toga vremena skoro da je skoro potpuno zanemareno vienje historijskih okolnosti na koje ukazuje Jannus Pannonius koji je bio u pratnji maarskog kralja Matije Korvina me regia castra sequentum5 i bio svjedokom borbe oko grada Jajca 1463. godine iz iz toga doivljja nastale su dvije poeme : Se ipsem excusat quod non praelia tractat i Threnos de morte Barbarae matris.6
Epistole de perditione regni Hungarorum (ura Sremac, Poslanica o propasti ugarskog kraljevstva) Beograd, 2 S.irkovi, 1964, 330 3 S.irkovi, 1964, 330 4 S.irkovi, 1964, 330 5 S.irkovi, 1964, 330 6 S.irkovi, 1964, 330
92
Svjedokom politikog sloma srednjovjekovne Bosne je i biskup Nikola Modruki, koji je na ovom teritoriju boravio u dva navrata i to 1461. i 1463. godine kao papin legat kod kralja Stjepana Tomaevia i o tome ostavio zapise autobiografskog karaktera Defensio ecclesiasticae libertati. Radi se o opirnom izvjetsaju o deavanjima na teritoriji srednjovjekovne Bosne, koji je posredno, kroz djelo humaniste Enea silvije de Piccolominija Commentarii rerum memorabilium u kojem ima i ovaj zanimljiv navod: Maarski kralj nalazio se s vojskom u blizini. Kada je od jednog izbjeglice uo da mu Turci spremaju zasjedu, napravio im je protuzasjedu. Opkoli jednog turskog zapovjednika s 4.000 vojnika, napadne ga i natjera u bijeg. U potjeri uspije mu ih gotovo sve pobiti. Bila je to jedina utjeha Maarima poslije gubitka Bosanskog Kraljevstva.7 Neto podataka nalazi se i kof vizantijskog histopriara Laonika Halkokondila, koji je inae napisao deset knjiga pod zajednikim nazivom Prikaz iz historije u kojima je obradio razdoblje od 1298. do 1463. godine. Drugi je Kritobul sa Imbrosa koji u djelu Historija opisuje razdoblje od 1451. do 1467. godine. Osmanski izvori za ovo razdoblje su: Aikpaa Zade, Dursum-beg.8 Maarska kraljevina i Mletaka republika vrile su odluujui uticaj na razvoj politikih prilika u srednjovjekovnoj Bosni i mnogo prije njenog politikog sloma, tada su ipak domae snage-dvor, vlastela i crkva-imale koliko toliko snage i bile aktivne, tako da su sa svojim dranjem i kolebanjem utica7 8
le na jainu pozicija jednog ili drugog velikog suparnika u srednjovjekovne Bosni.9 Manje je zapaeno da ni poslije 1463. godine te snage ne nestaju sasvim, bar za jedno krae vrijeme. U historijskoj literaturi evidentene su odreene dvojbe oko osmanlijskog osvajanja Srebrenika i ire okoline, ali Dubrovani svojim pismom od 13. oktobra 1462. godine potvruju da su ve u to vrijeme Osmanlije zauzeli cijelu upu Usoru.10 Povijesna vanost Srebrenika je porasla tek kada su Osmanlije zauzeli vei dio srednjovjekovne Bosne 1463. godine. Te godine je pod osmanlijsku vlast palo 117 gradova-utvrenja, meu kojima i Srebrenik.11 Kralja Matiju Korvina, opasnost od osmanske vojske prinudila je na ozbiljno pripremanje za dalje ratovanje, izvori spominju da je kralj ve u julu 1463.godine izmirio se sa carem Fridrikom III. priznavi Abzburgovcima pravo da naslijede Ugarsku ako umre bez nasljednika.12 U isto vrijeme evidentirani su pregovori kralja Matije Korvina i Mletake republike, iz ega je septembru 1463. godine u Petrovaradinu, nastao savez po kojem je trebalo da Maari ratuju protiv Osmanlija na kopnu a Mletaka republika na Jadranskom moru i to sa svojih posjeda u Dalmaciji, Zeti i na Peleponezu. Ratovanje Republike protiv Osmanlija trajalo je esnaest godina od 1463.do 1479.godine. Ovako uredivi stvari ugarski kralj je dobio odreene ruke za rat protiv Osmanlija. Cijela je Evropa politiki slom srednjovjekovne Bosne primila s bolom, ali ga niko nije shvatio kao definitivan i
Dravni arhiv u Dubrovniku, Actii consilii Rogatorum S.Jalimam, 1997, 56 9 Sima irkovi, 1964,331-332 10 Eusebio Fermendin, 1892, 125 11 Boris Nilevi, 2003,47 12 B.Nilevi, 2003,48
93
nepopravljiv dogaaj.12 U takvom ozrjaju, meu susjednim dravama javila se ideja o obnavljanju bosanskog kraljevstva, kao to se javilo vie linosti koje su se osjetile pozvanim da budu njeni izvrioci.13 U oktobru 1463. godine maarski kralj Matija Korvin poslao je vojsku na teritoriji srednjovjekovne Bosne koja je vodila vojne operacije u okolini grada Jajca, za kojeg se smatralo da ima posebno znaajnu ulogu u vladanju Bosnom.14 Za kratko vrijeme osvojeno je podrgrae Jajca, ali se osmanlijska vojska povukla u grad i tamo pruila, neoekivan, jak otpor koji je trajao sve do sredine decembra 1463. godine. U vojnim operacijama oko Jajca maarskoj vojsci se pridruila i vojska hercega Stjepana VukiaKosae i njegovog sina Vladislava, dok je drugi sin Vlatko nastavio da ratuje u istonim oblastima gdje je poetkom oktobra 1463. godine potukao osmanlijsku vojsku i ubio ili zarobio oko tri hiljade vojnika.15 U prvoj polovini jula 1464. godine stigao je pod Jajce Mahmud-paa Anelovi i zapoeo dugu opsadu grada. Poetkom septembra 1464. godine pronijeli su se glasine da se jajakom kraju pribliava kralj Matija Korvin sa svojom vojskom. Osmanlije su se tada povukle i napustile posadu oko Jajca, a koristei povlaenje Osmanlija, kralj Matija Korvin zapoeo je snanu vojnu operaciju prema sjeveroistonoj Bosni i uspio zauzeti grad Srebrenik i jo tri grada na rijeci Savi, najvjerovatnije: Brko, Novi i Teoak.16 U svojim prodorima iz Bosne prema sjeveru i za13 14 15 16 17 18 19
padu, Osmanlije su bili zaustavljeni i, ovakvo stvorena jaka odbrambena linija pola vijeka titila je maarski teritorij od osmanlijskih upada. U prvom redu, Jajaka i Srebrenika banovina sluile su, zajedno sa abakom na istoku, kao uvar maarskih kapija .17 Kralj Matija Korvin iskoristio je osvajanje Jajca kao vanu injenicu da nastavi sa daljim vojnim operacijama za osvajanje ostalih dijelova srednjovjekovne Bosne, ali su mu oskudna sredstva jedva doputala da za vrijeme osmanske ofanzive 1464. godine sauva ono to je osvojio. Da li uslijed toga to je uviao tekoe odbrane osvojenog dijela srednjovjekovne Bosne, ili iz elje da te oblasti zadri to tjenje vezane za maarsku kraljevinu ,on nije obnavljao bosansko kraljevstvo.18 Zbog tekoa u snadbijevanju i bolesti koje su se javljale u vojsci, uslijedilo je povlaenje Osmanlija, tako da je u jesen 1464. godine kralj Matija Korvin sa svojom vojskom uspio da prodre u Usoru i zauzme Srebrenik.Pojedini odredi maarske vojske zalijetali su se sve do Srebrenice, posebna panja posveena je osvajanju grada Zvornika, koji je kao prelazna taka izmeu Bosne i Srbije imao veliku strategijsku vanost i upravo predstavljao klju Drine.19 Maarska vojska na ovom pohodu naila je na snaan otpor osmanlijske posade, posebno je bosanski namjesnik Minnet-oglu Mehmed-beg uputio intreventnu pomo od 200 vojnika, koji su uspjeli zaustaviti ovu vojnu operaciju. Prema svjedoenjima Maari su cijeli mjesec, od sredine oktobra do sredine
S.irkovi, 1964, 332 B.Nilevi, 2003, 48 S.irkovi, 1964, 331-332. B.Nilevi, 2003, 48 S.irkovi, 1964, 333-334, A.Handi, 1975, 35 .Truhelka, 1904, 48 .Truhelka, 1904, 69 A.Handi,1975, 35, S.irkovi,1964, 332, B.Nilevi, 2003, 49
94
novembra 1464. godine tukli Zvornik topovima, ali, bezuspjeno. U to vrijeme je u srednjovjekovnoj Bosni bile su dvije banovine: Jajaka i Srebrenika. Maarski kralj Matija Korvin, od grada Srebrenika i jo nekoliko manjih gradova, 1464. godine osnovao je Srebreniku banovinu, koja je bila uklopljena u jedinstven odbrambeni bedem za zatitu junih maarskih granica. Kralj je na Srebreniku formirao jedno od arita akcije za odbranu Maarske od osmanlijske vojske. Srebrenika banovina sa sjeditem u Srebreniku je u to vrijeme obuhvatala nekoliko gradova i to: na jednoj strani mjesta do Zvornika, zatim na drugoj strani Teoak, Teanj, Gradaac, Soko i Barka (Brko). Ova je banovina u to vrijeme bila najrasprostranjenija u povijesti.20 Maarski kralj Matija Korvin za zapovjednika u istonoj Bosni imenovao je Nikolu Ujlaki (Iloki) mavanskog bana, inae namjesnika grada Srebrenika i ..comes perpetuus.. Teoaka kod Zvornika. Zanimljivo je spomenuti i to da je Nikola Ujlaki ranije bio estoki protivnik kralja Matije Korvina, nu ovaj mu je uskoro (1471.godine) dao ak i titulu bosanskog kralja.21 Matija Korvin smatrao je srebreniku banovinu kljuem i kapijom za sjever i zapad srednjovjekovne Bosne. I sam papa Pijo II je, potresen padom bosanske srednjovjekovne drave, sa suzama u oima govorio u kardinalskom kolegiju: .... Bosna je pala, kralja njenog ubie, dru Maari i dru svi susjedi.22 Stoga je papa Pijo II u oktobru
20 21 22 23 24 25 26
1463. godine objavio krstaki protiv Osmanlija. Mletaka republika nije se osjeala pozvanom da povede direktnu akciju za oslobaanje srednjovjekovne Bosne i obnavljanje kraljevstva. Ona se izmirila s Maarima i pokuala da pomiri hercega Stjepana Vukia-Kosae i sina Vladislava i obeala pomo, ali je na jednu ponudu Vladislava Kosae da preduzme akciju u srednjovjekovnoj Bosni odgovorila da je to uinio ve maarski kralj.23 Obraanje Vladislava Mletakoj republici u vrijeme kada Maarska ratuje u srednjovjekovnoj Bosni govori o neraspoloenju prema Maarskoj. Jo rjeitije o tom govori drugi dogaaj. Jo prije, 12. augusta 1463.godine pred mletaki senat izala je grupa, plemia iz srednjovjekovne Bosne, molei za pomo i podrku za ponovno dobijanje bosanskog kraljevstva.24 Karakteristino je da u zapisnicima nije zabiljeeno nijedno ime: oigledno su poslanstvo inili ljudi bez veeg znaaja. U to vrijeme krupna vlastelinska imena u srednjovjekovnoj Bosni ve su sila sa historijske pozornice. Plemii su u svoje ime i ostale vlastele izjavili da ni oni ni svi stanovnici bosanskog kraljevstva nee nikada drugu vladu osim mletake, a ako je ne dobiju potinie se Osmanlijama.25 Traili su da Mletaka republika poalju poslanike hercegu Stjepanu Vukiu-Kosai i drugim gospodarima onih zemalja svakako u cilju obezbjeenja pomoi.26 Javni vapaj grupe plemia pred mletakim Senatom nije urodila plodom, ali je ta vijest veoma
B. Nilevi, 2003,49 . Truhelka, 1904, 69 V. orovi, 1940,560 B. Nilevi, 2003,48 S. irkovi, 1964, 330 B. Nilevi, 2003, 49 S. irkovi, 1981,360
95
interesantna, jer daje mogunosti da se sagleda odnos susjednih zemalja prema situaciji u srednjovjekovnoj Bosni poslije njenog pada.27 U svakom sluaju neosporna je njihova veza sa bosanskim kraljevstvom, ostalom vlastelom, itavim stanovnitvom u ije ime se istupa u Mletakoj republici.28 Treba podvui izraziti protivmaarski karakter ovog poslanstva koje dolazi do izraza naroito u spremnosti da se srednjovjekovna Bosna prije potini Turcima nego Ugarskoj.29 Izrazito protivmaarskog raspoloenja u srednjovjekovnoj Bosni vjerovatno je izazvalo neobinu pojavu da bosansko kraljevstvo obnovi ista drava koja ga je sruila. Potvrdu sadri pismo Gerarda de Colisa, poslanika milanskog duke u Budimu, iz posljednjih dana 1465. godine. Colis opisujui obnovu kraljevstva i linost novog kralja Bosne, ujedno objanjava i razloge koji su sultana naveli na taj korak. Novi kralj se zvao Matija i bio je vlastelin drugog kralja Bosne (del altro re de Bosna), ali je sada renegat i ima enu u Carigradu. Colis ovako obrazlae sultanov postupak: sultanu je potrebno da osvoji Jajce, jer bez njega nee moi da dri ni Bosnu dovoljno sigurnu.Videi da ne moe osvojiti Jajce, on je novog kralja postavio zato da bi zemlji izgledala da ima svoju staru vladu; a kako je Jajce prirodno neprijateljski raspoloeno prema Maarima, on pokuava da ga na ovaj nain potini pomenutom kra27
lju, a time bi, kao prirodna posljedica, Jajce bilo potinjeno Turcima.30 Drugi govore, kae Kolis, da sultan trai mir sa svakim jer je slab i ima komplikacije na dvoru.Colis, svakako, kao savremenik upuen u politike dogaaje nije pogrijeio u ocjeni sultanovih namjera i motiva koji su ga naveli na postavljanje kralja u Bosni.31 O postavljenju bosanskog kralja ima nekih potvrda u dubrovakom arhivu prva, je od 11. januara 1467. godine, kada je Vijee umoljenih Dubrovake republike, donijelo odluku da se da poklon u tkaninama u vrijednosti od 100 perpera domino Mathie regi Bosne fillio olim Regis Radivoy.32 Poslije etiri godine 16.septembra 1471. godine Dubrovani opet daruju neto skromnijim darom, samo sa 60 perpera u gotovom novcu domino Mathie Sabancich nuncupato regi Bosne.33 Pismo Lupusa Lukaa, savjetnika dvora , upueno s maarskog dvora milanskom duki, 3. jula 1476. godine ,spominje postavljanje kralja Matije Christianissimo u Bosni, koji je pismom traio od maarskog kralja da ga i on prizna, a Turci kad su za to saznali, opsjeli su njegove gradove i gradove njegove vlastele.34 U literaturi se pretpostavlja da je Matija Korvin poslao kralju Matiji, traei priznanje od njega; to saznaje sultan, alje vojsku koja opsjeda kralja i njegovih est gradova; Matija Korvin uputi pomo i ta vojska koju je maarski kralj poslao pod komandom kalokog nadbiskupa Stefana
Poslanstvo o kom je ovdje rije moe biti sastavljeno od emigranata, izbjeglih iz srednjovjekovne Bosne, a moe biti grupa odvane vlastele koja je iz zemlje krenula da izvri ovu misiju.S.irkovi, 1964, 330 28 S.irkovi, 1964, 330 29 B.Nilevi, 2003, 49 30 S.irkovi, 1964, 331 31 S.irkovi, 1964, 331 32 Dravni arhiv u Dubrovniku, Actii consilii Rogatorum 33 Dravni arhiv u Dubrovniku, Actii consilii Rogatorum 34 Dravni arhiv u Dubrovniku, Actii consilii Rogatorum
96
Batorija, uspjela je da oslobodi novoga kralja poetkom jula 1476.godine.35 To nepobitno proizilazi iz drugog dijela pisma Lupusa Lukaa, gdje se iznose razlozi koji su naveli sultana na postavljenje kralja. Kako je kralj Matija jedan dio Bosne dao vojvodi Nikoli Ilokom i uinio ga kraljem Bosne, sultan se nada da e se ostatak Bosne lake potiniti Hrianinu nego Turinu, ali mu to nije uspjelo.36 Ovo postavljanje kralja 1476.godine je, dakle, dolo kao reakcija na postavljanje Nikole Ilokog za kralja, sa maarske strane; a kako se to imenovanje Ilokog desilo septembra 1471.godine, taj dogaaj nam kao pregrada jasno dijeli ova dva imenovanja vazalnog kralja. Istina, u vrijeme kada je Nikola Iloki postavljen za kralja, Dubrovani su darovali kralja Matiju abania, pa bi se moglo misliti da se onaj uvod u pismu Lupusa Lukaa odnosi na jedno ranije vrijeme. U Vijeu umoljenih dubrovake Republike odlueno je 6. maja 1476. godine da se izaberu tri lana Vijea koji e napisati odgovor maarskom kralju Pro facto Mathie Voissalich.37 Sutradan su ovi izabrani lanovi doli sa nacrtom tog odgovora i ovog puta je stvar stilizovana neto drukije: de firmando responsionem faciendam Mathie Voissalich et litteris regie Maiestatis.38 Odgovori su primljeni tek poslije dvostruke ispravke. Ovdje se nigdje ne kae izriito da
35 36
je Matija Vojsali kralj Bosne.To nije ni udo kad iz pisma Lupusa Lukaa saznaje se kako su tekle stvari. Ni sam Matija nije tursko postavljenje smatrao dovoljnim, nego je traio priznanje od ugarskog kralja.39 Prirodno je da ga ni Dubrovani, posredujui izmeu njega i maarskog kralja, nisu smatrali kraljem, niti ga tako titulisali. Za stupanje u vezu s maarskim kraljem, Matija Vojsali nije imao pogodnijeg, prirodnijeg pa ni lakeg puta od Dubrovnika.40 U Maarskoj, od dolaska na prijesto Matije Korvina djelovala je jaka opozicija iji glavni nosilac bio je Nikola Iloki. Snaga opozicije postala je osobito opasna poslije 1471. godine. Da ga oslabio i razjedinio opoziciju kralj Matija Korvin posluio se potkupljivanjem osobite vrste: postavio je najgrlatijeg opozicionara Nikolu Ilokog za kralja Bosne i nije promaio cilj.41 Postavi druga linost u kraljevini, zauzimajui mjesto iza samog Matije Korvina, Nikola Iloki je postao kraljev vatreni pristalica. Za Bosnu on nije znaio nita: Jajce i vei dio osvojene Bosne ostao je i dalje pod upravom banova, dakle, neposredno pod Matijom.42 Nikolin kraljevski naslov bio je samo velika poast, a njegov ugled nije bio nita vei od ugleda njegovog protivnika Matije abania. O njegovoj politikoj djelatnosti u Bosni znalo se samo toliko da je slao poslanika hercegu Vlatku Kosai i Ivanu Crnojeviu.43
B.Nilevi, 2003, 49 S.irkovi, 1964, 331 Izvori nam sasvim jasno kau da je kralj Bosne postavljan dva puta: jednom, 1465. godine, a drugi put 1476.godine. 37 S.irkovi, 1964,331 38 .Truhelka, 1904, 49 39 S.irkovi, 1964, 332 40 B.Nilevi, 2003,50 41 S.irkovi, 1964, 334 42 V.orovi, 1940, 560 43 Vladimir orovi je smatra da je slanjem poslanika Nikola traio podrku i novac.Matija Korvin je mogao ovim potezom biti zadovoljan i izgleda da nije zaboravio koliko mu je koristio, jer se bosanskom krunom sluio jo jednom. Ona mu je posluila kao cijena za sporazumjevanje. Neposredno pred svoju smrt 1489.godine, kad su zapoeti pregovori s carem Fridrihom III, nudio je Matija da car Fridrih postavi svog nezakonitog sina za kralja Bosne i Hrvatske. V.orovi, 1940,560
97
Historijski izvori iz esdesetih i sedamdesetih godina XV. vijeka potvruju da je poslije pada srednjovjekovne Bosne pod osmanlijsku vlast 1463. godine ostala samo sitna vlastela kao jedini znaajan inilac i da osmanlijska vlast u svojoj politici raunala sa njim.44 Ta sitna vlastela je izrazito antimaarski raspoloena, a dokaz tome je izjava grupe vlastele u Veneciji 1463.godine, da e se radije dati pod Tursku vlast, nego koju drugu osim Mletake.45 Neprijateljstvo Bosne prema Maarima istie i Gerard de Colis u pismu koje smo citirali, a takav se stav moe izvesti i posebno iz sultanove politike prema Bosni.46 Meutim, u osmoj deceniji XV. vijeka izgleda da nastaje promjena u raspoloenju i politikoj orijentaciji susjednih zemalja prema Bosni. Matija Korvin, tek kada je dobio direktnu ponudu obratio panju prema bosanskim unutranjim prilikama i drutvenim kategorijama (sitna vlastela) koja je traila, od susjeda pomo. Historijski izvori nisu od pomoi da se prepoznaju dalje aktivnosti, ak , ne zna se ta se desilo sa Matijom Vojsaliem i njegovim plemstvom poslije 1476. godine. Vojno-politike promjene koje su evidentirane u drugoj polovini XV. vijeka na prostorima srebrenike banovine ukazivali su da je opasnost od Osmanlija stalna i da od narednih osmanlijskih napada nije izuzeta ni Srebrenika banovina. Od svoga osnivanja 1464. godine pa do propasti
1512. godine banovina je mnogo trpila u stalnim podgraninim sukobima, ali, ipak, dugo se odravala uprkos nemarnosti njenog bana Tome Matuine. U njenim gradovima-tvravama: Srebrniku, Tenju i Sokolu kod Graanice malo je bilo ljudi, a ban se nije mnogo brinuo za njenu odbranu tako ni za namirnice. U historijskoj literaturi se prenosi da nije ostavio nikakvo oruje za odbranu ban je ostavio Srebrenik i vratio se u Maarsku.47 Smederevski sandakbeg Bali-beg i bosanski Mustafa, kada su uvidjeli da je rije o slabo ili nikako branjenom prostoru, sa brojnim vojnim postrojbama napali su 1512. godine Srebrenik. Osmanlije su, uz pomo ljestava popeli se na izvanjske zidove grada pa se srebrenika posada povukla u gradsku kulu. Malobrojna posada, od voa ostavljena,hrabro je branila Srebrenik, inae vrlo zaputen i po starinski graen.48 Osmanlije su glau prisilile posadu, da nakon deset dana junake odbrane, uz obeanu slobodu odlaska na vjeru preda grad. Meutim, to obeanje nije odrano, jer kada je posada izlazila iz grada, Osmanlije su je posjekle do posljednjeg ovjeka.49 Vojno-politikim slomom Srebrenika, sa historijske pozornice nestaje i srebrenika banovina, ime prestaje i odreeni politiki interes susjednih zemalja. Novom upravno-administrativnom i teritorijalnom podjelom ovaj kraj e nastaviti ivot u okvirima Zvornikog sandaka.
44 45 46 47 48 49
S.irkovi, 1981,397 B.Nilevi, 2003,50 S.irkovi, 1964, 332 .Truhelka, 1904, B.Nilevi, 2003, 51 Ludvig Thalloczy, 1916,180 .Basler,1957, 120
98
I. IZVORI a) Neobjavljeni:
Dravni arhiv u Dubrovniku 1. Actii Consilli Rogatorum vol. XV XVIII 2. Actii Consilli Minoris,vol. X - XVI 3. Lettere e commissioni di Levante, vol. I - XVI
12. Tade Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. - sv. II - XV, Zagreb 1904-1934. 13. Aleksandar Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava od XII do XV veka,-Beograd 1926. 14. Stare srpske biografije. XV i XVII. veka. -Izd. SKZ, Beograd 1938, str. 164 15. Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma. - Knj. I Dubrovnik i Srbi dio 1-2. Beograd - Sremski Karlovci, 1929 - 1934. 16. Ferdo ii, Nekoliko isprava iz poetka XV stoljea. - Starine, JAZU, knj. XXXIX, Zagreb 1938. 17. uro urmin, Hrvatski spomenici. Knj. I, Zagreb 18. Ludvig Thalloczy, Studien zur Geschishte Bosniens und serbis im Mittelalter.- Munchen und Leipzig, 1914. 19. Augustin Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia. - sv. I, Romae 1863. 20. Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia. Sv. I - II. Romae 1859-1862. 21. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine. - Sv. I - IV, Izd. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. - Sarajevo 1962-1970.
b) Objavljeni
1. Mihailo Dini, Odluke vea Dubrovake republike. Knj. I - II. - Posebna izdanja SAN, Beograd, 1951, 1964. 2. Mihailo Dini, Iz dubrovakog arhiva. - Knj. III, Beograd 1967, 3. Dubrovako malo vee o Srbiji (14151460). - (sabrao i priredio Andrija Veselinovi), Beograd , 1997, str. 699. 4. Eusebio Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum ionsertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752. MSHSM, ed. JAZU, Zagreb, 1892. 5. Josip Gelcich - Lajos Thalloczy, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae. Budapest, 1879. 6. Salih Jalimam, Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave. -Izd. Arhiv, Tuzla 1997, str.144 7. ime Ljubi, Listine o odnoajah izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Republike. -sv. V, VIII, IX,. - Ed. MHSHM, JAZU, Zagreb 1857, 1886, 1890. 8. Frano Mikloi, Monumenta Serbica. -Wien 1858. 9. Medo Puci, Spomenici srpski od 1395 do 1423. -Sv. I - II. - Beograd 1858 1862. 10. Jovan Radoni, Acta et diplomata Ragusina. - Izd. SKA, Beograd 1934. 11. Junni Resti, Chronica Ragusina. Ed. Natko Nodilo, Chronica Ragusina Junii Restii ab origine urbis usque ad annum 1451. Izd. JAZU, Zagreb 1893, str. 315
II. LITERATURA:
1. M. Hadimehmedovi R. Stari grad Srebrenik, Sarajevo 1985. 2. Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi. - Nae starine, I, Sarajevo 1953, str.40 3. Mihailo Dini, Srpske zemlje u srednjem veku. Istorijsko - geografske studije. - Izd - SKZ, Beogtrad 1978, str. 446 4. Mihailo Dini, Srebrnik kod Srebrenice. - Beograd 1934. 5. Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave. - Izd. Svjetlost Sarajevo 1982, str. 216 6. Vladimir orovi, Istorija Srba. - IzdZograf, Ni 2001, str. 794 7. Vahid Tursumovi, Srebrenik kroz historiju. - Izd.Bosnia ars, Tuzla 1997, str. 93
99
8. Ferdo ii, Vojvoda Hrvoje VukiHrvatini i njegovo doba (1350-1416) - Zagreb 1902, str. 288 9. Ferdo ii, Glasnik zemaljskog muzeja 10. Salih Jalimam, Historija bosanskih bogomila. - Tuzla 2002, str. 234 11. Salih Jalimam, Vranduk - kraljevski grad. - Zenica 1996, str. 143 12. Vladimir orovi, Historija Bosne. Knjiga I._Beograd 1940. str. 658 13. Vladimir orovi, Kralj Tvrtko I Kotromani. - Izd.SKA, Beograd, 1925, str. 105 14. Sima irkovi, Istorija srednjevekovne bosanske drave. - Izd - SKZ, Beograd 1964. 15. Sima M.irkovi, Herceg Stefan Vuki - Kosaa i njegovo doba. - Beograd 1964, str. 309 16. Ambrozije Benkovi, Katolike upe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII. Vijeka do danas. - akovo, 1966. 17. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negdja i sada. -upanja-akovo. 1971. 18. Pavao ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi. 19. oko Slijepevi, Istorija srpske pravoslavne crkve. Knjiga I. -Diseldorf, 1978, str. 528 20. Ivan Straemanac: Povijest franjevake provincije Bosne Srebrene. - Zagreb 1993, str. 420 21. uro Toi, Trg Drijeva u srednjem vijeku. - Sarajevo 1987, str. 324 22. Dominik Mandi, Franjevaka Bosna. -Rim 1968, str. 252
23. Dominik Mandi, Dravna i vjerska pripadnost srdovjene Bosne i Hercegovine. - Chicago, 1960, str. 487 24. Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlja. - Prolost, ljudi, ideje. -Zagreb 1997, str. 620 25. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI. vijeku. - Tuzla, 1975. 26. Konstantin Jireek, Istorija Srba. Knj. I, Beograd 1922, str. 328 27. Josip Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. - Sarajevo, 1951, str. 146 28. efik Belagi, Steci - kataloko - topografski pregled. - Sarajevo 1971, str. 495 29. Mladen Ani, Putanja klatna. Ugarsko - hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu. - Zadar - Mostar, 1997, str. 298 30. Boris Nilevi, Sjeveroistona Bosna u tokovima evropske srednjovjekovne povijesti. Prilog historiji Srebrenike banovine.-Bosna franciscana, god. IV, broj 6, Sarajevo 1996, str. 116-122 31. Aia Softi, Usmene predaje Bonjaka.Izd. BKZ Preporod Sarajevo 2002, str. 450 32. iro Truhelka, Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradova Bosne i Hercegovine. - Naklada knjiare J.Studnika i dr. Sarajevo 1904, str 96 33. Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. Knjiga I. Izd. HKD Napredak Sarajevo 1942, str. 853 34. Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave. - Izd. Svjetlost Sarajevo 1957, str.184
Summary
Srebrenik, as a strategic town, had many lords and it became an important part of Bosnian state. Since 1426, powerful Ottoman Empire fought in a battle for Srebrenik. After 1463. Srebrenik was included in Ottoman Empire. Next year it was in charge of the Hungarian king Matijas Korvin, when town becomes the center of th Srebrenik s bannat and Hungarian defense against Ottoman attacks. Until 1512, Srebrenik managed to resist Ottomans invasion, and its occupation meant disappearance of Srebreniks bannat.Because of that. Srebrenik lost its historical relevance,and the war between Europe and Levant went on north.Its life continued like a part of Zvorniks region with new administrative and territorial partition. So it became one of the administrative units of Ottoman Empire.
101
E. Solak: TURCIZMI U BOSANSKOM JEZIKU
Turcizmi u bosanskom jeziku

