Tomašić, Društveni I Politički Razvitak Hrvata

SOOIOLOŠKA BIBLIOTEKA
IZDAVACI
NAKLADA IESENSKI 1 TURK
HRVATSKO sOc1OLOšKO DRUSTVO
ZA IZDAVACE
MIšO NEIAŠMIC (NIT)
SAŠA Božlc (HSD)
UREDNIK
GORAN BATINA
TEHNICKI UREDNIK
MOMIR OLIACA
REOENZENTI
SAŠA BOŽIC
OGNIEN CALDAROVIC
KOREKTURA 1 KAZALO
MONIKA MILIC
GRAFICKI UREDNIK
BORIS KUK
PRUELOM
MOMIR OLIACA
MARIO TOTH
TISAK: ZNANJE D.O.O., ZAGREB
www.1EsENsK1-TURK.HR
Dinko Tomašic
O
DRUŠTVENI I PQLITICKI
RAZVITAK HRVATA
P'J'
NAKLADA IEsENs1<1 T 1
vATsKo SOCIOLOŠKO DR
GREB, RUIAN
SADRŽAI
PREDGOVOR . . . _ 9
DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA
ZADRUŽNA 1 PLEMENSKA KULTURA KAO SASTAVNI

ELEMENTI HRVATSKE NARODNE KULTURE . . . . . . 17
ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU . . . . . . 24
KOLEKTIVNA SHVACANIA U HRVATSKOM ZAGORIU . . . . . . 52
BQRBA ZA DRUŠTVENU PRAVDU ................ . . . 59
PLEMENSKA KULTURA . . . . . . 64
ŽIVOT U PASIVNIM KRAIEVIMA . . . . . . 90
I. Priroda i kultura ..... .. . . 90
II. Psihologija sela ......................................... .... 9 4
PosTANAK VLADAIUCIH SKUPINA U RANIIEM DRUŠTVENQM

RAZVITKU HRVATA ................................. . . . 101
POLITICKI RAZVITAK HRVATA
I. DIO
SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA

133
SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA .... 148
IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE I POLITICKI
RAZVI TAK HRVATA ................... 170
PREPOROD I PROTU-REVOLUCIIA U DALMACIII . . . 190
RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI . . . 198
II. DIO
AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM ......... 224

ZADRUŽNA KULTURA I HRVATSKI SELIACKI POKRET. . .
234
HRvATs1<0 SELIAŠTVO 1 ZAPADNO-EVROPSKA
CIVILIZACIIA ........................ 238
111. 010
PSIHICKA 1 POLITICKA POZADINA RASNIH TE0RUA . _ _
253
RASA 1 KULTURA. _ .
257
RASA I NAROD ...................... 269
IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA I
HRVATSKO RADNIŠTVO U AMERICI ............. 273

KRITIKA RASNOG TUMACENIA I POLITICKE POVIIESTI
HRVATA I SRBA .............................. 288
Teorija 0 gotškom podrijetlu Hrvata ..... 288
Teorija 0 rasnoj ekspanziji Srba .... 293
,
POGOVOR (Aleksandar Štulhofer) .......... 301
Dinko A. Tomašic, naš prvi moderni Sociolog ..... 301
Biogra?ja ................................ 302
Dj elo .............. 305

Recepcija u domovini . . . 309
Prinos ..................... 312
PRILOZI (Aleksandar Štulhofer) ...................... 314
I. Studije o Dinku Tomašicu i radovi u kojima se raspravlja

njegovodjelo ................. ..................... 314
II. Selektivna bibliogra?ja Dinka Tomašica ..... 316
KAZALO IMENA I POIMOVA .... 321

PREDGOVOR
Ukoliko sociologija znaci “znanost o društvu”L cime se ujedno odre-

duje njezin predmet proucavanja - “društvo°L onda možemo reci da
zbirke eseja i rasprava Dinka Tomašica (1902-1975): Društveni ra-
zvitak Hrvata (1937, 1997) i Politicki razvitak Hrvata (1938, 1997),
objavljene u integralnom izdanju Draštveni i politicki razvitak Hr-
vata (2013)*, predstavljaju izvornu sociološku studiju koja temeljito
proucava razvoj društvenog i politickog života kako razlicitih druš-
tvenih grupa, tako i hrvatskog društva u cjelini.
Baveci se svojim predmetom istraživanja sociolozi nužno do-
diruju i druga podrucja društvenih znanosti. Tako oni proucavaju
geografske, povijesne, kulturne, politicke, ekonomske, psihološke i
antropološke vidove društvenog života, s posebnim naglaskom na
nacine na koje društveni cimbenici oblikuju individualno i grupno
ponašanje. U svojoj analizi Dinko Tomašic ne zanemaruje ni jednu
od spomenutih znanstvenih podrucja. Interdisciplinarnost je bitno
obilježje autorova proucavanja strukturalnih komponenti hrvatskog
društva i njihovih medusobnih utjecaja.
Želimo li razumjeti suvremene društvene i politicke pojave i pro-
cese, moramo ih usporediti s njihovim prošlim stanjima i oblicima.
Ovim razvojnim nacelom rukovodio se i Tomašic u svojim prou-
cavanjima. Kako bi bolje razumio kulturne, politicke i ekonomske
prilike svoga vremena autor se vraca u prošlost nastojeci objasniti
genezu društveno-politickog ustroja i procesa hrvatskih zadruga i
Iako su se u proteklih osamdesetak godina zbile promjene u sociološkoj ter-

X-
minologiji, kao i u gramatici i pravopisu hrvatskog jezika, odlucili smo objavi-

ti tekst u izvornom obliku (osim ispravljanja tiskarskih pogrešaka), ponajviše
zbog toga što su stil i jezik pisanja, nacin obilježavanja literature kojom se autor
služi te primjena ondašnjih pravopisnih pravila i danas razumljivi najširem cita-
teljstvu.
9
~ DRUŠTVENI 1 POLITICKI RAzv1TAK HRVATA ~
plemena od vremena doseljenja, preko razdoblja narodnih vladara,

razvoja i raspada feudalizma do modernog doba kada nastaju
naci-
onalne ideologije.
Složimo li se, zatim, s tvrdnjom da sociološka pitanja, osim što
mogu biti razvojnog tipa (kakve su bile društvene pojave i procesi
u
prošlosti u odnosu na današnje), mogu biti još iz cinjenicna (kako
se
dogadaju i odvijaju društvene pojave i procesi), komparativna
(jesu
li te pojave i procesi j edinstveni ili opci) i teorij
ska (zašto se dogadaju
baš te i takve društvene pojave i procesi),* onda možemo primijetiti
kako je Tomašic sva ta pitanja primijenio na problem svog izucava-
nja - razvoj hrvatskog društva, i u tom smislu ustvrditi da je
rijec o
sociološkom djelu par excellence.
U kontekstu ondašnjih, a mogli bismo reci i današnjih_
pristupa
proucavanju hrvatskog društva autor je dao konkretne i originalne
priloge spoznavanju društveno-politickog porijekla, strukture
i ra-
zvitka Hrvata kroz povijest.
Osobito je znacajno teorij sko utemeljenje i razrada idealtipske
di-
hotomije kulturnih tipova kao plemenske i zadružne kulture.
Minu-
cioznom analizom ovih idealtipova Tomašic je opovrgnuo
Cvijicevu
ekskluzivnu politološko-antropološku interpretaciju dominacij e ple-
menskog dinarsko-stocarskog tipa nad zadružnim panonsko-ratar-
skim tipom koja je bila jedna od teorijskih uporišta velikosrpskog
nacionalizma.
Mi na ovom mjestu necemo detaljno argumentirati autorove
tvrdnje i ocjene, niti cemo dalje analizirati sadržaj studije.
To pre-
puštamo vašoj istraživackoj znatiželji. O znacenju i ulozi Dinka To-
mašica u našoj modernoj misli o društvu piše Aleksandar Štulhofer
u pogovoru knjige.
* Vidi: Fanuko, N. (2004) Sociologüa. Zagreb: Pro?l.
10
'Š' PREDGOVOR 'Š'
Ostat cemo dosljedni u namjeri da istrgnucem ovog djela iz zabo-

rava uspostavimo kontinuitet s domacom znanstvenom baštinom te
da novootkrivene spoznaje, ali i zablude, uvrstimo u memoriju naše
znanstvene zajednice.
Sukladno tome, preporucamo Društveni i politicki razvitak Hrva-
ta kao nezaobilaznu literaturu u potrazi za odgovorima na niz pitanja
o društvenom i politickom razvitku Hrvata kroz povijest: Kakvo je to
društvo? Kakvo je bilo nekad i kakvo je danas? Kako se ono razvija,
što i gdje je njegov izvor, drugim rijecima, kakva je njegova geneza?
Kakve su ga posljedice zadesile i kakve ga posljedice ocekuju?...
U kojoj mjeri sadržaj ove knjige pridonosi objašnjenju i razumi-
jevanju suvremenih društveno~politickih prilika u Hrvatskoj, o tome
znanstvena, politicka, publicisticka i opca javnost, danas, gotovo
osam desetljeca nakon objave prvih izdanja, ponovno ima moguc-
nost prosudivati.
Urednik
1 1
DRUŠTVENI RAZVITAK
HRVATA
U spomen Francisu Tomasicu, sinu Dinka Tomašica,
koji je 1. svibnja 1994. godine poginuo u okolici Mosta-
ra kao novinar americkog tjednika. Francis nije doživio
trideset sedmi rodendan.
Uredništvo
Skup radova koji izlaze u ovoj knjizi vec je objav?en u raznim caso-
pisima i dnevnim novinama. To je tek jedan dio moga rada i istraži-
vanja o društvenom razvitku Hrvata. Da taj rad bude barem done-
kle potpun, potrebno je obraditi još mnoge druge probleme i pojave u
ekonomskom, politickom i soczjalnom životu Hrvata. Tako ce biti od
narocite važnosti da se obradi razvitak seßackih i radnickih pokreta u
Hrvatskoj, problem bosanskih Muslimana, društveni razvitak Hrvata
u Americi, kao i druge pojave koje su s ovima u vezi. Rezultate mojeg
rada u ovim pravcima objavit cu u toku ove godine u posebnoj knjizif
koja ce biti nastavak sadašnje. U tom djelu bit ce odštampane i one
moje radnje, koje su vec objav?ene, ali koje nisu mogle uci u ovu knjigu
radi ogranicenosti prostora (Razvitak gradanskih ideologýa u Hrvat-
skoj, Kritika rasnog tumacenja povzjesti Hrvata, itd.).
Dinko Tomašic
* Rijec je o knjizi Politicki razvitak Hrvata (Zagreb, 1938), op. ur.

ZADRUŽNA I PLEMENSKA KULTURA KAO
SASTAVNI ELEMENTI HRVATSKE NARODNE KULTURE*
Vecina je dosadašnjih kulturno-historijskih rasprava o južnim Sla-

venima polazila sa pretpostavke, da su Slaveni u pradomovini saci-
njavali kulturnu skupinu, koja je pocela da se diferencira tek poslije
seobe. Izgleda, medutim, da je jace naglašeno kulturno razlikovanje
postoj alo medu Slavenima vec u pradomovini ida razne etnicke sku-
pine kasnijih južnih Slavena i nisu možda imale zajednicku prado-
movinu, nego da su se i prije i poslije dolaska u ove krajeve znatno
razlikovale u svoj oj ekonomskoj, porodicnoj i politickoj organizaciji.
Razvitak svake kulturne skupine treba shvatiti doduše dinamic-
ki, ali ne nikako evolutivno ili organski. To jest, i ako se vrše stalne
promjene unutar svake kulture, ne znaci, da te promjene nastaju po
nekom utvrdenom redu u pravcu usavršavanja ili slicno razvitku or-
ganskih bica. Svaka se naime kulturna skupina razvija uslijed prilika
i okolnosti koje se nalaze u njenoj sredini, ali ona isto tako može ida
posuduje kulturne osobine od okolnih, kulturno razlicitih, skupina

ili da stvara nove kulturne kombinacije spajanjem svojih kulturnih
osobina sa tudim. Uslijed toga vec u prethistoriji covjeka nalazimo
da skupine koje pripadaju istom ?zickom tipu cesto imaju razlicitu
kulturu i obratno.
Svi su Slaveni vec u svojoj pradomovini dolazili u doticaj, a ce-
sto i bili vladani od razlicitih etnickih skupina, koje su se kultur-
no potpuno razlikovale od Slavena i koje su mogle i iz temelja da
* Štampano u “Obzoru”L 15. 5. 1936.
17
'Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Š'
izmijene njihova dotadašnja shvacanja, navike, obicaje i društvenu

organizaciju. Skiti, Sarmati, Bastami, Goti, Huni, mijenjali su se kao
vladajuci slojevi nad pojedinim slavenskim etnickim skupinama još
u pradomovini, ali je osim toga i svaka od tih slavenskih skupina
sama za sebe donekle nezavisno razvijala svoje kulturne osobine pod
uticajem okolnosti i prilika svoje sredine.
I ako su izvori o Slavenima u pradomovini mršavi, ipak se i iz
tih, inace nedovoljnih izvora, može lako razabrati, da su medu njima

postojale razne kulturne skupine, koje ondašnji historicari nisu znali
dovoljno oštro razlikovati. Tako npr. car Maurikije kaže za Slavene,
da su veoma hrabri i izdržljivi; da provode hajducki život i da se bra-
ne i navaljuju štitovima i strijelicama. Medutim neki drugi bizantij-
ski pisac kaže, da je car Maurikije zarobio u Trakiji tri Slavena, ali da
nije kod njih naišao na oružje, nego na muzicke instrumente i da su
mu kazali, da Slaveni više vole pjesmu nego ratovanje.
Mnogi stariji, a i današnji historicari Skite smatraju za Slavene,
medutim baš prema opisivanju historicara, jasno se vidi, da su se ti
Skiti sastojali od dviju kulturno potpuno razlicitih skupina. Herodot,
koji se smatra za oca moderne antropologije radi svoje znanstvene
metode promatranja i opisivanja pojedinih etnickih skupina, znao
je dobro razlikovati ove kulturne diferencije kod Skita. Prema He-
rodotu medu Skitima je postojala s jedne strane skupina konjanic-
kih nomada, koji nisu bili stalno naseljeni i isticali su se u ubijanju i
pljacki. Ratnicke su osobine bile kod ove skupine vodece društvene
vrijednosti. S druge strane, prema opisivanju Herodota, postojala je
skupina Skita, koji su bili stalno nastanjeni u selima, provodili su
sasvim drukciji život i bavili su se poljodjelstvom. Herodot je ove
razlicite kulturne skupine nazvao istim imenom, valjda zato što su
sacinjavali istu politicku zajednicu i zato što su vjerojatno govorili
jednim ili slicnim jezikom. Medutim ima mnogo primjera i kod tzv.
18
'Q' ZADRUŽNA I PLEMENSKA KULTURA... 'W
“primitivnih” skupina i kod tzv. civiliziranih naroda, da kulturno ra-

zlicite skupine govore istim jezikom.
Pošto su dakle pisani izvori o Slavenima u pradomovini nedovolj-
ni i pošto se historicari ne slažu niti u pogledu vremena niti u pogle-
du nacina dolaska južnih Slavena u Podunavlje i na Balkan, niti ih
etnicki dovoljno razlikuju, ostaje nam da etnološkom i sociološkom
metodom osvijetlimo ovo pitanje.
Prema rezultatima dosadašnjih socioloških i etnoloških istraživa-
nja u ovom pravcu, izgleda da su postojala dva tipa slavenskih seoba
na Balkan. Iedan tip seobe se je sastojao u postepenom i mirnom
prodiranju putem zauzimanja i obradivanja manj ih i izoliranih kom-
pleksa zemljišta. To su bili seljaci u pravom smislu, jer su se u prvom
redu bavili obradivanjem zemlje u samostalnim ekonomskim zajed-
nicama, bili su relativno ustaljeni i pojedine njihove skupine su se
selile samo na kratke daljine, cim je jedno autarhicno gospodarstvo
postalo prenapuceno. Ova se je kulturna skupina Slavena odlikovala
naglim porastom stanovništva, i ona je na mirni nacin ekonomski i
etnicki osvojila Podunavlje i Balkan, a prodrla je na zapadu do Alpa i
preko njih. Kulturu ove skupine možemo nazvati zadružnom prema
tipicnoj društvenoj organizaciji, koja je kod njih prevladavala. Usli-
jed neprimjetnog nacina prodiranja, ekonomskog i etnickog osvaja-
nja, ove slavenske kulturne skupine nisu dolazile u otvoreni sukob sa
vladajucim slojevima, niti sa okolnim politickim zajednicama i zato
su pisani izvori o njima vrlo rijetki i nedovoljni.
Drugi tip slavenskih seoba na Balkan se je sastojao u naglom i
osvajackom prodiranju pojedinih slavenskih ratnicko-nomadskih
skupina, koje su zauzimale strateške položaje u blizini ratara i u bli-
zini prometnih putova, bavile su se stocarenjem, ali su djelomicno
živile takoder od pljacke i gusarenja. Ove su skupine posjedova-
le razvijenu pljackaško-ratnicku tehniku, pa su bile u mogucnosti,
19
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Š'
favorizirane i drugim okolnostima, da se stalno nametnu i ucvrste

na odredenim podrucjima i da tako osnivaju države. Ove su ratnicke
skupine politicki osvojile Balkan; njima pripadaju hrvatska i druga
plemena i njihovu cemo kulturu nazvati plemenskom, jer je plemen-
ska društvena organizacija prevladavala kod ovih etnickih skupina.
U borbi medu ovim plemenima za politicku dominaciju Balkana,
hrvatska su plemena pokazala jaku ekspanziju i u toku svog poli-
tickog prodiranja i medusobne borbe, njihova je plemenska kultura
dolazila pod jaci ili slabiji uticaj zadružne kulture onih slavenskih za-
družnih skupina, kojima su se hrvatska plemena nametnula. Zadaca
je sociologije da utvrdi, koliko današnja hrvatska narodna kultura
sadrži u sebi zadružnih, a koliko plemenskih elemenata i od kakovog
znacenja to može da bude za ekonomski, politicki i opci kulturni
razvitak Hrvata.
Ako želimo da ?ksiramo osnovne razlike izmedu zadružne i ple-
menske kulture, potrebno je utvrditi prije svega, kako i zašto su se te
dvije kulture izvorno diferencirale i onda razvijale u razlicitim prav-
cima. Ne smijemo se naime zavaravati mišlju, da je bilo jedna bilo
druga od tih dviju kultura izvorno slavenskog podrijetla. I jedan i
drugi od ovih kulturnih tipova mogu se naci u raznim oblicima i
varijacijama kod inace ?zicki i etnicki vrlo razlicitih skupina. U tom
se pitanju dakle moramo poslužiti etnologij om i sociologijom jedno-
stavnih skupina.
Prema dosadašnjim rezultatima tih nauka, izgleda, da su se izvor-
no ljudske skupine, koje su živjele u glavnom od prikupljanja plodo-
va, diferencirale najprije u dva protivna pravca i ako su obje skupine
i dalje održavale nomadski nacin života. Iedno su bile one ljudske
zajednice, koje su se kao glavnom privredom bavile prikupljanjem

biljnih plodova, a tek sekundarno su upotrebljavale i životinj ske plo-
dove. Drugo su bile one ljudske zajednice, koje su u glavnom živjele
od životinjskih plodova, a tek sekundarno su upotrebljavale i bilje.
20
'Q' ZADRUŽNA I PLEMENSKA KULTURA... 'Š'
One prve skupine su pocele da obraduju i udomacuju bilje, a one

druge da love i da udomacuju životinje. Iedni su se prema tome ra-
zvijali u relativno ustaljene moticare, a drugi u stocare, koji su i dalje
bili potpuni nomadi.
Kod moticara su, izgleda, došle do narocitog uticaja žene, jer se

njima pripisuje izum motike. S tim u vezi se smatra, da su žene kod
moticara mogle da steknu dominantni uticaj u porodicnim i politic-
kim odnosima (matriarhat); da su žene, jer su se bavile vrtlarenjem,
posjedovale vrtove, koje su obradivale i da su se muškarci prikljuci-
vali tim ženama i osnivali porodice. To su bile matrilokalne porodi-
ce, a eventualno i poliandricnel, jer je rezidencija jednog ili više mu-
ževa bila u kuci žene i njihova je uloga prema tome bila podredena.
U ovim su skupinama teritorijalni odnosi morali biti od prvenstvene
važnosti, jer je baš odredeni posjed koji je žena obradivala (dakle
zemlja i rad) bio podloga porodicnih i politickih odnosa ovakove
zajednice.
Kod stocara s druge strane, izgleda, da su muškarci došli do na-
rocitog uticaja, jer se muškarcu kao lovcu pripisuje pripitomljenje
životinja. Stocari su se osim toga stalno selili, što je bilo skopcano
sa velikim naporima i opasnostima u borbi sa prirodnim nepogo-
dama, životinjama i drugim nomadskim skupinama. Na taj nacin je
muškarac, kao?zicki jaci i slobodniji, jer nije bio vezan radanjem
i dojenjem djece, došao do odlucnog uticaja. Kod ovih je skupina
postojalo vlasništvo na pokretninama, to jest nad stokom, stocnim

proizvodima i orudem, a to se je shvacanje vjerojatno prenijelo i na
porodicne odnose i otac obitelji je postao gospodar nad životom i
smrti svoje žene i njenih plodova, to jest djece (patriarhat). Ta je
pojava valjda bila pojacana i tom okolnošcu, što su stocari, kad su
razvili lovacku i ratnicku tehniku, cesto i otmicom dolazili do žena,
1 Bracna veza izmedu jedne žene i više muškaraca.
21
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Š'
a iz toga je mogla da se razvije pojava poligamijez. Pošto su se ovi

stocari nomadi neprestano kretali, kod njih teritorijalni odnosi nisu
bili od tako odlucnog znacenja, kao kod moticara. Stocari nomadi su
kolektivno posjedovali pašnjake, a njihovi su se porodicni i politicki
odnosi osnivali na autokratskoj vlasti oca obitelji, koja je prenesena
ina glavare rodova.
Kod ovih je kulturnih skupina naime otac obitelji zadržao svoju
neogranicenu vlast i nad unucima i praunucima. Tako su nastaja-
le velike porodice, a iz ovih su se formirali rodovi, koji su se onda
udruživali u svrhu zaj ednicke obrane i navale za vrijeme nomadskih
kretanja. Medutim i kod ovih spajanja razlicitih loza, ostala je tradi-
cija ili se je podržavala ?kcij a o zajednickom podrijetlu. Uslijed ovog
naglašavanja rodbinskog principa, razvila se je pojava egzogamije, to
jest bila je zabranjena ženidba i udaja medu clanovima istoga roda,
pa makar oni i ne bili u stvarnom srodstvu; postojao je uz to i naro-
cito razvijeni kult osnivaca i zaštitnika roda (totem), koji po kasnij oj
tradiciji i nije morao biti ljudsko bice, nego neka životinja, kojoj su
se pripisivale narocite sposobnosti ili neko imaginarno i nadnaravno
bice (otuda ideja o božanskom podrijetlu pojedinih rodova i glavara,
a eventualno i posebni svecenicki stalež i institucija monarhije).
stocari nomadi diferencirali. Narocito su važne njiho-

Ali su se i
ve dvije skupine: konjari i govedari. Konjari su imali narocito veliki
ekspanzivni radius; razvili su se u vješte osvajace i osnivace velikih
država. ()vim skupinama je pripadala vecina tursko-mongolskih
naroda i oni su, izgleda, narocito uticali na kulturu onih slavenskih
skupina, koje su razvile plemensku društvenu organizaciju i ratnic-
ku tehniku. Govedari su bili manje pokretni od konjara i imali su
mnogo manji ekspanzivni radius, ali su za nas od osobitog interesa,
jer kad su se udružili sa moticarima, razvili su tehniku oranja; plug
naime izvorno i nije drugo nego motika privezana uz govedo. Sretna
2 Bracna veza izmedu jednog muškarca i više žena.
22
'Q' ZADRUŽNA I PLEMENSKA KULTURA... 'Q'
kombinacija ovih dviju kultura dala je dal<le ono što se smatra jed-
nim od najvecih koraka u razvitku civilizacije, jer se oranje po svoj oj
važnosti stavlja uporedo uz pismo, kamene gradevine i izum kotaca,
kao cetiri temelja sviju velikih civilizacija (kineske, peruansko-mek-
sikanske i zapadno-evropske).
Spoj govedara i moticara dao nam je poljodjelsku kulturu, koja
je od moticara preuzela stabilnost i vezanost uz odredeni teritorij
kao i društvenu vrijednost žene, koja je i nadalje za sebe zadržala
vrtlarenje, dok su govedari uz stocne proizvode dali ovoj kulturi
stanovitu prevagu mu.škaraca u društvenom životu. Teritorijalni su
odnosi medutim i dalje imali prednost pred rodbinskim i rad se je
održao kao vodeca društvena vrijednost; osnova je ove kulture i da-
lje ostala, dakle, zemlja i rad, a to je sve prijecilo, da se ovdje razviju
patriarhalni porodicni odnosi, egzogamija i rodovski sistem. Ako se
je ovakova skupina poljodjelaca našla na izoliranom teritoriju, gdje
je bilo potrebno autarhicno gospodarstvo na kolektivnom zemljištu,
razvila se je u takovim prilikama kultura agrarnog kolektivizma u
raznim oblicima.
U gornjem opisu s jedne strane stocara nomada i ratnika, a s
druge strane poljoprivrednika i zadrugara, mi vec imamo osnovne
razlike naše plemenske i naše zadružne kulture, koje ce pokaziva-
ti izvjesne mjesne razlike, vec prema kulturnim uticajima i prema
prilikama sredine. Kod Hrvata je plemenska kultura bila u naglom
opadanju poslije propasti hrvatske sredovjecne države, dok se je za-
družna kultura bolje ušcuvala, sve do prodiranja zapadno-evropskog
kapitalizma usprkos negativnih uticaja sa strane feudalizma. U veci-
ni hrvatskih krajeva postojali su, a i danas se zapažaju uticaji i jedne
i druge kulture, pa je za ispravnu analizu naše narodne kulture po-
trebno dati njihov detaljni prikaz.
23
ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU*
I.
Svaka je narodna kultura sastavljena iz raznih kulturnih elemenata,

jer ni jedna današnja narodnost nije niti rasno niti kulturno “cista°L
nego je nastala spajanjem raznih etnickih skupina. Ove su se skupi-
ne uslijed raznih okolnosti našle povezane na odredenom podrucju,
pa su tim putem razvijale zajednicke tradicije, povijest i zajednicke
težnje. Tim putem su se i kulturno izjednacavale, sa jacim ili slabijim
uticajem ove ili one skupine. Uslijed ovog kulturnog izjednacavanja
one su se osjetile kao jedna cjelina u odnosu prema drugim okolnim
kulturnim skupinama i tim putem su razvijale izvjesnu unutrašnju
medusobnu solidarnost i privrženost. Konacno su prihvaceni i za-
jednicki simboli koji u sebi kondenziraju zajednicka iskustva, zajed-
nicke osjecaje i zaj ednicke težnje, a medu tim simbolima je od naro-
cito važnog znacenja zajednicko ime.
Isto je tako i današnja kultura Hrvata sastavljena od raznih ele-

menata; medu tim sastavnim dijelovima od narocitog su interesa
zadružna i plemenska kultura. Na drugom smo mjestu opisali ple-
mensku kulturu, a ovdje cemo opisati zadružnu kulturu onako kako
se je razvijala i sacuvala u Hrvatskom Zagorju.
* Štampano u “Glasniku profesorskog društva”L 1936. sv. 11-12.
24
'Q ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Q'
U Hrvatskom Zagorju i Prigorju možemo lako razabrati tri kul-
turne razine, odnosno tri osnovna utjecaja kroz koje je prošao druš-
tveni razvitak ovih krajeva: autohtona zadružna kultura, feudalizam
i zapadnoevropski kapitalizam. Time je u jedno receno, da se uslijed
prijelaza iz jedne kulturne razine u drugu, nije izgubio sav uticaj ra-
nije kulture, nego je ostao u jacem ili slabijem djelovanju, vec prema
prilikama. To osobito vrijedi za zadružnu kulturu, koja je, izgleda,
ostala dominantna za vrijeme feudalizma i koja nam može objasniti
mnoge pojave koje se javljaju još i danas, i to narocito u politickim
shvacanjima, pa onda i u drugim društvenim odnosima i psihickim
osobinama Hrvatskog Zagorja.
Kad govorimo o zadružnoj kulturi, potrebno je odmah upozori-
ti citaoca, da tu kulturu strogo razlikujemo ne samo od plemenske
kulture, nego isto tako i od tzv. patriarhalne civilizacije, kako ju je
zamišljao I. Cvijic? U cemu su te razlike, vidjet ce se u toku daljnjih
razlaganja.
Zadruga se u Hrvatskom Zagorju naziva skupcina, a to znaci sku-
pni, odnosno kolektivni imetak i zajednicki život. Izvorno nepokret-
na imovina skupcine je bila nedjeljiva i kad je broj clanova skupcine
bio prevelik, jedan dio je odselio na novo zemljište i tamo je osnova-
na nova skupcina. Tek za vrijeme feudalizma, kad su nastala zemljiš-
na ogranicenja, u nedostatku zemljišta, nastala je dioba nepokretnog
imetka skupcine. Zajednicku imovinu obraduje družina, ciji clanovi
ne mora da budu u rodbinskim odnosima, mogu da se žene izmedu
sebe, ne treba da podržavaju ni tradiciju ni ?kciju o zajednickom po-
drijetlu i nisu pod upravom oca obitelji, nego pod upravom na odre-
deno vrijeme izabmnoggospodara, koji je jednak ostalima i može biti
u svako doba svrgnut sa svog položaja.
3 I. Cvijic: Balkansko Poluostrvo, Beograd, 1931.
25
~ DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA ~
U navedenim osobinama je osnova ekonomske i politicke organi-

zacije zadružne kulture i tu se ujedno nalaze i osnovne razlike prema
plemenskoj kulturi i prema patriarhalnoj porodicnoj organizaciji.
Plemenskoj je kulturi, naime, osnova klanski, odnosno rodovski si-
stem, koji se zasniva na tradiciji o zajednickom podrijetlu i koji je
strogo egzogamican (zabrana sklapanja brakova medu clanovima
roda), a patriarhalna porodicna organizacija se zasniva na apsolut-
noj vlasti oca obitelji u velikoporodicnom sistemu (otac i majka sa
oženjenim sinovima i njihovom djecom).
Izgleda da je negda citava ekonomska organizacija Podunavlja i
jednog dijela Balkana bila osnovana iskljucivo na zadružnoj podlozi.
Ta je organizacija bila potpuno autarhicna, to jest družina je proi-
zvodila na kolektivnom posjedu sve što je bilo potrebno da se zado-
volje individualne potrebe pojedinih clanova, kao i skupne potrebe
skupcine, a to znaci: ishranu, odijelo, obucu, lijekove, rasvjetu, orude
i gradu. Uslijed toga je bila potrebna vrlo diferencirana
dioba rada,
što je takoder jedna od istaknutih osobina zadružne kulture. Usli-
jed ekonomske autarhije, svaka je pojedina skupcina mogla da bude
nezavisna i izolirana od drugih skupcina; svaka je naime skupcina
bila za sebe jedna posebna ekonomska i politicka zajednica, svaka je
skupcina bila jedno selo. I danas, kada se u Loboru kaže “selo°L misli
se pod tim samo jedna kuca ili više* njih, na jednom dvorištu
s jed-
nakim pridjevkom. Ova je ekonomska izolacija osobito važna zato,
jer nam s jedne strane tumaci, zašto se je zadružna kultura tako dugo
održala; ona donekle osvjetljuje i politicka shvacanja Hrvatskog Za-
gorja, koja, kao što cemo kasnije vidjeti, teže za kulturnom i eko-
nomskom autonomijom, politickom i ekonomskom demokracijom.
S druge je strane medutim ova ekonomska izolacija
ucinila skupcinu
zavisnijom od prirodnih uvjeta i mogla ju je u nerodnim godinama
izložiti gladi.
4 I. Kotarski, Lobon Zbornik za narodni život i obicaje, sv. XX.
26
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU Q'
II.
U zadružnoj je kulturi podjela rada diferencirana prema spolu, pre-

ma dobi i fizickim mogucnostima i prema sposobnostima. Od na-
rocitog je socijalnog interesa podjela rada prema spolu. U nekim
se krajevima Zagorja, na primjer, još uvijek vrtlarenjem (sadenjem
i obradivanjem povrca) bave iskljucivo ženske. Ovo je dokaz veli-
ke starosti ove kulture, donekle tumaci vegetarijanstvo ovoga kraja
(meso se jede iznimno i samo u svecanim zgodama)5, tumaci rela-
tivno visoki društveni položaj žena u zadružnoj kulturi i ukazuje na
eventualnu mogucnost, da je negda, valjda u predzadružnom kul-
turnom razvitku postojao matriarhatö. S time je u vezi možda i po-
java narocito razvijenog kulta Majke Božje, koji se opaža ne samo
u citavom Hrvatskom Zagorju, nego i u drugim krajevima, kuda je
dopirala zadružna kultura; taj bi se religiozni kult mogao eventualno
tumaciti time, da je pod utjecajem kršcanstva raniji matriarhalni kult
pramajke zamijenjen novim ženskim božanstvom.
Što se tice odraslih muškaraca, vrlo je znacajno da u njihovu is-
kljucivu nadležnost spada oranje i košenje. Oranje je, naime, osnova
zadružnog života; taj je, izgleda, i nastao tako što su se stacionar-
ni moticari udružili sa nomadima govedarima u svrhu autarhicnog
obradivanja izoliranih gospodarstava, jer plugi nije drugo nego mo-
tika povezana uz govedo. Spoj ovih dviju kultura omogucio je inten-
zivniju obradu zemlje i snažnije množenje stanovništva. Moticari su
dali bilje, voce i žitarice, a s tim u vezi i društvenu vrijednost žena, a
govedari stoku i stocne proizvode, i s tim u vezi društvenu važnost
muškaraca, tako da je ova kultura mogla postati autarhicna i prestala
5
Ova je pojava, razumije se, potencirana od kada Zagorac proizvodi za tržište,
ali dok npr. vino, koje takoder proizvodi za tržište, relativno mnogo ostavlja za
vlastitu potrošnju.
Prednost zena prema muskima u svim 111 nekim dominantnim odnosima u po-
6 V
V
rodicnom i u javnom životu.
27
je da bude nomadska, a družina u skupcini se je množila dotle dok

broj zadrugara nije bio prevelik za potrebe kolektiva; tada se je jedan
dio družine odvojio da osnuje novo kolektivno i autarhicno gospo-
darstvo, novu skupcinu.
Uslijed toga, što je oranje osnovna ekonomska aktivnost skup-
cine, uvijek samo domaci “muži” oru, to jest oranje se ne prepušta
slugama, niti se uzimlj e za taj posao strana pomoc, a “biruši” (volari)
u zadružnoj hijerarhiji, po svom ugledu i položaju, dolaze odmah
do gospodara, i to su uvijek stariji domari. Uz biruše dolaze “kuciši”
(konjari), kravari i svinjari, ali se za te poslove mogu upotrijebiti i
mladi domari i sluge.
Treba vec ovdje naglasiti, da je uzimanje slugu pojava koja je tuda
pravoj zadružnoj kulturi, jer je ova zasnovana na kolektivnom obra-
divanju zemlje i kolektivnom uživanju zajednickog rada prema na-
celu, da svaki clan družine radi prema svojim sposobnostima i obica-
jem ustanovljenoj diobi rada, a svaki uživa koristi zadružnog života
prema svojim potrebama. Kad je skupcina trebala novih radnih sila,
onda su se neoženjeni domari “ženitnjaki°L ženili ili je uzimana stra-
na osoba sa porodicom u zadrugu; takav “skupnik” je imao jednaka
prava i dužnosti sa ostalim zadrugarima. Tako se, na primjer, zna
u Loboru i okolici, da je skupnik u toku od nekoliko godina poslije
nego što je bio primlj en u skupcinu, mogao biti biran za gospodara7.
Skupcine su pocele uzimati sluge vjerojatno vec pod utjecajem fe-
udalizma, a narocito kasnije pod utjecajem individualisticnih shva-
canja zapadnoevropskog kapitalizma, ali onda je njihov položaj u
skupcini bio vrlo povoljan, što je posljedica zadružnih shvacanja o
vrijednosti ljudskog rada i o poštovanju covjeka kao ljudskog bica,
bez obzira kojoj ekonomskoj ili društvenoj skupini pojedinac pri-
pada. U tom je osnova onog humanog (covjecanskog i socijalnog)
7 Kotarski, op. cit.
28
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU '“'
shvacanja, koje je u zadružnoj kulturi narocito naglašeno i koje je

uzeto kao jedno od temeljnih nacela ideologije Hrvatskog seljackog
pokreta. Otuda sluge u zadružnoj kulturi s gospodarom pri stolu
jedu iz jedne zdjele: “Gospodar sa svojim slugom dobro postupa, kao
da mu je najbliži rodak. On slugu zove po krsnom imenu, a sluga
gospodara 'gazda°; tako i drugi domari zovu slugu po imenu, a sluga
i njih po imenu, starijemu od sebe veli “vi? a mlademu 'tiŽ Slugama
u nas nije zlo; sa sinom je svojim gospodar 'hujši' nego sa slugom”Ž8
Razumije se, da s ovim što je do sada receno, nije iscrpljena dioba

rada u skupcini. Što se toga tice, družinu možemo podijeliti najprije
u pet skupina; te su istovremeno i skupine prema starosti: djeca (do
deset ili dvanaest godina), pastiri (do 15 ili 16), poslenici (do 20 ili
24) muži i žene (do 50 ili 6O), starci i babe (poslije 50-60). Medutim,
unutar svake od onih osnovnih skupina postoji daljnja dioba rada
prema prirodi obavljanog posla. Tako smo vec vidjeli da u zadružnoj
kulturi muži mogu biti ili gospodari ili biruši, ili kuciši, a mogu biti i
zanatlije, jer Zadružna kultura, uslijed nacela gospodarske samodos-
tatnosti, narocito pogoduje razvijanju zanatstva; otudase u mnogim
krajevima Zagorja muškarci bave tkanjem. Isto je i kod žena, one
mogu biti gospodarice, kuharice, kravarice, reduše, itd.
U razvijenoj zadružnoj kulturi, clanovi družine dobili su od skup-
cine sve što je bilo potrebno za podmirenje njihovih potreba, a radili
su za skupcinu prema svojim sposobnostima. U skupcini je prema
tome postojala potpuna ekonomska demokracija. Qvaj je sistem
ekonomske demokracije postepeno narušavan pod utjecajem feuda-
lizma i kapitalizma, tako da je uvedena institucija “osebunjka”L to jest
prava na odvojenu imovinu; to je ujedno i prvi pocetak raspadanja
kolektivnog života. S tim u vezi su pocele pojedine porodice voditi
u izvjesnim pravcima zasebnu ekonomiju, poceli su medusobno da
se donekle razlikuju u odijelu, i konacno je skupcina opskrbljivala
29
družinu jedino jelom, a sve je drugo pripalo u nadležnost pojedinih

porodica. Ali baš to što se je od svih kolektivnih strana zadružnog
života zajednicka ishrana najdulje održala uz neki zajednicki imetak,
kad su se inace pojedine porodice sasvim emancipirale i izdvojile iz
skupnog života kao zasebne individualnosti, ukazuje da su izvorno
baš ekonomske i politicke prilike, koje su favorizirale ili forsirale au-
tarhicnu ekonomiju, bile podloga na koj oj se razvila zadružna kolek-
tivna kultura.
Uopce se može kazati da su utjecaji feudalizma na zadružnu kul-
turu Hrvatskog Zagorja bili više ekonomske nego politicke prirode.
Feudalizam je naime utjecao na vrstu i nacin proizvodnje, na inten-
zitet poljoprivrede i stocarstva, kao i na razvijanje zanatstva. Feuda-
lizam je naseljivao stocare nomade uz poljoprivrednike. Na taj su
nacin stocari bili asimilirani od poljoprivrednika il privezivani uz
zemlju, što je opet, sa svoje strane utjecalo na gustocu stanovništva.
Ekonomski se je utjecaj feudalizma kretao u pravcu reorganizacije
zadružne ekonomije prema potrebama feudalnog gospodarstva, koje
je takoder od svoje feudalne autarhicnosti prelazilo postepeno na si-
stem proizvodnje za tržište. Tim nacinom je feudalizam otvorio put
razvitku novcane ekonomije, razvijanju trgovine i prodiranju indu-
strijskih dobara. Sve su to bili udarci ekonomskoj autarhiji zadružne
kulture, tako da kada je kapitalisticki sistem konacno likvidirao feu-
dalni režim, skupcine su vec bile zrele za raspadanje, a održavale su
se pojedinacno sve do naših dana, i opet samo u toliko u koliko su
postojali uvjeti povoljni za održavanje zatvorenog samodostatnog
iz
(autarhicnog) gospodarstva.
30
'Š' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU Š'
III.
Kad god se opisuje Hrvatsko Zagorje, opisivaci ce narocito istaknuti

pjesmu i vino. Tako i iz opisa Lobora i okolice vidimo kako pjesma
i vino imadu izvjesno društveno znacenje za kulturu ovih krajeva.
Kod tumacenja ove pojave treba imati u vidu da je zadružna kultura
dominantno agrarna kultura tj. kultura agrarnog kolektivizma i da
su izvorno uz poljodjelske radnje bili povezani razni obredi i obred-
ne pjesme, cija je uloga u pocetku bila u prvom redu odgojna; obredi
i obredne pjesme sadržavali su u sebi stecena iskustva i znanje o vre-
menu i nacinu poljodjelskih radnja. Na taj nacin se je cuvalo iskustvo
i predavalo nastupajucim pokoljenjima; kasnije je ova uloga obreda
postala sve više simbolicna, cim je zadružna kultura bila manje izo-
lirana, a narocito otkad je feudalizam preuzeo kontrolu proizvodnje.
Medutim mnoge su se te obredne pjesme, a i neki obredi ili njihovi
ostaci ocuvali do danas u obliku raznih popijevaka ili drugih prigod-
nih pjesama. Tako u Loboru, kada se oranje svršuje, pjeva se:
Hej muži, muži

Teri verne pluži,
Te mu Bog služi.
Plugi otka, brana,
To je muška hrana,
Heja volek zaj dni.
Slog se orje skrajdni.
Kada “žnale” žanju, kolektivno pjevaju:
Stoj nam, polje, polje široke!

Vu tem polju jelek visoka.
Svilica bela, bele cerlena,
Kroto romena, Višnja moja!
Višnja, el si mi romena?
31
'ä' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA *Q*
Vu te Cerne gore,
Pri te hladne vode,
Pri te majke Bože.
Kao što gornja popijevka, koju pjeva volar za vrijeme oranja, uka-
zuje na podjelu rada po kojoj “plugi otka, brana” spada u iskljucivu
nadležnost muškaraca, tako je i slijedeca popijevka sociološki važna,
jer je u njoj sadržana formula citavog obreda, to jest nacina po ko-
jemu starješina sijece i reda kojim dijeli purana gostima pri svadbi:
Režte ga na dvoje,
Dajte mi obedvoje;
Režite ga, režite ga,
Ocek starešina.
Rež°te ga pri kuku,
Dajte, mome Iurku;
Režite ga, režite ga,
Ocek starešina.
Rež”te ga pri batu,
Dajte mome Matu;
Režite ga, itd.
Rež'te mu kobilu,
Dajte mome sinu
Režite ga, itd.
Rež”te ga pri vratu,
Dajte mome bratu;
Režite ga, itd.
Od osobitog je interesa u ovoj obrednoj pjesmi još i to, da uža

rodbina starješine, dolazi po redu tek poslije ostalih clanova družine.
I to je potvrda, da je rodbinska veza imala podredeno znacenje u
zadružnom životu.
32
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU *Š*
Isto tako možemo zapaziti ostatke ranijih obreda u obicajima koji

su postoj ali u zadružnom životu prilikom kopanja u vinogradu: “Ci-
jela se “skupcina” znala veseliti kad su gorice kopali. Gospodar je pred
težacima staj ao, a svaki put, kad su došli blizu vrata, koracio je u
klij et, i kad su °vun stirali j en žlakL na vratima su svi po redu iz barila
pili i govorili: 'Morame motike zamocitiŽ Žene su i djevojke otpjevale
popijevku, i tad su kopali dalje°Ž9
Nikaj na svetu lepšega ni,

Neg je gorica kada rodi
Kume moj dragi, daj se napij,
Dugo nas ne bu, daj se ga vžij
Mužek se trudi, ter se vrti,
Da mu se delo ne zamudi.
Zakaj se trudim, neg da pijem,
Zakaj se mucim, neg da vžijem.
Danas al sutra mrtev nam glas,
Vince ostane, ne bude nas.
U koliko se u Hrvatskom Zagorju mogu naci slucajevi alkoholiz-

ma i narocito velike potrošnje vina za “domacu potrebu”L treba ih, uz
ostale okolnosti, dovesti u vezu sa ovim obrednim tradicijama.
U ovoj kulturnoj zoni, gdje je najbolje ocuvana zadružna kultura,
nema ni traga “herojskoj” poeziji ili “herojskim” tradicijama. Poe-
Zija je tamo ili obredna ili lirska, uz osobitu idealizaciju prirode i
uz naglašavanje humanih osjecaja. Umjetnicko stvaranje ovdje nije
upuceno niti na tradicije niti na fantaziju, nego na dogadaje i pred-
mete u neposrednoj okolini. Zato je umjetnicko stvaranje kod seljaka
u ovim krajevima baš danas vrlo razvijeno i zato je stvaranje danas
upravljeno iskljucivo u socijalnom smjeru.
9 óllit.
33
'Q DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA Q'
IV
Potrebno je k ovom opisu i tumacenju ekonomske organizacije za-

družne kulture dodati još i to da je ona u sebi sadržavala i potpuno
socijalno osiguranje. Otuda se u ovim krajevima još i danas narocita
pažnja ukazuje trudnim ženama i porodiljama, zatim bolesnicima i
starcima. Ekonomsko osiguranje i pažnja porodiljama, kao i potreba
radne snage, uz kolektivna shvacanja zadružne kulture, objašnjava
narocito veliki fertilitet ovih krajeva, kao i relativno slabu rasprostra-
njenost sredstava i metoda za namjerno sprecavanje zaceca i poro-
daja; ta se shvacanja održavaju još i danas i ako slabe pod pritiskom
pauperizacije i individualizma. Ali i danas, u koliko se u ove krajeve
uvada umjetno ogranicavanje poroda, to se ne radi u oblikunasilnog
prekida trudnoce, nego radije kao “coitus interruptus°Ž Sa pauperi-
zacijom je u vezi i pojava prosjacenja, koja je inace potpuno strana
zadružnoj kulturi, tako da se prosjacenje u Zagorju još uvijek smatra
za sramotnije ni iz daleka tako razvij eno kao što je u zoni plemenske
kulture.
Opisana ekonomska organizacija zadružne kulture može nam
objasniti takoder nepokretnost i miroljubivost zagorskog seljaka.
Autarhicnost skupcine, koja je u stanju da zadovolji sve potrebe
družine, i stroga podjela rada, koja znatno olakšava individualnu
odgovornost, postavlja pojedince u gotovo potpunu zavisnost od
kolektivnosti izvan koje se oni nelagodno osjecaju. Otuda su seljaci
iz Zagorja nerado išli u Ameriku, ili drugamo na rad, osim pod utje-
cajem iznimnih okolnosti, a i onda su se cesto vracali doma. Izmedu
1901-1910 iselilo se je npr. iz modruško-rijecke županije 14,26 ljudi
na 1.000 stanovnika, a u istom razdoblju iselilo se iz Varaždinske žu-
panije samo 2,45 na 1.000 stanovnika. Pod utjecajem pauperizacije i
34
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU fš'
prisilne vojnicke službe, po gdjekoji je poceo da odlazi u žandarme

ili u stražare, ali “i žandari i stražari štede novce da podignu sebi
doma 8 os P odarstvo, da imaùJ
kamo doci kasnièJ P od stare dane”Ž
Medutim i ako se nerado seli, kad se je jednom odselio, Zagorac
postaje odlican kolonista. Voli da se seli samo u skupinama, na ma-
nje udaljenosti, boji se nepoznatih ljudi i zazire od stranih obicaja
i navika, ali kad se je vec definitivno uselio sa istom upornošcu se
hvaca nove sredine, održava svoja shvacanja i svoje navike i sa sigur-

nošcu osvaja krajeve u koje se je uselio u vecim skupinama.
Što se tice stava prema vojsci i vojnickoj službi 'taj je kod hrvat-
skog Zagorca za vrijeme zadružnog života bio potpuno negativan.
Ranije kad nije bilo obvezatne vojnicke dužnosti, gospodar skupcine
je znao prijetiti nediscipliniranim domarima, da ce ih predati u voj-
nu službu, i ta je prijetnja bila dovoljna, da se uspostavi disciplina
medu družinom. U Prigorju npr. “kad gdoj mora iti v soldatiju, unda
se si placedu, mislidu, da ne bu nigdar više dimov došal; najviše se
place mati, gdeka tak javce kak da je mrl”1°, a Katic Klukovic piše
svom mužu Ivanu, koji se nalazi na odsluženju vojnog roka: “Pak ne
budi nikakov kaprol, da predi dimo dojdeš”“. U Loboru i okolici su
ova shvacanja izražena u pjesmi. Evo nekoliko primjerazlz
1.
Z Bogom, dekle, moje, vaše postelke,

Kulke krat sem na njih zaspal,
Bog zna budeme vec!
Z Bogem, sestra, brate, moram it vu svet,
Soze me polevajo, koj moram bit soldat.
10 Vatroslav Rožic: Prigorje, Zbornik za nan život i obicaje, XII.

H Ploh-Herdvigov: Hrvatsko nan blago, sveska II, Varaždin, 1869.
12 I. Kotarski, op. cit.
35
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA Š'
2.
Boga mole tri soldati mladi,

Da jih pušca dime zimuvati,
Da vidijo, koj im majke rade,
Naše majke tužne sinke rane,
Tužne sinke caru za vojnike,
3.
Do bo tebe, ocek, hranil,

Kad ja bodem cara branil?
Ocek, ocek, ocek, ljubleni!
Do bo tebe, majka hranil,
Kad ja bodem cara branil
Majka, majka, majka rojena!
Ovaj stav prema vojništvu je razumljiv, kad se zna da je zadruž-

na ekonomska organizacija bila autarhicna; Zagorac uslij ed toga nije
smatrao, da su njegovi interesi povezani uz sudbinu države i po nje-
govom shvacanju on je samo bio prisiljen da “brani cara”Ži
Pogrešno bi dakle bilo iz gornjih podataka zakljuciti, da Zagorac

nije agresivan. Treba naime strogo razlikovati njegovu individualnu
nepokretnost i miroljubivost od njegove sposobnosti da bude kolek-
tivno ratoboran i revolucionaran; o tome najbolje svjedoci citav niz
“puntarija”L citav niz seljackih pobuna i ustanaka lokalnog i opceg
znacaja, koje su konstantno izbijale medu zagorskim i prigorskim
seljacima od feudalnih vremena pa sve do naših dana. Treba ipak
naglasiti da ove pobune nisu nikad imale agresivan, niti urotnicki,
nego više defanzivan karakter, one su nastajale uvijek onda, kada su
seljaci kolektivno osjetili, da su ugroženi njihovi kolektivni intere-
si. Zadružna kultura, naime, za razliku od plemenske nije nasilno
ekspanzivna, nego u koliko pokazuje ekspanzivne težnje, te su više
36
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Q
putem ekonomskog i kulturnog prodiranja. Otuda je ova kultura po-

stepeno i neopaženo ekonomski i etnicki osvojila Podunavlje i Bal-
kan i probila sve do Alpa i preko njih, još prije osnutka slavenskih
politickih zajednica na Balkanu.
Ova sposobnost kolektivnog nastupanja ocituje se u novije vri-
jeme sve više u obliku kulturnih i politickih aktivnosti, koje uslijed
ovih kolektivnih težnja cesto poprimaju oblik jednoglasnog plebisci-
ta i mirnim putem vrše kulturnu i politicku ekspanziju.
Uz ovaj smisao za kolektivni nastup, formalna organizacija nije
kod Hrvata Zagoraca od takove važnosti, kao što može da bude kod
pripadnika plemenske kulturne zone, koji su vrlo pokretni indi-
vidualisti, i za koje je potrebno snažno vodstvo, da ih disciplinira.
Za istinskog zadrugara, kao što je Zagorac, vodstvo i vode su samo
predstavnici kolektivnih težnja, a te su uvij ek tu, bez obzira da li po-
stoji formalna organizacija ili ne; i zato se te kolektivne težnje, ta
stvarna organizacija ne mogu uništiti time, ako se uništi formalna
organizacija.
U vezi sa ovim pitanj em je i problem politickog vodstva u Hrvat-
skom Zagorju. Na politicko vodstvo se u ovom kraju gleda sa gledišta
zadružnog principa o diobi rada. Vodi onaj koji se u kolektivu smatra
zato najpodesniji, ali njegova je funkcija samo da izvršuje kolektivne
težnje, a ne da daje naredenja. Otuda inicijativa potice odozdo. Otu-
da tu medu seljacima nema otimanja o politicko vodstvo. Cesto se
pojedinci moraju nagovarati da se prihvate neke politicke funkcije.
U nekim krajevima seljaci ce ponuditi vodstvo bogatijim seljacima,
ako ih inace cijene, ali ovi ce redovito to odbiti i izgovorit ce se da su
previše zauzeti; nato ce seljaci povjeriti vodstvo nekom od srednjih
ili siromašnih seljaka, koji posjeduju izvjesne govornicke i “diplo-
matske” sposobnosti. U ovim kraj evima je politicko vodstvo velikom
vecinom u rukama srednjih i siromašnih seljaka.
37
Ova su kolektivna shvacanja danas ipak donekle oslabljena usli-

jed ekonomskog i društvenog razlikovanja, koje se je pocelo razvijali
uporedo sa raspadanjem skupcina, a pod utjecajem kapitalistickog
sistema proizvodnje i prodiranja individualistickih shvacanja. Ali je
opet s druge strane ekonomska i društvena diferencijacija usporena
u Hrvatskom Zagorju uslijed prenapucenosti i stabilnosti stanovniš-
tva ove kulturne zone; te su okolnosti naime sprjecavale iseljavanje
i sprjecavale znatnije nagomilavanje imovine u rukama pojedinih
seljaka. Uslijed toga društvena diferencijacija u Hrvatskom Zagorju
nije takova, da bi mogla utjecati na razbijanje kolektivnog stava u
mnogim shvacanjima, a narocito ne u politickim pitanjima. S druge
strane opet izgleda, da konstantna parcelacija posjeda, uz prenapu-
cenost ovih krajeva, teži k ekonomskom izjednacavanju, jer oko 70
posto seljaka, a negdje i više, posjeduje manje od 5 jutara zemlje.
Medutim kod prosudivanj a ovog problema treba imati u vidu i to, da
je društveno razlikovanje u zadružnoj kulturi zasnovano na sasvim
drugim gledištima, nego što je to na primjer u plemenskoj kulturi.
Dok se u plemenskoj kulturi najviše cijeni podrijetlo (rod, soj, ko-
ljeno, kuca), zatim bogatstvo, junaštvo i stalež ili zanimanje, u razvi-
jenoj zadružnoj kulturi se cijene u prvom redu licne sposobnosti, a
zatim dolaze razlike prema funkcijama, prema starosti, prema imo-
vinskim prilikama i prema spolu.
Uslijed samodostatnosti ovog gospodarskog sistema nije se ovdje
mogla razvijati trgovina. Pomanjkanje smisla za trgovinu i s druge
strane stalna parcelacija zemljišta onemogucili su da se ekonomska
diferencijacija ustali. Uslijed toga se naglašavanje licnih sposobnosti
održava u Hrvatskom Zagorju cak i u onim predjelima, gdje su eko-
nomske razlike donekle ipak naglašene, i gdje se donekle ekonomsko
stanje istice kao društvena Vrijednost. S jedne strane dakle slabo ra-
zvijena trgovina, parcelacija posjeda, prenapucenost i težnja za eko-
nomskim izravnanjem, a s druge strane nacelo zadružne kulture o
38
f“" ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Q'
prednostima licnih sposobnosti, tumaci, zašto u ovim krajevima go-

tovo redovito ne bogati, nego srednji, a vrlo cesto i siromašniji seljaci
imadu odlucan utjecaj u mnogim politickim i kulturnim aktivnosti-
ma. Kod ovakovih seljaka je i jace razvijen smisao za razne kulturne
ipoliticke djelatnosti, a to može da bude od snažnog utjecaja na for-
muliranje politickih ideologija.
Izgleda da je težnja zadružne kulture za ekonomskim izjednacava-

njem, pojacana konstantnom parcelacijom seljackih imanja, i pod
utjecajem shvacanja srednjih i siromašnih selj aka, u uskoj vezi sa ra-
zvitkom snažne seljacke svijesti kod seljaka u Hrvatskom Zagorju.
Ta se seljacka svijest izražava u izvjesnom antagonizmu prema svima
onima koji nisu seljaci ili ne žive kao seljaci, a narocito prema oni-
ma, koji žive na racun seljaka ili ga izrabljuju. Otuda seljak iz ovih
krajeva pravi razliku izmedu sela i grada, izmedu seljaka i “gospo-
de”; medu seljacima razlikuje trgovce, lihvare i nadripisare, koji se
“drže za gospodu'L a medu “gospodom” narocito razlikuje “pokva-
renu gospodu°L i povjerava se samo onim ljudima iz grada, za koje
se pozitivno uvjeri da rade u njegovu korist; takovi onda dobivaju
njihovo upravo neograniceno povjerenje. Narocito ne trpe opcinske
i državne cinovnike: “stoji li više njih u hrpi, te mimo njih prode koji
cinovnik, ne ce ga pozdraviti, drže se, kao da ga i ne vide... Gospo-
du narod ne trpi, jer mu pod krov nigda ne dode nijedan, vec ako
na žekuciju°Ž Kad opazi, da se tko ljepše obucen približava njegovoj
kuci odmah se sakrije i veli: “pak ga vrak k mene na zlo nosi!”“ Sli-
Can stav zauzima i prema župnicima, ako posjeduju mnogo zemlje,
ako hoce da se bave politikom i ako su razni nameti u obliku lukna
ili naplate za religiozne obrede odviše veliki; slican stav zauzimaju
39
'ä' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%'
seljaci i prema drugim školovanim ljudima iz grada: veterinarima,

odvjetnicima, lijecnicima, ciji su honorari po mišljenju seljaka odvi-
še veliki, u odnosu prema seljackim prihodima. Svecenstvo je
k tome
u Hrvatskoj i samo bilo feudalno. Kaptol zagrebacki je spadao medu
najvece feudalne gospodare u hrvatskoj, i seljaštvo je isto tako cesto
dolazilo u otvoreni sukob sa crkvenim feudalcima kao i sa svjetov-
nim. Otuda politicki utjecaj katolicke crkve u ovim krajevima nije
nikako mogao biti jak.
Uslijed ovakovih shvacanja, razumljivo je, da je Hrvatska seljacka
stranka upravo svoj om seljackom ideologijom zadobila potpuno po-
vjerenje seljaka iz ovih krajeva, ali i u samoj toj stranci oni više vole
da ih predstavljaju i zastupaju seljaci nego “gospoda°Ž
Seljaci iz ovih krajeva ne trpe lihvare: ovi, i ako su seljaci, drže se
za “gospodu” medu seljacima i seljaci su svjesni da ih lihvari izra-
bljivaju pretjeranim kamatama i eventualno licnim uslugama, koje
lihvari traže povrh kamata, a koje mogu biti isto tako velike ili i vece
od samih kamata. Ali seljaci znadu i da im se svete. U ovim krajevi-
ma se smatra za najveci zlocin ubiti covjeka ili zapaliti necij e imanj e,
ali se ne smatra zlocinom, ako netko iz osvete zapali imanje lihvaru
ili ga ubije. Slicni stav imaju i prema trgovcima, koje cesto identi?ci-
raju sa lihvarima. Uslijed autarhicnog sistema zadružne kulture, koja
nije bila upucena na izmjenu dobara, jer je skupcina sve proizvodila
što je družina trebala, u ovoj se sredini nije mogao razviti smisao za
trgovinu. Za to su trgovci ovdj e vecinom doseljenici i to poj acava an-
tagonizam Zagoraca prema seoskim trgovcima. I prema “vlastelinu”
su nepovjerljivi, ako misle da im rad nije naplacen ili ako je potrebno
“mito”“, da se rad dobije.
14 Kad seljaci rade “iz dijela°L neki vlastelini (gradani koji posjeduju zemlju, ali
je ne
obraduju vlastitim rukama) traže od seljaka licne usluge u obliku radnih
dana,
raznih poklona i drugo. To seljaci nazivaju “mito” ili “procenti”Ž
40
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Q'
Osim ovog seljackog antagonizma, Zagorci poznaju još i kulturni

antagonizam prema svima onima, koji se drukcije oblace i drukcije
govore, pa bili to i seljaci. Tako na primjer u Loboru prosjake koji
dolaze iz Like nazivlju “vlahi” i takovog prosjaka ne trpe, ali “boje
se, ako mu ne dadu, da bi ih orobio, okrao, požgao°Ž Ovaj je kulturni
antagonizam posljedica nepovjerenja prema nepoznatom; narocito
je razvijen u izoliranim kulturamai nestaje ga sa pojacanim kultur-
nim doticajem, ali se s druge strane u slucaju politickih sukoba ovaj
antagonizam dade lako pretvoriti u politicki antagonizam.
VI.
U vezi sa problemom društvenog razlikovanja u zadružnoj kulturi,

od osobitog je interesa, da se razbistri društveni položaj žene u ovom
kulturnom podrucju. Što se tice ovoga pitanja, treba prij e svega ima-
ti u vidu, da u potpuno razvijenoj zadružnoj kulturi postoji stroga
podjela rada i potpuna ekonomska demokracija. I jedno i drugo je u
interesu žene, jer ovakova društvena organizacija onemogucuje isko-
rištavanje žena u interesu muškaraca, kao što je to, naprotiv, slucaj u
plemenskoj kulturnoj zoni. Ondje naime gdje je podjela rada strogo
provedena, odlucujuca rijec o nacinu posla, vremenu odmora i rada,
pripada onoj skupini kojoj je taj rad dodijeljen, zato što je prirodna
posljedica diobe rada - specijalizacija. Otuda u Loboru: “kad muž i
žena idu zajedno na sajam, kad žele kupiti kravu tu muž mora sud
svoje žene poslušati; a kad kupuju volove, konje ili junce, tad žena
nije nazocna”Ž15 Dok je bio razvijen zadružni život, tocno se je zna-
lo, što je iskljucivi ženski posao, a koji su zajednicki poslovi muških
i ženskih. Danas cesto u Zagorju žena vodi gospodarstvo i njoj se
polažu racuni i Zagorci opcenito tvrde da je uloga žene u domacin-

stvu važnij a od uloge muškarca: “Žena drži tri vugla kuce, a v cetvr-
41
'Q DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%'
tom mužu ne da mira°Ž Poslije raspadanja zadružnog života redovito

majke, a ne ocevi vrše disciplinu djece. Sigurno je, da ove okolnosti
mogu imati izvjesnog uticaja na formiranje licnosti.
U zadružnom životu iskljucivi je ženski posao: “?ake bijeliti, pra-
ti, siti, krpati, grah brati, jelo kuhati, u vrtu raditi, kucu u redu i ci-
stoci držati, mladinu nasadivati i hraniti, presti i plijesti”Ž Zajedno
sa muškima ženske “kopaju i vezu u goricama (vinogradima), beru
grožde, okapaju koruzu i krumpir, žanju strni, konoplje i lan namacu
i iz vode vade, obijeljene ?ake nose na potok, koruze beru i lupe°Ž Što
se tice djevojaka, one su u skupcini “bile obicno kravarice, na poljski
su rad malo kad išle”Ž
Vec je spomenuto, da se u razvijenoj zadružnoj kulturi narocita
pažnja poklanja trudnim ženama i porodiljama. Tako u Loboru po-
stoji 14 zabrana (tabu)16 za trudne žene. Tako npr. trudna žena: ne
smije vatre gledati, kad kuca gori; ne smije gledati krv; ne smije sijati
žitka; ne smije jesti prijesnog kruha, ili kiselog graha itd. Isto tako tko
nosecoj ženi ne da jesti, a hoce joj se, dobije na oko jacmenac. Nema
sumnje, da je izvorna svrha ovih tabu-a bila da zaštiti trudnu ženu.
“Babelnica” (porodilja) leži u krevetu nekoliko dana poslije poroda.
Tri dana jede cistu kokošinju juhu, a onda meso i druge jestvine._ K
babelnici dolaze u pohode samo ženske. “Kuma po tri, cetiri, a dje-
koja i po osam dana donosi kumici govedsku ili kokošju juhu, koju
doma skuha. Lecu kuhanu, da bi više mlijeka imala i kolace pecene
donese kumica.” Ovi razni obicaji ukazuju, kako se velika pažnj a po-
svecivala porodiljama, a to je moglo, uz druge okolnosti, utjecati na
fertilitet Zagorja. Isto je tako s druge strane nedovoljna pažnja prema
porodiljama nepovoljno utjecala na fertilitet Slavonije.”
16
Društvena zabrana odredenog ponašanja redovito povezana, bilo posredno ili
neposredno, uz seksualne odnose.
17 Vidi o tome Lovretic: Otok, Zbornik, II.
42
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Q
Narocito istaknut P oloža`J u razvièno` J J

zadružno`J kulturi ima 8 os-
podarica. Njen je položaj ravnopravan položaju gospodara skupcine,
i gospodarica ne mora biti gospodareva žena, nego se cesto posebno
bira. U Loboru “nèzina
J J'e
dužnost bila, da uùtro
J P rva ustane i Pro-
budi snahe i d'evo`ke.
J J
Za sve su nò'
J J morale žene reci, ako su htèle
J
što dobiti. Ona je davala pastirima na pašu kruha, sira, krumpira

ili što J'e vec P remo 8 la i htèla
J
dati... na kravara i kravaricu imala J'e
brigu gospodarica, da su krave i telici u redu, na biruša je pazio gos-
podar kako volove hrani.”18
Izgleda da je u zadružnoj kulturi nastala pod utjecajem feuda-
lizma i kapitalizma izvjesna politicka i formalna podredenost žena
muškarcima. Tome je donekle doprinijela i sama podjela rada, po
kojoj je osnova zadružnog gospodarstva pocivala na radu odraslih
muškaraca. U Loboru u skupcini iskljucivo muški rade ove poslove:
“režu trsje, podastraju, kole, sade grebentce; ujesen, kad je branje,
nose pute, prešaju; oru, vlace, siju, kose sijeno, mlate, voze s volima
i konjima, idu u goru po drva, na patrolu i na ceste”Ž Uslijed toga je
razumljivo, da je njegov glas u upravljanju skupcinom morao biti
odlucan, jer je i njihov posao u prelazu iz moticarstva na agrikulturu
porastao u vrijednosti.
Možda bi se formalna ili simbolicna podredenost žena muškarci-
ma u skupcini mogla vidjeti u tome što “žene nigda ne sjede kod sto-
la, nego stoje” i “što svaka žena, osobito mlada, kad zgrabi iz zdjele,
obrne se od stola i tek onda se založi°Ž S druge strane opet u Loboru
na primjer za vrijeme jela “od gospodara na desno po starosti su sje-
dili muškarci, a na lijevo od njega po starosti su stajale žene.”19 Ova-
kav red pri jelu ukazuje radije na ravnopravnost žena sa muškarcima
prije utjecaja feudalizma i kapitalizma.

43
Podredenost se žene jace istice u pojedinoj porodici, to jest u od-

nosu medu bracnim parovima,°i to narocito poslij e raspadanja skup-
cina. U Loboru: “muž zove svoju ženu po imenu, °tiŽ Žena zove muža
po imenu i ponajviše “vi” na primj er cujete, ]anjke°Ž Ako je muž malo
srdit na ženu, zove je oštro: “ti cuj eš“, a ona nj ega: “vi, koj, ne cujete°Ž
Isto tako u Loboru “muškarac uvij ek ide na putu naprvo, a žensko za
njim i žena se poštuje manje od muža”Ž Izgleda po svemu, da je po-
ložaj žene u skupcini bio povoljniji od položaja žene u individualnoj
porodici, zato što je u skupcini postojala stroga podjela rada i što
je vlast muža bila znatno ogranicena obicajima i upravom gospoda-
ra skupcine. U individualnoj porodici podjela je rada na štetu žene,
jer ona ovdje uz neke isl<ljucivo ženske poslove, mora da obavlja ili
pomaže kod obavljanja i svih muških poslova, a s druge strane vlast
muža nad ženom nije više ogranicena nikakvim zadružnim odnosi-
ma ili obicajima, pa je muž sklon da tu svoju vlast ponekad i iskoristi:
to se onda ispoljava u svadama izmedu muža i žene, koje mogu da
dovedu do fizickog obracunavanja. Medutim ovi su slucajevi rijetki
i relativno visoki društveni položaj žena održao se je u glavnom i
poslije raspadanja skupcine.
VII.
Što se tice odnosa izmedu roditelja i djece, treba i ovdje razlikovati

život u skupcini od života u individualnoj porodici, i to nakon što
je nastala izvjesna dezintegracija zadružne kulture pod utjecajem
zapadno-evropskog kapitalizma i individualizma. Podjela rada u
skupcini odnosila se je i na djecu. Tako u Loboru na primjer “djeca
mala prij e nego idu u školu moraju pasti pure i guske; a kad odrastu,
dužnost im je pasti svinje, marvu i druge poslove izvršivati. Djevoj-
cice isto tako idu na pašu i poucavaju se šiti, a i drugim poslovima s
motikom i srpom°Ž Ovdj e se jasno vidi, da je u skupcini, kao što je vec
44
'Š' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU fš'
naglašeno, postojala dioba rada ne samo za pojedine dobne skupine,

nego je unutar tih skupina postojala dioba rada, prema još detaljni-
jim dobnim skupinama i prema spolu.
U vezi sa razvijenom zadružnom kulturom je i pitanje odgoja i
discipline dj ece. Izgleda da je vlast roditelja bila znatno ogranicena u
skupcini. To je ogranicenje bilo sasvim logicno za to, što je postojala
obicajima utvrdena dioba rada, a pošto je u skupcini bilo više djece
raznih roditelja, koji u mnogim slucajevima nisu niti bili u rodu, nije
se mogla praviti nikakova iznimka. Osim toga, gdjegod postoji mno-
žina djece, koja zajednicki žive, izgleda, da su oni sami medusobno
najbolja disciplina i kontrola. Zatim je u skupcini postoj ala disciplin-
ska vlast gospodara i gospodarice nad svom djecom bez razlike; to
je takoder ogranicavalo roditeljsku vlast. Ova je disciplinska vlast
gospodara i gospodarice ispravno funkcionirala u potpunom skla-
du sa zadružnim nacelom potpune jednakosti sve dotle dok feudalni
sistem nije poceo da se miješa u unutrašnju organizaciju skupcine i
da utjece na izbor gospodara i na njegovu stabilnost. Kad se je naime
gospodarica, narocito ako je bila gospodareva žena, osjecala zaštice-
na po feudalnoj gospodi, pocela je praviti razliku izmedu svoje i tude
djece, a to je svakako bilo sudbonosno za red i poredak i disciplinu
u skupcini. Tako na primjer u Loboru: “Žena je gospodareva kao
gospodarica 'vušcila” svojoj djeci, sira im ili suhoga mesa 'fcuknulaL
a drugu djecu zanemarivala; domarice se s gospodaricom zbog te
stvari porjeckale i pokeckale; muževi se medu njih smiješali, svaki je
svoju branio jezikom i rukama.”2°
Uopce možemo kazati, da je feudalizam ne samo ekonomski
nego donekle i politicki negativno utjecao na održavanje zadružne
kulture. Skupcine bi se bile raspale vec prije propasti feudalizma, da
SG politickom utjecaju feudalaca nije snažno opirala politicka orga-
nizacija skupcine, koja je predstavljala politicki sistem zasnovan na

20
ojlla T
45
fš' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA Š'
nacelima koja su potpuno oprecna onima na kojima je bio sazidan

feudalni režim. Ekonomska i politicka demokracija zadružne kul-
ture bila je onaj važan cinilac, koji je podržavao hrvatsko zagorsko
seljaštvo u konstantnoj bilo otvorenoj bilo prikrivenoj borbi protiv
feudalne gospode kroz nekoliko stoljeca. Samo u takvoj zatvorenoj i
demokratskoj ustanovi kao što je bila skupcina, mogla se je održati
tradicija o izgubljenim i otetim “pravicama”Ž U Loboru na primjer
pripovijedaju seljaci, da je katana dojahao od cesara k župniku Pali-
cu i predao mu pravice opcine Purga. Zavadio se grof sa župnikom
kod kapele Majke Božje Gorske zbog krcmarije. Župnik je tada rekao
grofu: “Ej da su mi same tri Purgari totoka!” Seljaci kažu, da je time
htio reci, da bi im dao u šake njihove pravice, koje su im negda bile
otete. Ova je prica interesantna ne samo zato što nam jasno ukazuje
na održane tradicije o pravicama i razjašnjava stoljetnu borbu selja-
ka sa feudalnom gospodom, nego nam takoder potvrduje ono što
smo ranije kazali, a to je, da je seljak iz Zagorja uvijek smatrao da je
svecenstvo ne na strani seljaka, nego na strani “gospode'Ž I iz ovoga
dakle razabiremo, zašto politicki utjecaj katolicizma u ovim krajevi-
ma nije nikada bio jak.
Niti djeca prema roditeljima, niti roditelji prema djeci u ovoj sre-
dini ne pokazuju otvoreno osjecaje privrženosti i nježnosti. Osim
toga nema nikakve razlike u postupku prema muškoj i prema žen-
skoj djeci. Sve to sigurno utice na slabljenje individualizma, agresiv-
nosti i egoizma, utice na razvijanje osjecaja usamljenosti, na težnju
za intenzivnim društvenim životom i na smisao za kolektivan rad i
medusobnu pomoc. Obratan je razvitak licnosti u plemenskoj kul-
turi, gdje se pretjerana pažnja i nježnost ukazuje muškoj djeci i time
razvija egoizam i agresivnost.
I poslije, kad su se raspale skupcine, izgleda da se je u shvacanji-
ma seljaka Hrvatskog Zagorja održala i dalje ideja, da je roditeljska
vlast ogranicena; to je prijecilo, da se individualne porodice razvi-
46
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Š'
ju u patriarhalne institucije sa neogranicenom vlašcu oca obitelji.

