Noć skuplja vijeka

Petar II Petrović Njegoš

Njegoš je rodjen 1813. god na Njegušima, preminuo 1851. god.
Važna književna djela: Gorski vijenac (dramsko epsko lirsko u sebi), Luča mikrokozma, Lažni
car Šćepan mali, narodne pjesme, poslovice
Njegoš otvorio prvu školu 1834. god na Cetinju.
Motiv ljubavi nije prikazan subjektivno već posredstvom nekog drugog
Kreće od večeri u Perastu, 40ih godina, nadjena u Rusiji kada je Pavle Popovic, knj kriticar (brat
Bogdana popovica) nasao u spisima ruskog inzinjera. To je bio prepis, nije bio originalan tekst,
napisan njegosevom ruku
1913 god je pavle popovic to objavio u listu bosanska vila
1956 najmladja cerka kralja i knjaza Nikole je dala drzavnom muzeju i tu se nalazi originalni
spis, pisan njegosevim rukopisom
Noc skuplja vijeka, tragovi njenog tumacenja mogu da se pronadju u svjedocanstvima kao npr
kod Jevta Milovića
Lirska pjesma, prva i jedina lirska njegoseva pjesma
San vuka mandusica sam po sebi jeste ljubavna pjesma ali je dio cjeline tog cijelog vijenca
Opis ljepote dilber – fatime je isto ljubavno osjećanje, ali samo dio epskog lirskog i dramskog
Knjizevni rod – lirika, knjizevna vrsta – ljubavna lirska pjesma, u njoj su dominantna osjećanja
koja su u prvih 26 deskriptivna (opisuje se priroda), divi se nad prirodom, sve teče ili je živo,
opisuje se poljubac
Vrsta stiha (neobična) – heksametar (sesnaesterac), 64 stiha
Vrsta rime – parna
Epoha – romantizam (ide nakon klasicizma i prije realizma) u pjesmi se nalazi dio klasicisticnog
– jaki izvori antickih mitova
U naslovu imamo noc skuplja vijeka, poetski ima prevod – noć koja je vrijednija nego čitav
jedan vijek
Drugi dio naslova je Paris i Helena, on je dopisan
Leksika – Feb (bog sunca), Inop (potok nad kojim su vile zaustavile sunce da bi vidjelo njihovu
ljepotu), prelest – ljepota, draz, car
U podnaslovu imamo tekst na franc jeziku, i te rijeci znace
Govoreci mi, dodaje on, da slast daha te boginje nadmašivaše sve mirise srećne Arabije.
Njegos nije dao da se pjesma ni cita ni stampa
U njegovom susjedstvu je živjela jedna djevojka i ona se zagledala u vladiku ali njega je privuklo
to što je bilo žena mlada ali soko sivi.
U dijelu su se vršile ispravke jer se stalno mijenjalo ja sa on.
Nije priličila da vladika piše ljubavnu poeziju.
Njegošu je privukla pažnju pjesnikinja Milice Stojadinović Srpkinja.
Njegoš je te zabranjene maštarije pretočio i u noć skuplja vijeka i u san Vuka Mandušići luče
mikrokozma
Pjesma je prevedena na 7 jezika.

Vladika Petar II Petrović Njegoš rodio se na Njegušima, kao drugi sin Tome Markova Petrovića,
najmlađeg brata vladike Petra I, i Ivane Proroković. Na krštenju je dobio ime Radivoje.
Međutim, u narodu nije bio poznat kao vladika Petar nego upravo kao vladika Rade. Vladikom
Petrom narod je nazivao jedino njegovog strica. Njegoš nikada nije upotrebljavao ono II uz
Petar, nego je to dodato kasnije, kao i I uz ime njegovog strica, da bi ih razlikovali. Ne zna se
tačno zbog čega je uzeo dodatak Njegoš, a ne Njeguš, kao što bi trebalo prema imenu njegovog
plemena i najužeg zavičaja. Pretpostavlja se da je to preuzeo od strica vladike Petra, koji je
katkad uz svoje prezime dodavao Njegoš, a ne Njeguš. Vladika Petar I, njegov stric, uzeo ga je k
sebi 1825. da ga školuje i pripremi za naslednika. Školu je kratko vrijeme učio u Boki kotorskoj,
a posle mu je stric doveo za učitelja Simu Milutinovića Sarajliju.
 
Njegoš je počeo da piše još kao dečak. To su bile kratke i beznačajne pjesme, sasvim u duhu
narodne poezije, često ispevane uz gusle. Sima Milutinović je u svoju zbirku narodnih pesama
uneo pet za koje tvrdi da su Njegoševe. Među pesmama u kojima prevladava dubok i smeo
misaoni lirizam naročito se ističu: Crnogorac k svemogućem Bogu, Vijerni sin noći pjeva
pohvalu mislima i Oda Suncu. Ostale pjesme pevaju savremena crnogorska junaštva i ispevane
su sasvim u duhu narodne pjesme. Njegoš je, u vrijeme neprekidnih bojeva s Turcima, zaneseno
voleo narodne pjesme, skupljao ih i sam stvarao nove. Pored pesama u pomenutim zbirkama,
štampao je docnije i dva kraća speva u istom duhu i razmeru: Kula Đurišića i Čardak Aleksića.
 
Godine 1854. je objavljena Slobodijada, epski spev u deset pevanja, u kome se slave crnogorske
pobede nad Turcima i Francuzima. Vuk Karadžić je smatrao da je i druge pjesme o novim
bojevima crnogorskim ispevao upravo Njegoš. On je radio i na prikupljanju narodnih pesama i
izdao ih u zbirci Ogledalo srpsko. Po savremenim listovima i časopisima izišao je znatan broj
njegovih kraćih pesama, prigodnog i moralnog karaktera, kao i veliki broj oda i
poslanica. Njegoš je počeo skromno, podražavajući narodnu poeziju ili učenu i objektivnu
savremenu liriku, kakvu je pre njega pisao Lukijan Mušicki i njegovi sledbenici. Ali se on sve
više razvijao, istina postupno, ali snažno i sigurno. Čitanjem i razmišljanjem, on je ulazio u sve
teže moralne i filozofske probleme, sve dublje i potpunije uobličavao svoje umetničko
izražavanje i posljednjih sedam godina života stvorio tri svoja glavna dela: Luča
mikrokozma, Gorski vijenac i Lažni car Šćepan Mali.