Mr. Sc.Edina Solak
Pedagoki fakultet Univerziteta u Zenici
Abstract:
This article analyses semantics of the lexicographic loan words from turkish language to bosnian, which have passed through not only the transphonemization and transmorphologiazation, but also numerous semantic displacements in different stylistic and sociolinguistic contextual positions.
XIII. yzyldan XX. yzyln balarna kadar Balkanlarda Osmanl Devletinin resmi dili olan Trke, blgedeki toplumlar tarafndan iletiim arac olarak kullanlmtr. Blgede Osmanl tebaas olarak yaayan halk devletle olan ilikilerinde ve gnlk hayatta Trkeyi kullanmlardr. letiim ihtiyacndan kaynaklanan bu etkiyle Trke kelimeler zaman getike Bonak, Makedon, Srp ve Arnavutlarn szvarlna girmeye balamtr. Bosna Eyaletinde yzyllarca Osmanl Trkesi genelikle yaz dili olarak kullanlmaktayd. Saraybosnadaki el yazma ktphanelerinde, zellikle ariv koleksiyonlarnda, Bonaklarn Osmanl Dilinde ok sayda el yazma eserleri muhafaza edilmektedir. Ornein, ariv koleksiyonlarnda eitli belgeler bulunmaktadr: kad sicilleri, vakfiyeler, inam defterleri, nikah defterleri, ticaret defterleri ve sair. Halbuki, halkta Bonak dilinde ok sayda Trk kelimeleri (turcizmi) hala kullanlmaktadr. Dil transferi hem tarih sreci hem de kltr ve uygarln etkilerinin neticesidir.
Bonaklarn slamiyeti kabul etmesi gnlk yaam tarzlarn da deitirmi, gndelik hayatta yeni kelimelere ihtiya duymulardr. Bu ihtiyac ilikide bulunduklar Trkeden bazen ksmi deiikliklerle bazen kelimeleri hi deitirmeden alarak karlamlardr. Osmanl Devleti ynetim sistemi ve devlet anlay gerei ok sayda Bona stanbula getirmi burada eitmitir. Bunlar arasndan ok nl devlet adam, ilim adam, air ve yazarlar yetimitir. Osmanl sarayna gelen ve burada eitildikten sonra askeri ve mlki grevlilerle evlendirilip Bosnaya tekrar dndkleri veyahut Bosnaya gelen memurlarn Bonaklarla evlendikleri ve bir daha geri dnmedikleri Trkenin bu yolla da Bosnakaya tesir ettiini syleyebiliriz.(Ahmet Cevdet Paa Tezkir-i Cevdet adl eserinde Bonak kzlarnn Saraybosnaya gelen memurlarn gnllerini almakta ne kadar mahir olduklarn tatl tatl anlatr). Yaplan aratrmalara gre bugn Bonakada dokuz bin civarnda Trke kelime bulunmaktadr. Gndelik hayatta da ok sayda Trke kelime
102
ve kavramla karlamak mmkndr. Saraybosna sokaklarnda Ramazan ve bayramlarda Ramazan erif hayrola, Bayram erif mbarek olsun gibi tabirleri grmek veya bayram namaznda camide mezzinin Yunus Emrenin bir ilahisini saf Trke okuduunu iitmek hi artc deildir. Trk dilinin yaygnlamas ile birlikte Trk ataszlerine kar ilgi de artmtr. Bu konuda ilk rnee Bosna Hersekten Mehmet-Bag Kapetanovi Ljubuakn (1839-1902) Cevhir-i arkiye (Istono Blago) isimli eserinde rastlanmaktadr. Bu eserde bahsedildii zere, Bonak dilinde 4492 atasz, atasz niteliinde cmleler ve zl szler yer almaktadr. Bunlarn arasnda, Tanzimat dnemi Trk air ve yazarlarndan da vecizeler vardr. Bunun yannda Bosnada Trke Bonaka gramer kitaplar grlmeye balamtr. (Bosnal brahim Edhem Berbiin lk Karlatrmal Bonaka Trke Gramer Kitab) Bu genel giriten sonra Trkenin Bonakaya etkilerini daha detayl olarak irdelemek istiyorum. Dil devaml deimektedir. Trk dilinin ada Bonakaya etkisi hala grlmektedir. almamzda sadece bu etkinin izleriyle uramak istiyoruz. Yazl ve szl edebiyat ile birlikte Bonakay daha fazla etkilemeye balayan Trke, bu dile nfuz ettike gnlk kullanm alanna daha ksa srede girmitir. Yaplan bu inceleme srasnda baz Trke kelimelerin gnlk hayatta artk Bonaka kelimeler gibi rahatlkla kullanld grlmtr. Bir selm ifadesi olan selm aleyk, eselmu aleykum veya selmun alejkum ifadeleri hem Trkeden gelme hem de mill bir sembol olarak grlmektedir. Bonaka-
da sabahayrula, akamhayrula, sabahayrosum, aksamhajrosum ve cevab olan Alahrazola veya Alahrazosum, merhaba gibi kelimeler evde, ailede veya mahallede kullanlan gndelik kelimelerdir. Ayrlrken sylenen eydovale (iyi dua ile) ve cevab olan eysahadile eysadile (iyi shhat le) de Trke ifadelerdendir. Yine ayrlrken kullanlan Alahemanet, Alahimanet, Allahu / Bogu na amanet ifadeleri de yaygn olarak kullanlmaktadr. Uzun sreli evden ayrlmalarda ise Alahmanet (Allaha emanet), Allah sana hayr versin, hayrlarla var, hayrl yolculuklar, Allah seni sahiplensin gibi ifadeler kullanlmaktadr. Bosnada Osmanl dnemindeki beylerin ve aalarn zaman gemesine ramen hem yaz hem de konuma dilinde kullanlan hitap ekillerinden olan beg, aa, efendiya gibi kelimeler Trkeden gemitir. Bunun yan sra konuma diline zg olarak, aslen akrabalk ilikisi anlamnda olup ama temel anlamnda kullanlmayan kelimeler hitap ekilleri olarak kullanlmaktadr. Trkede olduu gibi amida, ado, dajda, tetka, nano kelimeleriyle tandk veya tanmadk herhangi bir yal adama veya kadna hitap edilebilir. Bunun yan sra gen veya yat olan fertlere teklifsiz konumalarda yarane(yaren), burazeru (birader) diye seslenilebilir. Grld zere Bonak dili Trk dilinden pek ok kelime almtr. Bu kelimelerden bazlar Bonak edebiyat dilinin nemli paras olmutur. Bu yzden Bonak halk iiri, hikyesi, ataszleri ve deyimlerini bu szleri bilmeden ve aklamadan anlamak ou zaman mmkn olmamaktadr. Bonak dilinde Trke ile ortak tes-
103
pit edilebilen toplam kelime ve kavram says 6877dir. Ancak anlam bakmndan bu miktar 8742dir, yani baz kelimeler iki veya daha fazla anlamda kullanlmaktadrlar.1 Trkeden Bonakaya geen kelimeler eitli ekillerde tasnif edilebilir, biz tretilme tarz ve kullanm alanna gre iki ekilde snflandracaz. Tretilme tarzna gre: A - Bonakada olmayan tamamen Trkeden gemi kelimeler: aa - Karlnda baka Bonaka kelime olmayan Trke kelimeler: rnek olarak: bakr, arapa, kutiya, pamuk, eer; yemekler: baklava, burek, boza, kahva, somun, bamya; meyveler: dut, zerdalye, senabiya (sinop elmas), yerebasmaz (armut); sebzeler: pazija (paz), arpack (kk soan); giyimler, yelek, tepelik, fermen, dimije; eyalar: ibrik, cezva, tepsija, minder, tencere, postekija, sinija; enstrmanlar: saz, zurna, def tambur gibi. ab - Bonakada karl olan fakat Trke kullanmlar yaygn olan kelimeler: rnek olarak: barut, alat (alet), bata (bahe), ariya, araf, oban, yastuk, yorgan, yufka, kaymak, kaika, kusur (ksur), makaze (makas), maa, megdan, meza (meze), sandale, sanduk, imir, torba, tutkal gibi. B - Halk dilinde ve edebiyat dilinde kullanlan kelimeler; rnein: amanet, at, bayrak, beika, bunar (pnar), ardak, erge, umur(kmr), dubre(gbre), gaytan, hayduk (haydut), kapiya (kap), magaza, ocak, pirina (pirin) gibi. C - Gnlk konumada sk kullanlan ancak edebiyat dilinde zel amala (ironi iin) kullanlan kelimeler; asker, avliya, baksuz (bahtsz), baki, duman, celat (cellt), uprija (kpr),
1
belay (bel), behar (bahar), kubra (eski bir tabanca), degenek, sokak, hayvan, burazer (birader), komiya, muteriya, merak, ortak, pazar, veresiya, duan (dkkn), cadda (cadde) gibi. D - Baz blgelerde kullanlan kelimeler; rnein: babo (baba), taze, fiek, harman, hava, insan, evirma (evirme), haber, iviya (ivi) gibi. E - Sadece halk edebiyat iinde bulunan fakat gnlk dilde olmayan kelimeler; armaan, bedeviya (bedevi), uheylan (kheylan), orda, istifam, leventa, murdum, nara, salte (tek), geyisiya (giysi). F - Bonakada, olduka yaygn olarak kullanlan ancak ekil bakmndan Trkeye bazen benzeyen bazen de farkllk arz eden baz kelimeler vardr. 1. Trkeden hi deitirilmeden aynen kullanlan kelimeler: aba, abdal, ak, adam, adet, acayip, hendek gibi. 2. Sonuna -ya eklenerek tretilen kelimeler: Bonaka kelimelerin sonunda li, -l, -i, - veya -ci , -c, -i, - varsa sonuna -ya taks eklenmitir. rnek; bahtl = bahtliya, bal = baliya, arl = ariliya, akamc = akamciya, al = aliya, Abdi = abdiya, Ali = Aliya gibi. Sonuna -ya eklenerek kullanlan kelimelere rnek olarak Saraybosnadaki Baar Sokann ismi gsterilebilir, Baariya. 3. Sonu -e ile biten Trke kelimelere -a eklenerek tretilen kelimeler: rnek olarak: ake = aka, Hayriye = Hayriya, Cemile = Cemila gibi. Bonaka ile Trke arasnda sessiz harflerin dnm ile tretilen kelimeler: rnek olarak: bahe = baa, ikbal = igbal gibi.
Abdulah Skalji; Turcizmi u Srpskohrvatskom Jeziku, Svjetlost, Saraybosna, 1989, s.12.
104
Trke -lik, -lk, -siz, -sz ekleriyle oluturulan Bonaka kelimeler: ieklik = iekluk, terzilik = terziluk, hrszlk = hrsuzluk gibi. Trke -lik, -lk, -siz, -sz ekleriyle oluturulan Bonaka kelimelere rnek olarak izmecilik kelimesi verilebilir. G- Dier tretme deiiklikleri ise unlardr: ga. Sessiz harf deiimleri ile tretilen kelimeler; rnek olarak, sabun = sapun, defter = tefter, gz = coz, snger = suncer, ya = yag, halife = kalif, kerpi = erpi, kr = ora, eker = seer, mektep = meytef, tamam = taman gibi. gb. Sesli harf deiimleri ile tretilen kelimeler; rnek olarak, ferace = fereca, haner = hancar, bereket = beriet, ehir = eher, minare = minara, klavuz = kalavuz, yastk = yastuk gibi. gc. Birden fazla harfin deiimi ile tretilen kelimeler: kumkuma = kulkuma, ubuk = ibik, kurtulu = kurtali gibi. g. Harflerin yerlerinin deiimleri ile tretilen kelimeler; rnek olarak: bayrak = baryak, cezve = cevza, Orhan = Ohran, damga = dagma, naln = nanule, kuyruk = kuryuk gibi. gd. Sesli veya sessiz harf eklemek ile tretilen kelimeler; rnek olarak, bilezik = belenzuke, erguvan = yorgovan, seccade = sercada, ehzede = eherzada, kervan = karavana gibi. ge. Sesli veya sessiz harf eksilterek tretilen kelimeler; rnek olarak: kmaz = ikma, kekek = keke, stanbul = stanbul, ikembe = kembe gibi. gf. Kuralsz deiimler ile tretilen kelimeler; rnek olarak: avu = ayo, yry = yuri, harlk = haluk, eczahane = hevzecana, karanfil
iei = karanfili, yrtma= tma gibi. gg. H harfi yazma ve okumada kullanlan hatalardan treyen kelimeler; rnek olarak: ahbap = abap, haber = aber, haps = aps, Haim = Asim, Helva = alva, det = hadet, aga = haga, at = hat gibi. gh. Trke fiil kknden Bonaka Fiil yapm; -isati eki ile mastar fiil yapm; rnek olarak: davranmak = davranisati, beenmek = begenisati, boyad = boyadisati, armak = airisati, elenmek = eglenisati gibi. -ti ve -ovati ekleri ile fiil yapm; rnek olarak, ak olmak = akovati, bayram olmak = bayramovati, piman olmak = pimaniti, durmak = durati. -initi, -biti ve -doi y fiillerle fiil yapm; dua etmek = dua initi, azap ekmek = azab initi, piman olmak = piman biti, nikh yapmak = nikh uiniti, tvbe etmek = tovbe doi. gi. Sfatlarn stnlk derecesi; beter - beterniyi - naybeterniyi, ehven- ehveniyigj. Bonaka kelimelere Trke ek getirmek suretiyle retilen kelimeler: -li, -l ekleme; rnek olarak, novayliya= yeni gelen insan gibi. -lik, -lk, -luk, -lk ekleme; rnek olarak: bezobrazluk = yaramazlk, lopovluk = hrszlk. -ci, -c, -i, - ekleme; rnek olarak: tramvayciya = tramvayc gibi. Bonaka kelimelere Trke ek getirmek suretiyle retilen kelimelere rnek olarak Saraybosnadaki Kazandzija (kazanc) dkknnn ismi ile Kazandziluk (Kazanclk) Sokann ismi gsterilebilir. gk. Trke kelimelere Bonaka n ek eklemek suretiyle tretilen kelime-
105
ler; rnek olarak, rahatsz = nerahat, vakitsiz = nevakat. gl Biri Trke biri Bonaka olan iki kkl tretilmi kelimeler; rnek olarak: maystorbaa = ba uzman, habernoa = haberci gibi.2 Bonakada , gibi baz harfler kullanlmamaktadr. Ayrca baz harflerin okunular da deiiktir. Bu nedenle kelimelerin telffuzlar ve okunmalar farkllk arz etmektedir. Gramer, telffuz ve yazma kurallar itibaryla Trkeden olduka farkl olan Bonakada kullanlan Trke kelimeleri bir Bonakla konuurken semek zordur. Ancak zaman getike ve ortak konuulan konu bilindike kullanlan kelimelerin ve kklerinin nasl ve nereden geldii rahatlkla anlalabilmektedir. A. . Yesenkovie gre Bonakann szvarlndaki Trkeden ve Trke etkisiyle gelme szckler eitli madd ve manev kavramlarn ses imgesidir: din terimleri, gnlk hayat, ev deme, giyinme kltr, yemek kltr gibi deiik anlam alanlarnda kelimeler, yani Osmanl medeniyetiyle gelen olgulardan balayarak, be yzyllk bir sre ierisinde ortaya kan dil d gereklere kadar deiik nesneleri ve eylemleri yanstan gstergeler. Bu konular eitli aratrmaclar tarafndan farkl alardan incelenip birka kitap ve almada yaynlanmtr. Bu yzden bugnk Bonak dilinde Trke szvarlnn etkilerinin u anlam alanlarna yansm olduunu syleyebiliriz: Din ve dini geleneklerle ilgili kelimeler Peygamber, namaz, rekat, sedzda, abdest, serdzada (seccade), mukabela (Ramazan aynda camilerde okunan Kuran-kerim), saf, okuyisati (ezan
2
okumak), ikametiikametin (ikamet getirmek), tespih, dzamiya, dzema, dzematliya, imam, muyezin, hatib, hutba, bayram (sadece Ramazan ve Kurban Bayram anlamnda), dova (dua), zikir, mevlud (mevlit), sabah (sabah namaz anlamnda), ikindiya (ikindi namaz anlamnda), aksam (akam namaz anlamnda), yaciya (yats namaz), tekiya (tekke), ilahiya (ilahi), dervi (dervi), dzezba (cezbe), rya (dindar insanlar tarafindan grlen ve yorumu olan rya), huktati (zikir esnasnda Hu-Hu demek, zikir etmek), ilalakati (Kelimei Tevhid sylemek), uurati (Allaha kr etmek), Kibla, aba (Kabe), dzenaza (cenaze treni), mezar, mejt, mejta, talkn, gusul, sunetiti sunetluk (snnet etmek...), medresa, mekteb, softa (medrese rencisi), kurban, itab (byk harfle, Kuran), niah (din nikh anlamnda), takvim. Baz szckler Trkiye Trkesindeki anlamlarna nazaran, Bonakada yalnzca bir anlamda, yani din anlam alannda kullanlp bilinmektedir. rnek olarak Trkedeki rya uykuda grlen herhangi bir rya/d olabilirken Bonakada ancak tasavvufa yakn evrelerde kullanlan bir kelime olup, dindar insanlar tarafndan grlen ve anlaml bir yorumu olan rya demektir. Trkiye Trkesinde baz evrelerde okul anlamnda kullanlan mektep kelimesi, Bonakada ancak Trkiye Trkesindeki Kuran kursu anlamna denktir. Bunun gibi, medrese de ancak imam-hatip lisesine denk bir din lisedir; softa ise, o lisenin rencisidir. Yine Trkiye Trkesindeki cenaze herhangi bir l anlamnda iken, Bonakada ancak bir Mslman ldnde klnan cenaze
enol Alparslan, Bosnada Trk Kltrnn zleri, GK Basmevi, Ankara 2006. (s. 72-88)
106
namaz ile cenaze treni anlamndadr. Bonakada niah kelimesi ancak din nikh, imam nikh veya din nikh merasimi anlamnda iken Trkiye Trkesinde belirleyicisi olarak sfat bulunmadan ilk olarak resm nikh anlalmaktadr. b) Ev deme ve eyalar ile kelimeler Bonakaya Osmanldan geen eyalar ile ilgili kavramlar ve kelimeler ile ilgili olarak unlar syleyebiliriz.Eskiden Bonak Mslman evlerine girmek istediimizde ilk olarak kapiya (kap), sonra da avliya (avlu), kaldrma, esma nmze kard. Eski evlerde kamerija, ardak, halvat, odaja, mutfak, ve iinde dolaf, sofra, minder, sehara, petahta, mangala gibi eyler varken yeni apartman dairelerinde bunlar iin yer kalmamtr. Varlkl olanlarn evlerinde hl el ii haliyalar ve ilimler (hal ve kilim) bulunur; varlkl olmayanlarn hallarna tepih denir. c) Giyim ve kuam ile ilgili kelimeler Feredza (ferace), urak (krk) dzubba (cbbe), ahmedija (sark), ulah (klah) arape (orap), papue (pabu, terlik anlamnda), araf, yastuk, yorgan, dusek. Yirmi be, otuz sene ncesine kadar haclarn giydii ve ancak hacdan dndkten sonra kullanma hakkn kazand sara hadzijska ahmedija denirdi. d) Akrabalki, isimler ve komulukla ilgili kelimeler Aliya, Cenena, Amina, Aya vs......... ............................... e) Hitap, vg ve yarg ile ilgili kelimeler
3
f) Atasz, deyim ve kalplam kelimeler (g) Yemek, iecek ve baharata ait kelimeler Bonaka yemek, ziyafet anlamna gelmektedir. Gerek Ramazan ayndaki iftar, gerekse sair gnlerdeki yemek ve ziyafet gelenei ayrdr. Burada tendzera, tava, asa, tepsiya, ve sahanlarda tarhana veya kembe gibi orbalarla balanarak, bamja, pilav, jeriste, sarma, dolma, jahnija, sogandolma, kadaif, baklava, evab, ufte, pita, burek, poaa, keke, sutliya, zerde, hoaf, visnjab, somun, kaymak, hurmadzik, tatliya, tulumbe, aure.3 (h) Yer isimler(ehir-da-tepe vs). Bata: Bihan 70 km kuzeyindedir. Bostan: Mostarn 40 km kuzeydousundadr. ardak: Birisi Jajenin 20 km batsnda dieri Zepenin 16 km dousundadr. atici: Saraybosnann 40 km kuzeyindedir. elebi: Foann 25 km gneyindedir. itluk: Birisi Mostarn 50 km gneydousunda, dieri 20 km gneydedir. Delija: Saraybosnann 35 km gneyindedir. Derventa: Kuzeyde Hrvatistan snrna yakndr. Foa: Saraybosnann 70 km gneyindedir. llidza: Saraybosnann hemen batsndadr. Kaldrma: Bihan 75 km gneyindedir. Karakaya: Zvornikin 5 km kuzeyindedir.
Amina iljak Jesenkovi; Dil ve Kltr likilerinin I Altnda Trkenin Bonakaya Etkileri, Balkanlarda slam Medeniyeti Milletleraras Sempozyumu Teblileri, istanbul, 2002, s.389.
107