Otuda se oženjeni sinovi u Hrvatskom Zagorju danas cesto odijele
od oca, a ovaj im dade komad zemlje, “te mladi par sam gospodari?
Ovo nikako ne odgovara patrijarhalnim shvacanjima i mnogo rjede
se dogada u zoni plemenske kulture ili u onim krajevima koja su
došla pod utjecaj patrijarhalnih shvacanja.21 Uz ono što je do sada
receno, ovo je takoder jedan od mnogih argumenata protiv tvrdenja,
da je zadružna kultura ikada bila patriarhalna. Treba naime strogo
razlikovati razvijenu zadružnu kulturu, koja se je najbolje ocuvala
u Hrvatskom Zagorju i Hrvatskom Prigorju, od zadružne kulture,
koja je došla pod jaci ili slabiji utjecaj plemenske kulture. Plemenska
kultura je patriarhalna i autokratska, a to je shvacanje u potpunoj
oprecnosti sa ekonomskom i politickom demokracijom razvij ene za-
družne kulture.
VIII.
Zadružna društvena organizacija, kako je nalazimo ocuvanu u Hr-

vatskom Zagorju i Hrvatskom Prigorju, zasnovana je prvenstveno
na teritorijalnom principu (zajednica povezana odredenim teritori-
jem), a tek sekundarno na rodbinskom principu (zajednica povezana
odredenim rodbinskim vezama). Vec smo ranije kazali, da clanovi
skupcine nisu trebali biti u nikakvom rodu, da skupcina nije pozna-
vala egzogamije (to jest clanovi skupcine su se mogli ženiti i udavati
unutar same skupcine) i da je “skupnikf “priselica” ili “doselica” imao
jednaka prava i dužnosti sa svim ostalim clanovima skupcine, jer je u
razvijenoj zadružnoj kulturi postojalo nacelo, da svaki onaj, koji su-
dj eluje u radu treba da uživa plodove zajednickog rada prema svojim
potrebama. Radi toga je i dioba skupcine, prema ranijim pravnim
21 Vidi o ovom pitanju I. Rucner: Pravni životHr1/atskog Zagorju, “Mjesecnik°L br. 2,

1936.
47
'Š' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Q'
pojmovima u ovim krajevima, trebala da bude po glavama, a ne po

lozama. Tek pod utjecajem zapadno-evropskog kapitalistickog i in-
dividualistickog zakonodavstva i pravnog shvacanja, uveden je i u
Hrvatsko Zagorje princip diobe po lozama. Sve ovo sasvim drukcije
izgleda u plemenskoj kulturi, koja je prvenstveno zasnovana na rod-
binskom nacelu, gdje postoji stroga egzogamija, apsolutna vlast oca
obitelji (patrijarhat) i dioba po lozama.
Ova prava pojedinca zasnovana na principu prvenstvene vrijed-

nosti ljudskoga rada, dokazuju da se je usprkos kolektivnih shva-
canja i gotovo potpune zavisnosti pojedinaca od kolektiva, ipak
sacuvao individuum sa svojim individualnim pravima kao zasebna
jedinica. To nam dokazuje vec spomenuta pojava diobe djece od
roditelja, a i sama formalna vanjska organizacija skupcine, gdje su
pojedini bracni parovi živjeli u zasebnim komorama oko zajednicke
hiže. Snažno ukorijenjeno shvacanje o individualnim pravima pored
kolektivnih, objašnjava i pojavu “pravdaštva” u Hrvatskom Zagorju.
Zagorac hoce da istjera svoju individualnu pravicu isto tako uporno
kao i svoje kolektivne pravice. Otuda se Zagorac pravda ne mare-
ci za visinu parnicnih troškova. Tako su npr. na sudu u Križevcima
parnicni troškovi dvojice seljaka u sporu oko jednog purana iznosili
1500 Dinara. Sam puran je vrijedio svega 35 din.22 Otuda snažno ra-
zvijeno nadripisarstvo u ovim krajevima.
Protivno svim dosadašnjim shvacanjima o društvenoj i pravnoj

prirodi skupcine, tvrdimo ovdje, na osnovu onoga što smo do sada
kazali i onoga što slijedi, da je skupcina teritorijalna, politicka, a ne
rodbinska ustanova; to je država u povoju, a razlikuje se od razvijene
državne zajednice u tome što se stvaranj e poretka u skupcini zasniva
prvenstveno na navikama, obicajima i moralu zadružne kulture; to
stvaranje poretka je prema tome u moci citave zajednice, a ne jedne
22 Dr. Grdenic, Zagorac na svom tlu, “Glasnik” prof društva, sv. 11-12.
48
fš* ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU '%'
diferencirane skupine. Iedino je podržavanje zadružnog poretka pre-

dano organima skupcine, a to su: skup odraslih domara i domarica,
gospodar, gospodarica i njihovi pomocnici. Skupcina je dakle bila
organizirana politicki na principu demokracije.
Ovo nam, uz ono što je prije receno, razjašnjava pojavu, da je
seljak iz Hrvatskog Zagorja usprkos stoljetne zavisnosti od feuda-
lizma ipak potpuno zadržao svoja demokratska shvacanja ne samo
u pogledu stvarne, nego i u pogledu formalne demokracije. On se u
skupcini, bolje nego i u jednoj modernoj demokratskoj državi, mo-
gao da uci istinskoj demokraciji putem svakodnevnog neposrednog
sudjelovanja u rješavanju svih aktualnih problema svoje minijaturne
države.
Ovome odgovara i sama vanj ska organizacija skupcine. Tu je prije

svega “hiža°L gdje se sastaje citava družina na zajednicko jelo i gdje
pod predsjedanjem gospodara, domari, i domarice vijecaju i odlu-
cuju o svim pitanjima, koja se odnose na život u skupcini i izvan
skupcine. U hiži se i stanuje, ali tu stanuju stariji domari, dok mladi
stanuju po zasebnim “komorama'L koje se nalaze oko hiže. Na odre-
denom je mjestu u hiži stol, oko kojega se sjedi i stoji, kad se jede i
kad se vijeca. “Stol je uza stijenu, pri stolu od kraja sjedi gospodar.
Svaki je morao sjesti na svoje mjesto, a žene na istom mjestu svaki
dan stajati; mjesta sebi nitko nije smio prebirati. Od gospodara na
desno po starosti su sjedili muškarci, a na lijevo od njega po starosti
Stajale su žene'Ž23
Gospodar skupcine nije nikakav “otac obitelji°L niti je u njegovim

rukama vlast nad skupcinom; on je samo organ skupcine, koji se bira
i može biti svrgnut u svako doba zakljuckom družine. Moguce je, da
je izvorno u skupcini bio biran za gospodara po odredenom redu,
Vjerojatno po starosti, svaki muž u skupcini (biranje po turnus-u); to
49
je naime obicaj, koji se je održao sve do raspada skupcina u nekim

krajevima Hrvatskog Zagorja, Moslavine i Prigorja, a može se naci
taj obicaj iu drugim krajevima, gdje zadružna kultura nije došla pod
odviše jak utjecaj plemenski. U Loboru “gospodara” nisu izabirali
svake godine; jedan je bio po više godina, mnogi i do smrti. Ako je
družina opazila, da nije baš vrli gospodar, nisu ga mahom “shitili z
gospodarstva°L nego su ga opominjali, pa ako to nije hasnilo, nego se
on još s domarima svadio, onda su izabrali drugoga.24
Nema sumnje, da je u izvjesnim okolnostima gospodar mogao

uzurpirati vlast u skupcini i da je mogao da se trajno nametne ostaloj
družini. To se je ocito i dešavalo u feudalno doba i u Vojnoj Kraji-
ni, kada je bilo u interesu feudalne gospode i krajiške vojne vlasti,
da kontroliraju zadružni život, a to su mogli najlakše postici, ako su
imali odlucni utjecaj na izbor gospodara, i ako su podržavali u vlasti
one gospodare, u koje su imali povjerenja. Medutim to je bilo sudbo-
nosno za zadružni život, jer je time ustanova gospodara u skupcini
izgubila svoju izvornu funkciju, skupcina je prestala biti ustanova
ekonomske i politicke demokracije i pretvarala se je postepeno u au-
tokratsku politicku instituciju. Uslijed toga, uz druge okolnosti, po-
slije pada feudalnog sistema, ili su se skupcine odmah raspadale ili su
mogle donekle još da se održe za izvjesno vrijeme, ako su uspostavile
stari poredak. Ondje gdje je zadružna organizacija došla pod utjecaj
plemenske kulture, gospodar zadruge se je postepeno pretvarao u
oca obitelji i zadruga se je iz teritorijalno-politicke institucije pretva-
rala u rodbinsko-patriarhalnu i egzogamicku zajednicu ili je nastala
neka kombinacija ovih dvaju sistema, kao što je to slucaj u Slavoniji.
Ove dvije kulture, plemensku i zadružnu, kao i njihove kombina-

cije, treba dobro razlikovati, ako želimo utvrditi politicka shvacanja
raznih krajeva, jer je nesumnjivo, da se osnovna kulturna shvacanja
24
Op. cit.
50
'Q' ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU 'Š'
skupina i pojedinaca prenose i na njihove odnose prema državi i dr-

žavnoj organizaciji. Potpuno je neosnovana Cvijiceva pretpostavka,
što se tice politickih shvacanja seljaka iz Hrvatskog Zagorja, da “nji-
hova prošlost dovoljno objašnjava, zašto i njih nisu mogla nikako
zahvatiti demokratska osjecanja”25. Naprotiv, citav razvitak zadružne
kulture, koja se je kao ustanova ekonomske i politicke demokracije,
najbolje održala baš u Hrvatskom Zagorju i Hrvatskom Prigorju, do-
kazuje, da seljaci iz ovih krajeva najradije vide u državi ne organiza-
ciju sile, nego organizaciju kolektivnih interesa, organizaciju surad-
nje najširih sloj eva na osnovu principa potpune jednakosti pojedinih
autonomnih dijelova - i ustanovu socijalne pravde. Centralisticko
i autokratsko uredenje države, izgleda, više odgovara onoj kulturi,
koja se je razvijala na patriarhalnoj podlozi i na osnovama rodbinske
hijerarhije i plemenskog despotizma.
25 I. Cvijic: Balkansko Poluostrvo, knjiga druga, str. 251, Beograd, 1931.
51
KOLEKTIVNA SHVACANIA U HRVATSKOM ZAGQRIU*
Protivno dosadašnjem evolutivnom gledištu o zadruzi kao društve-

nom obliku koji da se je razvio iz klana (rod, bratstvo) i plemena,
iznijeli smo stanovište, da su s jedne strane zadružna, a s druge stra-
ne plemenska društvena struktura nastale pod utjecajem potpuno
razlicitih prilika i da su se i jedna i druga razvijale u razlicitim prav-
cima; samo u koliko su se i plemenska i zadružna kultura našle na
zajednickom podrucju i pod utjecajem novih okolnosti, mogli su na-
stati novi kulturni i psihicki tipovi, koji su spajali elemente iz jedne
i iz druge kulture.
Pojave koje su narocito uticale bilo na spajanje bilo na razbijanje

izvornih kulturnih osobina, kao i na stvaranje novih kulturnih ti-
pova, to su u prvom redu kršcanstvo, feudalizam i kapitalizam. Kad
proucavamo hrvatsko selo i hrvatskog seljaka potrebno je utvrditi,
koliki se stupanj utjecaja i sa koje strane osjeca još danas u njego-
vom individualnom i kolektivnom životu, u njegovim potrebama i
težnjama.
Od narocitog je teoretskog, a i praktickog interesa, da neka naša
kulturna podrucja pokazuju snažno razvijen smisao za kolektivni
nastup, dok se u drugima naprotiv narocito isticu pojedine licnosti,
cija je djelatnost cesto upravljena baš u pravcu razbijanja težnja za
kolektivnim ponašanjem. Izgleda da rasprostranjenost ovih dvaju
* Štampano u “0bzoru'L 27. 5. 1936.
52
Š' KOLEKTIVNA SHVACANIA U HRVATSKOM ZAGORIU fš'
psihickih tipova odgovara u glavnom podrucjima na kojima se je

S jedne strane održao snažniji utjecaj zadružne kulture i podrucju
na kojem je s druge strane prevladavao utjecaj plemenske kulture.

Ovdje cemo ispitati u koliko je zadružni život utjerao na kolektivna
shvacanja Hrvatskog Zagorja i Prigorja.
Osnova je zadružne kulture Hrvatskog Zagorja i Prigorja bila
skupcina, to jest skupna imovina koju je obradivala družina u cilju
podmirivanja potreba svojih domara. To je bilo zatvoreno i samodo-
statno gospodarstvo (autarkija), dovoljno izolirano i tako zašticeno
od stranih kulturnih utjecaja.
Skupcinu treba strogo razlikovati od velike porodice ili velike kuce,

to jest od patriarhalne porodicne ustanove u kojoj postoji apsolutna
vlast oca obitelji i gdje otac obitelji autokratski vlada oženjenim sino-
vima, njihovim ženama i njihovom djecom, a naslijeduje ga u vlasti
poslije smrti ili u slucaju iznemoglosti najstariji sin. Velike porodice,
zasnovane na ovom sistemu, redovito se dijele vec u trecoj generaciji,
jer rodbinska veza uz autokratski nacin upravljanja ne stvara dovoljno
snažnu solidarnost medu clanovima ovakove zajednice, da bi se mo-
gli uspješno odupirali prilikama koje teže u pravcu razbijanja velikih
porodicno ekonomskih zajednica; ta je težnja za razbijanjem osobito
naglašena onda, kada ovakove porodice nisu izolirane i ako ne postoji
težnja za autarhicnim gospodarstvom, a to je baš slucaj kod stocara
nomada i kod naseljenih stocara ekstenzivnog tipa težnju za razbija-
njem ovakove zajednice pojacava i princip diobe imovine po lozama
i to narocito, onda kad su pojedine loze nejednake po broju clanova.
Skupcina je naprotiv u prvom redu teritorijalna zajednica, u kojoj

može, ali ne mora postojati i rodbinska veza medu svim domarima.
Osnova je ovakove zajednice kolektivno i autarhicno gospodarstvo,
koje obraduje družina pod upravom izabranog gospodara. Položaj
ovog gospodara, koji može da bude u svako doba svrgnut ili koji se
53
f?' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'W
bira samo na odredeno vrijeme, nije ni u cem slican položaju oca

obitelji u patriarhalnoj obitelji. Gospodar skupcine je samo organ
zajednice, kojemu je dodijeljena odredena funkcija i to na ograni-
ceno vrijeme, dok otac obitelji u patriarhalnoj porodici ima barem u
nacelu vlast nad životom i smrti svojih clanova i ta je vlast doživot-
na; patriarhalnom ocu obitelji u nacelu pripada i neograniceno ras-
polaganje imovinom, dok je gospodar skupcine u svom djelovanju
ogranicen obicajima i voljom družine. U skupcini je rad prvenstvena
društvena Vrijednost, jer svaki clan doprinosi zajednici prema svo-
jim sposobnostima, a sudjeluje u potrošnji prema svojim potrebama;
zato se i dioba ovakove zajednice vrši ne po lozama, nego po glava-
ma. Autarhicnost ovakvih gospodarstava, njihova izoliranost i njiho-
va unutrašnja ekonomska i politicka demokracija, glavni su cinioci,
koji su održavali ovakovu zajednicu na okupu kroz neograniceni niz
pokoljenja. Qtuda je broj clanova skupcine bio prosjecno mnogo
veci od broja clanova patriarhalnih velikih porodica; treba ipak ov-
dje naglasiti, da je broj clanova od relativno male važnosti, što se tice
uporedivanja ovih dviju ustanova, jer broj clanova može zavisiti od
raznih okolnosti, koje nemaju direktne veze sa unutrašnjom organi-
zacijom zajednice, kao što je veci ili manji mortalitet, jaci ili slabiji
fertilitet, itd. Što je od osobitog znacenja u ovom slucaju, to je broj
pokoljenja, koja ostaju na okupu i cinioci, koji uticu na stabilnost,
ili na pokretnost jednog ili drugog tipa zadružnih zajednica. Naziv
zadruga koji je nametnut i “skupcini” i “velikoj kuci'L mnogo je do-
prinio, da su se ove dvije razlicite ustanove identificirale i u domacoj,
a i u stranoj literaturi.
Kad govorimo ovdje o zadružnoj kulturi mislimo time na skupci-

nu, kao na osnovnu jedinicu toga kulturnog sistema, koji je zasnovan
na teritorijalnim vezama i radnim odnosima; taj je sistem stabilan,
potpuno demokratican i autonoman. Patriarhalna velika porodi-
ca spada naprotiv u sklop plemenske kulture, koja je zasnovana na
54
Š' KOLEKTIVNA SHVACANIA U HRVATSKOM ZAGORIU Š'
rodbinskim vezama i nasljednim privilegijama; taj je kulturni sistem

pokretan, a organiziran je na principu hierarhije i autokracije. Otuda
proizlaze i sve druge razlike, pa i psihicke osobine kod nosioca ovih
dvaju kulturnih tipova.
Kao što se iz gornjih razlaganja vidi materijalna podloga zadružne

kulture bila su autarhicna i izolirana kolektivna gospodarstva. Takav
je ekonomski sistem mogao nastati kod polj oprivrednika-stocara, koji
su se relativno trajno vezali uz zemlju, koji su se naselili. Svaka je skup-
cina sacinjavala jedno selo za sebe, pa se otuda još i danas u nekim
krajevima pod tim imenom podrazumijeva skupina izoliranih kuca
sa zajednickim prezimenom i ako je ta skupina kuca, koja se je razvi-
la iz ranije skupcine, ušla vec davno u sklop jedne vece teritorijalne
zajednice, koju danas nazivamo selom. Otuda se i strano lice, koje je
negda primano u skupcinu kao clan družine i sa jednakim pravima sa
ostalim clanovima skupcine, nazivalo priselica, doselica ili naselica uz
naziv skupnik. I jedan i drugi naziv ukazuje na teritorij alnu vezu, koja
je bila od prvenstvene važnosti u ovakovim zadružnim formacijama.
Ovakova ekonomska organizacija može nam objasniti, uz druge

neke okolnosti, mnoge osobine zadružne kulture. Tako na primjer
otpornost zadružne kulture protiv stranih kulturnih i politickih utje-
caja, narocito njenu borbu sa feudalizmom, zatim kolektivnu bor-
benost, pa onda politicka i socijalna shvacanja, koja se razvijaju u
Sklopu ovog kulturnog sistemai konacno tip umjetnickog stvaranja,
koji je u zadružnoj kulturi narocito favoriziran.
Nema sumnje, da je unutrašnja ekonomska i politicka autonomija

Skupcine bila jedna od najvažnijih okolnosti koje su omogucile seljaš-
Wu u ovim krajevima da kroz citavih nekoliko stoljeca vode borbu sa
feudalnim sistemom i održavaju žive tradicije o “pravicama” koje su
im nasilno otete od feudalne gospode. Otuda hrvatski feudalni sistem
nije isto što i zapadno-evropski, jer hrvatski feudalizam nije uspio da
55
L
'Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Q'
razbije ovu unutrašnju politicku i ekonomsku autonomiju skupcine i

nije prema tome uspio da od hrvatskih seljaka stvori obicne feudalne
kmetove. Uslijed institucije skupcine feudalac u Hrvatskom Zagorju
nije bio u neposrednom odnosu prema pojedinom kmetu, nego pre-
ma seljackom kolektivu organiziranom u ove autonomne ekonomske
zajednice. Tu su u stvari postojala dva ekonomska i politicka sistema,
koja su pod pritiskom okolnosti stvorila izvj esnu medusobnu ravnote-
žu; ova je ravnoteža bivala periodicki poremecena, kadgod je feudalni
režim pokušao da ruši unutrašnji poredak skupcine. Tada je izbijao
kolektivni otpor u formi citavog niza seljackih buna lokalnog i opceg
znacenja: te bune nisu prestale niti poslije nego što je likvidiran feu-
dalni režim, kadgod je politicki sistem, koji je naslijedio feudalizam,
pokušao da oduzima bilo stvarna bilo imaginarna “seljacka prava”Ž Na
ove tradicije o “pravicama” nadovezale su se kasnije one politicke ina-
cionalisticke ideologije, cija je osnova bila težnja za politickom i eko-
nomskom emancipacij om seljaštva.
Snažno razvijena seljacka svijest kao i smisao za kolektivni nastup,
iako su obje ove pojave historijski uvjetovane, ne bi mogle da se održe
u punoj snazi, da je zapadno-evropski kapitalizam i individualizam
mogao potpuno slobodno djelovati u ovim krajevima. Ucinak je ovog
ekonomskog sistema bio suzbij an cinjenicom, što se je zadružni sistem
za izvj esno vrijeme održavao i poslije sloma feudalnog režima; s druge
strane je nepokretnost selj aka iz ovog kulturnog podrucja, kao i njihov
relativno visoki fertilitet, dovela poslije raspadanja skupcina do tako
intenzivnog parceliranja zemljišta, da je sitna i intenzivna parcelacija
sprijecila jacu ekonomsku diferencijaciju. Na taj nacin je prenapuce-
nost i intenzivna parcelacija sprijecila da se i u Zagorju pojavi akumu-
lacija zemljišta na jednoj strani, a pauperizacija i proletarizacija jed-
nog dijela seljaka na drugoj strani. Stoga u Hrvatskom Zagorju postoji
tendencija za ekonomskim izjednacavanjem seljaka, što nam tumaci,
uz navedene kulturno-historij ske preduvjete, narocito istaknutu aktiv-
56
“W KOLEKTIVNA SHVACANIA U HRVATSKOM ZAGORIU '%'
nost baš srednjih i malih seljaka u kulturnim i politickim pokretima,

zatim pojavu politicke jednoglasnosti ovih krajeva, kao i snažno razvi-
jen smisao za socijalnu pravdu.
Individualna nepokretnost i visoki fertilitet koji su uvjetovali
prenapucenost ovih krajeva, a time indirektno i intenzivnu parce-
laciju zemlje i ekonomsko izjednacavanje, društvene su pojave, koje
su usko povezane uz zadružna kulturna shvacanja. U unutrašnjoj
organizaciji skupcine postojala je naime stroga dioba rada, koja je
sa svoje strane pojedinca ucinila potpuno zavisnim od kolektiva i
time ga ucinila relativno nepokretnim i nesposobnim, da se odvaja
od svoje lokalne zajednice; otuda relativno slaba emigracija iz ovih
kraj eva sve do u najnovije doba. S druge je strane skupcina kao insti-
tucija ekonomske i politicke demokracije pružala potpunu socijalnu
zaštitu svim svojim clanovima, a pošto je postojala stalna potražnja
za radnom snagom, skupcina je bila protivna bilo kakovoj formi
ogranicavanja poroda; i jedna i druga okolnost su povoljno uticale
na visoki fertilitet i na relativno niski mortalitet u ovoj sredini.
Medutim postoji u ovim krajevima još jedna važna okolnost, koja
utice na intenzivnu parcelaciju zemljišta i koja je takoder historijski
uvjetovana. To je vrlo rasprostranjena pojava diobe sinova od oca
u cilju osnivanja zasebnih gospodarstva. Kolikogod izgledalo, da je
ova pojava u protivurjecnosti sa zadružnim sistemom, ona nije ništa
drugo nego prirodna posljedica raspadanja skupcina. Vec smo prije
utvrdili, da je skupcina teritorij alna, ta ne rodbinska zajednica. Skup-
cina se je doduše sastojala od nekoliko individualnih porodica, koje
su mogle da budu medu sobom u rodbinskoj vezi i koje su u vecini
slucaj eva to i bile, ali veza koja je održavala ove porodice na okupu u
užoj ekonomskoj ipolitickoj zajednici, nije bio osjecaj srodstva, nego
baš kolektivni posjed zemljišta i autarhicni sistem gospodarstva. Tu
Su postojale pojedine individualne porodice, koje su eventualno i
stanovale u zasebnim komorama, ali se je uslijed kolektivne ishra-
57
fä' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA *Q*
ne i kolektivnog rada, roditeljska vlast gotovo potpuno gubila pored

drugih organa skupcine. Pošto roditeljska vlast dakle nikad nije bila
cvrsta, niti autokratska, zadružna ideja o jednakosti prava svih onih
koji obraduju odredeno zemljište, bila je jaca od principa rodbinske
povezanosti, pa kad su se pod pritiskom kapitalistickog sistema raz-
bile skupcine, cijepanje se je prenijelo i na individualne porodice.
Takovo dijeljenje sinova od roditelja je nemoguce zamisliti u krajevi-
ma rodbinskog sistema i patriarhalne vlasti oca obitelji; otuda su se
“velike kuce” održale dulje od “skupcina”Ž
Kolektivna su shvacanja utjecala u Hrvatskom Zagorju takoder i

u pitanju politickog vodstva. Teško je naci neki drugi naš kraj, gdje
je otimanje o politicko vodstvo i gdje su licne ambicije u politickim
pokretima tako minimalno razvijene kao ovdje. Politicko se naime
vodstvo sa gledišta zadružnih kulturnih shvacanja ne smatra kao
neka narocita vlast, nego jedino kao jedna od funkcija zajednice, i
vodstvu je zadaca ne da nareduje, nego samo da koordinira kolektiv-
ne interese. S time u vezi Zagorac shvaca i državu ne kao instituciju
sile, nego samo kao organizaciju kolektivnih interesa na principu su-
radnje ijednakosti svih njenih autonomnih dijelova.
58
BORBA ZA DRUŠTVENU PRAVDU*
Iedna od osnovnih ideoloških podloga hrvatskog seljackog pokre-

ta je ideja o covjecanskoj pravici tj. zahtjev za uspostavu društvene
pravde. Postavlja se pitanje, na koji nacin su ideolozi hrvatskog se-
lj ackog pokreta došli na misao, da borbu za društvenu pravdu posta-
ve kao jedan od temelja svoje ideologije i koje su okolnosti doprini-

jele, da je ideja društvene pravde naišla na tako snažan odaziv kod
hrvatskog seljaštva.
Nema sumnje, da je kod formuliranja ideologije seljackog pokreta
bilo utjecaja strane literature i pokreta u drugim zemljama, narocito
u Rusiji, ali svi ti utjecaji sa strane ne bi ništa znacili, da ideja druš-
tvene pravde nije sacinjavala jedan od osnovnih elemenata hrvatske
kulture. Narocito bi bilo iskljuceno, da ta misao naide na tako snažan
odaziv kod hrvatskog seljaštva, da to seljaštvo i po svojoj društvenoj
strukturi i po svom ekonomskom položaju i po svojim tradicijama
nije bilo spremno, da se zanese idejom društvene “pravice” i da se
organizira u cilju borbe za njeno ostvarenje.
Vrlo malo nam je poznato o društvenom razvitku seljaštva u Hr-
vatskoj, jer se je domaca gradanska historiogra?ja do sada u glav-
nom ogranicavala na prikazivanje razvitka vladajucih slojeva, a go-
tovo potpuno je zanemarila istraživanja o životu i težnjama onih koji
Su bili vladani i potlaceni.
Štampano u “Hrvatskom dnevniku°L 17. 1. 1937.
59
Medutim snaga, organizacija i otpor seljaštva u hrvatskim kraje-

vima bila je tolika, da je u toku nekoliko vjekova stalno ugrožavala
politicku vlast i ekonomsku sigurnost gornjih slojeva, i to putem or-
ganiziranih mjesnih i opcih pobuna, koje su zauzimale i takove raz-
mjere, da su prelazile granice Hrvatske. Tek proucavanjem tih buna,
koje su ugrožavale povlašceni položaj vladajucih, u stanju smo da
barem nešto doznamo o društvenom razvitku seljaštva u hrvatskim
krajevima i o njihovoj borbi za politicku i ekonomsku emancipaciju.
Milan Durmanzö u svojem djelu o seljackim bunama u Hrvatskoj
kaže da se prve seljacke bune, koje su u povijesti zabilježene, spo-
minju u XIII i XIV vijeku, a povod im je bila težnja kršcanskog sve-
censtva, da nametnu seljacima crkvenu desetinu i novcani namet za
papu i pokušaj, da tu desetinu i taj namet ubiru nasilnim sredstvima
imoralnom presijom putem prijetnje o crkvenom prokletstvu.
Seljaci su reagirali najprije time što su “držali razne javne bun-
tovne sastanke... sastavljali i pjevali na puckom jeziku svakojake pje-
sme, u kojih se ruglu izvrgavao biskup i njegovi ljudi...”27 Konacno su
seljaci ponovno podigli ustanak, provalili u biskupske posjede, po-
pljackali ih, oplijenili svecenike i mnoge biskupove ljude poubijali i
izranili. Zatim su zauzeli crkvena zemljišta, medusobno ih podijelili,
svrgli biskupove suce i postavili svoje. Osim toga su provalili u Iva-
nic, zapalili biskupski dvor, osudili biskupa i njegove doglavnike na
smrt, te ih izvrgnuli ruglu. Kralj je odredio istragu i u tu svrhu ure-
kao veliku skupštinu u Cazmi. Na toj skupštini su buntovnici okrivili
biskupa, da im on uskracuje njihove stare pravice, a ovaj je njima
odgovorio, da oni nemaju nikakovih pravica.28
U ovim bunama koje su se odigrale u XIII i XIV vijeku nalazimo
sve one osnovne elemente koje cemo naici i kasnije kod svih pobuna
26 Mi1anDurman: Hrvatska se?acka bana 1573, Zagreb, 1936.

27 Tkalcic: Odpor i buna radi desetine, “Rad°Ž
28 Durman, op. cit.
60
'Q' BORBA ZA DRUŠTVENU PRAVDU 'š'
Seljaka u Hrvatskoj, koje su se periodicno ponavljale u toku daljnjih

vjekova pa sve do dvadesetog vijeka.
Ovo su ti osnovni elementi: buni prethodi masovna propaganda,
koja se vrši putem javnih ili tajnih skupština i sastanaka, kao i putem
podrugljivih pjesama i popijevaka koj ima se omalovažava i umanjuje
autoritet vladajucih slojeva. Buna je masovni ustanak koji obuhvaca
više sela, kotareva ili citavih krajeva. Buna je kolektivni otpor protiv
zadiranja u postojecu društvenu i ekonomsku organizaciju seljaštva,
borba za obranu “starih pravica'Ž Pokret se sastoji u organiziranom
nasilju protiv postojeceg nasilja ili protiv ocekivanog nasilja, a u ci-
lju promjene postojeceg društvenog poretka. Organizacija pokreta
provedena je na demokratskoj podlozi, jer redovito postoji izabrani
sud, koji je vrhovna vlast i kojemu je podredeno vojnicko vodstvo
pokreta.
Ovi se elementi narocito jasno razabiru u seljackoj buni od 1573.
god. Pobunjenici su išli za tim, da uspostave “svoju vladu u Zagrebu”;
politicko vodstvo sacinjavao je sud sastavljen od Matije Gubca, An-
drije Pasanca i Ivana Mogaica, dok je vojnicko vodstvo, podredeno
ovom sudu, bilo povjereno Iliji Gregoricu i nekolicini seljackih kape-
tana. Ove se bune u mnogocem razlikuju od srpskih ustanaka; kod
ovih je i vojnicko i politicko vodstvo bilo redovito u rukama jedne
osobe, u rukama vojnickog vode.
Svi povjesnicari, koji opisuju seljacke bune u Hrvatskoj, a naroci-
to oni koji opisuju seljacku bunu iz 1573. god., trude se, da dokažu,
kako je stanje seljaštva bilo narocito crno, upravo ocajno u to doba.
Takovim prikazivanjem ekonomskog stanja seljaštva naši povjesni-
cari bi htjeli dokazati, da su to bili glavni uzroci bune. Zaboravlja se
pri tome, da je težina ekonomskog stanja, kao i uopce težina društve-
HOg položaja seljaštva, relativna. ,Ta težina naime zavisi od toga, ka-
kav je društveni položaj i ekonomsko stanje seljaštvo ranije imalo u
61
uporedenju sa onim društvenim položajem i ekonomskim stanjem u

kojemu se seljaštvo nalazi za vrijeme pobune. Radi se naime o razlici,
radi se o tome što seljaštvo gubi novo stvorenim stanjem, radi se o
manjku, o uskracivanju onoga što netko ima, ili što smatra da treba
da ima, jer je samo u tom slucaju moguca nagla i nasilna reakcija.
Seljaštvo koje se je vec priviklo teškom društvenom i ekonomskom
položaju, seljaštvo koje je uvijek živjelo u vrlo teškim ekonomskim
prilikama i seljaštvo koje nije uvjereno, da ono ima pravo na bolju
sudbinu, to se seljaštvo nece buniti, pa makar kako ocaj an bio njegov
društveni položaj i njegovo ekonomsko stanje. Tek u ovom svijetlu
ideja starih pravica i ideja društvene pravde dobivaju svoje narocito
znacenje,
Postoji još jedna druga okolnost, koja nam objašnjava seljacke
bune u Hrvatskoj. To je pomanjkanje jace društvene diferencijacije
na selu. Seljaštvo, u krajevima gdje su se dešavale bune, živjelo je
kolektivisticki, organizirano ekonomski i društveno u samodostat-
nim zadružnim jedinicama (skupcina), koje su bile organizirane na
nacelu potpune ekonomske i politicke demokracije. Ova je ustanova
agrarnog kolektivizma sprjecavala nagomilavanje imetka u rukama
pojedinaca, onemogucavala je društveno i ekonomsko razlikovanje
na selu. Iz tih razloga seljaštvo je bilo nepodijeljeno u svom stavu
prema vladajucim slojevima i samo je zato moglo pokazati upravo
gigantski otpor u zaštitu svojih prava, svojih starih pravica.
Društveno i ekonomski diferencirano seljaštvo nikad ne bi moglo
pružiti ni izdaleka takav otpor, jer su vladajuci sloj evi uvij ek u stanju,
da preko pojedinih diferenciranih porodica na selu imadu ideološku
i politicku kontrolu nad ostalim seljaštvom. Iz tih razloga seljaštvo u
Srbiji nije nikad bilo u stanju, da razvije seljacku svijest onako kako
je tu svijest razvilo seljaštvo u Hrvatskoj.
62
'Q' BORBA ZA DRUŠTVENU PRAVDU '%'
Prema tome postoje dva osnovna uvjeta, koja osposobljavaju se-

ljaštvo u borbi za društvenu pravdu: ideološka sprema i pomanjkanje
jace društvene diferencijacije na selu. Tek na toj podlozi seljaštvo je u
stanju da se kolektivno organizira u borbi za ekonomsku i politicku
demokraciju.
63
PLEMENSKA KULTURA*
I.
Nema sumnje, da se mnoge pojave u suvremenom idejnom, eko-

nomskom i politickom životu naroda mogu dovesti u neposrednu ili
posrednu vezu sa kulturnim razvitkom iz njegove ranije ili najranije
prošlosti. Otuda studij izvorne kulture Hrvata i ostalih južnih Sla-
vena ima ne samo teoretsku nego i prakticnu važnost; proucavanje
kulturnog razvitka raznih skupina i narodnih zajednica može naime
doprinijeti tumacenju njihovih današnjih težnja, medusobnih odno-
sa i sukoba.
Svaka ljudska zajednica stalno umnaža svoja iskustva bilo putem

vlastitoga prilagodivanja sredini ili prilagodivanja sredine svojim
umnoženim potrebama, bilo putem doticaja sa okolnim kulturama,
tako da je ovaj proces kulturnog mijenjanja ili kulturnog razvitka
u neprekidnom toku. Sa toga gledišta treba proucavati problem
ip
izvorne kulture, a u koliko je iz metodoloških razloga potrebno, da

se utvrdi “idealni tip” neke kulture, to je moguce uciniti samo za
odredeno kratko vremensko razdoblje, u kojem su okolnosti sredine
ostale relativno nepromijenjene.
Prema tome sa metodološkoga gledišta proucavanje razvitka
odredene kulture bit ce u stvari uporedivanje sukcesivnih “idealnih
tipova” i pronalaženje cinioca, koji su doveli do kulturnih promje-
* Štampano u “Mjesecniku” br. 1. i 2, 1936.
64
'%' PLEMENSKA KULTURA '%`
na. Taj “idealni tip” u stvari znaci skup vodecih kulturnih osobina
u odredenim prilikama sredine; drugim rijecima to je odredena
kulturna razina. Ako sada promatramo uporedno mijenjanje prili-
ka sredine i mijenjanje kulturnih osobina, opazit cemo, da postoji
medu njima izvjesna povezanost i da “idealni tip” kulture u novim
okolnostima nije više onaj isti tip, koji nam je poznat iz ranije kultur-
ne razine. Metodološka je pogriješka svih rasnih teorija, što forsiraju
postojanje “idealnih tipova” kulture i tamo, gdje postoje samo neki
kulturni zaostaci iz ranijih kulturnih razina. Ovi su kulturni zaostaci
potpuno razumljivi u toliko, u koliko se niti prilike sredine od jed-
nog kulturnog razdoblja u drugo nikad potpuno ne mijenjaju, jer se
gotovo uvijek radi samo o prelazima, a ne o potpunom brisanju svih
ranijih okolnosti.
Ako sada na osnovu postavljenih gledišta promatramo razvitak
izvorne kulture Hrvata i ostalih južnih Slavena od vremena njihovog
dolaska u Podunavlje i na Balkanski poluotok, opazit cemo, da u stva-
ri ne postoji jedna nego više izvornih kultura, iz kojih su se izgradi-
le poznije kulturne osobine ovih skupina i naroda. Od tih pocetnih
autohtonih kultura dvije su od narocitog interesa, jer one - izgleda
- sacinjavaju podlogu, na kojoj se je razvijala današnja kultura Hr-
vata i kultura Srba. Ove su dvije kulture u uskoj vezi sa dolaskom
Slavena u Podunavlje, na Balkan i na Sredozemno more, i kao što se
je ta imigracija Slavena razvijala na dva razlicna nacina i u razlicitim
vremenskim razdobljima, tako i kulturne osobine tih dviju skupina
predstavljaju dva razlicita kulturna tipa: jedan, koji se zasnivao na
ratarstvu i kome je odgovarala zadružna društvena organizacija, ciji
Su se nosioci selili u velikim masama, mirno i postepeno zauzimali
Plodna polja i rijecne doline, i drugi, koji se je zasnivao prvenstveno
na stocarenju i pljacki i kome je odgovarala plemenska društvena or-
ganizacija. Nosioci su se ovog drugog tipa selili u malim ratnickim
Skupinama, naglo su upadali i zauzimali strateške položaje u blizini
65
L
ratara, u blizini prometnih putova i nad morskim tjesnacima pode-

snim za gusarenje. Ako ove dvije kulture definiramo u vezi sa njiho-
vom društvenom organizacijom, onda cemo prvu nazvati Zadružna, a
drugu plemensku. Svrha je ovog clanka, da dade opci pregled razvitka
plemenske kulture u vezi sa njenim današnjim kulturnim ostacima.
Osim zadružne i plemenske kulture, za koje smo naglasili, da su
osnovne, to jest od narocite važnosti za tumacenje kulturnog razvit-
ka Hrvata i kulturnog razvitka Srba, postojala je od dolaska Slavena
na Balkan u njihovoj neposrednoj blizini i kultura onih etnickih sku-
pina i naroda koji su prije dolaska Slavena vladali Balkanom i Podu-
navljem. U koliko su nosioci ovoga kulturnog tipa slavenizirani i u
koliko su postaj ali clanovi bilo gornjih bilo donjih slojeva slavenskih
etnickih skupina, oni su time vršili na njih i izvjestan kulturni uticaj,
koji treba takoder uzeti u obzir kod proucavanja kulturnog razvitka
slavenskih skupina na Balkanu.
Nije iskljuceno, da su se nosioci i zadružnog i plemenskog kul-
turnog tipa razvili iz jednoga zajednickog pratipa, pa se je jedan
dio te zajednicke skupine pod pritiskom seoba sa istoka otkinuo od
matice, postao pokretljiviji, pomiješao se sa ratnickim upadacima sa
istoka i sa ratnickim skupinama na koje je naišao na Balkanu i tim
putem razvio ratnicke osobine i plemensku društvenu organizaciju;
drugi dio etnicke matice priljubio se je cvršce uz zemlju, sporije se
je kretao i u koliko je prodirao prema zapadu, to je kretanje bilo
masovno i tako da su prednjaci uvijek ostaj ali u etnickom dodiru sa
pozadinom. Pošto se je kretao sporo prema zapadu i u vecim masa-
ma, održavajuci uvijek vezu sa pozadinom, ovaj je kulturni tip bio
ocuvan od vecih primjesa sa stranim etnickim elementima, tako da
je bio u stanju, da u nekim kraj evima kroz vjekove održi svoje izvor-
ne kulturne osobine.
66
'Š' PLEMENSKA KULTURA 'Q'
II.
Vec smo naveli da je materijalna podloga plemenske kulture stocare-

nje i pljacka. U vezi s tim nosioci plemenske kulture zauzimlju stra-
teške položaje u blizini drugih stocara, u blizini poljodjelaca ili u bli-
zini prometnih i trgovackih putova. Time je ujedno receno, da su se
nomadski stocari mogli razviti u stocare ratnike vec i uslijed same te
okolnosti, što su za vrijeme svojih nomadskih seljenja naišli na takve
strateške položaje u blizini obradenih polja ili karavanskih putova,
gdje im se je ukazala prilika, da na lak nacin uvecaju svoj imetak. Ali
su isto tako stocari nomadi mogli nauciti pljackaški zanat u doticaju
sa drugim ratnickim plemenima. Bilo u jednom ili u drugom slucaju,
nomadski stocari posjeduju izvjesne preduvjete, koji ih osposoblja-
vaju za ratnike, a to su: fizicka snaga i obilnost energije izgradene
uslijed obilnosti mesne hrane i obilnosti dokonog vremena, te usli-
jed periodicnog izlaganja fizickim naporima, iza kojih slijedi dugi
odmor; osim toga nomadski stocari su pokretljivi, nisu vezani niti
uz zemlju, niti uz odredeni kraj, pa se tako uslijed te pokretljivosti i
obilnosti ?zicke snage lako pretvaraju u pljackaše i ratnike.
Od narocite je važnosti u vezi sa ovim prelazom iz stocarsko-no-
madske u pljackaško-ratnicku kulturu, zauzimanje strateških polo-
žaja, a to znaci privezanost uz izvjesni kraj i teritorij u cilju održanja
položaja, podesnih za hajduciju i za gusarenj e. Time nomadi prestaju
biti nomadi i povremena neorganizirana krada pretvara se u siste-
matsku i organiziranu pljacku, koja postaje glavno zanimanje odra-
slih muškaraca i glavno vrelo prihoda citave zajednice. Time je u vezi
ipodjela rada prema spolu i starosti. Tako ce sada žene, djeca i starci
morati obavljati sav posao oko stoke, u kuci i u polju, dok ce odrasli
muškarci svu svoju djelatnost utrošiti što u cetovanju što u dokolici;
Cim je muško dijete fizicki u stanju da upravlja oružjem, uci se rat-
67
Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fš'
nickoj vještini u društvu sa nekim prokušanim ratnikom, a time se i

privikavada prezire svaki drugi rad osim ratnickog.
Ovakova je podjela rada doprinijela zaoštravanju izvjesnih proti-
vurjecnosti unutar ove kulturne zajednice. Prije svega postojeca po-
djela rada bila je na štetu intenzivnosti i uspješnosti stocarenja i po-
ljoprivrede, a s druge strane se je zajednica brojcano naglo umnažala,
jer je uslijed potrebe cetnika-ratnika ovakova zajednica morala biti
odlucno protiv ogranicenja radanja u bilo koj em obliku. Osim toga i
ako je ovakova zajednica težila da se konacno utvrdi na odredenom
strateškom položaju, nagli porast broja clanova zajednice, potreba
novih pašnj aka ili pritisak snažnije ratnicke skupine, stalno su uticali
na pokretljivost skupine, na skupno pomicanje ili pojedinacno selje-
nje, što je svakako nepovoljno uticalo na njenu težnju za stabilnošcu.
Živeci u stalnoj nesigurnosti i osjecajuci potrebu stalne spremno-

sti za obranui navalu, što se je moglo postici samo u vecim i pove-
zanijim skupinama, pojacao se je osjecaj krvnog srodstva, a time i
osjecaj privrženosti i solidarnost medu bližim srodnicima, odnosno
medu onim srodnicima medu kojima se je održala uspomena na za-
jednicko podrijetlo. Ta se je svijest o krvnoj vezanosti pojacala još i
jednakošcu života i zanimanja, zajednickim uživanjem pašnjaka, i
nastanjenošcu u zbijenim skupinama koliba. Ta svijest je uticala uz
potrebu suradnje sa drugim rodovima, na postanak egzogamije. To
je osnova rodovske organizacije, koja ce se održati kao osnovna druš-
tvena jedinica i onda kad se više rodova putem medusobnog oro-
davanja, osvajanja i etnickog izjednacivanja ujedini u pleme. Naime
i onda, kada se više rodova ujedini u pleme, osjecaj solidarnosti i
privrženosti je pridržan i dalje u prvom redu rodu, a tek posredno

plemenu. Otuda rivaliteti i gloženja pojedinih rodova unutar pleme-
na, što znatno otežava ekspanzivne tendencije ovakove plemenske
organizacije. Ali niti rod nije sasvim homogena jedinica, jer i tu pri-
like naglog obogacivanja putem pljacke pogoduju isticanju pojedi-
68
'Q' PLEMENSKA KULTURA 'Q'
nih kuca, to jest skupina najbližih srodnika, koji gospoduju rodom

i iz kojih se formiraju glavari rodova. Ovim putem istaknuti glavari
snažnijih rodova dolaze do uvažavanja i odlucnog uticaja u plemenu.

Od interesa je za ovu raspravu, da položaj u rodu i plemenu, pošto je
zasnovan na ekonomskim razlikama, postaje nasljedan.
Ovim putem smo došli do problema društvenog razlikovanja
unutar ove rodovsko-plemenske skupine. Pojedine glavarske kuce
gospoduju rodom, a snažni rodovi gospoduju plemenomjpojedini
rodovi i citavo pleme tim putem postaju orude u rukama istaknu-
tih glavarskih porodica, služe im u njihovim pljackaško-ratnickim
podvizima i podržavaju njihove nasilnicke i autokratske težnje, za
koje snose i solidarnu odgovornost putem ustanove krvne osvete.
Ali osim ovog sistema društvene hierarhije unutar plemenske orga-
nizacije, postoje i drugi. U koliko je rod ili pleme zaposjelo zemljišta,
na koja su ranije uselili ratari, cije su i društvena organizacija i kul-
turne osobine bile drukcije od kulture stocara-ratnika, došljaci su s
prezirom gledali na starosjedioce, smatrali ih za “niži” društveni sloj
i tako su se prema njima i odnosili; osvajaci su naime bili “plemici”L
to jest pripadali su plemenu i izjednacivali su sebe sa snagom toga
plemena, dok starosjedioci nisu pripadali plemenskoj organizaciji i
nisu uživali tako snažnu zaštitu; nisu prema tome bili “plemici°Ž Isto
je “superiorno” gledanje postojalo i prema obrtnicima i trgovcima, u
koliko se i oni nisu bavili ratništvom kao glavnim zanimanjem.
Osim opisanih društvenih razlika postojala je u plemenskoj kul-

turi još i oštra razlika medu spolovima, koja je nastalauslijed diobe
rada, po koj oj se je pljacka smatrala jedino muškaraca dostojno zani-
manje, dok su se zanatstvom, vrtlarenjem i zemljoradnjom kao pre-
zrenim zanimanjima bavile u glavnom žene i starosjedioci. U vezi sa
Ovim okolnostima je i problem sklapanja brakova. Cim su društvene
razlike bile ovako snažno naglašene u plemenskoj zajednici, jaci su
Se rodovi orodavali putem ženidaba samo sa jacim i uplivnijim ro-
69
'Š' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%'
dovima (otuda su ovakove svadbe bile prilika za smotru brojcane

snage rodova i cesto su imale ratnicki znacaj), a to je sve pojacavalo
društveno razlikovanje unutar plemenske zajednice.
0vo se je društveno razlikovanje unutar rodova isticalo s jedne
strane u utjecaju i vlasti, a s druge strane u nošnji i u oružju, u nago-
milavanju stoke i drugih pokretnih stvari, u gradnji kamenih kuca
u obliku “kula°L a manje u nagomilavanju nekretnina, jer se u ovoj
stocarsko-ratnickoj sredini još nije dovoljno cijenila važnost obra-
dene zemlje, a rod je posjedovao velike sklopove pašnjaka i šuma
za kolektivnu upotrebu (plemenšcina, plemenska zajednica), dok je
privatno vlasništvo na nekretninama bilo tek u zacetku i zasnivalo se
na kuci i zemljištu oko kuce, koje se je jedino obradivalo (okucnica).
Ovo je hierarhijsko društveno uredenje i autokratska vlast u ro-
dovskoj organizaciji' moglo utjecati na porodicnu organizaciju, gdje
je vlast oceva postala apsolutna i gdje je nastao hierarhijski odnos
medu bracom i medu sestrama na osnovu spolnih razlika i na osno-
vu godina starosti; svaki je muškarac bio uvijek društveno viši od
svake druge ženske u kuci, a opet i medu muškima i medu ženskima
bio je onaj, odnosno ona, društveno viša, koja ili koji je bio po godi-
nama stariji. Ova se je hierarhija ocitovala u redu, kojim su se ženili i
udavali u kuci ili iz kuce, u nasljednom pravu, u odlucujucoj rijeci, u
odnosu brace prema sestrama i obratno, u odnosu muža prema ženi
i u medusobnim odnosima roditelja i djece. Razvitak je medutim
mogao ici i drugim smjerom t. j. unutrašnje uredenje patriarhalne
obitelji moglo je uticati na hierarhijsko uredenje roda.
Od narocitoga su interesa izgradnja licnosti i vodece psihicke
osobine u plemenskoj kulturi i to zato, što postoji mogucnost, da
se ove psihicke osobine donekle održe putem porodicnog odgoja i
porodicne sredine i onda, kada bude srušena plemenska društvena
organizacija.
70
'%' PLEMENSKA KULTURA 'Q'
Rekli smo, da se je u rodovsko-plemenskoj društvenoj organiza-

ciji rod razvio u cetu pljackaša, a u ovoj sredini prvotna društvena
Vrijednost bila je “junaštvo°L to jest isticanje u otimanju i u ubijanju.
Rekli smo takoder, da je rod ostao osnovna jedinica plemena i nje-
gove su veze sa ostalim rodovima u plemenu mogle biti toliko slabe,
da je dolazilo cesto do krvavih sukoba i medusobnih istrebljivanja
medu rodovima istoga plemena. To znaci, da je društvena kontro-
la, koja je vrlo odlucna za moralnu disciplinu pojedinca, obuhvacala
samo teritorijalne i društvene granice roda; izvan tih uskih granica
pojedinac je bio društveno i moralno nevezan, te je mogao dati pot-
puni odušak svim svojim licnim nagonima i težnjama; štogod je on
izvan granica svoga roda ucinio u pravcu “junaštvaf bez obzira na
upotrebljena sredstva, sve mu se je to sa strane roda upisivalo u za-
slugu i njegova je “slava” rasla.
Bilo je nekoliko okolnosti, koje su doprinijele, da clanovi roda
iskoriste ovu licnu slobodu izvan rodovskih društvenih ili teritorij al-
nih granica. Prije svega je bilo tu hierarhij sko uredenje roda, kojim su
dominirale kuce, koje su se istakle nasilništvom i bogacenjem putem
pljacke i otimacine; ugledni clanovi ovih kuca kao rodovski glavari
bili su izuzeti i iz one društvene kontrole i moralne discipline, koja je
važila unutar roda; medutim prilike za bogacenje putem otimacine
i isticanje u “junaštvu” postojale su za sve clanove roda, koji su tim
putem mogli poboljšati svoj društveni položaj unutar rodovske druš-

tvene hierarhije. Uslijed toga je postojao rivalitet u “junaštvu” medu
svim clanovima roda i unutar te usko povezane skupine rodovnja-
ka postojao je vjecni problem prvenstva u “junaštvu”; postojalo je
vjecno pitanje, “tko je bolji” i “tko je gori”L što je davalo snažan po-
ticaj razvijanju licnih ambicija. Ovu je okolnost uvecavala još i spo-
sobnost imaginacija (razvijena uslijed licne nesigurnosti i izolacije),
koja je slikovitim izrazima znala dati uvelicanu sliku uspjeha i odlika
pojedinih “junaka” u formi pjesme. Ta junacka pjesma vjerojatno
71
'Q DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA Š'
nije bila izvorni proizvod slavenskih rodova, jer ona pretpostavlja

razvijeniju civilizaciju i snažniju društvenu organizaciju, nego što je
bila slavenska rodovsko-plemenska društvena organizacija; ustalje-
ni oblici ovog pjesništva su vjerojatno nastali utjecajem razvijenijih
ratnickih kultura, pa su onda asimilirani i donekle preinaceni od sla-
venskih ratnickih rodova i plemena, vec prema licima i mjestu zbiva-
nja. Ali ako ta pjesma nije bila izvorna, ona je bila toliko preinacena,
da je vršila snažan odgojni i kontrolni utjecaj i znatno je doprinijela
izgradnji licnosti, koje su se izgradivale u rodovsko-plemenskoj or-
ganizaciji i koje su u junackoj pjesmi nailazile na uzorke za vlastito
ponašanje.
Sve su ove opisane okolnosti poticale snaženje neprijateljskih
osjecaja, simboliziranih u nacelu “osvete”L krvne osvete, koja je uz
nacelo licnog “ponosa” i “casti” i uz težnju za “slavom” utjecala na iz-
gradnju impulzivnih i agresivnih licnosti, nasrtljivih i silovitih tipo-
va, zulumcara, cija je prejaka osjetljivost na licnu cast mogla dovesti
do osjecajne prenapetosti, a isto tako i do odgovarajuce psihicke ma-
laksalosti; otuda medu njima izvjesna osjecajna neuravnoteženost,
koja se je dala lako iskoristiti u podzemnim djelatnostima urotnic-
kog tipa. Neobicno cesta ubojstva kralj eva i nagle promjene dinastija
u južno-slavenskim srednjovjekovnim državama mogu se lako psi-
hološki objašnjavati na ovaj nacin. U interesu licnog isticanja svaki
put i svako sredstvo je dozvoljeno: prevara, podvala, nadmudriva-
nje, narocito se cijene, ako dovode do željenog cilja, a dozvoljena je i
okrutnost prema protivnicima i “izdaj a” prema vlastitom rodu, kada
su licni osjecaji povrijedeni. Pošto je sila prvotna društvena vrijed-
nost u ratnickoj kulturi, a vlast u ovoj kulturi nalicje sile, postoji sli-
jepa poslušnost glavarima; njima se cesto pripisuju nadnaravne spo-
sobnosti i ukazuje im se spolno gostoprimstvo, ali ovaj odnos prema
nosiocima vlasti postoji samo dotle dok im vlast nije pokolebana.
72
fš' PLEMENSKA KULTURA 'Q'
Neprijateljski nagoni i težnje stalno traže mogucnost oduška, pa

kad na oko bezrazložno ispoljavanje licne agresivnosti i neprijatelj-
stva nije društveno dozvoljeno, onda se traže razni nacini i izgovo-
ri, koji opravdavaju agresivni postupak i zaodijevaju ga u društveno
priznatu ili - što više - u društveno hvaljenu formu; tu je onda rijec
o borbi za “pravdu”L za “svetu osvetu°L “za krst casni i slobodu zlat-
nu”; simboli naime, koji su postali popularni prodiranjem zapadno-
evropske civilizacije preko svecenstva i ostalih pripadnika gornjih
slojeva.
Stalna borba za opstanak društveni i fizicki, strah, nesigurnost i
životna opasnost uslijed pritisaka okolnih plemena i uslijed nepre-
kidnog lanca krvnih osveta, utjecala je, u cilju snaženja otporne sna-
ge pojedinaca, na izgradnju samopouzdanja i smjelosti, a isto tako i
na precjenjivanje vlastitih sposobnosti, a potcjenjivanje sposobnosti
protivnika. Iedino oni protivnici, koji su znali, da stvarno dokažu
svoju fizicku nadmoc, ili koji su pokazali neslomljivu otpornu snagu,
dobivaju nepodijeljeno priznanje.
Treba naglasiti ovdje, da osim spomenutih cinioca, koji su više
manje izravno uplivali na izgradnju ovih agresivnih i impulsivnih
licnosti, postojali su i drugi cinioci, koji su htjeli neizravnim putem
utjecati u istom pravcu. Uzmimo na primjer slucaj kanalizacije ero-
tickih nagona. U zajednicama, gdje postoji drukcija podjela rada i
drukciji odnosi medu spolovima, gdje postoji uži doticaj izmedu
Spolova i gdje žena nije prezrena, makar i ne bila u istom društvenom
položaju na kojem su muškarci, eroticni nagoni nalaze svoj odušak
L1 cestom društvenom i intimnom doticaju medu oprecnim spolovi-
ma, a to se onda odrazuje u idealiziranju suprotnog spola i ocituje

L1 obliku lirike, erotickih igara, pjesme i glazbe. U ratnickoj kultu-
li, medutim, žena je prezrena i shvacena samo kao sredstvo radanja

muške djece, buducih ratnika i svaki se drugi intimni doticaj medu
Spolovima, koji ne bi imao spomenutu svrhu, smatra kao slabost i
73
L
na štetu ratnickih vrlina. Otuda pomanjkanje lirike, erotskih igara i

erotske pjesme u plemenskoj zajednici, a i sama dokolica se provodi
u raznim igrama i u recitiranju pjesama i prica ciji je smisao mržnja
prema “neprijateljuf isticanje snage, nadmecanje i nadmudrivanje.
Uslijed toga agresivni nagoni nisu podijelj eni, nego su skrenuti samo
u jednom pravcu, u pravcu osjecaja neprij atelj stva prema “neprij ate-
lju°Ž Ipak, u koliko i eroticki nagoni traže svoj izlaz na drugi nacin,
oni su cesto upuceni ne na oprecni spol, nego na pripadnike istoga
spola; otuda ustanova pobratimstva i posestrimstva, koja je izgleda
neki oblik homoseksualnosti, ali je sa gledišta plemenske zajednice
društveno korisna, jer se pobratimi nadmecu u “junaštvu” i pomažu
pljackacko-ratnickim podvizima. Osim ove “društvenokorisne” in-
stitucije, koja je nastala skretanjem erotskih poriva, ovi porivi mogu
naci oduška i u obliku sodomije, koja je takoder cesta pojava u sto-
carsko-ratnickoj kulturi.
I odgoj djece je u ovoj sredini organiziran u skladu sa izloženim

shvacanjima. Muškoj djeci se posvecuje narocita pažnja i ukazuje u
svemu prednost; odgoj muške djece je povjeren iskljucivo muškim
clanovima porodice, dok se o ženskoj dj eci, kao manje vrijednoj, bri-
nu iskljucivo ženski clanovi. Nema sumnje, da i ove okolnosti do-
prinose jacanju osjecajne privrženosti medu clanovima istog spola.
Ako sada svedemo sve u jedno glavne odlike plemenske kulture,

opažamo, da je ova kultura bila sklona izgradivanju agresivnih licno-
sti, osvajackih osobina i ratnicke tehnike, ali pošto je osnova druš-
tvene organizacije, a s njom privrženost zajednici i solidarnost medu
clanovima zajednice, ostala i dalje usredotocena u rodu, a nije prešla
na pleme, kao sveukljucujucu cjelinu, to su rivaliteti medu pojedi-
nim rodovima i rodovskim glavarima sprjecavali ekspanzivne težnje
plemena i pojedinih istaknutih plemenskih glavara. Radi toga kada
su se ovakove ratnicke skupine silom nametnule starosjediocima za-
74
'Q' PLEMENSKA KULTURA fß'
družnog kulturnog tipa, pa kad su uz pomoc kršcanskoga svecenstva

i okolnih politickih sila nastale državne tvorbe, one su uslijed ovih
unutrašnjih rivaliteta i sukoba morale biti kratkoga vijeka, o cemu
svjedoci povijest slavenskih srednjovjekovnih država na Balkanu.
Ali ako ovaj kulturni tip nije bio u stanju, da stvori snažnije i stal-
nije državne tvorbe, on je dao podesan materijal za stvaranje feu-
dalnoga plemstva, koje je omogucilo prodiranje stranih politickih i
kulturnih utjecaja. Pojedini su se naime plemenski glavari pretvorili
u feudalnu gospodu i postali su nosioci s jedne strane tursko-orijen-
talne, a s druge strane zapadno-evropske kulture i politickoga gos-
podarstva. Svecenstvo je došlo do snažnog utjecaja i održalo je taj
utjecaj u zoni plemenske kulture sve do danas. Izgleda, da je izvorno,
a donekle i danas taj utjecaj povezan sa vrlo razvijenim praznovjer-
jem, koje je, kao što je poznato, narocito snažno kod ratnika, kao i
uopce kod svih zanimanja, koja su izložena velikim nesigurnostima
istalnoj životnoj opasnosti.
Kao što smo vec napomenuli, nosioci su ovoga plemenskog kul-

turnog tipa vrlo pokretljivi, jer su izloženi brzom porastu i pritisku
stanovništva iznutra, kao i pritisku drugih ratnickih skupina sa stra-
ne. Uslijed toga se nosioci ovog kulturnog tipa i postepeno pomicu u
raznim pravcima, proširujuci svoju pocetnu jezgru, i sele u skokovi-
ma na bliže ili dalje udaljenosti. Ovim putem, kao i putem uspješnog
razbij anja rodovsko-plemenske organizacije, dolazi ovaj kulturni tip
pod jaci ili slabiji utjecaj stranih kultura i novih politickih prilika. Od
narocitog je društvenog interesa promatrati, koliko je ova plemenska
kultura utjecala na druge kulture, s kojima je došla u dodir, i koliko
Su opet druge kulture sa svoje strane uspjele potpuno asimilirati ili
Samo donekle izmijeniti plemenske kulturne osobine. U vezi s tim
läspravljat cemo problem pretvaranja plemenske kulture u kulturu
hajducko-uskockog tipa, zatim problem doticaja plemenske kultu-
75
Du;
re sa zadružnom i kapitalistickom kulturom, kao i problem prelaza

ovih raznih kulturnih osobina medu gornje slojeve putem formira-
nja trgovaca, vojnika i intelektualaca.
III.
Radi nedostatka povijesnih podataka teško je utvrditi, kuda je sve

dopirala plemenska organizacija. Zna se, da je u pocetku srednjega
vijeka ovakova društvena struktura postoj ala u planinama uzduž ja-
dranske obale, zatim u južnoj Bosni, u Hercegovini i u slivu Vardara
i Crnoga Drina. Iz ovih su se krajeva nosioci plemenskog kulturnog
tipa selili u okolne predjele Balkanskog poluotoka, noseci sobom
u prvom redu svoje psihicke osobine. Znacajna je naime pojava u
rodovsko-plemenskoj organizaciji, da se ona razbija, cim se udalji
iz svoje ratnicke sredine, tako da iseljenici iz rodovsko-plemenske
zone ne održavaju svoju društvenu organizaciju onda, kad dodu u
podrucja neke druge kulture. To znaci, da u ovom slucaju nestaje
kontrole i discipline podržavane sa strane roda, dakle jedinog ci-
nioca, koji je donekle obuzdavao agresivne i neprijateljske nagone
pojedinih clanova roda ili u koliko ih nije mogao suzbiti, davao im
je neki društveni smisao. Kada je dakle nestalo rodovske discipli-
ne, bilo uslijed seljenja ili uslijed unutrašnjih procesa, koji su doveli
do njenog raspada, onda je pojedinac mogao biti asimiliran od nove
kulture, u ciju se je sredinu uselio ili koja se je razvila na bivšem
podrucju plemenske kulture: u ovom slucaju su nove društvene vri-
jednosti i nova društvena organizacija preuzeli bivšu ulogu roda u
izgradivanju licnosti i u utjecaju na psihicke reakcije i izvanjsko po-
našanje pojedinaca. Medutim izgleda, da su se nosioci ovoga sto-
carsko-ratnickog tipa plemenske kulture teško prilagodavali novoj
kulturnoj sredini, a narocito ako je ova bila ratarsko-zadružnog tipa.
Stocari i pljackaši, naviknuti na obilje dokonog vremena i na relativ-
76
“%' PLEMENSKA KULTURA 'Q'
no lako umnažanje imetka, teško su se privikavali na zemljoradnju,

Skopcanu uz ustrajan inaporan rad i oskudan život bez promjena
i senzacija, kojim je obilovao njihov raniji stocarsko-ratnicki nacin
života. Nova je sredina prema tome od njih tražila znatne napore u

pravcu prilagodivanja novoj kulturi ili u pravcu modi?ciranja svojeg
ranijeg nacina života, ranijih sklonosti i navika.
U slucaju ovakovog oštrog sukoba izmedu dviju kultura, poje-
dinci, koji nisu u stanju, da se prilagode novim prilikama, riješit ce
sukob u jednom od ova dva pravca: ili unutrašnji psihicki poremecaj,
koji ce se ocitovati u raznim oblicima duševnih obolj enj a, ili otvoreni
revolt protiv nove sredine, koji ce se ocitovati u “protudruštvenim”
djelatnostima, u obliku sukoba sa postojecim zakonima i u obliku
sukoba sa postojecim moralom. Koji ce od ovih razlicitih pravca i
oblika prevladati, zavisit ce sjedne strane od izgradnje samih licnosti
pojedinaca, a s druge strane od prilika sredine. Vrlo je vjerojatno, da
ce agresivne i impulzivne licnosti iskaliti svoje nezadovoljstvo i svoj
protest protiv novih prilika u obliku otvorenog sukoba sa pozitivnim
zakonima ili sa postojecim društvenim moralom, a ako su osim toga
i prilike sredine takove, da pružaju pojedincima, koji dodu u otvo-
reni sukob sa sredinom, mogucnost izbjeci i represije skupine, koja
njihove djelatnosti smatra protudruštvenim, onda ovakovi otvoreni
sukobi sa novom društvenom sredinom mogu zauzeti oblik masov-
nih pojava. To je baš slucaj sa odmetanjem u hajduke, sa prebjezima
i uskocima - pojave, koje su u nekim krajevima Balkana u raznim
povijesnim razdobljima zauzimale velike razmjere.

Ako ispitujemo, u kojim su krajevima hajducko-uskocke pojave
bile najjace razvijene, opazit cemo, da je to bilo u krajevima, gdje su
Ovi cinioci bili od narocitog znacenja: prvo, to su bili krajevi, koji su
do nedavno ili pripadali zoni plemenske kulture ili u koje se doselio
L1 masama elemenat iz plemenske kulturne zone; drugo, to su bili ili
glanicni krajevi ili krajevi sa neprohodnim predjelima i predjelima,
77
L
Š' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA f%'
nad kojima je bila teška kontrola upravne vlasti (šume, krš, mocvar-
ne i stepske ravnice), odnosno i jedno i drugo. Mogucnost izbjeci
sankcijama vlasti bilo “uskakanjem” na podrucje druge vlasti, bilo
“odmetanjem” u gore ili skrivanjem u nepreglednim ravnicama, bili
su dakle cinioci, koji su utjecali, da se sukob agresivno-impulzivnih
licnosti sa novom kulturnom sredinom odrazi u hajducko-uskockoj
formi. Na taj nacin su južna Ugarska, Srijem, Sj. Srbija, Sj. Bosna, Hr-
vatska krajina, Lika, dalmatinska Zagora, zapadna Bosna i Hercego-
vina za dugo vremena bili podrucje podesno za formiranje hajduka i
uskoka, pa je ova hajducko-uskocka zona ostavila kulturnih i psihic-
kih tragova, koji se u izvjesnoj mjeri osjecaju još i danas. Potrebno
je dakle raspraviti vodece osobine ove hajducko-uskocke kulture, da
bismo ih mogli dovesti u vezu sa ranijim i kasnijim kulturnim razvit-
kom Hrvata i Srba.
Kad govorimo o hajducko-uskockoj kulturi, mislimo ne samo na
hajducke i uskocke družine, nego isto tako i na sredinu, u kojoj se
ove formiraju. Treba naime imati u vidu, da je za hajducke operacije
potrebna izvjesna suradnj a stanovništva, potrebni su hajducki j ataci,
potrebno je sigurno zalede i sigurno sklonište, jer bi bez toga i hajdu-
ci i uskoci bili lako istrij eblj eni. Iataci potpomažu hajduke u glavnom
iz dva razloga: iz koristi i iz straha. Hajducima se koriste narocito
krcmari, pa onda i drugi trgovci, koji kupuju i preprodaju hajducki
plijen i grabež, zatim svi oni, kod kojih hajduci zimuju i ostavljaju
novac i druge vrijednosti u pohranu. S druge sirane, hajducki nacin
osvete, koji se sastoji u paljenju citavih sela, u ubijanju djece, u gro-
znom mucenju odraslih u slucaju izdaje, dovodi dotle, da se bilo iz
koristi, bilo iz straha svi stanovnici izvjesnih podrucja posredno ili
neposredno bave bilo hajducijom bilo jatakovanjem. U tim kraje-
vima hajduci dolaze do društvenog ugleda, njihova se “slava” širi i
nalazi odjeka u hajducko-uskockoj pjesmi, odijelo i oružje hajduka
postaju simboli moci, vlasti i sile, postaju simboli ugleda i “junaštva”
78
'%' PLEMENSKA KULTURA '%'
i tim putem se širi hajducki kult, to jest hajducka djela i hajducki

Znacajevi, odnosno pojedine hajducke licnosti, idealiziraju se na na-
cin, kojim njihova djela postaju društveno prihvatljiva i smatraju se
društveno korisna. Na taj nacin hajducka romantika postaje potstrek
mladim pokoljenjima i pojedine istaknute hajducke licnosti uzor po-
našanja, što opet sa svoje strane doprinosi sve vecemu odmetanju u
hajduke, tako da se dešavalo, da je u pojedinim predjelima ove zone
sve, što je bilo iole sposobno i odvažno, odlazilo u hajduke,
Hajducko-uskocka kultura je ne samo održala, nego je još i poja-

cala neke psihicke osobine, kojima se je isticala plemenska kultura:
agresivnost, impulzivnost, osjecaji neprij atelj stva, autokratske težnje,
egocentricki osjecaji, pa onda narocito smisao i vrijednost prevare
u borbi i u društvenim odnosima. Dok su sve ove i druge osobine
u plemenskoj kulturi imale izvjesnu društvenu svrhu i bile donekle
ogranicavane rodovskom i eventualno plemenskom discíplinom, u
hajducko-uskockoj kulturi su se ove osobine mogle nesmetano ra-
zvijati, neogranicene ikakvom discíplinom, osim discipline same
hajducke cete, koja je privremena i kratkotrajna organizacija i nije
prema tome mogla vršiti trajnu kontrolu nad svojim clanovima;
osim toga jedina društvena svrha hajducke cete je uspješan plijen
i grabež, koji se redovito obavlja nocu i iz zasjede. Tu se povreda
discipline kažnjava smrcu, ali je inace “hajducka priroda” potpuno
nevezana. Za vrijeme djelovanja hajduckih ceta, koje su obicno male
brojem (20-30 clanova), strogo se održava unutrašnja hierarhija cla-
nova prema godinama cetovanja i autokratska vlast harambaše. Za
vrijeme cetovanja ?zicki su napori teški, ali se zimovanje (od Mitro-
Va do Durdeva) provada u potpunom neradu i dokolici. Stalni osje-
Caj nesigurnosti i strah od izdaje ili zasjede povezani su uz neobic-
HO razvijenu praznovjeru i sa svoje strane pojacavaju impulzivnost,
ägresivnost, neuravnoteženost i druge psihicke osobine, kojima se

Odlikuju hajducke licnosti.
79
_
'Q DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fš*
Vec je naglašeno, da su za hajduciju narocito podesne granicne

oblasti, to jest krajevi, gdje se sukobljavaju interesne svere dviju ili
više pravnih vlasti, a narocito ako u ovim krajevima uprava nije do-
bro organizirana i ako su naseljeni elementom, u koji još nije dovolj-
no prodrla privrženost prema državi i njenim organima. Ako je u
ovim krajevima naseljen još k tome elemenat plemenske kulture ili
nomadske, koji je takoder sklon pljacki i otimacini, onda ce odmeta-
nje u hajduke i uskakanje preko granice postati svakodnevna pojava.
Ove ce pojave s druge strane ne samo biti tolerirane od okolnih prav-
nih vlasti, ako se ove nalaze u otvorenom ili latentnom sukobu, nego
ce što više biti i potstrekavane u cilju, da bi se time potkopao auto-
ritet vlasti preko granice, što ce olakšati eventualne vojnicke opera-
cije. Hajduci ce biti primamljivani raznim obecanjima, nagradama
i titulama u cilju, da se organiziraju za sistematsko upadanje preko
granice i sistematsku pljacku. Qbicno ce im uz mršave nagrade biti
ukazana mogucnost sticanja imetka putem plij ena ili ce biti darivani
zemljištem uz obavezu besplatne vojne odnosno hajducke dužnosti.
Cesto ce se osim toga od hajduckih ceta praviti najamna vojska ili
pješadija u cilju prebacivanja prema potrebi i na druge granice.
Medutim osim ovih cisto vojnicko-politickih svrha, hajduci su se
dali iskoristiti kao nosioci ideologija i kao osnivaci država. U toku
borbe kršcanstva protiv muhamedanstva i orijentalne civilizacije,
koja je trajala nekoliko vjekova, sve je više medu narodima kršcan-
ske civilizacije sazrijevala misao, da se borba protiv Istoka postavi na
ideološku podlogu, to jest, da se interesi ugroženih evropskih država
prikažu u vidu borbe Kršcanstva protiv Islama, u vidu borbe “krsta”
protiv “nekrsta°Ž “Krst” je trebao da simbolizira “pravdu” i “slobodu,L
a “nekrst” je prema tome morao biti simbol “nepravde” i “ropstva” i
“divljaštva”Ž U tom je smislu vodena propaganda u evropskim drža-
vama u vidu “borbe za oslobodenje kršcana od Islama” i u vezi s tim
su i hajducke cete dobile barjake, na kojima se je blistao križ, a haj-
80
'Q PLEMENSKA KULTURA 'Q
ducki su harambaše dobili moralnu i materijalnu potporu, da svojim

cetama dižu ustanke za “oslobodenje°Ž
Ovo su sve bili razni nacini, kojima su se Austrija, Venecija i Rusi-
ja služile pomocu hajduka i uskoka u medusobnoj borbi i u zajednic-
koj borbi protiv Otomanskog carstva, a od narocitog je sociološkog
interesa ne samo problem iskorišcivanja simbola i organiziranja haj-
duckih družina u politicke ivojnicke svrhe, nego i problem hajduc-
koga kulta, koji je baš radi ovog iskorišcavanja hajduckih ceta u ide-
ološke i politicke svrhe vršio snažni utjecaj na formiranje psihickih
i kulturnih osobina ne samo širokih narodnih masa nego i gornjih
slojeva.
IV
Kad je razbijena rodovsko-plemenska društvena organizacija, ple-

menska kultura može doci u doticaj sa zadružnom kulturom, koja
je, kao što smo u pocetku naglasili, bila pretstavljena medu staro-
sjediocima Slavenima i u zoni same plemenske kulture i u ostalim
kraj evima Balkanskog poluotoka, kamo su se useljenici iz plemenske
kulturne zone naseljavali. Zadružna je društvena organizacija, u ko-
liko je prihvacena od ovih doseljenika, mogla preuzeti funkcije roda
L1 pogledu društvene kontrole i discipline nad pojedincima, uticuci
na obuzdavanje njihovih agresivnih i ekspanzivnih težnja i na privi-
kavanje u obradivanju zemlje. Zadružna je kultura i u drugim prav-
Cima mogla utjecati na mijenjanje plemenskih kulturnih osobina, ali
je mogao bit i obratan slucaj. Koji je utjecaj prevladavao ili koliki je
bio stupanj utjecaja jedne, a koliki druge kulture, moglo je zavisiti od
läznih okolnosti.
Kao što smo vidjeli ranije prelaz iz plemenske kulture u kulturu
Zädružnog tipa znacio je izvjesne napore i samodisciplinu, kojima
81
L
'Š' DRUŠTVENI RAZVITAK.HRVATA '%'
nosioci plemenskih kulturnih osobina u izvjesnim prilikama nisu

bili dorasli, pa se je taj sukob dviju kultura ocitovao u raznim obli-
cima revolta protiv postojece društvene sredine i protiv postojecih
politickih i društvenih sistema. U tome je i razlog, da u zoni plemen-
sko-hajducke kulture feudalni sistem nije nikada mogao biti dovolj-
no ucvršcen. Medutim feudalni sistem je imao izvjesnu društvenu
ulogu u toku politickog i privrednog razvitka i zapadnoevropske i
orijentalne civilizacije, a njegovo je ekonomsko znacenje narocito u
privezivanju nomadskog i polunomadskog elementa uz zemlju pu-
tem intenzivnije obrade zemlje, u dizanju standarda života, u širenju
materijalne i duhovne kulture gornjih slojeva medu donje slojeve;
na taj je nacin feudalni sistem sa svoje strane znatno doprinio eko-
nomskom snaženju sela, prodiranju industrijskih dobara i uspjehu
kapitalistickoga sistema, koji je konacno likvidirao i sam feudalni re-
žim. Razumije se, da feudalni sistem nije tu svoju ulogu svagdje jed-
nako izvršio, tako je u tom pogledu mnogo manja važnost turskog
feudalizma, koji je bio više vojnickog nego privrednoga znacaja, a i
zapadni feudalizam je tu svoju ulogu izvršio u vecoj ili manjoj mjeri
vec prema okolnostima i prilikama, u kojima se je razvijao i prema
kulturnim osobinama stocara i ratara, kojima se je nametnuo.
Tamo, gdje feudalni sistem nije bio ucvršcen ili gdje nije nikako
postojao, manjkala je prema tome izvjesna predsprema za uspješno
prodiranje kapitalistickog sistema i nacina proizvodnje. Ali nije to
bio jedini nedostatak hajducko-uskocke kulturne zone. Postojale su
tu izvjesne psihicke osobine i kulturni ostaci iz ranijeg kulturnog ra-
zvitka, koji su i onda, kada je u ove krajeve uvedena licna sigurnost
i stabilan pravni poredak, otežavali njihovo privadanje zapadno-
evropskoj kulturi i industrijskoj civilizaciji.

Pomanjkanje ucvršcenih autoriteta i sistematskogznanja o isko-
rišcavanju ?zicke sredine nepovoljno je utjecalo na moralnu i umnu
disciplinu stanovnika ovih krajeva. K ovome treba dodati društveno
82
'%' PLEMENSKA KULTURA 'Q'
naslijedenu29 težnju za lakom zaradom i pomanjkanje smisla za aku-

mulaciju potrošnih dobara. Ako k ovome dodamo geografsku izola-
çiju vecine ovih krajeva uslijed neprohodnosti i njihov osjecaj izvje-
sne kulturne “superiornosti” prema okolnim kulturama, što se može
tumaciti njihovim slobodnim životom, onda ce nam biti jasno, da su
se u takovim okolnostima potrebe vrlo sporo umnažale, da je potroš-
nja dobara bila vrlo ogranicena i da je prema tome standard života
morao stajati relativno vrlo nisko. U ovakovim prilikama ne može
biti govora o licnoj ili o skupnoj inicijativi, ni o uvadanju savršenijih
tehnickih sredstava proizvodnje, takoda u ovakovim krajevima nije
bilo moguce potpuno iskorišcavanje niti same ?zicke sredine (rura1i-
zam), a kamo li da se samu sredinu prilagodi umnoženim potrebama
covjeka (industrijalizam).
K ovome treba još dodati, da je ostatak kolektivnog vlasništva,
koje je u ovim kraj evima zauzimalo velike komplekse šuma i pašnja-
ka, sa svoje strane otežavao de?nitivan prelazak na intenzivniju po-
ljoprivredu, a s druge strane postojanje ovih kompleksa kolektivnog
vlasništva djelomicno je omogucilo njihovo nepovlasno prisvajanje
i nagomilavanje nekretnina u rukama pojedinaca; to je uz vec po-
stojece ekonomske razlike,„naslijedene iz ranijeg kulturnog razvitka,
pojacalo društveno razlikovanje unutar ovih skupina. Dodajmo još k
tome, da se u ovoj kulturnoj zoni stanovništvo razmjerno jace množi
uslijed neznanja i uslijed shvacanja naslijedenih iz plemenske, a do-
nekle i zadružne kulture, pa ce nam biti jasno, da je opca pauperiza~
Cij a ovih krajeva neizbježna posljedica njihovog kulturnog razvitka.
Uslijed svojih psihickih i kulturnih osobina stanovnici su ove

kulturne zone još od ranije pokazivali veliku pokretljivost, koja se
Pokazivala u sklonosti za seobama, za definitivnim, privremenim
ili periodicnim seljenjem. Razumljivo je, da je nagla pauperizacija
2
9 Gdjegod se u ovoj raspravi govori o “ nasljedivanju
. 9)
m1sl1 se pod tim drustveno,

V
a ne biološko nasljedivanje. Prvo nastaje predajom i odgojem.
83
k
*%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Q'
još pojacala sa svoje strane ovu okolnost. U feudalno su doba ovi

iseljenici naseljavani na feudalnim dobrima ili su po državnim gla-
varima naseljavani na pustim zemljištima, opustošenim za vrijeme
dužih ratova, ili su od njih formirane tzv. vojnicke granice. Sa ra-
zvitkom kapitalisticke privrede, naglim porastom industrija i velikim
radovima na prometnim putovima, iseljenici iz ovih kraj eva našli su
zarade kao industrijski radnici, ali su i kao sezonski radnici zalazi-
li u okolna podrucja, gdje je poljoprivreda intenzivnije obradivana.
Mnogi nalaze zarade u okolnim gradovima u obliku posluge, neki u
obliku kucarenja, a mnogi opet u obliku prosjacenja. Prema ovako-
vim društvenim okolnostima razumljivo je, da se mijenjaju i sama
društvena shvacanja, tako da se prosjacenje ne smatra za sramotu,
nego za dopušteno vrelo prihoda. “Zaraditi na štapu” gotovo je isto
tako casno, kao i zaraditi na nadnici, a cesto je mnogo i rentabilnije.
Otuda mnogo profesionalnih prosjaka, “pogorelaca” i “gradozebaca”
iz ovih kraj eva.
Iedina vrst kapitalisticke privrede, koja uspješnije prodire u ove

krajeve, to je trgovina. 0d vajkada je trgovina bila vrlo usko poveza-
na uz pljacku i grabež. Tako su se nekadanji gusari pretvarali poste-
peno u trgovce ili su bili i jedno i drugo; gusarske su ?ote postajale
trgovacke mornarice i gusarski su pljackaši osnivali trgovacka sredi-
šta, iz kojih su nastajali gradovi i gradske države. Tako su se hajduci
bavili trgovinom otetih predmeta ili su se u neprohodnim i nesigur-
nim predjelima bavili prevoženjem trgovacke robe (kiridžijanj e), ko-
joj su istovremeno osigurali i nesmetan prolaz u krajevima, koji su
bili pod njihovom kontrolom. Osim toga je stanovništvo, koje se bavi
stocarenjem kao glavnom privredom, upuceno na stalnu izmjenu ili
na prodaju svojih proizvoda u cilju, da podmiri izvjesne potrebe, jer
stocarska privreda, za razliku od ratarske, ne pokazuje težnju za au-
tarhijom. Ako se k tome doda pokretljivost, lukavstvo i sklonost k
prevari, psihicke osobine ovih krajeva uvjetovane kulturnim razvit-
84
“Q PLEMENSKA KULTURA 'Q
kom, bit ce nam jasan tip trgovca, koji se formira u ovim kraj evima i
koji prelazi u okolne gradove kao krcmar ili kao prodavac stocarskih
proizvoda, da kasnije prede na prodaju mješovite robe ili da se ko-
nacno specijalizira kao ugledan restorater ili kao trgovac na veliko.
U izmijenjenim prilikama mijenja se i moral, a taj se je narocito
izmijenio u ovoj zoni u vezi sa prelazom od hajducko-stocarske pri-
vrede na ratarstvo. Ranije je npr. u ovim krajevima vecina oporuka
bila krivotvorena. Za kradljivca se je kazalo, da se je “pomogao°L a
krive su zakletve na sudu bile redovita pojava. Postoj ali su mnogi po-
kušaji krivotvorenja novca, pisama i isprava, a mito se smatralo kao
društveno korisna ustanova. Isto je tako kriva mjera bila u redovitoj
upotrebi u ovoj kulturnoj zoni, kao i težnja za prevarom u racunima
i nevracanjem dugova. Tamnica se nije smatrala za sramotu, nego što
više cesto pomagala popularnosti utamnicenog. U ovoj zoni posto-
jalo je i liberalnije shvacanje seksualnog morala, a otmica je bila vrlo
cesta forma sklapanja braka.
Inace su mnoge druge kulturne i psihicke osobine ostale gotovo
nepromijenjene, ako ih uporedimo sa prethodnim kulturnim razi-
nama. Tako je društveni položaj žene ostao i nadalje vrlo nizak. Otac
je zadržao autokratsku vlast u porodici, kao i obicaj, da tjelesno ka-
žnjava i ženu i djecu, što izazivlje ceste porodicne sukobe i pojacava
sa svoje strane tendenciju iseljavanja, a utice i na izgradivanje agre-
sivnih licnosti. Sila je i dalje ostala vodeca društvena Vrijednost, pa
uslijed toga težnja za vojnickim zanimanjima, što djelomicno tuma-
Ci razmjerno veliki broj odlikovanih vojnika, i razmjerno veci broj
casnika, potcasnika, žandarma i financijskih stražara podrijetlom iz

Ovih kraj eva.
Nosioci ovoga kulturnog tipa mogu lako pridobit se za revoluci-

Onarne ideologije i iskoristiti u cilju društvenih prevrata. Medutim i
U levolucionarnim pokretima kao i u vojnickim operacijama izgleda
85
E;
fš' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA f%'
da je njihova prodorna snaga uspješna u glavnom, samo u koliko je

pozadina sigurna i cvrsta, jer se inace uslijed svoje mobilnosti i neiz-
držljivosti ovaj psihicki tip lako demoralizira; on je uslijed toga jak u
ofenzivi, ali je slabiji u defenzivi.
Ako sada držimo u vidu, da je u našem društvenom razvitku cesto

postojala i da još postoji mogucnost neposrednog prelaza iz seoske
sredine u vodece privrednike, intelektualce, politicare i državnike
uslijed slabe razvijenosti srednjeg i višeg staleža i uslijed demokra-
tizacije prosvjete, onda nam je jasno, kako se mnoge kulturne i psi-
hicke osobine iz zone plemenske kulture mogu prenijeti gotovo bez
izmjena u gradove, gdje ih kratko razdoblje nauka u srednjim i višim
školama nije u stanju preinaciti. To je tim više omoguceno tamo, gdje
su i “gradovi” u stvari proširena sela, i tamo, gdje su gradovi “osvoje-
ni” od sela radi jake infiltracije seljackog elementa, koji je bio u sta-
nju, da mnoge svoje kulturne osobine nametne i samomu izvornom
gradskom stanovništvu. Medutim gradovi u glavnom predstavljaju
zapadno-evropsku kulturu i civilizaciju, a seoski elemenat iz ple-
menske kulturne zone unosi u njih svoja shvacanja, svoje navike i
psihicke osobine, koje u mnogim pravcima odstupaju od mjerila po-
stavljenih od Zapada. Taj ce kontrast biti, razumij e se, tim slabiji, cim
je jaci starosjedilacki gradski elemenat, kroz ciju ce retortu prolaziti
došljaci sa sela i biti na taj nacin prisiljeni, da u vecoj ili manj oj mjeri
mijenjaju svoje kulturne osobine i reorganiziraju svoje licnosti.
Nije dakle bez važnosti pitanje, kakova je društvena struktura
gornjih slojeva neke zajednice; iz tih se gornjih slojeva naime for-
miraju vladajuce skupine, a ako znamo da pravna vlast nije neko
apstraktno bice, nego naprotiv konkretan skup ljudi koji upravlja
zajednicom ili u cijem se interesu upravlja zajednicom, onda je vrlo
86
fš' PLEMENSKA KULTURA 'Š'
važno, da znamo iz kakovih je ekonomskih, idejnih i psihickih ele-

menata sastavljena ta skupina, jer ce ona svoja shvacanja, svoje in-
terese i svoje metode poistovjetovati sa interesom citave zajednice
itežit ce, da ih putem svoje vlasti i svojih organa nametne i ostalim
clanovima zajednice.
Razumije se, da kod proucavanja društvene strukture neke vlada-
juce skupine treba imati u vidu konkretni i strogo de?nirani slucaj,
a mi imamo pred sobom nekoliko takovih slucajeva, jer je elemenat
iz plemenske kulture, koju raspravljamo, prelazio u razna kulturna

i politicka podrucja i u raznim historijskim razdobljima, a to je ne-
moguce sve odjednom obuhvatiti i uopciti. Mi cemo se prema tome

i dalje držati naše metode i prikazati “idealni tip” gradanina, izgra-
denog iz elemenata plemenske kulture, koja je u toku svoga razvitka
prešla vec navedene kulturne razine. U kolikoj ce mjeri taj “idealni
tip” biti preinacen, zavisi od raznih okolnosti, koje se moraju ispitali
posebno za svaki konkretni slucaj.
Vidjeli smo ranije, da kada plemenska kultura dode u užu vezu sa
kapitalistickim sistemom, okolnosti, koje se formiraju u plemenskoj
sredini uslijed utjecaja kapitalistickog društvenog uredenja, naroci-
to pogoduju iseljavanju u obliku trgovackih i vojnickih zanimanja
u okolna ili udaljenija gradska središta; ili ce pojedina naselja radi
svoga geografskoga položaja ili radi neke druge prednosti postati saj-
mišta, iz kojih ce se razviti trgovišta ili ona pojava polusela i polugra-
dova, koju smo vec prije spomenuli, a koja ce biti narocito podesna
Za formiranje trgovackih zanimanja iz okolnog seljackog elementa.
Vec drugo pokoljenje ovog ovako formiranog sloja trgovaca i vojnika
bit ce znatnim dijelom naobraženo u srednjim i visokim školama i
P0kazivat ce narocite sklonosti k slobodnim zvanjima i politickim
djelatnostima. Ovakav razvitak drugoga pokoljenja je uslovljen tr-
80Vackim kapitalizmom, koji za razliku od industrijskog, izobraže-
Him mladim ljudima omogucava u glavnom ili slobodne profesije
87
L
'Q DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Š'
ili cinovnicka zanimanja, a društvena sredina, koja je pod utjecajem

plemenskih, kulturnih psihickih osobina, sklona je onomu prvomu
izlazu, u koliko ne postoji prezasicenost slobodnih zanimanja.
Ovim putem smo došli do tri osnovna elementa, iz kojih ce se
sastojati gornji slojevi neke zajednice, koja je na prelazu iz plemen-
ske kulture u kapitalisticko društveno uredenje i zapadno-evropsku
civilizaciju, a to su: vojnici, trgovci i profesionalci-politicari. Ako se
iz ovako sastavlj enih gornjih sloj eva formira pravna vlast, to jest ako
dode do osnivanja države, onda je jasno, da ce se i vladajuca skupi-
na u takovoj državi sastojati iz istih elemenata s time, da u vezi sa
raznim okolnostima, jedan ili drugi elemenat može prevagnuti nad
ostalima. Treba ipak imati u vidu, da ce ovakova država pokazivati
jake ekspanzivne težnje i da ce se u tom slucaju pravna vlast osla-
njati prvenstveno na vojnike i trgovce, dok ce zadaca intelektualaca-
politicara biti, da formiraju ideologije i teorije, kojima ce najbolje
opravdati ekspanzivne težnje ovakove zajednice: otuda je teško naici
na objektivnu nauku u ovakovoj sredini, dok je s druge strane vrlo
vjerojatno, da ce militarizam i nacionalni imperializam postati vo-
dece vrijednosti javnoga života. Ako se kulturne i psihicke osobine
plemenske kulture, na nacin koji smo opisali, zadrže medu gornjim
slojevima, to ce se ocitovat na primjer u autokratskim težnjama ista-
knutih licnosti, tako da ce primjena demokratskih nacela u praksi
biti. gotovo nemoguca ili ce biti znatno ogranicena. Isto tako ce se u
ovoj sredini zapaziti i snažno razvijen nepotizam kao ostatak osje-
caja rodovske solidarnosti. Tu cemo zapaziti i pojavu urotništva, to
jest revolucionarna raspoloženja ogranicena na male skupine i bez
veza sa širim masama. Uz to ce doci i težnja za vlašcu pod svaku
cijenu i održanje na vlasti svim mogucim sredstvima, jer je vlast i u
ovoj sredini ostala vodeca društvena Vrijednost. K ovome treba do-
dati pomanjkanje autokritike, vlastito precjenjivanje, a potcjenjiva-
nje i netolerancija protivnika, slabo razvijen osjecaj odgovornosti i
88
f%” PLEMENSKA KULTURA 'Q'
pgmanjkanje smisla za sitan, discipliniran rad; zatim pomanjkanje

humanih osjecaja, gramzljivost za materijalnim dobrima, silu kao
glavno sredstvo vladanja, a prevaru kao društveno dozvoljen nacin
ponašanja; i konacno u ovoj sredini ce biti narocito naglašene druš-
tvene razlike i privilegije, koje ce davati snažan poticaj pojedincima
u njihovoj težnji, da se isticu i da vode.
89
__
ŽIVOT U PASIVNIM KRAIEVIMA
I.
Priroda i kultura*
Osnovna je ekonomska karakteristika naših pasivnih krajeva ek-

stenzivno stocarenje i zaostalost poljoprivrede. Tako u trokutu Banja
Luka - Mostar - Split prema podacima Bicanica3° u mnogim kotare-
vima obradena površina iznosi manje od jedne trecine ukupne povr-
šine tla, a i na toj skucenoj površini prirod zemlje je vrlo nizak, tako
da jecam i pšenica daju svega 3 do 5 puta kolicinu zasijanog sj emena,
dok u Slavoniji npr. “može pšenica dati i po 20 puta sjeme, uz ma-
nji trud°Ž Ove su prilike uvjetovane geografskim okolnostima koje
uzrokuju pomanjkanje vode ljeti, a poplave zimi, što odnosi plodnu
zemlju, a donosi pijesak, tako da se silom prilika i same oranice, gdje
ih ima, pretvaraju u livade.
Pošto je ekonomska struktura ovih krajeva u direktnoj zavisnosti

od geografskih okolnosti, to je u toku dugih stoljeca ovdje prevlada-
valo stocarsko stanovništvo, narocito ovcari. Ovo stocarsko stanov-
ništvo je podržavalo i razvij alo narociti tip kulture, koji je odgovarao
ovoj sredini i koji nam i danas može objasniti društvenu organizaciju
i psihicke osobine ovih kraj eva.
* Štampano u “Hrvatskom dnevniku'L 1. 1. 1937.

3° Rudolf Bicanic, Kako živi narod, Zagreb, 1936.
90
~ žIvoT U PASIVNIM KRAJEVIMA ~
Od narocitog su interesa opažanja Bicanica o društvenoj ulozi

tfgovaca u pasivnim krajevima. Ekonomska struktura ovih krajeva
naime narocito pogoduje razvijanju trgovaca jer su stocarski kraje-
vi uz zaostalu poljoprivredu nužno upuceni na izmjenu dobara; od
tuda veliko znacenje lokalnih sajmova u ovim krajevima, a s tim u
vezi formiranje trgovaca i tržišta.
Pošto se radi ovdje o izmjeni stocarskih proizvoda za žitarske,
dakle o dobavi namirnica neophodno potrebnih za održanje živo-
ta, postoji u ovim krajevima narocito razvijena zavisnost seljaka od
mjesnih trgovaca i s druge strane opet iskorišcavanje te zavisnosti sa
strane trgovaca. Bicanic donosi nekoliko primjera upravo okrutnog
izrabljivanja seljaka sa strane trgovaca, ali što je narocito znacajno u
ovim odnosima to je, da u pasivnim kraj evima trgovci kupuju zemlju
i akumuliraju posjed.
Baš uslijed toga što se u ovim krajevima vrši izmj ena dobara radi
potrebe podmirivanja najnužnijih životnih namirnica, kao što su
žitarice, oko 74 posto od svih zaduženih seljaka zaduženo je zato,
što su prisiljeni kupovati hranu. Kad ne mogu otplatiti dug, mora-
ju prodavati zemlju, koja tako dolazi u ruke mjesnih trgovaca. Zato
“...zemlju prodaje sirotinja. Prodaje je naviše za hljeb°Ž Zato i cijena
zemljištu u ovim krajevima nije velika. Ona iznosi danas 600-1.000
dinara za 1.000 m2 za oranice, a izmedu 10-100 dinara za pašnjake.
Ovim putem dolazi do obogacivanja pojedinih seoskih porodica

na racun sirotinje i društveni ugled tih porodica raste u vezi sa nji-
hovim ekonomskim stanjem. Pošto se taj ugled zasniva na nekretni-
Hama, relativno je trajan, to jest održaje se za istu porodicu u toku
nekoliko generacija. Tako dolazi u ovim krajevima do stvaranja tzv.
“uglednih kuca°Ž Te “ugledne kuce” su prave dinastije za pojedina sela
i citave krajeve; oko tih porodica, njihovih interesa i medusobnih
Suk?bba cesto je povezan sav politicki i kulturni život ovih krajeva.
91
L
Izgleda, da je u ovom pogledu društvena struktura ovih krajeva

kroz tisucu godina bila gotovo nepromijenjena. Što su danas trgov-
ci, to su ranije bile istaknute kuce pojedinih rodovskih i plemenskih
glavara, a poslije njih feudalna gospoda. Isto kao što danas trgovci,
tako su ranij e rodovsko-plemenski glavari i feudalna gospoda iskori-
šcavali slabije i nezašticene u cilju, da uvecaju svoje posjede. Gotovo
pred tisucu godina, za vladanja kralja Zvonimira, jedan od dalma-
tinskih posjednika, Petar Cerne, poklonio je crkvi sv. Petra u Selu
velike posjede. Iz darovnice se razabire, na koji nacin je ugledni Petar
Cerne došao do velikih posjeda. On ovako opisuje darovane cestice:
“kupili smo i drugu zemlju od Dobrovita i sina njegovog Dedomira,
zvana °LavL za šest vrceva vina... Kupili smo zemlju od Ivaniša... za
cetiri modija zrnja... I nabavio sam od Zula zemlju za cetiri sira i
cetiri kruha...” itd.
Medutim tradicija o postanku velikih posjeda i pojedinih “ugled-
nih kuca” u kraškim krajevima vrlo je živa. Mnogi seljaci u tim kra-
jevima i danas pricaju, kako su pojedinci “prodavali svoje zemlje za
komad kruha”L pa nije nikakvo cudo, da mnogi misle zajedno sa Bo-
žom Turalijom iz Otinovaca, “da obracun nije još gotov”Ž
Prirodne okolnosti ovih krajeva, koje su pogodovale ovcarstvu, a
prijecile razvitak polj oprivrede onemogucile su razvitak autarhij skih
t.j. samostalnih gospodarstva. Prema tome u ovim se krajevima nije
mogla održati niti razviti zadružna organizacija u smislu agrarnog
kolektivizma (skupcina), nego jedino zadruga u smislu obiteljskog
dobra, velike obitelji (kuca), pod upravom oca obitelji (starješina), a
ne pod upravom gospodara, izabranog na odredeni rok. Uslijed toga
su i uzroci raspadanja zadružnog života razliciti u ova dva slucaja.
Agrarni kolektivizam je podlegao utjecaju novcane ekonomije, reor-
ganizacije proizvodnje za tržište i prodiranju industrijskih proizvo-
da, a velika obitelj u stocarskim krajevima se raspada uslijed prela-
za iz ekstenzivnog stocarenja na intenzivniju poljoprivredu, t. j. na
92 j
'Q' ŽIVOT U PASIVNIM KRAIEVIMA 'Q'
poljoprivredu ogranicenu na toliko male površine obradive zemlje,

da je održavanje velikih obitelji na njima nemoguce. I u ovim kra-
jevima naime vecina gospodarstava posjeduje ispod 5 jutara zemlje
po pojedinom gospodarstvu. Zato je Bicanic na upit, zašto se raspa-
daju zadruge u ovim krajevima, dobio od seljaka ovakove odgovore:
“Tijesna je zemlja, pa svak svakome smeta'L “kad se nema, rdavo se
5prema°L “zašto da hranim cetvoro bratovih, kad ja sa svoje dvoje dje-
ce mogu na svojoj polovici lakše izici na kraj°L i t. d.
Prelaz od ekstenzivnog stocarenja na moticarstvo i polj oprivredu

uvjetovan je u ovim krajevima s jedne strane velikim padom stocar-
skih proizvoda u odnosu prema poljoprivrednim proizvodima, a s
druge strane je uvjetovan ogranicenjem iseljavanja. Poznato je, da su
stocarski krajevi od uvijek davali najveci kontingent iseljenika. Sto-
car je vec po svom zanimanju pokretan, stalno se seli, individualista
je i agresivan, jer nije discipliniran teškim poljoprivrednim radom,
nego provodi dobar dio vremena u plandovanju. On je stalno upu-
cen, da ide na bližnje tržište, da mijenja svoje proizvode, pa je prema
tome i po svom zanimanju i po svojoj psihologiji spreman da se seli
i rado se seli. Medutim okolnosti na svjetskom i domacem tržištu
rada u posljednje vrijeme znatno su ogranicile mogucnost i sezonske
i trajne emigracije. Uslijed toga naši stocarski krajevi postaju prena-
seljeni u odnosu prema obradivoj površini ovih krajeva. Tako npr.
prema podacima Bicanica u kotaru Stolac dolaze 342 covjeka na 100
ha obradive površine, dok u Vojvodini npr. dolazi svega 101 covjek
na 100 ha oranice.
Nema sumnje, da se uslijed ovih izmjena materijalne sredine

mora istovremeno mijenj ati i psihologija i kultura ovih krajeva.
93
L_
'Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fš'
tt*
fa
fi
II. fc;
if
=Š
»fi
Psihologija sela*
1
ff
u svojoj l(nj1Zl o zivotu u pas1vn1m krajevima donosi ne-2

B1can1c31
koliko interesantnih podataka iz kojih možemo dobiti prilicno ja-Š
snu sl1ku o 1zv esnim težn ama, naklonostima mentalitetu ko im 1 15
. y . y .
se odlikuju t1 nasi krajevi. Poznavanje ps1h1ck1h osobina od OSOl)1t€;."
Q Q Q
0 Q Q Q - 0 Ql
je važnosti i za politicara i za sociologa u koliko žele upoznati selo

seljaka i u koliko žele aktivno sudjelovati na reorganizaciji sela i
nj egovom materijalnom i kulturnom pridizanju. äl?
Iz podataka koje donosi Bicanic, a i inace je poznato, da je seloíšf

u pas1vn1m krajevima jace diferencirano ekonomski drustveno, 1 1
nego što je to npr. selo u Hrvatskom Zagorju. 0va je diferencijacijafš

uslovljena posebnim ekonomskim prilikama i posebnim kulturnimfj ä
razvitkom ovih krajeva. Ovi su krajevi naime kroz stoljeca bili

5%
glavnom stocarski, a bili su kroz stoljeca takoder izloženi i posebnim

politickim prilikama i politickim promjenama, jer su bili položenišš
najprije na granici dvaju Carstva, zatim na granici dviju Crkava
konacno na granici izmedu Islama i Kršcanstva, na granici izmedu*
Istoka Zapada. Osim toga su to krajevi gdje se je dugo održavalavl
il
rodovsko-plemenska društvena organizacija i gdje je ratništvo, haj-YŽ

dukovanje ijunaštvo bilo dugo vremena iskljucivo zanimanje jednog V*
lj
dijela ovog stanovništva Ž
Sve te osobine same autohtone kulture, kao 1 utjecaji 1Z vana, nisu

mogli sasvim nestati i održavaju se u manjoj mjeri i u novim oblici-»Š
ma sve do danas i ako pod utjecajem novih prilika stara shvacanjaß
il
naglo išcezavaju, a nova se isto tako naglo stvaraju. f
* Štampano u “Obzoru'L 8. 1. 1937

31 Op. cit.
94
'Q' ŽIVOT U PASIVNIM KRAIEVIMA fß'
Iedan od takovih ostataka, koji se još može naci u pasivnim kra-

jevima, to je narocito razvijena težnja za individualnim isticanjem,
Za razlikovanjem od drugih bilo u cemu. Ta se težnja za razlikova-
njem opaža u akumulaciji zemlje bez obzira na njenu rentabilnosti
1mogucnost obrade, u polaganju vece važnosti gradnji novih i pro-
stranih kuca, nego njegovanju stoke i unapredivanju poljoprivrede,
u velikim troškovima za odijelo pored vrlo slabe ishrane, u velikim
troškovima za svadbene i pogrebne obicaje, koji nisu u nikakvom
razmjeru sa ekonomskim stanjem pojedinih seljaka, itd.
Ovu težnju za isticanjem i oblike u kojima se ona pojavljuje, ova-
ko opisuje Ardalicßzz “Momak u velikoj kuci, njemu je lako. On se
ponosi, on robu najzanositiju nosi i probiruje; oružje, dok nije zakon
zabranio nosio bi ka° ajduk; - on je osoran, ne da se ni pogledati, sve
zato gdje je iz kuce velike. Ko je u krcmi nego on? U kolu med cura-
ma nego on; on na sajmu, svugdje on. On i privati (ukrade) kad mu
nešto do ruke dode, jerbo iz takije kuca momci su duplo slobodni, pa
se svakog ne boje, kušaju se cesto s kim bud zašto i pobiti. Oni se ne
straše ni u pržun (tamnicu) uci. Cura se ne obazire, što je on kindi-
džija i što je bijo u pržunu, jer ga drži za junaka. U ime toga rece ona:
što valja, to je u pržunu i u soldatije, a koje budala stoji kod kuce.”
Ova težnja za isticanjem, za razlikovanjem od drugih, utjecala je

na broj iseljenika iz ovih krajeva, koji kao što je poznato daju rela-
tivno najveci kontingent iseljivanja. Pogrešno bi bilo tvrditi, da je-
Clino ekonomski razlozi tjeraju ljude iz ovih krajeva da sele. Pored
ekonomskih postoje i razlozi psihicke prirode. Bicanic je na primjer
Zapazio, da najviše seli srednji seljak i da je taj “amerikanac” najviše
štedio zato, da sa svojom uštedevinom kupuje zemlju. Tom srednjem
seljaku izgleda bilo je narocito stalo, da se nagomilavanjem zemlje
ildigne nad svoju sredinu. Prema opažanjima Ardalica, koji je opisao
Bukovicu u Dalmaciji, iz ovih krajeva i mnogi inace bogati seljaci
3
2 V Ardalic: “Bukovica°L Zbornik za narodni život i obicaje, sv. \C str. 7.
95
L_
'š' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%'
sele; to je valjda zato, jer su željni promj ena ili jer im se cini, da je sre-
dina u kojoj se nalaze suviše skucena za njihove ambicije, za njihov
nemir i za njihovu težnju za aktivnošcu i za isticanj em.
Svi koji se vracaju, ako su uštedili novac, a i oni koji su kod kuce
nešto stekli, osim kupovanja zemlje, grade velike kamene kuce. Rani-
je u rodovsko-plemenskoj organizaciji, ugledni rodovski i plemenski
glavari gradili su “kule°L to jest kuce na nekoliko spratova, koje su
bile vidljivi dokaz ugleda, moci i vlasti. Ta se psihologija nije mnogo
izmijenila i zato ako bi smo danas ove krajeve sudili po izgledu nji-
hovih prostranih kamenih kuca, došli bismo do zakljucka, da ovdje
vlada prosperitet, a u stvari vlada glad i unutrašnjost kuca nije niti
izdaleka u razmjeru sa njihovim vanjskim izgledom.
Slicno je i sa odijelom. Potpuno narodno odijelo vrlo je elabo-
rirano i vrlo je skupo. Bicanic je izracunao, da narodno odijelo iz
ovih krajeva košta danas muškarca oko tisucu dinara, a žensku oko
1.500 dinara, ali od toga je samo polovica kupovne robe, a ostalo je
proizvod samoga seljaka, pa je prema tome u stvari to odijelo još
skuplje. Ako bi se još k tome pribrojilo i oružje tj. kubura, puška,
noževi, koji k tomu odijelu pripadaju, onda bi cijena takovog odijela
bila daleko veca. Medutim nose seljaci i druga, manje elaborirana
narodna odijela, koja stoje izmedu 400 i 600 dinara. I tu je prilike, u
ovoj razlici u odijelu, da se pojedinci razlikuju i isticu pred drugima.
Narodna pjesma vrlo dobro ilustrira ovu težnju za isticanjem putem
vanjskih znakova ugleda. Tako se npr. kaže u pjesmi o sinjskoj alci:
Više vrijede na Vodji haljine

Neg° tri pluga polja od Cetine
I cetiri zelene livade
Što u koga najbolje imade:
Iecerma mu od suhoga zlata.
Kakve nigdje ni u koga nema;
Sablja britka o bedru mu visi,
96
~ ž1voT U PASIVNIM KRAIEVIMA ~
Kakvu nikad još vidio nisi;

Bijesan vranac pod njim poigrava,
Odora mu narod obasjava,
Ona mu je ko u vitezova
Nelepica negdašnjih knezova...
Nije dakle nikakovo cudo, da je Bicanic na pitanje, što više vole,

bolje se hraniti ili ljepše odjenuti, dobivao skoro svuda odgovori od
mladih i od ljudi u punoj snazi, da vole odijelo nego jelo i da “nitko
ne zna što je u meni, a svak vidi što je na meni°Ž
Slicno je sa svadbom i sa pogrebnim svecanostima. I ovdje vidi-

mo da iracionalno cesto prevladava nad racionalnim. U selu Kandiji,
na bugojanskom polju, imucnija kuca troši za svatove 5-6.000 dinara,
a na Kupreskom polju pomaže kucu, u kojoj su svatovi, citavo selo.
Tu se potroši svega u vrijednosti do 5.000 dinara za jednu svadbu.
Kad se govori o svadbi u ovim krajevima, treba i opet imati u
vidu, da se ovdje radi o krajevima gdje je ranije postojala rodovsko-
plemenska društvena organizacija i da je u pitanjima ženidbe odluci-
vao ne pojedinac, nego citav rod, a neki put i citavo pleme. Isto tako
su u svadbi sudjelovali svi clanovi roda, a neki put i citavo pleme.
Ugled svatova odredivao se je prema broju ucesnika i prema daljini i
ugledu roda i plemena iz kojega je djevojka dovedena. Svi su svatovi
bili oružani i ako su putem sreli druge svatove, došlo je do boja, jer
SG ni jedni ni drugi nisu htjeli uklonit s puta. Ukloniti se s puta dru-
gome znacilo je priznati vlastitu nemoc, podredenost, inferiornost, a

to u snažno diferenciranoj kulturi nitko nije htio priznati, pa makar
P0d cijenu vlastitog života. Od tuda tolika “svatovska groblja” na koja
nailazimo u tim kraj evima.
Danas više nema rodovsko-plemenske organizacije. Ipak su sva-

t0Vi još uvijek djelomicno oružani i pucaju iz kubura, ali vecinom u
Zrak i ako još uvijek dolazi do krvavih obracunavanja, ti su slucajevi
97
hn_
M
'Š' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Q
z.,
el
sve rjedi. Ali još uvijek broj svatova i obilnost jela i pica
ß, Š
kod svadbaj
='š
su odlucni. za drustveni. ugled u selu. “Ne mogu pred selom” dobivaqtr

V V
. (lj
je Bicanic odgovor, kad je upozorio seljake, da

im trošak za svadba
upropašcava citava gospodarstva.
U spomenutom djelu Ardalic iznosi još neke psihicke
osobineíj
ovih kraj eva. Tako on tvrdi, da u Bukovici “kogod što prisvaja oli
naj
pravi oli na krivi nacin, reku mu, da voli sebi”Ž Medutim ova težnja
za,
prisvajanj em tudega i narodno shvacanje, kojemu je to sasvim
oprav
dano, nije drugo nego posljedica društvenih odnosa u ovim krajeviéfž
ma. Bicanic nam daje mnogo primjera iz kojih se vidi, kako
manjef
imucni seljaci cesto dolaze u sukob sa trgovcima, svecenicima,
ci- L*
novnicima i predstavnicima nekih slobodnih profesija (advokati Q?
i lié?
jecnici), kad ih ovi pretjerano iskorišcavaju. Razumljivo je dakle, kad
Ardalic kaže, da “narod drži, da nije grijehota crkvi zanijeti, državi
i il
krcmaru ne platiti, jer kažu da crkvi i državi svak daje; krcmar ël
dai on
ga
drugome zanosi i u racunu krade”Ž Slicno je i sa krivim zakletvama.

Evo što o tome kaže Ardalic: “Ako dode do zakletve, muka
nije na L
sudu se kleti. Vele, da bi oni digli i deset prsta, a kamo li ne bi tri ,g .^r'
ona
patrljka, što nokte s nji i ne zna kad je odreza, a nije ih ni prao°Ž
Do
krivih zakletva ovdje dolazi u stvari iz dva razloga. Prvo zato,
jer su Š;
se ovdje još održala izvjesna shvacanja iz ratnicko-hajducke

prošlo- ,Š
sti ovih krajeva, a po tim shvacanjima svako sredstvo

u borbi protiv
neprijatelja dozvoljeno je. Zato seljaci ovdje ovako opravdavaju
krivu
zakletvu: “Oni vele kad se kunu, da se to mole Bogu, da
njega priziv-
lju u pomoc, da sataru svog dušmana, protiv koga se
kunu”Ž Drugi je
razlog krivih zakletva u tome, što današnji nacin zaklinjanja
na sudu
koji je proizvod zapadne civilizacije ne odgovara shvacanjima
ove
stocarske sredine. Prema Ardalicu ovako bi trebalo njih zaklinjati:
“Kunem se da cu kazati pravo tako bio zdravo. Kod kuce nenašao
u zdravlju i veselju; onako uzdigao porod uz koljeno,
onako da mi
usjev rodio, onako da mi bili zdravi voli i konji, onako zdravo
izašlo
98
'Š' ŽIVOT U PASIVNIM KRAIEVIMA Š'
tele iz krave, janje iz ovce, pile iz jaja i dijete iz žene, itd.°Ž Da je njih
ovako zaklinjati, kaže Ardalic, nijediti se ne bi našao, da bi krivu za-
kletvu položio.
Shvacanja koja su se održala iz ratnicko-hajducke prošlosti ovih

krajeva pojacana velikim siromaštvom odrazuju se u odnosima pre-
ma ženama i uopce u odnosima prema slabijima i nezašticenima.
To se odražava na primjer u ovim poslovicama: “Nesretnom covjeku
umiru krave i konji, a sretnome žene”; “Odrani tudu sirotu za svoju
štetu i sramotu. Dobra mladu ne cini, zaboravit ce; a staru nikako, jer
nema dokad da vrati°Ž U potpunoj oprecnosti sa ovim shvacanjima su
shvacanja ratarsko-zadružne sredine, koja redovito vrlo visoko cijeni
ženu i kod koje su vrlo razvijeni osjecaji covjecnosti, osjecaji druš-
tvene zaštite slabijih. Tako su na primj er seljaci iz Hrvatskog Zagorja,
kad su došli u sukob sa vlastelinima radi poljskih radova i nadnica,
postavili vlastelinima ove uvjete: 1. Odredene su minimalne nadnice
prema vrsti posla. 2. Zabranjeno je unajmiti djecu za poljske radove.
3. Ženske dobivaju istu nadnicu kao i muškarci. 4. U podjeljivanju
radova, siromašni seljaci imadu prednost. 5. Selo, a ne vlastelini od-
lucivat ce o tome, tko ce dobiti rad. 6. U pregovaranju sa vlastelinima
selo ce predstavljati dva seljaka i to jedan koje je sam poljski radnik
i jedan koji to nije.
Ali krivo bi bilo misliti, da su psihicke osobine urodene. Promje-

nom ekonomskih i politickih prilika mijenjaju se i shvacanja i težnje,
kao i društvena struktura pasivnih krajeva. Uslijed otežane emigra-
cije, nastaje prenapucenost ovih krajeva, a s tim u vezi parcelacija
Zemlje, opca osiromašenost, ublaživanje društvenog razlikovanja,
prelaz na agrikulturu i na intenzivno stocarenje. Poljodjelstvo kao i
intenzivno stocarenje zahtijeva više rada, više individualne discipli-
He, a manje plandovanja, pa se tim putem moraju ublažiti pretjerane
težnje za individualnim isticanj em, ekstremna egocentricnost, nemir
i težnja za promjenom i za iseljavanjem, u koliko to iseljavanje nije
99
Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Q'
uvjetovano stvarnim ekonomskim potrebama. Time se psihologija

seljaka u pasivnim krajevima približava postepeno psihologiji selja-
ka iz Gornje Hrvatske.
Ta se izmjena psihologije vidi vec u tome, što se iu ovim krajevi-i

ma pocimlje razvijati seljacka svijest, što seljaštvo i ovdje dolazi do
samosvijesti o vlastitoj snazi i o potrebi svoje politicke, kulturne i
ekonomske emancipacije., Ekstremni individualizam slabi i razvija se
smisao za medusobnu pomoc, kao i osjecaj potrebe za organizacij om
i za kolektivnim nastupom.
100
POSTANAK VLADAIUCIH-SKUPINA U RANIIEM
DRUŠTVENOM RAZVITKU HRVATA*
I.
Prema rezultatima istraživanja na podrucju društvenih nauka izgle-

da, da svaku diferenciranu ljudsku zajednicu možemo podijeliti ba-
rem na dvije skupine, na gornje i donje slojeve. Gornji su slojevi oni,
koj ima pripada veci dio društvenih dobara i vrijednosti. Ali redovno
i u ovim gornjim slojevima možemo razlikovati ili izdvojiti manju
skupinu, koja vlada zajednicom i koju nazivamo vladajuca skupina;
njoj pripada istovremeno i relativno najveci dio društvenih vrijed-
nosti. Suvremene se društvene nauke intenzivno bave problemom,
kako nastaju, kako se održavaju i kako nestaju jedne vladajuce sku-
pine, da bi se zamijenile drugima. O tome ima vec dosta izgrade-
nih teorija, cija je opca griješka, da ovomu ili onomu ciniocu daju
prednost ili prevagu pred drugima i da teže za uopcavanjem; to im
zadaje znatne teškoce, kada svoja uopcavanja hoce da primijene na
konkretni slucaj. Tako je npr. poznata Gumplowiczovaßg' teorija, da
je “u svim državama vladajuca skupina sastavljena od tudinskog i
ratnickog elementa'L napravila prilicnu zabunu u našoj domacoj hi-
storijografiji i sociologiji, kad su sam Gumplowicz, a i drugi socio-
lozi i historicari htjeli primijeniti Gumplowiczovu teoriju, da obja-
* Štampano u “Mjesecnikuf br. 9-10, 1935.

33
Gumplow1cz:Allgernemes Staatsrecht, Innsbruck, 1901.
101
sne, kako je nastala hrvatska sredovjekovna država. Pošto je ovaj

problem još uvijek aktuelan, a ima i teoretsku važnost, to cemo se u
ovoj raspravi pozabaviti njime, ali cemo se poslužiti drukcijom me-
todom istraživanja. Naša ce se naime metoda sastojati u tome, da
cemo promatrati, kako su se u toku kulturnoga i politickoga razvitka
od najranijih pa do novijih vremena stvarale, održavale i kako su
propadale vladajuce skupine Hrvata i Srba. Promatrat cemo dakle
razvitak vladajucih skupina bez obzira, da li se u svakom pojedinom
slucaju radilo o “državnoj” zajednici ili ne, jer i na “državu” kao i
na svaku drugu društvenu pojavu gledamo dinamicki, tj. gledamo je
kao neprekidni proces razvitka, koji se najbolje može shvatiti samo u
vezi s onim, što je bilo ranije, i s onim, što se iz toga kasnije razvilo.
Istina je, da možemo gledati društvenu pojavu, pa i državu, staticki,
t. j. u stanju mirovanja; ali je to samo fikcija, kojom se služimo, kada
nam _je potrebno odrediti društvenu ravnotežu za jedan konkretni
historijski momenat, t. j. kada nam treba zajedno odredeno i kratko
vremensko razdoblje odrediti, koji su cinioci baš u tom momentu
sacinjavali društvenu težu i protutežu. Rezultati, koje cemo dobiti
izloženom metodom, imati ce i teoretsku važnost u toliko, što cemo
na osnovu naših domacih podataka moci da osvijetlimo postojece
teorije o “cirkulaciji e1ita”34.
Problem vladajucih elita može se najbolje proucavati u razvitku
rodovsko-plemenske organizacije Hrvata.
Istina je, da su Hrvati možda još i prije nego što su se sreli sa
azijskim nomadima, došli u dodir sa germanskim ratnicima. Ove su
germanske skupine u svojem politickom razvitku vec bile dostigle
stupanj centralizirane politicke vlasti, koja je bila u rukama kraljeva;
a poznato je, da je barem u nekim slucajevima njihova vlast bila pri-
kazivana, kao da je božanskog podrijetla. I ove su se skupine odliko-
vale pljackaškim i ratnickim osobinama, pa je razumljivo, da su Hr-
34 Sorel, Max Weber, Pareto, Karl Mannheim, W Y Elliott, Lasswellitd.
102
'Q' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... Š'
vati dolazeci snjima u doticaj, poprimili od njih neke rijeci, koje se

odnose na politicke predstavnike i ratnicku opremu. Ali ipak izgleda,
da uloga Hrvata u haranju vršenom sa strane germanskih plemena,
i Hr-
nije bila znatna. To, što neki ondašnji pisci zamjenjuju Gote
vate još nije nikakav dokaz o njihovoj istovjetnosti, kad se zna, da
je pravilna orijentacija prema došljacima onoga vremena bila teška,
tako da još do danas nije sasvim utvrdeno, kojim su sve rasama pri-
padali svi oni razni upadaci. U koliko je poznato, vladavina je Gota
na Balkanu bila kratkog vijeka, tek oko šezdeset godina i iz toga vre-
mena nije ostavila nikakav pouzdano utvrdeni politicki trag, dok su
npr. azijski nomadi ipak ostali organizirani zajedno sa slavenskim
masama u dvije snažne i trajne politicke zajednice; jedna na isto-
ku Balkana, koja je prihvatila slavenski jezik i neke druge slavenske
kulturne osobine, a druga u ugarskim ravnicama sa manje važnim
slavenskim kulturnim utjecajima. Ali opet s druge strane, ove iste
tursko-mongolske skupine, koje su otvorile put Slavenima u srednji,
južni i zapadni dio Balkana, bile su ovdje skoro potpuno izgubljene
etnicki i politicki u mnoštvu slavenskih, keltskih i ilirskih plemena,
ostavivši samo u nekim predjelima jedino nešto fizickih osobina i
nešto neznatnih kulturnih ostataka, kao što je na primjer rijec bcm.
Prema tome osim Guplowiczovihßf* i Peiskerovihßö teoretskih
kombinacija, nema ništa konkretnije, na osnovu cega bismo mogli
zakljuciti, da su bilo azijske bilo germanske skupine i ovdje uspjele,
da organiziraju trajnije politicke zajednice sa centraliziranom poli-
tickom vlašcu. S druge strane nas kontrast, koji je postojao u po-
litickim shvacanjima i društvenoj organizaciji ovih skupina s jedne
strane, a Hrvata s druge strane, upucuje na jedan sigurniji put, kojim
da dodemo do pozitivnih zakljucaka. Centralizirani politicki auto-
ritet i ekspanzivne tendencije i azijskih i germanskih osvajaca ne bi
35 Op. cit.
The expansion of Slavs, The Cambridge medieval history, V. II, 1913.
36
103
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'ä'
mogle ostati nezapažene za citava dva stoljeca na obalama

Jadrana
i njegovom zaledu i ne bi moglo
proci, a da ne ostave jaki utjecaj
svojih shvacanja i svoje društvene organizacije i kulture
na Hrvatske
politicke zajednice, koje sretamo na obalama Iadrana
od devetog do
dvanaestog vijeka. Naprotiv iz svega onoga, što slijedi,
vidjet cemo,
da su ove politicke zajednice u stvari bile samo skupine
sad jace sad
slabije povezanih rodova i plemena, koja
su se snažno opirala po-
kušajima, da se razbije njihova plemenska organizacija,
za cim su
inace težile autokratske ambicije pojedinih plemenskih
poglavica i
politicki planovi okolnih sila. Ovakav je politicki razvitak
u skladu
samo sa kulturnim osobinama Hrvatskih rodova
i plemena, kako
cemo ih kasnije potanje opisati. Samo na taj nacin
se može shvatiti
njihov kasniji kuturni i politicki razvitak. U stvari slucaj
hrvatskih
plemena i politickih zajednica na obalama Iadrana bit
ce ponovljen
tisucu godina kasnije sa izvjesnim preinacenjima u
slucaju Crnogor-
skih plemena.
Evo kako se je taj razvitak kretao od najranijih
vremena. Poslije
naglog upada pljackaških družina Huna, Gota i Avara, svi
oni nestaju
iz povijesti zapadnog dijela balkanskog poluotoka
time, što su otvo-
rili put brojnijim slavenskim skupinama, koje su se
selile zajedno sa
porodicama i stadima. Tražeci podesne pašnjake,
Hrvatski su rodovi
prodirali na Balkan i istovremeno dolazili u sukob izmedu
sebe i bili
u stalnoj borbi sa autohtonim pastirima, koji
su stoljecima nastava-
li ove krajeve još prije velikih seoba sa
istoka. Nije teško zamisliti,
zašto germanski i azijski upadaci tako brzo nestaju
iz ovih dijelova
Balkana. Upadaci su, istina, donijeli sobom ustanovu
centralizirane
politicke vlasti; ali da bi se takova politicka organizacija
mogla ucvr-
stiti i ustaliti na novom nekom podrucju,
t. j. da postane relativno
trajna, potrebno je, da se oslanja ili na vec postojecu
i dobro orga-
niziranu administraciju ili pak na gusto naseljeno poljoprivredno
stanovništvo, koje bi bilo voljno, da placa danak. Ni
jedno ni drugo
104
'Q' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... Š'
nisu upadaci našli u zapadnim dijelovima Balkana. Istina je, da je u

Dalmaciji postojala razvijena administracija rimskoga carstva, koja
se je protezala u unutrašnje dijelove Balkana. I baš na toj administra-
ciji su Goti zasnovali svoje kratko politicko gospodstvo; ali je ovo
bila prvenstveno vojnicka administracija, te se oslanjala u glavnom
na gradsko stanovništvo. Ova je administracija bila vrlo oslabljena ili
je potpuno popustila nešto uslijed unutrašnjih razdora u rimskom
carstvu, a u glavnom, kada su rimske legije bile potucene od došljaka
i kada su rimski gradovi bili opustošeni i popaljeni od upadajucih
pljackaša i od gusara. S druge strane unutrašnje je podrucje zapad-
nog dijela Balkana bilo naseljeno u glavnom sa pastirskim nomadi-
ma, koji su vrlo pokretljivi i ne pružaju nikakovu cvrstu osnovu za
bilo kakovu administraciju. Prema tome u ovim krajevima je malo
toga ili ništa ostalo, na cemu bi se mogla zasnivati organizirana vlast
sa ekspanzivnim težnjama, i sve ratnicke cete, koje su ovdje upadale,
ili su se povukle ili su se pomiješale sa urodenickim stanovništvom
i sa mnoštvom slavenskih skupina, koje su se sporo ali neprekidno
useljavale sa svojom pokretnom imovinom i koje su konacno dale

ovim krajevima svoj jeziki svoju kulturu.
Stanje sada izgleda ovako: Hrvatski su rodovi i plemena uslijed
provala nomadskih ratnickih plemena i pljackackih družina krenu-

li iz svojih obitavališta prema krajevima srednje Evrope i Balkana.
Uslijed kulturnih i geografskih okolnosti, na koje su naišli u ovim
predjelima, neki su se od tih rodova konacno naseljavali u plodnijim
krajevima i time su se razvijali u poljodjelsko stanovništvo, dok su
opet drugi nastavili polunomadskim i pastirskim životom. Ova po-
sljednja skupina je nastavala zapadni i srednji dio Balkana, t. j. gorski
i planinsko podrucje, koje se proteže od prilike od obala Iadrana do
rijeke Save prema sjeveru i do gornje Morave prema jugoistoku. Ov-
dje je na ovom podrucju bilo nekoliko jakih poticaja za plemensko-
ratnicki nacin života, za pljackanje i za gusarenje. Prije svega, kako su
105
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA *Š*
se rodovi množili, sve više su dolazili u sukob radi pašnjaka, dok me-
dusobna otimanja i krvarenja nisu postala svakodnevna. Ova je me-
dusobna borba poj acala rodbinske veze, razvila izvjesne teritorij alne
privrženosti i utjecala na spajanje rodova u plemenske j edinice, cime
je postignut i izvjestan stupanj relativne stalnosti. Osim toga bilo je
na tom podrucju i nekoliko cesta i putova, koje je rimsko carstvo
izgradilo u strateške i trgovacke svrhe, povezavši glavna trgovacka
središta na Iadranu sa njegovim zaledem i sa onim važnim sistemom
putova, koji su vodili prema istoku. Ali tu je i sama istocna jadranska
obala sa mnoštvom otoka i otocica; iza ovih se na kopnu dižu visoke
i neprohodne planine, kroz koje sijece nekoliko uskih rijeka prema
moru. Uslijed geografskih i politicko-ekonomskih okolnosti stoljeci-
ma je ova obala bila poznata kao gnijezdo gusara, a unutrašnji pre-
djeli prema istoku kao stjecište drumskih razbojnika, koji su ometali
trgovinu sa Levantom.37
Unutrašnji trgovacki putovi i jadranska obala su važni za nas iz
dva razloga. Prije svega ovo su bile strateške tocke od narocitog in-
teresa za sve susjedne politicke sile; a drugo, ovdje je bilo prilike, da
okolna ratnicka plemena povecaju svoj imetak i ugled putem pljacke
i gusarenja. Izgleda, da su se citavi rodovi odavali pljacki i gusarenju,
kao glavnom izvoru za opstanak. Relativno bogatstvo i ugled, koji
su stekli na ovaj nacin, omogucio je gospodovanje ovih gusarskih i
pljackackih rodova nad slabijim rodovima i nad onima, koji nisu bili
tako sretne ruke, što se tice njihovog geografskog položaja. Ovim
putem su se jacale plemenske jedinice, koje su uslijed svoje brojcane
snage, smjelosti i intenzivnih lojalnosti postale snažna prepreka sva-
kom stranom politickom prodiranju, koje bi se oslonilo samo na voj-
nicke ekspedicij e u ove i inace neprohodne planinske krajeve. Uslij ed
toga su okolne sile išle za tim, da predobiju za sebe drugim nacinom
37 Uporedi: Šišic: Povzjest Hrvata, Zagreb, 1925.; Iirecekz Istorüa Srba, Beograd,
1922.
106
fß' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... Š'
najprije ona granicna plemena, koja su uslijed uspješnoga gusarenja i

pljackanja postala i najutjecajnija, pa da preko njih predobiju i ostale
rodove i plemena, koja su od onih prije spomenutih zavisila. Vidjet
cemo malo kasnije, kako je to postignuto putem potkupljivanja ple-
menskih poglavica, zatim putem sklapanja “ugovora” s utjecajnim
plemenima, ali najviše putem pokrštavanja, Vidjet cemo isto tako,
kako je veza sa okolnim snažnim politickim zajednicama išla u pri-
log i pojedinim plemenskim poglavicama, koji su takove veze iskori-
šcavali, da ucvrste i teritorijalno prošire svoju vlast.
II.
Ali prije nego što predemo dalje, treba da opišemo u glavnim po-
tezima društvenu organizaciju hrvatskih plemena na ovom stupnju
njihovoga društvenog razvitka. Postoji dosta izvora, iz kojih može-
mo sa prilicnom sigurnošcu utvrditi, da je društvena organizacija
Hrvatskih plemena vec krajem osmoga vijeka pa dalje morala biti
istovjetna sa plemenskim uredenjem, kako se ono održalo u južnim
krajevima njihove postojbine sve do pred nekoliko desetljeca. Mo-
žemo kazati, da je osnovna jedinica ove društvene organizacije rod
ili bratstva, ali vec i ta jedinica nije homogena, nego je podijeljena
na porodice ili kuce, od kojih su neke više, a neke manje utjecajne.
Po svemu izgleda, da je utjecaj ovih kuca zavisio od njihovoga eko-
nomskog stanja. Evo što o tome npr. govore podaci, koje je sakupio
Bogišic:38
“U Crnoj Gori razumniji, najbogatiji ili inace najoštroumniji u

Selu prisvajao je malo po malo, kao da se to samo po sebi razumije,
glëlvarstvo i u bratstvu i u selu. Savjetnicima njegovim bili su i opet
Qlmjeniji domacini. U srednjoj Hercegovini po selima biva knez do-
38 Gradja: Zagreb, 1874, sir. 523.
107
h.._
macin kuce, iz koje je od davnina knez bivao. Ali se ipak dogodi, da

ako se ta kuca izrodila, a medu tij em se pojavila kuca još znatnija, tad
izbiraju iz posljednje kneza.”
Ovdje postoje dvije tvrdnje, koje se inace podudaraju i sa drugim
izvorima. Prvo, da je ekonomski položaj bio od odlucne važnosti za
utjecaj u rodu ili bratstvu, a drugo, da je jednom steceno glavarstvo
ostalo nasljedno u istoj kuci, u koliko se ekonomski položaj te kuce
nije znatno pogoršao. Nasljedno pravo na glavarstvo i ekonomski
položaj glavara su prema tome usko povezani, pa je razumljivo, da su
glavari i išli za tim, da svoj ekonomski položaj ne samo održe, nego i
ucvrste. Potreba za trajnim autoritetom glavara se je razvila - izgleda
- iz sudenja u unutrašnjim sporovima medu bratstvenicima, koji su
bili na dnevnom redu. Glavari su u ovim sudenjima pobirali globe,
koje su njima licno pripadale, i to je bio jedan od nacina, da uvecaju
svoju imovinu.39 Kod rodova, koji su se bavili pljackom ili gusare-
njem poglavici je pripadao veci dio plijena,4° što je omogucilo, da su
se neke glavarske kuce znatno obogatile.
Uslijed borba, u kojima su se rodovi nalazili sa drugim rodovima

radi pašnj aka, ili uslijed organiziranog pljackanja i gusarenj a u sluca-
ju, kad je ono vršeno sa strane citavog roda, rod je prema vani ipak
prestavljao usko povezanu jedinicu, u kojoj se iz istih razloga razvio
izvjestan smisao za medusobnu solidarnost i moralnu odgovornost.
Uslijed toga se ucvrstila i predaja o zajednickom podrijetlu, kao i
ustanova krvne osvete. Postojala je i težnja jacih rodova za ekspanzi-
jom na racun slabijih rodova. Prilike je bilo zato, kada su unutrašnje
zadjevice u jednom rodu bile zgodna izlika za poglavicu susjednog
utjecajnog roda, da im se nametne kao sudac, ili kad je u borbi oko
pašnjaka jaci rod prikljucio sebi slabiji, itd. U ovom je slucaju ime
39 Uporedi: Bešovic: Pleme Vasojevici, Beograd, 1935.

4° Uporedi: Bogišic: op. cit. str. 610-616; Djordjevic: Naš narodni život, Beograd,
1930., str. 132.
108
Š' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q'
ggspodujucega roda bilo prihvaceno kao zajednicko, a tako isto i

rodovske privrženosti, predaja o zajednickom podrijetlu, egzoga-
mija, ekonomski interesi, solidarnost i moralna odgovornost, i ako
Su clanovi prikljucenog ili prisvojenog roda ostali u podredenom i
ekonomskom i društvenom položaju u odnosu prema clanovima iz
rodovske matice.
to, da su dva ili više rodova došla u užu vezu,
Ali se je dogadalo i
pa su ipak pri tome zadržali svaki svoju rodovsku organizaciju. To se

desilo, kada su zajednicki pretstavljali jednu teritorijalnu jedinicu,
kad su im ekonomski interesi bili zajednicki i kad su putem egzoga-
mickog orodavanja postali jedna etnicka cjelina. Ovu novu jedinicu
nazivamo pleme. Plemenska je organizacija pored postojecih privr-
ženosti rodu razvijala posebne privrženosti plemenu i plemenske
interese, a plemenska je vlast na ovoj razini društvenog razvitka bila
lokalizirana u skupu rodovskih poglavicaßl
Medutim ukazali smo vec ranije na unutrašnje društveno razli-
kovanje u rodovima, t. j. razlikovanje na imucnije i utjecajnije kuce,
koje su sacinjavale neku vrstu gornjega sloja u rodu. Ovo se je razli-
kovanje prenijelo i na plemensku organizaciju, u kojoj se mogu ra-
zlikovati ne samo imucnije i utjecajnije kuce, nego takoder imucniji
i utjecajniji rodovi. Posljedica toga je bila, da su interesi i pogledi
utjecajnijih rodovskih poglavara bivali nametnuti citavomu pleme-
nu. Ali ovim putem je mogao i neki narocito jaki i utjecajni rod da se
nametne svim ostalim rodovima u plemenu i da poglavar toga roda
zauzme neku vrstu neogranicene vlasti u plemenu. To se je naroci-
to dešavalo onda, kada su okolne politicke vlasti podržavale utjecaj
i ugled nekog plemenskog poglavara time, što su ga odlikovale sa
nekim narocitim naslovom ili su ga obdarile sjajucim se odijelom,
4
1 Uporedi: Bogišic, Lopicic, Erdeljanovic, Bešovic, Kiaic sa ranijim izvodima
narocito Const. Porph. De adm. imp., Thomae are. spal. hist. salonit., Ljetopis
popa Duk?anina.
109
L
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA Q'
ukrašenim oružjem, konjem, zlatnim, srebrnim, a neki put i sitni- fi
l
1
jim novcem, vec prema važnosti. Na ovaj nacin su uvedeni strani ;;2
ši
naslovi, kao što su knez, župan, ban, kralj, car, despot, gubernator i w,fi
t. d., ciji filološki izvori ukazuju na razne utjecaje sa strane. Na ovaj

-f
nacin su uvedeni i priznati konj, oružj e, i narocito odijelo kao simbol l
vlasti, pa se je njihovom izmjenom vlast preuzimala, nasljedivala il 1
fä
ff;
Li
prodavala. Konj je npr., koji se kao simbol vlasti vrlo cesto pojavljuje" Wl
i
2%
osobito prema istoku, po svojoj prilici ostatak politickog gospodstva le

535
orijentalnih konjickih nomada, a odijelo kao simbol vlasti na Balka- je'

1
nu može imati veze sa Bizantom, gdje je narocito kultiviran luksus u ki
vanjskim ceremonijamafß ×“,

Š
2,
„)
Od narocitog je interesa za nas uredba plemenskih skupština, na

kojima su se raspravljali svi važniji poslovi, koji su se odnosili na ci- l .a,
,gt
tavo pleme. Na ove su skupštine dolazili svi muški clanovi plemena, lgl
,j~
koji su bili sposobni da nose oružje, a odluke su se donašale “jedno- L.

al
Y!"
;.
glasno°Ž Ali ako pobliže ispitamo ovu “jednoglasnostf vidjet cemo,

~z
»il
da su odluke u stvari donašane onako, kako su to htjeli jaci rodovi jra

.`~
Q.
ili njihovi poglavari, dok se ostali nisu smjeli, niti su se usudili, da ,;.
3
l
,x,l
.
se usprotive. Evo kako je to opisano u gradi sabranoj od Bogišica za ~" \
Š
A
Hercegovinu i Katunsku nahiju u Crnoj Gorif* 3

'
15*' '
L;
“Glasovi se ne broje, nego kuda otmjeniji i oni, koji više upliva "
-"f
C, l
-f
imaju, okrenu, tuda idu i ostali, pa makar i ne bili toga mnijenja. Ako rs
" .`
pf'
pak nece nekoji da pristanu, pa baš da ce biti samo jedan ili dva, oni g
ff'
I'
ih nagovaraju: °hajde boga ti pristani i ti, da se razdor ne pravi; pa fu,

,i
,_
vidiš da je tako bolje; zaludu se protiviš, kad svi ostali tako hoce.”' W ...-
,__
.;
,Š
Ali ako se ipak nadu neki, koji se usprotive, oni se proglase za izé (C ft
dajice°L a može se desiti i to, da se silom nagnaju na “jednoglasnost?

.~„
sj
T
Mlaj
ši«
bar
„:
3
„,,.
42 Uporedi osim prije navedenih pisaca i Iirecek, op. cit.; Šišic, op. cit. SŠ)
'r..«,
,If
43 Op. cit. str. 533.

il
__l
l
110
fä' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q'
jer netreba zaboraviti, da svi dolaze na skupštinu pod oružjem.44 Evo

k ako P rovadanè
J
èdno Š lasnosti o P isuè
J J
Marko MilJànov za svo'e
J
vla-
stito pleme Kuci:45
“U Kuca je bio znak potvrde: amin i gomila. Ovaj je obicaj do sko-
ro trajao. Znam, da Kuci na zborove cinjaju ovakve amine i bacaju
gomile govoreci: “Da Bog da, koji ošteti ovi amin, sve mu se po rdji
poznavalo, i svu ovu gomilu kamenja duša mu na oni svijet nosila!”
Svakojake se kletve tu izgovaraju, da se svakoj kazni od Boga može
nadati, koj taj amin prestupi; a mnoge i ljudi kastigavaju, ne cekajuci
Bog da se na njega razgnjevi.”
Iz gornjega vidimo, da je “jednoglasnost” dobila izvjesno simbo-

licko znacenje, pa se je smatralo potrebnim, da se i silom provede,
ako mirno nagovaranje ne bi koristilo. U stvari ovo je bilo jedno od
sredstava, kojim je manjina ucvršcivala i opravdavala svoju vlast, i
sredstvo, kojim su se odgajale privrženosti plemenu i plemenskim
simbolima.
Ovim putem su se razvijale mimo rodovskih privrženosti, pri-
vrženosti i plemenskim poglavicama, plemenskom imenu, plemen-
skom podrucju i plemenskim obicajima, koje je svaki clan plemena
trebao braniti do potrebe i svojim životom. Ali su istovremeno i pri-
vrženosti rodu ostale netaknute i kad pleme nije bilo zauzeto zajed-
nickim aktivnostima, pojedini rodovi su mogli da se krvare medu-
sobno, što je cesto dovodilo i do potpunog medusobnog istrebljenja.
Radi ovakovih, a i drugih prilika, društveno razlikovanje je unutar
Pojedinih rodova postajalo sve jace naglašeno; neugledni rodovi i
Hßugledne porodice bile su nazivane cesto pogrdnim ili smiješnim
nadimcima, iz kojih su se kasnije razvila slicna porodicna imena.
Njihovo je zajednicko ime ili naziv bilo smerdi ili nikogovici, dok su
utJ€Cajnijirodovi i uglednije porodice zadržavale stara imena sa iz-
íí Uporedi: Erdeljanovic: Pleme Kuci. Ak. Nauka, Beograd.

Pleme Kuci, Beograd, 1904., str. 18.
111
L;
'Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%'
uf,
JV,
`.
L;
vjesnom predajom, a njihov je skupni naziv bio plemíci, t. j. oni koji?

su od uglednog plemena, ko?enovici, t. j. oni, koji su dobrog koljena;
i kucerici, t. j. oni, koji su iz ugledne kuce.
Kao što vidimo, ova rodovsko-plemenska društvena organizacijá

je takova, da ne pruža cvrstu osnovu za stalnu, trajnu i centralizirani?f
politicku vlast na vecem teritoriju »Tâ
III.
U vezi sa svim ovim, što smo do sada kazali, slijedi, da ce posebnušfj

važnost za dalji tok naše rasprave imati one slavenske skupine, kojefš
su nastavale predjele, koj1 su gran1c1l1 sa zapadnim 1 sa 1stocn1m dijeegâ
lovima rimskoga carstva i koja su bila u neposrednoj blizini trgovac-fš
kih središta i trgovackih putova. Ove su važne skupine bile naseljenefl
uzduz istocne obale Iadranskog mora nedaleko puta, kO']1 je vodiofí
1
iz dunavskih nizina u Carigrad.

Ql
I istocne i zapadne politicke i vjerske vlasti su tražile za sebe ovoiâ

V. . .
podrucje, ali su opet b1le nesposobne, da ucvrste
„ ..
trajn1ju vlast nad
_ Ijä?
polunaseljenim i pokretnim plemenima, zašticenim prirodnim utvr-

..
dama njihove planinske zemlje. Ali su zato za poglavare ovih pleme-fêa “l''4
'I
_,I
,all
na bile tu zgodne prilike, da se obogate i da postanu ugledni putem

gusarenja na moru i putem pljackanja na drumovima, dok su s drugeeág
. .
strane bil1 nudeni mitom, darovima naslovima od careva i od papa,
.
1
Lžfil
lj C?
a sami su pobirali “danak” od primorskih gradova. Gradovi su naime I'
davali mito rodovskim i plemenskim glavarima i samo na taj nacin

su mogli osigurati za sebe sigurno plovljenje svojim trgovackim bro-
.
dov1ma. ?l
1:11
»Š
,I
Plemenski poglavica, koji se na ovaj nacin domogne imetka utje- 3
11
caja i naslova, lako ce biti naveden, da širi krug svoga utjecaja na isti
nacin, t. j., da podmicuje okolne poglavice i da ih casti sa stranim
i zvucnim naslovima. Ali ako ovakav poglavica raspolaže sa jakom
112
Š' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q'
plemenskom vojskom, on može upotrijebiti i silu u cilju proširivanja

Svgje vlasti i to mnogo lakše nego neka strana vlast, jer on bolje po-
znaje zemlju, a isto tako i najuspješniji nacin ratnickih operacija. Ra-
Zumije se, da ovakav tok dogadaja može imati i protivnih posljedica
radi ustanove krvne osvete, zavisti i natjecanja pojedinih rodovskih
i plemenskih glavara; uslijed toga i nemogucnost, da se u ovakovim
prilikama ucvrsti trajnija i jace centrizirana politicka vlast, koja bi
se protegla na više razlicitih plemena i na vece podrucje. Ali s druge
strane ove medusobne plemenske borbe su zgodna prilika okolnim
vlastima, da posreduju u meduplemenskim sporovima i da pogodu-
ju nekim plemenskim poglavicama na racun drugih. Qvako šticeni i
pogodovani plemenski poglavice za uzvrat lako su se dali pokrstiti, a
to je znacilo, da su svecenici došli, da šire kršcansku vjeru medu ma-
sama, ali da istovremeno i ostanu kao trajna kontrolna sila u zemlji.
Mislimo, da je baš ovo momenat, kada sretamo po prvi put u po-

vijesti Hrvata plemenske poglavare, koji vec nose posebne naslove i
u konacnim su odnosima sa zapadnim i istocnim rimskim carstvom,
sa zapadnom i istocnom kršcanskom crkvom. Ali istovremeno sa
povijesnim pojavljivanjem tituliranih plemenskih glavara vidimo,
da se uz njih pojavljuje i nova elita, kler. Uloga je klera bila s jedne
strane, da ucvrsti politicku kontrolu okolnih sila, a s druge strane, da
osnaži autoritet pojedinih plemenskih poglavica u njihovim i okol-
nim plemenima.
Biskupima i ostalom svecenstvu je uspjelo, da umnože svoje po-

Sjede i da im plemenski poglavari grade palace, samostane i crkve.
Glavari, da “umire savjest°L a i zato jer su imali potporu svecenstva
11 ucvršcivanju svoje autokratske vlasti, bili su bez iznimke neobicno
darežljivi za crkve i svecenike. Izgleda, kao da su se natjecali jedan

S drugim, u osnivanju zadužbina (ono što se daje za dušu). Na ovaj
nacin je svecenstvo, koje je pocelo obradivati zemlju u cilju da uveca

Svoje prihode, postalo važan cinioc naseljivanja, te je utjecalo u znat-
113
hi
'W DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fä'
noj mjeri, da su se neki polunomadski rodovi poceli jace privezivati

uz zemlju. Ali vec ovdje treba naglasiti, da se je ovo naseljavanje i
obradivanje zemlje oko crkava i samostana vršilo gotovo iskljucivo u
plodnim krajevima i u ravnicama, jer su samo u ovakovim predjeli-
ma crkve i samostani bili zidanißó
Utjecaj svecenstva na istoku doveo je srpske autokrate pod stalnu
politicku kontrolu i kulturni utjecaj Bizanta i grcke ortodoksne cr-
kve, dok je na zapadu medu hrvatskim plemenima i njihovim pogla-
vicama postojala stalna borba izmedu zapadnih i istocnih politickih
i kulturnih utjecaja.
Hrvatski su plemenski poglavice potpomognuti od svecenstva i

kiteci se velikim naslovima uspjeli, da organiziraju izvjesnu admini-
straciju, da povecaju svoje posjede i da dobivaju stalne prihode. Oni
su se razvijali u autokratske vladare i širili podrucje svoga utjecaj a na
okolna plemena. Istovremeno su znali izrabiti unutrašnje zadjevice
medu Grcima i medu Francima u cilju, da se više ili manje izdvoje
od njihove politicke kontrole. Razumije se, da su na to bili poticani
narocito od rimskih papa, koji su se služili zlatnim krunama i dru-
gim kralj evskim odlicj ima, da ucvrste autoritet onih plemenskih po-
glavara, koji su bili voljni, da služe interesima rimske crkve. U vezi s
ovim je vrlo poucna zakletva kralja Zvonimira dana rimskom papi:
“Ia Dimitrije, koji se zovem i Zvonimir... tebi se zaklinjem, zavje-
ravam i obecajem, da cu nepromjenljivo izvršiti sve, što mi njegova
casna svetost naloži; dakako da cu u svemu i svime apoštolskoj stolici
vjeru cuvati; i što su god u ovome kraljevstvu kako apoštolska stolica
tako i njezini poslanici odredili ili ce odrediti, neopozivo cu odr-
žati;... a kraljevstvo, koje mi se po ruci tvojoj, gospodine Gebizone,
predaje, vjerno cu uzdržati te ne cu nikada ni na koji nacin odbiti
46 Uporedi: Racki: Nutarnje stanje Hrvatske prýe XII. stoüeca, Rad, knj 79. Iirecek:
Op. cit.; Novakovic: Selo, Glas, XXI\L Beograd.
114
'Š' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... fä'
niti kraljevstvo niti najvecu vlast apostolske stolice. Gospodara svoga

papu Gregorija i njegove nasljednike i poslanike, ako u moju oblast
dodu, casno cu primiti i pošteno s njima postupati i otpremiti ih; i
odakle me god pozovu, kako cu moci, iskreno cu im služiti.”47
Ali dok su hrvatski autokratski vladari bivali krunjeni sa sjajem
i“jednoglasnošcu” u prisustvu plemenskih poglavara i njihovih ple-
menj aka, krvne osvete nisu bile zaboravljene. Kanon VI crkvenog sa-
bora u Splitu iz 925. godine ukazuje vrlo dobro, kakve su sve morale
biti unutrašnje prilike hrvatskog kraljevstva iz onih dana:
'Ako je, božjom voljom, u buni puka ubijen glavar pokrajine, a
nije bio osvecen jer je ubojstvo bilo pocinjeno od mnoštva, onda oni
za koje se smatra da su krivci, moraju davati milostinju za dušu; a
ako je ubijeni koju crkvu posvetio ili koga oslobodio, onda mu treba
braniti ženu i valjano zašticivati sinove.”48
Vrlo je vjerojatno, da se je zahtjev, da se poštede žena i djeca ubije-
noga, odnosio na krvnu osvetu. Dešavalo se je naime u plemenskim
sukobima, da su izvršitelji osvete iskorijenili i citav rod ubijenog, da
se na taj nacin unaprijed obrane od eventualnih daljih osvecivanja.
Važno je, da napomenemo ovdje, da se je u ovoj sredini “narod-

no odobravanje” još uvijek smatralo kao potrebno, da sankcionira
važnije djelatnosti vladara. Ali su javni skupovi bili posjecivani u
prvom redu sa strane plemenskih poglavica i njihove pratnje, sve-
censtva, vladarevih cinovnika i možda nešto obicnog puka iz nepo-
sredne blizine mjesta zborovanja. Na ovakovim su skupovima kra-
ljevi bili krunjeni, presude su se izdavale u unutrašnjim sporovimai
raspravljala su se pitanja o ratu i miru. Ako je autokratska vlast bila
dobro ucvršcena, tj. ako je bila potpomognuta od strane utjecajnih
plemenskih poglavara, uloga je ovoga skupa bila u glavnom pasivna,
47
Racki: Documenta, Zagabria, 1877., str. 87.
48 Racki: op. cit., 149.
115
'W DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fš'
t. vladareve su se odluke primale bez rasprave. Samo u ovakovom

j.
svijetlu treba shvatiti izraze, kao što su “izabran voljom svecenstva i
citavog naroda”49 ili “zajednickim dogovorom sa svim poslanicima i
narodnim prvacima”5°.
Vec smo prije napomenuli, da je vladarev autoritet mnogo zavisio
od svecenstva. Ali je s druge strane brojno svecenstvo zavisilo opet
od toga, da bude što više naseljenog stanovništva, koje bi obradivalo
zemlje na crkvenim i kraljevskim posjedima i koje bi davalo redovne
prihode. Ovo je znacilo, da naseljenike treba vezati uz zemlju i da
treba razbiti plemensku organizaciju, jer je samo na taj nacin mo-
gla da se ucvrsti trajnij a autokratska vladavina. Qvakovi su pokušaji,
nema sumnje, nailazili na snažan otpor sa strane slobodnih stocara,
a to možemo zakljuciti i iz nekih drugih kanona spomenutoga crkve-
noga sabora u Splitu:
“VII Ako tko opak, davoljim duhom nadahnut, svoj om odlukom,
kao Iuda, gospodara svoga ubije, neka kao prognanik to okaje time
da mu se kamen o vrat objesi, a tijelo u gvožde okuje.
XIII Neka nitko ne cita mise u crkvi gdje je ubijen svecenik prije
nego što je dana zadovoljština od samoga ubojice ili od puka, prema
tome kako se cini zgodnim samome biskupu.”
Iz gornjega je jasno, da su uboj stva svecenika i ostalih velikih po-
sjednika zemlje, koji su naseljavali kmetove i robove, morali biti na
dnevnom redu, jer im inace ovaj crkveni sabor, koji je prihvatio sve-
ga 15 kanona, ne bi mogao posvetiti toliku pažnju.
U meduvremenu razvijala se je unutar hrvatske crkvene organiza-

cije borba izmedu istocnih i zapadnih utjecaja, koja je nastala poglavi-
to uslij ed utjelovljenja latinskih gradova hrvatskoj politickoj zajednici
i koja je unijela u tu zajednicu borbu izmedu hrvatskoga i latinskoga
49 Kraß Zvonimir, Racki, op. cit. 87.