Kazanci: Livnonun 32 km kuzeybatsndadr. Kulen Vakuf: Bihan 35 km gneyindedir. Majdan (Meydan): Jajenin 14 km batsndadr. Pazari: Saraybosna nn 30 km batsndadr. Sarajevo: Bosnann baehridir. Trbe: Travnikin 3 km batsndadr. Tarin: Saraybosna nn 35 km gneyindedir. Tuzla: Saraybosna nn 120 km kuzeydousundadr. Karaula:Saraybosna-Tuzla yolu zerindedir.4 Bosnadaki klasik Trk dilinin hmanizmasnn gstergelerden birisi ve ayn zamanda Bonak dilinin hmanizmasnn rneklerden birisi 1631 tarihinde Bosnal Mehmed Hevai Uskufi tarafndan Makbul-i Arif adl Bonaka-Trke szldr. Dil tarihinin asndan bu szlk pek deerli bir eserdir. Szln giri blmnde ad geen eserin yazma sebebini anlatmaktadr: Murad etdim ki dzem bir risale Hi evvelinden alnmaya hayale (...) Tevekkl eyleyb kldum tefekkr Der an dem hatra dt tezekkr Edem Bosna dilince bir lgat cem Ki ola ol dahi halince bir em (...) Ki bir msra ola Bosna dilince Biri Trki ola vezne gelince (...) ki kimse bulur bunda ifade Biri Bosna biri tab gade Ki Bosnaya olur Trki mfade O gayrinn olur ilm-i ziyade Zarar m var ki bir tahsil klaydn Kamu nasn lisanndan bileydin? Szlklerde de kelime, dnyadaki
4
nesnelerin, biimlerin, olgu, durum ve devinimlerin dilde anlatm buluu (Doan Aksan 1998: III:151) olarak, soyut ve somut kavramlarn ahidi olarak ile mek tedir. Bunun iin gstergelerden en iyisi ad geen Bosnal Mehmed Hevainin szldr. Bosnal Hevai, szlndeki Trk kelimelerini halkta popler etmekteydi. Bu yzden eserini iir eklinde yazmitr. Eserine bu kelimelerle balamaktadr:
MAKBUL-I ARF (Bu tur ahidi) El-kita el-evvell (1. blm) Bog TANRI, jedno bir dir, hem jedini Vahdeti. Dua CAN dr, ovjek ADAM, DRL dir ivoti. Hem FERTE anel oldu, GKlere de nebesi. Raj CENNET, rajenik oldu demek CENNET. Moma KIZ dr, prah, TOZ dur, trag Z dir, put YOL. ZAHDe hem sofi derler, sam sidet HALVET. Visoko dur YKSEK olan, ALAK olan nizoko. Hem sokol dur AHN adi, UTU demek poleti. Glava BA tr, zub D tir, hem DUDAa usna der. Nos BURUN dur, DL jezik tir, brebere sende more ti. Usta AIZ, rame OMUZ, hem KULAa uho der. elo ALIN, KA obrva, SEN GZELSN lipo ti! Hem AYAa noga derler, DZe derler koljeno.
enol Alparslan, Bosnada Trk Kltrnn zleri, GK Basmevi, Ankara 2006. (s. 72-88)
108
PADAHa car derler, carina dr DEVLET. GMe hem serebro derler, zlato de hem ALTUNa. GZELe hem lipo derler, SANA BENZER kako ti. Hem TFENe puka derler, sablja derler KILICa. Lk YAY dur, kopje SIRIK, dahi SEN VUR udri ti. AT konj dur, mazga KATIR, magare der EEe. Zob YEM dir, sino OTLUK, ALA SEN de uzmi ti! Kua EV dir, ena AVRET, mu derler KOCAya. Dahi KURDa vuk elerler, vuina dur HEYBET. KONUa hem goset derler, most KPR, mast YAG. Tarihi ve edebi kaynaklarda olduu halde unutulan ya da yallarn anlad ok sayda kelime bulunmaktadr. Tarihi metinler zerinde yaplacak geni kapsaml bir alma Bonak dili iin olduu gibi Trke iin de faydal olacaktr. nk halen Bonakada kullanlp bilindii halde Trkede terkedilen birok kelime mevcuttur. Bosnada kullanlan Trkenin tam olarak ortaya konulabilmesi iin Avusturyallar ve Srplar tarafndan yaplan tm tahribata ramen varln muhafaza etmi olan Osmanl dneminden kalan tarihi ve edebi eserlerin
gn na karlmas gerekmektedir. Bonak ve Trk Trkologlara bu konuda byk sorumluluk dmektedir. Gnmzde Bosnada Trke bilenlerin says gn getike artmaktadr. Bunda Trk-Bonak ilikilerinin gelimesi ve alan Trk Dili ve Edebiyat Blmlerinin byk rol vardr. Bosna-Hersekteki Trkoloji blmleri, bir tanesi Zenica niversitesi Pedagoji Fakltesi Trk Dili ve Edebiyat Blm, bu bakmdan ok nemli. Bu blmler yaatlmal. Hatta fakltelerin en iyi blmleri olmal. nk insana yaplan yatrmn kymeti ilerleyen zaman iinde anlalr. Bu blmlerden yetien renciler birer Trkiye, Trke sevdals oluyor. Ve ilerinden bazlarnn yarn birgn Bosna-Hersekte nemli grevlere geleceklerini umuyorum. Bu gzel amacn bir paras olmaktan elbette gurur duyuyorum. Bonaklar Trkiyede deiik niversitelerde okuyor. Eskiden farkl olarak artk Trkler de Bosnaya sadece ticaret iin deil okumak iin geliyor. Bir asrlk ayrlktan sonra Bonaklar ve Trkler ortak tarih ve ortak kltrn verdii ilhamla, Trkenin mihmandarlnda, aradaki fiziki mesafeye aldrmakszn yldzlarn altnda ortak bir gelecek ina etmek iin alyorlar.
109
Summary
Words are arranged and analysed according to the specific conceptional semantic fields, beginning with lexem from the historical literature sphere to the every day use sphere in routine collocations, greetings and phraseological constructions. Usage of turkish loan words regardless of frequency, explains huge diversity and characteristics, which are result of the diachronic evolution in bosnian language(L2) in contact with turkish language. Key words: loan words, suffix, word formation, bosnian language( L1), turkish language(L2), terms, greetings, phraseological constructions.
111
R. Kadri: SRPSKE PARADRAVNE TVOREVINE
Srpske paradravne tvorevine (1990.-1995.) - Udar na ustavni poredak Republike Bosne i Hercegovine
mr. sc. Remzija Kadri
Abstract:
In this case-study, we will tackle the issue of establishment of some Para-Governmental institutions at the teritory of Republic Bosnia and Herzegovina in the period between 1990-1995, their organization, purpose of establishment and in what way they obstructed constitutional order of the Republic Bosnia and Herzegovina, at that time. KEY WORDS: Constitution, destruction, Pra-Governmental institutions,political party, the so called Assembly of Serbian people, Constitutional Court.
Uvod Kad govorimo o temi ovog rada, u uvodu emo naglasiti nekoliko vanih injenica, a to su: u novembru i decembru 1990. godine, u Bosni i Hercegovini su odrani prvi viestranaki izbori, usljed disolucije Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, nakon izbora, pred Bosnu i Hercegovinu su postavljeni novi izazovi, u Bosni i Hercegovini se, u tim procesima, javljuju snage dezintegracije s ciljem ruenja njenog ustavnog poretka. Ova tema, imajuu u vidu te injenice,ima za cilj da rasvijetli pitanja vezana za stvaranje srpskih paradravnih tvorevine, ciljeve njihovog formiranja, uspostavljene organe i politike faktore koji su uticali na njihovo stvaranje. Analizom raspoloivih dokumenata, doi emo do zakljuka da je cilj for1
miranja tih srpskih paradravnih tvorevina bio dvostruk: onemoguavanje ostvarivanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine i prikljuivanje tih paradravnih tvorevina tadanjem ostatku tzv. krnje Jugoslavije. Srpsko nacionalno vijee kao prvi paradravni organ u Bosni i Hercegovini srpsko nacionalno vijee formirano je u Banjoj Luci 13. oktobra 1990. godine na Svesrpskom saboru.1 Nakon toga su formirane mree regionalnih nacionalnih srpskih vijea. Razloge za formiranje Srpskog nacionalnog vijea iznio je Radovan Karadi, njen prvi predsjednik, naglaavajui da Srbi u Bosni i Hercegovini nee odustati od svojih zahtjeva da ive u istoj dravi u kojoj je i njihova matica Srbija.2 Srpsko nacionalno vijee je 8. novembra 1990. godine donijelo Deklaraciju o poloaju srpskog naroda
ire o ovome: Smail eki: AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, Knjiga I, Insitut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2004. 2 Javnost - list Srpske demokratske stranke, Sarajevo 27.10.1990.
112
u Socijlistikoj Republici Bosni i Hercegovini. Ovaj dokument nedvosmisleno potvruje negiranje politikog i pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, te stavlja do znanja da za srpski narod nije prihvatljiva Bosna i Hercegovina kao samostalna drava i da je cilj srpskog naroda da sauva svoje jedinstvo, kako stoji u pomenutoj deklaraciji. Pored toga u Deklaraciji je najavljeno da e Srpsko nacionalno vijee o sutinskim pitanjima samobitnosti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini organizovati referendum. Konstituiranje tzv. srpskih optina na prostoru Bosne i Hercegovine Stvaranje tzv. srpskih optina je raeno na osnovu Preporuke Srpske demokratske stranke o osnivanju skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. U tom dokumentu su data uputstva klubovima Srpske demokratske stranke u pojedinim optinama da donesu odluke o osnivanju skuptina optina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, te nain njihovog formiranja. Po toj preporuci njih bi inili odbornici Srpske demokratske stranke i drugi odbornici srpske nacionalnosti koju podnesu izjavu o pristupanju skuptini. Navest emo nekoliko primjera formiranja tzv. skuptina srpskog naroda: Srpska optina Zvornik je proglaena 27. decembra 1991. godine uz prisustvo brojnih zvanica sa obe obale Drine, te predstavnika Srpske pravoslavne crkve. Predsjednik te optine je u uvodnom govoru naglasio da barijera meu braom Srbima Drina, nee biti Berlinski zid.3 Srpska optina Ilida je formirana, po istom modelu, 3. januara 1992.
3
godine uz prisustvo rukovodstva Srpske demokratske stranke, odbornika te skuptine i predstavnika Srpske pravoslavne crkve. Kao osnov za formiranje ove optine naveden je Plebiscit srpskog naroda, koji je odran 9. i 10. novembra 1991. godine, i Preporuka Srpska demokratske stranke Bosne i Hercegovine. Po istom modelu konstituisane su i druge tzv. srpske optine u kojima su Srbi bili apsolutna ili relativna veina. Konstituiranje Srpskih autonomnih oblasti (SAO) Formiranje tzv. srpskih optina bile su pripremne radnje u daljnjem teritorijalnom cijepanju drave, a sve sa ciljem pripajanja tih dijelova tadanjoj Jugoslaviji. Naredna faza u tim aktivnostima je bila stvaranje srpskih autonomnih oblasti, po modelu regionalizacije, od ve stvorenih tzv. srpskih optina. Regionalni odbor Srpske demokratske stranke za staru Hercegovinu je na sastanku u Foi odranom 3. maja 1991 godine., aktuelizirao regionalizaciju u istonoj Hercegovini. Na tom skupu je jednoglasno zakljueno da se jo vie intezivira rad na ovom pitanju, pri emu se istie kako ih na ovom putu nikakve odluke bosanskohercegovakog parlamenta nee onemoguiti. Konstituiranje skuptina zajednice optina istone i stare Hercegovine je uslijedilo 21. maja 1991. godine u Trebinju. Opine Trebinje, Gacko, Bilea, Nevesinje, Ljubinje, Kalinovnik, ajnie i Rudo su donijele najznaajniji dokument - Odluku o udruivanju u Zajednicu. Kao i kod drugih zajednica optina, sjednici su prisustvovali srpski poslanici svih osam optina, gdje je
Slubeni glasnik srpskog naroda u BiH, br.1, Sarajevo, 15. januar 1992.
113
konstituirano najvie rukovodstvo. Za predsjednika je izabran Boidar Vuurovi (Trebinje), a za potpredsjednike Milorad Vujovi (Bilea) i Duko Kornjaa (ajnie). Trebinje je odreeno za administrativno sjedite Zajednice. Tom prilikom je usvojen je Statut, kao najznaajniji dokument i drugi akti zajednice. Isto tako je upuen i prijedlog opinama Stolac, Niki i Dubrovnik da se prikljue ovoj regiji. Srpsku homogenizaciju potvruje i donoenje Odluke o ujedinjenu razdijeljenog naroda Krajine. Nju je srpski narod Bosanske Krajine usvojio uoi Vidovdana 28. juna 1991. godine. Regionalizacija je i dalje bila jedna od glavnih aktivnosti Srpske demokratske stranke. Srpska demokratska stranka je na jednom od svojih sastanaka (savjetovanje optinskih, regionalnih i republikih organa Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine), odranom na Palama 7. septembra 1991. godine, donio Odluku o imenovanju taba za regionalizaciju. On je trebao da prati sprovoenje Odluke o proglaenju autonomnih regija kao neodvojivih dijelova savezne drave federativne Jugoslavije i sastavnih dijelova federalna jedinice Bosne i Hercegovine, kao i izdvajanje naseljenih mjesta iz jedne optine u sastav druge optine. Odlukom su verfikovane Srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini, pregledom opina koje one obuhvataju: Autonomna regija Krajina, Srpska autonomna oblast Hercegovina, Srpska autonomna oblast Romanijsko - biranska, Srpska autonomna oblast Semberija i Srpska autonomna oblast Sjeverna Bosna.
Formiranje kriznih tabova u srpskim optinama Krizni tabovi srpskog naroda su znaajni, jer se radilo o nelegitimnim i vanustavnim tvorevinama. U strogo povjerljivom dokumentu Uputstvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima, koji je donio glavni odbor Srpske demokratske stranke, 19. decembra 1991. godine, detaljno su razraeni zadaci, formiranje i funkcioniranje kriznih tabova srpskog naroda. Krizni tab Foa je organizirao obuavanje narouanih srpskih dobrovoljaca, formirao lokalne vojne komande, zajedno sa Jugoslovenskom narodnom armijom vrio pripreme za izvoenje napada na Fou i organizirao prisilini rad za zatoenike KPD - Bonjake i dr. Krizni tab ajnie, predvoen Dukom Kornjaom, je obavljao aktivnosti u skladu sa funkcijama organa okupacione vlasti. U rogatikoj optini sa apsolutnom bonjakom veinom je formiran Krizni tab, na ijem elu je bio Rajko Kui, bliski saradnik Radovana Karadia. U optini Viegrad, Krizni tab Srpske demokratske stranke instalirala je Jugoslovensku narodnu armiju, kao civilnu vlast u optini. Njen predsjednik Branko Savi se, 16. aprila 1992. godine, sastao sa Biljanom Plavi, visokim funkcionerom Srpske demokratske stranke, u hotelu Viegrad, gdje je bilo sjedite Jugoslovenske narodne armije. Krizni tab srpske optine Zvornik je funkcionirao u Karakaju, gdje je i bila smjetena industrijska zona ove opine. Krizni tab Brko je, poetkom maja 1992. godine, zajedno sa Jugoslovenskom narodnom armijom i Srbi-
114
jom (i obratno), preuzeo u potpunosti kontrolu nad ovom optinom, te izdao ultimatum nesrpskom stanovnitvu da preda oruje. Navedene aktivnosti se takoer obavljaju i u kriznim tabovima Doboja, ipova, Kljua, Kotor Varoi, Bosanske Gradike, Sanskog Mosta, Vogoe i dr., u emu se naroito isticao Krizni tab Autonomne regije Krajina Banja Luka. Uloga Srpske demokratske stranke u formiranju parasrpskih dravnih tvorevina Kao jedan od znaajnijih sastanaka Srpske demokratske stranke na planu regionalizacije, je savjetovanje odrano na Palama 7. septembra 1991. godine. Na njemu su uestvovali opinski, regionalni i republiki organi Srpske demokratske stranke. Cilj sastanka je bio da se zapone sljedea faza Srpske demokratske stranke, kampanje regionalizacije. Srpska demokratska stranka je pridavala veliki znaaj ovom skupu, to svjedoe rijei koje je 6. septembra 1991. godine Radovan Karadi uputio Slobodanu Miloeviu: Imam ja ovde plenum veliki. Sutra u etiri sata, sve svoje funkcionere. Procjenjuje se da je na tom sastanku usvojena Odluka o proglaenju autonomnih regija kao neodvojivih dijelova savezne federativne drave Jugoslavije i sastavnih dijelova federalne jedinice Bosne i Hercegovine, kao i izdavajanje mjesta iz jedne optine i ukljuivanje u sastav druge optine. Reagovanje ustavnog suda RBiH u vezi stvaranja srpskih paradravnih tvorevina odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti Republike
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini donesena je na sjednici odranoj 8. oktobra 1992. godine. Ovom odlukom su poniteni: Deklaracija o proglaenju Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, doneena 9. januara 1992. godine; Ustav Srpske republike Bosne i Hercegovine, doneen 28. februara 1992. i njegove promjene od 1. septembra 1992. i 11. septembra 1992. godine; Opi akti doneeni na osnovu akata navedenih u prethodnim takama. Po ocjeni Ustavnog suda navedeni akti nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Bosne i Hercegovine, jer se po njima uspostavlja reublika samo jednog naroda (srpskog) i to na prostorima postojee Republike Bosne i Hercegovine drave ravnopravnih graana, naroda Republike Bosne i Hercegovine: muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj ive. Time se na neustavan nain uspostavlja novi ustavnopravni sistem, to predstavlja najgrublju povredu Ustava Republike Bosne i Hercegovine. Zakljuak Analizom dokumenata iz ove studije mogue je izvesti sljedee zakljuke: Formiranjem paradravnih tvorevina srpske vlasti, odvijala se realizacija velikosrpskog dravnog koncepta u Bosni i Hercegovini. U te tvorevine spadaju: Srpsko nacionalno vijee Bosne i Hercegovine (osnovano 13. oktobra 1990. godine u Banjoj Luci), Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (osnovana 24. oktobra 1991. godine), Srpske autonomne oblasti
115
(SAO), Republika srpskog naroda Bosne i Hercegovine (osnovana 9. januara 1992. godine) koja mijenja svoje ime u Republika Srpska (12. augusta 1992. godine). Pripremanje, planiranje i konstituiranje srpskih optina i Srpske autonomne oblasti, zasnovano na tajnim elaboratima, je raeno sistematski i organizacijski. Srpske optine i Srpske autonomne oblasti su jedan od oblika naruavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, naroito u smislu njene cjelovitosti i teritorijalnog integriteta. Srpske autonomne oblasti su se, s pravom, nazivale male dravice, jer su donijele svoje akte (poseban statut), osnovale skuptinu, vladu i druga tijela, banke, televiziju, SDK i ostala javna poduzea. LITERATURA Knjige:
1. ETNIKO IENJE GENOCID ZA VELIKU SRBIJU, Dokumentacija Drutva za ugroene narode, pripremio Tilman Zlch, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996. GENOCID U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI 1992. GODINE, Pravna misao, Sarajevo, maj-august 1992. VRIJEME BEAA, Zbornik radova GENOCID NAD BONJACIMA KRAJEM DVADESETOG STOLJEA, Zenica, 1994.
Skuptina srpskog naroda Bosne i Hercegovine, je 21. novembra 1991. godine posebnom Odlukom o verifikaciji proglaenih srpskih autonomnih oblasti u Bosni i Hercegovini, verifikovala pet srpskih autonomnih oblasti. Kasnije su verifikovane jo dvije, ime je izvreno zaokruivanje srpskih teritorija. Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je bila kljuni faktor realizacije velikosrpskog dravnog koncepta o Velikoj Srbiji. Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je snano ispoljila tendencije da zasupa i radi za cijeli srpski narod u Bosni i Hercegovini. Njen osnovni cilj je bio da, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom, formira srpsku dravu na prostoru Bosne i Hercegovine.
Radovi:
1. OPTIMALNA ORGANIZACIJA TERITORIJE I VLASTI BOSNE I HERCEGOVINE, Prof. dr. Omer Ibrahimagi, Graaniki asopis, Graanica, asopis za kulturnu historiju, br.17.
Zbornici i edicije:
1. AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU injenice o posljedicama, Skuptina RBiH Komisija za zatitu ljudskih prava, Sarajevo, 1993. BOSNA I HERCEGOVINA JEZGRO VELIKOSRPSKOG PROJEKTA, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006. RAZARANJE IDENTITETA BOSANSKIH MUSLIMANA (Zbornik radova), Centar za prouavanje genocida nad Muslimanima, Zenica, 1993.
2.
3.
2.
3.
Summary:
We will also emphasize other facts relevant to this issue, such as: political factors that influenced establishment of those para-Governmental institutions and the scope of their work and the reactions of Constitutional Court of the Republic Bosnia and Herzegovina regarding this issue.
Izvjetaji o aktivnostima
119
S. Jalimam: IZVJETAJ o doktorskoj disertaciji mr. sc. Omera Hamzia
Salih Jalimam
Izvjetaj o doktorskoj disertaciji kandidata mr. sc. Omera Hamzia
1. Opis disertacije 1.1. Obim i sadraj disertacije Doktorska disertacija: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine kandidata mr. sc. Omera Hamzia napisana je na 239 stranica obinog proreda a u strukturalno-shematskom pregledu ima vie poglavlja. U prvom: Metodoloki pristup temi, svrha i cilj istraivanja, nakon definiranja teme, ukazuje se na obavljeni arhivsko-istraivaki rad u lokalnim, regionalnim arhivama i paralelno kompariranje rezultata istraivanja sa miljenjima u literaturi iz oblasti pravnih , sociolokih i historijskih znanosti i to na uzorku koji se odnosi na period izmeu dva svjetska rata.Tu se ukazuje i na niz relevantnih zakonskih akata, slubenih listova, novina i asopisa, te arhivske grae i dokumentacije, memoarskih zapisa itd. Prva bitna premisa koja se smatra relevantnom u identifikaciji pravnopolitikog statusa jednog regiona nalazi se u ve utvrenoj tvrdnji da bosanskohercegovaka historiografija nije posveivala dovoljno panje razvitku regionalne i lokalne povijesti. Ako su se i pojavljivali, takvi radovi bili su optereeni sadrajima i dogaajima iz tzv. ope jugoslovenske povijesti, a promatrani su, uglavnom, kroz roman-
tinu ili ideoloku prizmu.To je bio izazov i obaveza mr. sc. Omera Hamzia i kljuni metodoloki postulat, da nekade male, krte vijesti pretvori u realan materijal. Pomankanje literarnih uradaka nadomjestio je arhivskim istraivanjima. Kandidat je najvie dokumenata naao je u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu (Fondovi: Glavni odbor Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, Narodna vlada Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca za Bosnu i Hercegovinu, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu i Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu), i u Arhivu Republike srpske u Banja Luci (Fond Kraljevske banske uprave, Zbirka Radniki pokret i dr.). Neto manje dokumenata koji se odnose na politiki i kulturnu ivot na podruju graanikog sreza (u okviru Vrbaske banovine) istraio je u Arhivu Jugoslavije i Arhivu Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu, Arhivu Instituta za istoriju Sarajevo, Arhivu Muzeja Bosanske krajine, Kantonalnom arhivu Tuzla, te arhivskim i muzejskim institucijama u Doboju. Od izuzetne pomoi su mu bili i listovi: Vrbaske novine Banja Luka, Jugoslavenski list Sarajevo, Narodno jedinstvo Sarajevo kao i i neobjavljena memoarska graa koja se uva u Kantonalnom arhivu Tuzla i Arhivu Republike srpske u Banja Luci.
120
Iako u tim fondovima dominira graa o privrednim prilikama (naroito oblast poljoprivrede), u njima se uva i druga dokumentacija, na osnovu koje je kandidat stvorio cjelovitu historijskopravnu sliku o Graanici i njenoj okolini u periodu izmeu dva svjetska rata.. U ovom dijelu postavljen je i identifikovan nauno-istraivaki problem koji ve naslovom i unutranjom strukturom ukazuje da je primaran cilj izuavanje lokalne historije (graaniki srez) i da su rezultati istraivanja komparirani sa rezultatima dosadanjih istraivanja u toj oblasti. Svi dogaaji i procesi koji su se odvijali na ovom prostoru podvrgnuti su podrobnoj analizi i uklopljeni u opu problematiku koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu izmeu dva svjetska rata. Za razliku od slinih istraivanja doktorskom disertacijom: Pravno-politiki i drutvenoekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine sputajui se na ui, lokalni teren graanikog sreza.. U drugom dijelu: Pravno-politiki poloaj graanikog sreza u periodu izmeu dva svjetska rata dati su naglasci na: Soko grad i kasaba Graanica-centri lokalne vlasti u prolosti (historijski kontinuitet) , Lokalna uprava-izmeu ustavnog odreenja i politike realnosti (pravni okvir), Lokalna politikaizmeu prividne demokratije i diktature (politiki razvoj). Kandidat ukazuje da je predmet istraivanja usmjeren na utvrivanje odgovora na pitanje kakav je bio pravno-politiki poloaj graanikog sreza i rekonstruira drutvenoekonomski i politiki ivot na takvom jednom uem (lokalnom) prostoru, u periodu izmeu dva svjetska rata. Kandidat, prije svega, dokumentarno defi-
nira teritoriju graanikog sreza, koji je prema njemu prostor koji je zahvatao dio sjeveroistone Bosne, sjeverno od rijeke Spree, do vrhova Trebave, na istoku do sela Miriina (zapadni obronci Ratia), na sjeveroistoku do rijeke Tinje i sjeverozapadu i zapadu do rijeke Bosne. Do 1929. godine srez se prostirao na povrini od 61.913 hektara, obuhvatajui 42 naseljena mjesta.svim tim promjenama. Relevantnim metodolokim mehanizmima utvreno je da je graaniki srez izmeu dva svjetska rata spadao u srezove srednje veliine u Bosni i Hercegovini (61.913 hektara, 42 katastarske opine, odnosno naselja), teritorijalno prostirao se na zapadnim granicama Tuzlanske oblasti (do 1929. godine) i istonim granicama Vrbaske banovine (poslije 1929.godine). Na tom prostoru dominiralo je bonjako i srpsko stanovnitvo. Po tom, nacionalnom, obrascu odvijao se ne samo duhovni, kulturni, ve i pravno-politiki ivot u Bosni i Hercegovini, pa i u Graanici. Poseban naglasak u ovom poglavlju stavljen je na identifikaciji historijskog razvoja graanikog kraja sa naglascima na izgranji pravnih i administrativnih struktura vlasti.U ovom dijelu prihvatio se teka i odgovorna zadatka da kroz esto marginalne historijske dokumente rekonstruie strukturu vlasti, oblik i nain funkcioniranja svih institucija koje su imale ope i posebno mjesto u graanikom srezu izmeu dva svjetska rata. Evidentan je i kandidatov poseban motiv razbijanje brojnih predrasuda i neusaglaenosti koje su dominantne u opim historiografskim djelima o Graanici i graanikom srezu. Uglavnom, tu je rije o ilustraciji popratnih historijskih procesa koji se tretiraju u
121
kontekstu opih historiografskih sinteza. Kandidat s pravom zakljuuje da i historijski radovi o Graanici imaju ope odlike bosanskohercegovake historiografije do 1990. godine, da kao dominantan, obraen je period revolucionarnog pokreta i Narodnooslobodilake borbe, a brojni druge periodi ili oblasti su u potpunosti zanemarene. Prihvatajui se pojedinih skoro neistraenih historijskih razdoblja i dionica izmeu dva svjetska rata na primjeru graanikog sreza vrlo uspjeno i za ove prilike posebno i dragocjeno, a u okviru tog razdoblja, detektirao je lokalne politike prilike, konstituisanje lokalne uprave (pravno-administrativni, pa i teritorijalno-nacionalni aspekt), te je tako napisao male studije o svakom od tih pitanja. U svakom od tih obraenih dijelova, vrlo dokumentarno i nauno odmjereno i pravno-historijski omeeno uspio je opravdati motiv i nauno-istraivaki zahvat kojeg se prihvatio. Sve administrativne i pravno-politike promjene u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata uticale su i na upravno-pravno i teritorijalno-administrativno ustrojstvo graanikog sreza, koji je i po povrini i po broju stanovnika spadao u vea i znaajnija podruja na prostoru Tuzlanske oblasti (do 1929. godine), odnosno Vrbaske banovine (od 1929. do 1939. godine) s nacionalnom strukturom stanovnitva koja je priblino odgovarala tadanjoj nacionalnoj strukturi Bosne i Hercegovine.U svim tim promjenama, Graanica je ostala sjedite prostranog sreza, koji je, uglavnom, zadrao granice iz perioda austrougarske uprave. Da bi se u potpunosti odgovorilo postavljenom nauno-istraivakom zadatku kandidat je istraio i iri kontekst
ustavnih i pravno - administrativnih promjena i mjesta Bosne i Hercegovine u svemu tome. Proglaenjem ujedinjenja 1. decembra 1918. godine Bosna i Hercegovina je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i uporedo sa nastojanjima da stekne meunarodno priznanje, nova vlast je zapoela dugotrajan proces unutranjih promjena s ciljem da se svi dijelovi novouspostavljene drave poveu u vrstu i jedinstvenu administrativnu cjelinu. Naslijeeno je nekoliko pravnih, poreskih, novanih, saobraajnih i privrednih sistema koje je trebalo prilagoditi ili ugraditi u ustavno-pravno ustrojstvo nove drave. Proces uspostave i uvrivanja nove vlasti u Bosni i Hercegovini trajao je nekoliko godina. Poeo je donoenjem Vidovdanskog ustava 1921. godine, a zavrio uvoenjem estojanuarske diktature 1929. godine, kada je Bosna i Hercegovina definitivno izgubila i preostali administrativno-pravni i dravni individualitet, koji joj je bio zagarantovan Vidovdanskim ustavom. Podijeljena je na etiri banovine kao najvee dravne upravno-politike jedinice: Vrbasku, Primorsku, Drinsku i Zetsku. U kontekstu svih tih promjena, prije svih upravno-administrativnih granice graanikog sreza su se nekoliko puta mijenjale, pa se mijenjala i njegova povrina, broj opina, koje su obuhvatale po nekoliko naselja, broj stanovnika itd. Prema popisu stanovnitva iz 1921. godine, na podruju sreza ivjelo je 31.905 (Graanica 4.058), a po popisu iz 1931 godine 55.750 stanovnika (Graanica 4.682). U drugom poglavlju: Drutvenoekonomski razvitak graanikog sreza u periodu izmeu dva svjetska rata, kandidat je na osnovu obavljenih ar-
122
hivskih istraivanja, konfrotiranjem tih podataka sa miljenjima u pravnoj i historijskoj literaturi utvrdio da je za razliku od slinih istraivanja, mogue na jedan potpuno novi nain posmatrati historijsko-pravna deavanja u graanikom kraju izmeu dva svjetska rata. Iz obilja novih i do sada nepoznatih podataka potvruje se dinamizam i razuenost politikih tokova u graanikom kraju u periodu izmeu dva svjetska rata i prema relevantnom, kandidatovom miljenju ovaj kraj je, zapravo, pravi uzorak na kojem se mogu jasno prepoznati refleksi tih irih politikih gibanja i deavanja. Na osnovu prikupljenih i istraenih novih historijskih dokumenata o pravno-politikom i drutveno-ekonomskom poloaju graanikog sreza lake se razumjevaju i kritikije promatraju mnoge administrativno-pravne promjene pa i politiki procesi, dogaaji i linosti na podruju graanikog sreza izmeu dva svjetska rata, ve i kasnije, pa ih i kandidat u potpunosti redefinira, tumai i smjetava u kontekst velikih drutvenih i politikih promjena na irem uzorku (Bosna i Hercegovina i Jugoslavija izmeu dva svjetska rata). Kandidat je u doktorskoj disertaciji posebno ukazao na specifian poloaj i povijesni razvitak Graanice i njezine okoline (sjedite kadiluka za vrijeme osmanske i kotara za vrijeme austrougarske vlasti, te sreza u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije). Prema vrlo serioznim arhivskim istraivanjima u brojnim arhivskim institucijama kandidat je tano i precizno definirao pravno- politiki poloaj i upravno-administrativni status graanikog sreza te mu dao obiljeje cjeline, koja je pogodna za znanstveno istraivanje.
Kroz cijelu doktorsku disertaciju mogue je pratiti ideju vodilju, odnosno polaznu premisu naunog istraivanja, jer rad ima preglednu sistematiku i zadovoljavajuu arhitektoniku. Temeljni dio doktorskog rada: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine kroz seriozna arhivska istraivanja odnosi se na pitanje kakav je bio pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine. U tom kontekstu analiziran je sistem funkcioniranja organa sreske i opinske uprave, koji su bili pravni okvir za ostale djelatnosti kao to su: privreda, kolstvo, zdravstvo, politike stranke, kulturna drutva i vjerske zajednice kao opi drutveni milje jedne lokalne sredine. U politikom pogledu, Graanica izmeu dva svjetska rata ima obiljeja relativno mirnog i stabilnog podruja, to e vjerovatno uticati i na odreena zbivanja na politikom, drutvenom i administrativno-pravnom odreenju. Poseban naglasak dat je na politika deavanja kao i odnos pojedinih politikih partija o administrativno-pravnom ureenju lokalne i regionalne zajednice. Vodee politike stranke bile su Jugoslovenska muslimanska organizacija, koja je dominirala meu Bonjacima, srpske glasove u najveem broju nosila je Radikalna i Zemljoradnika, a hrvatske Hrvatska seljaka stranka. Mnoga politika deavanja na irem teritoriju Bosne i Hercegovine , pored opih karakteristika, uvijek su imali i primjese domae arome. Politiko raspoloenje na podruju sreza bilo je uslovljeno opim politikim procesima u zemlji,
123
to e potvrditi i rezultati izbora na lokalnom nivou. Dakle, ova doktorska disertacija nije samo teoretski doprinos nauci, ve je znaajna i sa aspekta historijsko-pravne prakse, jer je kandidat ostvario uspjean spoj teorije i prakse, a bez tog spoja, kojeg kandidat konsekventno slijedi u cijelome radu, ne bi bilo mogue odgovoriti na brojna pitanja postavljena ve kod odabira teme doktorske disertacije. Izgradnjom jednog cjelovitog prilaza problemu istraivanja, vrlo paljivo uskaujui analitiki diskurs i vjete sintetike zakljuke a prije svega osvrtom na dosad neobraene aspekte upravnog i administrativnog organizovanja graanikog sreza izmeu dva svjetska rata, uz tanu i preciznu utemeljenost svih pretpostavki u novim arhivskim podacima dolo se do novih saznanja o pravnom, politikom i drutveno-ekonomskom poloaju graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine. U dijelu: Zavrna razmatranja i zakljuak, kandidat je ukazao na osnovne rezultate do kojih je doao u obradi doktorske disertacije: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine Prije svega ostvario je nauno-istraivaki cilj da historijskom metodom pronikne u brojne fenoneme razvoja graanikog kraja u periodu dva svjetska rata.Uveo je u znanstvenu literaturu mnogi novih do sada nepoznatih dokumenata ime se otvaraju nova pitanja i nauni zadaci. U zavrnom dijelu Izvori i literatura kandidat je naznaio arhivske institucije u kojima je istraivao priloio spisak od 79 knjiga, 53 lanka i rasprave i dva
enciklopedijska izdanja.Uz ovo, date su razrjenice za 39 skraenice koje se koriste u rukopisu doktorske disertacije. 2. Miljenje komisije 2.1. Nauni doprinos Kandidat je temu doktorske disertacije: Pravno-politiki i drutvenoekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine u nekim svojim segmentima naao donekle obraenu ali je obavio i brojna samostalna arhivska istraivanja. Kroz istraivanja koja je kandidat obavio, otvoren je irok spektar pitanja iz raznih naunih oblasti (pravne nauke, historija, sociologija, ekonomske nauke).. U radu je dolo do izraaja poznavanje upravno- pravnih disciplina, historije modernog doba, politikih deavanja, drutveno-ekonomskih promjena i potvrda svakidanjeg ivota, koje su u velikom dijelu zastupljene u ovome radu od samog poetka, to je pomoglo kandidatu da uoi odreene probleme i da prijedloge za njihovo rjeavanje, koji su doprinos historijskom, drutvenom, ekonomskom razvoju ovog kraja a u nekim segmentima upravnom i ustavnom pravu, tako i krivino- pravnim disciplinama, ali i irem spektru teorijskih i istraivakih naunih okvira. Potrebno je ukazati da je nauni okvir doktorske disertacije: Pravnopolitiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine je zahtjevan i veoma kompleksan, prije svega to se u dosadanjoj historijskoj i pravnoj literaturi takvim temama malo posvetilo panje. To je bio velik zahvat za