5° Knez Mutimir, Racki, op. cit. 12.
116
'Q' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Š'
svecenstva za politicki utjecaj i prednost, za razgranicavanje biskupi-

ja, za posjede i za prihode. Latinsko je svecenstvo bilo potpomagano
od papa, a od papa su zavisili i hrvatski vladari. U ovoj nejednakoj
borbi slabilo je širenje kršcanske vjere i prijecilo se je osnivanje cr-
kava i samostana u zagorskim dijelovima hrvatskoga podrucja, gdje
je svecenstvo, u koliko ga je bilo, bilo vecinom hrvatsko. Spomenuti
sabor u Splitu ogranicio je upotrebu hrvatskog jezika u crkvi i tako se
je dogodilo, da je u unutrašnjem dijelu hrvatske politicke zajednice
plemenska organizacija ostala u punoj snazi, dok su s druge strane ve-
cina crkvenih posjeda, crkava, biskupija i samostana bili položeni uz-
duž dalmatinske obale ina dalmatinskim otocima. U ovim dijelovima
zemlje naseljeno je stanovništvo obradivalo zemlju i stvaralo prihode
svecenstvu, kralju i njegovoj administraciji; ovdje su plemenske veze
bile porušene, a izgradivala se je privrženost religiji, kralju i zemlji.
Naprotiv u unutrašnjim dijelovima zemlje, plemenska je organizacija
ostala netaknuta, stanovništvo je bilo u glavnom još uvijek pogansko,
polunomadsko i pastirsko, a privrženost plemenu bila je još nepoko-
lebana. Ovdje vidimo oštru protivurjecnost unutar hrvatske politicke
zajednice tako, da kada kraljeve i papine potrebe i politicke ambicije
nisu mogle biti zadovoljene sa prihodima od strane kmetova i robova
na primorju ikad je danak zatražen i od slobodnih i nemirnih za-
gorskih plemena, stare su krvne osvete oživjele i vladavina kraljeva,
izgradena na ovako slaboj podlozi, bila je konacno srušena.
Ove okolnosti vrlo dobro osvjetljuje opis smrti kralja Zvonimira
u ljetopisu popa Dukljanina:
“Itako dobri i sveti kralj Zvonimir prijamše listove od pape i cesa-

ra, zapovidi po sve kraljevstvo svoje, da bude skupšcina, i sa shodom
u petih crikvah u Kosovi da svaki bude do dan dvadesetpet. I prišad-
še vrime, da, pride mnoštvo veliko. I legoše vojske i narediše straže.
I kada dojde dan, ucini slavni i dobri kralj Zvonimir otvoriti listove
pape i cesara velikoga grada Rima... Tada cuvši toj nevirnici, ne daše
117
'Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fš'
ni listove doctiti i skociše ne samo da bi pristali na dostojnu molbu

svetoga oca pape i cesara rimskoga, da sveta mista iz ruk poganskih
izmu i oslobode, da, oni bogom kleti poceše kricati i vikati na sveto-
ga kralja, tužeci se ivapijuci j ednim glasom, kako na Isukrsta Židove,
da on išce izvesti njih izu domov njih i žen i dice njih, i s papom ter s
cesarom otimati mista, gdi je bog propet i gdi je greb njegov. ZA što je
nam za to?” I nevirni Hrvati vazeše zlu misal i nepravden svit, i meju
sobom zlo vice uciniše i... kada rece poglavica: 'Bolje da jedan umre,
nere tolik puk da pogineŽ.. ne inako, nere kako psi na vuke lajuci
kada idu, tako oni na dobroga kralja Zvonimira, komu ne daše ni
progovoriti, nere z bukom i oružjem poceše sici njega i tilo njegovo
raniti i krv prolivati...”51
IV
Ali cim su se hrvatska plemena silom riješila svojih autokratskih

vladara, došla su u sukob sa novom skupinom azijskih konjickih
nomada, sa Madarima, koji su u meduvremenu upali u plodne du-
navske nizine i tamo ucvrstili svoje politicko gospodstvo. I ova je
tursko-mongolska skupina donijela sobom ustanovu centralizirane
politicke vlasti i raspolagala snažnom vojskom konjanika. Neorga-
nizirani hrvatski kozari i ovcari sa Dinare ne bi bili u stanju da se
odupru madarskim ekspanzivnim težnjama, da ih nije i ovoga puta
štitila njihova plemenska organizacija, neprohodnost i neobradenost
njihovog podrucja. U kasnijem razvitku štitila ih je i nova vladajuca
skupina, koja se je uslijed ovog madarsko-hrvatskog sukoba pocela
stvarati, a to je bilo hrvatsko feudalno plemstvo.
Unutrašnje prilike na hrvatskom teritoriju, kada je oborena vla-
davina kraljeva, same su dovele do ove izmjene vladajuce elite. Kad
51 Letopis Popa Duk?anina, uredio Šišic, Zagreb, 1928., str. 413-415.
118
'Q' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q
je oborena kraljevska vlast, hrvatski su plemenski poglavice ponov-

no ušli u medusobna krvarenja u borbi za vlast, za pašnjake i druge
posjede:
Tako se je medu svima velikašima kraljevstva pocela radati velika
nesloga: i kada su se pocijepali uslijed pohlepe za vlašcu i prisvajali
pravo vlasništva zemlje, pojaviše se rasadnici sviju zlocinstava; jer
jedan drugog ne prestajaše svakodnevno progoniti, napadati i klati.52
Ovo je bila vec samo po sebi zgodna prilika za madarske nomade,
da provale u hrvatski teritorij, ali izgleda, da su, kao što je to i ranije
bivalo, neki glavari, u borbi protiv drugih, sami pozvali Madare u
pomoc. U sporazumu, koji je sklopljen, utjecajnija hrvatska plemena
zatražila su oslobadanje od danka, priznanje zaposjednutih posjeda
i oslobadanje od vojnickih dužnosti (osim u slucaju obrane kraljev-
stva). Vodeci su hrvatski plemenski poglavice prema tome dobili za
sebe one povlastice, koje su ranije bile glavni uzroci razdora izmedu
njih i njihovih vladara.
Za nas je važno to, da su pojedini plemenski glavari na ovaj nacin
došli u izravnu vezu sa ugarskim kraljevima i da je tako pripremljen
put za feudalnu organizaciju. To jest, madarski vladari ne bi mogli
držati u potcinjenosti hrvatska plemena putem izravne uprave, ali su
to mogli neizravno t. j. time, što su omogucili, da se utjecajniji hr-
vatski plemenski poglavari postepeno pretvore u feudalnu gospodu.
Nesumljivo je, da je prelaz iz plemenske organizacije u feudalnu or-
ganizaciju bilo mnogo lakše izvršiti, nego li što je to bilo, kada se po-
kušalo, da se plemenskoj organizaciji nametne autokratska vlast; ova
je išla za tim, da razbije plemensko uredenje, a zato nije bilo niti eko-
nomske niti vjerske podloge. Plemenski su poglavice naprotiv, kad
su se razvijali u feudalnu gospodu, ostavili netaknutom plemensku
organizaciju, ali su postepeno prisvajali plemenske posjede za svoje
52 .fr._s,.1.„.;.. >Lxvii2L1_ A?lšt.
119
'Q DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%”
uže porodice. To je bilo lako obavljeno, jer kod ovih polunomad-

skih stocara još nije bio razvijen smisao za privatno vlasništvo na
pašnjacima i šumama; ove su zemlje naime bile upotrebljavane kao
zajednicko vlasništvo plemena, ali kada su se pojedini rodovi poceli
privezivati više uz zemlju, razvio se smisao i za privatno vlasništvo
na obradenom dijelu zemlje za one, koji su ju obradili, dok je zemlja,
koja je negda bila zajednicka, tj. plemenska, ostala u vlasništvu ple-
menskih poglavica i njihovih porodica, koji su za sebe prisvojili i sve
ostale plemenske povlastice i postali plemici tj. pretstavnici plemena.
Utjecajniji plemenski glavari bili su za svoje usluge još k tome i dari-
vani sa strane kraljeva na racun manje važnih plemena, a umnažali
su svoj licni imetak još uvij ek prigodimice putem pljacke i gusarenja:
Tako npr. kralj Andrija II ovako piše jednomu od omiških kne-
zova: “Kralj Andrija zapovijeda Malducu knezu plemena Kacica i
citavome njegovom rodu, da ne pocinjaju razbojstva na otocima i u
Žrnovici, da istjeraju gusare i patarene, inace ce ga kazniti.”53
Razumije se, da to još nije bila prva feudalna organizacija, ali je
važno, da su ovi plemenski poglavice na prijelazu iz plemenske orga-
nizacije u feudalnu, zadržali za sebe i plemenske privrženosti, koje su
od ranije bile povezane uz citavo pleme, a od sada samo uz njihove
licnosti i njihove porodice.
Isto je tako važno, da se zna, kako su plemenski poglavari, pretva-
rajuci se u feudalnu gospodu, opravdavali svoja prisvajanja. Izgleda,
da su se u ovom slucaju pomogli fikcijom o “starim zakonima” i kad
je to bilo potrebno, oni su ove “stare zakone” i formalno ispisali, da
osiguraju svoje gospodstvo. Izgleda, daje još uvijek smatrano, da je
potrebno i neko odobravanje sa strane naroda, ali vidimo kod toga,
da se ovi skupovi, koji su trebali odobriti pisane zakone, nisu sasto-
jali više od svih odraslih muškaraca, niti od rodovskih i plemenskih
53
.Uporedi: Hrvatškaplemena od XII do XVI stoyeca, Rad, str. 130.
120
glavara, nego samo od onih, koji su bili u zavisnosti od nove gospo-

de, a to su bili svecenici i dvorski cinovnici; za ove se je smatralo, da
kr n o
ug gornjih slojeva se je prema

0 u 0 oo
bolje poznavaju stare zakone

(C 0
1 , 1
tome znatno suzio. Ovaj se smjer razvitka jasno vidi npr. u vinodol-
skom zakonu:
Novom Gradu pred obrazom toga istoga kneza Leonarda
zgora imenovana izbraše se od vsakoga grada vinodolskoga ne vse
starijši na vkup, na54 ke vijahu, da se bolje spominjahu v zakonih svo-
jih otac, i od svojih ded, ca bihu slišali, i njim narediše i ukazaše
tesnim zakonom, da bi vse dobre stare izkušene zakone u Vinodolu
cinili položiti v pisma, od kih bi se mogli spomenuti ili slišati od svo-
jih otac i ded zgora recenih...”
“Kup”55, na kojem je donesen ovaj zakon, sastojao se je od 12 sve-
cenika, 12 cinovnika i vojnika feudalne gospode i 15 “pripošci ljudi'Ž
Izgleda ipak, da je rušenje plemenske organizacije i njeno pretva-
ranje u feudalnu organizaciju išlo postepeno u vezi sa sve jacim isko-
rišcavanjem poljodjelskog stanovništva, pri cemu se je, razumije se,
plodnijim predjelima posvecivala mnogo veca pažnja. Uslijed toga
kao i uslijed prodiranja Turaka, središte hrvatskog feudalnoga plem-
stva pomjerilo se je prema sjeveru u plodnije krajeve izmedu Drave
i Save, a tim je feudalno plemstvo u tom kraju ucvrstilo i proširilo
hrvatsko ime, koje im je služilo kao simbol plemickih povlastica. Tu
su u središtima trgovine i obrta nastajali i srednjevjekovni gradovi,
gdje se je kasnije, u 19. vijeku, razvio i hrvatski gradanski stalež, iz
kojega je nastao hrvatski nacionalisticki pokret.
54
na = nego
55
Skup
121
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA fß'
Od prilike u vrijeme, kada su se na zapadu hrvatski plemenski po-

glavice razvijali u feudalnu gospodu, na istoku su srpski plemenski
poglavice tek bili krunjeni i uzimali naslove kraljeva, careva i des-
pota. Ovaj usporeni politicki razvitak medu Srbima treba pripisati
cinjenici, da Bizant, u ciju su interesnu sferu ušli, nije bio voljan, da
pomaže njihovu politicku nezavisnost sa odviše velikim naslovima
ili sa kraljevskim odlicjima. Položaj Bizanta je bio u ovom pogledu
razlicit od položaja rimskih papa. Rim je dobivao time, što je po-
magao politicku nezavisnost plemenskih poglavica, dok je Bizant
od toga gubio, jer se je Rim zadovoljavao sa politickom kontrolom
putem crkve, dok je na istoku cak i crkva uslijed vece podvojenosti
mogla postati sredstvo u borbi protiv politicke kontrole carstva, cim
bi se crkva našla u nezavisnoj politickoj zajednici i postala zavisna
od lokalne vlasti. Radi toga prvi okrunjeni autokrata medu Srbima
dobiva krunu od pape i tek je poslije toga kraljevski naslov srpskim
autokratima bio priznavan i od Bizanta. I ovdje je papa htio upotri-
jebiti krunu, da ucvrsti svoj utjecaj dalje prema istoku, ali je ovdje
kontrola Bizanta bila i previše snažna, a da bi mogla biti eliminirana
od dalekog Rima.
ovdje je crkva bivala obdarena sa skupim gradevinama i velikim
I
posjedima. I ovdje su se vlastela i crkva nametnuli poljodjelskom

stanovništvu i pokušali da priviknu i pastire na zemljoradnju. Pod
utjecajem klera srpski su samodršci u tom pogledu poduzeli mnoge
stroge i drasticne mjere. Osim raznih nacina, da se primame stocari,
da se nasele i da obraduju zemlju, bilo je na primjer zabranjeno ze-
mljoradnicima, da se žene sa pastirima, a u Dušanovom su zakoniku
122
bile odredene stroge kazne za svakog, koji je odvodio

kmetove sa
sa zemlje
Zemlje posjednikasó, dok je kazna za kmeta, koji pobjegne
bila “da ga osmudi57 i nos mu raspori i ujemci da je opet njegov'Ž58
Pokušaj, da se pomocu svecenstva ucvrsti utjecaj samodržaca i
njihove dinastije, bio je ovdje uspješniji nego na zapadu medu Hr-
vatima, gdje je latinsko svecenstvo iz dalmatinskih gradova uvijek
gledalo sa izvjesnim omalovažavanj em na “barbarske” kraj eve sa hr-
vatskih planina. Naprotiv na istoku su se i svjetovna i crkvena vla-
stela razvila iz pljackacko-stocarskog elementa, a koji se je namet-
nuo ranije naseljenim poljodjelcima; medu svjetovnom i crkvenom
vlastelom ovdje nije bilo kulturnih razlika i zato je svecenstvo ovdje
moglo doci u mnogo užu vezu sa lokalnom politickom vlašcu i mo-
glo je ucvrstiti autoritet te vlasti medu podanicima.
Izgleda, da je uslijed ovih prilika svecenstvo u Srbiji bilo vrlo

brojno. Tako je na primjer u decanskom i davkovickom kraju jedan
pop dolazio na svakih 20 kuca. Razumije se, da je i ovdje taj postotak
bio tako velik samo u plodnim i dobro obradenim predjelima, dok
je npr. kod pastira u planinama vec bio mnogo manji. Tako u devet
katuna decanskih pastira, koji su broj ali 266 kuca, nije zabilježen niti
jedan pop.59
U cilju, da se ucvrsti prestiž vladajuce dinastije i da se ustali njena
vlast, srpsko je svecenstvo proglašavalo pokojne kraljeve kao “mu-
cenike” i “svece” i cuvalo je njihove ostatke kao relikvije. Ali cak i za
Svojega života srpski su kraljevi uobicajili, da se nazivlju “svetima'Ž
Izgleda, da su ovu ideju dobili od Bugara, koji su donijeli ustanovu
leokratske vladavine sa istoka, a naselili su se u neposrednoj blizini
Slba i vršili su na njih snažan kulturni utjecaj. Svrha ovog kulturnog
Ž 115,140-141, 164.
C1. 93, E
58 Qgnjem opali.
59 Cl. 201.
Novakovic, op cit. str. 249.
123
L
'%' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA '%'
pozajmljivanja o “svetosti” kraljeva bila je u tome, da se putem vjere

i praznovjerja ucvrsti vladavina. Ako k ovome dodamo
još i to, da su
ekonomske okolnosti u tim predjelima bile podesne i da su kralj evski
prihodi porasli otvaranjem rudnika, što je omogucilo cak i održa-
vanje najamnicke vojske, da je vlast bizantskog carstva bila u raspa-
danju uslijed unutrašnjih razdora i vanjskih neuspjeha, onda bismo
trebali ocekivati u skladu sa svim ovim okolnostima, da je pokušaj,
da se organizira trajna, ucvršcena i centralizirana politicka vlast nad
tamošnjim stanovništvom, morao biti uspješan. Serija bratoubojstva
i ocoubojstva medu pretendentima na kraljevski prijestol i potpuni
slom centraliziranog autoriteta poslije smrti cara Dušana, ukazuje
na obratni razvitak. Cini se, da je vrijeme bilo prekratko, a sredstva
još uvijek nedovoljna, da se ucvrsti državna vlast. Iedini nacin, da
se to postigne, bio je preko feudalne organizacije. To je baš car Du-
šan i pokušao, ali kraljevska vlast još nije imala dovoljno autoriteta
i još nije bila dovoljno ustaljena, da bi mogla da drži vlastelu,
dok
su se pretvarala u feudalnu gospodu, da budu privrženi vladajucoj
dinastiji. I tako se je dogodilo, da kada su novi konjicki nomadi sa
istoka, Turci, provalili u Evropu, srpska vlastela nisu mogla da im
pruže nikakav otpor i bili su lako potcinjeni turskomu politickomu
gospodstvu. Tek se je mnogo kasnije jedan dio srpskih stocara na
poziv Austrije iselio iz vlastite zemlje i naselio na granicama izmedu
Austrij skog i Turskog carstva, da formira vojnicku granicu. Ovdj e je
preneseno srpsko ime kao simbol vjere i prošlosti uljepšane legen-
dama, i ovdje se je u središtima trgovine i obrta razvio gradanski
stalež, koji je pocetkom 19. vijeka formulirao srpsku nacionalisticku
ideologiju.
124
'Q' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q'
VI.
T isucu godina poslije prvih auokratskih pokušaja sa strane hrvat-

skih plemenskih poglavara, plemena su u Crnoj Gori i Brdinama još
uvijek živjela u plemenskom društvenom uredenju. Ovdje u golom
kršu, gdje je glad bila periodicna i gdje su bratstva i plemena istreblji-
vali jedno drugo u borbi za pašnjake, teško je bilo uvesti feudalni si-
stem i teško je bilo organizirati i održavati bilo kakovu centraliziranu
politicku vlast. Radi toga niti tursko politicko gospodstvo nad ovim
podrucjem nije nikad bilo ovdje dobro ucvršceno. I ova su plemena
bila pokršcena, kadi ostale slavenske skupine na Balkanu, ali uslijed
nestašice poljodjelskog stanovništva tek je krajem 15. vijeka bio sazi-
dan samostan na Cetinju, koji je bio i sjedište vladike. Zidanje ovoga
samostana koji je postao središte vjerskoga života, vrlo je važan cini-
oc za buduci politicki razvitak ovoga podrucja. Medu ovim nezavi-
snim bratstvima i plemenima, pod utjecaj em turske najezde, vjera je
bila jedini simbol jedinstva, koji nije dolazio u sukob sa privrženosti
bratstvu i plemenu. Na ovaj nacin putem privrženosti zajednickoj
religiji, razvijala se je i privrženost zajednickom teritoriju. To je omo-
gucilo, da su se ipak mnoga bratstva i plemena cesto ujedinjavala na
duže ili krace vrijeme, da dadu zajednicki otpor Turcima. Razumlji-
vo je, da je uslijed borbe medu mnogim plemenskim i bratstvenim
glavarima, vladika kao pretstavnik vjere bio jedini priznati zajednic-
ki voda, tako da su vladike imali prilike da se istaknu ne samo kao
Vjerski poglavice, nego i kao politicki vode i vojnicki vojvode.
Vec smo ranije naglasili, kako su u plemenskom društvenom ure-

denju socijalni i politicki položaji, koji su postignuti sa strane nekog
bratstva ili neke porodice, postaj ali nasljedni u tom istom bratstvu i u
125
'Q' DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA 'Š'
toj istoj porodici. Tako je porodici Petrovic od bratstva Erakovic i od

plemena Njegoš uspjelo, da je od kraja 17. vijeka prisvojila nasljedno
pravo na vjersko starješinstvo i da je kao takova davala starješine
samostanu na Cetinju.
Mleci, Austrija i Rusija od uvij ek su nastoj ali, da potkopaju tursko
gospodstvo na Balkanu, a od pocetka 19. vijeka, uslijed unutrašnjih
neprilika u otomanskom carstvu, ovaj je interes još i pojacan. Razu-
mljivo je, dakle, da su ove okolne sile pomagale novcem, oružjem i
drugom vojnickom pomocu vladike na Cetinju u njihovim borba-
ma protiv turskoga nominalnog gospodstva. Ovdje je bilo prilike za
porodicu Petrovic, da iskoristi svoj vodeci položaj i da uveca svoj
imetak i svoj utjecaj. Tako je npr. vladika Rade, pjesnik Gorskog Vi-
jenca, ostavio u nasljedstvo 700.000 franaka osim nekretnina,6° što je
svakako dosta veliki iznos za vjerskoga poglavicu zemlje gologa krša.
Pojacani interes okolnih sila, da potkopaju tursko gospodstvo,
pojacani utjecaji porodice Petrovic i veliki autoritet, koji je uživala
Rusija i Austrija u ovim krajevima, omogucili su Danilu Petrovicu,
da centralizira politicku vlast i da nametne autokratski režim Crnoj
Gori i okolnim plemenima. Razumije se, da je i on u tu svrhu pret-
hodno trebao da razbije plemensku organizaciju, ali mu je put bio
pripremljen vec od njegovih predšasnika. Tako je Petar II (vladika
Rade) uspio okupiti oko sebe sve nemirne glavare, i uspjeo je, da oni
zavise od njega na ovaj nacin:
“Sastavio je senat, u kome su clanovi bili pod placom, a za senato-

re naimenovao je sve šefove najvecih porodica. Za tim je svakoj nahi-
ji postavio po jednog placenog kapetana i ustanovio sebi perjanicku
gardu, koja je ujedno i vršila dužnosti izvršnih organa. Postavio je
placene sudije, i placao je pandure za svako selo. Sve te °cinovnike'
mogao je izbaciti i postaviti i zamijeniti, kad je htio. Cijela ta orga-
6° Djordjevic: Crna lGom iAustr?a, Beograd, 1924., str. 58.
126
'Š' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q'
nizacija koštala je 30.000 franaka godišnje. Svi su ti cinovnici dobili

grb na kapi: senatori i nahij ski kapetani zlatni, a ostali dobiše srebrni
grbŽ”61
Razumije se, da je ovakovo razbijanje plemenske organizacije

moralo naici na snažan otpor i da je osim podmicivanja vladika Rade
upotrebljavao grubu silu. Medutim ni to ne bi pomoglo, da nije bilo
praznovjere i da nisu privrženosti vjeri vec bile uhvatile snažan kori-
jen u plemenima. Evo kako to opisuje Marko Mi?anoi/:62
“U narod se broji, da je vladika Rade pobio 83 biranije ljudi Br-
djana, Crnogoraca i Primoraca. U prvinu se Kucima prestavljalo,
koji ne bi sve ucinio, što mu vladika rece, da ce boža kazna panut
na njega, i da ce ga vladika proklet, ka što je sv. Petar63 prokleo one
prijed recene; jer u to je vrijeme narod i kaludjere i popove smatra ka
svece, a kamo li ne vladike.”
Danilo, koji je odlucio biti samo svjetovnivladar, htio je prije sve-

ga iskljuciti druge u nošenju istoga naslova. On je uzeo naslov kneza
i odredio da nitko drugi ne može upotrebljavati isti naslov. Kada se
je narod skupio na Cetinju, da ga proglase za kneza, tvrdi se da je
kazao:
“Kad je Bog dao dva cara (ruski i austrijski), da ste dobili kneza
i
za gospodara, od danas prestaju svi knezovi, te su do danas kneže-
vali, i ko bi po danas ikad i koga zovnuo: kneže! osim mene, nema
mu druge kaštige, nego puška u celo.”6”* Danilo je zatim poceo dijeliti
sam nove naslove, imenovati cinovnike izmedu privrženih plemen-
skih i bratstvenih glavara i davati im placu. On je uvecao i perjanicku
gardu, ali izgleda, da novac, koji je dobivao od Rusije i Austrije, nije
61 Djordjevic, op. cit. str. 39.

62
Miljanov, op. cit. str. 269.
63
Petar I.
64
Bogišic, op. cit. str. 523.
127
bio dovoljan, da se uzdržava ova administracija, pa je zato morao

nametnuti danak pojedinim plemenima. To nije mogao postici bez
upotrebe sile i evo kako je to izvršeno u plemenu Kuci prema prica-
nju Marka Mi?anoi/a:65
“U ovo vrijeme knj az Danilo zatraži od Kuca, da placaju danak da
im postavi sud. Kuci ne kceše cut o danku, jer ga nijesu ni Turcima
placali. Ovakav odgovor ražljuti knjaza Danila, te posije na nji veli-
ku vojsku sa svojijem bratom Mirkom, da i silom posudi i protivni-
ke kazni... Kuci, koji prvi sretoše Vojvodu Mirka s vojskom, biše svi
ubijeni i posjeceni, a zatijem po sela sve puška pobi i nož posijece.
Ne biše poštedjena ni djeca u kolijevke, bez razlike je li muško ali
žensko, jer je svaki ita da mu ga drugi ne ugrabi i zato medalju ali
krst dobije, a njega bez poštenja ostavi. Tako i starci i bolesnici, pa i
da se nijesu mogli dic od starosti ali bolesti, biše posjeceni i glave im
ponesene na mjesto, dje treba da se broj ne zaboravi .... Glave su ljudi
i djece, koje su posjecene, skupljene na uljanik popa Luke i pobode-
ne na rozge oko uljnika, kako bi i vojvoda Mirko moga pregledat i
vidjet, koliko ije. Govore da i je bilo 243...”
Izgleda da je i Danilu donekle pomogla praznovjera. Predstavnik
Austrije na Cetinju, Doka Stratimirovic, ovako to opisujezóó
“...Samo njegove zelene oci odavahu visoku inteligenciju i ener-
giju. Tim ocima imao je Danilo da zablagodari, što su i najdrskiji
Crnogorci pred razljucenim Danilom gubili svoje samopouzdanje.
Zbog njegovog pogleda vjerovali su naivni Brdjani, da je on nešto
više od obicnog covjeka, i praznovjerno su ga se bojali.”
Ovo su dakle bila sredstva, kojima je u ovim krajevima bila slo-

mljena plemenska organizacija. Ali ipak ova sredstva ne bi bila do-
voljna, da u meduvremenu vec nisu bile razvijene zajednicke vjer-
65 Miljanov, op. cit. str. 301-313.

66 Djordjevic, op. cit. str. 92.
128
'Š' POSTANAK VLADAIUCIH SKUPINA... 'Q'
ske teritorijalne privrženosti uslijed pritiska od Turske “opasnosti°Ž

i
Autokratska vladavina porodice Petrovica je bila dobro ucvršcena,

cim je plemenska organizacija konacno nestala, ali uslijed nestašice
poljodjelskog stanovništva, te radi stocarskog nacina života i slabo
razvijene trgovine i industrije, Crna Gora nije mogla razviti dovoljno
snažan gradanski stalež, koji bi izgradio svoju vlastitu nacionalistic-
ku ideologiju. Ta okolnost kao i istovjetnost vjere razlozi su radi ko-
jih je nacionalisticka ideologija uvedena u Crnu Goru iz Srbije, a ta je
potkopala vladavinu kuce Petrovic u skladu sa težnjama gradanskih
slojeva u Srbiji.
129
L
PQLITICKI RAZVITAK
HRVATA
I. DIO
SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA
I.
Za vrijeme velikih seoba naroda, pa do pocetka sedmoga vijeka, za-

vršilo se doseljavanje raznih slavenskih skupina u Podunavlje i na
Balkan. Neke od tih skupina prodrle su do Alpa i zauzele citavu oba-
lu Iadranskoga mora. U to doba zapocela je i borba medu nasljed-
nicima rimskoga carstva; na Istoku je definitivno zavladao Bizant, a
na Zapadu se je vodila borba izmedu rimskoga pape i franacko-nje-
mackih vladara, izmedu latinskog kršcanstva i germanske kulture. A
upravo na toj tromedi, gdje su se sukobljavali, bizantski, germanski
i rimski utjecaji, u sjevero-zapadnom dijelu Balkana, razvila se je u
toku devetog i desetog vijeka prva hrvatska država. Nema sumnje, da

je sukob medu nasljednicima rimskoga carstva bio jedan od odluc-
nih cinilaca u postanku hrvatske sredovjecne države.
Podrucje, koje su naselili Hrvati, bilo je u gorskom dijelu teško
prohodno, a u primorju vrlo podesno za gusarenje uslijed visokih
planina, koje strmo silaze prema moru praveci mnoge luke, zaljeve i
uvale, zašticene dugim nizom otoka. Hrvati organizirani u ratnicka
plemena i zašticeni tako strateški povoljnim položajem svoje zemlje,
nisu se dali pokoriti; jedina alternativa, koja je ostavljena okolnim
Vlastima, bila je da pomažu razvijanje što jace centralne vlasti kod
Hrvata, pa da tako posrednim putem, s pomocu kontrole nad tom
Centralnom vlašcu, šire svoj kulturni i politicki utjecaj na hrvatska
Plêmena. Tako su Hrvati naizmjence, a cesto i u isto vrijeme, bili
133
L
~ PoL1T1c1<1RAzv1TAK HRVATA ~
podvrgnuti germanskom, bizantskom i latinskom politickom i kul-

turnom utjecaju, vec prema tome na koju su stranu naginjali njihovi
vladari.
Široki narodni sloj evi u toj hrvatskoj državi imali su svoju autoh-
tonu slavensku kulturu, koja se je uvelike razlikovala i od germanske
i od latinske, kao i od bizantskog nacina života, mišljenja, vjerovanja
i društvene organizacije. Zato je uvadanje tudega politickog i kultur-

nog utjecaja svagda izazivalo snažan otpor širokih narodnih slojeva;
široki narodni slojevi opirali su se uvadanju njima stranih shvacanja
i njima strane društvene organizacije.
U citavoj daljnj oj povijesti sve do naših dana za politicki i kultur-

ni razvitak Hrvata, ostala su i dalje odlucna ova dva osnovna cinio-
ca: hrvatsko je podrucje bilo i ostalo granicno podrucje, na kome se
križaju i sukobljuju rimski, germanski, bizantski i slavenski utjecaji;
i drugo: na hrvatskom je podrucju postojao gotovo neprekidan su-
kob izmedu kulturne i politicke orijentacije vladajuce skupine i kul-
turne i politicke orijentacije širokih narodnih sloj eva. Uslijed toga je
vrlo cesto povijesni razvitak Hrvata i okolnih zemalja išao obratnim
smjerom od onoga, kakav su željeli oni, koji su nad Hrvatima vladali.
U vezi s tim, pojedine okolne vlasti cesto su pokušale da iskoriste
nezadovoljstvo širokih narodnih slojeva kod Hrvata za svoje ciljeve
i interese.
II.
Kad su srednjevjekovni hrvatski vladari konacno došli u potpunu

zavisnost od rimske crkve, Bizant se je oslonio na široke narodne slo-
jeve i širio svoj utjecaj medu njima u obliku borbe za slavenski jezik
u crkvi, za istocne crkvene obrede i za vecu jednostavnost u crkvenoj
organizaciji. U toj borbi našao se je niži kler, široki narodni slojevi i_
134
fè' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA Š'
manje ugledni rodovi na jednoj strani, a viši kler, vodeci plemenski

glavari i dvor na drugoj strani. Borba protiv latinskog utjecaja širila
ge je takoder i u obliku raznih hereza (“krstjani°L “bogumili°L “pata-
reni”), koje su se takoder oslanjale na široke narodne slojeve i koje

Su po svojoj crkvenoj organizaciji i po svojim shvacanjim bile bliže
puku nego što je to bilo latinsko kršcanstvo.
Usprkos oštre stoljetne borbe Rima protiv upotrebe slavenskog
jezika u crkvenim obredima, Hrvati su ocuvali taj privilegij sve do
danas, iako je poslije raskola veci dio Hrvata definitivno pripao la-
tinskoj crkvi. Ali upravo taj dualizam latinskoga i slavenskog obreda
kod Hrvata ostao je u toku stoljeca, pa sve do danas, podloga za ide-
ju ujedinjenja istocne i zapadne crkve, za koju su se uvijek narocito
zalagali istaknuti hrvatski misionari i crkveni dostojanstvenici. Ideja
ujedinjenja istocne i zapadne crkve znaci u stvari ekspanziju katoli-
canstva prema istoku, a jedna od polaznih tocaka i fronti toga prodi-
ranja bio je hrvatski teritorij, na kome su se sukobljavali pravoslav-
no-bizantski, islamski, slavenski i latinsko-katolicki utjecaji i težnje.
druge strane, kad je germanstvo prodiralo prema jugu i istoku
S
u obliku reformacije i protestantizma, katolicka je crkva posvetila
narocitu pažnju hrvatskom podrucju, a s tim u vezi je proturefor-
macija bila u hrvatskim krajevima narocito aktivna. Taj stav prema
protestantizmu bio je u interesu i hrvatskog plemstva i hrvatskog
svecenstva, jer su time ovi slojevi sprijecili prodiranje ugarskog pro-
testantskog plemstva i svecenstva u Hrvatsku, a to je svakako znatno
Cloprinijelo ocuvanju hrvatske kulturne i politicke posebnosti. Sprje-
Cavanjem širenja protestantizma na granici Hrvatske i Ugarske osna-
Žene su protuliberalne struje u hrvatskom kulturnom i politickom
Životu.
135
I-_
~ PoL1T1cK1 RAZVITAK HRVATA ~
III.
U doba kad se je razvijala hrvatska država na istocnoj obali Iadran-

skog mora, trgovacka republika Venecija došla je do narocite moci i
ugleda zato, što je držala gotovo citavu trgovinu s istokom u svojim
rukama. Ali Venecij a nije mogla biti sigurna za svoje brodove sve do-
tle, dok su istocnom obalom Iadrana vladali Hrvati, koji su tražili od
Venecije danak za sigurnu plovidbu u svojim vodama. Iz tih razloga
je Venecija u toku stoljeca sve do svoje propasti nastoj ala definitivno
zavladati istocnom obalom Iadrana, što joj je djelomicno uspjevalo.
Poslije ujedinjenja svih država na Apeninskom poluotoku, nova
nacionalisticka Italija preuzela je u nasljedstvo ulogu Venecije, a s
time i aspiracije za dominacijom istocne obale Iadrana, na koj oj obi-
tava iskljucivo hrvatski etnicki elemenat.
K razlozima, koji su Veneciju silili, da teži za dominacijom istoc-
ne obale Iadrana, nadošli su još i drugi. Industrijski razvitak Italije,
zbog nedostatka sirovina, sili ovu državu, da osigurava za sebe si-
rovine u balkanskim državama; kako su te države ujedno i najbliža
tržišta i prirodno zalede Iadrana, nastoji ih Italija dovesti pod svoj
utjecaj i radi svojih ekonomskih i radi svojih strateških ciljeva.
Londonski ugovor iz 1915. god_, kojim je Italiji obecana istocna
obala Iadrana za njeno sudj elovanj e u ratu, zauzimanj e otoka Sasena,
zatim ekonomska i politicka kontrola nad Albanijom, samo su lo-
gicki rezultati ove vjekovne težnje našega prekomorskog susjeda za
dominacijom Iadrana i Balkana.
Osim toga Italija se je poslije dolaska fašizma na vlast razvila u
pomorsku velevlast i odtežnje za dominacijom Iadrana i Balkana
razvile su se težnje za dominacijom citavoga Sredozemnog mora i
za osnivanjem velikoga kolonijalnog carstva. Uslijed tih težnji Italija
je morala doci u sukob s Britanskim carstvom, koje je dotle domini-
136
Š' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
falo Sredozemnim morem, a djelomicno i Balkanom. Za Britansko

çarstvo je to more, kao i Balkan i Podunavlje, od vitalnog interesa
uslijed povecanja strateške važnosti ovih krajeva poslije poljuljane
ravnoteže u Sredozemlju. Sredozemlje je najkraci put u britanske ko-
lonije, od kojih zavisi opstanak i održanje samoga carstva. U vezi s
tim sve jace prevladava medu engleskim državnicima mišljenje, da
su Iadran i Dunav od odlucne važnosti u pitanju obrane Sueskoga
kanala.
Težnja Italije za dominacijom Sredozemlja i Balkana ugrožena je
medutim još i nastupom jedne nove svjetsko-politicke sile, ugrože-
na je aktivnim nastupanjem Sovjetskog Saveza u evropskoj politici.
Sovjetski Savez na osnovu ugovora u Montreux-u i radi svoga uskog
prijateljstva s Turskom osigurao je za sebe izvjesne mogucnosti slo-
bodne upotrebe Dardanela, cime je ispunjena vjekovna težnja Rusije
za izlazom na Sredozemno more.
U vezi s tim razvitkom i poremecenom ravnotežom u Sredoze-

mlju nastala je borba za kontrolu njegova istocnoga i krajnjeg za-
padnog dijela; abesinski rat i španjolski rat samo su odrazi poreme-
cene ravnoteže sila u ovom dijelu kontinenta. Nije dakle nikakovo
cudo, što je s tim u vezi znatno porastao interes za istocnu obalu
Iadrana, za Podunavlje i za Balkan, i na strani Velike Britanije i na
strani Italije.
Interes i Velike Britanije i Italije za istocnu obalu Iadrana nije na-
stao samo radi njihove medusobne borbe u Sredozemnom moru i
težnje za kontrolom Balkana, nego i radi toga, što se obje osjecaju
ugrožene od mogucnosti, da Sovjetski Savez s pomocu prijateljskih
ugovora izbije na Iadran isto onako, kao što postoji mogucnost, da
SG pojavi u Egejskom moru. Posljedica ovoga razvitka i ovih moguc-
nosti su i nedavni ugovori o prijateljstvu izmedu nekih balkanskih

država, kao i ugovori izmedu tih država i Italije.
137
~ POLITICKI RAZVITAK HRVATA ~
S tim je u vezi isto tako i podjela interesnih sfera na Balkanu i u

Podunavlju izmedu Njemacke i Italije, jer je - za slucaj bilo kakvih
komplikacija u Sredozemlju - za Italiju od odlucne važnosti da ima
osigurano zalede na istocnoj obali Iadrana, u Podunavlju i na Bal-
kanu.
Borba velikih sila za promjenu sadašnje ravnoteže u Sredozemlju
i za dominaciju Sredozemnog mora i Balkana u uskoj je vezi
takoder
s težnjom Njemacke da izbije na Iadran, kao i s težnjom te države, da
preko Balkana osigura sebi prodiranje na istok. U slucaju pripojenja
Austrije Njemackoj bila bi ta uvecana Njemacka vrlo malo udaljena
od Iadrana - a to je svakako najslabija tocka na osovini Rim-Ber-
lin. Taj ce novi Reich nužno trebati izlaz na Sredozemno more i slo-
bodan prolaz preko Balkana, bilo u obliku teritorijalnih osvajanja,
bilo u obliku prijateljskih saveza i ugovora, jer je izlaz na Sredoze-
mno more i put preko Balkana neophodno potreban za jednu od
osnovnih težnja i predratne i današnje Njemacke, a to je prodiranje
na istok. Propaganda nacionalnog socijalizma i trgovacki ugovori
s balkanskim i podunavskim državama poslije dolaska Hitlera na
vlast u Njemackoj, treba da posluže toj svrsi. I kao što su se nekad na
hrvatskom podrucju sukobile težnje Rima, Venecije, Franacko-nje-
mackog carstva i Bizanta, tako se ponovno sukobljuju na tom istom
podrucju interesi njihovih nasljednika: Italije, Njemacke i Sovjetskog
Saveza. Ideološki “rat protiv komunizma”L voden s jedne strane od
Njemacke, a s druge strane od Italije, samo je novi oblik borbe pro-
tiv “slavenske opasnosti” i predznak politicke i ekonomske borbe za
kontrolu Balkana i Podunavlja.
U slucaju sukoba izmedu Sovjetskog Saveza i Njemacke, Njemac-
koj je neophodno potrebna kontrola Podunavlj a i balkanskih zemalja
radi ishrane i radi petroleumskih izvora, jeri na jednom i na drugom
Njemacka oskudijeva. S druge strane, iz tih istih razloga, nastojat ce
Sovjetski Savez da sprijeci prodiranje Njemacke u ta podrucja, jer o
138
fè' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA fä'
wme može zavisiti ishod samoga rata. Tako ce balkanske zemlje u

Slucaju ovakovog sukoba u stvari postati prvo podrucje borbe izme-
du tih dviju svjetsko-politickih sila.
Pojacano politicko i ekonomsko prodiranje Njemacke u istocni

Balkan i napori Sovjetskog Saveza za održanje prijateljskih veza i
ugovora sa podunavskim i balkanskim državama, simptomi su ovog
novog oblika germansko-slavenskog sukoba. Medutim dok je za nje-
macko carstvo neophodno potrebna ekonomska kontrola Podunav-
lja i Balkana, dotle je za Sovjetski Savez od vrlo velike važnosti u stra-
teškom i politickom smislu, da izmedu ruskog i nj emackog podrucja
postoji stabilan blok nezavisnih država.
IV
Kao što su vec u srednjem vijeku romanski narodi zaustavljeni u pro-

diranju na istok, a germanski narodi u prodiranju na jug, i to upravo
na obalama istocnoga Iadrana, tako su na isti nacin i na istom po-
drucju nešto poslije njih zaustavljeni u prodiranju prema zapadu i
sjeveru tursko-mongolski narodi: Madari i.Turci.
Konjicki nomadi Madari, koji su pocetkom srednjega vijeka nase-
lili Podunavlje i nametnuli se tamošnjem slavenskom poljodjelskom
stanovništvu, pokušali su da prodru na Iadran. To im je djelomicno
i uspjelo, jer su bili u tome potpomognuti od rimske crkve. Osim
toga iskoristili su unutrašnje borbe u hrvatskom srednjevjekovnom
kraljevstvu, u kome su se široki slojevi puka borili protiv kulturnog
i politickog utjecaja latinske crkve, kojemu je podlijegala vladajuca
Skupina. Ipak, uslijed neprohodnosti podrucja i fizickog otpora hr-

Vatskih plemena, Madari nisu bili u stanju, da potpuno politicki po-
k0l€Hrvate. Oni su samo djelomicno podvrgli Hrvate svojoj vlasti s
P0mocu ugovora s predstavnicima najistaknutijih hrvatskih rodova.
139
L..._
~ POLITICKI RAZVITAK HRVATA fw
Taj je ugovor ostavio potpunu unutrašnju nezavisnost hrvatskim ple-

menima na podrucju izmedu Gvozda (obje Kapele i Licka Plješivica)
i Neretve. Hrvatska je ostala i dalje posebno kraljevstvo
sa svojim
posebnim saborom i kralj Ugarske morao se je posebno kruniti kao
kralj Hrvatske. Pod utjecajem rimske crkve i Madara, predstavnici „
najistaknutijih hrvatskih rodova na tom podrucju razvijali su se u

feudalnu gospodu i postepeno su prodirali prema sjeveru i istoku,
kamo su prenijeli hrvatsko ime i tradicije o nezavisnosti hrvatskog
,I
politickog podrucja. U toku citavoga srednjeg i novog vijeka, sve do _,v
*Ž
31
propasti feudalnog poretka u Hrvatskoj (polovinom XIX. vijeka), ,lvl
1
la
'd
ti su hrvatski feudalci u borbi za ocuvanje svojih feudalnih interesa a
1
,o
protiv presizanj a sa strane madarskih feudalaca, ocuvali hrvatsku dr- 41
žavnu ideju i s tim u vezi težnju za politickom, kulturnom i ekonom- l

;<
rl
il
.,_
il
skom nezavisnošcu Hrvata. _1
=;<
=š
Medutim su u toku XV vijeka Turci prodirali prema hrvatskim i

,l
__j
,„
fl
ugarskim zemljama. Pritisak Turaka doveo je i ugarsku i hrvatsku fe-

udalnu gospodu pod vlast austrijskih vladara, ali tako, da su i hrvat-
ski i ugarski feudalci sacuvali unutrašnju autonomiju svaki na svom
'Ž
šlf
I]
podrucju. To je bio pocetak onoga politickog, kulturnog i ekonom- ji

:
skog trijalizma unutar austrij ske monarhije, koji je uslij ed neustalje- _

,Š
_.
ne ravnoteže izmedu germanske, madarske i slavenske komponente,

_
«'1_
konacno doveo do propasti austro-ugarskog carstva. Hrvati su u ovoj .,. 1.
unutrašnjoj borbi u austrijskom carstvu izvršili narocitu zadacu; oni '
__
su zaustavili prodiranje Germana i prodiranj e Madara na Balkan ina ,j

,k
;
j'.
Iadransko more. 2.
Ali prodiranje Turaka s jedne strane, a pretenzije Madara, Nije- 61
CA
,„
maca i Talij ana s druge strane, imali su narociti utjecaj na daljnji kul- Ä.
'I
~;
'Z
turni i politicki razvitak Hrvata, a s tim u vezi ti isti cinioci znatno su 7
.„
~1
._,
utjecali i na velike obrate u svjetskoj politici. ?i
,_
140
fè' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA fš'
Vec su hrvatski feudalci pod pritiskom opasnosti od madarizaci-

je i od germanizacije pokazivali težnje i kovali planove za potpunu
politicku nezavisnost Hrvatske, a ideološka podloga za takav pokret
bila je tradicija i uvjerenje, da je hrvatska država nekad bila potpu-
no nezavisna, da nikad nije bila silom pokorena i da u stvari nikad
nije ni prestala biti državom. Tako je od kraja XIII. vijeka, pa do sre-
dine XIV vijeka nekolicina istaknutih hrvatskih rodova (Bribirski,
Nelipici, Babonici) uspjela, da se potpuno emancipira od ugarskih
vladara i da nezavisno vlada hrvatskim podrucjem od Drave do Ia-
drana. Kasnije u XVII. vijeku hrvatsko plemstvo, gradanstvo i seljaš-
tvo spremalo je odcjepljenje Hrvatske i Ugarske od austro-njemacke
dominacije (urota Zrinsko-Frankopanska), ali plan nije uspio, jer su
katolicke zemlje: Francuska, Poljska i Venecija odbile da pomognu
Hrvatima u borbi protiv beckoga dvora.
Poslije propasti feudalnoga poretka u austrijskoj carevini, sredi-
nom XIX. vijeka, tradicije i težnje za nezavisnošcu preuzeli su hrvat-
ski gradanski slojevi u nasljedstvo od hrvatske feudalne gospode, jer
su ti slojevi zamijenili feudalnu gospodu u politickom i kulturnom
vodstvu Hrvata. Ali uslijed propasti feudalnog poretka u austrijskoj
carevini opasnost od germanizacije i od madarizacije postajala je još
veca, jer se je sada ta težnja pojavila u obliku njemackoga i madar-
Skog nacionalizma, u težnjama tih nacionalizama ne samo za politic-
kim i kulturnim zarobljivanj em, nego iu njihovim težnjama za eko-
nomskim iskorišcavanjem Hrvata i hrvatskih krajeva. U hrvatskim
naime krajevima austro-ugarski vladajuci gradanski slojevi ometali
Su razvitak industrija, jer su ti krajevi trebali da posluže samo kao
tržište za industrijske proizvode iz ostalih austro-ugarskih zemalja, a
UZ to i kao vrelo sirovina. Reakcija na tu politicku, ekonomsku i kul-
turnu zavisnost od Austro-Nijemaca i Madara izbila je kod Hrvata u

obliku hrvatskoga gradanskog nacionalizma.
141
1.
'“' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q Ž
ä
il
l
1
Ovaj se je gradanski nacionalizam kod Hrvata pojavio najpriješ

u obliku sveslavenske ideologije, koja se je oslanjala na tradiciju
slavenskom podrijetlu Hrvata i bila ojacana još i cinjenicom, da
slavenski elemenat u Austro-Ugarskoj sastavljao vecinu stanovniš-52 â
tva, a ipak je taj elemenat bio i politicki i ekonomski i kulturno pod-il

tl
cinjen. Te su okolnosti veoma jacale solidarnost svih Slavena u Auaš
stro-Ugarskoj i bile su povod obrazovanju ideologija i pokreta, kojil zj
su u pocetku išli za tim, da se austrijsko carstvo reorganizira tako,;ê< ij!
da i slavenski elemenat dobije u njemu odgovarajuci utjecaj; no kadjš

vladajuci slojevi nisu izašli ususret tim težnjama, razvile su se medull
slavenskim narodima Austro-Ugarske ideologije i pokreti, koji su?jj sl
konacno doveli do raspada Austro-Ugarske, do stvaranja nekolicine

. „ V.
14:
nov1h drzava na tom podrucju, . .

a time je zacet zamrseni posljeratm_ti
,, ,, . .
problem Srednje Evrope, Balkana i Podunavlja.

fa
U razvitku, koji je doveo do propasti Austro-Ugarske carevine i do

t
novih posljeratnih problema, imali su Hrvati narocito važnu ulogu.
Pod pritiskom provaljivanja Turaka u Evropu, pokretan stocarsko-
nomadski elemenat neslavenskog i slavenskog podrijetla, prodirao je
i bio naseljavan u hrvatskim krajevima. Buduci da su
ovi stocari do-
lazili iz krajeva, koji su bili pod utj ecaj em Bizanta, vecim dijelom
bili
su pripadnici grcko-istocne crkve. Poslije dolaska u hrvatske krajeve, *
jedan dio tih stocara prešao je na katolicku vjeru rimskog i istocnog

obreda, a ijedni i drugi, pravoslavni i katolici postepeno su slavizira-
ni, u koliko nisu bili slavenskog podrijetla,
U toku razvijanja srpskog i hrvatskog gradanskog nacionalizma

grko-istocnjaci su se identi?cirali sa srpstvom, a katolici s hrvatstvom
i u tome je zacetak hrvatsko-srpskog sukoba, koji je kasnije
pojacan
drugim okolnostima i koji uz znatne izmjene svoga izvornog sadr-
142
Š' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
1
Žaja - traje pomiještanost Hrvata i Srba na istom

sve do danas. ()va
podrucju u Austro Ugarskoj bila je, uz ranije navedene okolnosti, od
narocitog, znacenja po sudbinu Monarhije.
Austro-ugarski vladajuci slojevi dugo su pokušavali da iskoriste
Srbe u Hrvatskoj u svojoj borbi protiv Hrvata, narocito dok je i kra-
ljevina Srbija bila politicki i ekonomski zavisna od Austro-Ugarske.
Ali kad je Srbija ekonomski i vojnicki ojacala i tražila povecanje svo-
ga podrucja i izlaz na Iadransko more, politika Srba u Hrvatskoj kre-
nula je obrnutim pravcem: oni su naime poceli prihvacati jugosla-
vensku ideologiju, u cilju zajednicke borbe protiv austro-njemackog
i madarskog politickogi ekonomskog iskorišcavanja, koja je borba
bila u skladu sa ciljevima vanjske politike Srbije. To je bio pocetak
politicke saradnje izmedu Hrvata i Srba u hrvatskim krajevima, cija
je ideološka podloga bila stvaranje kulturne, politicke i ekonomske
zajednice svih južnih Slavena. Ovaj je pokret znatno doprinio ruše-
nju Autro-Ugarske i stvaranju današnje Iugoslavije. Medutim pošto
je jugoslavenska ideja samo djelomicno ostvarena i pošto je ova ideo-
logija iskorišcena u cilju provadanja politicke dominacije, hrvatsko-
srpski sukob se je upravo u Iugoslaviji zaoštrio do maksimuma, tako
da se postojanje hrvatskog pitanja vec i službeno priznaje.
Stvaranje Iugoslavije, uslijed ulaska hrvatskih krajeva u ovu dr-

žavnu zajednicu, dovelo je Hrvate i Srbe, a prema tome i hrvatsko-
Srpsko pitanje u središte mediteranskog, balkanskog i srednje-evrop-
skog problema i nijedan se od tih problema ne može pravilno shvatiti
ni riješiti bez poznavanja i rješenja hrvatskoga pitanja. Koliko je ovo
lacno, vidi se i po tome, što je hrvatsko pitanje bilo do sada jedan
Od najvažnijih cinilaca, koji su utjecali na vanjsku i na unutrašnju
politiku Iugoslavije.
143
h._
ä
~ PoL1T1cK1 RAZVITAK HRVATA ~ »l
,Ql
fž
VI.
':
é;
U meduvremenu su i medu šire hrvatske slojeve pocela prodirati

shvacanja, da su oni u novoj državi sprjecavani u svom kulturnom, ~a
politickom i ekonomskom razvitku. Reakcij e Hrvata na ovu situaciju 'F
razvijale su se u nekoliko pravaca, koji su davali mogucnosti najrazli- š:
citijim kombinacijama u svjetskoj politici sutrašnjice. Važnost Hrva-

Iv
ta i hrvatskih krajeva u tima svjetsko-politickim kombinacij ama je u

:4
tome, da one i pocinju i završavaju na obalama Jadrana, a ukljucuju /'J
uz to i ostali teritorij naseljen hrvatskim etnickim elementom.

íš
J
v<'
Za razliku od Srba, veci dio Hrvata po vjeri pripada katolickoj »f
crkvi, pa su zato još od pocetka srednjega vijeka Hrvati i hrvatski 5
lš
krajevi poslužili Vatikanu kao uporište za njegovu istocnu politiku. ;Ži
'z
Iedan dio Hrvata bio je upotreblj en u borbi kršcanstva protiv islama 'v
u toku X\/Ž do XIX. vijeka; oni su za tu borbu pretrpjeli veliki gubi- fi

35
tak u krvi, u medusobnom istrebljivanju i u materijalnim dobrima, ji
'Š
'Ql
koji su Hrvati dali u borbama za tude interese. No uslijed toga, što

su se nalazili na granicnom podrucju izmedu kršcanstva i islama, *š
Hrvati su usvojili djelomicno i islamsku kulturu, tako da je islam isto J,ji

,«
tako kao i katolicanstvo postao sastavni elemenat današnje hrvatske -}\
f
l
nacionalne kulture. Uslijed te okolnosti, kao i uslijed pomiješanosti rš
4
~7
~,
s grkokatolicima i grko-istocnjacima, slabio je utjecaj ekskluzivnog

jz
' ,.
,I
i netolerantnog katolicizma medu Hrvatima, a to je bio jedan

od ,2
_-
osnovnih preduvjeta za ideju sjedinjenja istocne i zapadne crkve, za Eš

J
2
Š.
'L
ideju ekspanzije katolicizma prema istoku. ~$
Medutim s druge strane pravoslavlje se je kod Srba oduvijek iden- .'
ti?ciralo sa srpstvom, a srpstvo se pocelo smatrati gotovo sinoni- ,:„
mom politicke dominacije. Time je ideja sjedinjenja crkvi pretrpjela ,L

'Q-
'v
f,_
„
snažan udarac, a s njome i onakove struje u hrvatskom katolicizmu,

y
koje su težile za zbliženjem Hrvata i Srba radi ideje sjedinjenja cr-

c
kvi. Uslijed tih okolnosti pojacao se je medu Hrvatima ekskluzivni

JC
ir
J.
;.-
144
Š' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
katolicizam, koji naglašava, da su hrvatstvo i katolicanstvo isto tako

identicni kao što je srpstvo i pravoslavlje. Na ovoj ideološkoj podlozi
ekskluzivnog katolicizma kod Hrvata, prave kombinacije one struje
u svjetskoj politici, koje rade na ostvarenju bloka katolickih država
izmedu Baltika i Iadrana. Taj bi blok država imao višestruku zadacu
u obrani i ekspanziji katolicizma: on bi sprjecavao utjecaje nacistic-
ke Njemacke i Sovjetskog Saveza, razbio bi de?nitivno onaj sistem
ugovora i saveza, koji je Francuska poslije rata izgradila u Srednjoj
Evropi i Balkanu i služio bi kao fronta katolickoga prodiranja prema
istoku.
Slican plan o bloku katolickih država u srednj oj Evropi provadala
je s uspjehom katolicka crkva u srednjem vijeku. Tada« su te države
poslužile kao obrana od prodiranja pravoslavlja i islama. U skladu s
tim intencijama rimski je papa uz pomoc hrvatskih velikaša doveo
pocetkom XIVŽ vijeka na ugarsko-hrvatski prijesto dinastiju Anžuvi-
naca. Vec god. 1370. ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac,
postoje postao i kraljem Poljske, vladao je državom, koja se je prote-
zala od Baltickoga do Iadranskog mora.
Kad god je katolicka crkva doživljavala gubitke i poraze na za-

padu, oživljavala je ideja sjedinjenja radi nadoknade na istoku. Da-
našnja aktivnost katolicke crkve u borbi protiv Sovjetskog Saveza i
protiv “komunizma” vodena je u tom istom duhu i bit ce sve jaca
što je teži položaj te crkve u Njemackoj i drugdje na zapadu. Utoliko
više, što je pravoslavlje izgubilo podršku carske Rusije, pa bi stoga
P?d sovjetskog režima otvorio velike mogucnosti prodiranja katoli-
cizma u Rusiju i dalje prema istoku. Hrvatski teritorij, gdje se križaju
i Sukobljavaju i germanski i katolicki i slavenski utjecaji i interesi, vec
danas ima važnu ulogu u ovoj borbi, a ta ce uloga postati još važnija
U Skoroj buducnosti.
145
L
.,
_1
~ PoL1TIcK1 RAZVITAK HRVATA ~ 'I
.,
fi _,
Y/
^'
'A=
'V
,ä'
:-
~×
Uz tu navedenu svjetsko-politicku kombinaciju Hrvati se nastoj

iskoristiti i za neke druge težnje svjetskih razmjera, koje su naroci
f
došle do izražaja poslije dolaska nacionalnog socijalizma na vlast ^

- V . 5
Njemackoj. _rnt
Nesumnjivo je utvrdeno, da su široki slojevi puka, koji su nasel'

podrucje, na kojemu se je razvijala hrvatska država, slavenskog
drijetla. Oni su mnoge osobine svoje slavenske kulture, kao što su ji
zik, obicaji, shvacanj a i društvena organizacija, sacuvali ili u cijelos;
ili djelomicno do danas. Neki medutim sumnjaju, da li je ona ma *
ratnicka skupina, koja je s pomocu Rima, Franaka i Bizanta osnovall
prvu hrvatsku državu, bila slavenskog ili kakovog drugog podrijetl
U posljednje vrijeme, uslijed propagande njemackog nacionalno
socijalizma, ponovno je oživjela teorija, da je ta ratnicka skupin
koja je osnovala srednjevjekovnu hrvatsku državu, bila gotskog po
drijetla. Tim putem su se ovakova shvacanja razvila u ideološku pod;
logu za one svjetsko-politicke kombinacije, koje u skoroj buducnos
zamišljaju ostvarenje velikoga nordijsko-germanskog imperija, kofí
bi se protezao od skandinavskih zemalja do Iadrana. To bi bila pod
loga za svjetsko gospodstvo nacionalnog socijalizma i germanstv f
kako to zamišljaju njihovi današnji ideolozi.
kn,
'_'.
.Ä,
I«
I;
VII.
»E
Kad je val velike Francuske revolucije zahvatio Evropu i po prvi put *

.. . .. V . . EF
poslije Turaka ugrozio opstanak austnjskog carstva, ondasnji vode
ij;
slojevi kod Hrvata: plemstvo, svecenstvo i inteligencija, stali su nç e
stranu proturevolucije i doprinijeli su da se održi integritet državé?
koja se je vec rušila uslijed revolucija vlastitih naroda. Tako se je do?
godilo, da su Hrvati 1848. god. spasavali onu istu državu, koju su 7
godina kasnije rušili zato, što su došli do uvjerenja, da su od države
koju su pomogli stvarati i održavati, konacno bili politicki i kulturn
1EI.'
`?
146 „
_T
1
Ll
.l
fè' SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
Zarobljeni, a ekonomski izrabljeni. U toku tog politickog preokreta

prodirale su medu sve slojeve Hrvata ideje Francuske revolucije, to
jest ideje politicke i ekonomske demokracije i ideje kulturnog libe-
ralizma.
Te su ideje bile potpuno u skladu sa shvacanjima hrvatskih selja-
ka, koji su stoljecima živjeli društveno organizirani u zadrugama, u
ustanovama potpune ekonomske, politicke i društvene jednakosti.
Na tim temeljima, na idej ama Francuske revolucije, i na autohtonim
shvacanjima i pogledima hrvatskog seljaštva, razvijao se je hrvatski
seljacki pokret. Ovaj je veliki pokret konacno integrirao citavo hr-
vatstvo u jednu duhovnu cjelinu, a uz to je radi svojih liberalnih i de-
mokratskih nazora i radi svojih socijalnih shvacanja pokazao veliku
ekspanzivnu snagu šireci svoju ideologiju na okolne kraj eve i narode.
Ideologija je hrvatskog seljackog pokreta potpuno u skladu sa
velikim okupljanjem svih demokratskih snaga, koje se danas vrši u
citavoj Evropi u obranu gradanskih i politickih sloboda, jer su te slo-
bode došle u pitanje pod pritiskom raznih totalitarnih, diktatorskih i
autoritativnih pokreta i režima.
U obliku hrvatskoga seljackog pokreta Hrvati su ušli u konac-
nu fazu borbe za svoju politicku slobodu i za socijalnu pravdu, a od
cinilaca, koji odlucuju u politici srednje-evropskih, mediteranskih i
balkanskih zemalja, zavisi, da li ce se ta borba razvijati u ovom dijelu
Svijeta s vecim potresima ili bez njih.
147
L
u
,Š[ji
it
»E
l
'il
l
J
Il
SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA* 1

,ff
Ä!
,a
^1
5%
#1
I.
Narod možemo shvatiti kao skup društvenih slojeva, koji su poveza- al

Ff
il
ni idej om zajednickih interesa i osjecajem zajednicke pripadnosti. Te

se ideje i osjecaji zasnivaju na zajednickoj kulturi, razvijaju se putem ää
,z
lž
f«~
-4
zajednickih tradicija, putem odgoja, pomocu društvene organizacije, 1

3
ni
,f
aucvršcuju se i pomocu simbola (ime, zastava, himna, heroji, spo-

li3
;,j
..
menici, svetkovine, i t d.). ,i
»e
3,3
Vec u onoj najužoj skupini (porodica, ulica, selo) u koj oj se covjek '.1
iu
krece u svojem djetinjstvu, on razvija osjecaje ljubavi, mržnje, straha, :`;.
-l
pokornosti, otpora itd. Kada kasnije covjek postane clan vecih skupi- x__
na (narod, stranka, crkva, društveni sloj, društvene klase) on prenaša el
-Š
te iste osjecaje na drugove, prijatelje, neprijatelje, vode, pokrete, i t. d. »fi
.`.,
Simbolima je svrha, da te osjecaje privrženosti ili neprijateljstva, .`\b
,.
~n
koji se razvijaju u najranijem djetinjstvu i u užoj sredini, prenašaju 7Š
na veci skup ljudi, na vece podrucje ili na citavo covjecanstvo; tako H
nastaju lokalne i univerzalne težnje i osjecaji. 'ŠY
Rekli smo da je narod skup društvenih slojeva; ali interesi tih

slojeva ne moraju u svakom pogledu biti identicni; šta više, mnogi
interesi slojeva, od kojih se sastoji neki odredeni narod, cesto su u ali
medusobnoj protivnosti. Narocito se zapažaju te protivnosti izmedu

2%
puka i gornjih slojeva, izmedu seljaštva, radništva i malog gradan

stva s jedne strane i povlašcenih slojeva s druge strane. Razlike u
interesima ovih slojeva mogu doci do izražaja u razlicitoj sadržini
nacionalizma.
* Štampano u “Savremeniku? lipanj, 1937
148
Š' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA “%'
Nacionalizam je težnja naroda, da se njegove vrijednosti (kultura,

interesi, osjecaji, težnje) a?rmiraju ili da prevladaju nad vrijednosti-
ma drugih naroda. Uslijed toga je osnovno kod svakog nacionaliz-
ma: težnja za kulturnom, politickom i ekonomskom samostalnošcu.
Kad je ta samostalnost postignuta, razvija se u odredenim okolno-
stima težnja za politickom, kulturnom i ekonomskom ekspanzijom
ikonacno, ako su za to okolnosti podesne, može se razviti težnja za
politickim, ekonomskim i kulturnim vodstvom svijeta.
Medutim svaki je današnji narod sastavljen od više slojeva, koji
imadu razlicite vrijednosti; uslijed toga u nacionalizmu dolaze do
izražaja u prvom redu vrijednosti onoga ili onih slojeva, koji domi-
niraju, koji vode i odlucuju u nekom narodu. Tako ce sadržina naci-
onalizma biti drukcija, ako vodi bogato gradanstvo, drukcija, ako je
na vlasti radništvo i drukcija opet, ako dominira seljaštvo. Radi toga
možemo naci i u razvitku hrvatskoga nacionalizma utjecaje feudal-
nih, gradanskih i seljackih ili puckih shvacanja.
II.
Pocetke hrvatskog staleškog nacionalizma možemo vidjeti vec u

težnjama hrvatskih narodnih vladara, njihovih biskupa i dvorjana,
koje su išle za tim, da ujedine što više hrvatskih plemena i da prošire
podrucje hrvatske sredovjecne države. Medutim ovi su slojevi bili
pod drukcijim kulturnim i politickim uplivom nego što su bili široki
narodni slojevi, pa su u propagiranju svoje kulture, svojih težnja i
interesa dolazili u sukob sa plemenskim glavarima i sa pukom. To je
bio jedan od važnih uzorka kratkotrajnosti vlade narodnih kraljeva.
Sporazum predstavnika hrvatskih plemena i ugarskog kralja Ko-

l0mana, poslije pada vladavine hrvatskih kraljeva, nastavak je ovog
hrvatskog staleškog nacionalizma. Predstavnici nekolicine jacih hr-
149
L
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Š'
vatskih plemena traže od Kolomana, da im prizna njihove plemenske

posjede i da ih oslobodi placanja zemljarine. Priznavajuci Kolomana
za kralja, ova su hrvatska plemena time osigurala svoje posebne ple-
menske interese na podrucju izmedu Gvozda i Neretve. Oni su time
sacuvali rodovsko-plemensku društvenu organizaciju protiv nastoja-
nja nekih plemenskih glavara i svecenstva, koji su išli za tim, da sruše
plemenski poredak, da organiziraju centraliziranu državnu vlast, da
prisvoje jedan dio plemenskih zemalja i da nametnu svim podani-
cima poreze, dace i feudalne odnose. Iz tih razloga su se predstav-
nici hrvatskih plemena, koja su ugovarala sa Kolomanom, potpuno
zadovoljili sa ekonomskom, kulturnom i politickom samostalnošcu
u unutrašnjim poslovima na podrucju izmedu Gvozda i Neretve,
to jest svaki na svom plemenskom podrucju. Njihova se težnja za
politickom nezavisnošcu ocitovala narocito u tome, što su tražili od
Kolomana, da se posebno kruni za hrvatsko-dalmatinskog kralja i da
saziva posebni sabor za hrvatsko-dalmatinsku kralj evinu.67
Ovakav sporazum izmedu predstavnika hrvatskih plemena i Ko-
lomana od osobite je važnosti za daljnji razvitak hrvatskog naciona-
lizma u tome, što se je od onda pa u toku citave hrvatske povijesti sve
do danas sacuvala tradicija, da Hrvati nisu bili pokoreni, nego da su
slobodno, od svoje volje izabrali Kolomana ugarskog za svog kralja.
Ta je ideja posebnosti i težnja za politickom slobodom i nezavisnošcu
ponovno narocito naglašena u pocetku XVI. vijeka, kada je hrvatsko
više plemstvo i svecenstvo izabralo Ferdinanda I. iz kuce habsburške
za svoga vladara. Interesi i težnje biskupa, opata i knezova hrvatskih,
koji su se sastali na vijecanje u franjevackom samostanu na Cetinu,
bili su ugroženi uslijed naglih i uspješnih provala Qsmanlija.
Nastaje ovdje pitanje, koje su to bile okolnosti, koje su omogucile
naglo i uspješno prodiranje Osmanlija i koje su time ugrozile intere-
se vladajuceg sloja u Hrvatskoj.
67
Uporedi Šišic, Pregled povýesti hrvatskoga naroda, Zagreb, 1916.
150
'Q' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA 'Š'
Sociolozi se slažu u tome, da su izvjesni demokratski i socijal-

ni elementi, koje nalazimo u otomanskom feudalizmu, u islamskoj
vjerskoj organizaciji i u samim osnovnim nacelima islama, znatno
doprinijeli naglom širenju muslimanstva. Prije svega islamski feuda-
lizam nije bio nasljedan i prema tome je bilo onemoguceno stvaranje
nekog posebnog feudalnog staleža. (Tek 1777. god. objavljeno je u
Bosni pravo nasljedstva na spahiluke i pocelo je stvaranje nasljednih
islamskih feudalnih porodica.) Vrijednost covjeka kao covjeka, bez
obzira na njegov rad, zanimanje, vjeru, narodnost, bogatstvo i druš-
tveni položaj, vrlo je naglašena u islamu. Islamsko društvo naglašava
skromnost u privatnom životu i dozvoljava isticanje bogatstva i luk-
suza samo na javnim objektima. (Tako su i kod nas u Bosni najjaci
tragovi islamske civilizacije ostali u obliku mnogobrojnih džamija,
parnih kupelji, cesama, itd.) Uz to je politicki sistem na kojemu je
bila organizirana islamska država davao mogucnosti brzog društve-
nog 'uspona iz najniže u najviše društvene slojeve, bez obzira na na-
cionalne razlike. (Tako se je i moglo dogoditi, da su i mnogi Hrvati
brzo poslije prelaza na islam došli do važnog položaja u politickom i
društvenom životu Otomanskog carstva.)
To su bili razlozi koji su omogucili, da se je muslimanska vjera
širila unutar islamskih država i izvan njih na miran nacin. Prisil-
i
na preobracenja i vjerski progoni protive se duhu islama i takovi su
slucaj evi bili relativno rijetki. Širenju islama doprinijelo je i pomanj-
kanje nekog posebnog svecenickog staleža, jer se u islamu smatra za
teologa svaki onaj koji poznaje vjerske propise i zakone, bez obzira
na njegovo zanimanje. Na taj nacin svaki musliman postaje propo-
Vjednik i širitelj muslimanske vjere?ß
68 Mahomet, Le Koran, prijevod s komentarom od M. Savary, Paris, Garnier freres.

Uporedi Levy, R., An introduction to the Sociology of Islam, London, 1931.
Lybyer, A., The Government of the Ottoman Empire, Cambridgc, Mass., 1913.
V Corovic, Bosna, u Narodnoj Enciklopedüi, Zagreb.
151
I;
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q
Vjerska, društvena i nacionalna tolerancija islama omogucila

i kršcanima slobodan razvitak bez obzira na njihovu narodnostf'
vjeru. Utvrdeno je da je i onda, kada je kršcansko stanovništvo bili

podvrgnuto otomanskom feudalizmu, izbijalo manje poteškoca
medu kmetova i feudalnih gospodara, nego što je to bilo u zapade;
no-evropskom kršcanskom feudalizmu (kod nas je u Bosni i H€lš';
cegovini tek u drugoj polovici XIX. vijeka došlo do jaceg feudalno
pritiska). Tako se je i kod nas dogodilo, da su uslijed nasilja domace
feudalnog plemstva kmetovi docekivali tursku vojsku kao neko olakŽ
šanje, a mnogi su i bježali “u Turke”: “Kmeti bježe pred nepodnosi*
vim nasiljem u “vlaheŽ.. i u °TurkeŽ Tragikomicna je pojava, kakots
knezi Zrinski i Erdedi, kapitul zagrebacki, biskup i dr. medusobic
okrivljuju, da kmete bezdušno taru, da ce pobjeci svi seljaci i tak f
opustiti Hrvatska itd .... Možemo vjerovati tim optužbam. Neprestaaa
ne bune nevoljnika svjedoce o tih užasih...”69 ki
Sasvim je razumljivo da hrvatsko visoko plemstvo i svecenstvo,

ovakovom položaju, dok je imalo vlastito seljaštvo protiv sebe, nije
bilo u stanju, da samo brani svoje feudalne i crkvene interese, koj"
su bili ugroženi i iz nutra i iz vani. Zato je to plemstvo i svecenstv ij
tražilo na zapadu pomoc protiv _Otomanske carevine.
Ferdinand se je obvezao, da ce uzdržavati za obranu Hrvatsk
1.000 konjanika i 200 pješaka i radi toga ga hrvatski knezovi, bisku-Š
pi i opati biraju za kralja. Medutim Ferdinand se nije držao svoji j
obecanja, i onda ga to isto plemstvo i svecenstvo moli, da se držiš
danog obecanja, jer da su ih svi napustili: i papa i Mlecani, kao
slavonsko plemstvo i svecenstvo. Ipak i tom prilikom, iako je to
soko plemstvo i svecenstvo bilo nesposobno, da se samo brani,
naglašavaju, da su nacionalno i politicki posebna, slobodna i neza-if
visna skupina: “Neka znade vaše velicanstvo, da se ne može naci zaf
bilježeno, da bi ikoji vladar silom zavladao Hrvatskom, jer smo se
69 \/Ž Mažuranic, Prinosi, Zagreb, 1919. pod kmet.
152
'Q' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA fä'
mi poslije smrti našega posljednjega kralja Zvonimira slobodnom

Vgljom pridružili svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, a poslije toga
vašemu velicanstvu.”7°
Daljnji je tok hrvatske povijesti ispunjen težnjama i austrijskih
vladara i ugarskog plemstva, da se autonomija hrvatskih zemalja što
jace suzi. Plemstvo i svecenstvo se brani od toga i traži na saboru od
1606. od kralja Rudolfa: “da od sada u buduce podjeljuje službe i
generalate u Slavoniji i Hrvatskoj domacim sinovima, a banu da se
povrati stara puna vlast od Drave do mora i da ban stoji na celu kra-
lj evstvu i Krajinama”". Na istom se saboru zahtijeva, da u granicama
Hrvatske i Slavonije bude priznata samo katolicka vjera. Na ovaj na-
cin je hrvatsko plemstvo i svecenstvo tražilo za sebe takovu politicku
i kulturnu samostalnost, koja je bila dovoljna da zaštiti njihove feu-
dalne i crkvene interese.
Medutim sabori se nisu sazivali, njemacke cete i njemacki gene-
rali i dalje su dolazili u Hrvatsku, Krajina je izuzeta ispod banske
vlasti i centralisticke težnje Beca bivale su sve jace. Qvakovo je stanje
dovelo do urote Zrinskog i Frankopana.
Petar Zrinski se je naprije obratio na katolicke države: Francusku,
Poljsku i Veneciju, ali kada su te države jedna za drugom odbile da
ga pomognu, obratio se je Zrinski na Tursku.
Cilj je Zrinskoga bio, da pomocu sultana ostvari otcjepljenje Hr-

vatske i Ugarske od Austrije. Ta je nova država trebala biti pod po-
kroviteljstvom Otomanskog çarstva, ali uz uvjet, da ce Turska “vazda
ostaviti netaknutu vjeru, slobodu i ustav zemlje°Ž
Od osobite je važnosti cinjenica, da su Petar Zrinski i Krsto Fran-
kOpan proglasili svojim kmetovima na Hrvatskom primorju i u Gor-
Skom kotaru oslobodenje, ako se za njih dignu na oružje. Možda je
S ovim u vezi lijepa uspomena na Petra Zrinskog i Krstu Frankopa-
70 Cit. prema Šišic: Pregled, Zagreb, 1916.

71 Ibid
153
L
'Q' POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%”
na, koja se je održala u narodnoj predaji na Hrvatskom primorju

i u Gorskom kotaru, što inace nije slucaj sa drugim feudalcima u
hrvatskim kraj evima.
Isto su tako i gradani pristali da pomognu ustanak Zrinskoga.
Zagrebacko gradanstvo sakupljeno na Markovom trgu (20. ožujka
1670.) odmah je pristalo uz Zrinskoga “jer hoce da ucine ono što i
ostala zemlja”Ž
Iedino se je svecenstvo usprotivilo ustanku, jer je visoko svecen-
stvo smatralo, da su interesi crkve bili bolje zašticeni u centralistickoj
Austriji, negoli u posebnoj hrvatsko-ugarskoj državi pod pokrovi-
teljstvom Turske, gdje bi katolicanstvo moglo biti ugroženo s jedne
strane od ugarskog protestantizma, a s druge strane od Islama.72
ako urota Zrinsko-Frankopanska nije uspjela, i ako rod Zrinskih
I
i Frankopana sa svojim nasiljima nije ostavio najljepšu uspomenu73,

ipak je ova urota od osobite važnosti za daljnji razvitak hrvatskog
nacionalizma iz ova dva razloga: prvo, ovdje se javljaju svi hrvatski
slojevi (izuzev visoko svecenstvo) ujedinjeni u cilju borbe za potpu-
nu politicku nezavisnost, a drugo, tragedija Zrinskog i Frankopana
ostaje u toku daljnje povijesti Hrvata simbol hrvatskog nacionaliz-
ma, to jest simbol žrtava doprinesenih u borbi za nacionalnu slobo-
du i nezavisnost.
III.
Posljednje jace napore hrvatskog staleškog nacionalizma nalazimo

u prvoj polovici XIX. vijeka, kada se hrvatsko plemstvo i svecenstvo
bori protiv madarskog gradanskog nacionalizma. Madarski gradan-
ski nacionalizam traži uvedenje madarskog jezika u Hrvatsku, slo-
72
Idporedi Šišic, op. cit. Im
73 Uporedi I. Predavec, “Selo i seljaci°L Zagreb, 1935.
154
fß' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA “Q
bodu vjeroispovijesti, dokidanje privilegija, ukinuce kmetstva, cen-

tralisticko uredenje države, ekonomsku i nacionalnu ekspanziju na
jadran.
U to doba je politicki utjecaj hrvatskog gradanstva minimalan,
a politicki utjecaj seljaštva nikakav, i zato hrvatsko plemstvo i sve-
censtvo brani svoje interese time, što traži održanje latinskog jezika,
protivi se slobodi vjeroispovijesti i dokinucu kmetstva i bori se za
politicku nezavisnost hrvatskog sabora. Hrvatski staleži i redovi, u
borbi za svoje staleške i crkvene interese, bore se za svoje privilegije
i za svoju politicku autonomiju, ali ne za potpunu nezavisnost Hr-
vatske. Njihov je cilj, da spase stalešku Austriju i jedine reforme koje
traže jesu federativno uredenje Austrije, jer bi u takovom uredenju
Austrije njihovi staleški interesi bili najbolje sacuvani.
Za vrijeme gradanskih revolucija u zemljama austrij ske monarhi-
je 1848. god. u hrvatskoj je gradanski sloj još uvijek nerazvijen i bez
jaceg utjecaja na politicko vodstvo Hrvatske. U to doba Hrvatsku još
uvijek vodi visoko plemstvo i svecenstvo, koje je u uskim vezama sa
beckim dvorom. Becki dvor u cilju suzbijenja revolucije racuna sa
dva proturevolucionarna cinioca: sa vojskom, u ciju se lojalnost nije
sumnjalo, i sa Hrvatskom, u kojoj je politicko vodstvo bilo cvrsto u
rukama proturevolucionarnih elemenata. U vezi sa takovim planovi-
ma postavljen je i Ielacic za bana.
Pošto su postepeno silom ugušeni pokušaji revolucije i ustanci u
Ceškoj, u Galiciji i u samom Becu, ostalo je još da se svlada revoluci-
Onarna Madarska. Madari su pokušali da se sporazume sa Hrvatima
i da i njih pridobiju za revoluciju. Išli su tako daleko da su pristaja-
li í na odcjepljenje Hrvatske od Madarske. Isto je tako i becki dvor
P01agao velike nade u Hrvate: “Ovdje se ocekuje, nada i želi, da ce

Ugarska biti tek onda pacificirana kad ti budeš u Pešti”L piše barun
Flänjo Kulmer, clan jedne od dvorskih koterija, Iosipu barunu Ie-
lacicu, generalu i banu Hrvatske. I tako je ban Ielacic sa hrvatskom
155
L
;2
lš
fa
.$
vojskom prešao Dravu i zapoceo rat sa Madarima. U meduvremenul

je proglašena republika u Becu i kada su Madari htjeli pomoci re-
NJ
.l
volucionarni Bec, da ga oslobode od vojnicke opsade, Ielacic je to ">\

I;
osujetio sa svojom vojskom, jer je zadržao madarsku vojsku od pro-

diranja prema Becu dotle dok Bec nije pao. Tako je hrvatska vojska, ,,'
u službi feudalne Hrvatske, bila jedan od odlucnih cinilaca u pobjedi

proturevolucijel*
Ipak se i ova staleška borba Hrvata vodi u ime nacela narod-
nosti. U svojoj proklamaciji kaže Ielacicz “... Mi hocemo jednakost -t
i ravnopravnost sviju pod krunom ugarskom živucih naroda i na-
rodnostih... Narodi,kao i pojedini ljudi imaju svoju cast i poštenje,

koje treba da im je pretežnije od sama života...”75. Tim putem je i rat
Hrvata sa Madarima, usprkos toga što je voden za staleške interese,
ipak utjecao na razvijanje nacionalne svijesti i nacionalnog ponosa
Hrvata, i uspomena na rat sa Madarima i na bana Ielacica se je za-
držala u tradiciji i povijesti kao simbol borbe Hrvata za nacionalnu
nezavisnost.
Š
a
IV
,E
ti
,t
'li
Poslije 1848. staleški nacionalizam u Hrvatskoj postepeno ustupa ,Ji
J),
gt
mjesto gradanskom nacionalizmu, ali utjece na nj, i taj se utjecaj za-

V
iz
paža sve do u najnovije vrijeme. Tako npr. današnje težnje za kor- »-
porativnim uredenjem države i nisu drugo nego nastojanja, da se il

1,
ji
zaštite i ucvrste staleški interesi izvjesnih povlašcenih staleža protiv iz

f\
4
»IJ
interesa širokih narodnih slojeva; to je u stvari težnja za povratak u 'Š

â
staleško društvo srednjega vijeka. Tako se u pastirskom pismu hrvat-

skog episkopata od 12 sijecnja 1937. kaže ovo: ,-,'
._!
»r
I.
1%
-u
74 Uporedi I. Horvat, Politicka povýest Hrvatske, Zagreb ,1936.

75 Ibid
Ql
156
1
'%' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA “Q
“Liberalizam je pocinio veliko zlo time, što je uništio sva staleška

gospodarska društva (cehove, bratstva, itd.). Premda ni ta nijesu bila
bez pogrješaka, ipak se njhovim ispravcima ne bi nikad došlo do sa-
danjeg nereda u gospodarstvu. Taj sadanji nered moguce je zato po-
praviti opet samo staleškim organizacij ama i medusobnim poveziva-
njem svih privrednih grana. Svi clanovi istih zvanja neka se združe
u samouprvna socijalna tijela (organizme) - korporacije, ove opet
u viša tijela, a interese sviju imala bi povezivati i nadzirati država.”76
Razumije se, da bi država, o kojoj se ovdje govori i koja bi nad-
zirala korporacije, bila u stvari samo skup predstavnika nekolicine
privilegiranih slojeva i staleža, koji bi tom korporativnom državom
upravljali kao i ranije staleškom, to jest u cilju zaštite svojih užih in-
teresa, a na štetu interesa širokih narodnih slojeva.
Ovakova država mora biti nužno organizirana na organskom i
hierarhicnom nacelu", to jest na nacelu po koj emu postoji jedno vr-
hovno središte, jedno vrhovno vodstvo, a svi ostali dijelovi toga tijela
imaju jedinu zadacu da saraduju u skladu sa direktivama vodstva.
Ovakova državna organizacija je nužno i protuliberalna i protude-
mokratska i u protivnosti sa nacelom, da je narod izvor svake vlasti.
Krajem XVIII. i pocetkom XIX. vijeka sve je veci broj intelektuala-

Ca u hrvatskim krajevima. Pored intelektualaca u redovima visokog
klera i visokog plemstva ima mnogo intelektualaca iz gradanskih,
seljackih i malih plemickih slojeva. Interesi ovih intelektualaca su
identicni sa interesima višeg plemstva i svecenstva; i jedni su i drugi
Hllime bili ugroženi s jedne strane uslijed težnja Austrije za germa-
Hizacijom, a s druge strane uslijed težnja Ugarske za madarizacijom.
ši Pastirsko pismo, Zagreb, 1937.

Uporedi, Nacela društvene obnove, Zagreb, 1937.
157
L
'“* POLITICKI RAZVITAK HRVATA Š'
Iz tih razloga hrvatsko gradanstvo ne vodi borbu protiv hrvats 'z
feudalnih staleža, da ostvari nacela francuske gradanske revolucij t

nacela liberalizma i demokracije, nego naprotiv intelektualci i graf?
danstvo saraduju sa plemstvom i svecenstvom, da bi ocuvali one in
terese koji su im bili zajednicki, da bi ocuvali svoje politicko i kultur
no vodstvo u Hrvatskoj. »ff
Hrvatski gradanski nacionalizam bio je uslijed takovih prilik i;

više nalik na njemacki kulturni nacionalizam, nego na francuski sof%Š z.
cijalni nacionalizam. I hrvatski gradanski nacionalizam, kao i nje;

macki, naglašava u prvom redu kulturno jedinstvo i polaže narocitiižj
r
pažnju na narodni jezik i narodnu kulturu kao oznaku posebnos 4
i identi?kaciju narodnosti. I hrvatski gradanski nacionalizam kao

njemacki idealizira narodnu kulturu, a zaboravlja pri tome da ispi„1L
tuje realno stanje i realne potrebe širokih narodnih slojeva. Uslije í
toga hrvatski “preporoditelji” maštaju o sveslavenstvu, ilirstvu i
goslavenstvu; ugroženi od pangermanstva i od madarizacije, a bei
doticaja sa širokim narodnim sloj evima, sa pukom, oni traže zaštituj ,är
pomoc u zamišljenoj velicini sveslavenskog ili ilirsko-jugoslavensko

kulturnog i politickog jedinstva. Iz tih razloga su hrvatski intelektt?
alci onoga vremena bili spremni i da napuste hrvatsko ime, jer im jj
to ime izgledalo previše lokalno i regionalno za njihove ekspanzivnj
“gift
težnje i za njihove književne ambicije.

Kulturne slicnosti i osjecaji zajednicke pripadnosti sa ostali
Slavenima razvili su se uslijed zajednickog podrijetla svih Slavenä
slicnih okolnosti sredina u kojima su Slaveni živjeli i slicnosti jezik i ;
Utjecala je na te slavenske osjecaje i tradicija iz ranije hrvatske
ževnosti, narocito one u Dalmaciji, i konacno slicna sudbina svi
Slavena u Austriji, gdje su bili i politicki i kulturno i ekonomski
postavljani, iako su sacinjavali vecinu stanovništva.
's\
Medutim osim ovih okolnosti utjecala je na panslavenske osjecaj

hrvatskih intelektualaca jos katohcka crkva sa svojim univerzalni
1
..
',.
II*
a.
.~=í
158 Q;
Ä
r~
f.;
il'
'%' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA '%'
težnjama, a narocito sa idejom sjedinjenja istocne i zapadne crkve.