124
kandidata mr. sc. Omera Hamzia koji u tom cilju nauna istraivanja obavio u brojnim arhivskim institucijama, pregledao obimnu literaturu, ukazao na brojne nedostatke u aktuelnoj literaturi, ispravio mnoge krive navode i uspio bogatu arhivsku grau inkorporirati u ukupan pravno-historijski, drutvenoekonomski i politiki diskurs koji se odnosi na historijsko razdoblje graanikog sreza izmeu dva svjetska rata. Doktorska disertacija: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine , samostalan je struni i nauni rad, aktuelna i znaajna pravno-historijska odrednica koja je zasluila ovako ozbiljno i produbljeno nauno-pravno-historijsko prouavanje i istraivanje i ona e znaiti puno u definiranju graanikog sreza u proteklom vremenu ali e istovremeno pojam lokalnog uvesti u znanstvene metodoloke i istraivake postulate. 2.2. Struni doprinos disertacije Struni doprinos doktorske disertacije: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine ogleda se u tome to je u prvom redu problematika detaljno obraena kroz prizmu arhivskih istraivanja u brojnim arhivskim institucijama, da
su iskoritena dostignua brojnih naunih disciplina (pravnih, historijskih, ekonomskih) a zatim sve to provjereno kroz istraivanje aktuelne pravne i historijske literature. Doktorska disertacija: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine, pisana je jasnim jezikom, stilski ujednaeno, te se i pored izuzetno sloene problematike koju obrauje lahko ita i prati. Primjenjeni su potpuno adekvatni metodoloki principi i zahvati koji su i doveli do toga da rad predstavlja zaokruenu cjelinu (sa unutranjom harmonijom), to i jeste cilj metodologije naunog istraivanja u teorijskim i drutvenim istraivanjima. U vezi sa navedenom unutranjom harmonijom naglaavamo da svaki dio doktorske disertacije ima preglednu unutranju strukturu, a izbjegnut je mogui disbalans meu prioritetima opservacije na zadatu temu. I u sklopu ovoga, nuno je ukazati da je kandidat mr.sc. Omer Hamzi svojim dosadanjim naunim i strunim radom pokazao pojaano interesovanje i dosta dobro poznavanje ove problematike a doktorskom disertacijom: Pravno-politiki i drutveno-ekonomski poloaj graanikog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu od 1918. do 1941. godine sve kompetentnosti za stepen doktora pravnih nauka.
125
L. Gazi: IZVJETAJ o magistarskom radu Edine Solak
Docent dr. sc. Lejla Gazi
Izvjetaj o magistarskom radu: Vakufnama kao pravni i historijski dokument (Diplomatiki opis) Edine Solak
Magistarski rad Vakufnama kao pravni i historijski dokument (Diplomatiki opis) napisan je na 110 stranica sa podnonim napomenama, a predstavlja rezultat samostalnih istraivanja u razliitim bosanskohercegovakim arhivskim i rukopisnim zbirkama u Sarajevu, kao i koritenja relevantne literature historijske i pravne naravi, koja je svojom tematikom mogla posluiti za pristup, analizu i zakljuna razmatranja ovog magistarskog rada. Sadraj magistarskog rada podijeljen je na uvodni dio, tri poglavlja, zakljuna razmatranja, te dodatak i popis koritenih izvora i literature. Uvodnio dio magistarskog rada (str. 3-8) naslovljen je kao: Uvod (Metodoloki pristup istraivanju) i sadri metodoloki fundirane pretpostavke o razlozima pisanja ovog magistarskog rada sa izloenim osnovnim postavkama na kojima su zasnovana istraivanja zadate teme te ukazano na ciljeve istraivanja. Precizno su postavljene hipoteze o instituciji vakufa i vakufname kao pravno-historijskog dokumenta koji osvjetljava vana pitanja iz historije prava i pravnog sistema u Bosni i Hercegovini kroz razliita historijska razdoblja. Jasno su postavljeni ciljevi rada u kojima su istaknuti osnovni principi diplomatike obrade vakufname, navedena je terminologija karakteristina za ovu vrstu dokumenata. Prvo poglavlje rada pod naslovom
Historijsko-pravni okvir za prouavanje vakufname (str. 9-29) podijeljeno je na dvije cjeline: u prvoj, naslovljenoj sa Uloga vakufa u nastanku urbanih naselja u Bosni predstavljen je sistem vakufa kao materijalnog izdvajanja vlasnitva nekretnina ili pokretne imovine za ope dobro. Pratei odreene vrste historijskih dokumenata, prvenstveno popisnih deftera za pojedina podruja, moe se pratiti i proces urbanizacije i kulturoloko-civilizacijskog razvitka odreenih mjesta i naselja, kao i njihovo prerastanje u gradska naselja sa svim prateim elementima koje takva pretvorba sa sobom nosi. Na tom planu je nezaobilazna uloga vakufa u formiranju brojnih gradskih naselja u Bosni u 16. stoljeu, a to je i do dananjeg vremena ostalo prepoznatljivo i po nazivima odreenog broja gradova koji u svom imenu i do danas nose oznaku vakufa. Pored toga, u ovom dijelu rada je predstavljena edukativna uloga pojedinih objekata koji su podizani kao vakuf, pri emu su istaknuti mektebi kao ustanove za osnovno obrazovanje koje su imale veoma vanu ulogu u opismenjavanju, te medrese kao obrazovne institucije koje su u svom radu objedinjavale obuavanje i u vjerskim i svjetovnim predmetima. U nastanku i razvoju urbanih naselja znaajnu ulogu su imali i drugi objekti sakralnog, kulturno-prosvjetnog, socijalno-humanitarnog, stambeno-smjetajnog, trgo-
126
vakog ili saobraajnog karaktera, to je sve pogodovalo prosperitetnom razvoju takvih naselja u razliitim oblastima ivota u njima. Vakufnama kao pravo-historijski dokument je naslov druge cjeline, u ovom poglavlju je naveden kratak pregled objavljenih radova koji obrauju originale ili prepise vakufnama u Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na nain izdavanja ove vrste dokumenata. Na bazi brojnosti i raznovrsnosti podataka koje prua jedna vakufnama odabrana kao primjer, ukazano je na mogunosti prouavanja drutvene, ekonomske i kulturne historije Bosne datog perioda. Centralno, drugo poglavlje magistarskog rada nosi naslov: Diplomatika obrada vakufname (str. 30-70). U uvodnim napomenama se ukazuje na potrebu objavljivanja ove vrste dokumenata u skladu sa zahtjevima savremene naune metodologije, kao i na potrebu stvaranja jedinstvene baze podataka koja bi se koristila u prouavanju dokumenata historijsko-pravne naravi i koja bi predstavljala vaan segment ukupnog arhivskog materijala za prouavanje historije Bosne u osmanskom periodu. Kao primjer za analizu odabrana je jedna sarajevska vakufnama iz 17. stoljea, sa faksimilom izvornog teksta vakufname i njen prijevod. Pod naslovom Opi osvrt na diplomatiku analizu vakufname: Strukturalne osobitosti, jezik i stil ukazano je na temeljne strukturalne elemente u diplomatikoj obradi ove vrste dokumenata, a u analizi se fokusiralo i na sprecifinosti jezika i stila, pri emu se posebna panja posvetila administrativno-pravnoj registarskoj leksici vakufname. Ipak, nije zanemarena ni njena knjievnoumjetnika vrijednost koja se ogleda
u rimovanju i ritmizaciji reenice u dokumentu propisanog administrativno-pravnog sadraja, pri emu dolazi do izraaja sposobnost sastavljaa tog dokumenta da suhoparne injenice iz teksta kroz rimovanu prozu uini lake itljivim i dopadljivim. Diplomatika analiza vakufname kao pravno-historijskog dokumenta u ovom poglavlju je potkrijepljena primjerima za svaki od elemenata koji ine njenu ukupnu strukturalnu cjelinu. Tree poglavlje magistarskog rada, pod naslovom Primjena odredbi vakufnama u drutvu (str. 71-91), sadri dva potpoglavlja. Prvo, Funkcioniranje vakufa kao institucije i vakufname kao pravnog dokumenta do kraja osmanske vladavine u Bosni (do Berlinskog kongresa 1878. godine) podijeljeno je u dva dijela. Prvi dio Ope pravne odredbe i pravni principi u vakufnamama, a drugi Vakufname i vakufi u 18. i 19. stoljeu (do kraja osmanske uprave). U prvom dijelu su predstavljene razliite vrste vakufa i naini njihovog reguliranja kroz vakufnamu, razmotreni uslovi koji su propisani da bi uvakufljenje bilo validno i pokrenuta procedura pisanja vakufname kao pravnog akta, dok je drugi dio posveen vakufima i vakufnamama 18. i 19. stoljea. Vrijedan doprinos ovom pitanju predstavljaju istraivanja kroz sedamnaest svezaka Hronike Muhameda Enverije Kadia u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu gdje su pronaeni prepisi 32 sarajevske vakufname iz perioda koji obuhvataju ovi dijelovi rada. U drugom potpoglavlju, naslovljenom Funkcioniranje vakufname kao pravno-historijskog dokumenta u razliitim drutvenim sistemima, spomenute su u kratkim crtama odredbe poje-
127
dinih ugovora koji se odnose na pitanje vakufa od dolaska Austro-Ugarske i njenog odnosa prema vakufima, preko tatuta za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih (kolskih) poslova u Bosni i Hercegovini koji je utvrdio proceduru koja se morala potivati prilikom vakufljenja, zatim ukidanje autonomije nad vakufima estojanuarskom diktaturom z 1930. godine, da bi se ovaj pregled okonao zakonskim odredbama o nacionalizaciji najveeg broja vakufa nakon Drugog svjetskog rata i konstatacijom da se pitanje vakufa nije ni do danas rijeilo. U Zakljuku (str. 92-93) su saeto izloeni rezultati do kojih se dolo u istraivanjima i izradi ovog magistarskog rada, dokazujui kako vakufname
predstavljaju prvorazredne dokumente za izuavanje historije prava i pravnog sistema u Bosni i Hercegovini od vremena osmanske vladavine, preko austrougarskog razdoblja i kasnije, sve do dananjih dana. Dodatak (str. 94-107) na kraju rada sadri popis objavljenih prijevoda bosansko-hercegovakih vakufnama iz 15., 16. i 17. stoljea, kao i izbor prepisa vakufnama iz tri sidila Gazi Husrev-begove biblioteke, zatim Mali rjenik termina i manje poznatih rijei u vakufnamama, te nekoliko faksimila vakufnama. Izvori i literatura (str. 108-110) sadre izbor koritenih izvora i najznaajnije literature relevantne za prouavanje vakufa i vakufskih dokumenata.
Prikazi, ocjene, kritike i recenzije
131
PRIKAZI
Salih Jalimam
Prof.dr. Mustafa Imamovi: Osnove upravno - politikog razvitka i dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 2006, str. 197
Mustafa Imamovi bosanskohercegovaki historiar drave i prava, roen je 1941. godine u Gradacu gdje je zavrio osnovnu kolu i gimnaziju. Studirao je, diplomirao, magistrirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Profesor je historije drave i prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tokom univerzitetske karijere predavao je na pravnim fakultetima u Beogradu, Novom Sadu, Mostaru i Rijeci. Takoer je predavao na Odjeljenju za historiju Yale Univerziteta (New Haven), te na vie drugih univerziteta u SAD. Autor je monografija Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak BiH 1878-1914, za koju je dobio republiku nagradu za nauku Veselin Maslea, zatim Bosanski Ustav i Bonjaci u emigraciji. Koautor je monografija: Muslimani i bonjatvo i Ekonomski genocid nad Muslimanima, kao i knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata i Historije Bonjaka koja je doivjela dva izdanja. Autor je i koautor nekoliko univerzitetskih i srednjokolskih udbenika. Uz to je do sada objavio oko 350 studija, rasprava i lanaka iz historije politikih i pravnih institucija Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, politikog i kulturnog razvitka Bonjaka, razliitih aspekata jevrejske historije i openito razvitka civilizacije. Bio je urednik i lan redakcije vie asopisa i enciklopedija. Do sada mu je vie radova prevedeno i
objavljeno na engleskom, njemakom, panskom, albanskom, turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Prof.dr. Mustafa Imamovi ponudio je strunoj i naunoj javnosti udbenik: Osnove upravno-politikog razvitka i dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine, koji se bavi problemima historije drave i prava Bosne i Hercegovine u kojem, pokazao je svu rasko znanja i itanja historijskih izvora i literature o ovom tekom i nezahvalnom, ali potrebnom zadatku. Radi se o pionirskom zahvatu, shvaenom dvojako, kao nastavna obaveza (prije svega to je ponueno kao udbenik za studente Pravnog fakulteta), ali i kao seriozan zahvat u probleme historije drave i prava za iri krug italaca. U uvodu; Osnovne odlike i periodizacijha dravnopravnog razvitka Bosne i Hercegovine , dr.Mustafa Imamovi historiju prepoznaje dvojako: kao memoriju organizovana ovjeanstva ali i kao nestatinu naunu disciplinu. Prihvatajui ta naela, tokom cijele knjige vidljiv je napor da se civilizacijska dostignua identifikuju i prepoznaju kao opi i ljudski izkaz i kao potreba da se sve to zapie kao historiografsko djelo. U ematskom pregledu, udbenik: Osnove upravno-politikog razvitka i dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine podijeljena je u devet dijelova, sa historijskim slijedom sa nekoliko desetina poglavlja u kojima
132
PRIKAZI
se historijskom metodom identifikuju i prepoznaju sve naslage historijskog, kulturno- civilizacijskog, dravnopravnog deavanja na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas. U prvoj glavi: Srednjovjekovna (feudalna) bosanska drava(str. 15-47) nalazi se etiri poglavlja: 1. Politiki razvitak Junih Slavena, 2. Bosna kao samostalna feudalna drava, 3. Bosanska crkva i 4. Dravno ureenje srednjovjekovne Bosne. Druga glava: Osmanska Bosna (str.49-76) obrauje historijski razvoj Bosne i Hercegovine dug skoro pet vijekova i u njoj se prepoznaju svi bitni i zanimljivi periodi pravnog razvoja. Autor prati i razvoj osmanskog prava ali i sve njegove inovacije koje su zabiljeene na teritoriji Bosne i Hercegovine. Trea glava: Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine (str.77267) objanjava historijski razvoj u kljunom periodu bosanske historije i promjenu gospodara da bi se u etvrtoj glavi: Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske uprave (str.269330) identifikovale sve promjene sa dolaskom Austro - Ugarske imperije. Naglasak u ovoj glavi je na sljedeim pitanjima i problemima: Habzburka carevina i njena ustavna struktura, Organizacija vlasti u Bosni i Hercegovini 1878-1918.g., Nacionalno - politiki kurs okupacione uprave, Organizacija vjerskih zajednica, Borba Srba i Bonjaka za vjersku autonomiju, Politike stranke, Industrijaliziacija i radniki pokret, Aneksija Bosne i Hercegovine i Bosnanskohercegovaki ustav i Sabor. U petoj glavi autor obrauje: Bosna i Hercegovina 1914-1918. i stvaranje jugoslavenske drave (str.331-347) i u njoj identifikuje sve historijske okolnosti koje su uestvovale u stvaranju prve junoslavenske drave na ovim pro-
storima kao i dravno pravne relacije i okvire u kojima je u svemu tome uestvovala i Bosna i Hercegovina. Dalje, u estoj glavi: Bosna i Hercegovina u Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata, prati historijski razvoj za vrijeme privremenog dravnog ureenje 1918-1921.g., Vidovdanski ustav, period Pokrajinske uprave za BiH, estojanuarska diktatura, Diktatura i vjersko i agrarno zakonodavstvo, Oktroisani ustav i njegova primjena i Borba za autonomiju. Rije je o vanim pitanjima iz historije Bosne i Hercegovine koja su i definisala poseban pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine ali i trasirali put odbrane od okupatora. Sedma glava: Bosna i Hercegovina u vrijeme rata 1941-1945.(str.395415) bavi se kljunim momentima rata i borbe naroda Bosne i Hercegovine u periodu 1941-1945. godina. Dati su ilustrativni primjeri stradanja i genocida te nain izgradnje nove vlasti. To se dalje nastavlja u osmoj glavi: Bosna i Hercegovina u socijalistikoj Jugoslaviji (str.417-435) u kojoj su do u detalje interpretirane sve ustavne i zakonske promjene koje su se desile u dugom vremenskom periodu da bi u posljednjoj, devetoj glavi: Bosna i Hercegovina kao samostalna i suverena drava, proces dravnopravne izgradnje doveden do najnovijih dana. Knjiga dr. Mustafe Imamovia: Osnove upravno-politikog razvitka i dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine, raena kao udbenik obavezan za studente Pravnog fakulteta pokazuje mnoga, ve ranije potvrena svojstva ovog autora: akribija, tanost i tenost, stilska ujednaenost ali i vaan segment je i to da je identifikovan kontinuitet dravnopravnog razvitka Bosne i Hercegovine od poetka srednjovjekovnog razdoblja do danas.
133
PRIKAZI
Salih Jalimam
Sima irkovi, O istoriografiji i metodologiji