Ideju sjedinjenja je donijela protureformacija; to je bila težnja, da se
nadoknadi gubitak, koji je rimska crkva pretrpjela na zapadu uslijed
reformacije. S tim je u vezi i pokret unijacenja. Sa tom proturefor-
matorskom idejom oduševio se je i Iuraj Križanic, protureformator,
misionar i najjaci ideolog Sveslavenstva kod nas. Njegovo je gledište
bilo da su svi Slaveni jedan narod, da treba da imaju jedan sveslaven-
ski jezik, jednu crkvu i jednu državufß
kasnije, kad je Francuska revolucija zadala drugi teški udarac
I
katolicizmu na zapadu, ponovno se javlja ideja sjedinjenja crkava,

ideja saveza katolicanstva i pravoslavlja za ocuvanje crkvenog i mo-
narhij skog autoriteta; to je bila garancija protiv revolucionarnih ideja
Zapada, koje su rušile i monarhijski apsolutizam i crkveni univerza-
lizam, a umjesto toga postavljale nacelo demokracije i nacelo narod-
nog samoodredenja i nezavisnosti. Strossmayer, Racki, Pavlinovic i
drugi neki istaknuti katolicki svecenici onoga vremena smatrali su,
da je slavenstvo i jugoslavenstvo potpuno u skladu sa univerzalnim
težnjama katolicizma i sa proturevolucionarnim i apsolutisticko-
monarhij skim karakterom pravoslavlja.
Ova je ideologija prevladavala kod jednog dijela katolicki orijen-
tiranih Hrvata intelektualaca sve do u najnovije doba. Tako se ujed-
nom clanku Seniorskog vjesnika tvrdi, da “u glavnijim kulturnim i
Socijalnim pitanjima imaju katolicizam i pravoslavlje jednake nazore
i interese°Ž”
~-~_______ _
78 lagic, Život i rad Iurja Križanica, Zagreb, 1917., V Vodnik, Križanic Iuraj, u
79 Narodnoj Enciklopedüi, op. cit.
Uporedi Sukob dv?u ideja, Šibenik, 1937.
159
L_
_'Q' POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
fi,
.,
Medutim ne može se poreci, da hrvatski gradanski nacionalizanyä

vec od svojih najranijih pocetaka nije težio i za politickom nezavi-Š*
snošcu Hrvata. Samo što je ta težnja za politickom samostalnošcužl
Hrvatske bila nepotpuna, bila je djelomicna, i to baš radi toga,
su se gradanski intelektualci politicki povezali sa feudalcima i crkve-Š;
nim dostojanstvenicima, kojima je bilo u interesu održanje austrij-,Ž
ske monarhije. Ipak, i kraj takovih prilika, hrvatski intelektualci
“narodnim zahtjevanjima” od 1848. traže: sjedinjenje svih hrvatskihfž
zemalja, posebnu hrvatsku vladu odgovornu saboru i potpunu auto-Š? 'W
nomiju u unutrašnjim poslovima.8°

Ali u daljnjoj borbi sa madarskim nacionalizmom, hrvatski su
telektualci, kao nosioci hrvatskog nacionalizma, postigli samo
što je onda najbolje odgovaralo njihovim užim interesima, a to je bila
autonomija u unutrašnjoj upravi na podrucju vjerskom, sudbenomž
i prosvjetnom (Nagodba). Koliko je slaba veza bila tih intelektualacaš
i feudalaca sa širokim narodnim slojevima, vidi se najbolje iz
što je hrvatski sabor sve do kraja XIX. vijeka imao staleški karakterif il
fi
(biskupi, velikaši, visoki cinovnici i predstavnici korporacija pozivljuŠŠ

se u sabor) i što je broj izbornika u citavoj Hrvatskoj i Slavoniji jošfä
1910. bio svega oko 50.000.
U meduvremenu sve više sazrijeva medu vodecim intelektualci-8
ma ideja o potrebi rušenja Austrije u cilju potpune politicke, eko-
nomske i kulturne emancipacije Hrvata. Hrvati su naime sve
postaj ali svijesni, da su u monarhiji i ekonomski i politicki i kulturno
'Ž
bili zapostavljeni i iskorišceni. Medutim ta ideja o potrebi potpunog

prekida sa Austrijom razvijala se je u dva pravca. Iedno je bila ideo-,ifl
logija Starcevica i Kvaternika o potpuno slobodnoj hrvatskoj državi,
a drugo je bila ideologija narodnog i državnog jedinstva svih južnih
Slavena.
8° Novine dalm. herv. slavonske, Zagreb, ožujak 1848.
fc
160
fi
_ji
“W SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA 'Q'
Ideja narodnog jedinstva bila je potpuno u skladu i sa težnjama

gfbije i srpskog nacionalizma, koji su išli za ujedinjenjem svih Srba
u jednu nezavisnu državu. I tako dolazi do saradnje hrvatskog i srp-
Skog gradanskog nacionalizma u cilju rušenja Austrije i stvaranja
zajednicke države. Razumije se, da su hrvatski intelektualci, koji su
bili nosioci toga gradanskog hrvatskog nacionalizma, bili uvjereni,
da ce njihovi interesi u toj buducoj zajednickoj državi sa Srbima biti
daleko bolje zašticeni nego što su bili u Austriji. Zato su oni i zami-
šljali organizaciju te buduce države na takav nacin, koji bi pružio
najbolju garanciju za unapredivanje interesa gradanske Hrvatske.
Najrazradeniji plan za organizaciju buduce Iugoslavije dao je Franjo
Supilo, jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca onoga vre-
mena. Supilo zamišlja Iugoslaviju uredenu na federativnom nacelu.
Ta bi federativna država imala zajednicke vanjske poslove, zajednic-
ku vojsku i zajednickiu najvišu nastavu. Osim toga bio bi zajednicki
samo onaj dio financija, ekonomskih i saobracajnih poslova, koji bi
bili potrebni za vodenje zajednicke administracije. Sva ostala uprava,
školstvo, sudstvo, vjerska uprava, poljodjelstvo, trgovina, ?nancije i
saobracaj bili bi autonomni za pojedine autonomne vlade. Supilo je
zamišlj ao pet takovih autonomnih zemalja: Srbija i zemlje, koje ce joj
pripasti, Hrvatska sa Dalmacijom i Istrom, Slovenija sa svim sloven-
skim zemljama, Bosna sa Hercegovinom, Crna Gora i zemlje, koje
Ce joj pripasti,
Ideologij a narodnog jedinstva konacno je postala vodeca ideolo-

gij a hrvatske predratne inteligencije i bila je jedan od osnovnih cini-
laca koji su doveli do stvaranja Iugoslavije.
Medutim, kao što je madarski gradanski nacionalizam bio ranije
laci u borbi sa hrvatskim feudalno-gradanskim nacionalizmom, tako
SU i kod stvaranja Jugoslavije okolnosti pogodovale srpskom gradan-
skom nacionalizmu, ciji su nosioci smatrali, da je centralisticko ure-

denje države najbolja garancija za zaštitu njihovih užih interesa.
161
L
Na taj su nacin nosioci hrvatskog gradanskog nacionalizma ostali

sjedne strane bez zaštite svojih staleških interesa, a s druge strane
bez ikakovog dodira sa širim narodnim slojevima i bez poznavanja
potreba i težnja tih slojeva.
Vec ranije je jedan dio hrvatske gradanske intelegencije, uslijed
nepoznavanj a autohtone kulture svoga vlastitog naroda, usvojio sim-
bole srpskoga nacionalizma, to jest junacku narodnu pjesmu, kosov-
ski mit, ideju Dušanovog carstva, ideju o superiornosti dinaraca, i
t. d. Tim putem je jugoslavenstvo postalo gotovo identicno sa srp-
stvom. Drugi jedan dio hrvatske gradanske inteligencije, isto tako
uslijed nepoznavanja težnja, shvacanja i potreba hrvatskog seljaštva,
pokušao je da usvoji izvjesne simbole pangermanstva, kao što je mit
o superiornosti nordijske rase i s tim u vezi teorija o gotskom podri-
jetlu Hrvata i o gospodskom sloju Hrvata. Treci opet su htjeli usvojiti
izvjesne simbole talijanskog fašizma, kao što je npr. rimski pozdrav
(dizanje ispružene desne ruke).
Isto tako uslijed nepoznavanja stvarnih potreba, težnja i shvaca-
nja širokih narodnih slojeva, narodni se duh shvacao kao nešto što
potjece iz transcedentalnog svijeta i što je uvijek isto, stalno i nepro-
mjenljivo od pocetka do konca života svakog naroda, a narodna se
ideja shvatila kao nešto što je narodu upecaceno od providnosti i što
odreduje vjecne zakone o udesu naroda i o stvaranju kultura. Time
se narodna borba prebacuje na nešto što je izvan samog naroda, a to
prijeci da se pokrenu žive snage koje leže u širokim narodnim sloje-
vima. Kada se ti slojevi ipak pokrenu i traže da se vodi racuna i o nji-
hovim shacanjima i potrebama onda se javlja težnja hrvatskog gra-
danskog nacionalizma za autoritativnim uredenjem države i društva.
162
'Q SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA 'Q'
VII.
Qsim staleškog i gradanskog nacionalizma razvij ao se kod Hrvata od

najranijih vremena još i nacionalizam puka, nacionalizam najširih i
zapostavlj enih narodnih slojeva. U rodovsko-plemenskoj društvenoj
organizaciji ovi su najširi narodni slojevi bili zapostavljani i iskori-
šcavani od rodovskih i plemenskih poglavica i od jacih rodova vec
od doseljenja Hrvata u ove krajeve. Slabiji i manje ugledni rodovi,
kao i oni slojevi stanovništva, koji nisu pripadali rodovsko-plemen-
skoj organizaciji, koji dakle nisu bili “plemeniti? nisu imali gotovo
nikakovih prava i gotovo nikakove zaštite. Na ovom zapostavljenom
položaju najširih narodnih slojeva zasniva se njihovo nezadovoljstvo
i njihova težnja za otporom, što ce služiti kao glavna podloga razvi-
tku nacionalizma puka, cim se Hrvati sukobe sa stranim kulturnim

utjecajima i težnjama stranih skupina za politickom, ekonomskom i
kulturnom dominacijom nad Hrvatima.
Na podrucju gdje je dominirala rodovsko-plemenska društvena
organizacija ovaj je nacionalizam puka došao do izražaja u borbi
protiv domacih kraljeva, i u borbi protiv latinskog svecenstva. Otpor
protiv latinskog svecenstva ocituje se u borbi za narodni jezik i do-
mace svecenstvo u crkvi i u borbi protiv uvadanja feudalnih odnosa.
Nema sumnje, da je borba za glagolicu s jedne strane znacila bor-
bu za vlast i proširenje ninske biskupije, kao i težnju za politickim i
kulturnim utjecajem Bizanta, ali je s druge strane borba za glagolicu
znacila i borbu za jedan crkveni sistem, koji je bio mnogo bliži potre-
bama i shvacanjima puka. Borba za glagolicu znaci istovremeno bor-
bu protiv oduzimanja imanja i ustanovljivanja feudalnihodnosa na
crkvenim imanjima, borbu za svecenstvo, koje se po svom govoru,
po svom nacinu života i po svom izgledu ne bi mnogo razlikovalo od
obicnog puka, i razumije se da su borci za glagolicu znali da iskoriste
11 tom cilju opce nezadovoljstvo puka protiv postojeceg društvenog
163
'Q' POLITICKI RAZVITAK HRVATA fä'
poretka. Iz tih razloga je puk ustraj ao u toj borbi i protiv papa i protiv
svojih vlastitih kraljeva i protiv biskupa i latinskog svecenstva, tako
da su se glagolica, a s njom i demokratskiji nacin crkvenog uredenja
širili i obuhvatili konacno skoro cijelu Istru, hrvatsko primorje, voj-
nicku krajinu, dobar dio gradanske i jedan dio posavske Hrvatske,
pa Dalmaciju do Neretve. Ioš u XVIII. vijeku na Lošinju popovi nisu
poznavali niti latinskih slova; u to doba se senjski kanonici zaklinju,
da ce braniti slovensku liturgiju i hrvatski jezik.
Demokratsko shvacanje Hrvata u pogledu crkvene organizacije
dolazi do izražaja vec u vinodolskom zakonu. Po tom zakonu je pop
u mnogom pogledu izjednacen sa pucanima i podvrgnut je disci-
plinskom sudu kneza i opcine.81
I povijest Bosne, cini se, nije ništa drugo nego posljedica borbe
puka i bosanske narodne crkve protiv težnja rimske kurije, da i Bo-

sni nametne svoje shvacanje kršcanstva i svoju crkvenu organizaciju.
I puk i bosanska vlastela bili su uz bosansku narodnu crkvu. Puk
zato što je on tu crkvu smatrao svojom, što ta crkva za razliku od

rimske crkve nije poznavala desetine i nije namecala puku nikakovih
narocitih tereta, zatim što je po jednostavnosti organizacije odgo-
varala demokratskim shvacanjima širokih narodnih slojeva u Bosni
i konacno zato što je svecenstvo te crkve i po svojim nazivima i po
svojem odijevanju i nacinu života bilo vrlo blizu puku.

Bosanska su vlastela bila uz tu narodnu bosansku crkvu zato što
je ta crkva bila izvjesna garancija za njihovu državnu posebnost; bo-
sanska crkva i bosanska država bile su jedno i ta je okolnost dopri-
nijela da se je Bosna dugo opirala i križarskim vojnama i razlicitim
inkvizicijama, koje je rimska kurija upucivala da slomi Bosnu i da je
podvrgne svojoj kontroli.82
81 Uporedi: I. Tkalcic, Slavensko bogosužje u Hrvatskoj, Zagreb, 1904. L. Ielic, Pon-

tes historici liturgiae glagolito-romanae, Veglae, 1906. V Mažuranic, Prinosi, op.
cit. pod crkva.
82 Uporedi V Klaic, Povjest Bosne, 1882. V Mažuranic, Prinosi, op. cit. pod hereza.
164
Š' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA 'Q'
Težnja za crkvenom organizacij om, koja bi bila bliža shvacanjima

puka, došla je ponovo do izražaja revolucionarne 1848. god. Te go-
dine na narodnoj skupštini u Zagrebu, medu ostalim “narodnim za-
htjevanjima°L traži se iz “Ukinuce celibata, i uvedenje narodnog jezika
u cerkvu polag starinskoga hervatskoga prava i obicaja°Ž
VIII.
Puk je vodio borbu ne samo protiv onog kršcanstva, koje je uvadalo
feudalne odnose i tudu kulturu, nego isto tako i protiv svjetovne vla-
sti, koja je bila usko povezana sa crkvenom i ciji su interesi takoder
bili cesto upereni protiv interesa puka. Ova veza izmedu crkvene i
svjetovne vlasti i borba puka protiv jedne il druge, a u cilju obrane
interesa najširih slojeva, narocito je dobro osvijetljena u pobuni hr-
vatskog puka protiv kralja Zvonimira, kako je to opisano u kronici
popa Dukljanina. Prema toj kronici, hrvatski puk se buni protiv toga
što kralj Zvonimir “išce izvesti njih i žen i dice njih, i s papom ter s
cesarom otimati mista, gdi je bog propet i gdi je greb njegov. A što je
nam za to? I Hrvati meju sobom... vice uciniše... i kada rece pogla-
vica: “Bolje da jedan umre, nere tolik puk da pogineŽ.. Hrvati poceše
govoriti: “Bolje da on sam pogine, ner da nas iz didine naše izvede
cica boga i inim mista toliko daleko obujimati...° I tako oni na kralja
Zvonimira, komu ne daše ni progovoriti, nere z bukom i oružjem
poceše sici njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati...”
U ovom je opisu pobune puka protiv vlastitog kralja jasno izra-
žena težnja puka, da ostane gospodar na svom domu, da sam prosu-
duje svoje interese i da sam gospodari svojom sudbinom. Tu je dakle
jasno izražena težnja i za kulturnom i za ekonomskom i za politic-
kom emancipacijom naroda.
Slicnu pojavu imamo iu Bosni. Kad su bosanski vladari došli pod
previše jak utjecaj Rima, bivali krunjeni od Rima i za uzvrat poceli
165
~ POLITICKI RAzv1TAK HRVATA ~
progoniti pristalice posebne bosanske narodne crkve, izazvali su tim

svojim radom citav puk i jedan dio vlastele protiv sebe. U opasno-
sti od Rima puk bosanski i jedan dio vlastele održavali su veze sa
Osmanlijama i tako su poceli prvi utjecaji i prvi dodiri bosanskog
puka i islama. Zajednicka opasnost i zajednicka borba, a zatim de-
mokratske crte jednako i islama kao i bosanske crkve, omogucili su
da je Bosna pala pod vlast sultana bez ikakovog otpora i da je islam
naglo i bez poteškoca bio prihvacen od bosanskog seljaštva.83
Iste težnje zapažamo neprekidno u toku daljnjih vjekova hrvat-
ske povijesti; te se težnje manifestiraju u stalnim pobunama širih
narodnih slojeva protiv vladajucih slojeva, i to jednako u donjim i u
gornjim hrvatskim krajevima, na podrucju i plemenske i zadružne
kulture.
Seljacka buna u XVI. vijeku pod vodstvom Matije Gupca borba je
“za opcu slobodu i stalešku jednakost; za opce placanje poreza i opcu
vojnu dužnost za obranu domovine, te za dokinuce carina i mitnica
u korist trgovine i prometa”Ž Seljaštvo je tu bunu shvatilo kao borbu
“za staru pravicu”L _jer su baš tu izreku uzeli kao geslo pobune. Ko-
nacno seljaci izjavljuju: “Da smo gospodu pobijedili, osnovali bismo
posebnu carsku vladu u Zagrebu; ovdje bismo sami pobirali poreze
i dace, pa se i sami brinuli za cuvanje granica°Ž84 Seljaci nedvojbeno i
ovdje izricu uvj erenj e, da su oni sposobni, da sami sobom upravljaju,
da oni sami najbolje znaju, koji su njihovi interesi i konacno, da oni
traže uredenje društva na nacelu ekonomske i politicke demokracije.
Snagu u toj borbi daje im tradicija i uvjerenje, da je negda postojalo
baš takovo uredenje društva, da je postajala “stara pravica'L ali da su
im njihova prava oteta od gospode.
I seljacki pokret u Hrvatskoj 1848-9. godine ponovno postavlja
iste zahtjeve. I tada seljaci traže, da se ukine sudska vlast gospoštija,
83 Ibid.
84 Šišic, op. cit.
166
'Q' SADRŽINA HRVATSKO.G NACIONALIZMA “%'
da se seljacima dade barem pravo uživanja u vlastelinskim šumama,

livadama i pašnjacima i da se ukine iskljucivo pravo vlastele na krc-
marenje, mesarenje, kao i pravo na pijacovinu i mlinarinu. Konacno
traže i ovom prilikom seljaci, da se provede poreska jednakost. Se-
ljaštvo je tada ušlo u otvorenu fizicku borbu sa gospodom za posti-
gnuce svojih težnja, jer je seljaštvo bilo svijesno, da je gospodi bilo
samo do toga, da zaštite svoje interese, jer su se gospoda 1848. god.
borila u glavnom samo za postignuce nacionalne nezavisnosti, ali ne
i za postignuce vecih društvenih reforma, koje bi zadovoljile težnje
seljaštva. Na pobune seljaka 1848. god. gospoda odgovaraju strije-
ljanjem i vješanjem i tako ponovno ugušuju pokret seljaka za bolji
društveni poredak.
Težnju hrvatskoga seljaštva za politickom vlašcu i za uredenjem
takove države, koja ce najbolje odgovarati interesima seljaštva, izjavio
je vrlo jasno u ime seljaka na saboru od 1848. god. zastupnik Pavlec
ovim rijecima:
“Promatrajuci sadašnjost i prošastnost vidimo da je u zakonotvor-
stvo uticala do sada samo jedna frakcija pod užasnim aristokracije
imenom. Otud je slijedilo, da su svi zakljucci smijerali samo na ugnje-
tenje naroda u duhu aristokraticnom, dakle narod nam nije imao hi-
storije kroz dvije stotine godina... Sve što se o slavi naroda govori, to
je samo slava aristokracije, a slava naroda našega bila je ropstvo..Ž”85
IX.
lste misli vodilje, koje su u toku stoljeca pokretale hrvatski puk, da

Se bori za svoju kulturnu, ekonomsku i politicku slobodu, pokrecu
i danas seljacki pokret u Hrvatskoj. Antun Starcevic, koga možemo

Smatrati kao pretecu hrvatskog seljackog pokreta, ovako se izražava
O položaju seljaštva u gradanskoj državi:
85 Nov. dalm, herv, slavonske, serpnja 1848.
167
“Gradani, uobce, imaju mnogo i lepa znanja i eto dosta imanja,

i svu vlast u šakah... a seljani su bez imanja i bez znanja, dakle bez
prava, prem najviše rade i terpe za dobro obcenito.”86
Iz tih istih razloga Antun Radic i ostali osnivaci Hrvatske Pucke
Seljacke Stranke god. 1905. naglašavaju:
“HPSS ce nastojati i raditi, da se citav hrvatski narod, koliko živi
na okupu, ujedini i uredi u svoju državu sa svojim zakonima i ured-
bama i to na osnovu onakvoga mišljenja o državi i vladi, o pravu,
zakonu i vj eri, kako se ocituj e u životu slavenskoga puka i slavenskih
mislilaca, koji s pukom skladno misle i osjecaju, a sve obzirom na
potrebe puka i citavoga naroda.”87
U svom programu od 1921. Stjepan Radic precizira kako bi tre-
balo da izgleda država, koja bi najbolje odgovarala potrebama puka.
Stjepan Radic traži direktnu politicku demokraciju, to jest on traži
da citav narod plebiscitom, puckom inicijativom i puckim referen-
dumom neposredno stvara one zakone, koji su od narocitog zna-
cenja za narodni život. Isto tako se u ovom programu traži potpu-
na ekonomska demokracija “u duhu staroga obicajnoga prava, a u
skladu sa današnjim mišljenjem i potrebama seljackoga naroda°Ž U
toj državi ne smije biti iskorišcavanja ekonomski slabijih od eko-
nomski jacih, jer “najocitiji je zahtjev pravicnosti, da svakome pripa-
daju plodvi njegova rada... a država kao privredna zajednica stvara
posebni zakon o svacijem pravu na ljudski život'Ž Isto tako se u toj
državi zakonom uvodi sveopce osiguranje za slucaj privredne nespo-
sobnosti, a narocito starosti, “da nitko bez svoje krivnje ne ostane bez
sredstava za život°Ž88
Današnji voda hrvatskog seljackog pokreta Dr. Macek izrazio je
ovim rijecima tu stoljetnu borbu hrvatskog puka za svoju politicku,
ekonomsku i kulturnu samostalnost:
86 A. Starcevic, Ustavi Francezke, Zagreb, 1889.

87 A. Radic, Sabrana Djela, VII., Zagreb, 1936.
88 Božicnica, 1923.
168
'Q' SADRŽINA HRVATSKOG NACIONALIZMA 'Š'
Stotine se godina Hrvati bore za svoju narodnu slobodu i samo-

stalnost. Hrvatski seljacki pokret dao je hrvatskoj narodnoj borbi
za slobodu i samostalnost stvarnu sadržinu... Nema razlike izmedu
nacionalnog pitanja i njegove socijalne i ekonomske sadržine... Mi
se zato borimo za slobodnu Hrvatsku, da bi ostvarili seljacku pra-
vicu... Životna je potreba seljaštva, da selo prevlada vladajuce sile
kapitalisticke civilizacije i da preuredi društveni poredak prema svo-
jim shvacanjima i interesima. Drugim rijecima, da ostvari seljacku
državu u kojoj ce se svi drugi društveni slojevi ravnati prema životu
i potrebama seljackog naroda.89
U drugoj zgodi Dr. Macek tu istu misao izražava ovako:
Politicka sloboda bez socijalne pravice ne znaci za narod ništa.
Znaci samo za jednu malu šaku ljudi, koji sjede na grbaci cijelog
naroda. A mi hocemo, da u narodu hrvatskom ne bude gospodar
nitko drugi, osim slobodnog hrvatskog seljaka, udruženog s onim
radništvom i onim gradanstvom, koje je svijesno, da je korijen samo
u seljaštvu i da, ako je zdrav taj seljacki korijen, samo onda mogu i
oni na pošten nacin živjeti i napredovati.9°
U toku dugih stoljeca hrvatski nacionalizam imao je jedan isti
osnovni zahtjev: zahtjev za politickom, ekonomskom i kulturnom
samostalnošcu. Medutim ta politicka, ekonomska i kulturna samo-
stalnost drukcije je shvacena od staleža, drukcije od gradana, a druk-
cije opet od seljaštva i ostalog puka. Staleško i autokratsko uredenje
države najbolje odgovara interesima imucnih gradana i povlašcenih
staleža, dok seljaštvo, radništvo i malo gradanstvo vidi u demokra-
Ciji, u vladi puka, najbolju zaštitu svoje politicke moci, ekonomske
Sigurnosti i kulturnog razvitka.
39 Voda govori, Zagreb, 1936.

O Gospodarska Sloga, 10. svibnja 1937; godišnji izvještaj.
169
IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE I POLITICKI
RAZVITAK HRVATA
I.
Ioš prije Francuske revolucije reforme cara Iosipa II., prosvijetljenog

apsolutiste, imale su izvjesnog odjeka u hrvatskim zemljama. U ci-
lju da ucvrsti apsolutnu carsku vlast, Iosip II. je poveo borbu protiv
privilegij a plemstva i svecenstva. To je bila borba ideje prosvij etlj ene
centralisticke države protiv staleškog uredenja društva. U skladu s
tim težnjama šire se u zemljama austrij ske monarhije spisi, koji izvr-
gavaju ruglu svecenstvo i plemstvo, traže dokinuce kmetstva, vjersku
toleranciju, unapredivanje trgovine i obrta i pridizanje prosvjetnogi
ekonomskog standarda širokih narodnih slojeva.
s tim idejama, a u cilju ucvršcivanja centralne vlasti,
U vezi Iosip
II. izdaje patent o vjerskoj toleranciji, stavlja kler pod neposrednu
kontrolu državne vlasti, smanjuje prihode visokog svecenstva, kon-
fiscira crkvenu imovinu i dokida neke crkvene redove. Istovremeno
se proglašuje licna sloboda kmetova, odjeljuje se sudstvo od uprave,
dokida se tortura i batinanje i konacno uvodi se opca poreska duž-
nost.
Ove ideje ondašnjih pisaca kao i reforme Iosipa drugoga nisu
mogle ostati bez utjecaja na seljaštvo i ostali puk, kao i na jedan dio
intelektualaca podrijetlom iz nižih društvenih slojeva. Medutim po-
grješka je Iosipa II. bila u tome, što nije vodio racuna o nacionalnim
osjecajima pojedinih naroda Monarhije i što je svoje socijalno-re-
170
'Q' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE... 'Q'
volucionarne ideje htio iskoristiti u cilju germanizacije austrijskog

çarstva. Na taj'nacin je car Iosip imao protiv sebe ne samo plem-
stvo i svecenstvo, nego takoder i gradanstvo u pojedinim zemljama
Monarhije, jer dok je plemstvo i svecenstvo bilo ugroženo od težnji
Za dokidanjem staleške države, dotle je nenjemacko gradanstvo bilo
ugroženo od težnji za germanizacijom. Pod pritiskom svih tih utje-
cajnih slojeva i uslijed neuspjeha u vanjskoj politici, reforme Iosipa
II. doživjele su slom i staleška je država ponovno uspostavljena kako
u ostalim zemljama Monarhije tako i u Hrvatskoj.
Medutim iako su reforme Iosipa II. doživjele potpuni slom, težnje
širokih narodnih slojeva, a narocito seljaštva, za poboljšanjem svog
socijalnog i ekonomskog položaja, nisu time bile slomljene, nego su
šta više, uslijed novih okolnosti bivale sve jace. Iedan od narocito
važnih dogadaja, koji su poj acavali ove težnje hrvatskog puka za eko-
nomskom, politickom i kulturnom emancipacijom, bila je Francu-
ska revolucija i okupacija Dalmacije i drugih hrvatskih zemalja sa
strane Napoleonovih ceta.
Dalmacija i ostale hrvatske i slovenske zemlje bile su potrebne
Napoleonu radi prodiranja na istok, narocito u borbi protiv carske
Rusije. Medutim francuske cete, koje su vodile ratove u ime nacela
slobode, jednakosti i bratstva, nisu se mogle zadovoljiti obicnim fi-
zickim osvajanjem zemalja, nego su nastojale opravdati ta osvajanja
time, što su u osvojenim kraj evima obarale stari i uvadale novi druš-
tveni poredak.
Velika razlika izmedu Francuske revolucije i revolucije, koju je

htio provesti prosvijetljeni apsolutizam, je u tome, što Francuzi ne
Samo što nisu dolazili u sukob s idejom narodnosti, nego su tu ideju
još i oživljavali uporedo sa revolucionarnim promjenama na podruc-
ju uprave i sudstva, zatim putem kulturnog i ekonomskog pridizanja
širokih narodnih slojeva.
171
“Q POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
Tako su u kratkom razdoblju svoje uprave u hrvatskim zemlja-

ma Francuzi donekle ukinuli postojece društvene razlike i privilegi-
je, odvojili su sudstvo od uprave, ustanovili su jednakost sviju pred
sudom, ukinuli su torturu i batinanje, uveli su u sud branitelje, re-
formirali su tamnice, oslobodili su kmetove i u nekim krajevima su
predali zemlju u vlasništvo seljacima; podizali su škole za osnovnu,
srednju, višu i strucnu izobrazbu, unapredivali su poljodjelstvo, isu-
šivali su mocvare, gradili su bunare u krajevima bez vode, unapredi-
vali su stocarstvo i uveli su veterinarsku službu; uveli su poštansku
službu, organizirali su trgovinu, znatno su snizili razne namete na
seljacke proizvode, potpuno su ukinuli namete na vino i omogucili
su vinu slobodan izvoz, uveli su higijensku službu i unapredivali su
zdravstvo; unapredivali su saobracaj i uveli su narodni jezik hrvatski
kao službeni, zapoceli su sa izdavanjem prvih hrvatskih novina, uve-
li su nacelo poreske jednakosti i nacelo sudjelovanja širih narodnih
slojeva u državnoj administraciji. Ukratko francuska uprava u hr-
vatskim zemljama dokinula je staleški poredak i uvela demokratsku
organizaciju u cilju kulturnog i ekonomskog unapredivanja širokih
narodnih slojeva.91
Za provadanj e svih tih reformi bila su potrebna materijalna sred-

stva i francuska je uprava namicala ta sredstva djelomicno putem
oporezivanja, a djelomicno putem zajmova. Posljedica je toga bila,
da su bili oporezovani širi slojevi, a narocito seljaštvo. To su iskori-
stili svecenici, pa su vodili medu masama aktivnu propagandu protiv
“bezvjeraca i jakobinaca°Ž U tome su se narocito isticali župnici i red
Franjevaca.
Francuska uprava u hrvatskim zemljama nije bila nacelno upe-
rena niti protiv vjere niti protiv crkve. Za vrijeme njihove uprave
bilo je šta više osnovano pet sjemeništa za odgoj katolickog, a jedno
sjemenište za odgoj grkoistocnog svecenstva, a u svim svjetovnim
91 Uporedi Šišic, Pregled, op. cit.
172
školama, koje je podigla francuska uprava, bila je nastava gotovo is-

1<1jucivo u rukama svecenstva. Ali francuska je uprava unašala slo-
bodarske ideje, ukidala privilegije i smanjivala prihode povlašcenih
slojeva i zato su ti slojevi organizirali otpor. Kolika je bila mržnja tih
slojeva i koji su bili motivi te mržnje protiv “jakobinske kuge'L kao
primjer neka posluži ovaj dokumenat, koji je naden na koricama ma-
tice krštenih župe Fužine. Župnik te župe napisao je poslije odlaska
Francuza ovo:92
15.studenog 1809. Francuzi posvojiše ove pokrajine, te ih uprav?a-

hu barbarski i tiranski. Iz nezasitne pohlepe za novcem kao proždr-
Uive gusjenice, tražili su kako bi novac iz samoga kamenja izvukli,
dok nzjesu 17. kolovoza 1813. kad je buknuo rat protiv njihove pre-
komjerne strasti, da zavladaju cüelom Evropom, proijerani - - -
U znak radosti nad odlaskom Francuza, taj je župnik spjevao pje-

smu, koja medu ostalim ima i ove redke:
Nigda Velci a sad Francuzi

slipci, tati i lupeži
kuga svita i morija
je franceska sliparija...
Ali to nije bilo i mišljenje puka o idejama koje je donijela Francu-

ska revolucija i koje je propagirala francuska uprava u hrvatskim ze-
mljama. Puk je imao o tome svoje mišljenje i izražavao je to mišljenje
u svojim pjesmama, kao što je na primjer ova:93
Ovako Francuz sam govori,

za to noc i dan se bori,
da potere gospošcinu,
ši V Žilic,Obzor, feljton, sept. 19?i6.

l. Horvat, Politicka povýest Hrvatske, Zagreb, 1936.
173
L
~ PoL1T1c1<1 RAZVITAK HRVATA ~
iutvrdi slobošcinu:
grofi, popi, plemeniti
da se mogu skoreniti,
da broj ljudeh bude dvojih,
samo dobrih i zlocestih.
II.
Medutim ideje Francuske revolucije vrlo su teško prodirale medu

vladajuce staleže u Hrvatskoj, medu plemstvo i svecenstvo. U Ugar-
skoj, gdje je protestantizam otvorio put idejama gradanskog nacio-
nalizma, liberalizma i demokracije, vec na saboru od 1832 - 1836.,
prevladala je ideja o potrebi potpunog dokidanja kmetskih odnosa
i demokratizacije društva. Na tom istom saboru predstavnici hrvat-
skih “staleža i redova” bore se vrlo odlucno protiv dokidanja kmet-
skih odnosa, jer da ce “hrvatsko plemstvo propasti, ako se oslobode
kmetovi i ukine tlaka”Ž Predstavnici hrvatskog plemstva i svecenstva
na tom saboru bore se i za održanje latinskog jezika kao službenog
na hrvatskom podrucju i tek onda kad su uvidjeli opasnost, da im se
nametne madarski jezik kao službeni u Hrvatskoj, prihvatili su ideju,
da se na hrvatskom podrucju latinski zamijeni s hrvatskim narod-
nim jezikom. Isto su se tako predstavnici hrvatskih staleža i redova
na tom saboru uporno borili protiv slobode vjeroispovijedanja, to
jest protiv slobodnog širenja protestantizma na podrucju Hrvatske.9'*
jedne strane strah plemstva i svecenstva od protestantizma i so-
S
cijalno-revolucionamih ideja, a s druge strane ekonomski nerazvije-

no, nedovoljno asimilirano i politicki neutjecajno gradanstvo, bili su
cinioci, koji su odlucili, da su hrvatski vladajuci slojevi onoga doba
prihvatili samo nacionalnu ideju Francuske revolucije, dok su u po-
94 Šišic, op. cit.
174
'“' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE... 'Q'
gledu socijalnih ideja bili potpuno na strani proturevolucije i zato su

Qdbili ponudu revolucionarnih madžarskih elemenata za zajednicku
borbu P rotiv Beca i za rušenè
J Austrie.
J
Hrvatski vladajuci sloj evi odlucno su za ocuvanje carske i staleške

Austrije i kad austrijska carska obitelj pred revolucionarnim pokre-
tom od 1848. bježi iz Beca u Innsbruck, banska konferencija u Za-
grebu zakljucuje, da se zamoli cara i dvor, da se presele u Zagreb. U
meduvremenu pod utjecajem revolucija u Parizu, Njemackoj, Becu
i Italiji, Madžarska je spremna, da se potpuno odcijepi od Austrije;
madžarski revolucionari traže u tom cilju ponovno pomoc Hrvata i
spremni su pristati cak i na potpuno odcjepljenje Hrvatske i Slavo-
nije od Ugarske, ali umjesto toga hrvatska vojska u službi hrvatskih
staleža i redova ide u rat protiv Madžara i u kriticnom momentu
pomaže da se spasi carska i staleška Austrija i sprjecava, da ideje
Francuske revolucije prevladaju u politickom i socijalnom životu au-
strij skih naroda.
Ovu ulogu ondašnjih vladajucih slojeva u Hrvatskoj vrlo ilustra-
tivno prikazuje Iosip Horvat u svojem djelu Politicka povzjest Hrvat-
ske i to na temelju Kulmerovih pisama Ielacicu. Kulmer, prijatelj lela-
cicev, bio je clan dvorske klike u Becu. On je i doveo Ielacica za bana i
Ielacic je vladao u Hrvatskoj po Kulmerovim instrukcijama. U pismu
od 29. VIII. 1848. obavještava Kulmer Ielacica o akciji Madžara, da
pridobiju Hrvate za saradnju protiv Becaz... “Oni hoce uciniti Hrvati-
ma sve koncesije, dapace i onu hrvatskog govora u ugarskom saboru.
Slavonija neka ostane podvrgnuta banu i cijela granica; ali u buduce
da ban ima primati naloge od ugarskog ministarstva. Ako se ne bi s
naše strane pristalo na to, onda su spremni pristati na podpuno od-
Cjepljenje Hrvatske i Slavonije od Madžarske°Ž Horvat smatra da se je
Kulmer bojao, da bi Hrvati mogli pristati na te madžarske ponude,
pa je tražio od Ielacica da sa vojskom prijede Dravu i obecao mu u tu
Svrhu 80.000 forinti.95
95 I. Horvat, op, cit.
175
'Q' POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
III.
U meduvremenu hrvatsko seljaštvo nije cekalo, da feudalni odnosi

budu dokinuti od hrvatske feudalne gospode i svecenstva. Hrvatsko
je seljaštvo naime, pod utjecajem revolucionarne propagande, samo
pocelo uskracivati tlaku i ostale dace plemstvu i svecenstvu.:
“Dosta dugo j esu se neka gospoda s našim žuljem i znojem hrani-
la, a sada neka se sami hrane, jer tko ne ore, ne sije i ne kopa, neka ne
jede i ne pije...”96 Ove okolnosti, zatim propaganda, koja je prodirala
iz Madžarske, pa onda ocekivanje rata sa Madžarima, prisilile su hr-
vatske vladajuce slojeve, da donekle legaliziraju fakticno stanje.
Medutim hrvatski su staleži i redovi nastojali, da što manje od-
stupe od svojih privilegija i da što više sacuvaju stari poredak. Oni
pristaju samo na to, da se feudalni poredak samo djelomicno dokine,
to jest staleži i redovi, potpomognuti takoder i od gradanskih sloje-
va, pristaju na to, da se dosadašnjim kmetovima prizna uglavnom
samo vlasništvo oranica, dok traže za sebe iskljucivo pravo raspola-
ganja šumama i livadama, a što se tice vinograda, da odnosi ostanu
nepromijenjeni to jest, da seljaci, u koliko posjeduju vinograde na
feudalnim posjedima, i dalje ostanu u kmetskim odnosima. Isto tako
staleži i redovi, poduprti od predstavnika gradanskih slojeva, hoce
da zadrže i dalje za sebe monopol trgovine (krcmarenje, mesarenje,
pijacovina, mlinarina, maltarina).97
Da bismo mogli pravo ocijeniti rad hrvatskog sabora od 1848.
god., moramo znati, tko je sve sacinjavao taj sabor. Tu su bili naj-
prije patrijarh grcko-istocni, biskupi jedne i druge crkve, podkape-
tan, viceban i protonotar, prisjednici banskog stola, gubernator ri-
jecki, upravitelji državnih imanja, veliki župani, župan turopoljski,
96 A. Ielacic, Se?acki pokret u Hrvatskoj, Zagreb, 1925.

97 Ibid.
176
'%” IDEJE FRANCUSKE REVOLUCIIE... 'Q'
Svi kneževi, grofovi i baruni, koji su imali veleposjede u Hrvatskoj i

Slavoniji. Osim toga bili su tu zastupnici svih kaptola i konzistorija
jedne i druge crkve, kao i pravoslavni manastiri koji su posjedovali
imanja. Zatim zastupnici pojedinih županija i kotareva, zastupnici
krajiških regimenta, zastupnici slobodnih gradova i varoši, poveljnih
trgovišta i opcina, kao i jedan predstavnik zagrebacke pravoslovne
akademije. Predstavnici gradova i varoši bili su relativno dosta jaki
na ovom saboru; medutim oni su, kao što je vec naglašeno, u glav-
nom podupirali zahtjeve plemstva i svecenstva.
Nastaje pitanje, zašto je hrvatsko gradanstvo, u pitanjima od ži-
votnog interesa po seljaštvo, bilo na strani plemstva i svecenstva, a
protiv seljaštva, i ako je poznato, da je u Francuskoj revoluciji baš
gradanstvo oborilo feudalni poredak i da je u tome bilo potpomo-
gnuto od seljaka. Ima više razloga, koji objašnjavaju ovaj protuseljac-
ki stav hrvatskog gradanstva.
Uslijed slabih prometnih veza, plemickog i svecenickog mono-

pola izvangradske trgovine, kao i uslijed nepokretnog okolnog po-
ljoprivrednog stanovništva, koje je živjelo u autarhicnim zadrugama
i bilo nezavisno od okolnih tržišta, trgovina se nije mogla razvijati u
vecim razmjerima, tako da je gradanski sloj u Hrvatskoj sredinom
XIX. vijeka bio vrlo nerazvijen i relativno slab i ekonomski i brojcano
u odnosu prema plemstvu i svecenstvu. Zagreb, koji je bio najve-
Ci grad Hrvatske, imao je 1848. svega oko 16.000 stanovnika. Iedan
dobar dio stanovništva tih malih gradova u Hrvatskoj otpadao je na

plemstvo, svecenstvo i njihovu poslugu, a ostalo su bili mali obrtnici
imali trgovci uz nešto daka i gradanskih intelektualaca. Ioš od doba
proturevolucije utjecaj je svecenstva na malo gradanstvo bio vrlo ve-
lik. ()d protureformacije broj svecenstva, a narocito vjerskih redova
U Hrvatskoj bio je vrlo veliki svecenstvo je k tome imalo citavu na-
stavu u svojim rukama.
177
L
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
Osim toga, ti su mali gradovi u Hrvatskoj uživali narocite privi-

legije: to su bili “slobodni gradovi°L koji su sami birali svoju upravu
i imali svoje posebno sudstvo. Ta se je gradska uprava birala uvijek
izmedu bogatijih gradana i položaji u gradskoj upravi bili su cesto

doživotni i prelazili cak i u nasljedstvo od oca na sina.98 Time se je
stvarala posebna gradanska aristokracija, koja je bila sastavni dio fe-
udalnog poretka i nije imala razloga da se bori za dokidanje feuda-
lizma i oslobodenje selj aka.
Iako su postojale stroge društvene razlike izmedu plemstva i gra-

danstva, ipak su ta dva sloja bila u uskim ekonomskim odnosima.
Plemstvu je naime bio potreban novcani kredit, pa je u pomanjkanju
posebnih financijskih ustanova taj kredit nalazilo kod bogatijih gra-
dana, a ovi su opet smatrali, da su im uštedevine najsigurnije ulože-
ne, ako ih daju u zajam feudalcima. Na saboru od 1848. jedan od za-
stupnika iz gradanskih sloj eva tako i opravdava svoj i svojih drugova
stav protiv potpunog dokidanja feudalnog poretka: “Na utamanjenje
pako ovih prava ne mogu pristati za to, jer bi time bili ošteceni ne
samo plemici, koji su u najnovije vrijeme dobra pokupili, vec bi ošte-
cena bila ona klasa ljudi, koja žilu životnu jedne države sacinjava, t.j.
gradani, jer ovi novce imadu kod boljara...”99.
Treba k ovome dodati još i tu okolnost, da je jedan relativno zna-

tan dio ovog gradanstva hrvatskog u ono doba bio nehrvatskog po-
drijetla i to gradanstvo još nije bilo dovoljno asimilirano, pa se nije
osjecalo ni ekonomski ni kulturno ni politicki povezano uz hrvatsko
seljaštvo; kucni i ulicni jezik toga gradanstva bio je njemacki, a isto
tako i njegova kultura. To je stanje poj acavano centralistickim težnja-
ma austrijskih vladara, koji su forsirali slanje njemackih cinovnikai
o?cira u Hrvatsku. Ali i domace cinovništvo i o?ciri bili su odgajani
98
Uporedi Šišic, op. cit.
99 Ielacic, op. cit.
178
u njemackim školama i zavodima, tako da su literatura, novine i ka-

Zališne predstave u hrvatskim gradovima onoga vremena bile gotovo
iskljucivo na njemackom jeziku.
U ovakovoj sredini razvijala se je hrvatska inteligencija onoga
doba. Ta je inteligencija bila sastavljena od pripadnika plemickih,
svecenickih i gradanskih slojeva; jedan neznatan dio gradanske inte-
ligencije dolazio je direktno iz seljackih i radnickih slojeva; seljacki
su se naime sinovi uslijed nepokretnosti i zatvorenosti seljaka iz ovih
krajeva malo školovali, a oni, koji su od seljaka išli u škole, bili su
vecinom u svecenickim i vojnickim slojevima. Radništva u pravom
smislu još nije ni bilo, jer je postojao u gradovima još samo obrt, a
ne industrija.
Iz tih razloga nacionalno svijesna inteligencija, kao i nacional-
no svijesno plemstvo i svecenstvo udružili su se u zajednickoj borbi
protiv Madžara, ciji je nacionalizam i liberalizam ugrožavao jednako
i interese hrvatskog plemstva, kao i interese hrvatskog svecenstva i
hrvatske inteligencije. Radi toga je borba ovih slojeva u obliku tzv.
“narodnog preporoda” bila samo politicka, a ne i socijalna, to jest
jednako gradanska inteligencija, kao i plemstvo i svecenstvo išli su
za tim da osiguraju za sebe politicku prevlast u Hrvatskoj protiv
madžarske ekspanzije, a nije im bilo do toga da se promijeni posto-
jeci društveni poredak. U tom pogledu su ovi hrvatski slojevi bili
potpomagani od Austrije, koja se je bojala snaženja madžarskog na-
cionalizma i liberalizma, ciji je konacni rezultat morao biti odcjeplje-
I1j€od Austrije.
Na taj je nacin seljaštvo na saboru od 1848. ostalo bez svojih
predstavnika. Bilo je samo nekoliko zastupnika, koji su shvatili se-
ljacke interese i koji su težili ne samo za politickim nego i za socijal-
Him promjenama i preuredenjem hrvatskog društva, ali je saborom
d0miniral'o plemstvo i katolicko svecenstvo, potpomognuto od pra-
Voslavnog svecenstva i od imucnog gradanstva.
179
L
IV
Kazali smo, da je 1848. bilo nekoliko intelektualaca iz gradanskih

slojeva, koji su se borili za interese seljaka i tražili korjenitu promje-
nu društvenog poretka. Ovi su intelektualci bili pod utjecajem ideja
Francuske revolucije. Tako na primjer “Saborske Novine°L list inte-
lektualne ljevice, u svom uvodniku od 10. srpnja 1848. kažu ovo:
Francýa odušev?ena slobodom i pravdom to je dokazala one noci od

4. kolovoza godine 1789. jednim mahom prekinuvši sve vladanje ipo-
dajništvo gospodsko, begluk i harac bez pogodbe i bez uvjeta, kojim se
cinom ona pope na visinu gc?e jedina posveijena i proslavjena stoji...
Kervavi prizori franackoga prevrata nisu pripisati onim blaženim za-
konotvorcem, no zlovo?nim onim vlasteyima, koji se posebne koristi
svoje zavo? koristi domovine odreci nehtiaše...
Dok su ovako predstavnici intelektualne hrvatske ljevice htjeli

da se reorganizacija hrvatskog društva provede po uzoru Francuske,
hrvatsko plemstvo i svecenstvo je uzimalo kao uzor Englesku, jer je
engleski nacionalizam bio aristokratski nacionalizam i u engleskoj su
aristokratski i viši svecenicki slojevi uspjeli da pravovremeno prove-
du izvjesne reforme, a da kod toga ipak zadrže i dalje vlast u svojim
rukama. S tim u vezi upozorava jedan od zastupnika na saboru 1848.
hrvatsko plemstvo i svecenstvo, da je seljaštvo hrvatsko u stanju da
silom postigne svoje zahtjeve, ako plemstvo i svecenstvo dobrovolj-
io ne dokinu sve feudalne odnose:1°°
Vele neki, da sada vaba uzet za primjer ona deržavu, koja po-
ako ali sigurno napred stupa, kao Engleska. To samo u mirno
~ba biti može i nama se vaba ugledat u primjer Francezke...
e dalm. herv. slavonske, 18 serpnja 1848; izvještaj sa saborske sjednice od

ia.
180
'Q' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE... 'Š'
sila je, nemože se na manjina pazit. Mi smo danas spodobni

ladi na azbarkanom mora, lada hoce da se adavi, treba je iz-
bavit, treba izbacit desetak, petnaest, da svi s ladom nepropane-
mo... [el ni bo?e, kad narod sila a raci ima, svojevo?no odsta-
piti, nego se dati tome na?erati... UFrancezkoj sa se oni odrekli
svega i pokazali sa, da je bo?e svojevo?no dati, nego da im se
na sila otme.
Medutim predstavnici seljackih interesa bili su preslabi na sabo-

ru od 1848. da zaštite seljake, jer je saboromtdominiralo plemstvo i
svecenstvo potpomognuto od gradanstva. Tek zahvaljujuci austrij-
skom apsolutizmu, koji je trajao oko deset godina (1849 - 1859), bilo
je omoguceno, da se likvidiraju feudalni odnosi, da se uvede nacelo
poreske j ednakosti i nacelo jednakosti pred zakonom.
Likvidacij om feudalnog poretka uvedena je u Hrvatsku birokrat-
ska uprava i poceo se jace razvijati kulturni i ekonomski život. S tim
u vezi je i vlast od feudalaca pocela prelaziti u ruke cinovništva, in-
telektualaca i imucnih gradana, a s tim u vezi se poceo razvijati ipo-
liticki život organiziran po pojedinim politickim strankama. Snažan
kulturni utjecaj svecenstva i aktivno sudjelovanje svecenika u poli-
tickom životu zadržalo se je i dalje kao ostatak iz feudalnog društva.
Možemo kazati, da se je daljnji politicki i kulturni život Hrvata od

onda pa do danas razvijao pod utjecajem dviju oprecnih ideoloških
Smjerova: autoritativnih i demokratskih. Autoritativne ideologije i
težnje bile su na strani proturevolucionarnih sloj eva, to jest onih slo-
jeva za cije su interese i vlast ideje Francuske revolucije predstavljale
Opasnost, a to je bilo svecenstvo, ostaci feudalaca, visoko cinovništvo
iimucno gradanstvo. Demokratske ideologije i težnje bile su na stra-
ni onih sloj eva, koji su u idejama Francuske revolucije vidjeli moguc-
nost preuzimanja vlasti, a to je seljaštvo, radništvo i malo gradanstvo.
181
Q' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q
Cilj je gradansko-autoritativnih ideologija bio iskljucivo kultur-

no-politicki, to jest održanje vlasti i putem vlasti provadanje kultur-
nih i politickih naziranja; cilj je seljackih i radnickih pokreta imao
uz politicku svrhu još i socijalno znacenje, to jest seljacki i radnicki
pokreti težili su za politickom vlašcu u cilju promjene postojeceg
društvenog poretka.
Predstavnici gradanskih ideologija formulirali su još 1848. svoja
gledanja, koja se nisu u mnogocem izmijenila sve do danas. Tako
jedan od tih ideologa ovako de?nira narod:““
Ne razumzjevam ja ovdje pod narodom mojim neake mase, koje

fanatizam, ushicenje izasüep?enje simo ili tamo nagnati može,
vec ja razam?evam pod narodom one Hude, stare i mlade, koji
sa odpocetka gibanja narodnoga sve do danas a svih križah na-
šega politickoga života narod ravnali, poducavali, ýešili i oda-
šev?avali...
Da je ta privilegirana gradanska manjina uistinu samo sebe sma-

trala narodom, najbolje se vidi iz toga što su svoj kulturni standard
života i svoje prihode izjednacili sa standardima zapadno-evropskog
gradanstva ito samo s pomocu ekonomskog iskorišcavanja širokih
narodnih slojeva, a narocito seljaštva, tako da se seljaštvo mora boriti
još i danas da se dokinu razni nameti i dace, koje je francuska uprava
u hrvatskim kraj eyima bila dokinula pred gotovo 150 godina.
Uslijed toga je hrvatsko seljaštvo poslije likvidacije feudalnih od-

nosa nazadovalo i ekonomski i u higijenskom pogledu, a u prosvjet-
nom i odgojnom pogledu nije ni malo napredovalo. Uvadanjem nov-
cane ekonomije razbila se u autarhicna seljacka gospodarstva (skup-
cina), a time je oslabljena i autohtona seljacka kultura, koja uslijed
ekonomskog osiromašenja seljaka nije mogla biti nadomještena
101 Ivan Kukuljevic u pismu banu Ielacicu 9. aug. 1849.
182
Š' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE...` '“'
Zapadno-evropskom civilizacijom. Umjesto da sve napore ulože u

ekonomsko pridizanje seljaštva, privilegirana manjina intelektualaca
icinovnika, koja je imala vlast u rukama, išla je uglavnom za tim, da
za sebe osigura unosne položaje u cinovnickoj hierarhiji, dok je eko-
nomski život zemlje u mnogom žrtvovan interesima Madžara. Toli-
ko je bilo malo shvacanja kod te skupine za interese najširih narod-
nih slojeva, da kad su im predstavnici ondašnje liberalne Madžarske
(Deak) prigodom sklapanja Ugarsko-Hrvatske Nagodbe predlagali
financijalnu autonomiju za Hrvatsku, ovi su to odbili s motivacij om,
da oni ne ce “odium utjerivanja poreza na sebe preuzeti°Ž1°2
Kod takovog shvacanja nije nikakovo cudo, da tek pocetkom dva-

desetog vijeka dolaze u Hrvatskoj do jaceg izražaja težnje za ekonom-
skom samostalnošcu. U vezi s tim dobro je napomenuti, da širokim
narodnim slojevima nije dana nikakova mogucnost da sudjeluju i da
utjecu na politicki život Hrvatske, jer je sve do pocetka dvadesetog
vijeka pravo glasa bilo ograniceno visokim poreskim cenzusom, pa
je uslijed toga svega 1% stanovnika u Hrvatskoj sudjelovao u politic-
kom životu.1°3
Kada je uslijed izmijenjenih prilika pravo glasa postalo opce, pa
uslijed toga seljaštvo, radništvo i malo gradanstvo došlo do sve veceg
politickog utjecaja, privilegirani gradanski slojevi poceli su širiti ra-
sne teorije i razne autoritativne ideologije, koje su se u meduvreme-
nu razvijale u Zapadnoj Evropi, jer pred organiziranim seljaštvom,
radništvom i malim gradanstvom jedino je autoritativni režim u sta-
nju, da sacuva vlast onim slojevima, koji su do sada vodili društvo i
organizirali ga sebi u korist.
ujšafëaí 1. 1i;;šIf;t, Op. ati

“B Ibid.
183
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q
VL
Demokratske ideologije i težnje razvijale su se u hrvatskim ze-

mljama s jedne strane kao nastavak utjecaja Francuske revolucije i
seljackih pokreta iz 1848. god., a s druge strane opet kao reakcija
na proturevolucionarne i autoritativne težnje vladajucih slojeva u
Hrvatskoj, cija je uprava bila samo na štetu širokim narodnim slo-
jevima, a narocito seljaštvu. Te je demokratske težnje, formulirane u
citav jedan politicki, ekonomski i kulturni sistem, izgradivala najpri-
je Stranka prava, a kasnije su te iste ideje obnovljene i dalje razvije-
ne uHrvatskom seljackom pokretu. Možemo kazati, da su ovo dva
temeljna shvacanja toga sustava: 1. Težnja za samostalnošcu Hrvata
u politickom, ekonomskom i kulturnom pogledu. 2. Vlada puka (se-
ljaka, radnika i malog gradanstva) u interesu puka.
Vec smo ranije vidjeli, da su se vladajuci slojevi u Hrvatskoj (više

cinovništvo, više svecenstvo i intelektualci) zadovoljili su vlašcu, koja
je bila ogranicena iskljucivo na ona podrucja uz koja su bili veza-
ni staleški interesi tih slojeva (autonomija na podrucju unutrašnje
uprave, vjere, sudstva i prosvj ete). Nasuprot tome Stranka prava traži
“podpunu nezavisnost hervatske deržave i podpunu suverenost her-
vatskoga naroda'L a Antun Starcevic, istaknuti ideolog i voda Stranke
prava, ovako to objašnjava:1°4
[edino u takovoj Hrvatskoj moglo bi se podignuti moralno i

materzjalno blagostanje našega naroda... držimo da pod današ-
njim sustavom nýedan zakonski rad ne ce moci dobrim plodom
uroditi, vec da ce smo podržavati današnje stanje, u kojem ne
ima uvjeta za duševni ni materüalni napredak našega naroda...
104 A. Starcevic, Djela, knj. I.
184
'%' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE... Š'
jer; kako stoji narod, kojega sinovi stoje pod tudom zapovjedu?
Kako ce dignuti svoje tergovanje, svoju obertnost, i t. d. narod
kojega celo narodno gospodarstvo stoji u tudih šakah ?...
Na potpuno istom stanovištvu stoji i danas Hrvatski seljacki po-

kret u cije ime Dr. Macek izjavljuje, da “je sasvim pogrješeno mi-
šljenje onih, koji drže, da se socijalna i ekonomska, pa i politicka
pitanja mogu uspješno rješavati pojedinacno, bez rješavanja pitanja
Hrvatske nacionalne slobode i samostalnosti, koje je po svojoj sadr-
žini skup svih tih problema°Ž1°5
Vladajuci su slojevi u Hrvatskoj i onu ogranicenu vlast, koju su
imali, održavali svim sredstvima iskljucivo za sebe i zazirali od utje-
caja širih narodnih slojeva. Stranka prava medutim potpuno usvaja
nacelo Francuske revolucije, da je izvor svake vlasti u narodu, a na-
rod sacinjava u prvom redu puk, to jest naj širi narodni slojevi. Prema
tome puk treba da ima vlast u državi i da upravlja tom državom u
svom interesu. Evo kako to Antun Starcevic obj ašnj ava:1°6
U oci prevrata, u Francezkoj biaše osamdeset tisucahg gospo-

štinskih sudovah. Tu biaše samovoba, globßenje, tlacenje, i sve
na racun milosti božje, prava božjega. - Po tom nacelu biaše
uredeno celopoducavanje i uzgojivanje naroda. - Prevrat je to
nacelo omeo. Na mesto prava božjega uvedena je samosvojnost
naroda, t. j. nacelo po kojemu sva javna vlast stoji u narodu,
ter ju on prenosom kroz s voje zastupstvo izveršuje... Nacelo sa-
mosvojnosti naroda još n?e provedeno kako bi trebalo. Konvent
biaše uveo da sav narod glasuje osvakom zakonu, Napoleoni
uvedoše da on glasuje o bitnih tockah ustava.
105 Uporedi Voda govori, Zagreb, 1936.

06 A. Starcevic, Ustavi Francezke, Zagreb, 1889. A. Starcevic, Djela, knj. I.
185
'Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA Š'
Nikakva vlada nemožepaka odoyeti, pak je avek za dobra stvan

samo što ja cesto ne pozna, a kada ja kroz vlastito razprav?anje
i izkustvo apozna, ona ga obazme svega, i tada mora svaka vla-
da ili popastiti ili propasti.
Pocetkom XX. vijeka, kada je zaslugom brace Radica organizira-

na Hrvatska seljacka stranka, u hrvatskom je politickom, socijalnom
i kulturnom životu još bilo mnogo ostataka feudalizma. Tako su još
uvijek imali pravo neki velikaši, biskupi i veliki župani, da na osno-
vu svoga virilnoga prava dolaze u sabor, a i inace je hrvatski sabor
bio uglavnom sastavljen od advokata, svecenika, novinara i imucnih
gradana, dok u njemu nije bilo ni jednog seljaka, radnika ili malog
gradanina, i ako je u ono doba seljaštvo sacinjavalo oko 90% citavog
stanovništva. Zato Seljacka stranka traži odmah potpunu promjenu
poretka, to jest da umjesto ostataka feudalizma, birokracije i pluto-
kracije zavlada puk:1°7
Rýec pak znaci sav narod, osim najviših cinovnika, velikaša i

kapitalista. Kolikogod ima danas a prosviecenom svieta pravice
za se?aka, radnika i gradanina, sve se je to postiglo na teme?a
packe politike poslie dage i težke borbe proti spomenatoma tro-
jema zla; naime proti birokracüi, oligarhiji i platokraczji.
Ime se?acka stranka znaci a politickom smisla to, da se a Hrvat-
skoj ima posvema odstraniti cinovnicka, vlastelinska, ?skalna i
popovska vladavina, a to se može samo na taj nacin, da a hr-
vatskom državnom sabora mjesto ?škala, cinovnika, velikaša i
popova imada vecina baš se?aci...
Seljacki pokret je snažno reagirao na tadanje feudalne ostatke u

Hrvatskoj, gdje je vlast imala stvarno u rukama manjina predstavni-
ka nekih privilegiranih staleža. Osobito je seljacki pokret ustao pro-
IO7 lkrograin Hrvatske Pueke Seljagke Stranke od 1905.
186
fä' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE... 'Q'
tiv principa autoriteta, po kojemu su neke osobe i neki staleži uživali

narocitu prednost i Vrijednost u društvu, što je takoder ostatak iz
feudalnoga doba. Taj se princip još i danas propagira i ta je propa-
ganda narocito ojacala otkad je u nekim susjednim zemljama citav
državni i društveni život organiziran na tim autoritativnim težnjama
pojedinaca ili pojedinih skupina. O nacelu autoriteta ovako se izra-
žava Antun Radic:1°8
Osobito ima i danas budi, koji traže za sebe njeki posebni 'aukto-
ritet” ili poštovanje, tako, da bi ono, što oni ucine, ili kažu, imalo
druga vrijednost, te da bi se imalo drugacýe prosadivati, nego kad
bi to acinio i rekao tko dragi. Toga mi prosto ne priznajemo, jer je
to svoje vrsti nasibe...
VI.
Privilegirani sloj evi koji su vladali Hrvatskom, izgradili su u smi-

slu svojih shvacanja i svojih interesa svoju vanj skopoliticku orijenta-
ciju. Ta se je orijentacija sastojala u naslanjanju na one države, koje
su po svom unutrašnjem sastavu bile najbliže unutrašnjoj organiza-
ciji ondašnjeg hrvatskog društva. To jest, ta je vanjska orijentacija
vladajucih slojeva u Hrvatskoj tražila oslon u tri pravca i to prema
unutrašnjoj kulturnoj diferencijaciji tih slojeva: Feudalci su tražili
oslon na Madžarsku, u kojoj je konacno poslije revolucije od 1848.
prevladala velikaška oligarhija, pa su smatrali da bi u užoj zajednici
sa takovom feudalnom Madžarskom i njihovi interesi bili bolje za-
šticeni.
Svecenstvo je uglavnom tražilo oslonac na Austriju, jer je pre-

vladavalo katolicko svecenstvo i u užoj zajednici s katolickom Au-
Strijom smatralo je, da ce biti najbolje zašticeni interesi katolicke
108 Ibid.
187
crkve u ovom dijelu Evrope. Laicki intelektualci i jedan dio sveceni-

ka-intelektualaca kao i predstavnici industrijskih interesa tražili su
oslonac na caristicku Rusiju, jer su smatrali da bi saradnjom carske
Austrije i carske Rusije moglo doci do proširenja Austrije na ostale
zemlje u kojima žive južni Slaveni, pa da bi time slavenski i pri-
vredni i intelektualni elemenat ojacao i došao do odlucnog utjecaja
u politickom životu monarhije, a da bi i katolicizmu bilo olakšano
prodiranje na istok.
Nasuprot tom shvacanju Stranka prava je stala na stanovište, da
se Hrvatska mora oslanjati samo na demokratsku i liberalnu Francu-
sku, jer da je ta država s gledišta kulturnog hrvatskom puku najbliža,
sa gledišta politickog Hrvatima prirodni saveznik, a sa gledišta eko-
nomskoga najmanje pogibeljna:1°9
vidimo, da je Francezka jedina deržava, koja svoj apliv u Evro-
pi az dostojanstvo svoje neoskvemjeno poderžava; - vidimo, da
nam je ona i iz gledišta moralno-civilizatorskoga najbliža, a kao
ne-sused najda?a; dakle da nam nemože biti pogibe?na, kao
što nam je pogibe?an Talýan ili Švaba... napokon vidimo da je
iFrancezka trimi našimi nepriate?i kervni nepriate?, indi naš
saveznik naravni...
Stranka prava nije bila protivna oslanjanju Hrvatske i na Rusiju,
uz Francusku, ali to je moglo biti samo ako Rusija sruši carizam i
postane demokratska država. Antun Starcevic predvida taj razvitak
isto tako kao i savez Rusije i Francuske:“°
Mosk. Vjedomosti ponav?aju od davnine svoju obyab?ena mi-
sao, da je najnaravn?i na svieta savez medu Rasýom i Fran-
cezkom. Citate?i naši znada, da i stranka prava neprestaje sve-
tovati Rase da to tako bude...
109 Hervatska, Zagreb, 1869.

11° Ibid. A. Starcevic, Ustavi Francezke, op. cit.
188 Š
'Š' IDEIE FRANCUSKE REVOLUCIIE... fš'
Danas do one sloge teško može doci, jer Rusija je zaklet nepri-
jateU svakomu napredku. Ali Rusi su narod velik, cil, plemenit
i ponosan, njima ce to stanje dodýati, pak ako ne okrene car
drukcüe, oni ce okrenuti, kako su to i ostali narodi ucinili. Taj
preokret, ako se hoce prevrat, u Rusii može se otezati; ali bezu-
vetno mora jednom ovako ili onako nestati...
Slicne su ideje o vanjskopolitickoj orijentaciji Hrvata imali i pred-

stavnici Hrvatske seljacke stranke, a narocito je tu misao obradio
sam Stjepan Radic u mnogim svojim raspravama. Nema sumnje da
je ovakav stav uvjetovan identicnošcu osnovnih ideja, koje proži-
maju Hrvatski seljacki pokret sa onima, koje su bile podloga velike
Francuske revolucije. Uopce možemo kazati da su Francuska revo-
lucija i njene posljedice bili medu snažnim ciniocima u politickom
razvitku Hrvata za posljednjih stopedeset godina.
I danas se još hrvatsko seljaštvo, na osnovu svojih autohtonih
shvacanja o politickoj i ekonomskoj demokracijim i na osnovu na-

cela postavljenih od Francuske revolucije, bori za svoju kulturnu i
politicku slobodu i za socijalnu pravdu.
m Uporedi Dinko Tomašic, Društveni razvitak Hrvata, Zagreb (1936, 1997, 2013).
189
1_
PREPOROD I PROTU-REVOLUCIIA U DALMACIII*
I.
Ideje koje su služile kao podloga i opravdanje engleske, americke i

Francuske revolucije, polazile su sa stajališta, da se ljudi radaju jed-
naki i slobodnili da politicka vlast prema tome treba da je u rukama
svih ili barem vecine državljana, a ne u rukama jedne privilegirane
manjine. U cilju da se osigura širokim narodnim slojevima - seljaš-
tvu, radništvu i gradanstvu - taj odlucujuci utjecaj na vlast, tražilo se,
da se ustavom i drugim zakonima zajamci svim državljanima bez ra-
zlike potpuna duševna i tjelesna sloboda. Te su se slobode sastojale u
prvom redu u pravu slobodnog kretanja, u pravu slobodnog izraža-
vanja misli i osjecaja govorom i pismom, u pravu slobodnog sastaja-
nja, organiziranja, zbora i dogovora, u slobodi vjeroispovijedanja itd.
Za te su se slobode zalagali gradani, radnici i seljaci u borbi protiv
plemstva i svecenstva, jer su tek s pomocu takovih sloboda gradani,
radnici i seljaci, kao vecina državljana, mogli da se bore protiv svece-
nicke i plemicke manjine, koja je imala vlast u svojim rukama.
Kad prosudujemo utjecaj tih nacela demokracije i liberalizma na
hrvatske krajeve, treba imati na umu, da kod nas u to doba autohtoni
gradanski sloj još nije bio dovoljno razvijen; iu gornjoj Hrvatskoj i u
Dalmaciji gradanski sloj, u koliko je postojao, imao je u sebi mnogo
tudinskih, još dovoljno neasimiliranih elemenata, koji nisu omogu-
* Štampano u “Savremeniku”; srpanj-kolovoz, 1937.
190
fš' PREPOROD I PROTU-REVOLUCIIA U DALMACIII 'Š'
cavali da se povežu demokratske i liberalne ideje zajedno sa borbom

Za nacionalnu nezavisnost. Otuda madžaronski pokret u gornjoj Hr-
vatskoj, a autonomaški pokret u Dalmaciji. Osim toga u ono doba
kod nas nije ni bilo industrijskog radništva, a seljaštvo niti je bilo još
potpuno slobodno niti je još bilo dovoljno politicki svijesno, da se
stavi na celo borbe za ekonomsku i politicku demokraciju.
Iedina gradanska skupina, koja je u ono doba bila i nacionalno i

politicki svijesna, bili su intelektualci, i oni su se zaista stavili na celo
pokreta za politicku emancipaciju Hrvata od Madžara, Nijemaca i
Talijana i za ujedinjenje svih hrvatskih krajeva u jedno politicko ti-
jelo, a narocito za ujedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom. Medutim ta
skupina politicki i nacionalno svijesnih intelektualaca, koja se stavila
na celo narodnog preporoda, bila je uvelike sastavljena od svecenika
iplemica, dakle upravo od onih, protiv kojih se u drugim zemljama
povela revolucija, da im se 'otme vlast iz ruku i da se protiv interesa
tih slojeva, a u interesu širokih narodnih slojeva, provedu ideje libe-
ralizma i demokracije. S~ tih razloga su ideje Francuske revolucije do-
prle do nas sa izvjesnim zakašnjenjem, a i onda su prihvacene samo
djelomicno, to jest prihvaceno je nacelo nacionalne nezavisnosti, ali
nisu prihvacena nacela ekonomske i politicke demokracije, kao ni
nacela kulturnog i vjerskog liberalizma. Vodeca skupina ondašnjih
intelektualaca, sastavljena velikim dijelom od svecenika, plemica i
drugih pripadnika imucnijih gradanskih slojeva, vidjela je u ideji na-
rodne nezavisnosti mogucnost da preuzme vlast i mogucnost da se
oslobodi od madžarskog, njemackog i talijanskog tutorstva. Medu-
lim velik dio tih intelektualaca ili je bio indiferentan ili je bio odluc-
I10 protiv ideje politicke i ekonomske demokracije, a i ideje kulturnih
ivjerskih sloboda.
Ako navedene okolnosti imamo na umu, lakše cemo shvatiti
mnoge pojave i u gornjoj Hrvatskoj i u Dalmaciji. Tako na primjer
P0lpuno nesnalaženje Hrvata u vrijeme revolucije u Madarskoj i
191
L;
Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA Š'
Austriji 1848; opiranje potpunom oslobodenju kmetstva u gornjoj

Hrvatskoj, i cinjenica, da u Dalmaciji sve do danas nisu potpuno uki-
nuti kolonatski odnosi, i da su se u svim hrvatskim kraj evima sve do
danas održali ostaci feudalnih odnosa u obliku lukna.
Kolika je bila bojazan, a i borba protiv revolucionarnih ideja ono-
ga doba, vidimo na primjer iz ovoga pisma, koje piše Strossmayer iz
Rima Pavlinovicu: Danas amo dospijeva Garibaldi. To je velika
ništarija, koju ludi sviet u zviezde kuje... Nemože se tajiti, da je sirote
starine (pape) položaj vrlo opasan. Bog sam zna, što iz svega toga biti
može!”“2
Nekim vodecim intelektualcima onoga doba zapad je “pun buna,

prevrata, komunizma, anarhije, koji idu za tim da požarom i kame-
novljem prosvijetle ljudsko društvo. Silni i slavni francuski narod,
evo gotovo sto godina, nemože da iscieli ubojitih rana, što mu ih
velja buna zada. Talijanski narod teško boluje, i Bog zna dokle ce
bolovati, rad buna mjestimice ponovlj enih. Buntovna Španija, šta od
sebe radi?... Pa kakovi su ti buntovni zapadni narodi? Buntovni na-
rodi, to su vam narodi sužnji; moguci i slobodni narodi, to su vam
narodi reda i zakonitosti...”“3. Slicno Pavlinovic misli o Njemackoj,
jer za njega, koji je uvjereni katolik i bezuvjetni pristaša pape i pa-
pinske svjetovne vlasti, protestantizam i nije drugo nego samo jedan
oblik bezvjerja.“4
Ako imamo na pameti ova shvacanj a ondašnjih vodecih intelek-
tualaca, onda nam je sasvim razumljivo, što su se oni okretali prema
istoku i što su tamo na istoku tražili saveznike i ocekivali pomoc.
Tamo je na istoku dominirala carska Rusija, tamo ideje Francuske
revolucije nisu još bile prodrle, a zapad je sav bio u plamenu i pri-
jetio da ce srušiti vlast papinu. Ništa logicnije, dakle, mislili su oni,
“2 Marin Pavlinovic, Mihovil Pavlinovic, Zagreb, 1936.
113 Ibid.
“4 Ibid.
192
4
'Q PREPOROD I PROTU-REVOLUCIIA U DALMACIII “Q
nego da se katolicanstvo udruži sa pravoslavlj em u zajednickoj borbi

protiv novih ideja, koje jednako prijete utjecaju ijedne i druge crkve.
Ambicija ondašnje vodece hrvatske inteligencije bila je, da vrši ulogu
posrednika izmedu kršcanskog zapada i pravoslavnog istoka: “Pro-
doše borbe tristoljetne, ali ne prode zvanje Hrvatske prama istoku...
zvanje narodne slobode i kršcanske prosvjete. Ta je uloga u divnoj
harmoniji sa Promislom Božjim. Kako smo srednjega vijeka kršcan-
skom zapadu bili predstraža od nekršcena iztoka, tako smo ti danas
pozvani da srbskom iztoku budemo predstraža od zavidna i sumnji-
cava zapada... Hrvati ce se razvijati, Srbi ce napredovati, jugoslovin-
stvo ce nastati...”“5
U vezi sa takovim shvacanjima sasvim je razumljivo, da su se
mnogi vodeci svecenici i intelektualci onoga vremena oduševljava-
li idejom sjedinjenja istocne i zapadne crkve. Za njih je to znacilo
ekspanziju katolicizma prema istoku i najbolju garanciju za obranu
katolicizma od revolucionarnih ideja zapada. U vezi s tim oni su
utjecali na razvijanje neke vrsti tolerantnog katolicizma u vjerskim i
politickim pitanjima, ali je taj katolicizam, uza svu svoju toleranciju
prema pravoslavlju i Srbima, ipak ostaj ao vrlo konservativan i u vjer-
skim i u kulturnim pitanjima. To je uostalom i sasvim razumljivo,
jer je i samo pravoslavlje vrlo konservativno i proturevolucionarno.
Zato nam je i shvatljivo kad Pavlinovic, koji se je inace smatrao za ek-
stremnog Hrvata, tvrdi ovo: “Ljudi, dakle, koji pojme katolicanstvo,
valja da jednom ustanu, te izrodim i zanešenjacim reku: hrišcani,
pravoslavni grcko-istocne crkve, bili Hrvati ili Srbi, to su nam braca;
ledno evandelje držimo, jedna svetootajstva primamo... ako su nam
razdijeljene crkve, neka naša srca ne budu razdijeljena;... Bogu se
molimo, da se primakne narodu na spas dan crkvenog jedinstva.”“6
115
Išilifmwii
»_
M Z
116 M. Pavlinovic, Pjesme i besjede, Zadar, 1837., str. 312.
193
L
'Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
Ove iste težnje, koje su išle za tim, da se udruži proturevoluci-

onarno hrvatstvo sa proturevolucionarnim srpstvom protiv prodi-
ranja demokratskih i liberalnih shvacanja, javljaju se i u najnovije
vrijeme, samo u nešto izmijenjenim oblicima.
Medutim nisu svi katolicki svecenici onoga vremena zastupali
ekspanzivni i tolerantni katolicizam povezan sa idejom narodnosti,
nacionalizma i idejom narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Bilo ih je
koji su u interesu katolicanstva htjeli da ublaže nacionalne težnje na-
rodnog preporoda. Tako na primjer fra Gabro Puratic u pismu don
Miji Pavlinovicu kaže ovo:
“Äko bi se i koji autonomaš, pravi kršcanin, uvukao, to ne bi na-
rodnoj stranci škodovalo, a vjeri bi moglo pomoci. Svakako ja bi
prije glasovao za kršcanina i nebio narodnjak, nego za narodnjaka
nevjernika...”“7
II.
U vezi s takovim shvacanjima dobro bi bilo osvijetliti i politicku dje-
latnost ondašnjih vodecih hrvatskih intelektualaca u Dalmaciji. Ve-
cina je njih u nacelu oduševljena za sjedinjenje Dalmacije sa gornj om
Hrvatskom. Sjedinjenje sa Hrvatskom kao i ponarodenje školstva i
uprave bile su dvije osnovne tacke programa hrvatske narodne stran-
ke u Dalmaciji, “ali”L kaže Pavlinovic, “ob uvjetima, kako to združenje
da se izvede, valj a da bude ozbiljna i iskrena razgovora, jer Dalmacija
ne bi smjela od svoga pregoriti one koristi bilo duševne bilo stvarne
što u današnjoj upravi uživa”Ž“8 Dalmacija je naime imala svoj vla-
stiti sabor i taj je slao delegate u Reichsrat u Becu. To je bila prilika
za dalmatinsku inteligenciju, da se “gospodska zbora nazbore i da
svoga naroda sudbu riešavaju°Ž Nije dakle nikakovo cudo, što je, kad
je narodna stranka dobila vecinu i kad se sastao dalmatinski sabor,
117
Marin Pavlinovic, op. cit.
118 Ibid.
194
*%' PREPOROD I PROTU-REVOLUCIIA U DALMACIII '%'
ta narodna vecina ipak poslala delegate u carevinsko vijece, iako se u

Zagrebu ocekivalo, da stranka, koja priznaje hrvatsko državno pravo,
to ne bi smjela uciniti, a da tu svoju osnovnu ideju ne pogazi.“9
Ali ne smo to! Nego gledajmo što ti delegati u carevinskom vijecu
rade (I. Danilo, S. Ljubiša, Vojnovic, R Budmani, I. Antonietti). Oni
stupaju tamo u “Klub desnoga centruma” i pomažu svojim glaso-
vima beckoj vladi, da donese zakone, kojima se rušila pokrajinska
autonomij a i koji su bili upereni u prvom redu protiv austrij skih Sla-
vena. Oportunizam i pomaganje vlade ostali su i dalje praksa dal-
matinskih delegata na carevinskom vijecu, tako da se dogadalo, da
je vlada iz Beca proganjala narodnu stranku u Dalmaciji, a clanovi te
iste stranke kao delegati pomagali su tu vladu u Becu. To je i samom
Strossmayeru bilo previše, pa u pismu Pavlinovicu kaže: “Vaši ljudi u
Becu nemaju nikakve stalne politicke misli”Ž12°
Krivo bi bilo misliti, da je citava ondašnja inteligencija u gornjoj
Hrvatskoj i u Dalmaciji imala iste poglede i ista shvacanja.
U Dalmaciji je bilo medu intelektualcima Hrvatima velikih razli-
kai u kulturnim i u politickim i u vjerskim pitanjima. Ali s obzirom
na borbu sa autonomašima (Talijanima) i kasnije sa Srbima, oni su
svi morali biti okupljeni u narodnoj stranci. Tako se je dogodilo da
su u toj stranci liberalniji svjetovnjaci morali popuštati konservativ-
nijim svecenicima.
Kad se koji od liberalaca izdvojio iz te sredine i došao pod drugi
utjecaj, onda se je vidjelo, kolike su bile te razlike. To je npr. slucaj
Sa Nodilom: “Ti i ja” - piše Nodilo Pavlinovicu - “odavna zakrenuli
Svaki svojim putem. Mi smo sada rastavljeni citavim dugim odje-
litim razvicem svojih osjecaja o vjeri i svojih misli o pravoj težnji i
Sreci narodnoj...”121
12° ibia.
121 Ibid.
195
L
III.
Ali tko se narocito istakao u ono doba odvojenošcu svojih nazora

od vodecih intelektualaca, to je bio Antun Starcevic. Ne samo da se
on odvajao od ostalih u svojim gledanjima, nego je i poveo odlucnu
politicku borbu protiv “Slavoserba”Ž
“Slavoserbi” sa gledišta Starceviceva jesu svi oni, koji traže savez
katolicanstva i pravoslavlja u borbi protiv revolucionarnih ideja za-
pada, u borbi protiv kulturnog, politickog i ekonomskog liberalizma
i demokracije. Starcevic se oduševljava za ideju Francuske revolucije.
Potpuno protivno od “Slavoserba” Starcevic tvrdi: “Sve što Francezka
danas ima dobra, dolazi od onog prevrata, i sve zlo koje ju tišti, na-
stalo je od tuda što se više ili manje nemari za velika nacela koja
se u onom dogodaju ocitovaše... Njegova nacela raznesena su u sve
zemlje, ona su svoj Europi dala novo lice, njimi su nadahnuti svi na-
rodi: ona uvek živu i razvijaju se'Ž“2
Starcevic je svijestan proturevolucionarne uloge, koju je svecen-
stvo zajedno sa plemstvom vršilo u Francuskoj. Svecenstvo kao po-
vlašceni stalež bilo je za to, da se održi postojece stanje, i koliko je
moglo, izazvalo je ustanke puka protiv ustava “koj imadiaše narod
preporoditi i zemlju urediti°Ž Starcevic je ipak znao da cijeni ono sve-
censtvo, koje je ostalo uz puk i borilo se za njegova prava. On ustaje
samo protiv takovog svecenstva “koje neveruje u nikakova boga, koje
traži samo svoju korist na ovom svetu, a drugim preporuca dobra
buducega života`Ž123
Medutim Starcevic je svijestan, da ideje Francuske revolucije ni u
samoj Francuskoj nisu bile provedene. Osnovna je ideja Francuske
revolucije bila, da vlast pripada širokim narodnim slojevima, a to
je bilo u prvom redu seljaštvo, radništvo i malo gradanstvo. Medu-
122
A. Starcevic: Ustavi Francezke, Zagreb, 1889.
123 Ibid.
196
f%' PREPOROD I PROTU-REVOLUCIIA U DALMACIII 'Š'
tim vlast je zapravo od svecenstva i plemstva prešla u ruke bogatih

gradana, i ti sada nastoje da svim sredstvima održe vlast u rukama
protiv interesa seljaštva i radništva, i to tobože u ime “demokracije°Ž
I to obsjenjivanje širokih narodnih slojeva naziva Starcevic “slavo-
serbstvo”: “rukovet bogatih i sebicnih gradanah zna da bi ona vlast

izgubila dok bi narod progledao i poznao svoje pravo stanje. Dakle
ona ga obsjenjuje, kazujuc mu, da on ima del u javnih poslih: da ima
svoj udes u svojih šakah... ter i tamo danas u javnih poslih odlucuju
Slavoserbi razlicitih dlakah...”12'*
U svojoj borbi protiv povlašcenih i proturevolucionarnih slojeva,
a za stvarna prava širokih narodnih slojeva, Starcevic se može sma-
trati kao preteca hrvatskog seljackog pokreta, jer se vec u “Glavnim
mislima Hrvatske Pucke Seljacke Stranke” od 1905. god. kaže: “Naša
stranka zove se “pucka° zato, što je glavna njezina misao to: da i puk,
ili kako se još kaže: narod, ima pravo u državi odlucivati po svojem
mišljenju i po svojim potrebama. I to treba posebice istaknuti zato,
što sve dosadašnje hrvatske stranke vode više ili manje tako zvanu
'gospodsku”7 politiku... Tako su po Evropi imali najprije rijec u poli-
tici, a po tom sva prava i svu vlast samo plemici i svecenstvo; kasnije
su dobili njeka prava, slobodu i vlast gradani t.j. školani i imucni
ljudi po gradovima; a danas sve to više traže i dobivaju pravo, slobo-
du i vlast radnici. I tako gledajuc samo po svijetu dolazi covjek lako
na misao, da su sada na redu seljaci, da i oni dobiju pravo, slobodu
i vlast...”125
Knjiga Marina Pavlinovica o Mihovilu Pavlinovicu puna je do-

kumenata, koji jasno govore, kako je vodeca hrvatska inteligencija
ovoga doba bila za nacionalni, ali nije imala dovoljno smisla za soci-
jalni, t. j. za ekonomski, kulturni i politicki preporod Hrvata. Takav
se preporod pocinje s Antunom Starcevicem, a nastavlja se u hrvat-
skom seljackom pokretu.
124 Ibid.
125 Djela Antuna Radica, Zagreb, 1937.
197
RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI*
I.
Pri kraju XVI. vijeka ideje humanizma i reformacije prodiru u hrvat-

ske krajeve i postoji opasnost širenja protestantizma. Da se sprijeci
širenje ovoga pokreta i u cilju prodiranja na Balkan i dalje na istok,
katolicka crkava prema zakljuccima tridentinskog sabora pojacava
svoju djelatnost osnivajuci sjemeništa i zavode za srednju i višu svje-
tovnu nastavu. U vezi s tim u toku XVI. iXVII. stoljeca dolaze u hr-
vatske kraj eve Isusovci i drugi redovi katolicke crkve, koji uz svjetov-
ni kler osnivaju ucilišta i vode srednju i višu nastavu. U isto vrijeme
jedan dio klerika i svjetovnih daka odlazi i na strana visoka ucilišta,
narocito u Bolognu, Rim, Padovu, Gradac, Bec itd.
Dvije su pojave od narocitog interesa u vezi s ovim razvitkom:
broj daka na srednjim i visokim školama naglo se širi i ukljucuje u
sve jacem razmjeru pripadnike gradanskih i seljackih slojeva, a s
druge strane ideje, koje je posijala reformacija, nisu sasvim izumrle,
nego naprotiv utiru put novim shvacanj ima i prevratnickim pokreti-
ma, koji ce se razvijati u prilog gradanskih i seljackih sloj eva.
Pri kraju XVIII. vijeka u šest gimnazija na podrucju gradanske
Hrvatske ima 409 daka; od toga su 132 plemickog podrijetla, 172 su
iz gradanskih, a 105 iz seljackih redova. U isto vrijeme (1795 g.) pre-
davanja zagrebacke akademije slušaju 32 plemica, 26 klerika, 22 gra-
* Nagradeno od Društva Hrvatskih Književnika, Štampano u “Savremenikuf Za-
greb, studeni, 1936.
198
'Q' RAZVITAK GRABANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI Q'
danskihi 13 seljackih sinova.126 U isto vrijeme postoji i pet gimnazija

na podrucju hrvatske vojne krajine, u kojima je još povoljniji razmj er
u prilog daka iz gradanskih i seljackih slojeva. Nije dakle nikakovo
cudo, da se u tim krugovima u toku XVIII. vijeka “šire knjige, koje
ometaju javni mir, koje kritiziraju zakone državne i naredbe vladare-
ve, zatim koje ruglu izvrgavaju vjerozakonske dogme i svecenstvdlm
Medu tim mladim buntovnicima cini se da su se narocito isticali

slušaoci zagrebacke pravoslovne akademije, jer njih nalazimo naro-
cito aktivne i u literarno-nacionalnim iu socijalnim pokretima: “Bu-
duci da je probudenje naše književnosti poteklo iskljucivo iz krugova
mladeži hrvatske°L kaže Vukotinovic u svojim Uspomenama, “budi
mi stoga slobodno samo na kratko navesti, da je upravo iz sredine
mladica iz pravoslovne akademije proistekla ona misao, iz koje se je
porodila, na kojoj je uzrasla naša nova književnost hrvatska”128. Isto
tako za vrijeme seljackih nemira u Hrvatskoj 1848. god. doznajemo
za “nekog juristu Dragutina Caica, koji, naoružan pištoljima, živi u
Sv. Ivanjskom kotaru i buni seljake govoreci, da ne treba raditi na
cestama, dok ne pocnu tamo da rade popovi i grofi”Ž129
II.
Kod prosudivanja sredine u kojoj se izgraduju prve politicke ideolo-

gije Hrvata treba u prvom redu voditi racuna o unutrašnjem sastavu
te same sredine, ali je isto tako važno ispitati i sve one vanjske cini-
oce, koji su mogli utjecati na držanje te sredine. Na taj nacin moci
cemo bolje shvatiti postanak ideologija, koje ce prethoditi politickim
pokretima i društvenim preokretima.
126
A. Cuvaj, “Grada za povijest školstva°L Zagreb, 1907., knjiga I.
127 Ibid.
128
Isp. Fancev, “Hrvatski ilirski preporod jest naš autohton pokret”L Zagreb, 1935.,
str. 24.
129
Isp. A. Ielacic, “Seljacki pokret°L Zagreb, 1925.
199
L
Na kraju XVIII. vijeka Hrvatska je izložena centralistickim te-

žnjama Austrij e i germanizaciji, a vec na pocetku XIX. vijeka postoji
opasnost peštanskog centralizma i madarizacije. Sa gledišta hrvat-
skih intelektualaca i hrvatske intelektualne omladine i jedno i dru-
go znacilo je ugrožavanje njihovih egzistencija, jer svako tudinsko
prodiranje donosi sa sobom strane elemente, koji zauzimaju vodece
položaje u zemlji, dakle upravo one položaje, koje domaca elita pri-
svaja za sebe.
Spomenute nam okolnosti tumace nekoliko pojava u razvitku hr-
vatskog društva onoga vremena. S jedne strane narocito se naglašava
borba za narodni jezik i narodnu književnost; s druge strane opet ta
borba za narodni jezik, narodno ime, narodnu književnost i uopce
borba za narodnu kulturnu individualnost, nije ekskluzivna, nego
naprotiv vrlo ekstenzivna. Zatim uz tu borbu za kulturnu individu-
alnost razvija se i težnja za politickom samostalnošcu i konacno, u
borbi za kulturnu i politicku nezavisnost sudjeluju bez razlike svi slo-
jevi tadašnjeg društva; ova posljednja okolnost opet sa svoje strane
slabi socijalno-revolucionarne sklonosti seljackih i nižih gradanskih
slojeva.
Borbu za narodni jezik i uopce borbu za narodnu kulturnu i po-
liticku individualnost možemo najbolje shvatiti, kad znamo, tko je
vodi. U našem slucaju ta je borba trebala da zaštiti domace intelek-
tualce od presizanja sa strane tudinaca, bilo Germana, bilo Madara,
koji su krajem XVIII. i pocetkom XIX. stoljeca poceli da u sve vecem
broju zauzimlju istaknute položaje u Hrvatskoj. Veliku važnost ovo-
ga cinioca za politicki razvitak Hrvatske možemo razabrati vec iz
dogadaja, koji su prethodili Nagodbi. Treba znati prije svega, da je
pored svjetovnih intelektualaca iz gradanskih i seljackih redova bilo
u gradanskoj Hrvatskoj na pocetku XIX. vijeka oko 1.200 svecenika
i oko 20.000 plemica. Sasvim je razumljivo dakle, da se
na velikoj
skupštini 1848. u Zagrebu, uoci gradanskog prevrata, medu ostalim
postavlja i zahtjev, da “odmah od sada sve domace casti od najvece
200
Q' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI 'Q'
pocamši, tako duhovnicke kao i svjetovne, ne smije drugi imati i ob-

našati, nego samo sinovi trojedne kraljevine”Ž
Iz zakona, koji su dolazili poslije tih izjava, a posebno kasnije iz
same Nagodbe, jasno se vidi, da je intelektualcima onoga doba bilo u
prvom redu stalo, da osiguraju za sebe ona podrucja državnog života,
za koja su se oni u toku svojih nauka narocito spremali. Iz tih razlo-
ga, kao i iz okolnosti, da gradanski sloj još nije bio dovoljno razvijen,
ni dovoljno utjecajan, ti prvi zakoni, koji odreduju politicke odnose
izmedu Hrvatske i Ugarske poslije revolucije, potpuno mimoilaze
problem ekonomske nezavisnosti Hrvata, a osiguravaju naprotiv da
“spada u djelokrug potpune autonomije kraljevina Dalmacije, Hr-
vatske i Slavonije: zakonarstvo i uprava u svih poslovih nutarnjih,
bogoštovja, nastave i pravosudja, amo racunajuc sudbenost u svih
molba, izim sudbenosti glede pomorskog prava°Ž13°
Koliko je bilo to neshvacanje za ekonomske probleme Hrvatske,
vidi se najbolje iz ovog tragicnog dogadaja: Kada je Deak, voda libe-
ralne Madarske, predložio hrvatskoj delegaciji financijalnu autono-
miju, predstavnici ondašnje Hrvatske odbili su taj predlog s motiva-
cijom, da ne žele snositi mržnju puka na pobirace poreza.
Da bolje shvatimo gore izneseno gledište, treba imati na umu, da
je u vremenu, koje je neposredno prethodilo Nagodbi, na podrucju
Hrvatske i Slavonije broj intelektualaca i intelektualne omladine na-
glo porastao. Svršeni intelektualci u ono vrijeme, poradi privredne
zaostalosti, i nisu mogli drugdje da se uposle, osim na podrucju “bo-
goštovja, nastave i pravosuda°Ž Ovakovo tumacenje Nagodbe dobiva
još neposredniju potvrdu u clanu 42., gdje se Hrvatska “osigurava, da
ce središnja vlada tako cinovnike za hrvatsko-slavonske odsjeke, kao
takoder i one svoje organe, koji ce u obsegu kralj evina ovih uredova-
ti, imenovati izmedu domacih sinova kralj evina Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije°Ž
130
Zakonski clanak I. 1868., str. 44.
201
~ PoL1T1cK1RAzv1TA1< HRVATA ~
III.
U tim istim okolnostima, to jest u tome, što gradanski sloj nije bio
još dovoljno razvijen, i u tome, što je u Hrvatskoj postojala relativna
prekobrojnost intelektualaca, nalazimo i objašnjenje ekstenzivnosti
hrvatskog nacionalizma iz onoga vremena. Ta se ekstenzivnost oci-
tovala u snažnim sveslavenskim osjecajima i u ilirsko-jugosloven-
skim ideologijama.
Sveslavenstvo ondašnjih Hrvata, kao i ostalih Slavena u monar-
hiji, treba shvatiti u prvom redu kao reakciju na njemacki i madar-
ski nacionalizam; i jedan i drugi od tih nacionalizama zašli su vec
bili u fazu, u kojoj razvijeni i osnaženi nacionalizam uvida potrebu
ekspanzije, pa u vezi s tim formira ideje o vlastitoj nadmocnosti i
o inferiornosti drugih naroda, a narocito onih, na ciji se racun tra-
ži ekspanzija. Na taj nacin su Slaveni i sa strane Madara i sa strane
Nijemaca smatrani za nazadnu i zaostalu rasu i time su opravdava-
li potrebu svojeg gospodovanja kao i potrebu dualistickog uredenja
monarhije.
U borbi protiv ovih težnja i ideologija Hrvati sebe izjednacavaju
sa Slavenima i Ilirima, jer su tako i brojno jaci i kulturno nadmoc-
niji, nego što bi bili, da su se ogranicili na svoje najuže podrucje, na
autonomnu Hrvatsku, koja je pocetkom XIX. vijeka brojila u sve-
mu oko 400.000 stanovnika. Radi toga hrvatski sabor od 1848. tra-
ži, da se svi austrijski narodi opredijele po jeziku, a ne po državnim
podrucjima. Ovo bi nacelo naime omogucilo, da se malo podrucje
gradanske Hrvatske proširi na sve one krajeve, gdje se govori hrvat-
ski ili hrvatskom slicnim jezicima i narjecjima. Ilirstvo, prema tome,
i nije drugo, nego odraz ove ekspanzivne težnje ondašnje hrvatske
inteligencije. Stoga hrvatski sabor iz 1848. tvrdi: “Ludo su i na svoju
sobstvenu štetu i propast uvijek radili narodi, koji su druge narode
podjarmljivali i gnjeli, a najludje rade, koji misle, da se to još i sada
202
fä' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKO] fš'
može uciniti. Kucnuo je cas narodah, oni ce se po jeziku opredjelji-

vati i medjusobnom pomoci proti nasilju neprijatelja svoga osigurati.
Tom pozivu sljedujuci, primili smo mi sjedinjenje novo uskersnuvše
vojvodine serbske sa našom trojednom kraljevinom, i ocekujemo
pridruženje još i ostalih južnoslavenskih pokrajinah, da tako kao
J
'edno tièlo s ostalim na isti nacin sastavlènim narodima u savezu,
. .. V. 3)
na temelju jednakosti osnovano carstvo austrijansko uzderzimo.

. .
S druge strane opet sveslavenstvo ondašnje hrvatske inteligencije

nije drugo nego izgradivanje osjecaja kulturne i fizicke nadmocnosti
Slavena prema Nijemcima i Madarima, osjecaja, koji su se razvili u
samoobrani protiv hegemonistickih težnja ovih naroda: “nacelo da
svi austrijski narodi opredijelivši se po jeziku, slobodni i medju so-
bom posve jednaki budu, jedini je jamac mira u Austriji, a ono, po
kojem sad u Austriji hegemonija nj emackog i madarskog naroda po-
stoji, nikom na vecu štetu ne može biti neg baš njima. Ier ako smije
biti hegemonija jednog naroda nad drugim, onda ta mora slaven-
skom narodu kao najvecem i u Ugarskoj i u celoj Austriji pripasti.
Ali mi, mi Slaveni, koje vi robskim i tiranskim narodom nazivljete,
stidimo se tog nacela, jer se tosa dostojanstvom covjecanstva i du-
hom vremena ne slaže.”
“Hrvatska zemlja trijuh varmedjah i Primorja”L prema racunu
Janka Draškovica, imala je 1832. svega 425 tisuca duša, dok su ostale
zemlje “Ilirije velike slavo-hrvatski govorece” skupa brojile preko tri
miliona stanovnika. Medutim u onoj užoj Hrvatskoj, koja je brojila
nešto preko cetiri stotine tisuca duša, sakupio se je daleko veci broj
intelektualaca, nego u svim ostalim hrvatskim i slovenskim krajevi-
ma zajedno. Sasvim je razumljivo dakle, da je ova inteligencija, kojoj
je bilo tijesno na tako uskom ijoš privredno nerazvijenom podrucju,
tražila ne samo samoupravu na tom svom podrucju, nego takoder i
mogucnost prodiranja u sve one druge krajeve, koji su joj pripadali
na osnovu nacela narodnosti i jezika. Zato su se oni bez ikakovih
203
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
teškoca i bez ikakovih unutrašnjih borba i kriza odrekli kajkavskog

narjecja i prihvatili se štokavštine “dijalekta pako ovoga, kao obic-
noga u pismoznanju starinskomu. 0n mora i najpraviji biti, jere ga
Slavonac, krajiški Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac,
Crnogorac, i oni Hrvati koji se Wasser-kroaten zovu, i po madjarske
zemlje rasuti jesu, jednako govore°Ž131
Ivan Derkos, koji je po mišljenju pro? Fanceva, najjaci ideolog
ilirskog pokretam, još nam neposrednije ukazuje na koristi, koje
je ondašnja hrvatska inteligencija ocekivala od preporoda hrvatske
književnosti: “jer ce se lakše moci davati i obilatije skupljati dobro-
voljni prinosi za opce književne potrebe... povecati ce se broj onih
koji bi se htjeli dati na pisanje vecih i manjih djela, buduci da ima
ljudi na milijune... Samo raspacavanje i najobilnijih djela lakše je, a
razdioba velikih troškova medu mnogobrojnije kupce ucinit ce pis-
cima tisak ugodnijim, a citaocima kupnju povoljnijom, jer množina
pomaže nemocna... Pace, od drugih ce nam privesti vatrene ucenike,
privest ce Srbe u Ugarskoj rasijane; pace, ni ista Srbija turska s vre-
menom ne ce odbijati da s nama podržaje književni saobracaj”133.
K ovim okolnostima treba dodati još i ovu. Citava je ondašnja in-
teligencija prolazila ili kroz katolicke škole, ili kroz škole, koje su bile
pod utjecajem katolickog svecenstva, jer je katolicko svecenstvo da-
valo vecinu nastavnika. Univerzalna shvacanja i ekspanzivne težnje
katolicke crkve svakako da su ostavljale snažan trag u formiranju
mentaliteta hrvatskih intelektualaca. Zato nalazimo mnoge katolicke
svecenike, koji su istaknuti u ilirskom pokretu; oni izgraduju kasni-
je ideologiju jugoslavenskog pokreta (Strossmayer, Racki), a u pita-
nju Bosne skloni su srpskoj tezi (Strossmayer, bosanski franjevci).
Ova su shvacanja i ideologije s druge strane bila potpuno u skladu
131
Ianko Draškovic, “Dizertacijaf isp. Barac, Ilirska knjiga, strana 66.
132 Fancev, op. cit., str. 4-5.
133 Derkos Ivan, “Genij domovine°L isp. Barac, op. cit. str. 60.
204
'Q' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI 'Q'
gatežnjama katolicke crkve za prodiranj em na istok. Od tuda i Stro-

ssmayerovo zauzimanje za zbliženje istocne i zapadne crkve.
Vidjeli smo k tome, da je u Hrvatskoj oko 32% intelektualaca kra-
jem XVIII. vijeka bilo plemicskog podrijetla. Plemstvo je i po svom
odgoju i po svojim nazorima i tradicijama takoder sklono univerzal-
nim idejama i težnjama. Prema tome i ovo je bio jedan od cinilaca,
koji su utjecali na izgradivanje ekstenzivnog hrvatskog nacionalizma
u obliku ilirsko-jugoslavenske ideologije.
IVL
U isto vrijeme uz borbu za kulturnu individualnost Hrvata jacaju se

i njihove težnje za politickom nezavisnošcu i državnom samostalno-
šcu. Medutim hrvatska državna ideja povezana je izvorno uz hrvat-
sko visoko plemstvo, dok je borba za kulturnu individualnost Hrvata
djelo hrvatske inteligencije, u kojoj su prevladavali gradanski i se-
lj acki elementi. Hrvatsko je plemstvo održavalo kroz stoljeca predaju
o politickoj nezavisnosti Hrvata kao sredstvo u borbi za ocuvanje

svojih privilegija protiv presizanja bilo sa strane Beca, bilo sa strane
Pešte: “Neka znade Vaše Velicanstvo, da se ne može naci, da bi koji
vladar silom pokorio Hrvate, nego mi smo se po smrti posljednjeg
našeg kralja sretne uspomene, Zvonimira, od slobodne volje pridru-
žili sv. kruni kralj evine Ugarske i poslije toga Vašem Velicanstvu”“4.
U borbi za ocuvanje svojih privilegija proti daleko nadmocnijem

protivniku i kraj autonomnog podrucja, koje je bilo toliko suženo, da
ga “nije bilo na geografskoj karti”L hrvatsko se je plemstvo ogranicilo
jedino na dokazivanje svojih historijskih prava, da se barem tim pu-
tem ocuva donekle hrvatska politicka individualnost pod vodstvom
plemstva i svecenstva. Iz tih razloga ce takoder i politicke ideologije,
134 Poruka Hrvata Ferdinandu I. sa sabora na Cetinu 1527.
205
~ PoL1T1cK1 RAzv1TAK HRVATA ~
koje ce se razvijati na pogledima i težnjama plemica i gradana, biti

razlicite. Prvi zasnivaju svoju ideologiju u prvom redu na državo-
pravnim teorijama (unionisti), a drugi na nacelu narodnosti i kul-
turne individualnosti (narodnjaci). Medutim, i jednima i drugima
manjka smisao za privredne probleme i za društvene reforme, što je
i razumljivo, jer je plemstvo bilo predstavnik gospodarskog
sistema,
koji se je upravo raspadao, a inteligencija s druge strane, kao eko-
nomski neproduktivan elemenat i bez dodira sa širokim narodnim
slojevima, nije mogla da shvati ni težnje ni tegobe tih slojeva.
Ali dok ce se unionisticka politicka ideologija postepeno izroditi
uporedo s raspadanjem feudalnog sistema i feudalnih shvacanja, na-
rodnjacka ce se ideologija u obliku jugoslavenstva održavati sve do
u najnovije doba. Kao u svom postanku, tako i u toku citavog svog
razvitka, ovaje ideologija bila podržavana od intelektualaca, koji su
bili bez veza sa širim slojevima, pa je prema tome ona ostala širim
hrvatskim sloj evima uvijek tuda i neprivlaciva. Ova je ideologij a tra-
žila kulturnu i politicku ekspanziju, koja je trebala da udovolji am-
bicijama intelektualaca, dok o interesima širih slojeva nije vodeno
dovoljno racuna. Poradi toga su nosioci ove ideologije, cesto puta
u težnji da zadovolje licne ambicije, udarali putovima, koji
su bili u
direktnoj opreci s interesima širih slojeva. Vec je i sam Strossmayer
zapazio tu pojavu: “Kad sam pak vidio, da je nekima više do toga, da
dodu na vladu, nego li do toga, da postojano tražimo najhitnije pra-
vo naroda, ja sam se okrenuo i ostavio svako sudjelovanje pri reviziji
nagodbe”135.
Ova ce se ista pojava stalno ponavlj ati kasnije kod svih stranackih
skupina, koje ce se izgradivati na podlozi jugoslavenske ideologije;
taj ce cinilac utjecati na sudbinu hrvatsko-srpske koalicije, jugo-
slavenskog odbora i samostalno-demokratske stranke, a u koliko k
135 Strossmayer u pismu Dinku Politeu.
206
'%” RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI 'Q'
tome srpska nacionalisticka ideologija bude utjecala na jugoslaven-

sku misao, u toliko ce ubrzati i njen konacni slom kod Hrvata.
Ekstenzivnost naime ilirsko-jugoslavenske ideologije dala je
mogucnost suradnji i zajednickom politickom nastupu hrvatskih i
srpskih intelektualaca. Medutim srpske su se gradanske ideologije
razvijale u drugim prilikama ipod drukcijim uvjetima, nego što je to
bilo kod Hrvata. Poradi tih posebnih okolnosti, kod Srba je trgovacki
ivojnicki elemenat bio od narocitog utjecaja na postanak gradanskih
ideologija, tako da su te ideologije od svog zacetka pa u toku citavog
svog razvitka pokazivale narocito ekskulzivan znacaj: “Stoga Srbi i
Hrvati u prvo vreme ilirskog pokreta i ne vrše nikakav utjecaj jedni
na druge. Srbi rade politicki i kulturno za sebe... Za njih je ilirizam
°švapska uvezena roba” i “besmisleno naimenovanjeŽ Ideja 0 opce slo-
venskoj solidarnosti nailazi kod Srba na manje odziva. Na opomenu
Šafarika, da pesme prozove ilirskim, Karadžic odgovara: “nemojte vi
mene bgariti' ida bi pokazao svoje srpstvo, stalno je nosio fes”"'6.
Poradi ove ekskluzivnosti Srba, kadgod je dolazilo do suradnje
izmedu srpskih i hrvatskih pokreta, bili su neizbježni unutrašnji su-
kobi i krize, kao što je to bilo na primjer sa sukobima u hrvatsko-
srpskoj koaliciji, u jugoslavenskom odboru, stalni sukob izmedu ju-
goslavenskog odbora i srpske vlade i konacno hrvatsko-srpski spor
od ujedinjenja do danas.
Suradnja izmedu hrvatskih i srpskih gradanskih pokreta imala

je, poradi ekstenzivnosti jednih, a ekskluzivnosti drugih, i tu poslje-
dicu, da je srpska nacionalisticka ideologija sve jace utjecala na hr-
vatske gradanske ideologije. Taj je utjecaj došao do izražaja vec kod
napredne omladine, u još vecoj mjeri kod koalicije, koja je iz hrvat-
Sko-srpske postala srpsko-hrvatska, zatim u jugoslavenskom odboru
i Narodnom Vijecu, koji su kapitulirali pred srpskom vladom (Krf-
136 N. Lalic,Hr1/atska misuo kroz istorüu, “Politika”, septembar, Beograd, 1936.
207
fš' POLITICKI RAZVITAK HRVATA fš'
ska deklaracija i Vidovdanski ustav), ali je narocito j ak bio taj utjecaj

kod predratne nacionalisticke omladine, koja je stvarno, iako ne for-
malno, potpuno vec usvojila bila nacionalisticku ideologiju Srbije u
obliku “beskompromisnog i integralnog jugoslavenstva°Ž Ova je ista
ideologija prihvacena poslij e ujedinj enj a sa strane raznih jugoslaven-
skih nacionalistickih organizacija i stranaka uz primjesu novih ideja
i metoda koje su se razvijale medu nacionalistickim pokretima na
zapadu (Orjuna, Iunao, Zbor, Pof, INS, Borba).
Kod prosudivanja ekstenzivnosti hrvatskih politickih ideologija tre-

ba imati pred ocima, da vojnicki i privredni krugovi kod Hrvata, u
vrijeme kad su se izgradivale prve hrvatske gradanske ideologije,
nisu došli do narocitog izražaja. Uslijed toga za vrijeme gradanskih
revolucija od 1848. nije ni bilo pokušaja u pravcu potpune politicke
nezavisnosti Hrvata.
Glavni dio hrvatske vojske nalazio se u to doba u Krajini, i to po-
miješan sa stranom vojskom i samo djelomicno pod upravom doma-
cih casnika. Osim toga Krajina je bila upravno izdvojena iz Hrvat-
ske i pod austrijskom vojnickom upravom. Revolucionarne ideje su
tamo teško prodirale, a ondašnjim austrijskim generalima domaceg
podrijetla bili su nepoznati i nepristupacni interesi hrvatskih, bilo
gradanskih bilo seljackih slojeva: “bio austrijski general kervi koje
mu drago narodnosti, on nezna shodno zakletvi svojoj, ako ne za:
°Gott, Kaiser und Oesterreich”; zato se je on od dietinstva i odhranji-
vao; sve je ostalo njemu, i mora mu biti kao takovomu: terra inco-
gnita... Mi nismo nikakovi neprijatelji Ielacicevi; mi znamo, on bijaše
austrijski Vojnik, kasnije vojskovodja; od njega što drugo ocekivati,
208
'Q' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI Š'
van da bude vjeran svojoj devizi 'Ein eniges, grosses Oesterreichl bila
bi prava mahnitost”137.
Usprkos tih okolnosti, ipak su se za vrijeme gradanskih revolu-

çija 1848. pokazivale izvjesne težnje u pravcu vojnicke nezavisnosti
Hrvatske. Narodna skupština u Zagrebu u ožujku 1848. izricito traži:
“Narodnu stražu (gardu), a deržavni vojvoda ili kapetan, izabran na
našem saboru po staroj navadi, bit ce njezin verhovni zapovjednik.
Svake versti narodna vojska, kad neima izvanjskoga rata, neka osta-
ne kod kuce, neka dobiva poglavare domace, i neka joj se narodnim
jezikom zapovijeda; u vrijeme pako straženja i to osobito nakordu-
nu kao što i vojevanja proti izvanjskomu neprijatelju ima dobivati
hranu, placu i odjecu. Stranjska vojska iz zemlje da izadje, a narodni
granicari, koji se nalaze u Italiji, da se odmah kuci vrate°Ž Medutim
vrijeme od prvog izgradivanja revolucionarnih ideologija sa strane
hrvatske inteligencije, pa do dogadaja od 1848. godine, bilo je pre-
kratko, da se vojnicki krugovi, odgojeni u austrijskim vojnim aka-
demijama, pripreme za ideju politicki i vojnicki nezavisne Hrvatske.
VI.
Ipak ove okolnosti ne bi bile same po sebi dovoljne da nam objasne

politicke ideologije i dogadaje o kojima smo upravo govorili. Osim
navedenih okolnosti treba u ovom pitanju uzeti u obzir još jedan
vrlo važan cinilac u stvaranju politickih shvacanja i odnosa medu
Hrvatima. Potrebno je naime voditi racuna o psihickim razlikama
pojedinih hrvatskih krajeva i o psihickim predispozicijama vodecih
licnosti, koje se u tim razlicitim sredinama razvijaju. Te su naime
razlike u mentalitetu sa svoje strane vršile znatan utjecaj na pravac
politickih ideologija, na stranacko razlikovanje i cijepanje i konacno
na borbe i zapletaje unutar pojedinih politickih stranaka i drugih
137 Evgenij Kvaternik, “Riec u sgodno vrieme°L Zagreb, 1870., str. 11-13.
209
L
Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA “%'
politickih ustanova. Ovdje mislimo u prvom redu na razlike izmedu

zadružne i plemenske kulture i na razlicite tipove licnosti, kojima te
sredine pogoduju.”8
Zadružna je kultura autarhicna, kolektivisticka i potpuno demo-
kratska u ekonomskim i u politickim odnosima. Qna je protivna
hierarhijskom uredenju društva i nije sklona razvijanju neogranice-
nih ambicija, koje bi se isticale izvan ili iznad kolektiva. Organizacija
vlasti u ovom društvenom uredenju nije cilj, nije najviša društvena
funkcija, nego je ravnopravna ostalim društvenim djelatnostima i to
samo kao sredstvo za održavanje vec ustaljenih nacela i za izvršiva-
nje skupne volje citavog kolektiva. Poradi tog smisla za kolektivan
nastup, koji ne može da bude rascjepkan ni oslabljen djelatnošcu iz-
dvojenih pojedinaca, ta sredina pokazuje neobicno razvijen smisao
za otpor i za izdržljivost u kolektivnoj borbi. Nema toga razocaranja
ili neuspjeha, koji bi mogao svladati skupni otpor ove sredine sve
dotle dok nije zadovoljena u svojim zahtjevima. Iz tih razloga nam
je razumljivo, zašto su politicki izbori u gornjoj Hrvatskoj u mnogo
slucajeva donosili opozicionim strankama vecinu usprkos javnosti
glasanja, ogranicenosti broja glasaca, usprkos izborne “aritmetike”L
kao i drugih nedemokratskih metoda u provadanju politickih izbora
ipoliticke propagande.
Medutim zadružna sredina isto tako otežava razvitak nezavisnih
i samostalnih licnosti, pa zato opažamo cesto medu licnostima iz
ove sredine izvjesnu neodlucnost i pasivnost, narocito onda, kada su
pojedinci otkinuti od užeg doticaja sa širokim narodnim slojevima
i kada je potrebno da sami stvaraju i daju inicijativu. U zadružnoj
kulturi, naime, inicijativa više pociva na samom kolektivu, a manje
na pojedincima, koji treba da budu samo izvršioci kolektivnih te-
žnja. Medutim širi se slojevi mnogo teže pokrecu nego pojedinci, a
u gradanskom društvu i politickom sistemu, koji je na tom društvu
138 Uporedi Dinko Tomašic, Društveni razvitak Hrvata, Zagreb (1936, 1997, 2013).
210
'Q' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKO] 'Q'
zasnovan, redovito se traži baš od pojedinaca odlucnost, inicijativai

eventualno bezobzirna borba u cilju da dospiju u prve redove. Gra-
dansko društvo naime traži “vode°L dok zadružno društvo potrebuje
samo izvršioce kolektivnih težnja, jer ono nije sklono nacelu hierar-
hije i vodstva.
Razumije se, da raspadanjem zadružne kulture i postepenim pro-
diranjem kapitalistickog sistema proizvodnje, nestaje preduvjeta za
kolektivna shvacanja, i zadružna se sredina sve više približava shva-
canjima i psihi gradanske sredine. Ali kod proucavanja politickih
pokreta i politickih ideologija treba voditi racuna i o ovim kulturnim
zaostacima i prijelazima, koji mogu imati izvjestan utjecaj na menta-
litet istaknutih licnosti i na njihov nacin borbe.
Razlike u mentalitetu ovih dviju sredina, zadružne i plemenske,
narocito odskacu, kad proucavamo politicki razvitak intelektualaca
u Dalmaciji i njihove odnose prema politickim pokretima u gornjoj
Hrvatskoj.
Dok su politicke stranke u gornjoj Hrvatskoj bile sklone da odu-
govlace s odlukama i da odlažu konacno rješenje, dotle su politicki
pokreti, kojima su bili na celu intelektualci iz donjih krajeva, cesto
naglili u svojim odlukama i prijedlozima, pa su tim prenagljenim
odlukama utjecali i na držanje onih neodlucnih elemenata u gornj oj
Hrvatskoj. Uzmimo na primjer slucaj s Rijeckom rezolucij om, koja je
imala odlucan utjecaj na stvaranje hrvatsko-srpske koalicije, na pre-
uzimanje vlasti i prema tome na slabljenje težnja u pravcu potpune
samostalnosti i nezavisnosti Hrvata.
Uzmimo dalje slucaj politicke emigracije za vrijeme svjetskoga
rata. Što se Hrvata tice, ta je emigracija bila sastavljena vecinom od
emigranata iz donjih hrvatskih krajeva, pa kad je ta emigracija or-
ganizirala Iugoslavenski Odbor, on nije podržavao gotovo nikakovu
vezu sa Zagrebom. To mu medutim nije smetalo, da bez Zagreba
211
'Q POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'W
stvara Krfsku deklaraciju, u kojoj se odrice nacela posebnog hrvat-

skog narodnog individualiteta.
Konacno, presija sa strane narodnog vijeca u Splitu bila je od od-
lucnog utjecaja, da se Narodno Vijece u Zagrebu požuri u Beograd,
a da prethodno nije postiglo nikakav sporazum s nosiocima vlasti u
Srbiji o tome, kako da se uredi zajednicka država.
Sve ovo je bilo potpuno u skladu s ideologijom predratne nacio-

nalisticke omladine, koja se je takoder sastojala uglavnom iz pripad-
nika donjih hrvatskih krajeva.
U vezi s primjerima koji su ovdje izneseni slažu se i dogadaji u
najnovijem politickom razvitku Hrvata. Tu vidimo na primjer da
najcešce pojedinci iz donjih hrvatskih krajeva pokušavaju da prave
izvjesne poteškoce radu hrvatskoga seljackog pokreta.
Nema sumnje, da u ovakovom držanju, pored drugih cinilaca,
možemo da razaberemo i osobine plemenske psihe, koja je sklona in-
dividualizmu, inicijativi, isticanju, težnji za vodstvom, pokretljivosti,
živoj dj elatnosti i borbenosti. Plemensko je društvo naime izgradeno
na hierarhijskom nacelu; vlast je usredotocena ne u kolektivu, nego
u vrhovima, a posljedica je toga, da vlast postaje prvotna društvena
Vrijednost i stalni poticaj onima koji su udaljeni od vlasti, da joj se
približe. Takovo društveno uredenje razvija licne ambicije i licnu ini-
cijativu i poradi toga je to društvo vrlo pokretno i aktivno, ali nekad
bezobzirno i nehu-mano. U tome je to društvo slicno gradanskom
društvu, koje se je vecim dijelom kod nas i formiralo iz plemenskog
elementa. Ali dok je gradansko društvo poradi usporenosti u tempu
razvitka postalo donekle staloženo, plemensko društvo nije ustalje-
no, nego se nalazi u brzoj izmjeni društvenih slojeva i društvenih
vrijednosti. Zbog toga ta sredina utjece na izgradivanje nestaloženih
licnosti, koje su spremne da stvaraju brze odluke i da ih isto tako
brzo mijenjaju. Konacno u takovoj se sredini cesto izgraduju licnosti
212
'Q' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKO] 'Q'
kod kojih osjecajno prevladava nad racionalnim, pa iz tih razloga

ta sredina u svojim težnjama i u svojoj djelatnosti redovito naginje
k skrajnostima. Zato u ovoj sredini cesto nalazimo pojedince koji
postaju fanatici prve ideje koju su prihvatili.
Ne treba ponovno naglašavati, da se i plemenske kulturne osobi-
ne stalno mijenjaju u vezi s mij enjanj em prilika sredine, ali u naglim
prijelazima iz seoske sredine medu vodece društvene sloj eve neke su
se od tih izvornih osobina održale. Ovakove osobine, koje je nova
sredina samo pritajila, a nije ih potpuno ugušila, lako dolaze do izra-
žaja u vremenima jaceg društvenog gibanja i uopce uvijek, kad je
duševno tkivo pojedinaca narocito nategnuto.
Osim toga treba imati na umu, da opisane psihicke osobine ple-
menskog i patrij arhalnog društva pripadaju u glavnom vodecoj sku-
pini i istaknutim pojedincima, a manje širim slojevima toga društva.
Isto je tako vec naglašeno, da su sredina i psihicke osobine u medu-
sobnoj zavisnosti i da psihicke osobine dolaze do jaceg izražaja ili da
se mijenjaju prema prilikama sredine. Tako su i osobine plemenskog
društva došle do narocitog izražaja u Dalmaciji, kada je plemenski
i patrijarhalni elemenat sa dalmatinskih i bosansko-hercegovackih
planina naselio i razvio gradove u dalmatinskom primorju.
Taj novi gradanski sloj zajedno sa ostacima dalmatinskog feuda-
lizma razvio je poseban dalmatinski regionalizam. S tim u vezi dola-
zile su ranije u Dalmvaeiji do izražaja izvjesne težnje za posebnošcu,
za nekim izdvajanjem od ostalog hrvatstva, a kasnije kad su ti kraj evi
bili konacno integrirani sa ostalim hrvatstvom, te iste težnje za izdva-
janjem i posebnošcu pojavile su se u obliku propagiranja posebnih
shvacanja, posebnih metoda i ideologija. Ali i ta posebna shvacanja
postepeno jenjavaju i Dalmacija se kao i svi ostali hrvatski kraj evi sve
jace izjednacava sa težnjama i shvacanjima gornje Hrvatske.
213
'Q POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
Medutim sve, što je receno o ovim dvjema kulturama, uopcavanje

je, koje dozvoljava mnoge iznimke, a pored toga postoj e i medusobni
utjecaji raznih kultura, a radi toga i razlicite kombinacije njihovih
psihickih odlika.
VII.
Za prosudivanje utjecaja trgovackog i obrtnickog staleža, kao i

ostalog malog gradanstva u Hrvatskoj, treba imati na umu nekoli-
ko okolnosti. Prije svega, prilike u feudalnoj Hrvatskoj, pored 98%
stanovništva, koje je živjelo u naturalnom gospodarstvu, nisu bile
povoljne za razvitak novcanog kapitala, ni za izmjenu dobara. Ove
su okolnosti bile poj acane još i utjecaj em zadružne kulture hrvatskog
seljaka. Ta je kultura, kao što je receno, autarhicna, privezuje seljaka
uz “skupcinu”L pravi ga zavisnim od zadružne zajednice i utjece na
njegovu nepokretnost i odvratnost prema iseljavanju u gradove. Ioš
pri kraju XIX. vijeka prenapucenost je seljackih kotara u Zagorju to-
lika, da se može uporediti sa najindustrijalnijim predjelima Evrope,
a bez iseljavanja seljackog elementa u gradove ne može biti govora o
brzom razvitku gradova.
Zadružna kultura poradi svojih kolektivnih shvacanja nije sklona
razvijanju individualnog nagomilavanja imutka, a prema tome nije
sklona ni razvijanju individualne trgovine. Kod nas je na prijelazu iz
naturalnog u novcano gospodarstvo krcmarenje bilo od osobite važ-
nosti za razvitak prvog novcanog kapitala. Po hrvatskom feudalnom
sistemu pravo krcmarenj a imala su samo vlastela i slobodni gradovi,
pa su za vrijeme gradanskih revolucija 1848. hrvatski seljaci u svo-
jim predstavkama tražili, da se i njima dade to pravo, ali u skladu sa
svojim kolektivnim shvacanjima, oni ne traže to pravo za pojedince,
nego kao kolektivno preduzece citave opcinske ili seoske zajednice
i u kolektivnom interesu te zajednice: °Y\rende spainske koje su vec
214
*Š* RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI 'Q'
prestale da se našim obcinama preda tako, da selio za sebe Bircaus

(Kaocun) imade i sav dohodak da uživa a spaija u nicem da s nama
pomešan nebude”1”. Naprotiv u opcinama, gdje je bio naseljen sto-
carski elemenat, koji je vrlo pokretan i sklon trgovini, traži se “da
se ne zabranjuje nikomu koji sposobnost a i nešto k izpunjavanju
takovog zanata k primanju i podvorenju putnika iskaže, tocenje vina,
rakie, piva i ostalog pica...”“°.
Radi ovih razlika u kulturi i u shvacanjima, razumljivo je, da je
stocarski elemenat razvij ao trgovce, stvarao novcani kapital i naselja-
vao trgovišta i gradove, dok je zadružni elemenat ostajao na selu, a
u njegova su se trgovišta i okolne gradove useljavali strani obrtnici i
trgovci. Tako u pocetku XIX. vijeka gradovi u gradanskoj Hrvatskoj
ne samo da nisu bili dovoljno razvijeni, nego ni strani elementi u
njima nisu još bili dovoljno asimilirani. Zbog toga su prve novine,
koje su pocele izlaziti u Hrvatskoj, bile pisane na njemackom jeziku
i od onda pa do danas stalno je postojala potreba izlaženja lokalnih
njemackih novina.
Naprotiv u Krajini, gdje je stocarski elemenat naseljavao trgovi-
šta, hrvatski je elemenat prevladavao nad stranim. Ako još dodamo
k ovome, da se u gradanskoj Hrvatskoj ni poslije revolucija 1848. nije
moglo odjednom prekinuti sa svim ostacima feudalnih shvacanja,
onda ce nam biti jasno, zašto mali gradanski elemenat za vrijeme
gradanskih prevrata u Monarhiji nije u Hrvatskoj došao do jaceg
izražaja. Da taj elemenat ipak nije bio potpuno neaktivan, vidimo
po tome, što narodna skupština od 25. ožujka 1848. u Zagrebu traži:
“Podignutje narodne banke. Povratjenje naših narodnih kasah i glav-
nicah, koje su se do sada upravljale u Ugarskoj, i povratak imanjah
ikasah fiškalskih. Ove kase i glavnice morati ce upravljat naš odgo-
vorni ministerium financiah. Neka se sve mitnice (malte) na medji
139 Iz molbe opcine “Csakovacke” banu Ielacicu, isp. Ielacic, op. cit.
14° Iz molbe “()pcine Kameral Moravica” banu Ielacicu, ibid.
215
~ PoLIT1cK1 RAZVITAK HRVATA ~
naše zemlje i deržavah slavonsko- i talijansko-austrianskih ukinu i

slobodno obcenje izmedu recenih deržavah i nas neka se proglasi.
Svekolike pako pošte u trojednoj kraljevini neka se u svemu podlože
našemu domacemu ministeriu.”
VIII.
Medutim, unatoc svim zaprekama, privredni život se razvija u Hr-

vatskoj, a s tim u vezi razvijaju se gradovi, jaca se i asimilira se gra-
danski sloj. Ioš 1890. krcmarski je obrt najjaci brojem privrednika
(gotovo jednu desetinu svih privrednika), što znaci, da je stvaranje
novcanog kapitala još u povoju, ali vec 1905. oko 10% stanovništva
Hrvatske i Slavonije bavi se trgovinom, obrtom i industrijom. S tim
u vezi narocito se razvija Zagreb. Godine 1860. Zagreb ima svega oko
20.000 stanovnika. Tada dobiva željeznicu i vec na pocetku XX. vije-
ka Zagreb je više nego udvostrucio svoje stanovništvo. Ranije je Za-
grebom vladao Gornji Grad, ali vec od osamdesetih godina utjecaj je
Donjega grada sve snažniji i uporedo sa snaženjem i sve jacim utje-
cajem malog gradanskog elementa razvijat ce se intenzivni hrvatski
nacionalizam, koji ce pokazivati sve osobine gradanskog nacionaliz-
ma, a te su: zahtjev da se narodnoj individualnosti prizna prednost
pred drugim vrijednostima; težnja za potpunom politickom samo-
stalnošcu i za ekonomskom nezavisnošcu, nacionalna ekskluzivnost
i razvijanje nacionalne mistike.
Uporedu s jacanjem malog gradanstva dolaze do izražaja lokalni

interesi i problemi zaštite tih interesa. Mali trgovacki i obrtnicki ka-
pital teži da se razvije u industrijski kapital i financijski kapital. U tu
svrhu potrebna je gospodarska i politicka nezavisnost, potrebna je
zaštita i unapredivanje domace privrede protiv strane konkurencije,
bilo na vanjskom, bilo na unutrašnjem tržištu. Ideja narodne indivi-
dualnosti i suverenosti savršeno odgovara tim težnjama, a to je baš
216
program “stranke prava”L prve hrvatske gradanske stranke u pravom

znacenju te rijeci: “U obce, stanovište te stranke uviek bijaše, jest i
ostaje: podpuna nezavisnost hervatske deržave, podpuna suverenost
hervatskoga naroda unutar granicah deržavnoga prava toga naroda,
ujamcena medjunarodnimi ugovori... Politika naša zahtjeva, da Her-
vati žive deržavno ne u ili pod Austrijom, nego uz Austriju... Sabor
deržavni Hervatah, a ne kakovi zajednicki austr?ski rajhsrati, senati,
delegacije, parlamenti itd. da rešivaju nad kervlju i novcem našim; -
da se riešiva izk?ucivo voljom naroda hervatskoga: da li je pravedno,
i da li nam je korisno Austriju u ovom ili onom pitanju hervatskom
kervlju i novcem poduprieti i pomoci? Pa ako da, koliko bi se imalo
u tu sverhu narodnoga novca i kervi dopitati?”“1
U tim izmijenjenim okolnostima sve se više uvida ekonomska

zarobljenost Hrvatske, sve je jaca opozicija protiv Nagodbe i sve se
jace naglašava potreba ?nancijalne samostalnosti, pridizanje doma-
ce privrede, kao i potreba sudjelovanja najširih slojeva u politickom
životu. I dok su ranije politicke stranke mimoilazile ova pitanja u
svojim programima, sada “Najprecom svojom i neodgodivom za-
dacom smatra hrvatska stranka prava: reformu današnjeg izbornog
reda, dalje promjenu današnje financijalne nagodbe s Ugarskom, i to
tako, da Hrvatska dobije podpunu svoju ?nancijalnu samostalnost,
zatim zaštitu seljackog posjeda, obrtnickog i radnickog stališa i licne
slobode; napokon podpunu slobodu štampe i udruživanja”“2.
U isto vrijeme nastaje i razlikovanje interesa pojedinih skupina
tako, da pod konac 1903. postoji u Hrvatskoj dvanaest politickih
stranaka: narodna stranka (madaroni), hrvatska stranka prava, Star-
Ceviceva stranka prava, napredna stranka, vladina srpska stranka,
radikalna srpska stranka, samostalna srpska stranka, stranka socijal-
141 Evgenij Kvatemik, op. cit. str. 31 i4O.

142 Rezolucija “Hrvatske stranke prava” od 29. 1. 1908.
217
nih demokrata, hrvatska radnicka stranka, katolicka stranka, seljac-

ka stranka, kršcansko-socijalna stranka.“3
Na taj su nacin radikalni hrvatski nacionalizam vec u pocetku

njegova razvitka suzbijala ova razlikovanja pojedinih skupina i nji-
hovih interesa. Te su okolnosti nastale radi krize seljaštva u vezi s
naglim raspadanjem zadružnog ekonomskog sistema; zatim uslijed
porasta proletarijata i opadanja obrta poradi razvitka industrije i
ucestalosti industrijskih kriza; konacno poradi pojacane djelatnosti
katolicke crkve i organiziranja posebnih katolickih pokreta.
Ali ovo cij epanj e stranaka takoder ima izvjesnu vezu sa relativno
velikim brojem intelektualaca, narocito pravnika, na podrucju Hr-
vatske i Slavonije. Kod Srba toga doba, kod kojih je broj intelektua-
laca i njihov utjecaj razmjerno znatno manji, politicke su ideologije
ekskluzivno srpske i stranacko cijepanje je ograniceno.
Radikalni su hrvatski nacionalizam, osim navedenih okolnosti,
još narocito ometale u njegovu razvitku ilirsko-jugoslavenske tradi-
cije, koj ima se velik dio hrvatske inteligencije nije mogao oteti, pa cak
ni jedan dio pristaša same stranke prava. Ta je okolnost bila osobito
povoljna za prodiranje srpske nacionalisticke ideologije medu hr-
vatsku intelektualnu omladinu i medu samu hrvatsku inteligenciju,
tako da je svjetski rat i 1918. godina zatekla Hrvate razdvojene i bez
izgradene zajednicke ideologije, koja bi najbolje zašticivala njihove
interese. Na taj nacin su oni bili nespremni i u podredenom položaju
prema Beogradu, a osim toga potpuno neobaviješteni o politickim
prilikama u Srbiji i o stvarnim namjerama srpskih vladajucih sloj eva,
jer “nema sumnj e, da se hrvatske stranke, napose Starcevicanci, ne bi
mogle bile dovesti u Beograd, da su centralisticke težnje srpske vlade
u Zagrebu bile potpuno poznate°'1“*4. Razumljivo je, dakle, da ce tek
143 Josip Horvath, “Izmjena generacija” Obzor Spomen knjiga, str. 24.
144 Iosip Horvath, “Hrvatska politika u svjetskom ratu Ž Obzor Spomen knjiga, Za-
greb, l936., str. 65, cit. iz Dr. Paulove “Iugoslavenski odbor°Ž
218
Š' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI 'Q'
dogadaji i okolnosti poslije 1918. godine biti u prilog nesmetanom

razvitku radikalnog i ekskluzivnog hrvatstva.
IX.
Uporedo sa razvitkom hrvatskog nacionalizma razvija se i hrvatska

nacionalna mistika. Svaka nacionalna mistika prolazi u toku svog ra-
zvitka u glavnom kroz dvije faze, koje odgovaraju dvj ema osnovnim
težnjama u razvitku gradanskog nacionalizma. Težnja je gradanskog
nacionalizma u pocetku razvitka, da integrira, da poveže uzajamno
u jednu individualnost sve dijelove i sve skupine, koje mogu da se
povežu u jednu cjelinu, na osnovu izvjesnih zajednickih simbola,
kulturnih osobina i ekonomskih interesa. Uloga je nacionalne misti-
ke na toj razini razvitka nacionalizma u tome, da ucvrsti unutrašnju
privrženost i medu onim skupinama, ciji su posebni interesi inace
u medusobnoj oprecnosti. U ovoj fazi razvitka nacionalna mistika
razvija se uglavnom na predaji iz narodne prošlosti. Ta se prošlost
idealizira i njeni se nosioci slave kao narodni junaci, a nastupajuca
pokoljenja su puna ponosa na svoju slavnu prošlost, pa traže, da i
sadašnjost i buducnost budu barem isto toliko slavne i velike. Na taj
nacin nacionalna mistika postala je vrlo važan cinilac u kulturnom i
politickom razvitku svakog naroda.
Medutim, cim se pojedini narodi razviju i osnaže, pojavljuju se
kod njih potrebe i težnje za ekspanzijom, razvija se kod njih šovini-
zam i nacionalni imperijalizam. Na ovoj razini u razvitku naciona-
lizma uloga je nacionalne mistike, da opravda ekspanziju, da prikaže
nacionalni imperijalizam kao prijeko potreban i u interesu baš onih
naroda ili skupina, na ciji se racun ta ekspanzija vrši. U ovoj fazi ra-
zvitka nacionalizma mistika se izgraduje na idejama o superiornim
i inferiornim narodima i rasama, o višim i nižim kulturama, kao što
219
'“' POLITICKI RAZVITAK HRVATA fë'
smo vec ranij e naveli slucaj Nijemaca i Madara u odnosu prema Sla-
venima. Tako je i kod Srba npr. nacionalna mistika u prvoj fazi ra-
zvitka srpskog nacionalizma bila izgradivana na podlozi kosovskog
mitosa i na ideji o “Dušanovom carstvu°L dok je u drugoj fazi svoga
razvitka ta mistika bila izgradivana još i na ideji o superiornosti “di-
narske rase'Ž
Buduci da Hrvati nisu imali potpune politicke samostalnosti u
vremenu, kada se razvijao njihov nacionalizam, to je i hrvatska na-
cionalna mistika uglavnom bila još u pocetnoj fazi svog razvitka. U
toj mistici je uz idealizaciju prošlosti narocito naglašena ideja muce-
ništva, stradanja, i nepravde, kao i ideja o obrani zapadno-evropske
civilizacije, o predzidu kršcanstva i uopce o narocitoj ulozi i važnosti
Hrvata za održanj e zapada: “Dok postoji drevni jaz izmedu sredoze-
mnog Istoka i Zapada i puca još daleko veci jaz izmedu Azije i Evro-
pe, hrvatski nacionalizam oznacuje jedan od najsnažnijih bedema
zapadne civilizacije. Dok je ova ugrožena, a danas jeste, hrvatski na-
cionalizam ne znaci samo ljubav prema rodnoj grudi i hrvatskim do-
movima na njoj, on ne znaci lokalni patriotizam, vec lojalnu službu
citavom bijelom Zapadu. I zato je on apsolutno pozitivan.”
Ova vjera u potrebu Hrvata za održanje zapadnoevropske civili-
zacije ima vezu s neogranicenim povjerenjem, koje su nosioci hrvat-
skog nacionalizma poklanjali zapadnim velevlastima, slijepo se po-
uzdavali u njih i uporno ocekivali njihovu pomoc usprkos mnogih
razocaranja: “IA da europejska politicka važnost vojuje za onaj narod,
koji se pruža od Soce do Bojane uz Adriatik, a drugom se nogom
upro u Dunav: mogao bi to samo mahnitac zatajiti.”“5
To ocekivanje pomoci izvana dokaz je pomanjkanja pouzdanja
u vlastite snage i u vezi je s tim, što se je hrvatska nacionalisticka
ideologija razvijala u okolnostima kada malogradanstvo, kao nosilac
ekskluzivnog i revolucionarnog nacionalizma, nije bilo dovoljno ra-
“5 Evg. Kvatemik, op. cit. str. 38.
220
zvijeno; ono je bilo upravo neznatno po svojoj brojcanoj i po svojoj

ekonomskoj snazi u odnosu prema okolnim narodima, koji su prodi-
rali u pravcu hrvatskih krajeva. Iz tih razloga javlja se kod hrvatskog
gradanstva pomanjkanje pouzdanja u vlastite snage i stalni problem:
na koga se osloniti i od cije pomoci ocekivati manje zlo.
Otuda valjda nekoliko orijentacija u ranijoj nacionalnoj politici
Hrvata: madarska, austrijska, zapadno-evropska, ruska i srpska, i ni-
kakovo cudo, što su pojedini ideolozi u toku svoje politicke karijere
promijenili po nekoliko puta svoju orijentaciju. Iz tih je razloga va-
ljda i revolucionarstvo uvijek bilo više teoretske nego prakticne pri-
rode. Bez jaceg dodira sa seljackim slojevima, a uz slabo razvijeno
gradanstvo, na relativno malenom autonomnom podrucju, pod pri-
tiskom neuporedivo jacih protivnika, sasvim je razumljivo, da se je
kod hrvatske inteligencije razvijala mistika o muceništvu, o strada-
nju i o nepravdi i da se je s tim u vezi razvijao kod njih i osjecaj slabo-
sti, osjecaj neizvjesnosti i nesigurnosti, kao i potreba zaštite i pomoci
bilo od koga. U vezi s tim je valjda i sklonost podcjenjivanju vlastitih
vrijednosti i precjenjivanju vrijednosti zapadnoevropske civilizacije,
što je cesta pojava kod hrvatskih gradanskih intelektualaca.
X.
Medutim razvijao se je u Hrvatskoj seljacki pokret. Njegovi ideolozi

su došli u užu vezu sa hrvatskim seljackim slojevima i osjetili njiho-
vu latentnu revolucionarnu snagu, koju je trebalo pokrenuti i iskori-
stiti u interesu seljaka i citavog hrvatstva. U doticaju s tim izvorom
narodne snage razvijalo se i pouzdanje u vlastite sile.
Poucavanjem hrvatskog seljaštva, njegovih potreba i njegovih te-
žnja, ideolozi hrvatskog seljackog pokreta došli su do zakljucka, da
hrvatsko seljaštvo posjeduje svoju autohtonu, svoju vlastitu kulturu,
koja je drukcija od kulture njegove gospode, a hrvatski narod da je
221
'“' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
seßacki narod i prema tome da je ova seljacka kultura, da su težnje

selj aka i njegove potrebe od prvenstvene važnosti za nacionalni život
Hrvata.
Uporedo s tim shvacanjima prestalo se sa idealiziranjem proš-
losti, kao i sa vjerom u nadmocnost zapadno-evropske civilizacije.
Nastale su težnje, da seljacki narod svojom vlastitom snagom sebe
uzdigne u cilju potpune politicke, kulturne i socijalno-ekonomske
slobode: “... dok su gospoda nastojala urediti Hrvatsku “po uzoru'
Evrope. Njihov je ideal bio izjednaciti narodni život u Hrvatskoj sa
životom u zemljama zapadno-evropske gradanske civilizacije i bez
obzira na to, da li takav život odgovara potrebama, shvacanjima i
mogucnostima hrvatskog se1jaštva.”“6
Time su u hrvatskom politickom životu nastala dva razlicita
shvacanja 0 pojmu narodnosti i s tim u vezi se razvijaju uporedo
dva smjera u nacionalnim politickim ideologijama Hrvata. Iedno
je gradansko shvacanje, koje naglašava solidarnost svih slojeva bez
obzira na posebne interese pojedinih staleža. To shvacanje i dalje
razvija nacionalnu mistiku pojacanu teorijama 0 rasnoj i kulturnoj
nadmocnosti. Ovo se shvacanje prema tome i dalje oslanja na usta-
nove zapadno-evropske civilizacije i pod utjecajem je poslijeratnih
gradanskih nacionalistickih ideologija, koje se razvijaju na zapadu.
Drugo je shvacanje seljacko, koje razbija nacionalnu mistiku, ne
priznaje rasne teorije ni ideju o solidarnosti interesa svih slojeva, jer
je posljedica tih ideja bila “da je gradanstvo nametnulo seljaštvu svo-
ja shvacanja i svoje poglede, koji su odgovarali gradanskim intere-
sima. Medutim životna je potreba seljaštva, da preuredi društveni
poredak prema svojim shvacanjima i interesima, t. j. da ostvari se-
ljacku državu u kojoj ce se svi društveni sloj evi ravnati prema životu
ipotrebama seljackoga naroda; a da se ovaj cilj postigne, potrebna je
146 Vladko Macek, “Bit hrvatskog seljackog pokreta°Ž Obzor Spomen knjiga, op. cit.
str. 199.
222
'Š' RAZVITAK GRADANSKIH IDEOLOGIIA U HRVATSKOI 'Q'
izmjena današnjeg državnog i društvenog poretka, jer ne smije se-

ljaštvo ostati vjecno samo objekt bilo koje brige i skrbi, bilo pljackei
izrabljivanj a sa strane drugih staleža.”“7
Sa gledišta seljackog pokreta prema tome shvacanja koja je do-
nijela gradanska revolucija bila su “na štetu seljaštva, radnika i svih
slabijih, a koristila samo onima koji su imali u ruci novaci vlast°Ž“8
XI.
Ove ideološke kao i izvjesne kulturno-regionalne razlike unutar hr-

vatskog naroda ne znace da se one mogu iskoristiti u svrhu razbij anja
hrvatstva kao politicke i nacionalne snage. Hrvati su u toku od deset
stoljeca razvili svoju nacionalnu svijest i formulirali minimum svojih
nacionalnih zahtjeva. Hrvatstvo je prema tome, i ako u neznatnoj
mjeri podvojeno unutra, postalo potpuno jedinstveno prema vani,
a to je jedna od osnovnih znacajka ekonomski i politicki razvijenog
naroda.
W Ibid. su. 199 1 200.

“S Ibid. sir. 199 i200.
223
II. DIO
AUTOHTONA KULTURA I NACIQNALIZAM*
I.
Politicki razvitak Hrvata usko je povezan sa njihovim kulturnim ra-

zvitkom. Kulturni je razvitak zapravo prethodio politickom razvitku
Hrvata i znatno utjecao na politicku orijentaciju i politicka shvacanja
kod Hrvata. Ali kao što se to uvij ek dogada u društvenim odnosima,
da su utjecaji društvenih pojava obostrani, tako je i u ovom slucaju
ne samo kulturni razvitak utjecao na politicki, nego je i politicki ra-
zvitak utjecao isto tako na kulturnu orijentaciju Hrvata.
Medutim i kulturni i politicki razvitak kod Hrvata uslijed raznih
povijesnih i društvenih razloga bio je razlicit u raznim hrvatskim
kraj evima, at bio je razlicit isto tako i u raznim slojevima društvenim.
Te su razlike narocito zapažene izmedu gradanskih s jedne strane i
seljackih slojeva s druge strane. Tako je na primjer “jugoslavenska
idej a” imala najprij e snažni utjecaj na kulturnu, a kasnije i na politic-
ku orijentaciju hrvatskih gradanskih slojeva, dok je ta ista ideologija
bila od mnogo manjeg znacenja za kulturnu i za politicku orijentaci-
ju hrvatskog seljaštva.
Gradanski su slojevi kod Hrvata nametnuli svoja kulturna i po-
liticka shvacanja i društvenim naukama, koje su i inace vrlo osjet-
ljive na kulturne i na politicke utjecaje, a kod Hrvata su se te nauke
* Štampano u kalendaru “Napredak°L Sarajevo, 1938.
224
fä' AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM fš'
pocele razvijati uporedo sa razvitkom ideje narodnog jedinstva svih

južnih Slavena. To je bio razlog, da su kod nas i povijesne nauke i
etnologija i politicke nauke, a i druge društvene nauke polazile sa
jedne pretpostavke, koja je unaprijed bila prihvacena bez diskusije,
a to je: pretpostavka, da je društveni razvitak svih južnih Slavena bio
jednoobrazan; ta je naime pretpostavka odgovarala ideji kulturnog
i politickog jedinstva slavenskih naroda u Podunavlju i na Balkanu.
Najbolji dokaz takove kulturne, politicke, a uz to i znanstvene orij en-

tacije hrvatskih gradanskih slojeva je u tome, što se je prva najviša
kulturna i znanstvena ustanova kod Hrvata nazvala “lugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti°Ž
Ideja jednoobraznog kulturnog i politickog razvitka ostala je kao
apsolutna pretpostavka i onda kada je jedan dio hrvatskih gradan-
skih slojeva poceo razvijati hrvatski gradanski nacionalizam; s tom
razlikom jedino, što su ovi pretpostavljali, da su ne svi južni Slaveni,
nego svi Hrvati, bez razlike kraja i društvenog sloja, prošli kroz jed-
noobrazan kulturni i politicki razvitak. Ti su gradanski slojevi naime
identificirali svoj kulturni i politicki razvitak sa kulturnim i politic-
kim razvitkom citavog naroda.
Kad ovakav razvitak znanstveni, kulturni i politicki kod hrvatskih

gradanskih slojeva imamo na umu, onda nam je sasvim razumlji-
vo, da današnje znanstvene ideje i teorije, koje razbijaju dosadašnju
jugoslavensku i dosadašnju hrvatsku gradansku tradiciju, narocito
u društvenim naukama, izazivaju snažnu reakciju sa strane hrvat-
skih gradanskih slojeva, bez obzira na njihovu današnju politicku
orijentaciju. Tako na primjer problem autohtone kulture Hrvata iza-
Ziva jednako snažno negodovanje i sa strane jednog dijela hrvatskih
gradanskih nacionalista, kao i sa strane hrvatsko-jugoslavenskih na-
cionalista.
225
Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q
Osim jugoslavenskih tradicija postoje još i druge neke okolnosti,

koje su takoder utjecale na dosadašnju kulturnu, politicku i znan-
stvenu orijentaciju hrvatskih gradanskih slojeva. Tu dolazi u prvom
redu utjecaj zapadno-evropske civilizacije, a onda posebno utjecaj
samog katolicizma.
Hrvati su teritorijalno položeni na granicnom podrucju zapad-
no-evropske civilizacije, na podrucju gdje je zapadnoevropska civili-
zacija zahvatila hrvatske gradanske slojeve, ali nije uspjela da prodre
medu hrvatsko seljaštvo. Time je nastao izvjestan antagonizam iz-
medu hrvatskog grada i hrvatskog sela, jer hrvatski gradanski slo-
jevi, obuhvaceni i zarobljeni shvacanjima i nacinom života zapad-
no-evropske civilizacije, nisu uvijek mogli da shvate vrijednosti one
kulture, koju je ocuvalo selo.
II.
U raspravljanju pitanja naše autohtone kulture, koju je ocuvalo selo, i

zapadno-evropske civilizacije, koja je zahvatila grad, moramo najpri-
je postaviti oštru razliku izmedu puckog društva i tehnološkog druš-
tva, kao i razliku izmedu jednostavnog društva i složenog društva.
Isto tako moramo biti na cistu s time, što je svrha društva, da bismo
mogli sa gledišta te svrhe prosudivati o vrijednostima poj edinih kul-
tura i civilizacija.
Razlika izmedu puckog i tehnološkog društva je u stupnju tehnic-
kog napretka, u stupnju tehnicke savršenosti. Pucko je društvo svako
ono društvo gdje je napredak tehnicki minimalan, dok je tehnološko
društvo svako ono društvo u kojemu je napredak tehnike postigao
relativno visoki stupanj savršenstva. Tako je zapadno-evropska civi-
lizacija tehnološko društvo, dok je naše selo pucko društvo.
226
'Q AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM 'Q'
S druge strane jednostavno društvo je takovo društvo, kod koj ega

postoji minimum društvenog razlikovanja bilo u vertikalnom bilo u
horizontalnom pravcu, dok je složeno društvo takovo gdje postoji
snažno naglašeno društveno razlikovanje i u vertikalnom i u hori-
zontalnom pravcu. Društveno razlikovanje u vertikalnom pravcu to
je na primjer razlikovanje društva na gornje i na donje slojeve, na
one koji vladaju i one koji su vladani, na ekonomski jace i na one
koji su ekonomski iskorišcavani, itd. Društveno razlikovanje u hori-
zontalnom pravcu je na primjer razlikovanje clanova nekoga društva
prema njihovom zanimanju, znanju, kulturi, vjeri, mišljenjima, po-
našanju, odijelu, psihickim osobinama, itd. Zapadno-evropska civi-
lizacija je društvo koje je vrlo oštro diferencirano i u horizontalnom
i u vertikalnom smjeru; to je prema tome složeno društvo, dok je
naša autohtona kultura jednostavno društvo, jer je naše selo ostalo
minimalno diferencirano i u vertikalnom i u horizontalnom smjeru.
Medutim moramo vec ovdje napomenuti, da nije svako jedno-
stavno društvo jednako, nego da i medu tim društvima, kao i medu
složenim društvima mogu postojati velike razlike u pitanju društve-
nog uredenja, ekonomske i politicke organizacije, raspodjele dobara,
rodbinskih odnosa, sistema odgoja, društvene sigurnosti, izgradiva-
nja licnosti, religioznih i moralnih shvacanja, itd. Tako iu hrvatskom
selu, koje je organizirano kao jednostavno i kao pucko društvo, mo-
žemo naci kulturnih razlika, koje su nastale uslijed raznih okolnosti
u kojima se hrvatsko selo nalazilo i uslijed raznih utjecaja kojima
je hrvatsko selo bilo podvrgnuto od doseljivanja u Podunavlje i na
Balkan pa sve do danas.
Zapadno-evropska civilizacija, koja je po svom sastavu tehno-
loško i složeno društvo, potpuno je zahvatila gradanski elemenat u
hrvatskim krajevima. Ta je civilizacija nastala poglavito spajanjem
elemenata stare grcke kulture, stare rimske kulture, kršcanstva, se-
mitske kulture i kultura raznih germanskih naroda. Njena je naro-
227
cita zasluga što je omogucila veliki tehnicki napredak, što je razvila

trgovinu, promet i medunarodne veze, a s time i svjetsku orijenta-
ciju, kao i veliku akumulaciju bogatstva, odnosno veliko nagomi-
lavanje dobara. Medutim s druge strane, ta se kultura i civilizacija
istice velikom nejednakošcu u raspodjeli dobara, snažno razvijenim
egocentrizmom u individualnim i u medunarodnim odnosima, ve-
likom krvožednošcu i ratobornošcu, kao i pomanjkanjem razvije-
nijih humanih osjecaja i osjecaja pravicnosti. Povijest te civilizacije
u stvari je povijest medusobnog ubijanja i istrebljivanja u interesu
pojedinaca i u interesu manjih skupina. K tome je u toj civilizaciji
neobicno razvijen osjecaj superiornosti, osjecaj nadmocnosti poje-
dinih kultura i naroda nad drugim kulturama i narodima, tako da
pripadnici zapadnoevropske civilizacije na narode i pojedince koji
pripadaju drugim kulturama ili za koje smatraju da nisu dovoljno
“civilizirani” gledaju sa velikim prezirom. S tim u vezi je i neshvaca-
nje, a cesto i prezir naših gradanskih slojeva za potrebe seljaka i za
nj ihovu pucku kulturu.
Ako cijenimo civilizaciju sa gledišta srece i licnog zadovoljstva

što veceg broj a njegovih clanova, onda je zapadno-evropska civiliza-
cija baš takovo društvo, u kojemu je vrlo mali broj pojedinaca licno
zadovoljan, a i taj mali broj zadovoljnih izgraduje svoje zadovoljstvo
uglavnom putem iskorišcavanja svih ostalih clanova društva i na nji-
hovu štetu. Nezgodne posljedice zapadno-evropske civilizacije po
narode, koji još nisu izgubili ili potpuno napustili svoju vlastitu au-
tohtonu kulturu, tako su ocite, da se danas mnogi sociolozi bave pro-
blemom, kako da se ocuvaju razne autohtone kulture od zaraženja
sa zapadno-evropskom civilizacijom. Pokušaji, da se prenese samo
tehnicki napredak zapadno-evropske civilizacije, ali bez duhovne sa-
držine te civilizacije, vec su ucinjeni po odobrenju holandeske vlade
u njenim kolonijama. U vezi s takovim pokušajima sprjecavan je do-
lazak misionarima bilo koje vjere, jer su misionari uvij ek bili pretece
228
f* AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM 'Š'
širenja tudih kulturnih shvacanja; na toj su podlozi urodenici bivali i

ekonomski i moralno iskorišcavani od stranaca, i ako to nije bio cilj
misionara.“9
Razbijanje starih shvacanja i starih navika, narocito ako se to
izvodi naglo i bez promišljenog plana, u stanju je da izazove nepo-
željne psihicke i društvene posljedice. Te posljedice dovode cesto do
izumiranja autohtonog stanovništva, a dotle su urodenici samo pli-
jen stranih trgovaca i zavojevaca.
III.
Hrvati su usprkos toga što su prihvatili kršcanstvo i islam, usprkos

toga što su prošli kroz zapadno-evropski i kroz islamski feudalni
poredak i usprkos toga što ih je djelomicno zahvatio kapitalisticki
sistem, ipak održali sve do danas mnoge osobine svoje izvorne i sa-
morodne kulture. Vec smo napomenuli, da ta autohtona kultura nije
jednoobrazna, jer su se Hrvati našli na podrucju na kojem su se kri-
žali mnogovrsni kulturni utjecaji i razni dijelovi Hrvata živjeli su u
najrazlicitijim okolnostima. Medutim zadatak je sociologa i politica-
ra, da putem odgoja, putem politickih pokreta i putem društvenog
uredenja propagiraju baš onakove osobine naše vlastite kulture, koje
ce najbolje omoguciti srecu i licno zadovoljstvo najvecem broju Hr-
vata.
Ako uporedimo dva naša izvorna društvena sistema: zadružni i

plemenski,15° odmah ce nam biti jasno, koji od ta dva razlicita druš-
tvena uredenja bolje odgovara postavljenom cilju. Zadružni je sistem
zasnovan na kooperaciji, na saradnji svih clanova u cilju ekonom-
Ske, politicke i moralne zaštite podjednako svih clanova zajednice.
149
Edwin Embree, Modern education of primitive peoples, Proceedings of the semi-
nar on racial and cultural contacts, Univ. of Chicago, 1935-36.
150
Uporedi Dinko Tomašic, Draštveni razvitak Hrvata, Zagreb (1936, 1997, 2013).
229
“%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'W
Zato kažemo da je to sistem ekonomske i politicke demokracije. Taj

sistem pruža maksimum sigurnosti svojim clanovima i zato takovo
društveno uredenje izgraduje duševno uravnotežene licnosti, odgaja
smisao za društvenu pravdu, smisao rada i saradnje za zajednicko
dobro, razvija humane osjecaje i težnju za miroljubivim odnosima sa
drugim društvenim zajednicama.
Plemensko društveno uredenje naprotiv osnovano je na egocen-
tricnoj ina kompetitivnoj podlozi. U takovom društvenom uredenju
pojedinci se individualno natjecu sa svrhom unapredivanja svojih
licnih cilj eva cesto bez obzira na zaj ednicko dobro zajednice. Uslijed
toga u tom društvu nema ni ekonomske ni politicke ni moralne si-
gurnosti za veliki dio njegovih clanova. U tom društvu su i imovina
i vlast nejednako podijeljene, a i moral i društveni ugled su razliciti
kod raznih clanova i skupina toga društva.
Radi toga se plemensko društvo približuje složenom društvu u
tome što i u plemenskom kao i u svakom složenom društvu postoji
vrlo naglašena vertikalna diferencijacija. I plemensko društvo se di-
jeli na gornje i donje slojeve; to su ugledni rodovi i neugledni rodovi.
Plemensko se društvo dijeli na vladajuce i vladane; vladajuci su one
kuce kojima po nasljednom redu pripada vlast u rodu i plemenu, a
svi ostali su vladani. Isto se tako plemensko društvo dijeli na eko-
nomski jace i ekonomski iskorišcene. Vodece kuce i jaki rodovi su
ekonomski jaci i oni ekonomski iskorišcavaju manje ugledne kuce i
narocito slabije rodove.
Medutim plemensko se društvo razlikuje od složenih društava
u tome što nema u njemu nikakovog razlikovanja u horizontalnom
pravcu, to jest svi clanovi plemena posjeduju istu kulturu, isto zna-
nje, imaju jednake navike i obicaje, jednaku vjeru, isto zanimanje i
jednaku nošnju. Uslijed velike vertikalne diferencijacije, individu_a-
listickog sistema odgoja i pomanjkanja jace psihicke discipline, ovo
230
'%' AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM 'Q'
društvo favorizira razvijanje duševno neuravnoteženih i agresivnih

pojedinaca, koji svi teže za isticanjem i za vodecim ulogama u druš-
tvu, pa je otešcan kooperativni rad u interesu citave zajednice.
medutim ne znaci, da svi clanovi plemenskog društva posje-
To
duju takove duševne osobine. Spomenute duševne osobine u stvari
su osobine vodecih slojeva u plemenskom društvu, a narocito su to
osobine clanova uglednih kuca, kojima po nasljedstvu pripada eko-
nomsko i politicko vodstvo. Baš radi tih okolnosti pripadnici donjih
slojeva našeg plemenskog društva cesto su se ?zicki opirali politic-
kom i ekonomskom iskorišcavanju sa strane vodecih kuca i uglednih
rodova, a to objašnjava mnoge dogadaje iz najranije politicke povi-
jesti Hrvata.
Osim ova dva glavna autohtona kulturna sistema mogu se naci
kod Hrvata još i ostaci i utjecaji kulture romaniziranih balkanskih
stocara (Vlaha). Njihova društvena organizacija još nije dovoljno is-
pitana, ali se može uglavnom reci, da su ove skupine bile nomadske,
da je kod njih individualizam bio vrlo razvij en i da su neki oblici nji-
hove društvene organizacije bili više privremenog znacaja, pa prema
tome njihova društvena organizacija nije bila niti dovoljno razrade-
na niti dovoljno ucvršcena ili stabilna. Ovi su nomadi bili djelomic-
no asimilirani od Srba, a djelomicno od Hrvata, ali je razumljivo, da
su u toku asimilacije u nekim krajevima mogli ostati jaci ili slabiji
utjecaji ovog nomadsko-individualistickog društva.
IVL
Nacionalizam kao društveni pokret, koji teži za što jacom integra-

cijom svih dijelova jednoga naroda, bit ce najuspješniji i najtrajniji
onda, kada je u stanju da svojom sadržinom odgovara shvacanjima
i zadovoljava potrebe što veceg, broja clanova toga naroda. Zato je i
razumljivo, da je hrvatski seljacki pokret kao nacionalni pokret imao
231
daleko više uspjeha nego ijedan drugi politicki i socijalni pokret kod
Hrvata. Seljacki je naime pokret za osnovu svoje politicke ideologije i
društvene ?lozofij e uzeo elemente naše autohtone zadružne kulture,
a društvena organizacija i shvacanja te kulture najbolje odgovaraju
interesima i težnjama najveceg broja Hrvata, a narocito interesimai
težnjama hrvatskog seljaštva, radništva i maloga gradanstva.
I gradanski su sloj evi kod Hrvata izgradivali svoje nacionalisticke
ideologije. Medutim ti su slojevi bili potpuno zarobljeni shvacanjima
zapadno-evropske civilizacije i njenom društvenom organizacijom,
a nisu poznavali i prezirali su kulturu sela; njihovi pokreti i ideolo-
gije nisu bili ništa drugo nego kopija zapadno-evropskih naciona-
listickih pokreta i drugih politickih i politicko-religioznih pokreta,
pa su morali doživjeti potpuni slom, jer ti pokreti ne odgovaraju niti
interesima a niti shvacanjima najveceg broj a Hrvata.
Ne samo to, nego su ti pokreti ponekad bili upereni direktno pro-
tiv interesa hrvatstva, jer su težili ili da cijepaju Hrvate ili da ih isko-
riste u interesu tudih nacionalistickih pokreta.
Tako je na primjer težnja izvjesnih gradanskih slojeva, da izjed-
nace hrvatstvo i katolicizam, vrlo pogibeljna sa gledišta hrvatskih
nacionalnih interesa. Nema sumnje da veliki dio Hrvata pripada ka-
tolickoj vjeri, ali isto tako jedan dio Hrvata pripada islamu i drugim
vjerama. Izjednaciti hrvatstvo i katolicizam znaci odreci se bosanskih
Hrvata muslimana. Osim toga katolicizam je samo jedan od mnogih
elemenata hrvatske narodne kulture, ali to nije niti njen osnovni niti
njen najvažniji elemenat; vidjeli smo naprotiv, da su kod Hrvata baš
elementi one kulture, koja je postoj ala još prij e katolicizma, uzeti kao
podloga najjaceg i najveceg hrvatskog politickog i društvenog pokre-
ta, a prema tome i kao podloga hrvatskog nacionalizma. Poznato je
k tome, da je katolicizam univerzalni pokret, dok je nacionalizam lo-
kalni pokret; izjednaciti katolicizam sa hrvatstvom znacilo bi staviti
hrvatstvo u službu univerzalnih težnja katolicke crkve.
232
'“" AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM 'Q'
S druge pak strane neki su gradanski slojevi kod Hrvata, u nedo-

statku poznavanja autohtone kulture hrvatskog seljaštva, uzeli kao
podlogu svoje nacionalisticke ideologije elemente germanske au-
tohtone kulture ili elemente srpske autohtone kulture. S tim u vezi
su jedni pokušali da hrvatskom nacionalizmu postave kao podlogu
nordijski mit, to jest ideju o gotskom podrijetlu Hrvata i mit o su-
periornosti germansko-nordijske rase, a drugi su opet htjeli da kao
podlogu hrvatsko-jugoslavenskog nacionalizma postave kosovski
mit, junacku narodnu pjesmu i ideju o superiornosti dinarskog tipa.
Tako je hrvatski gradanski nacionalizam, u pomanjkanju vlastite
podloge i cvrste osnove, na kojoj bi se mogao razvijati, doživio pot-
puni slom.
Svaki se gradanski nacionalizam služi kao sredstvom nacionalisticke

propagande uljepšavanjem narodne prošlosti, stvaranjem mitosa o
narodnom geniju i propagiranjem ideje o potrebi solidarnosti svih
društvenih slojeva u nacionalnom interesu. Nema sumnje, da sve
ovo pomaže razvijanju nacionalne svijesti, ali taj nacin gledanja na
narodnu prošlost i na narodnu sadašnjost isto tako služi održavanju
dominacije gradanskih slojeva nad ostalim slojevima; kod Hrvata to
znaci dominaciju neznatne manjine nad golemom vecinom naroda.
Zato je hrvatski seljacki pokret u propagiranju nacionalne svijesti
kod Hrvata išao drugim putem. Qvaj pokret kriticki gleda na proš-
lost i kriticki gledana sadašnjost, ali istovremeno razvija ideologiju,
koja može zadovoljiti i osjecaje i interese najveceg broja Hrvata. Iz
tih razloga je hrvatski seljacki pokret stvarno prvi integrirao sve di-
jelove Hrvata i povezao ih u jednu cjelinu osjecaja i interesa u pravcu
njihove politicke, ekonomske i kulturne emancipacije.
233
ZADRUŽNA KULTURA I HRVATSKI SELIACKI
POKRET*
Antun Radic je protumacio i shvatio kulturu kao život, nacin živo-

ta, t. j. kao skup svih društvenih odnosa, svih mišljenja, shvacanja
i ponašanja neke odredene skupine. Prema ovome shvacanju svaka
ljudska zajednica i svaki narod izgraduje svoju vlastitu kulturu koja
najbolje odgovara njegovim težnjama i potrebama. Medutim svaki
je narod, pa i hrvatski, sastavljen od razlicitih skupina i svaka od
tih skupina nastoji više ili manje da svoja shvacanja i svoje interese
nametne ostalima. Te se protivnosti narocito zapažaju u kulturnim
razlikama izmedu sela i grada: “Gospoda imaju svoju, narod svoju
kulturu°L kaže Antun Radic. Grad živi svojim posebnim životom, ra-
zlicitim od života sela, pa su i shvacanja i težnje grada cesto takove
da dolaze u protivnost sa potrebama, težnjama i shvacanjima sela.
Najveca neprilika je u tom, što se grad cesto povada za mislima i
shvacanjima tudih naroda, a ne pozna i ne mari za potrebe i težnje
okolnog sela, dakle ne zna za potrebe i težnje svoga vlastitoga naro-
da; otuda potjece i sukob izmedu grada isela i otuda cesto potpuna
zapuštenost našega sela istovremeno dok se gradovi po svom vanj-
skom izgledu, po svojim ustanovama i po udobnosti, kao i po svom
nacinu i standardu života, ne razlikuju od najrazvijenijih gradova u
zapadnoj Evropi.
Ove je razlike izmedu grada i sela, a na štetu sela, vrlo dobro
zapazio vec Ante Starceviczm “Gradani, uopce, imaju mnogo i lepa
znanjai eto dosta imanja, i svu vlast u šaka... a seljani su bez imanja
i bez znanja, dakle bez prava, prem najviše rade i terpe za dobro op-
* Štampano u “Pregledu°L Sa.rajevo, juli-august, 1937.