- Izd. Istorijski institut, Studia Historica Collecta, knj.3, Beograd 2007,str.373
Sima irkovi roen je u Osijeku 29. januar 1929. godine, osnovnu kolu zavrio je u Somboru, a gimnaziju je pohaao u Beogradu (1941-1944), i Somboru (1945-1948). Studirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1948.-1952., gdje je 1957. doktorirao. Nakon diplomiranja krae vrijeme je proveo radei u Dravnom arhivu u Zrenjaninu i Narodnoj biblioteci u Beogradu, a 1955. godine je dobio mjesto asistenta u Istorijskom institutu SANU. Poslije toga se zapoljava na Filozofskom fakultetu u Beogradu gdje je proao sva zvanja. Bio je i dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu. Dopisni i redovni je lan SANU, ANUBiH, JAZU, CANU, VANU, Academie europeenne dhistoire, Bruxelles. Glavno podruje njegovog istraivanja predstavlja srednjovjekovna historija junoslavenskih naroda i prostora, posebno bosanske i srpske drave. Koautor je Istorije Crne Gore, knj. II (2. sv.1970. ), Istorije Jugoslavije (1972), Istorije srpskog naroda (l-II, 1981-82), autor kritikih komentara uz Kraljevstvo Slovena Mavra Orbinija (1968 ) te komentara uz pretiske izdanja Stari srpski zapisi i natpisi Lj. Stojanovia (1982. ), Srbi i Turci XIV i XV veka ( 1960. ), Selo ( 1965 . ) i Istorija i tradicija S. Novakovia (1982.),
Srpske zernlje u srednjem veku M. Dinia ( 1978. ) i Nemirno Pomorje u XV veku I. Boia ( 1979. ). Glavna djela: Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, Beograd 1964., Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964, Srbi u srednjem veku (I Serbi nel medioevo, 1992., Rabotnici, vojnici, duhovnici. Drutva srednjovekovnog Balkana. Beograd 1977. Knjiga: O istoriografiji i metodologiji zbirka je ve publikovanih studija i rasprava, objavljenih u dugom periodu od nekoliko decenija, koji sada podsjeaju i kazuju i o autoru, temama kao i linostima i pojavama o kojima se pie. Rije je o trideset i tri teksta, pisana ponekad prigodno, prema zahtjevima niza okolnosti, ali sada u okviru knjige imaju viestruko znaenje. Prije svih dokaz stalnog interesovanja akademika irkovia za teme i linosti, povezane dvijema zanimljivim nitima: historiografija i metodologija .Tu se razvija novi, sljedei niz, permanentni kritiki sud prema procesima i pojavama srednjeg ali i novog vijeka, kao i znatielja i pedantna zainteresovanost da se pie i svjedoi o prolosti kroz knjige i zbivanja. U shametskom presjeku, u prvom dijelu: Prethodnici rije je o: Srpski letopisi i vizantijske kratke hronike, Svedoenje popa ura Sremca
134
PRIKAZI
i Mavro Orbin-ivot i delo. U drugoj glavi:Raji i sledbenici: nalaze se sljedei teksotvi:Rajieva Istorija i poeci moderne srpske istoriografije, Rad Jovana Rajia na istoriji Bosne, Jovan Raji i srpska istorijska terminologija i Vuk kao istoriar srpskih gradova. U treem dijelu Kritiki istoriari nalaze se sljedei radovi:Prelomno razdoblje srpske istoriografije, Diletanti u razvoju srpske istoriografije, Stojan Novakovi u razvoju srpske kritike istoriografije, Istoriografija kao ogledalo vremena, Tradicija i istorija tradicije u delu Stojana Novakovia, Znaaj Konstantina Jireeka za istoriju Srba i Hrvata, Javljanje kritike istoriografije na Velikoj koli i Univerzitetu, Mihailo Dini kao istoriar, Jedno stolee istorijsko-geografskih istraivanja srednjevekovne Srbije i Ivan Boi (23.april 1915.-20.avgust 1977.)Povodom dvadesete godinjice smrti. U etvrtom dijelu naslovljenom: Metodologija u primeni nalaze se: Problemi moderne istorijske sinteze, Metoloki problemi prouavanja srednjevekovne srpske istorije, Problemi biografije svetog Save, Kosovska bitka kao istorijski problem, Urbanizacija kao tema srpske istorije, Osobenosti istoriografije o
srednjevekovnom periodu Crne Gore i Svedoenje karte. Peta glava:Istoriografija u kulturnom okruenju sadri sljedee rasprave:Istorija i drutvene nauke. Socijalna istorija:susret sociologije i istorije, Istoriografija u izolaciji, Metodologija istorijske nauke i metodika istorijske nastave i Nastava istorije pred izazovima pluralizma u posljednjoj, estoj glavi Metodoloke rasprave, sloene su sljedee studije: Jakov Burkhartkritiki istoriar kulture, Ubeenje i kolebanja u savremenoj istoriografiji (Marginalije uz jednu posticajnu knjigu) i Traganje za predmetom.Prilog kritikom ispitivanju temelja istorijske nauke. Knjiga akademika Sime irkovia, O istoriografiji i metodologiji, daje presjek miljenja i djela jednog od najautoritativnih historiara prolog XX i evo ovog XXI vijeka, koji je svoju istraivaku dosljednost i naunu znatielju, evo i na ovaj nain potvrdio. Sigurno ona svjedoi o jednom velikom i tekom putu vlastitog kolovanja ali i prepzonatljivog mehanizma gdje se u poukama i porukama prethodnika slae niz vrijednosti historije kao nauke i njenog bogatog iskustva.
135
PRIKAZI
Docent dr. sc. Ibrahim Pai
Salih Jalimam, Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine

Izd. Univerzitet u Zenici, Zenica, 2008, str. 378
Udbenik razmatra dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine, to je dravnopravna tema kojoj se u dosadanjoj bosanskohercegovakoj historiografiji nije poklanjala vea panja. S timu vezi, u dosadanjoj junoslavenskoj pravnoj literaturi dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine nuno je dijelio sudbinu ope bosanskohercegovake politike, ekonomske i kulturne marginalizacije i negacije, posebno izraene u periodu prve Jugoslavije. Mnogo bolje stanje nije bilo ni u vrijeme FNRJ i SFRJ.U shematskom pregledu knjiga je podjeljena u 15 poglavlja: Predmet, zadatak i periodizacija dravnopravnog razvitka Bosne i Hercegovine, spoljnopolitike okolnosti formiranja bosanske srednjovjekovne drave, Srednjovjekovna (feudalna) bosanska drava, Vladari srednjovjekovne bosanske drave, Vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni, Dravna struktura srednjovjekovne Bosne, Drutvo srednjovjekovne Bosne, Dravno ureenje srednjovjekone Bosne, Privreda srednjovjekovne Bosne, Bosna i Hercegovina u sastavu osmanskog Carstva, Bosna i Hercegovina u sastavu austrougarske monarhije, Bosna i Hercegovina 1914-1918. i stvaranje Kraljevine SHS, Bosna i Hercegovina izmeu dva svjetska rata,
Bosna i Hercegovina u vrijeme rata 1941.-1945. godine, Bosna i Hercegovina u socijalistikoj Jugoslaviji i Bosna i Hercegovina kao samostalna i suverena drava. Udbenik: Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine Saliha Jalimama predstavlja znaajnu novinu, to je njegova prva vrijednost. Naime, za razliku od nekadanjih udbenika, svojim obimom i sadrajem, u svom najveem dijelu (i prije svega) udbenik odnosi se na dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine. Pritom, autor je u potpunosti svjestan povijesnih proimanja, uzajamnih dravnopravnih veza i korelacija, na opem junoslavenskom prostoru i bosanskohercegovakom susjedstvu. Iz tih razloga u udbeniku se u osnovnim crtama, takoer, razmatra dravnopravni razvitak i u ostalim junoslavenskim zemljama koje su ulazile u sastav nekadanje jugoslavenske drave. Na ovaj nain, u metodolokom i pedagokom smislu, u potpunosti se zadovoljavaju ope studentske potrebe studiranja nastavnog predmeta: Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine koji je zastupljen na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici. Udbenik sadri jo jednu znaajnu novinu: za razliku od veine udbenika u kojima je spisak koritene literature
136
PRIKAZI
na kraju knjige, Salih Jalimam uz svako poglavlje knjige posebno donosi njen spisak. Radi se o najvanijoj i znanstveno relevantnoj literaturi za svako pojedino poglavlje, to e studentima omoguavati da se in situ , na jednostavan i praktian nain, upoznaju s literaturom koja se odnosi na pojedine tematske sadraje. U metodolokom smislu, radi se o vrlo vanom strukturalnom konceptu, koji e svakog studenta, vizuelno i neizostavno, usmjeriti na odgovarajuu literaturu koja je u dosadanjim udenicima uglavnom ostajala izdvojeno i po strani i u koju studenti vrlo esto nisu ostvarivali nikakvog uvida. Posebno vrijednost udbenika ogleda se u Jalimamovoj dosljednoj znanstvenoj valorizaciji povijesnih sadraja iz dravnopravne povijesti srednjovjekovne Bosne. Prije svega, to je bosanicom ispisana ploa velikog sudije Gradjee, pronaena u Podbreju kod Zenice. Prosto je neshvatljivo da je jedan takav spomenik, koji svojim natpisom na najneposredniji nain svjedoi o ustrojstvu sudske vlasti u vrijeme bana Kulina u dosadanjim historijama drave i prava Bosne Bosne i Hercegovine bizarno ignoriran. Taj prvorazredni spomenik pravne provenijencije u pravnu, udbeniku literaturu prvi uvodi Salih Jalimam. Na ovaj nain studenti prava i budue sudije, prvi put se upoznaju s injenicom da je sudska vlast u Bosni i Hercegovini starija nego u mnogim drugim, srednjovjekovnim evropskim dravama. Istovremeno, kao dugogodinji pedagog Jalimam postie vrlo vaan pedagoki cilj: kod studenata izgrauje ljubav prema zenikom zaviaju i Bosni i Hercegovini uope. Na ovaj nain Jalimam, ne samo studentima prava ve i mnogim profeso-
rima historije drave i prava, prvi put otkriva da zeniki Pravni fakultet batini izuzetnu povijesnu tradiciju:situiran je na prostoru gdje su pravne tradicije vjerovatno najstarije u Bosni i Hercegovine. Meu vrijednostima udbenika posebno se izdvajaju poglavlja koja se odnose na dravnopravni razvitak srednjovjekovne Bosne, to je i razumljivo s obzirom, na autorovu vokaciju mediaveliste i strunjaka za Crkvu bosansku, iako i druga poglavlja, po naem miljenju, ne zaostaju za navedenim.Pritom, sretna je okolnost to je srednjovjekovno raztdoblje, jedno od fundamentalnih u dravnopravnim poecima Bosne i Hercegovine.U ovom poglavlju do posebnog izraaja je doao autorov smisao da, zuzetno sloenu i kompleksnu materiju, raslani na posebno naslovljena tematska poglavlja a poglavlja, pak,na posebne podnaslove, to e studentima omoguiti da odvoje bitno od nebitnog i da lake usvajaju najvanije udbenike sadraje. Sa svojih petnaest poglavlja, u kojima je obuhvaen cjelokupan historijski razvoj dravnopravnog razvitka Bosne i Hercegovine, udbenik u potpunosti pokriva nastavnu oblast istoimenog predmeta. U odnosu na dosadanje bosanskohercegovake udbenike koji tretiraju historiju drave i prava Bosne i Hercegovine, radi se o znatno potpunijem i sadrajno bogatijem udbeniku, to pokazuje i njegov obim od impresivnih 378 stranica. Pritom, nuno je posebno naglasiti da je prilikom obrade pojedinih tema autor odolio izazovu strogo profilirane i prenaglaene struno-znanstvene vokacije.Premda je strunjak za Crkvu bosansku, poglavlje o Crkvi, po svom obimu, znalaki je odvagano i usklaeno s ostalim po-
137
PRIKAZI
glavljima s kojima ini homogenu cjelinu.Na ovaj nain Salih Jalimam nije upao u zamku autorskog egocentrizma, na koji nisu imuni mnogi autori slinih udbenika, ime je pokazao da uvaava i podjednako vrednuje i druge (tue) povijesne teme koje udbenik razmatra.Istovremeno, ovako metodoloki uravnoteen pristup svim tematskim cjelinama, koje tvore traavnopravni razvitak Bosne i Hercegovine, na svoj nain pokazuje da se radi o izvornom
udbeniku, koji sadrajno i metodoloki, u potpunosti zadovoljava neophodne metodoloko-sadrajne kriterije univerzitetskog udnenika. Udbenik prof. dr. sc. Saliha Jalimama, Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine sveobuhvatan je, iscrpan, sadrajno i metodoloki besprijekoran, struan i originalan udbenik namjenjen ne samo studentima prava i ve i svim onima koji se zanimaju za historiju Bosne i Hercegovine.
139
UPUTE AUTORIMA
Upute autorima:
1.Ope informacije Drutvena istraivanja donosi iskljuivo neobjavljene priloge. asopis objavljuje tekstove koji se recenziraju i one koji ne podlijeu recenzijskom postupku. lanci koji se recenziraju prihvaaju se za objavljivanje nakon provedenog recenzijskog postupka, na temelju dvije anonimne recenzije. Recenzirani lanci kategoriziraju se na sljedei nain: 1. Izvorni (nauni) lanak: sadri nove, jo neobjavljene rezultate naunih istraivanja 2. Prethodno saoptenje: sadri nove, jo neobjavljene rezultate naunih istraivanja iskazane u preliminarnom obliku 3. Pregledni lanak: sadri izvoran i kritiki prikaz odreenog podruja ili nekog njegova djela 4. Prikazi, ocjene, kritike i recenzije relevantnih izdanja, objavljenih u zadnje tri godine 5. Izvjetaje o aktivnostima (javna predavanja, uee na naunim skupovima etc.) Radovi koji su objavljeni u Drutvenim istraivanjima autori ne mogu objavljivati u drugim publikacijama bez pismene saglasnosti Redakcije asopisa. 2.Oprema i slanje rukopisa Poeljni opseg izvornog (naunog) lanka je od 16 do 32 autorske kartice, predhodnih saoptenja i preglednih lanaka od 8 do 16 kartica, a recenzije i prikazi od 2 do 4 kartice. Autorska kartica iznosi 1.800 znakova ( s praznim mjestima) odnosno 30 redaka po 60 znakova. Rukopis, u opremi teksta, treba da sadri sljedee elemente: - Ime i prezime autora - Naziv i adresu matine institucije autora - E-mail adresu autora - Puni naslov lanka - Saetak lanka (ne dui od 900 znakova s praznim mjestima) i kljune rijei (ne vie od 10) na bosanskom, srpskom i hrvatskom i engleskom jeziku. Ako potpuni bibliografski podaci o citiranim djelima nisu navedeni u fusnotama, autor je duan na kraju teksta navesti popis citirane literature s potpunim podacima o navedenim djelima. Rukopis se alje potom ili sekretaru redakcije (ispis s priloenim CD) na adresu: Drutvena istraivanja Fakultetska 3 72.000 Zenica, Bosna i Hercegovina Redakcija ne vraa zaprimljene rukopise.