151 Antun Starcevic, Ustavi Fremcezke, Zagreb, 1889.
1
234
~ ZADRUŽNA KULTURA 1 HRVATSKI sEL1Ac1<1 POKRET «ë'
cenito°Ž Ali braca Radici su bili prvi, koji su ove misli postavili kao
temelj svoje politike i koji su zapoceli organizaciju citavog hrvatskog
puka t. j. selj aka, radnika i malih gradana, dakle svih onih, koji su do
tada bili “bez imanja, bez znanja i bez vlasti°L a u cilju da se država
organizira i upravlja ne samo u interesu bogatih i školovanih grada-
na, nego u prvom redu u interesu puka, a narocito u interesu seljaka:
“Naša stranka zove se i pucka, zato što je glavna njezina misao to: da
i puk... ima pravo u državi odlucivati po svojem mišljenju i po svo-
jim potrebama... i to treba posebice istaknuti zato, što sve dosadašnje
hrvatske stranke priznavaju, a i vode takvu politiku, koja na pucko
ili narodno mišljenje gleda malo, ili pace nimalo, ili drugim rijecima:
sve dosadašnje hrvatske stranke vode više manje tako zvanu gospod-
sku politiku” (program Hrvatske pucke seljacke stranke iz 1905).
Medutim da bi se mogla država organizirati i upravljati tako, da
to najbolje odgovara mišljenjima i potrebama puka, a narocito seljaš-
tva, potrebno je znati kako živi narod, narocito kako žive najširi na-
rodni slojevi, seljaštvo i radništvo, i koje su njihove potrebe i težnje.
Radi toga se vec u prvom programu seljacke stranke traži, da se u
školama, osim dosadašnjih predmeta, mora uciti još iz a) poznavanje
naroda i njegova života; b) društveni razvoj covjecanstva (historij ska
sociologija) osobito u Slavena u svezi s njihovom povješcu...”
Antun Radic je bio prvi, koji je poceo sa sakupljanjem gradiva
o životu i kulturi hrvatskog seljaštva i rad koji je on zapoceo i da-
nas se nastavlja, te je u Zbornicima Akademije znanosti u Zagrebu
sakupljeno vrlo mnogo podataka potrebnih za proucavanje života,
potreba i težnja, dakle za proucavanje kulture hrvatskog puka. Svoje
poznavanje naroda braca Radic su vrlo dobro primijenili kod izgra-
divanja osnovnih misli i nacela hrvatskog seljackog pokreta i zato
se te misli i nacela i ne mogu valjano ocijeniti u citavom njihovom
opsegu, dubini i dalekosežnosti bez poznavanja hrvatske pucke i se-
lj acke kulture.
235
I Antun Starcevic i braca Radici bili su seljacka djeca, sinovi selja-

ka; ali je od osobite važnosti to, da su i Ante Starcevic i braca Radici
rodeni u seljackim kucnim zadrugama i u krajevima gdje je zadružni
život još bio razvijen, iako je vec bio poceo opadati uslij ed prodiranj a
ekonomskog i društvenog sistema zapadno-evropskog kapitalizma.
I Antun Starcevic i braca Radici su dakle mogli da u svojoj najužoj
sredini i od svojih najranijih dana promatraju i jedan i drugi nacin

društvene organizacije i da uporeduju njihove prednosti i njihove
nedostatke. Antun Starcevic je obicavao naglašavati, da svoja shvaca-
nja, svoj moralni i politicki razvitak duguje u prvom redu onome što
je vidio i naucio u zadruzi gdje se je rodio. Citav svoj politicki sustav
izgradili su tako i braca Radici na osnovu svog neposrednog iskustva
u zadružnom životu i u najužem doticaju sa seljaštvom, proucavajuci
njegove potrebe, njegove misli i njegove težnje. Na tom temelju oni
su izgradivali takav politicki sustav, zamišljali su takovu državnu or-
ganizaciju, koja bi najbolje zadovoljila potrebama najširih narodnih
slojeva.
Temeljno je nacelo tog društvenog sustava, zamišljenog od brace
Radica: politicka i ekonomska demokracija. Politicka se demokracija
po tom sustavu sastoji u vladi puka, u vladi najširih slojeva, koju oni
vrše preko zastupnika, izabranih neposrednim, tajnim i opcim glasa-
njem, ali što se tice životnih potreba naroda, tu ima narod dati svoju
privolu ravno pojedinacnim glasom (referendum), a to znaci nepo-
sredna demokracija, dakle najširi sustav demokracije, koji se uopce
dade zamisliti i izvesti; takva neposredna demokracija bila je najdo-
sljednije provedena u našem narodu baš u kucnim zadrugama, gdje
su svi domari birali gospodara i gospodaricu na odredeno vrijeme ili
dotle dok je upravljao prema njihovim željama i potrebama. S tim u
vezi i Stjepan Radic traži u opcinskim skupštinama za svakog pred-
stavnika seljacke obitelji toliko glasova, koliko je u obitelji duša, a
seljacku državu zamišlja kao slobodnu zajednicu slobodnih domova.
236
fß' ZADRUŽNA KULTURA I HRVATSKI SELIACKI POKRET “Q
Drugo temeljno nacelo seljackog pokreta je ekonomska demo-

kracija, koja se sastoji u zahtjevu, da je jedino licni rad i licna zasluga
osnova društvenih razlika i da svakome pripadaju potpuni plodo-
vi njegova rada. Razumije se, da ekonomska demokracija ne bi bila
potpuna bez zaštite nejakih i nemocnih i zato Stjepan Radic u pro-
gramu seljacke stranke od 1921. traži sveopce osiguranje, tako da
nitko bez svoje krivnje ne ostane bez sredstava za život.
Kao i politicku, tako i ekonomsku demokraciju nalazimo najdo-
sljednije provedenu u seljackoj zadruzi, narocito u onom njenom
obliku koji u Hrvatskom Zagorju i drugim nekim krajevima nazivlju
skupcina. U takvom tipu kucnih zadruga postojala je potpuna po-
liticka i ekonomska demokracija. U skupcini je vlast bila u rukama
svih domara, a izabrani gospodar i gospodarica nisu uživali nikakvih
posebnih prava - bili su jednaki ostalima. Tu je vrijedilo nacelo: “tko
nije pri djelu, nije ni pri jelu”Ž Ali je rad bio tako podijeljen, da se je
vodilo racuna o ?zickim mogucnostima i o umnim sposobnostima,
a narocitu zaštitu su uživala djeca i starci bez razlike spola, zatim
trudne žene i porodilje.
Najveca zapreka ostvarenju seljacke države bila su uvij ek ona gos-
poda, koja su tude misli i svoje interese pretpostavljala potrebama,
željama i shvacanj ima puka, a narocito seljaštva. Zato ideolozi seljac-
kog pokreta i naglašavaju, da je seljaštvo narod, a to ne znaci drugo,
nego da duhovna i materijalna dobra najširih narodnih slojeva mo-
raju biti mjerilo i putokaz opce narodne politike.
237
HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO~EVROPSKA
CIVILIZACIIA*
I.
Za posljednjih nekoliko desetljeca u citavom je svijetu ekonomska,

politicka i kulturna premoc gradanskih slojeva uzdrmana i poko-
lebana zbog pokreta širokih narodnih slojeva. Ti su slojevi s jedne
strane postali svijesni, da ih gradanska manjina i ekonomski i poli-
ticki iskorišcava zato, da štiti i unapreduje svoje uže interese; s druge
su opet strane ti slojevi došli do svijesti, da bi organiziranjem i s po-
mocu sredstava, koja im pruža moderna demokracija, mogli preuze-
ti vlast od gradanske manjine i urediti državu tako, da ona što bolje
odgovara shvacanjima i interesima puka.
Gradanska manjina, u opasnosti da izgubi vlast i ekonomske
prednosti, reagirala je na dva nacina, da bi suzbila težnje širokih na-
rodnih slojeva: jedan nacin je bio s pomocu snažno razvijene pro-
tupropagande, a drugi je bio dokidanjem postojecih demokratskih
ustanova. Protupropaganda, koju je povela gradanska manjina da bi
održala svoj povlašceni položaj, sastojala se u prikazivanju “opasno-
sti” koja tobože prijeti “kulturi'L t. j. zapadno-evropskoj civilizaciji
pod pritiskom težnja i zahtjeva seljaka i radnika. Najjace je isticana
“komunisticka opasnost°L ali ne toliko radi same stvarne mogucno-
sti prodiranja marksistickih ideologija, koliko radi borbe protiv de-
mokratskih ustanova, jer je demokracija sistematski prikazivana kao
takovo društveno uredenje, koje tobože u sebi krije “klicu boljševiz-
* Štampano u “Savremenikuf studeni, 1937.
238
Š' HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA 'Q
ma”Ž Logicki rezultat te propagande bio je zahtjev, da se vladajuca

gradanska manjina i dalje održi na vlasti bilo kakovim sredstvima,
jer je ta manjina sebe smatrala kao jedinog tvorca “kulture” i jedinu
zaštitu od “komunisticke opasnosti”Ž
Ta protupropaganda nije mogla imati nikakva odjeka u širokim
narodnim slojevima, jer su baš oni imali više štete negoli koristi od
“kulture'L koju su propagirali povlašceni gradani. Ali ta je protupro-
paganda imala narocito utjecaja na neke gradanske slojeve, to jest na
one, koji su sebe htjeli izdici iznad širokih narodnih slojeva, da bi se
dovinuli vlasti i povlastica, koje su uživali gornji gradanski slojevi.
Tako su neki gradanski slojevi, a i jedan dio malog gradanstva, po-
stali najjaca podrška raznih diktatorskih, autoritativnih, totalitarnih
i fašistickih režima; ti su režimi pod izgovorom, da je postojeci po-
liticki i kulturni poredak u opasnosti, oborili demokratske ustanove
i tako znatno otešcavali širokim narodnim slojevima mogucnost da
preuzmu vlast u svoje ruke.

Što se tice Hrvata i njihove tako cesto isticane pripadnosti Zapa-
du, potrebno je bilo iznijeti na vidjelo, što zapravo znaci ta zapadno-
evropska civilizacija za Hrvate; a narocito što ona znaci za hrvatsko
seljaštvo, koje je kudikamo najjaci sastavni dio najširih narodnih slo-
jeva Hrvata. Potrebno je osim toga raspraviti, da li je sa gledišta inte-
resa najširih narodnih sloj eva vrijedno, da se ta “pripadnost Zapadu”
održi i da li je vrijedno, da se u interesu održanja zapadno-evropske
civilizacije i Hrvata dokinu demokratske ustanove i onemoguci de~
mokratsko društveno i državno uredenje.
Prvi je bio Antun Radic koji je definitivno dao nepovoljan sud o
utjecaju zapadno-evropske civilizacije na kulturni razvitak Hrvata,
a narocito hrvatskog seljaštva. To je dalo poticaja njegovim sljed-
benicima, da se bore protiv negativnih kulturnih utjecaja zapadno-
evropske civilizacije na taj nacin, što su propagirali održanje autoh-
239
'“' POLITICKI RAZVITAK HRVATA “W
tonih kulturnih osobina hrvatskih seljaka. Organizacioni oblik tih

nastojanja jest “Seljacka Sloga'L koja je u nekoliko godina svoga rada
pokazala vrlo pozitivne rezultate u smislu svojih nastojanja.
Medutim nije utjecaj zapadno-evropske civilizacije bio nepovo-
ljan po interese seljaštva samo s kulturne strane; taj je utjecaj bio
isto tako razoran i na ekonomskom podrucju. To su davno zapazili
ideolozi hrvatskog seljackog pokreta i tražili najpodesniji nacin, da
zaštite seljaštvo od negativnog ekonomskog utjecaja Zapada. Današ-
nji organizacioni oblik tih nastojanja na ekonomskom podrucju jest
“Gospodarska Sloga'Ž U smislu rada “Gospodarske S1oge” izdao je
nedavno Rudolf Bicanic raspravu o Žagrarnoj krizi u Hrvatskoj 1873
- 1895'Ž Ta je rasprava zapravo znanstveni dokumenat o destruktiv-
nom djelovanju zapadno-evropske civilizacije na gospodarski razvi-
tak hrvatskog seljaštva.
II.
Prije prodora zapadno-evropske civilizacije u hrvatske krajeve u nje-

zinom kulturnom i ekonomskom obliku hrvatsko je seljaštvo živjelo
podijeljeno u glavnom u dva kulturno-ekonomska podrucja. Iedno
je bilo podrucje na kojemu je postojala polj oprivredna i stocarska sa-
modostatna (autarhicna) ekonomska organizacija i zadružno druš-
tveno uredenje; drugo je bilo podrucje na kojemu je prevladavalo
ekstenzivno stocarenje, a poljoprivreda bila je od manjeg znacenja.
Na tom drugom podrucju je _prevladavalo u pocetku plemensko
društvo, a kasnije patrijarhalno društveno uredenje.
Na drugom je mjestu bilo govora o utjecaju zapadnoevropske ci-
vilizacije na ta dva naša autohtona kulturna podrucja, a ovdje cemo
raspraviti utjecaj te civilizacije na ta dva naša osnovna ekonomska
podrucja.
- 240
fç' HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA f%'
Feudalni poredak nije mijenjao temelje ekonomske organizacije

krajeva kojima je on bio nametnut. To je bilo zato, jer je struktura
feudalnog društva bila vojnickog i svecenickog karaktera, a ni jedan
ni drugi od ta dva društvena sloja nije bio interesiran na uvecavanju
proizvodnje zbog stvaranja kapitala, nego u prvom redu zbog iskori-
šcavanja seljaka za vojnicke i svecenicke konsumne i ?skalne potre-
be. Te konsumne i ?skalne potrebe plemstva i svecenstva mogle su
biti više manje zadovoljene ina podlozi one ekonomske organizacije,
koju su feudalni slojevi zatekli onda, kada su se nametnuli seljaštvu,
pa prema tome nije ni bilo potrebno da se dira u tu postojecu eko-
nomsku organizaciju sela, nego samo da se ta organizacija onakova,
kakova je bila zatecena, iskoristi za potrebe vladajucih slojeva. S tih
razloga je naša autohtona ekonomska organizacija ostala netaknuta
sve do propasti feudalizma, a djelomice je u nekim našim krajevima
ostala neporemecena sve do danas.
Prodiranje zapadno-evropske civilizacije kod nas znaci zapravo
obaranje feudalnog poretka, rušenje naše autohtone društvene or-
ganizacije i uvadanje trgovacke civilizacije, kapitalistickog poretka i
birokratske države.
Zapadno-evropska civilizacija je svoju trgovacku stranu naslijedi-
la od starog Rima. Rim je za te svrhe Zapadnu Evropu snabdio svo-
jim sistemom gradanskog privatnog prava, kome je temeljna pod-
loga nepovredivost i potpuna nevezanost individualnog vlasništva
i puna zaštita posjednika. Vec je stariRim za svoje trgovacke svrhe
podjarmljivao narode, da bi osvajao tržišta i izgradio prometne veze,
kopnene i vodene putove, pa je, da održi taj imperijalni sistem, ra-
zvio i golemu administraciju vojnickog karaktera. Na slicnoj podlozi
se je razvio i zapadno-evropski kapitalizam, koji je poceo sa razvija-
njem i osvajanjem tržišta i doveo do “moderne”L to jestzdo birokrat-
ske i centralisticke države.
241
Pod pritiskom zahtjeva za razvijanjem trgovine i za osnivanjem

centralisticke i birokratske države oboren je i u gornjoj Hrvatskoj
feudalni poredak. Feudalni je poredak u Hrvatskoj oboren odozgo,
iz Beca, oboren je naglo i bez prethodne pripreme, a pod pritiskom
revolucionarnih pokreta širokih narodnih slojeva unutar monarhije,
tako da još i danas seljaštvo u tim krajevim strada, što je posljedica te
nagle promjene iz feudalne u gradansku državu.
Prva i najrazornija posljedica te nagle promjene društvenog po-
retka bila je u tome, da je razorena autohtona seljacka gospodarska
autarhija, razorena je velika kucna zajednica, skupcina, koja je bila
organizirana na nacelu kolektivne proizvodnje u cilju podmiriva-
nja kolektivnih potreba clanova kucne zajednice. “Moderna” država
tražila je reorganizaciju citave proizvodnje, ne sa svrhom podmiri-
vanja kucnih potreba, nego u prvom redu sa svrhom podmirivanja
potreba tržišta, trgovine, pa makar kraj toga stradala licna potrošnja
samih proizvodaca.
Tu reorganizaciju proizvodnje postigla je “modema” država na
više nacina, ali u prvom redu oporezivanjem seljackih gospodarsta-
va. U feudalnom poretku seljaci su davali feudalnoj gospodi jedan
dio svojih proizvoda; prema tome kolicina davanoga bila je uvijek
zavisna o kolicini godišnjeg dohotka, pa je tako seljak bio osiguran,
da ce podmiriti svoje potrebe. Medutim gradansko-birokratska dr-
žava trebala je ne seljacke proizvode, nego gotov novac. Taj je novac
trebao, da se podmiri brojno cinovništvo, da se razviju gradovi i da
se izgrade moderna saobracajna sredstva. Nije se više vodilo racu-
na o godišnjem dohotku seljaka i o podmirivanju njegovih potreba.
Seljak je bez obzira na svoj prirod i bez obzira na to, da li je njemu
ostalo dovoljno da podmiri svoje najnužnije potrebe, morao placati
porez u gotovu novcu, jer ako ga nije platio, država mu je poslala
egzekutore i prodala njegovu siromaštinu.
242
'Q' HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA 'Q'
Ne samo da je gradansko-birokratska država utjerivala porez od

seljaštva bez obzira na njegove potrebe, nego je taj porez bivao sve
veci. Seljak je morao da prodaje svoje proizvode na tržištu, da bi do-
šao do gotova novca. Medutim prema podacima, koje iznosi Bicanic,
cijene su seljackih proizvoda baš u to doba stalno padale, tako da je
cijena pšenice u toku od 22 godine pala za dvije trecine, od 15 na 5
forinti. Seljak je morao sada za isti porez prodati tri puta više pše-
nice. Medutim uslijed porasta nominalnog poreza u tom razdoblju,
a istovremenog pada cijena poljoprivrednih proizvoda, seljak je za-
pravo placao pet puta veci porez, a to je znacilo da je morao prodati
pet puta više svojih proizvoda. Razumije se, da je osim tog izravnog
poreza seljak placao još i neizravni porez u monopolima i u raznim
davanjima feudalne prirode, kao što je npr. lukno.
Na taj nacin je gradanska država oporezivanjem “razvijala trgovi-
nu i promet°Ž Razvij ao se tako kapitalizam, uvecavalo se cinovništvo i
gradovi, razbijala se autarhijska seljacka kolektivna zajednica; seljaš-
tvo je moralo sve svoje energije da utroši u proizvodnju za tržište, na-
pušten je kucni obrt, poceli se kupovati jeftini i neukusni industrijski
proizvodi, napuštena je stara autohtona kultura, napušten stari mo-
ral, pocelo je gramženje za novcem, nastale su ekonomske razlike
na selu, siromašnije seljaštvo je bivalo sve slabije hranjeno i ?zicki
je propadalo, pojavili se seoski lihvari, zavladao novac, uvlacila se
zapadno-evropska civilizacija.
III.
Osim spomenutih pojava, koje su bilo djelomicno bilo potpuno

prodrle u naša sela, ima još jedna pojava, koju dugujemo zapadno-
evropskoj civilizaciji i kojoj treba obratiti posebnu pažnju. To je po-
java ogranicavanja poroda.
243
Možemo ustvrditi, da seljaštvo uopce gleda na djecu kao na bu-

ducu radnu snagu, kao na neku vrstu osiguranja u starosti, bolesti i
iznemoglosti roditelja. U zadružnom životu se od roditelja, koji su
imali odraslu djecu, sposobnu da ih zamijene u radu, tražilo manje
napora i manje rada. Osim toga u kolektivnoj zadružnoj organiza-
ciji djeca nijesu predstavljala nikakovu brigu za roditelje, ni ikako-
vu odgovornost za njihov razvitak i odgoj. Svi odrasli domari imali
su disciplinsku vlast nad svom djecom u zajednici, a osim toga su
se uvijek starija djeca brinula oko mlade djece, i djeca su se medu-
sobno najbolje disciplinirala. Za odgoj i ishranu bila je odgovorna
citava zajednica, i djeca su se postepeno privikavala na sve obicaje
i pravila, na kojima je bila zasnovana ta kolektivna društvena orga-
nizacija. Osim toga u radu s odraslijim domarima sticali su znanje
u stocarskim i u poljodjelskim poslovima, kao i u kucnim obrtima,
sve prema naklonostima i sposobnostima pojedinaca, tako da se vec
u mladim godinama moglo znati, kojemu ce se poslu pojedinci kao
odrasli domari posvetiti.
Radi mnogovrsnosti posla u tim autarhicnim gospodarskim
ustanovama, koje su proizvodile sve, cime su se mogle zadovoljiti
potrebe domara, djeca su bila vrlo potrebna. Radi toga su ženidbe
sklapane vrlo rano, ako je trebalo radne snage, a trudnim ženama i
porodiljama se obracala uvij ek narocita pažnja i njega. Ženidba, kao
i porod, bili su dogadaji od prvenstvene važnosti za citavu zajednicu,
te su i u pripremama i u veselju za te dogadaje svi domari jednako
sudjelovali. Smrt je naprotiv bila dogadaj, koji se smatrao da pripada
samo najužoj rodbini u kucnoj zajednici, i u nekim krajevima samo
su oni išli na pogreb.
Prilike su se sasvim promijenile, kada je uslijed prodiranja zapad-
no-evropskog kapitalizma razbijena autarhicna ekonomija, kada je
razbijena kolektivna kucna zajednica. U individualnim porodicama
na malim parceliranim gazdinstvima, koja nisu više proizvodila sve
244
'Q HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA fš'
što im treba za život, nego su se specijalizirala u proizvodnji samo

nekih proizvoda za koje je postojala potražnja na tržištu, u takovim
okolnostima djeca su brzo postala veliki teret.
Prije svega sada se više nije proizvodilo samo zato, da se potroši
sve što se proizvede, kao negda. Sada se proizvodilo samo zato, da
se što više proda, pa da se od dobivenog novca plate porezi i kupe
potrebni monopolni i industrijski proizvodi. Uslijed toga je bila po-
trebna štednja u domacoj potrošnji, da bi što više ostalo za prodaju.
U takovoj ekonomiji razumije se da su djeca veliki teret za kucni
budget (osim kada su mogla biti zaposlena u industriji ili kao kucna
posluga u gradovima). 0sim toga sada je bilo potrebno manje radne
snage nego negda, kada su poslovi bili mnogovrsni i kada se nije ni-
šta ili malo kupovalo, nego je sve potrebe za život morala proizvesti
sama zajednica.
I briga oko discipline, razvitka i odgoja djece bila je sada mnogo
veca nego negda, kada se za to brinula citava zajednica. Nije dakle

nikakovo cudo, što se veliki fertilitet prestao smatrati kao blagodat,
što je briga i pažnja oko trudnih žena i porodilja bila mnogo manja
i što je mortalitet male djece znatno porastao. U takovim prilikama
mortalitet male djece najprije se poceo smatrati kao “božje smilova-
nj e”L jer “kad bi svi ostali živi, tko bi ih mogao hraniti°Ž
Medutim i to prirodno ogranicavanje poroda postalo je postepe-

no nedovoljno. Zapadno-evropska civilizacija prodirala je sve više sa
svojim industrijskim proizvodima, kojima je cijena bila nerazmjerno
visoka prema cijeni poljoprivrednih proizvoda. Trebalo je sve više
proizvoditi za tržište, a relativno sve manji dio ostavljati za kucnu
potrošnju. U krajevima gdje nije bilo mnogo smisla ili mogucnosti
za emigraciju, jedini izlaz iz takove situacije bio je: umjetno ograni-
cavanje poroda.
245
fš' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
Industrijska sredstva za umjetno ogranicavanje poroda bila su

seljacima vecinom nepoznata, a u koliko su postala poznata, bila su
relativno skupa. Trebalo je prema tome upotrijebiti pristupacnija
sredstva. Seljaci su u nekim krajevima poceli sami praviti sredstva za
sprjecavanje zaceca po uzoru na takva industrijska sredstva; u dru-
gim je opet krajevima najprije prevladalo nasilno prekidanj e trudno-
ce (pobacaj), izazvano domacim sredstvima; medutim danas je vec
u svim našim krajevima, gdje se prakticira namjerno ogranicavanje
poroda, prevladalo prekidanje snošaja (coitus interruptus). Kad taj
nacin kontrole poroda prevlada u nekom kraju, može da mnogo ra-
dikalnije negoli i jedan drugi nacin ogranici porod i da u relativno
kratko vrijeme dovede do izumiranja autohtonog stanovništva.
To se na primjer dogodilo u nekim krajevima Slavonije, Srijema,
Podravine i Posavine. Tamo su uslijed radikalnog ogranicavanja po-
roda nastali posebni društveni odnosi na selu. Autohtono stanovniš-
tvo izumire, a dotle ostale maloljetne ili bezdjetne porodice nago-
milavaju imovinu u svojim rukama. Medutim uslijed pomanjkanja
dj ece ne mogu da same obraduju svoje velike posjede. Takove prilike
izazivaju upotrebu najamne radne snage, sezonskih radnika iz fer-
tilnijih i siromašnijih krajeva i konacno definitivno naseljavanje tih
najamnih radnika sa porodicama u krajevima, gdje je njihova radna
snaga stalno potrebna.
Najamni radnici su jeftiniji od djece, ita cinjenica samo pojacava
pojavu ogranicavanja poroda. Tako nastaju na selu u tim krajevima
oštre ekonomske i društvene razlike. Doseljene poljoprivredne rad-
nike smatra autohtono stanovništvo za “niži” društveni sloj, i tako
postoji izvjesni društveni antagonizam izmedu autohtonog sloja po-
sjednika i doseljenickog sloja poljoprivrednih radnika. Te je razlike
donekle ublažilo prodiranje ideologije hrvatskog seljackog pokreta
u ove krajeve, ali dotle, dok budu postojale tako jake ekonomske ra-
zlike, bit ce velikih poteškoca oko uklanjanja tih društvenih razlika
246
fç' HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA Š'
idruštvenog antagonizma. “Gospodarska sloga” ide za tim, da uki-

ne te ekonomske zapreke društvenog izjednacavanja na selu, a nje-
na akcija za podizanje nadnica polj oprivrednim radnicima mogla bi
povoljno utjecati na jacanje poroda u tim krajevima. Kad bi naime
malodjetni posjednici uvidjeli, da su djeca jeftinija od najamnih rad-
nika, potrebnih u toku godine za obradivanje njihova posjeda, mo-
gao bi postepeno broj djece u posjednickim porodicama porasti. Vec
danas se opažaju izvjesni pozitivni simptomi u tom pravcu.
Medutim nije u sve hrvatske krajeve prodrla praksa ogranicava-
nja poroda. ()ni kraj evi u koj ima je do novijeg vremena prevladavalo
stocarenje ne prakticiraju ogranicavanje poroda osim u rijetkim pri-
likama. U tim krajevima su se dulje održale patrijarhalne porodice
nego što su se u krajevima zadružne društvene organizacije održale
kolektivne kucne zajednice. To je zato, što ekstenzivno stocarenje za-
htijeva više radne snage i što je potrebna dioba rada. Medutim ovdje
je mortalitet male djece vrlo velik uslijed niskog društvenog položaja
žene, uslijed prenapornog rada žena i slabije pažnje i njege trudnih
žena i porodilj a, kao i uslijed lošijih higijenskih prilika.
IV
U krajeve plemensko-patrijarhalne stocarsko-nomadske kulture

i
zapadno-evropska civilizacija ,nije tako naglo prodrla kao što je u

krajeve poljoprivredno-zadružne kulture, i to s ovih razloga: ti su
krajevi (a to narocito važi za Hercegovinu, zapadnu Bosnu i Dal-
maciju) djelomicno izbjegli feudalnom poretku, a u koliko su mu
bili podvrgnuti, on je ovdje duže trajao nego u gornjim hrvatskim
kraj evima. Qsim toga ti pretežno stocarski krajevi nisu bili ekonom-
ski organizirani na nacelu potpune autarhije, kao što je to bilo na
vecem dijelu podrucja gornje Hrvatske. U donjim hrvatskim kraje-
247
'Q POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Š
vima, gdje je prevladavala stocarsko-patrijarhalna kultura, oduvijek

je postojala izvjesna izmjena dobara, oduvijek je postojala trgovina
uslijed nestašice žita i pomanjakanja polj oprivrednog znanja.
Stocari su bili prisiljeni da izmjenjuju svoje proizvode sa poljo-
privrednicima, i tako su se u stocara od najranijih vremena razvijali
trgovci, a postoj alo je od najranijih vremena i veliko iseljavanje, pro-
diranje u poljodjelske krajeve i napucivanje gradova i tržišta. U tim
je krajevima od davnine postojalo i ekonomsko iskorišcavanje, kao i
vece ekonomske i društvene razlike na selu. Na te je krajeve zapad-
no-evropska civilizacija djelovala drukcije nego na krajeve gornje
Hrvatske. Evo zašto i kako.
U tim je krajevima unapredivanje prometa, razvitak trgovine i
razvitak gradova omogucio emigraciju viška stanovništva. Razvitak
industrijskog kapitalizma prouzrocio je emigraciju u prekomorske
zemlje. Ti emigranti, priviknuti na niski standard života, mogli su da
u nekoliko godina prištede relativno visoke sume, koje su u velikom
broju slucajeva bile upotrebljene ili u pridizanju domaceg gospodar-
stva u “starom kraju” ili su bile investirane u trgovinu.
Za agrarne krize izmedu 1873. i 1895. cijene stoke nisu osjet-
ljivo padale, ni izdaleka toliko koliko cijene pšenice,152 a ta je pojava
bila znatno u prilog stocarskih krajeva, koji prodaju stoku, a kupuju
pšenicu. Isto su tako i poreska opterecenja u stocarskim krajevima
relativno manja nego što su u poljodjelskim krajevima. Na taj nacin
vidimo, da sve one pojave, koje su destruktivno djelovale na sektor
autarhicne ekonomije u gornjim hrvatskim krajevima, konstruktiv-
no su djelovale u sektoru gdje je prevladavala stocarska ekonomija.
Medutim razvitak u tom pravcu bio je samo privremen. Cim je
industrijski kapitalizam imao na tržištu rada suvišak radne snage i
cim se pojavila organizacija radnika, obustavljena je emigracija u
152 Uporedi Bicanic, op. cit.
248
'Š' HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA 'Q'
gradove i u prekomorske zemlje. Tako je nastala relativna prenapuce-

nost naših stocarskih krajeva. To je dovelo do parceliranja zemljišta,
do razvijanja patrijarhalnih porodica, do ogranicavanja stocarenja
u interesu produkcije žitarica, do zaoštravanja ekonomskih razlika
na selu, i do poj acanog iskorišcavanja od seoskih trgovaca i lihvara.
Sada su se i u tim krajevima stocarske ekonomije jace osjecali
porezi i monopoli, a narocito davanja u prirodnim proizvodima, na
kojima je svecenstvo insistiralo prema “starom obicaju”L iako je tih
proizvoda, narocito stocarskih, bilo sada mnogo manje, iako su se
negdašnje velike patrijarhalne porodice podijelile, pa prirod poje-
dinih individualnih porodica nije bio ni izdaleka tolik, kolik je bio
prirod, dok nijesu bile podijeljene; medutim davanja svecenicima
ostala su za individualne porodice ista kao što su ranije bila za velike
patrijarhalne porodice. Uz to su novcane nagrade svecenicima još
povecane. Uslijed toga su oni postali veci ekonomski teret nego što
su bila sama poreska opterecenja.
K tome je došlo iskorišcavanje od advokata i lijecnika. Diobom
patrij arhalnih porodica i uslijed vece naseljenosti ucestali su sporovi
oko smetanja posjeda.
Korist od toga imali su jedino advokati. Oni su sa svoje strane
uvelike pridonijeli prodiranju ideja zapadno-evropskog individua-
lizma i liberalizma u naše selo. Oni su naime u interesu svoje pro-
fesije propagirali medu seljake nacela gradanskog prava, koje se u
mnogim pitanjima razlikovalo od shvacanja seljaka. Time se je osim
toga pojacavalo parnicenje medu seljacima, a uz to je i povjerenje
u pravosude slabilo, jer su tako seljaci reagirali na presude sudova,
koje su se protivile njihovim shvacanjima pravicnosti. Odatle tolika
mržnja na advokatski stalež u mnogim našim krajevima: “Uci pravo,
da sudi krivo” kažu seljaci. Ideja “suda dobrih ljudi°L koju propagira
“Seljacka Sloga°L ima za svrhu da ukida ili ublažuje te nezgodne po-
sljedice utjecaja zapadno-evropske civilizacije.
249
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'ä'
bolesti su bile sve cešce i sve jace uslijed sve slabije ishrane i usli-
I
jed nehigijenskog nacina života, koji je redovna pojava kod stocara,

ali su, razumije se, posljedice nehigijenskog nacina života jace, što je
veca naseljenost i gustoca stanovništva. Od toga su opet imali najviše
koristi gradski i seoski lijecnici, a kraj svega toga mortalitet nije opa-
dao, niti su se higijenske i zdravstvene prilike na selu poboljšavale.
VL
Bicanic je statisticki pokazao, kako su kod nas pod utjecajem zapad-

no-evropskog kapitalizma rasli gradovi i kako se vlašcu pomagalo
stvaranje kapitala u gradovima, a sve je to išlo na štetu ekonomskog
razvitka sela i seljaka.153 Medutim nije samo u tome bila nezgodna
posljedica jacanja gradova i uvadanja kapitalistickog sistema. Osim
ekonomskih bilo je i negativnih politickih posljedica za selo. Novo
formirani gradanski slojevi zajedno sa feudalnim ostacima, svecen-
stvom iplemstvom, imali su citavu vlast u svojim rukama. Ti su slo-
jevi u težnji za ekonomskom i politickom emancipacijom razvijali
hrvatski gradanski nacionalizam, koji je, kao i gradanski naciona-
lizam u zapadnoj Evropi, imao pred ocima u prvom redu interese
gornjih gradanskih slojeva, pa je seljaštvo od tog gradanskog nacio-
nalizma imalo vrlo malo ili nikakove koristi.
Medutim gradanstvo, koje je usredotocilo vlast u svojim rukama,
isto je tako raspolagalo i svim snažnim sredstvima propagande. Ono
je imalo škole, štampu i gradsku ulicu pod svojom kontrolom. Ono
je raspolagalo himnama, glazbom, spomenicima, it. d. U tim grado-
vima, pod utjecajem škole, štampe i ulice, odgajala se i inteligencija,
koja je dolazila u doticaj sa selom i koja je onda prenosila gradanske
ideologije i gradanske simbole medu seljake i tim još j ace zaroblj ava-
la selo u interesu gradanskih slojeva.
153 ima. in "
250
Š* HRVATSKO SELIAŠTVO I ZAPADNO-EVROPSKA CIVILIZACIIA “%"
Što je ekonomsko i društveno razlikovanje na selu postajalo jace,

to su gradanske ideologije imale više utjecaja. Narocito je to važilo za
one krajeve, gdje je bila razvijena trgovina i gdje su domaci trgovci
i krcmari dobili u svoje ruke politicko vodstvo na selu. Isto je
bilo
i s onim krajevima, gdje su svecenici i advokati imali veliki ugled i
utjecaj; oni su onda redovno vršili politicku kontrolu nad selom s
pomocu lokalnih trgovaca i nekolicine bogatih selj aka.

Prva i najjaca reakcija na hrvatski gradanski nacionalizam, i hr-
vatske gradanske ideologije uopce, nastala je baš tamo, gdje je selo
bilo najmanje i ekonomski i društveno diferencirano, i tamo, gdje
nije bilo domacih gostionicara i krcmara, nego su lokalnu trgovi-
nu u svojim rukama imali stranci i doseljenici. To je bilo u gornjim
hrvatskim krajevima, u zoni seljacke ekonomske autarhije. Ovdje je
i antagonizam prema “?škalima” bio najjaci, a pojedini svecenici iz-
gubili su bili ugled i utjecaj medu seljaštvom radi nacina života, koji
su seljaci smatrali za nemoralan. U tim se krajevima najprije razvio
Hrvatski Seljacki Pokret; tu su seljaci najjace ideološki izgradeni i
ostali su do danas središte, iz kojega se širi seljacka politicka svijest
na okolne krajeve i narode.
VI.
Znaci li sve to, što je dosad receno, da se hrvatsko seljaštvo potpuno

odrice zapadno-evropske civilizacije? Nema sumnje, da je zapadno-
evropska civilizacija, što se tice tehnike, nadmašila svaku drugu civi-
lizaciju, koja nam je dosada poznata. Medutim je izvan sumnje i to,
da je taj tehnicki napredak postignut samo eksploatacijom milijuna
radnog naroda i da se je tim tehnickim napredcima koristio samo re-
lativno vrlo mali broj ljudstva; s druge su opet strane neke ideologije,
koje je razvijalo zapadno-evropsko gradanstvo, išle za tim, da u ime
251
te civilizacije drže u podcinjenosti sve one, koji su najmanje koristi

imali od zapadno-evropske civilizacije, da drže u podcinjenosti se-
ljaštvo i radništvo.
Hrvatsko seljaštvo nije protiv tehnickog napretka zapadno-
evropske civilizacije, jer se želi koristiti tehnickim izumima te civi-
lizacije, da bi unaprijedilo svoje gospodarstvo. To seljaštvo teži za
istim stupnjem higijene, udobnosti i znanja, koji je postignut u gra-
dovima zapadne Evrope (zato Rudolf Herceg i definira kulturu kao
težnju za “olakšanjem, poljepšanjem i poboljšanjem života”). Medu-
tim ono je protiv nekih društvenih shvacanja, koja zapadno-evrop-
ska civilizacija sobom donosi. Hrvatsko seljaštvo želi da spojiteh-
nicki napredak zapadnoevropske civilizacije sa svojom autohtonom
duhovnom kulturom, a ta je odlucno protiv oštrih društvenih razlika
i protiv ekonomskog i politickog iskorišcivanja; protiv vlasti, privi-
legija i terora neznatne manjine nad ogromnom vecinom radnog i

stvaralackog ljudstva.
Hrvatsko seljaštvo nije protiv toga, da se tehnicki napredak za-
padno-evropske civilizacije iskoristi za to, da se uveca proizvodnja,
ali ono ide za tim, da cilj te uvecane proizvodnje bude ravnomjerna
podjela dobara medu citavo stanovništvo, medu sve slojeve, a ne na-
gomilavanje dobara u rukama kapitalista, što dovodi do krize tržišta
i do još jace eksploatacije proizvodaca.
Sve je te misli rekao vec Antun Radic, kada je pisao: “Mnogi su

danas za novu znanost, ali i za novu vjeru i novo poštenje, a ja sam
za novu znanost, ali za staru vjeru i staro poštenje”; a isto je gledište u
tom pitanju zauzeo i Dr. Macek, kad je kazao, da je “za stare pjesme,
ali za nove plugove`Ž
252
III. DIO
PSIHICKA I POLITICKA POZADINA RASNIH TEQRIIA*
Cini se da je emancipaciji ljudske psihe prethodila faza umnog ra-

zvitka, u kojoj pojedinac nije još dovoljno razlikovao sebe od svoje
sredine. Na tom stupnju svog razvitka covjek je identi?cirao sebe sa
organskim i anorganskim svijetom, u kome je živio, i izjednacavao
se sa svemirom. Ioš danas mogu se naci tragovi ovog nedi?rencira-
nog mentaliteta u nerazvijenim jezicima jednostavnih i izoliranih et-
nickih skupina, a izgleda, da u slucaju nekih duševnih poremecenja
identifikacija bolesnika sa svemirom ili sa Bogom kao pretstavnikom
svemira i nije drugo nego vracanje covjekove psihe u njen pocetni
stadij.
U daljnjem toku svoga razvitka covjek je poceo da se emancipira

od ove svemirske identifikacije i izjednacavao se je samo sa svojom
užom sredinom, to jest sa etnickom skupinom, kojoj je pripadao.
Samo sebe i svoju etnicku skupinu smatrao je za “ljude°L dok ostali-
ma nije priznavao to svojstvo. Otuda neke etnicke skupine još i danas
u svom jeziku nazivlju sebe “ljudi”L dok su svi ostali koji njima nisu
slicni “ne-ljudi”Ž
Ovo se je izjednacavanje pojedinca sa skupinom, u kojoj je vidio
samog sebe, razvilo vjerojatno pod utjecajem umnog mehanizma,
kad je ovaj poceo da razlikuje pojedine predmete oko sebe, ali su ta
razlikovanja još uvij ek bila sumarna, to jest razlikovale su se pojedine
* Štampano u “Novoj Rijeci”L 1. 1. 1937.
253
Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA Š'
skupine objekata od drugih skupina, dok razlikovanje unutar poje-

dinih skupina nije još bilo dovoljno naglašeno. Izdvajanje pojedinih
skupina ljudi i njihovo razlikovanje od ostalih skupina ljudi utjecalo
je u toku borbe za opstanak na unutrašnju povezanost i solidarnost
jednih i na njihov strah i osjecaje neprijateljstva i nesigurnosti od
drugih.
S tim u vezi razvijale su se i predrasude o velikoj “vrijednosti”
vlastite skupine i o potpunoj “nevrijednosti” drugih skupina, što je
pojacavalo osjecaje neprijateljstva i mržnje i dovodilo do otvorenih
sukoba. Kada su se razvile neke religije, te su pojacale ove cinioce
mržnje i neprijateljstva medu ljudskim skupinama, jer su unijele
medu njih elemente, koji su pojacavali razlikovanja i osjecaje nad-
mocnosti, superiornosti. Pojavili su se naime “izabrani narodi°L koji
su smatrali da je Bog iskljucivo na njihovoj strani.
Kad je došlo do diferencijacije unutar pojedinih etnickih skupina
i politickih zajednica i kad su se pojedini slojevi nametnuli drugi-
ma, težnja za održanjem na vlasti dovela je do toga, da su ideje o
“superiornosti” i o “izabranima” prisvojene od vladajucih slojeva, za
njihovu iskljucivu upotrebu, jer su se te osobine nijekale onima, koji
su bili u podredenom položaju. Sa gledišta ?lozo?je vladajucih kasta
u Indiji, na primjer, pojedine su kaste stvorene od razlicitih dijelo-
va tijela boga Brahme; tjelesne su i društvene razlike medu kastama
prema tome za uvijek utvrdene i svako se miješanje, bilo ?zicko bilo
društveno, izmedu viših i nižih kasta smatra za najveci zlocin, koji se
nicim ne da oprati. Poznato je da Indija i danas boluje od ostataka
ovih shvacanja i da je engleski imperijalizam znao i da iskoristi i da
podržava ove društvene razlike zasnovane na predrasudama.
Ali nije potrebno ici u Indiju za potragom ideja o inferiornosti i
superiornosti medu raznim dijelovima istoga naroda. Imamo o tome
i mnogo bliži primjer, Poznata je stvar, da su crnogorska plemena bila
254
fš' PSIHICKA I POLITICKA POZADINA RASNIH TEORIIA fš'
u svojem unutrašnjem sastavu diferencirana na “bolja” i na “gora”

bratstva, a opet unutar samih bratstva tocno se je znalo, koje su “bo-
lje°L a koje su “gore” kuce. Samo su “bolje” kuce imale nasljedno pravo
na glavarstva i na istaknute funkcije u bratstvu i u plemenu. “Bolja”

su se bratstva i kuce putem ženidbe i udaje orodavala samo sa isto
tako “boljim” bratstvima i kucama; to je bio “junacki soj°L to su bili
“odžakovici” i “koljenovici°L koji su se nametnuli slabijim bratstvima
i iskorišcavali ih za svoje ciljeve i interese. Vasojevici su ona bratstva,
za koja su smatrali, da su po podrijetlu i “krvi” niža, nazivali “Srblja-
cima°L a Marko Miljanov, vojvoda u plemenu Kuci, imao je potpuno
izgradenu rasnu teoriju o “dekadenciji” ovoga plemena zato što su se
njegovi suplemenici “ženili od slabe krvi°Ž154
Ideja o “plavoj krvi'L cime se je isticala aristokracija po podrije-
tlu, znatno je doprinijela, da se jedna neznatna manjina kroz stoljeca
održavala na vlasti. Taj je stalež medutim morao konacno da odstupi
pred pritiskom jedne brojnije elite, cija su materijalna sredstva dobila
prevagu nad ?kcijom o nasljedenim pravima i o cistoj krvi. U cilju
da se docepa vlasti, gradanski je sloj propagirao ideje o demokraciji
i kad je došao do vlasti u ime tih ideja, u ime “demokratske civiliza-
cije'L pocela su velika kolonijalna osvajanja, a s tim u vezi i dioba na

“napredne” i “nazadne” narode. “Naprednim” je narodima bila uloga,
da u ime napretka i civilizacije iskorišcavaju i drže u potcinjenosti
“nazadne” narode.
Veliki se je industrijski i ?nancijski kapital tako formirao u glav-
nom iskorišcavanjem seljackih i radnickih slojeva, unoseci medu njih
kulturnu dezorganizaciju, demoralizaciju i bolest, više nego li kultur-
no pridizanje i prosvjecivanje. Medutim uslijed ogranicenosti tržišta
i nagomilavanja kolonijalnih carstva u rukama nekolicine, nastala je
i medu samim “izabranima” borba o prvenstvo i premoc. S tim u

vezi je i ideja o iskljucivom pravu na vodstvo svijeta. Ta se je ide-
154 Marko Miljanov, Pleme Kuci, Beograd, 1904.
255
ja prakticki i uspješno provodila sa strane Engleza, dok je medutim

kod Nijemaca, uslijed pretrpljenih neuspjeha kod prakticnog izva-
danja iste ideje, narocita pažnja posvecena njenoj teoretskoj obradi.
Teoretska formulacija ove težnje za vodstvom svijeta je pretstavljena
kod Nijemaca u ideji o “superiornosti nordijske rase°L koja treba da
dade znanstveno opravdanj e pangermanskom imperijalizmu. Ranije
je katolicka crkva pokazivala slicne težnje u obliku ideje o prvenstvu
papinske vlasti nad drugim vlastima. Danas se te težnje katolicke cr-
kve javljaju u obliku ideje o moralnom i duhovnom vodstvu svijeta.
I u našoj su užoj sredini ideje o rasnim razlikama imale narociti

odjek. Do narocitog su izražaja došla ta shvacanja u teoriji o rasnoj
superiornosti “Dinaraca” i u teoriji o gotskom podrijetlu Hrvata. Kao
i sve druge teorije o rasnoj superiornosti, tako je i teorija o dinarskoj
rasi poslužila samo kao “znanstveno” opravdanje ekspanzivnim i im-
perijalistickim težnjama.
Teorija gotskom podrijetlu Hrvata nije drugo nego jedan ogra-
o
nak teorije nordijskoj superiornosti, jer su Goti bili nordijci, pa bi
o
s tim u vezi i Hrvati imali pravo da se smatraju superiornima. Nema
sumnje, da je ova teorija, cija se teoretska osnova nalazi u djelima
Gumplowicza i Oppenheimera, prihvacena sa strane nekih domacih
javnih radnika u prvom redu kao reakcija na dinarsku teoriju i na
njene prakticne posljedice.
Medutim u novije vrijeme dolazi do sve jaceg izražaja teorija o
“Nordijsko-Dinarskoj” rasi, koja treba da pruži teoretsko opravdanje
Rosenbergovom planu o “nordijskom carstvu”L cije bi granice obu-
hvatale ogroman prostor, koji se proteže od skandinavskih, pa sve do
balkanskih zemalja.
256
RASA I KULTURA*
I.
Kulturu u širem smislu možemo shvatiti kao skup iskustava i naci-

na ponašanja, koje odredena skupina ljudi društveno nasljeduje od
ranijih pokoljenja i predaje ih umnožene i eventualno izmijenjene
nastupajucim generacijama. Kultura je prema tome skup mišljenja,
vjerovanja, osjecanja, navika i obicaja, i skup dobara i ustanova, koje
služe za primjenu društveno naslijedenih i stecenih iskustava. Posto-
je dva osnovna gledišta o pitanju, koji cinioci stvaraju izvjesnu kultu-
ru. Iedno je gledište, da kulturu stvaraju pojedinci snagom narocitih
svojstava koja su prirodena i koja se nasljeduju biološkim putem, a
drugo je gledište, da kulturu stvaraju prilike sredine bez obzira na
prirodene biološke osobine pojedinaca i da ovi primaju kulturu svoje
sredine odgojem.
Teorije o prirodenim osobinama vrlo su stare. Tako su npr. poje-
dine indijske kaste s pomocu teorije o svojoj prirodenoj superiorno-
sti održavale vlast nad drugim kastama, koje su smatrane za inferi-
orne. Poznato je iz starog zavjeta, da su Izraelicani sebe smatrali za
izabrani narod, a vodeci grcki ?lozo? isto su tako s pomocu teorija o
prirodenoj superiornosti i inferiornosti htjeli održati vlast vladajucih
slojeva, koja je bila ugrožena od useljenika iz okolnih zemalja.
* Štampano u “Savremeniku°L travanj, 1937.
257
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA “Q
Današnje rasne teorije došle su do narocitog izražaja u Njemac-

koj,i to kao posljedica borbe nacionalnog socijalizma protiv mar-
ksizma i protiv opasnosti od radnickih pokreta, t. j. kao sredstvo u
borbi protiv ekonomskog tumacenja povijesti.
Medutim sve te njemacke teorije, koje se danas primjenjuju, nisu
drugo nego ideje o rasnoj superiornosti i inferiornosti, koje su u toku
19. vijeka bile obradene od Gobineau-a, Chamberlaina, Ammona,
Lapouge-a i drugih sociologa i antropologa. Ti su pisci bili od osobi-
tog utjecaja na onu stranu rasnih teorija, koja govori o nasljedivanju
duševnih osobina.
Idanas je osnovna ideja rasnih teorija, da je dekadenciji društva
uzrok miješanje “zdravih” sa “degeneriranim” rasama, a baš tu ideju
je narocito razvio Gobineau u pocetku 19. vijeka.155 I danas se kaže,
da su psihicke osobine tzv. Arijaca ili Nordijaca: smionost, energija,
sposobnost za izum, privrženost domovini i ljubav za slobodu, a i
to, da su istaknuti predstavnici zapadnoevropske civilizacije - Luter,
Kant, Newton, Shakespeare, Dante, Montesquieu, Nelson, Wagner
i t. d. - bili nordijskog podrijetla. Medutim to su ideje, koje je vec
Chamberlain razvij ao pri kraju 19. vijeka.156 Isto tako je Chamberlain
isticao borbu izmedu Nordijaca i Židova, a poznato je, da je to jedno
od osnovnih nacela današnje državne politike u Njemackoj.
Najvažnij a je posljedica primjene rasnih teorija ideja o društvenoj
nejednakosti i borba protiv svih demokratskih shvacanja i pokreta.
Ta je ideja potrebna povlašcenim slojevima, koji se na taj nacin mogu
održati na vlasti i boriti protiv pritiska širokih narodnih slojeva, jer
ovima demokracija daje mogucnost i sredstva, da preuzmu vlast. Tu
ideju društvene nejednakosti i misao o potrebi društvene nejedna-
155 Gobineau, Essai sur linegalite des races humaines, Paris, 1853., Uporedi Sorokin,
Contemporary Sociological Theories, New York, 1928.
156 Chamberlain, Grundlagen des Neunzehnten Iahrhunderts, 1899., Sorokin, op. cit.
258
'Š' RASA I KULTURA fš'
kosti u interesu razvitka civilizacije, nalazimo kod svih rasnih teore-

ticara, a narocito ju je obradio Ammon pri kraju 19.vijeka.157
Predstavnici rasnih teorija u neprilici su pred cinjenicom, da je
danas nemoguce naci bilo koji narod, koji bi bio sastavljen samo
od jednoga fizickog tipa ljudi, nego su naprotiv svi narodi i zapad-
no-evropske civilizacije i drugih civilizacija sastavljeni od razlici-
tih fizickih skupina. Rasni teoreticari kažu na to, da svako društvo
i svaki narod napreduje samo toliko, koliko prevladavaju u njemu
predstavnici neke superiorne rase. Tu je ideju iznio vec Lapouge na

kraju 19. vijeka, kad je utvrdio, da društvo napreduje samo toliko,
koliko prevladavaju u njemu nordijski elementi.158 Njegovu su ideju
primijenili i oni rasni teoreticari, koji smatraju neke druge fizicke
skupine ljudi za superiorne. Tako je npr. Iovan Cvijic smatrao, da su
južnoslavenski narodi toliko napredovali, koliko je više bilo medu
njima tzv. Dinaraca.
Na pocetku 20. vijeka rasne su teorije došle do narocite važnosti u
sjevernoj Americi, gdje su one bile upotrebljene kao sredstvo u pro-
pagandi, da se zabrani seljacima iz južne i istocne Evrope useljavanje
u Ameriku. Pod pritiskom te propagande i Hrvatima i ostalim juž-
nim Slavenima stvarno je zabranjeno useljavanje u USA.
II.
Kad govorimo o rasnim teorijama, morali bismo definirati pojam

rase. Medutim još nitko nije dao zadovoljavajucu definiciju rase i
pod tim se izrazom razumijevaju vrlo razlicite stvari. Rasu možemo
shvatiti kao skupinu ljudi, koja se razlikuje od drugih skupina po
157 Otto Ammon, Die Gesellschaftsordnung und ihre naturlíchen Grundlagen, Jena,
1900., Sokorokin, op. cit.
158 G. V de Lapouge, Les selections sociales, Paris, 1896., Sorokin, op. cit.
259
Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
izgledu, jeziku i kulturi, ili je možemo shvatiti kao biološku grupaci-

ju ljudskih tipova. Medutim ta dva pojma rase ne slažu se medusob-
no, jer skupina ljudi, koja se razlikuje od drugih po izgledu, jeziku i
kulturi, nije nikad biološki homogena, a isto tako biološke grupacije
?zickih tipova ljudi kulturno su vrlo heterogene, jer se mogu naci u
potpuno razlicitim kulturama.
Danas možemo govoriti samo o raznim ?zickim tipovima ljudi
od kojih su sastavljene razne kulturne skupine. Medutim što se tice
same klasifikacije ?zickih skupina ljudi, ona nema nekoga opcenito
prihvacenog sistema i kriterija, po kojemu bi se ljudi sa pouzdano-
šcu mogli fizicki grupirati. Poradi toga postoje razlicite klasifikacije
ñzickih tipova ljudi. Neki dijele ljude samo na tri osnovne skupine,
drugi ih dijele na sedam, a neki cak na trideset i cetiri. Nemogucnost
da se dode do jedne jedine klasi?kacije, koja bi bila opcenito pri-
hvacena, nastaje poradi toga što manjkaju oštre demarkacione linije
medu ljudskim skupinama. Zbog stalnog križanja medu ljudima naj-
razlicitijih fizickih tipova postoji veliki varijabilitet i velika gradacija
kod bilo koje od tih klasi?kacij a.
Ako želimo utvrditi neki ?zicki tip, moramo imati nekoliko ?-
zickih osobina, koje se zajednicki pojavljuju. Neki naucni radnici
smatraju, da bi trebalo barem 10 tipicnih osobina, da se nadu zajed-
no kod utvrdivanja nekog ?zickog tipa. Antropolog Boas medutim
našao je u 1.024 ispitana slucaja samo jedan, u kome se je sastalo
svih 10 tipicnih osobina, a tako zvani nordijski tip u svom “cistom”
obliku naden je tek u 18% slucajeva skandinavsl<im zemljama, koje
se inace smatraju kao najcišce nordijske zemlje.
Ali pogledajmo, koji su to kriteriji za klasi?kaciju fizickih tipova

ljudi. To su: oblik i boja kose, boja kože i ociju, oblik ociju, oblik nosa,
oblik lubanje, visina stasa, konstitucija covjeka itd. Medutim sve te
osobine nemaju uvijek utvrdenu genetsku Vrijednost, jer su pod veli-
260
'Q' RASA I KULTURA 'Q'
kim utjecajem prilika sredine, te se mijenjanju cesto iu samom toku

razvitka pojedinog covjeka. Tako je npr. utvrdeno, da je indeks glave
Židova useljenika u USA., koji su se uselili izmedu 1870. i 1909. bio
83, dok je indeks glave njihove djece 20 godina poslije bio samo 80.159
III.
Kad govorimo o rasi i o nasljedivanju rasnih osobina, moramo imati

na umu rezultate suvremene biologije. Osnovna je zasada moderne
genetike, da se hereditama konstitucija covjeka u biloškom smislu
sastoji od nekoliko tisuca cestica, koje se zovu geni. Svaki je gen ra-
zlicit od drugih i obicno svaki utjece na odredenu osobinu. Tako ce
neki gen utjecati u prvom redu na boju ociju, drugi na fertilitet, treci
na stas itd. Medutim pojedini gen u svom utjecaju nije izoliran. Ne-
gov utjecaj zavisi i o ostalim genima, koji su prisutni.16° Ali prema
drugom osnovnom nacelu moderne genetike svaki je gen nezavi-
san o drugim genima u nasljedivanju, t. j. gen nije vezan ni za jednu
odredenu kombinaciju kod nasljedivanja, nego se može nezavisno o
drugim genima nasljedivati. Posljedica je te nezavisnosti gena stalna
mogucnost stvaranja novih kombinacija gena i prema tome nastaja-
nje novih osobinafól Osim toga geni su podvrgnuti i konstitucional-
nim promjenama. To je tzv. mutacija gena, i oni se u tom promijenje-
nom obliku i dalje razmnožavaju?öz Teoretska i prakticna posljedica
tih nacela moderne genetike jest u tome, što kod križanja uvijek po-
stoji mogucnost nastajanja novih tipova sa nasljednim osobinama,
potpuno razlicitih od izvornih tipova.
159 Franz Boas, Race, Encyclopaedia of the Social Sciences, NewYork, 1934.
16° Iulian S. Huxley, A. C. Haddon, We Europeans, London, 1835., str. 72.
161 Op. cit., str. 78-80.
162
Op. cit., str. 82-83.
261
fš' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
Prema tome sa gledišta današnje biologije tzv. osobine ne pred-

stavljaju nikakovu cjelinu, koja bi bila utvrdena i nepromjenljiva i
koja je u strogom znacenju te rijeci nasljediva. Fizicka osobina (npr.
plave oci, visok stas, fertilitet itd.) nije drugo nego izraz odredene
kombinacije jedne skupine gena u odredenoj sredini, jer se nasljedu-
je samo gen, a ne osobine. Prema tome svaka je osobina podvrgnuta
promjenama bilo pod utjecajem konstitucionalne promjene gena,
bilo pod utjecajem stvaranja novih kombinacija gena, a jedno i dru-
go je opet pod utjecajem prilika sredine. Zbog tih razloga dakle ne
može se govoriti o rasnim osobinama kao o necemu, što ne bi bilo
podvrgnuto promjenama?öß
Rasni teoreticari rado uporeduju ljude sa životinjama i nastoje
primijeniti rezultate uspješnog križanja i stvaranja boljih tipova kod
životinja i na ljude. Medutim, što se toga tice, izmedu životinj a i ljudi
postoji jedna narocito važna razlika. Kod životinja svaka nova grana
poslije izvjesnog stupnja diferencijacije postaje izolirana i nesposob-
na za križanje sa drugim diferenciranim granama. Covjek je medu-
tim uvijek sposoban da se križa uspješno sa drugom granom ljudi,
makar kako ta grana bila diferencirana. Poradi toga je mogucnost
novih kombinacija i novih tipova mnogo veca kod ljudi nego kod
životinja, i to poradi kulturnog kontakta medu ljudima, koji omo-
gucava njihovu veliku pomiješanost. Prema tome nikad ne ce biti
moguca kod covjeka definitivna i opcenito prihvatljiva klasifikacija
fizickih tipova?ót*
Ovo stalno miješanje medu ljudima bilo je pojacano još jednom
osobinom covjekovom, a to je težnja njegova za seljenjem. Covjek
je neobicno pokretan; u prethistoriji bile su migracije ljudi još vece
nego danas. Geografska karta, koja prikazuje smjerove raznih ljud-
skih migracija, vrlo je isprekrižana i isprepletena. Poradi te težnje
163 Op. cit. str. 84-85.

164 Qp, cit. str. 266-267.
262
za stalnim seljenjem, neprestano križanje sposobnost oplodava-

i
nja medu najrazlicitijim fizickim tipovima ljudi, nastajali su uvijek

novi fizicki tipovi, tako da je danas nemoguce znati, kako su izgle-
dali njihovi pocetni oblici. Ono što se danas govori o Nordijcima,
Mediterancima i Eurazijcima kod Bijelaca, a o drugim opet fizickim
tipovima kod Crnaca i Mongola, samo su noviji proizvodi razlicitih
kombinacija ranijih ?zickih skupina ljudi. Isto tako za tri današnje
fizicke skupine ljudi, za Mongole, Crnce i Bijelce, nitko nije utvrdio,
da su one od pocetka ljudskog života bile takove, nego je naprotiv
ocigledno, da su i to samo novije kombinacije ranijih križanja.
Sve su to poteškoce koje nastaju, kad želimo utvrditi fizicke tipove
ljudi i kad govorimo o nasljedivanju. Psihicke su osobine mnogo više
pod utjecajem prilika sredine, nego što su to ?zicke osobine. Utvr-
dena je cinjenica u modernoj psihologiji, da se mentalitet i karak-
ter svakog covjeka oblikuju u najranijem djetinjstvu i da su duševne
osobine u velikoj zavisnosti o sredini u koj oj se dijete krece od prilike
do svoje sedme godine. Ali razumije se, da i kasniji utjecaji sredine
imadu veliko znacenje za razvijanje duševnih svojstava covjekovih.
Nitko ne nijece mogucnost nasljedivanja izvjesnih duševnih svoj-
stava, ali je potrebno kraj toga uvijek istaci, da samo nasljedstvo ne-
kog duševnog svojstva još ništa ne znaci. Potrebna je još mogucnost
realizacije toga svoj stva i mogucnost njegove kultivacije, a to sve opet
zavisi o prilikama sredine i o shvacanju same sredine. Što vrijedi ma-
tematicki talenat u nekoj sredini, koja nije tehnicki razvijena, ili što
vrijedi muzicki talenat, koji je netko naslijedio, a ne može da se od-
gaja i školuje?
Postoji osim toga u ljudskom društvu i problem vrijednosti. Vri-

jednosti su relativne, jer zavise o shvacanju sredine. U nekoj ratnic-
ko`J sredini ubiàn'e
J J P rotivnika, otimanè
J
làcka “ne P ri'atel`skih”
i PJ J J
dobara smatraju se za junaštvo, dok se te iste osobine u nekoj miro-

ljubivoj sredini smatraju kao društveno škodljive i opasne.
263
Ali od svega navedenog, što se tice nasljedivanja duševnih osobi-

na, najvažnije je, da još nitko nije našao sredstvo, ni metodu, ni neki
kriterij, po kojem bi se moglo utvrditi, što je kod duševnih osobina
nasljedivo, a što je nastalo pod utjecajem prilika sredine. Cak u naj-
ekstremnijim slucajevima, kod duševnih oboljenja i slaboumnosti,
razilaze se još uvijek mišljenja, koliko su ti slucajevi, kojise opcenito
smatraju kao škodljivi društvu, nastali pod utjecajem naslijedenih
gena, a koliko pod utjecajem prilika sredine.
IV
Kod nas je došla do osobite važnosti teorija o superiornosti Dina-

raca, koju je narocito obradio Iovan Cvijic. Dinarski tip ili kako ga
neki zovu Ilirski tip, pripada, prema klasifikaciji Sergi-a, Eurazijskoj
skupini Bijelaca, kojoj još pripadaju i Alpinci, Iranci i Armenoidi. Taj
tip je opisan kao: mršav, visok, duga lica, široke brahicefalne glave,
ravna zatiljka, tamne kose, zagasite boje kože, narocito duga, uska
ki
i konveksna nosa sa visokim mostom, a može se naici na obje obale

Sjevernog Iadrana, u Dinarsko-Ilirskim gorama, u južnoj Poljskoj, u
nekim dijelovima Njemacke i u Šleskoj.
Cvijic je narocito isticao društvenu i ekonomsku organizaciju
ovog tipa, koji da je organiziran u patrijarhalnim porodicama i ple-
menima. Zatim je Cvijic isticao uzajamnu naklonost i medusobno
ekonomsko pomaganje Dinaraca; osobito štovanje predaka, a naro-
cito obicaj krsne slave. Cvijic je isticao njihovu nacionalnu svijest i
nacionalnu zadacu i konacno njihove intelektualne sposobnosti, koje
su narocito razvijene samo kod istaknutih pojedinaca. Sve što je i
kod Hrvata i kod Srba i kod Slovenaca “najbolje°L po mišljenju Cvi-
jicevu je dinarski tip. Tako Cvijic u dinarski tip ubraja Karadorda,
Miloša Obrenovica, Vuka Karadžica, Njegoša, Rackoga, Kopitara,
Mažuranica, Miklošica i Prešerna?ós
165
lovan Cvijic, Bdlkansko Poluostrvo, Beograd, 1931.
264
'Š' RASA I KULTURA '%'
Neki sljedbenici Cvijicevi idu još i dalje pa tvrde, da su “neki od

najviših genija covjecanstva imali jake i znatne dinarske primjese ili
su bili cisti Dinarci” pa kažu da se “primjeri Goethea, Beethovena,
Petö?ja, Hegela, i mnogih drugih mogu navesti u potvrdu toga'Ž166
Ali od narocita je interesa, da su mnogi pokušali iskoristiti Cvijice-
vu teoriju u politicke svrhe. Htjeli su naime upotrijebiti Cvijicevu
teoriju kao opravdanje centralistickog uredenja države i hegemonije
jednog dijela južnih Slavena nad ostalima; jer ako je Dinarski tip za-
ista superioran, onda tom tipu pripada i kulturno i politicko vodstvo
na Balkanu.
Tako npr. Stefanovic tvrdi ovo: “posle razbijanja turske i au-
Sv.
strijske imperije, Iugoslovenski narodi nalaze se pred jednom ve-
likom historijskom misijom sa cijim ispunjenjem imaju da se afir-
miraju u kulturnoj historiji covecanstva. Ta misija u nacionalnom
pogledu znaci slaviziranje ovih krajeva Evrope, u rasnom pogledu
znaci afirmiranje u kulturi Evrope jednog boljeg, višeg herojskog i
humanog u isti mah, dinarskog tipa coveka... Mora doista izgledati
znacajno, da baš oni krajevi Iugoslavije pokazuju najviši krvni in-
deks, gde su državotvorne sile, kao u prošlosti, tako i u novim dobi-
ma sve do sadašnjih dana, najvidnije dejstvovale i dejstvuju...”167
Kao svi drugi rasni teoreticari, tako su i Cvijic i njegovi nasljed-
nici napravili osnovnu pogrješku u tome, što su pokušali da psihicke
osobine povežu sa ?zickim tipom ljudi i da ih tako utvrde kao na-
sljedive i nepromjenljive. Medutim sve ono, što se govori o psihickim
osobinama tzv. Dinaraca, nije drugo nego kultura stocara i ratnika
u Dinarskim krajevima. Uz tu kulturu stocara i ratnika usko je po-
vezana njihova porodicna, njihova društvena i njihova ekonomska
organizacija, a isto tako i njhovi osjecaji, njihove sklonosti, njihova
shvacanja, mišljenja i vjerovanja i nacini ponašanja. Cim se mijenjaju
166 Sv. Stefanovic, O rasnom pitanju kao kultumom i nacionalnom problemu u [ugo-
slavüi, Letopis Matice Srpske, Ian.-Febr. 1936.
167 Op. cit.
265
'Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Q'
prilike sredine, t. j. cim ti krajevi prelaze iz stocarskog i ratnickog ži-

vota na poljodjelski rad i u sklop cvrste državne organizacije, mijenja
se njihova kultura i mijenjaju se njihove psihicke osobine, a rasne te-
orije, zasnovane na idealiziranim tipovima, ostaju samo onima, ko-
jima su potrebne, da opravdaju svoju vlast i svoj povlašceni položaj.
Ako govorimo o kulturi, ili o civilizaciji kao o jednom od oblika ra-

zvijene kulture, treba da prije svega utvrdimo, koji su to najveci ko-
raci u napretku suvremene civilizacije i da li su ti napreci povezani
uz odredeni fizicki tip ljudi. Opcenito se smatra, da su najveci kora-
ci u razvitku suvremene civilizacije ovi: oranje, koje je omoguceno
udomacivanjem životinja i bilja, i izum pluga. Oranje je od osobite
važnosti zato, što je omogucilo ishranu ljudi i gustocu stanovništva, a
i relativnu ustaljenost bivših nomadskih skupina. Drugi važni korak
u razvitku kulture i civilizacije jest izum pisma. To je bilo sredstvo,
da se cuvaju umnožena iskustva, koja se lako gube, kada se zasniva-
ju samo na usmenoj predaji. Kamene gradevine omogucile su tako-
der trajnost i kontinuitet kultura i postanak gradova, gdje je na vrlo
uskom podrucju bio omogucen stalni i uži doticaj velikog broja ljudi,
a to je narocito poticalo napredak nauke, ali i omogucilo politicku
dominaciju manjih skupina nad širim slojevima. Uz te velike korake
covjecanstva dolazi i izum kola: na njemu se zasniva citava tehnika,
kojom se dici suvremena industrijska civilizacija. Medutim se cini,
da su svi ti koraci u napretku covjecanstva napravljeni najprije na
bliskom Istoku, u koliko se to odnosi na evropski i azijski kontinenat,
i da su kod toga sudjelovali naj razlicitij i fizicki skupovi ljudi.
Ako se govori o zapadno-evropskoj civilizaciji kao o nekom na-

rocitom proizvodu Nordijaca (a to je omiljena teza nordijskih rasnih
teorija), onda treba ipak imati na umu, da je zapadnoevropska civi-
266
lizacija zasnovana na grckoj kulturi, a ova je nastavak malo-azijske,

egipatske, indijske i kineske civilizacije. Dalje je zapadno-evropska
civilizacija zasnovana na kršcanstvu, a ono je puno semitskih i grc-
kih utjecaja. Zapadnoevropska kultura je i trgovacka, pa tako ona
ima korij en u trgovackoj kulturi staroga Rima. Cak su i americki In-
dijanci dali svoj prinos zapadno-evropskoj civilizaciji - omogucili »su
joj, da hrani svoje gladne mase krumpirom i kukuruzom i dali su toj
neuroticki nastrojenoj civilizaciji blago narkoticno sredstvo - duhan.
Treba imati na umu i to, da zapadno-evropska civilizacija, pored svo-
jih pozitivnih osobina (sa gledišta naših današnjih shvacanja) ima i
mnoge negativne osobine. Prije svega zapadno-evropska civilizacija
dala je kapitalisticki sistem sa velikom nejednakošcu u podjeli doba-
ra, sistem zasnovan na nacelu iskorišcavanja ekonomski slabijih. U
vezi s tim kapitalistickim sistemom pojavio se i nacionalni imperi-
jalizam, koji je agresivan, necovjecan i silovit i koji prema tome daje
prednost ne onima, koji su jaci s moralne i duhovne strane, nego
onima, koji su jaci u tehnici ubij anja.
Zapadno-evropska civilizacija razvila je objektivnu naucnu anali-

zu i eksperimentalne nauke. U vezi s time nastali su mnogi tehnicki
izumi i tehnicki napredak te civilizacije, ali treba imati na umu, da
su kod tih izuma i kod napretka eksperimentalnih nauka sudjelovali
najrazlicitiji fizicki tipovi i da i u tom pogledu zapadna Evropa dugu-
je mnogo svojim prethodnicima u Kini, Indiji i u Africi.
Treba osim toga istaci, da je za napredak nauke potrebna mo-

gucnost kulturnog doticaja, zatim brojno stanovništvo sa svrhom
selekcije najsposobnijih; onda ekonomski razvitak radi materijalnih
sredstava, koja su potrebna pojedincima da se školuju i koja daju
mogucnost eksperimentalnog rada.
267
U vezi s time od narocite važnosti bila bi baš ekonomska demo-

kracija, jer bi ona omogucila svim talentiranim pojedincima, bez ob-
zira kojem sloju ili tipu pripadaju, da razviju svoje sposobnosti. Isto
je tako od narocite važnosti, s obzirom na razvitak kulture, sloboda
nauke i naucavanja, što je usko vezano sa politickom demokracijom.
Medutim baš predstavnici rasnih teorija odlucni su protivnici i poli-
ticke i ekonomske demokracije, pa njihov smišljeni sistem daje samo
povlašcenim slojevima mogucnost da razvijaju svoje sposobnosti, ali
i to opet samo u jednostranom pravcu.
268
RASA I NAROD*
Ne zna se tocno za podrijetlo rijeci rasa, niti se svi slažu u tome, što
taj izraz baš znaci. Najvj erojatnije izgleda, da taj izraz potice od arap-
ske rijeci ras, a to znaci u tom jeziku isto što i glava, izvor, podrijetlo;
otuda valjda i abesinski naziv ras za njihove plemenske glavare.
Izraz rasa kod mnogih pisaca znaci isto što i narod i time se samo
pravi zabuna, jer su to dva razlicita pojma. Kod modernih rasista
medutim sve više prevladava pojam rase, koji oznacuje skup ljudi
sa posebnim, tocno utvrdenim, tjelesnim izgledom i sa nekim na-
rocitim vrlinama ili manama, koje da su urodene i da se nasljeduju
zajedno sa tj elesnim izgledom. U tom smislu se danas govori o “nor-
dijskoj” rasi, o “dinarskoj” rasi, o “židovskoj” rasi itd.
Ni jedan današnji narod nije sastavljen od ljudi, koji svi imaju isti
ili slican tj elesni izgled. Ni oni koji u Njemackoj primjenjuju u praksi
rasne teorije i koji su uvjereni u osobite vrline i u duševnu nadmoc
“nordijske” rase, ne posjeduju gotovo ni jednu od onih tjelesnih oso-
bina, koje se pripisuju toj rasi, a to su: Valovita žuckasto-bijela kosa,
crvenkasto-bijela prozirna koža, visoki stas (iznad 1,70 m), plave ili
sive oci, dugoljasta glava, dugo usko lice, pravilan, uzak i istaknut
i
nos i konacno jaka i razvijena brada.