Casopis Drustvena Istrazivanja 03

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Casopis Drustvena Istrazivanja 03

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DRUTVENA ISTRAIVANJA

asopis Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

Zenica, 2008. godina

Izvorni (nauni) lanak ................................................................5

Filozofsko-teoloki dijalog u srednjovjekovnoj Bosni XV vijeka..............59

Teorija paradigme i njena primjena na povijesne znanosti i religiju....................................................................................81

Pregledni lanak . ...........................................................................89

Turcizmi u bosanskom jeziku..................................................................101

Izvjetaji o aktivnostima ..............................................................117

Izvjetaj o doktorskoj disertaciji kandidata mr.sc Omera Hamzia ........119

Prikazi, ocjene, kritike i recenzije ............................................129

Sima irkovi, O istoriografiji i metodologiji..........................................133

Salih Jalimam, Dravnopravni razvitak Bosne i Hercegovine.................135 Upute autorima.......................................................................................139

Izvorni (nauni) lanak

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

Economic Integration in the Mediterranean Region, a European Imperative

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

Naturally, this term is only used in its geographic sense.

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

P. Beckoushe: ECONOMIC INTEGRATION IN THE MEDITERRANEAN REGION, A EUROPEAN IMPERATIVE

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU

E. arevi: PRINCIP NEUTRALNOST: ODNOS RELIGIJE I DRAVE U NJEMAKOM DRAVNOM PRAVU