Uslijed toga što je ocito, da se svaki narod sastoji iz razlicitih ñ-
zickih tipova, rasisti se nalaze u neprilici, kako da dovedu u sklad
poj am rase sa pojmom naroda. Vecina njih misli, da velicinu nekoga
naroda treba prosudivati i cijeniti po tome, koliko u tom narodu ima
* Štampano u “Hrvatskom Dnevniku°L 4. 6. 1936.
269
~ PoL1T1cK1RAzv1TA1< HRVATA ~
onih pojedinaca koji su podrijetlom od neke “više” ili “bolje” rase.

Oni kažu, da su ove više ili superiorne rase stvarale kulturu i civili-
zaciju, da su samo ove rase osnivale države i da samo ovim rasama,
odnosno njihovim predstavnicima u pojedinim narodima, i danas
pripada vodstvo naroda i vodstvo svijeta. Sve ostale rase, koje se
smatraju za niže, za inferiorne, treba da su u svemu podložne višim,
superiornim rasama. Državna politika sa gledišta tih teorija treba da
ide za tim, da u svojoj sredini daje u svemu prednost onima, koji
pokazuju najviše tjelesnih i duševnih odlika neke superiorne rase, a
da zapostavlja ili po mogucnosti potpuno iskljuci iz svoje sredine sve
one, koji pripadaju nižim, dakle inferiornim rasama.
Poteškoca je ovih teorija medu ostalim i u tome, što svaki rasista

smatra za skupinu, kojoj on licno ne pripada, da je inferiorna, pa kad
citamo opise raznih “rasa” možemo sa velikom sigurnošcu pogoditi,
kako izgleda onaj, koji je te “rase” opisao. Nema te “rase” ciji rasisti
ne bi smatrali, da je baš njihova rasa “superiorna'Ž
Cvijic i njegovi sljedbenici izradili su teoriju o tzv. “dinarskoj rasi”Ž

Oni su stali na stanovište, da sve ono što je najbolje kod Srba i kod
Hrvata u prošlosti i sadašnjosti, da su to bili “dinarci°Ž Cvijic je uz to
tvrdio, da su tri cetvrtine “dinaraca” Srbi, a samo jedna cetvrtina tih
narocitih ljudi da se nalazi medu Hrvatima. Dalje je on tvrdio, da su
najbolji medu najboljima, to jest da su najbolji od svih “dinaraca” Šu-
madinci i da njima prema tome pripada kulturno i politicko vodstvo.
Šuf?aj je naprotiv tvrdio, da je taj “dinarski tip” neka “tamna, pastir-
ska krv”L a da je Hrvate medutim satkala “cudesna i svijetla slavenska
krv”Ž S druge strane opet pristaše gotske teorije tvrde, da je sve ono,
što je bilo državotvorno kod Hrvata, bilo gotskog podrijetla; iz toga
bi slijedilo da bi samo ovom “gospodskom sloju” pripadalo politicko
i kulturno, vodstvo medu Hrvatima.
270
fß' RASA I NAROD '%'
Prirodna je posljedica svih rasnih teorija, da stvaraju izvjesnu

podvojenost unutar jednog istog naroda, da dijele jedan isti narod na
one, koji su u tom narodu “viši°L “bolji°L “superiorni? ina one, koji su
u tom narodu “niži°L “tudi” i “inferiorni'Ž Tako bi sa gledišta Cvijica
t. j. sa gledišta rasnih teorija medu Hrvatima bilo jednih, koji su vec
po svojoj krvi, po rodenju i nasljedstvu bolji od drugih, koji nikad ne
mogu biti slicni prvima, jer imaju “inferiornu krv”Ž
Pojam naroda medutim nema nikakove veze sa pojmom rase;

narod je kulturna skupina, to jest skupina ljudi, koji ne moraju biti
istoga podrijetla, ali su medusobno povezani osjecajima o zajednic-
koj pripadnosti i sviješcu o zajednickim težnjama. Nije tocno, da se
ti osjecaji i ta svijest nalaze u krvi, nego se, bez obzira na krvni sastav,
i osjecaji o zajednickoj pripadnosti i svijest o zajednickim težnjama
razvijaju kroz zaj ednicko iskustvo i putem odgoja.
Zajednicka se iskustva prošlih generacija putem odgoja predaju

nastupajucim generacijama, koje ih prihvacaju i svijesno i osjecajno
i koje suraduju na njihovom daljnjem izgradivanju i usavršavanju.
Svi su narodi vec u svom zacetku bili sastavljeni od raznorodnih
sastojina sa gledišta duševnih i tjelesnih osobina. Medutim putem
zajednickog života i medusobnih utjecaja, ove su se razne skupine
izjednacavale u navikama, obicajima, društvenoj organizaciji, umj et-
nickim stvaranjima, pravnim shvacanjima, moralnim odlikama, je-
ziku, vjerovanjima, u gospodarstvu i tehnickom napretku, itd. U toku
razvitka, kulturnoj skupini, koja se je tako formirala, stalno su pri-
dolazili novi sastavni dijelovi takoder razlicitog podrijetla, razlicitog
izgleda i razlicite kulture, ali što je sve njih spajalo u jednu zajednicu
i dovodilo do medusobnog izjednacavanja, to je baš to zajednicko
iskustvo, zajednicki interesi, zajednicke težnje i zajednicki osjecaji.
271
~ PoL1T1c1<1RAzv1TAK HRVATA ~
Kod stvaranja svih naroda od osobitog je znacenja, da se pod pri-

tiskom raznih okolnosti razvija i jaca unutrašnja povezanost i izvje-
sna privrženost medu clanovima zajednice. Tim putem se clanovi
narodne zajednice osjecaju jedinstveni prema vani i sve ono što ne
spada u njihovu skupinu smatraju za strano i za tude.
Ovo jedinstvo prema vani je simbolicki izraženo u zajednickom
imenu, koje kao simbol zajednickih osjecaja, težnja i interesa, veže
sve pripadnike nekog naroda, bez obzira na njihova lokalna unu-
trašnja razlikovanja. Otuda je borba protiv naroda cesto uperena baš
protiv njegovog imena, jer bi napuštanje zajednickog imena moglo
da dovede i do napuštanja zajednickih težnja, do slabljenja unutraš-
nj e povezanosti, do razbijanja osjecaja o zajednickoj pripadnosti, kao
i do slabljenja svijesti o zajednickim interesima.
Održanje je svakog naroda uslovljeno prema tome snaženjem

osjecaja zajednicke pripadnosti medu clanovima narodne zajedni-
ce, kao i izgradivanjem zajednickih težnja; i jedno i drugo se danas
može postici jedino tako, ako se zadovolje potrebe i zaštite interesi
najširih slojeva. U interesu je dakle svakog naroda, da se bori protiv
svega onoga što ruši njegovu unutrašnju koheziju i što sprjecava po-
stizavanje kolektivnih težnja širokih narodnih slojeva. Tome ce naj-
više doprinijeti vlada puka u interesu puka.
272
IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA I
HRVATSKO RADNIŠTVO U AMERICI*
I.
Slom feudalnog sistema, individualizacija vlasništva, vladavina nov-

cane ekonomije, kontakt s industrijskom civilizacijom i privlacivost
nadnica, placenih u gotovom novcu, znatno su stimulirali emigraciju
iz južne i istocne Evrope. Ovaj je pokret masa zapoceo sa sezonskom
emigracijom u obližnje krajeve i bliža gradska središta, a uz ekonom-
ski i kulturni razvitak doveo je do migracija u velike industrijske cen-
tre zapadne Evrope i Amerike.
Svrha je ovog seljenja bila, da se dode što prije do gotovog novca,
pa da se iseljenik vrati kuci s ciljem da poboljša svoje ekonomsko sta-
nje, a s tim da poboljša svoj licni prestiž, kao i ugled svoje porodice u
seoskoj zajednici. U skladu s tim ova se emigracija istice cinjenicom
da se nije seoski proletarij at, vec da su se radije manji posjednici selili
u daleke krajeve preko Oceana, dok su siromašniji seljaci i pauperi
išli na sezonski rad u krajeve, kamo su mogli da stignu pješke, ili su
dolazili u obližnje gradove, gdje je mlada trgovina i industrija trebala
jeftinu i nekvali?ciranu radnu snagu.
Priljubljenost uz mali komad zemlje kod kuce, težnja za pobolj-
šanj em i za podizenjem vlastitog ekonomskog i društvenog položaja
u selu djelomicno objašnjava, zašto su južni Slaveni najradije išli u
velikasredišta americkih osnovnih industrija, gdje su nudili svoju
radnu snagu za jeftine nadnice; oko 70% ovih useljenika naselilo se
* Štampano u 'Ärhivu za pravne i društvene nauke°L Beograd, 1935.
273
Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA fä'
u gradskim industrijskim središtima, drugi su se naselili u industrij-

skim središtima izvan gradova, a samo ih se 7% naselilo u poljopri-
vrednim predjelima (U. S. Census, 1930).
Ali osim navedenih razloga, koji su utjecali na seljenje ovih iselje-
nika u industrijske krajeve, možda su oni izbjegavali poljoprivredu
i zato, što je jedan znatan dio ovih iseljenika dolazio iz stocarskih
krajeva i iz krajeva ekstenzivne poljoprivrede, a tek neznatan dio iz

krajeva intenzivne polj oprivrede. Neznatan procenat onih, koji su se
ipak i u Americi htjeli baviti poljoprivredom, bili su vinogradari i
vocari iz Dalmacije i jedan dio seljaka iz Slovenije, gdje su poljopri-
vreda i stocarstvo na istom stupnju kao i kod selj aka zapadne Evrope.
II.
Emigracija u Ameriku iz istocne i južne Evrope dostigla je svoju naj-

višu tocku baš u vrijeme, kad su Sjedinjene države vec bile postigle
visoki stupanj industrijalizacije i izvjesnu stabilnost u ekonomskom
poretku. S druge strane ovi novi useljenici došli su iz krajeva i pre-
dj ela, koji su uglavnom još uvij ek bili u pocetnom stanju svoga poljo-
privrednog razvitka, ali koji su isto tako prolazili kroz brze društvene
promjene, koje smo u pocetku naveli. Ove su promjene uvjetovale,
da se formira emigracija iz ovih zemalja, koju smo gore oznacili kao
emigraciju seljaka pretežno stocarske kulture i kao emigraciju eko-
nomskog i privremenog karaktera.
Ta je emigracija, uz ovakav sastav i prirodu, predstavljala uglav-
nom dvije opasnosti utvrdenom poretku u novoj sredini: prvo opa-
snost za ekonomski standard života domaceg radništva, koje je bilo
ugroženo uslijed pritjecanja jeftine i nestrucne radne snage, uvezene
u velikim masama, i drugo, opasnost za postojeci društveni moral
i obicaje u americkim industrijskim sredinama. Ta se je opasnost
ogledala u izvjesnim navikama, nacinima ponašanja, ceremonijama
274
“W IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA... 'Q
i obicajima, koji su se, preneseni iz stocarskih, a cesto i polunomad-

skih sredina, znatno razlikovali od onih, koji su odgovarali industrij-
skom stupnju razvitka. Ako bi ova nova imigracija, snažna brojem
i vrlo razlicita u navikama i idejama, trebala da postane trajna, ona
bi mogla isto tako i da predstavlja opasnost za društveni poredak
i raspodjelu vlasti, formiranu u kapitalisticko-industrijskoj sredini
Novog Svijeta.
Najprije je napravljena sa strane americkog javnog mišljenja oš-
tra razlika izmedu “stare” i “nove” imigracije, tako da je antagoni-
zam, koji je ranije bio upravljen protiv “stare°L sada prenesen samo na
“novu” imigraciju. Taj se je antagonizam najprije ispoljavao u izvje-
snima stigmatizirajucim i zastrašujucim oznakama. Ova je situacija
bila takoder osnažena i predrasudama, koje su bile posudene iz su-
koba medunarodnog karaktera, kao što cemo kasnije vidjeti. Slaveni
uopce, a Balkanski Slaveni posebno, jer su sacinjavali jedan dio, i to
znatan dio ove “nove” imigracije, dijelili su s ostalima neprijateljske
osjecaje nove sredine.
Osjecajna i mentalna reakcija protiv došljaka sa strane americkog
življa bila je vrlo ekstenzivna i obuhvacala je ne samo široke mase,
nego i neke “liberalne duhove'L pa cak i pojedine predstavnike “objek-
tivne nauke”; studije su ovih “naucnih radnika” služile, da stimuliraju
društveni ostracizam i da opravdaju razne protektivne mjere protiv
ovih neželjenih useljenika. Lako je predvidjeti da je ovakva reakcija
morala dovesti do ?zicke, društvene i moralne izolacije useljenika iz
istocne i južne Evrope i da je konacno morala dovesti i do njihovog
legalnog iskljucenja iz Amerike.
Važno je napomenuti prije svega, da je strah od slavenskih use-
ljenika i mržnja na njih bila u prvom redu prikazivana kao neras-
položenje prema njihovim društvenim navikama, a ne kao strah od
njihove ekonomske, a eventualno i politicke kompeticije:
275
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'W
u neznanju i u nepismenosti, u praznovjerju i obožavanju

svecenstva, u strogosti crkve i države, u služnickim odnosima
obicnog naroda prema gornjim slojevima, u niskom položaju
žene, u potpunoj zavisnosti djece od rodite?a, u surovosti naci-
na opcenja i govora, kao i u niskom standardu cistoce i udob-
nosti, veliki dio slavenskog svüeta ostao je na onom stupnju, na
kojem su naši engleski pradjedovi bili u danima Henrika VIII. ”
(E. A. Ross, The old World in the New, str. 123)
Ali ipak ovo naglašavanje kulturnih osobina slovenskih, kao ra-

zlicitih od americkih, ne znaci da je opozicija protiv njih nastala u
prvom redu uslijed kulturnih razlika; naprotiv, cini se, da je anta-
gonizam nastao tek onda, kad su se osjetile mogucnosti ekonomske
kompetencije useljenika iz istocne i južne Evrope. Ovaj je osjecaj
opasnosti bio onda prikazan i preveden izrazima, koji su ukazivali na
opasnost za postojece obicaje i moralna shvacanja, valjda zato, što se
animozitet ovakove prirode može lakše opravdati i što je efektivniji.
III.
Da vidimo, kakovi su to bili nacini ponašanja, a posebno oni južno-

slavenskih useljenika, koji su bili tako violentno, tako cesto i tako
opcenito napadani sa strane americkog življa. Društvene navike,
psihicke osobine, i razlike u nacinima ponašanja, u koliko postoje,
mogu se svesti na razlike u razlicitim kulturama. Ali postoje tako-
der i varijacije unutar pojedinih kultura, a ove odgovaraju raznim
ekonomskim, politickim, prosvjetnim i drugim prilikama sredine. U
dodiru izmedu dviju kultura, od kojih jedna ugrožava postojecu rav-
notežu u drugoj, mehanizam putem kojega antagonizam ugrožene
kulture operira, sastoji se u izbiranju “nižih” ili “inferiornih” Vrijed-
nosti protivne kulture i uporedivanju ovih s “višim” ili “superiornim”
276
Š' IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA... '%'
vrijednostima ugrožene kulture. Ovim putem se ukazuje na moguc-

nost kulturne “degeneracije” i istovremeno se organizira izvjesno su-
periorno držanje, kao obrambena mjera protiv svega onoga, što je
“tude'Ž Kad ne bi bilo osjecaja ekonomske i politicke opasnosti, vrlo
je vjerojatno da razlike u kulturi i “standardima” ne bi svratile na
sebe nikakovu narocitu pažnju, a ukoliko bi bile uocene, na njih bi se
gledalo blagonaklono.
Ali cim je jednom utvrdena “inferiornost” kulturnih osobina
ugrožavajuce skupine, istovremeno slijedi i racionalizacija neprija-
teljskog držanja ugrožene skupine. “Inferiorne vrijednosti” useljeni-
ka pripisivane su njihovim uredenim psihološkim i biološkim svoj-
stvima. Pošto su ove osobine, dakle, “urodene” i prema tome “na-
sljedne” i “nepopravljive? one su prikazivane kao “trajna opasnost°Ž
Iz tih razloga svi su novi useljenici pronadeni, kao da su “neinteli-
gentni, neznalice, nemoralni, brutalni, asocijalni i kriminalni”L a što
se tice Slavena, za njih je osim toga pronadeno još i to, da su “impre-
gnirani azijskom, mongolskom i turskom krvi”:
“...Mnoge od ovih mješavina vrlo razlicitih rasa nastale sa a

relativno skoro doba, i prema tome sa još i nestabilne... Slaven-
ski narodi koji sa zaposjeli veci dio istocne Evrope impregnirani
sa azijskom, mongolskom i turskom krvi i to se odnosi ne samo
na Rase nego i na ostale Slavene od Po?ske do Balkana. Istocna
Evropa prema tome predstav?a div?a složenost rasa, vjerovanja
i kultura, a ta podiv?alost nalazi svoj vrhanac na Balkana, tom
nesretnom gnzjezda nemirnih i donekle polubarbarskih naro-
da... i dok god Balkan ostaje nemiran i nazadan, on ce nužno
biti rojište ase?enika najnepože?enzjeg karaktera.” (M. Grant
and Ch. St. Davison, The Alien in oarMidst, New-York, 1930,
str. 221.)
277
IVL
Ovaj antagonizam prema useljenicima iz istocne i južne Evrope, koji

je bio prihvacen sa strane opcega americkog javnog mišljenja, bio je
prihvacen takoder i sa strane nekih sociologa, psihologa, novinara i
drugih javnih radnika i odrazio se u njihovim raspravama, od kojih
su nam neke dale i razna “objektivna mjerenja°L koja su trebala da
pruže znanstvenu osnovu postojecem javnom mišljenju. U tu je svr-
hu izvrsno upotrebljen takozvani test intelegencije (intelligence test).
Baš u doba, kad je problem imigracije u Americi bio u središtu opce
pažnje, razni su mentalni testovi bivali uvodeni u americke posvjet-
ne ustanove i prirodno je da je primjena ovih testova na ovo vital-
no pitanje bila potrebna, da dokaže i samu prakticnu korist testova i
njihovu Vrijednost. Dokaz “inferiornosti” nove imigracije, postignut
putem mentalnih testova i drugih mjerenja, bio je izvrstan materijal
za sve one, koji su advocirali “nepoželjenost” imigracije bilo iz ko-
jih razloga. Ovakvi su “dokumenti” npr. kada su bili primijenjeni na
useljenike iz istocne i južne Evrope, za koju se smatra da je naseljena
uglavnom alpinskom i mediteranskom rasom, trebali da “dokažu”
inferiornost ovih naroda u odnosu prema narodima sjeverne i sje-
verozapadne Evrope, za koju se smatra da je naseljena u glavnom
narodima nordijske rase:
Uporedni stupanj inteligencije nacionalnih skupina u Americi
prema cenzusu od 1920. i prema Who is Who od 1922.-23. god.
Ime nacionalne skupine: rang:

Engleska ........ ...... ....... 1
Njemacka ...... ....... 7

Holandija ....... ....... 9
Švedska ....... ....... 1O
Danska ........ ....... 1 2
278
Š' IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA... *Š*
Austrougarska ...... ..... 1 5

Rusija ............... ..... 16
Italija ......... ..... 1 7
Poljska ...... ..... 1 8
Grcka ..................................................................... 19
(S. Kirkpatrick, Intelligence and Immigmtion, 1925, str. 43.)
Potrebno je da se naglasi ovdje, da su ovi mentalni i drugi testovi

izradeni u pojmovima odredene kulture jedne odredene sredine, pa
se prema tome ne mogu logicki primijeniti u svrhu mjerenja menta-
liteta i inteligencije osoba, koje pripadaju nekoj drugoj kulturi i ne-
koj drugoj sredini. Ako hocemo da mjerimo inteligenciju odre_dene
skupine, potrebno je da izradimo posebne testove, koji ce odgovara-
ti shvacanjima kulture i sredine, kojoj ova skupina pripada. Vrlo je
dvojbeno, da bi se i u tom slucaju rezultati ovih testova mogli upotri-
jebiti u svrhu uporedivanja zato, što prevodenje testova jedne kulture
u pojmove i shvacanja druge kulture predstavlja velike teškoce. Ali s
druge strane nema dvojbe, da treba odlucno otkloniti primjenjivanje
testova jedne kulture s ciljem, da se dokaže “inferiornost” ili “supe-
riornost” neke druge, sasvim razlicite kulture zato, što su ovakova
mjerenj a i uporedivanja nužno pod utjecajem predrasuda.
Kada su južni Slaveni s Balkana upali na americko tržište rada, bilo

je ne samo onih domacih elemenata, koji su se osjetili ugroženi eko-
nomski, nego je bilo i onih, koji su pozdravili novostvorenu situa-
ciju i pokazivali prijateljske sklonosti prema useljenicima iz južne i
istocne Evrope, ali kao što cemo odmah vidjeti, to je bilo potpuno u
skladu s njihovim osobnim racunima i osobnim aspiracijama. Ova
skupina, koja je pokazivala blagonaklono držanje prema slavenskoj
279
imigraciji, sastojala se uglavnom od onih, koji su propovijedali po-

trebu americke ekonomske ekspanzije i koji su ukazivali na prilike
ekonomske kompeticije na medunarodnom tržištu:
'Ž..Ne postoje nikakove pouzdane informac?e, da predstoji ta-
kva jedna neposredna poplava use?enika, koja bi ugrozila eko-
nomski položaj naše zemhe... Mi smo naprotiv izišli iz rata s tri i
po miliona manje nekval?ciranih radnika i njihovo se pomanj-
kanje snažno osjeca i usporava naš ekonomski razvitak. S time
se slažu najpouzdan?i izvori i autoriteti...” (Digest of statement
of Mr Iames A. Emery general counsel, National association
of manufacturers, U. S. Congress, Commitee on Immigration
and Naturalisation (1thCongress, ?rst session)).
Medu onima, koji su pokazivali izvjesno naklono držanje prema

useljenicima iz južne i istocne Evrope, bili su osim predstavnika ve-
like industrije i oni, koji su se direktno bavili useljenicima i upotre-
bljavali ih u svrhu sitnog iskorišcavanja ili u svrhu humanih akcija i
politicke propagande. Neki su od ovih ipak bili pod utjecajem vla-
dajucih ideja o intelektualnim i moralnim osobinama Slavena, koje
su se širile u vezi s njihovim useljavanjem tako, da su i ove pojedine
osobe, koje su inace bile naklone Slavenima, priznavale “nezgode”
slavenske imigracije, ali su opravdavale svoje tolerantno držanje na
taj nacin, što su tvrdile, da ce osobine americke kulture uskoro izbri-
sati slavenske kulturne osobine i da je americka sredina toliko jaka,
da se može lako obraniti od in?ltracije inferiornih vrijednosti:
“Nema sumnje da medu njima (Slavenima) nema smisla za za-

konitost, da su nepismeni i da su divhi, ali naša je gradanska
dužnost, da te njihove poroke shvatimo i da nastojimo, da ih
oni prebrode...” (“Slav in America°L Charities, 1904, Vol. XIII.
str. 190.)
280
'Q' IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA... 'Q'
Važno je, da se ovdje naglasi, da je bojazan od eventualne eko-

nomske kompeticije na domacem tržištu bila rjede i ne tako snažno
naglašavana, iako je to, cini se, bio glavni motiv, na osnovi kojega je
i izgraden antagonizam prema useljenicima iz istocne i južne Evro-
pe. 0va bi se pojava mogla pripisati cinjenici, da razlozi ekonomske
kompeticije nisu bili lako prihvatljivi kao “dobri argumenti'L nisu bili
ocigledni, nisu mogli da se mjere i nisu izazivali onako opcenitu, in-
tenzivnu i neposrednu reakciju, kao što su bili argumenti, da slaven-
ske kulturne osobine ugrožavaju postojeci moral i navike. Opasnost
za postojeca pravila ponašanja mogla je da se osjeti sa strane citave
zajednice, dok je ekonomska kompeticija sa strane ove “nove” imi-
gracije, koja se sastojala uglavnom od nekvalificiranoga i polukvali-
ficiranog americkoga domaceg radništva, ugrožavala samo jedan dio
zajednice t. j. dio americkog domaceg radništva. Osim toga napadati
nekoga radi ekonomske kompeticije nije bilo u skladu s gospodar-
skim “liberalizmom'L koji je vladao u to vrijeme.
Ali postoji osim toga i težnja naše egoisticne licnosti da prihvati
koprenu “viših vrijednosti” kad treba da štiti svoje osobne interese, i
tako su osjecaji opasnosti, temeljeni na ekonomskim motivima, ce-
sto kamu?irani osjecajima opasnosti, koji, tobože proizlaze iz pri-
znatih viših motiva, kao što su moralne ideje. Uza sve to strah od
ekonomske kompeticije ipak se je dovoljno cesto i jasno izražavao
tako, da ga je bilo lako naci neprikrivenog u izvorima, koji su upo-
treblj eni za ovu raspravu:
“...Morris on je kazao, da je Federacija Rada sklona zabrani

ase?avanja za dvzje godine i bez ikakvih rezervacija. Ovaj je
problem bio rasprav?an u prošlosti, kazao je g. Morrison, sa
strane onih, koji žele da održe postojeci ekonomski standard ži-
vota, a bio je rasprai/Uan s drage strane i od onih, kojima je a
interesa uvoz je?ine radne snage.” (Digest of statement of Mr.
F. Morrison, secretary of the American Federation of Labor,
U. S. Congress, op. cit.)
281
'Š' POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
VI.
Bilo je i politickih motiva, koji su bili usko povezani s ovim ekonom-

skim motivima i na kojima su se takoder zasnivala gledišta onih, koji
su u novoj imigraciji vidjeli ugroženje postojece vlasti u lokalnoj i
nacionalnoj politici:
“Lokalna je samouprava razbijena... Nepismene, neciste, mo-
ralno i?zicki inferiorne, neamericke, kriminalno sklone, niske
klase stranaca sacinjavaju vrlo opasni dio stanovnika naših op-
cina i postaja opasnost našim instituczjama... narodnosti, koje
doprinose veci procenat pauperskom elementu u ovim i drugim
gradovima, to su baš oni, koji dolaze od ovih skupina najmanje
pože?nih ise?enika, a najmanje dvzje trecinel od tog elementa
dolazi baš iz istocne i južne Evrope...” (Statement of Rev. MO.
Lichliterg Harrisburgh, Pa., op. cit.)
Prikazivanj e imigracije iz istocne i južne Evrope u ovakovom po-

litickom svijetlu bilo je uvedeno zato, da se uzdrma gledište onih,
koji su se uvelike koristili iskorišcavanjem uvezene jeftine i nestruc-
ne radne snage, ali istovremeno tu su bili baš oni, u rukama kojih
je bila i politicka vlast, a ta je mogla da bude ugrožena izbornim
glasovima useljenickih masa. Ipak su i takvi motivi relativno rjede
izražavani i to valjda iz onih istih razloga, koji su držali u pozadini
i manifestaciju ekonomskih interesa kao glavnog uvjeta za postojeci
antagonizam.
Borbe o ravnotežu sila u medunarodnoj politici dolaze takoder u
obzir kao važan cinilac, koji je doprinio snaženju americkoga anta-
gonizma protiv Slavena. Ideje, koje su uvedene u americku literatu-
ru iz medunarodnog podrucja, bile su samo odrazi rusko-britanske
kompetencije i slavensko-germanskih sukoba u sferama ekonomske
i kulturne ekspanzije. Iz tih okolnosti proizašla su neka specijalna
282
~ IDEIA o sUPER1oRNosT1 NORDIIACA... ~
shvacanja o historijsko-politickom razvitku Slavena, koja su se onda

prenijela na balkanske Slavene i od ovih na ostale balkanske naro-
de. Mnoge od tih predrasuda bile su namjerno širene kao sredstva
u borbi medunarodnih i narodnih politickih interesa. Ove su ideje
lako bile rasprostranjene medu širokim masama putem raznih naci-
na publiciteta i propagande i održale su se sve do u najnovije doba:
“Clanovi su ove skupine 'idealisti”, a za Balkan to u našem je-

zika znaci 'teroristi°... Politika na Balkanu nije zasnovana na
principima bratske Uubavi nego je naprotiv ona proracunata se-
rzja medasobnih mržnja...” (I. Gunther, “The Balkans Swing to
Fascism”L The Nation, Iuly, 1934.)
VII.
Neprijateljsko držanje prema Slavenima, koje je postojalo kod Ame-

rikanaca, ogledalo se i manifestiralo takoder i usmeno putem diskri-
minirajucih i stigmatizirajucih imena, koja su išla za tim, da izdvoje
Slavene i društveno i fizicki. Ove razne oznake, uperene protiv use-
ljenika iz istocne i južne Evrope, neki put su pravile razliku izmedu
raznih grupa i narodnosti, a neki su put bile primijenjene bez ikakve
diskriminacije. Podrugljiva imena su bila upotrebljavana uopce pro-
tiv svih useljenika iz istocne i južne Evrope, koji su se naselili u odre-
denom geografskom i industrijskom rejonu, i izraz, koji je u pocetku
bio primijenjen na jednu skupinu, proširio se i na druge skupine,
koje su se kasnije uselile.
Najobicniji i opci diskriminirajuci izraz bio je “foreigner” (tudin)

kao kontrast izrazu “white” (bijelac); “white” je imao da oznaci use-
ljenika iz sjeverne i sjeverozapadne Evrope kao i domaci americki
živalj iskljucivši crnce i žute rase. Rijeci “Hunkies” i “Bohunks” bile
su vrlo proširene i upotrebljavane kao insultirajuca imena cak i izvan
283
useljenickih skupina. One su nastale iz izraza “Hungarians” i “Bo-

hemians” i bile su u glavnom upotrebljavane u istocnim dijelovima
Sjedinjenih Država, narocito u Pensilvaniji u cilju da se stigmatizi-
raju useljenici iz Austrougarske, koji su bili velikim dijelom Slaveni.
U Pensilvaniji su, uslijed zajednickih naseobina s Talijanima, Slaveni
cesto bili nazivani i “Wops” i “Guinies'L a to su imena, koja su se ina-
ce u prvom redu upotrebljavala, da oznace Talijane. U državi ()hio,
a narocito u Clevelandu izraz “Griners” bio je opcenito upotrebljen
u cilju diskriminacije protiv Slovenaca. Clevelandski Slovenci su bili
vecinom doseljenici iz Kranjske i nazivali su sebe “kranjci” ili “krai-
ners” i iz ovoga izraza nastao je izraz “Griners'Ž U naseobinama, koje
su bile naseljene Poljacima, izraz “Polack°L uperen uglavnom protiv
poljskih useljenika, služio je u svrhu diskriminacij e isto tako i protiv
drugih Slavena. Tako isto i izraz “Slabs” i “Slovacco” ciji je izvor tali-
janskog podrijetla i Talijani su ga upotrebljavali u svrhe njihove lo-
kalne diskriminacije protiv Slavena. Ovaj je posljednji izraz upotre-
bljavan u Kaliforniji gdje Hrvati iz Dalmacije konkuriraju Talijanima
u restoraterskim poduzecima. Osim navedenih porugljivih imena
može se naci i drugih u pojedinim predjelima, tako npr. “Modgies”
što znaci narod s “velikom i glupom glavom” i “Strams'L što znaci
narod s “uskim cakširama°Ž Ovi se izrazi mogu naci u hrvatskim i
srpskim naseobinama u Chicagu. Prvi izraz sugerira ?zicke razlike
u formi i u obujmu glave izmedu starijih i novijih useljenika, a drugi
sugerira narodne nošnj e iz nekih kraj eva Balkana.
Nema sumnj e da u drugim podrucjima ima i drugih stigmatizira-
jucih imena, koja se upotrebljavaju sa svrhom diskriminacije i druš-
tvenog ostracizma useljenika iz istocne i južne Evrope, ukoliko oni
predstavljaju ekonomsku opasnost domacem življu u ovim poseb-
nim podrucjima. Ali može se i to desiti, da neka imigrantska grupa
u odredenom kraju pojaca svoj ekonomski položaj, a time i svoj opci
standard i prestiž i istakne se u odnosu prema drugim useljenickim
284
'Q' IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA... 'Š'
skupinama. U tom slucaju ovakva useljenicka skupina može biti pri-

hvacena od amerikanske sredine kao “superiorna” drugim useljenic-
kim skupinama, ali ipak nikad kao ravnopravna domacem življu; to
je na primjer vrlo cest slucaj s Cesima.
Vec smo ranije naglasili, da je posljedica upotrebe ovih stigmati-
zirajucih imena bila sekluzija useljenika. U ranijim vremenima ovaj
je društveni ostracizam, postizavan u glavnom putem verbalnih na-
padaja i podrugljivih imena, cesto doveo i do ?zickih napadaja, koji
su time davali suroviji izraz antagonizmu sa strane domaceg življa:
Naši useßenici nisu mogli izlaziti na ulicu zato, što bi ruya

starzjih i mladih Hudi bacala na njih kamenje i zjerala ih natrag
u njihove trošne i prezrene kolibe...” (D. Krmpotic, Povjesne cr-
tice, Kansas City, Kansas, 1925. str. 1.)
Na taj nacin ovakav razvitak doveo je do ?zicke sekluzije, što se

ispoljilo u formiranju izoliranih, stigmatiziranih i difamiranih nase-
obina, u formiranju slavenskog ghetta, gdje su slavenski useljenici,
zajedno s ostalim useljenicima iz istocne i južne Evrope, bili primo-
ravani da žive:
'Ž..Tu leži otprilike oko 200 ovakovih kuca u neposrednoj bli-

zini tvornice i ova je skupina kuca dobila poru g?ivo ime
'Hunkytownm (Hrvatski list, New York, Sijecanj 22, 1922,
Uvodnik).
VIII.
Naj zad su ove obrambene mjere, uperene protiv useljenika iz istocne

i južne Evrope, bile odražene i u zakonodavstvu Sjedinjenih država;
i tako su zakoni bili posljednje i najjace sredstvo represije u toj bor-
285
'Q POLITICKI RAZVITAK HRVATA Š'
bi dviju kultura. Takozvana restriktivna imigraciona politika, koja

je za Slavene i ostale “nove” useljenike znacila isto što i prohibicija
useljavanja, bio je posljednji stupanj u razvitku obrambene reakci-
je americke sredine s ciljem zaštite postojecega društvenog poretka.
U ovom novom zakonodavstvu, koje se odnosi na imigraciju, jasno
se može zapaziti kristalizaçija svih onih bojazni, da bi mogle nastati
izvjesne promjene u postojecoj raspodjeli ekonomskih, politickih i
moralnih vrijednosti, bojazan, koja se najprije manifestirala u osje-
cajima superiornosti domacega življa nad useljenicima iz južne i
istocne Evrope i koja je konacno legalizirana u formi zakona o imi-
graciji, koji su zaustavili useljavanje iz tih krajeva.
Uz to, što je gore navedeno, treba navesti još i to: dok su se ti pro-
cesi agresivne reakcije protiv “stranaca” razvijali u Americi, došlo je
u istocnoj Evropi do socijalnih revolucija, cije je središte bila jedna
slavenska zemlja kao centralna tocka rasprostiranja revolucionarnih
simbola. Ova je nova situacija dodala još novi poriv argumentima
onih, koji su gledali u imigraciji iz slavenskih zemalja stalnu opa-
snost ne samo za svoje prihode, nego takoder i za svoje socijalne
i politicke privilegije. Konacni rezultat te psihološke, sociološke i
historijske pozadine je zakon o imigraciji iz godine 1921. i njegove
kasnije revizije s pojacanim restrikcijama. Ovdje su, u tom zakonu,
više negoli i u jednom drugom, legalizirana mišljenja i predrasude,
koje su proistekle iz opceg antagonizma, a istovremeno su u taj za-
kon uneseni i neki novi izrazi i pojmovi, koji sugeriraju i ukazuju na
novostvorenu medunarodnu situaciju, koja je nastala poslije ruske
revolucije. Ovo su dakle bili motivi za legalno iskljucenje takozva-
ne “nove” imigracije od pristupa u Sjedinjene države; ovo su dakle
bili motivi, koji su dali opravdanje i smisao odredivanju takozvane
“kvote” za useljenike iz istocne i južne Evrope, koja je odredivana u
sve znacajnijem nerazmjeru prema broju useljenika “nordijske rase”Ž
Rezultat novog zakodavstva o imigraciji je bio, da se je procenat use-
286
'%' IDEIA O SUPERIORNOSTI NORDIIACA... fš'
ljenika iz južne i istocne Evrope snizio na 10,8% u 1925 god od

74,4% u 1901., dok se je obratno procenat useljenika iz “nord1]sk1h
zemalja povisio od 21,9% u 1907. god. na 75,7% u 1925.
Procenat useljenika od ukupnog broja useljenika:
IZ S]€V€l
l1€ zapadne
1 IZ ]l1Zl1€1 1StOCI1€
Flskalna godlna
Evrope Evrope
1907 219 744
1921 257 667
1923
757 108
287
KRITIKA RASNOG TUMACENIA I PQLITICKE
POVIIESTI HRVATA I SRBA*
Teorija o gotskom podrijetlu Hrvata
I.
Svaka rasna teorija može sadržavati u sebi izvjesnu historijsko-teo-

retsku vrijednost, ali može prikrivati i odredenu politicku svrhu. Hi-
storijsko-teoretsko znacenje rasnih teorija je u tome, što one ispitu-
ju, koliko su pojedine ?zicke skupine ljudi sa odredenom kulturom
doprinijele u stvaranju modernih država i u formiranju zapadno-
evropske civilizacije. Ove su teorije historijski povezane sa seobom
naroda, kada su pojedine skupine ljudi bile i etnicki i fizicki mnogo
više diferencirane medusobno, nego što su to danas. Te iste teori-
je medutim poprimaju politicku boju cim isticu rasu kao primarnu
društvenu Vrijednost i onda kada hoce da povijest pojedinih naroda
i sav kulturni i politicki razvitak protumace iskljucivo na osnovu ra-
snih, dakle uredenih osobina.
Teorija o rasnoj cistoci kao sredstvo u politickoj borbi nije nova.
Vec se je sistem kasta u Indiji opravdavao sa strane indijske ?lozo-
fije kao neophodno potreban, da bi se održala tobože krvna cistoca
vladajucih kasta i njihovo superiorno podrijetlo. Te su ideje preuzete
kasnije od službene grcke ?lozo?je i to kao obrana gornjih slojeva
protiv stranih elemenata, koji su prodirali iz Male Azije, Afrike i sa
Balkanskih gora i ugrožavali postojeci poredak u tim malim i terito-
rijalno ogranicenim državama staroga svijeta.
* Štampano u “Spomenici” Dolencu, Kreku, Kušeju i Skerlju, Ljubljana, 1937.
288
'%* KRITIKA RASNOG TUMACENIA... 'Š'
Kraj em devetnaestoga i pocetkom dvadesetoga stoljeca ove su te-

orije pobudile narociti interes, kada su Sjedinjene države upotrijebile
teoriju o superiornosti nordijskih naroda kao “znanstveno” oprav-
danje pokreta, koji se je borio protiv rasne mješavine, jer da je ta
pojava ugrožavala americki moral, njihove intelektualne sposobnosti
i njihove politicke ustanove. U stvari prava je svrha toga pokreta bila
da zaštiti domace radništvo od konkurencije, koja mu je prijetila sa
strane seljaka iz južne i istocne Evrope, koji su upravo onda poceli da
se u vecim masama sele u Ameriku i nudali americkom tržištu rada
svoju jeftinu radnu snagu. Tada su doneseni poznati zakoni o imi-
graciji, koji su, medu ostalima, potpuno onemogucili i hrvatskom
seljaštvu, da šalje suvišak svoje radne snage na americko tržište.
Dolaskom nacionalnog socijalizma na vlast u Njemackoj, ponov-
no su rasne teorije postale aktuelne. Nacionalni socijalizam je naime
potpuno usvojio nacelo rasne interpretacije historije, usvojio ideju o
rasnoj superiornosti nordijskih naroda i poslužio se ovim teorijama
kao sredstvom u borbi protiv radnicke klase. Radnicka je klasa nai-
me u svojoj težnji za ekonomskom i politickom emancipacijom bila
više sklona nacelima klasne borbe i ideji o ekonomskoj interpretaciji
kulturnog i politickog razvitka, nego ideji o rasnim razlikama.
11.
Iedna od varijanata nordijske teorije je teorija o gotskom podrijetlu

Hrvata. Ako su naime Hrvati podrijetlom Goti, onda i oni pripa-
daju nordijskoj rasi. I ova teorija, kao i sve druge rasne teorije, ima
izvjesno historijsko-teoretsko znacenje, ali može da ima i odredenu
politicku pozadinu.
Historijsko-teoretsko znacenje teorije o gotskom podrijetlu Hr-
vata je u vezi sa problemom dolaska Slavena i drugih etnickih skupi-
na u Podunavlje i na Balkan, i povezano je i sa teorijama o postanku
hrvatske sredovjecne države.
289
~ PoL1T1CK1 RAZVITAK HRVATA ~
Cini se da je i historijski i sociološki utvrdeno, da su postoj ala dva

razlicita tipa seoba onih etnickih skupina, koje su formirale hrvatsku
sredovjecnu državu: jedno su bili poljodjelci zadružno organizirani,
koji su etnicki i ekonomski osvajali ove krajeve, a drugo su bili pre-
težno stocari sitne stoke, organizirani u malim plemenima i manjim
ratnickim skupinama. Iedni s drugima su formirali politicke zajed-
nice, koje su bile etnicki pretežno slavenske i to ne samo u narodnim
masama, nego i u vladajucim slojevima, što se najbolje vidi po ime-
nima hrvatskih vladara.
Ne bi se moglo tvrditi, da su to bili “cisti” Slaveni. Slaveni naime
nisu nikakova posebna “rasa°L a nisu niti u svojoj pradomovini bili
sasvim homogena etnicka skupina. Medutim bez obzira na njihov
etnicki i biološki sastav uslijed slicnosti jezika nastalo je kulturno
izjednacavanje, održavala se predaja o zajednickom podrijetlu i ra-
zvijali su se osjecaji zajednicke pripadnosti.
Teško je utvrditi, koji se je sve etnicki elemenat u ovim krajevima

pomiješao sa slavenskim i u kojemu omjeru. Tu je bilo i starosjedi-
laca, a i raznolikih došljaka. Iedno je sigurno, a to je, da je slaven-
ski elemenat morao biti brojcano jaci, a kulturno dorastao ostalim
skupinama, jer su mnoge slavenske etnicke osobine u toj lmješavini
konacno prevladale i održale se sve do danas.
Od raznih etnickih skupina, koje su se na ovom teritoriju pomi-
ješale sa slavenskim (romanizirani Kelti i Iliri, Huni, Goti, Avari, Ge-
pidi itd.), cini se, da su baš Goti ostavili relativno slabe tragove, što
je i razumljivo, kad se zna, da je njihova vladavina u ovim krajevima
trajala svega oko šezdeset godina.
Tvrdi se, da su gotske “državotvorne” sposobnosti bile usadene u
krvi onih Hrvata, koji su posjedovali najveci postotak “gotske krvi'L
jer da su baš Goti bili oni, koji su osnovali i prvu hrvatsku državu.
Medutim ako usporedimo unutrašnji sastav hrvatske sredovjecne
290
~ KRITIKA RAsNoG TUMACENIA... ~
države sa gotskom državom, doci cemo do obratnog zakljucka. Hr-

vatska je sredovjecna država bila sastavlj ena od više manjih plemena,
a ova opet od više rodova. I plemena medusobno, kao i rodovi unu-
tar pojedinih plemena, stalno su se borili o prevlast. To je prijecilo
unutrašnju konsolidaciju hrvatske države, onemogucilo ostvarenje
njenih ekspanzivnih težnja i dovelo konacno do njene propasti.
Gotska nam država medutim pruža sasvim drugu sliku. Tu naime
nalazimo snažnu i centraliziranu vlast malobrojne vojnicke skupine,
koja se je nametnula postojecoj rimskoj administraciji. Ta je skupi-
na bila sposobna za uspješnu i brzu ekspanziju, jer nisu tu postojale
one unutrašnje borbe izmedu pojedinih rodova i plemena, koje su
rastakale hrvatsku državnu snagu. I ta je gotska država medutim bila
ipak nestabilna i kratkotrajna, ali ne uslijed unutrašnjih borba, nego
uslijed odviše brze ekspanzije. Ova nagla, ali kratkotrajna ekspanzija
Gota u vezi je sa njihovom kulturom. To je kultura konjickih no-
mada, koji su u stanju da naglo osvajaju velike prostore. Ali ako su
te skupine malobrojne, one se brzo izgube na prostranom teritoriju
koji su zauzele.
III.
Gotska teorija dobiva svoje narocito politicko znacenje onda, ako je

dovedemo u vezu sa teorijom o superiornosti nordijske rase. Za nas je
od osobitog interesa u nordijskoj teoriji ideja o superiornosti grada
u odnosu prema selu. Sa gledišta nekih rasnih ideologa, nordijski
elementi u selu, kao superiorniji, sele u grad. Prema tome, uslijed
takovog seljenja, na selu ostaje uvijek slabiji, inferiorniji elemenat?óß
168 Lapouge, Les selections sociales, Paris, 1896., Ammon, Die naturliche Auslese
beim Menschen, Iena 1893., Sorokin, Contemporary sociological theories, New
York, 1928.
291
'Š' PQLITICKI RAZVITAK HRVATA 'Š'
Isti se proces, sa gledišta tih ideologa, dešava i u gradu: slabiji, in-

feriorniji elementi, ostaju medu donjim slojevima, u radnickoj klasi,
a sposobniji, superiorniji, t. j. nordijski elementi, prodiru medu više
slojeve, medu vladajucu skupinu. Radi toga su, sa gledišta tih teorija,
ne samo razumljive, nego cak i potrebne i opravdane postojece razli-
ke izmedu sela i grada, izmedu viših i nižih sloj eva, izmedu onih koji
vladaju i onih koji su vladani.169
Qvakove rasne teorije ne mogu da izdrže znanstvenu kritiku i
mogu se samo umjetno održavati u obliku mitosa o rasnoj superif
ornosti i rasnoj inferiornosti. Medutim za održavanje mitosa, koji
su u protivnosti s objektivnom istinom, potrebna je potpuna kon-
trola javnog mišljenja i potpuna kontrola znanstvenog rada sa strane
vladajuceg sloja. To znaci, da svaka rasna teorija, bila to nordijska,
dinarska ili gotska, u svojim krajnjim konsekvencijama neminovno
vodi do autokratskih režima.
Hrvatsko seljaštvo prema svojim osnovnim kulturnim shvacanji-
ma zasniva društvene vrijednosti prvenstveno na radu. Ono naime
cijeni pojedince prema njihovom djelanju i prema njihovim licnim
sposobnostima. Rasne teorije, koje zasnivaju društvene vrijednosti u
prvom redu na imaginarnoj rasnoj cistoci i na ideji o inferiornim i o
superiornim rasama, u potpunoj su oprecnosti i sa kulturnim shva-
canjima i sa ekonomskim interesima i sa politickim težnjama hrvat-
skog seljaštva. Uslijed toga uvadanje rasnih teorija u hrvatski politic-
ki ,život samo ce doprinijeti zaoštravanju opreka izmedu pretstavnika
gradanskih i pretstavnika seljackih politickih ideologija.
169
Ammon, Die Gesellschaftsordnung und ihre naturlichen Gruncilagen, Iena, 1900.,
Sorokin, op. Cit.
292
fš' KRITIKA RASNOG TUMACENIA... Š'
Teorija o rasnoj ekspanziji Srba
1.
U “Iugoslavenskom istoriskom casopisu”"° iznio je prof. St. Stanoje-

vic svoje poglede o podjeli historijskih perioda i to narocitim obzi-
rom na podjelu “jugoslovenske historije°Ž Prof. Stanojevic smatra, da
je zastarjelo ono mišljenje, koje polazi sa pretpostavke, da se povijest
ne može dijeliti na osnovu tocno odredenih datuma; prof. Stanoje-
vic naprotiv tvrdi, da se pojedina razdoblja povijesti nekoga naroda
mogu tocno ?ksirati cak i danima. Tako on misli, da se historijaSrba
može podijeliti na dva osnovna razdoblja; prvo tece do 1. prosinca
1918. god., a drugo od tog dana dalje. Njemu je naime Iugoslavija
neposredni rezultat srpskog ustanka od 1804. god. i prvi prosinac od
1918. nije drugo nego konacna tocka onoga vjekovnog napora i puta,
kojim se je središnje srpsko pleme iz svoje pocetne jezgre u Raškoj
postepeno širilo i osvajalo Balkan. Po mišljenju prof. Stanojevica nai-
me momenti, koji odlucuju u odredivanju povijesnih razdoblja, to su
oni dogadaji, “koji su bili presudni i odlucni bar za onaj deo naroda,
koji je tokom vremena u svom razvitku došao u položaj, da bude no-
silac i pretstavnik celoga naroda ili narodnog ili državnog života”"1.
Teško bi bilo u pravom svijetlu ocijeniti ova shvacanja, kad ih ne

bismo povezali sa onim što je prof. Stanojevic do sada pisao i kad
ne bismo bili upuceni u metodu i u polazna gledišta, kojima se prof.
Stanojevic služi, kad nam tumaci i objašnjava povijesni i kulturni ra-
zvitak Srba. Ta je svoja gledišta prof. Stanojevic najbolje precizirao
u svojoj radnji o “Postanku srpskog naroda”"2, koju je napisao pred
nekoliko godina. Bit ce od interesa, da se ovom prilikom osvrnemo
na tu radnju u vezi sa spomenutom najnovijom raspravom.
17° Iugoslavenski istoriski casopis, sv. 3-4., Beograd 1936., str. 328-335.
171 ll). Stl. 328.
172 St. Stanojevic, Postanak srpskog naroda, Beograd, 1934.
293
'Q POLITICKI RAZVITAK I-IRVATA 'Q'
Po mišljenju prof. Stanojevica, kad su se južni Slaveni doselili na

Balkan, ta je slavenska masa bila sastavljena od mnogo plemena; ova
su se plemena medusobno razlikovala ne samo po brojcanoj snazi,
nego su te razlike bile narocito naglašene u njihovim ?zickim, mo-
ralnim i intelektualnim osobinama.
Srpsko pleme se je nastanilo u slivu rijeka Tare, Pive, Lima, gor-
njega toka Drine i gornjeg Ibra. Ti su kraj evi bili sa svih strana okru-
ženi visokim, nepristupacnim brdima i bili su kao neka prirodna tvr-
dava za one stocare-gorštake, koji su silaziliu pljacku u svim prav-
cima i brzo se vracali u svoju prirodnu tvrdavu, kamo je neprijatelj
vrlo teško prodirao.
To je bila materijalna podloga, fizicka i ekonomska sredina u ko-
joj se je zateklo srpsko središnje pleme u VII. vijeku. Medutim prof.
Stanojevic ne pridaje toliku važnost samoj sredini. Glavna podloga
njegovog tumacenja daljnjeg razvitka Srba, to su rasne osobine ove
pocetne jezgre, to su moralne i intelektualne osobine ovoga plemena,
koje se je, po mišljenju prof Stanojevica, vec onda izdvajalo svojim
narocitim sposobnostima od ostalih etnickih skupina južnih Slave-
na; to se je pleme “svojim ?zickim i moralnim sposobnostima, svo-
jom fizickom i moralnom snagom istaklo u prve redove. To središno
srpsko pleme postalo je još u to doba pretstavnik srpske rase i nosilac
ipropagator svih srpskih rasnih osobina”"3.
Za nas je od osobitog interesa da znamo, koje su te “rasne” oso-
bine, i prof. Stanojevic ih podrobno nabraja. To su: odlucnost u cu-
vanju i obrani slobode, mnogo smisla za organizaciju i opce interese,
velika snaga asimilacije, jaki patrijarhalni moral i konacno, a to je
najvažnije, neobicna sposobnost za stvaranj e države. Iz toga je naime
kraja, po mišljenju prof. Stanojevica,.“stalno strujala državotvorna
snaga u sve srpske oblasti, tu je bio veliki rezervoar državne i nacio-
nalne snage srpskog naroda”174.
173 Op. cit. str. 2.
174 Ib.
294
~ KRITIKJA RAsNoG TUMAcEN1A...~
Ako prelistamo bilo koji udžbenik rasne ideologije od Gobine-

au-a, pa preko Gumplowicza do Cvijica i konacno do naše domace
teorije o gotskom podrijetlu Hrvata, naci cemo, da svi rasni ideolozi
prisvajaju za svoju rasu baš one osobine, koje je naveo prof. Stanoje-
vic, a još prije njega Cvijic, za Srbe. To su dakle: sloboda, kulturno i
politicko vodstvo, borbenost, intelektualna i moralna superiornost.
Drugim rijecima, to su ekspanzivne i imperijalisticke težnje, koje na-
laze svoje opravdanje u ideji, da su neki narodi “superiornif a dru-
gi “inferiorni” i da ovi superiorni narodi imadu pravo i dužnost, da
svoje superiorne odlike nametnu pokorenim narodima i da njima
vladaju, jer je sa gledišta tih teorija sloboda privilegij samo superior-
nih rasa, samo gospodujucih skupina.
Daljnja je misao vodilja prof. Stanojevica, da je etnicko osvajanje
sa strane Srba prethodilo politickom osvajanju i da je nacin etnickog
i državnog širenja srpskog plemena bio u svim slucajevima slican:
“Prvo su stocari silazili sa svojih planina i potiskivali su staro sta-
novništvo iz njihovih staništa, sa planina i iz župnih predela, pa su ih
onda oni zauzimali. Sa njima, ili odmah za njima, dolazilo je ratarsko
stanovništvo, ali su se, uz to, sami stocari vremenom, bar delimice
pretvarali u ratare, te krcili šumu i poceli obradivati zemlju. Kad je
na taj nacin etnicki, naravno nesvesno, spremljen teren, dolazila je
državna ofenziva da utvrdi i tako reci da ozakoni ono što je dotle vec
bilo ucinjeno: posedanje nove teritorije srpskim življem”"5.
Prof. Stanojevic priznaje, da je za vrijeme tih osvajanja bilo i kul-
turnog miješanja, ali ako je srpsko pleme posjedovalo superiorne
osobine, onda je sasvim logicki opravdano, kad prof. Stanojevic tvr-
di, da je kod tog miješanja “srpsko pleme u kraj evima koje je zauzelo,
starincima, koje je tamo zateklo, mnogo više dalo i naturilo svojih
osobina, nego što ih je od njih primilo”176. Prof. Stanojevic tu misao
narocito naglašava kad govori o srpskom prodiranju sredinom XII.
175 Ib. str. 5.
176 Ib. str. 3.
295
'W POLITICKI RAZVITAK HRVATA Q*
vijeka u Vardarsku dolinu: “Ta ofanziva izvodena je sa takvom sili-

nom, i etnickom i vojnom, da je proces etnicke nivelacije na jugu
brže i snažnije izvoden nego ma gde drugdje””7.
Isto je tako, po mišljenju prof. Stanojevica, etnicko osvajanje pret-
hodilo vojnickom u pravcu Podunavlja i Macve i konacno je taj isti
proces nastavljen “u srednjem Podunavlju i u Posavini. Docnije, u
tursko doba, migracijama iz Srbije i iz Bosne i Hercegovine prodro je
srpski živalj u severo-zapadni kraj Balkanskog poluostrva, u Bosan-
sku Krajinu, Liku i Krbavu, u severnu Dalmaciju i dalje”"8.
Ne mogu da se složim sa mišlj enj em prof. Stanojevica, da je uvijek
etnicko osvajanje kod Srba prethodilo politickom osvajanju, niti da
je politicko osvajanje znacilo etnicko izjednacavanje, u kojem da su
konacno prevladale osobine srpskog središnjeg plemena. Sam prof.
Stanojevic nam kaže, da se je to središnje srpsko pleme sastojalo od
stocara, koji su osim od stocarstva živjeli još i na racun okolnog sta-
novništva, koga su najprije pljackali, zahvaljujuci svojem strateškom
položaju, a onda su tek uspijevali i da mu se de?nitivno nametnu.
Nije medutim ni najmanje vjerojatno, da su ta osvajanja nastajala
uslijed “rasnih” osobina; ova je ekspanzija naprotiv nastala uslijed
mnogostrukih i vanjskih i unutrašnjih okolnosti o kojima cemo od-
mah govoriti.-
II.
Ako hocemo da proucavamo stvaranj e država, onda moramo posve-

titi narocitu pažnju prije svega unutrašnjem sastavu stanovništva, iz
kojega se je formirala država, i onda vanjskim okolnostima, koje su
omogucile odredenu politicku formaciju. Treba naime imati u vidu,
177 Ib. str. 7.

178 Ib. str. 5.
296
'Q' KRITIKA RASNOG TUMACENIA... '%'
da država nastaje onda kada se, uslijed izvjesnog procesa diferencija-

cije, izdvoji jedna skupina u zajednici i kada je ta izdvojena skupina
u stanju i u mogucnosti, da ostaloj zajednici trajno namece svoju
vlast. Taj proces diferencijacije i zahvatanja vlasti može da nastane
na razne nacine i uzrokovan razlicitim okolnostima, bez obzira na
“rasne” odlike stanovništva, medu kojim se je taj proces izvršio. U
koliko to unutrašnje razlikovanje nije izvršeno i u koliko vlast nije
usredotocena u rukama jedne izdvojene skupine, ne možemo uopce
govoriti o “državi'Ž
Radi toga se ne bih mogao složiti sa prof. Stanojevicem, kad on o
središnjem srpskom plemenu u slivu rijeka Tare, Pive i Lima govori
kao o gotovoj državnoj formaciji. Izgleda vjerojatnije, da je to bila
obicna plemenska zajednica, gdje su se pojedini rodovi otimali o pr-
venstvo, ali još nije došlo do definitivnog prisvajanja vlasti sa strane
jednog roda, koji bi bio u stanju da tu vlast trajno namece ostalima.
Što se tice države Nemanjica, ova je politicka formacija imala sa-
svim drukciji unutrašnji sastav i njen je postanak potpuno drukciji,
nego što je bio unutrašnji sastav i postanak plemenske zajednice u
slivu rijeka Tare, Pive i Lima. Dvije su skupine cinilaca uzrokova-
le postanak Nemanjicke države. Tu su bile s jedne strane pljackaške
družine, koje su upadale u krajeve, kojima je išao glavni put od Za-
pada prema Istoku, a s druge strane opet su se za ove kraj eve otimali
i Rim i Bizant. Djelomicno uz pomoc Rima, a djelomicno uz pomoc
Bizanta od pljackaških družina stocara formirao se je vladajuci sloj,
koji se je u obliku svecenicke i vlastelinske hierarhije trajno namet-
nuo starosjedilackom poljodjelskom stanovništvu.
Sam postanak nemanjicke države slican je, donekle samo, postan-
ku hrvatske sredovjecne države, koja je nastala dva stoljeca ranije, i
ciju su podlogu pripremile gusarske cete, koje su došle do politickog
ugleda, jer su ugrožavanjem trgovackih brodova, dalmatinskih gra-
297
'Q POLITICKI RAZVITAK HRVATA '%'
dova i otoka, ometale promet na Iadranu. Vladajuce skupine, koje su

se ovdje formirale, oslanjale su se takoder što na Bizant, što na Rim.
Medutim unutrašnji sastav ovih dviju država bio je, cini se, razlicit.
Hrvatska sredovjecna država se je formirala na istom podrucju, gdje
je postojalo istovremeno i rodovsko-plemensko društveno uredenje;
tako da kadgod je slabila centralna vlast vladara, jacala je vlast po-
jedinih rodovskih i plemenskih glavara, a s tim i njihovi medusobni
sukobi i gloženja. Uslijed ovih unutrašnjih trvenja bilo je nemoguce
trajno ucvrstiti centralnu vlast i to je vodilo do slabljenja unutrašnje
kohezij e i konacno do propasti.
Nemanjicka država je medutim imala sasvim drukciji sastav. Do-
nji sloj evi su se sastojali iz poljodjelskog slavenskog stanovništva, cija
je kulturna i ekonomska organizacija bila zadružnog tipa. Ovaj je
oblik društvene organizacije bio iskorišcavan od vladajucih staleža,
koji su se formirali iz ratnicko-stocarskog elementa. Taj je eleme-
nat predstavljao cini se drukcije kulturne osobine od onih, kojima
su se odlikovali zadrugari i tu nije dolazilo do narocitog etnickog
izjednacavanj a baš zato, što su osvajaci u obliku staleške organizacije
iskorišcavali poljoprivrednike, a da nisu trebali da diraju u njihovu
kulturu i u njihovo unutrašnje društveno uredenje. U koliko je do-
lazilo do nekog etnickog izjednacavanja, to je bilo u slucaju, kada su
manastiri i svjetovna vlastela silom naseljavali stocare nomade i pri-
vikivali ih na zemljoradnju. Ali ti stocari nomadi nisu namecali svoje
osobine zadrugarima starosjediocima, nego je proces bio obratan.
To je sasvim razumljivo. Došljaci su naime morali od starosjedilaca
da uce ratarstvo i sjedilacki nacin života; tih stocara-nomada, koji su
prisilno naseljavani, bilo je relativno manje od poljodjelaca, i bili su
raštrkani unutar nepomicne i otporne starosjedilacke mase.
Isti se je proces odigrao, kad je na mjesto nemanjicke staleške
države došao turski vojnicki feudalizam. I taj je iskoristio zadružnu
ekonomsku organizaciju starosjedilaca, ali nije dirao niti u njihovu
298
~ KRITIKA RASNOG TUMACENJA... ~
društvenu organizaciju niti u njihovu kulturu, jer mu to nije bilo ni

potrebno. I turski feudalni sistem je nestao, a poljodjelci su u ovim
kraèvima
J J
'oš do danas održali mno 8 e osobine svoè
J P rakulture.
III.
Prof. Stanojevic narocito podvlaci “državotvorne” osobine središnjeg

srpskog plemena, koje da su se zadržale u potomcima ovoga pleme-
na, gdjegod su se oni našli, bilo uslijed osvajanja ili uslijed seljenja. Iz
samog prikaza prof. Stanojevica dobiva se medutim sasvim drukciji
utisak. Od devetog pa do petnaestog vijeka stalno se mijenja središte
srpskog politickog života. Politicke formacije sa jacom ili slabijom
zavisnošcu nastaju na jednom kraju, da onda odjednom nestanu, a
pojave se na sasvim drugom podrucju: u devetom vijeku to je porjec-
je Tare, Pive i Lima; u desetom vijeku to je Primorje; u jedanaestom
vijeku Zeta; u dvanaestom vijeku Kopaonik; u cetrnaestom vijeku
težište je u Metohiji, a u petnaestom vijeku to je Podunavlje. S time
su se ujedno mijenjali i politicki odnosi u svim mogucim oblicima
od relativno nezavisne zajednice do obicnih vazalnih odnosa.
Sama Dušanova država, koja se cesto istice kao primjer neobicno
snažne, velike i ekspanzivne države, bila je u stvari sazidana na vrlo
slabim temeljima. Proširenje teritorija ne mora naime još biti nika-
kav dokaz politicke snage i državotvornih osobina; i to zavisi od ra-
znih unutrašnjih i vanj skih okolnosti. Dušan je proširio svoju državu
bez ikakovih napora jednostavno zato, što je Bizantinsko carstvo bilo
u raspadanju i što je medu rivalima unutar tog carstva bijesnio gra-
danski rat. Usprkos te teritorijalne ekspanzije, Dušanova država nije
pokazala nikakovu j acu stabilnost. To se vidi najbolje po tome, što se
je ova Dušanova tvorevina raspala neposredno poslije njegove smr-
ti, tako da ovi razbijeni komadici nekadašnjeg “Dušanovog carstva”
nisu mogli da dadu baš nikakav otpor, kada je turska vojska provalila
na Balkan.
299
'%' POLITICKI RAZVITAK HRVATA 'W
Nisu to dal<le bile “rasne osobine” središnjeg srpskog plemena,

koje su odredivale njegovu ekspanziju, stvaranjedržava i formiranje
srpskoga naroda; to su bili naprotiv mnogobrojni cinioci materijalne
i psihicke prirode u samoj sredini, gdje su se formirale
kulturne i po-
liticke zajednice, i izvan te sredine. Ti su cinioci utjecali ne samo na
postanak politickih zajednica, nego i na stupanj njihove stabilnosti i
njihove zavisnosti, i konacno na njihov pad.
300
POGOVOR
Dinko A. Tomašic, naš prvi moderni sociolog
Da ste pocetkom 1990-ih upitali naše sociologe za Dinka Tomašica,

skoro bez izuzetka odmahnuli bi glavom i odgovorili kako im je to
ime nepoznato? Dovodi li to u pitanje tvrdnju iskazanu u naslovu
ovoga rada? Zasad je dovoljno podsjetiti kako je zaborav kojem je
Tomašic bio prepušten, i tako iskljucen iz naše znanstvene baštine,
primarno bio politicke naravi.
Igrom slucaja Tomašiceve radove otkrio sam 1991. boraveci na
sveucilištu na kojem je on predavao do umirovljenja (Indiana Uni-
versity, Bloomington). Zahvaljujuci pokojnom slavistu, profesoru
Anti Kadicu, i Dinkovoj udovici Carol Tomasic bio mi je omogucen
uvid u kompletan Tomašicev opus, ukljucujuci i nikad objavljeni ru-
kopis knjige o genezi Mao Tse-tungovog režima. Citanje Dinkovih
radova i razmišljanje o kontekstu u kojem su nastajali s vremenom
su prerasli u pokušaj rekonstrukcije jedne zaboravljene sociološke
teorije, ali i nesvakidašnje biogra?je njezinog autora. Ovaj je pogo-
vor svojevrsni sažetak te rekonstrukcije, ali i uspomena na Dinko-
vog najmladeg sina Francisa. Dinko Tomašic je napustio Hrvatsku
neposredno prije okupacije kako bi izbjegao ustaški progon. Njegov
sin vratio se u Hrvatsku pocetkom 1990-ih kako bi ucinio nešto za
zemlju koju je smatrao svojom drugom domovinom. Kao novinar i
prevoditelj poginuo je 1. svibnja 1994. nadomak Mostara. Otac i sin
pokopani su na istom mjestu, na groblju koje nadvisuje Smokvicu.
1 Tekst se temelji na dva vec objavljena rada: Dinko Tomašic - sociološka mo-
derna. Kolo 2(1):111-131, 1992. i Dinko Tomašic: prijetnje, zaborav i tragovi.
Društvena istraživanja 2(8):981-88, 1993.
301
~ Aleksandar Štulhofer fß*
Biografija
Dinko Tomašic roden je 23. travnja 1902. u Smokvici na Korculi.

Otac mu je prvi tamošnji ucitelj, a majka, odgojena u Qdesi, kcer
dobrostojeceg trgovca žitom. Po završetku osnovne škole Tomašic
odlazi u Split, gdje najprije kao sjemeništarac, a kasnije kao “vanj-
ski dak'L pohada Klasicnu gimnaziju. Vec kao gimnazijalac pocinje
politicki misliti. Sudjeluje u demonstracijama protiv austrougarske
vlasti, a pred sam kraj I. svjetskog rata s grupom prijatelja objavlju-
je - kako ce kasnije u kratkom životopisu napisati - “demokratski
i prosaveznickit list°Ž Nešto kasnije Tomašic odlazi u Zagreb
i upi-
suje studij prava. Godine 1927. postaje doktorom pravnih znanosti
te odlazi u Beograd, gdje dobiva prvi posao. Neko vrijeme radi pri
Državnom savjetu (vrhovnom upravnom sudu Kraljevine), a zatim
se zapošljava kao istraživac i statisticar u Centralnom higijenskom
zavodu. Ondje ce, baveci se problemima prirasta stanovništva i na-
mjernog prekida trudnoce, objaviti svoje prve znanstvene radove.
Godine 1929. Tomašica šalju u Pariz na specijalizaciju iz soci-
jalne psihologije i antropologije. Ondje zapravo pocinje Tomašicev
sociološki angažman. Buduci da tada na Sorboni dominira dirke-
movska sociologija, nije neobicno da su prvi Tomašicevi teorijski ra-
dovi upravo polemike s E. Durkheimom, tvorcem prvog modernog
sociološkog sustava. U tim ranim radovima izlaže i temelje vlastite
pozicije. Po povratku iz Pariza, Tomašic prelazi u Institut za vanjsku
trgovinu. Ubrzo, 1932. dobiva Rockefellerovu istraživacku stipendi-
ju zahvaljujuci kojoj u razdoblju izmedu 1932. i 1935. s prekidima
posjecuje vodece sociološke odsjeke na americkim sveucilištima.
Tomašic tako boravi u New Yorku (Columbia University), Chica-
gu (University of Chicago) i San Franciscu (Berkeley), upoznaje se
s najnovijim pravcima u društvenim znanostima i istražuje položaj
hrvatskih i drugih južnoslavenskih iseljenika u SAD-u. Tih ce godi-
302
fš' POGOVOR 'Q
na Tomašic objaviti studije koje i formalno i sadržajno predstavljaju

bitan iskorak u odnosu na socijalnu filozo?ju koja se u domovini
naziva sociologijom.
Boraveci na Berkeleyju, 1934. prima vijest da je imenovan za
docenta na Zagrebackom sveucilištu. Tako, po povratku iz SAD-a,
Tomašic preuzima Katedru za sociologiju i statistiku na Pravnom
fakultetu. Uz nastavu, javna predavanja i istraživacki rad, Tomašic
nalazi vremena i za publicisticku djelatnost objavljujuci u Obzoru,
Hrvatskom dnevniku, Savremeniku, Pogledu, Novoj rüeci i drugdje.
Takoder, suradnik je Zavoda za proucavanje narodnog gospodar-
stva, sudjeluje u radu prosvjetnih tijela i u odboru za pripremu Hr-
vatske enciklopedije.
Potkraj 1930-ih Tomašic je politicki sljedbenik lijevoga krila Hr-
vatske seljacke stranke, što ce ga uskoro dovesti u velike neprilike.
Od 1937. nadalje, Tomašic ce zbog svojih pogleda, ali i teorijskih ela-
boracija, biti pod stalnim napadima hrvatske desnice, posebice fran-
kovaca, koji ce kulminirati fizickim napadom usred njegova javnog
predavanja. Uvjeren da se nalazi na ustaškoj crnoj listi, Tomašic pred
sam rat bježi preko Italije u SAD.
U Americi, njegovi nastavnici i kolege iz vremena Rockefellero-
ve stipendije pomažu mu u traženju akademskog posla. Tako ubrzo
dobiva status gostujuceg predavaca na Sveucilištu Washington u St.
Louisu. Krace vrijeme boravi i na malom koledžu u državi Wiscon-
sin, da bi 1943. postao izvanrednim profesorom sociologije na Sveu-
cilištu države Indijana, smještenom u živopisnom gradicu Bloomin-
gtonu.
Tijekom rata, Tomašic uz akademsku aktivnost nastavlja i poli-
ticki angažman kao osobni savjetnik Ivana Šubašica, sve dok 1943.,
navodno kao “pretvrdi antikomunist” nesposoban za pregovore s
partizanima, nije otpušten na inzistiranje Bogdana Radice i Ante
303
^~.Aleksandar Štulhoferf<v
Smith-Pavelica. Uz pisanje znanstvenih rasprava i akademska go-

stovanja (Hooverova stipendija na Sveucilištu Stanford, 1947-1949;
Air University, Alabama, 1950-1952), Tomašic ce djelovati na još
nekoliko strana. Neko vrijeme bio je konzultant State Departmenta
za južnoslavenski prostor i voditelj nekoliko istraživackih studija o
unutarnjim prilikama u Titovoj Iugoslaviji i mogucnosti domokrati-
zacije izvana (narucitelj je bilo Americko vojno zrakoplovstvo). Za-
kratko je bio i šef istraživackog odjela radiostanice Slobodna Europa
(1957-58).
Pocetkom 1950-ih, Tomašic s Odsjeka za sociologiju prelazi na
Russian and East European Institute, gdje stjece naslov redovitog
profesora. No, postupno sredivanje odnosa izmedu Zapada i Istoka,
Hrušcovljeva era i završetak hladnog rata, povlaci za sobom i sma-
njenje proracuna predvidenog za znanstvene analize protivnickog
komunistickog režima. Nabujala sovjetologija prisiljena je reduci-
rati znanstveni kadar i istraživacke planove. Zatvaranjem Instituta
(1956) Tomašic se vraca na Odsjek za sociologiju.
Tomašic je bio višestruko koristan clan svoje akademske zajed-
nice. Uz cinjenicu da je bio prilicno uspješan na americkom znan-
stvenom tržištu, što je razvidno iz njegove bibliogra?je i popisa istra-
živackih projekata, njegove su nastavnicke vrline, prema navodima
nekadašnjih kolega i studenata, bile neosporne. Tomašica su pamtili
kao “europejca i profesora trpkog humora'L prepoznatljivog po for-
malnom odijevanju i trpkom humoru. Predan, strpljiv i otvoren u
radu sa studentima, u knjižici objavljenoj povodom stogodišnjice
Odsjeka za sociologiju opisan je sljedecim rijecima: “Nitko nije bio
u stanju interpretirati komunizam u Europi i Aziji na nacin na koji
je on to cinio, pa su studenti ubrzo otkrili autenticnost njegovih pre-
davanjaf'
304
'Q POGOVOR fä'
Omiljen medu studentima, Tomašic je predavao nekoliko pred-

meta (Metode istraživanja, Kultura i licnost i Suvremena komuni-
sticka društva), stalno isticuci nužnost kombiniranja teorije i empi-
rij skih istraživanja - kvantitativnih i kvalitativnih. Tri godine nakon
umirovljenja, 7. kolovoza 1975., Dinko Tomašic umire od srcanog
udara usred vruceg i vlažnog ljeta. Supruga, kci i dva sina prenijet ce
njegove posmrtne ostatke na Korculu, u rodnu Smokvicu. Službeno
glasilo Americke sociološke asocijacije (Footnotes) objavilo je osmrt-
nicu u prosincu 1976. U sveucilišnoj spomenici njegovi su prijatelji
sa sveucilišta napisali sljedece:
Profesor Tomašic lnjaše odan przjate? svojim kolegama i
studentima. Oni koji su ga poznavali znaju da je njegovo do-
stojanstveno, besprzjekorno ponašanje bilo puno više no puka
vanjština europskog intelektualnog odgoja. Bio je to prvenstve-
no simptom istinske brige za druge.
Djelo
Tomašicev opus može se podijeliti u dvije faze. U prvoj, koja traj e do

kraja 1940-ih, Tomašic polaže temelje etnokulturnoj sociologiji na-
stojeci objasniti dramaticnu povijest južnoslavenskih prostora. Po-
lemizirajuci s Iovanom Cvijicem, Tomašic izlaže svoj dualni model
“zadružno-plemenskog” kon?ikta, koji ce u drugoj fazi - razradujuci
politicku sociologiju komunizma - primijeniti i u analizi komuni-
stickih režima u Europi i Aziji. Vec u prvoj distinktivno sociološkoj
raspravi (Kriminalni pobacaj ..., 1930) Tomašic ce nagovijestiti obje
strane svoga znanstvenog kreda kojem ce ostati vjeran do kraja ži-
vota - marno prikupljanje empirijskih podataka te inklinaciju so-
cijalnoj psihologiji. Tako ce, nakon stranica posvecenih statistickoj
analizi, ustvrditi da glavni razlog porastu broja pobacaja valja po-
305
"W Aleksandar Štulhofer fš*
tražiti u biološkim i kolektivno-psihološkim faktorima, od kojih ove

posljednje Tomašic vezuje uz urbanu patologiju.
Pariško iskustvo profesionalne sociološke sredine Tomašica tje-
ra_na preispitivanje epistemoloških temelja društvenih znanosti, ali
ivlastitih ranijih ideja. Prvi clanak, “Socijologija ibijo1ogija” (1930),
kritika je biologizma, a drugi, “Kritika sistema Durkheimove socij-
ološke škole” (1930) - teorijski najambiciozniji rani Tomašicev rad
- kriticki raspravlja sociološki sustav E. Durkheima. Bez obzira na
to što je Durkheimov koncept vrlo blizak Tomašicevom videnju
društvene zbilje, na nekoliko mu mjesta oštro zamjera nedosljednost
i apriorizam. Nešto kasniji rad, “Predmet i metoda sociologije”
(1935), zakljucit ce ispitivanje socioloških temelja s imperativom

kritickog pristupa stvarnosti.
Radovi koje Tomašic piše tijekom Rockefellerove stipendije (“Na-
crt za jednu studiju...°L 1932. i “Socijalni razvitak...°L 1933) studije su
procesa društvene integracije i dezintegracije u americkim grado-
vima, pisane pod raspoznatljivim utjecajem Sorokina cikaške so-
pi
cijalne ekologije. No, najvažniji je Tomašicev znanstveni angažman

u tom razdoblju kritika tzv. rasnih teorija, koju zapocinje u clanku
“Ämericko tržište rada...” (1935), izravno inspirirana eugenickom
diskriminacijom slavenskih imigranata u Sjedinjenim Državama.
“Plemenska kultura i njeni današnji ostaci” (1936) težišni je tekst
prve faze. Tomašic u njemu polemizira s Cvijicevom tezom o superi-
ornosti “dinaraca? secirajuci njihovo nomadsko-pljackaško nasljede.
Dinarska obitelj - odnosno plemenska, kako je Tomašic zove - du-
boko je obilježena fundamentalnom nesigurnošcu stocarske, no-
madske egzistencije. Rezultirajuca patrijarhalnost, podvojena izme-
du krutosti (i adoracije) muškog autoriteta te kulta majke, socijali-
zira nove clanove plemenske zajednice kao destruktivne i agresivne.
306
fß' POGOVOR 'Š'
U knjizi Društveni razvitak Hrvata (1937) Tomašic izlaže dovr-

šeni dualni model plemenske i zadružne kulture. Za razliku od ple-
menskog karaktera, panonska ili zadružna zajednica upucena je na
ratarsku kooperaciju i stabilnost. Buduci da u mnogo nižem stup-
nju izražava patrijarhalne vrijednosti, a neusporedivo je emotivnija
u odgoju, zadružna obitelj iznjedruje stabilne i miroljubive licnosti.
Sukob plemenske i zadružne kulture, diktature i demokracije, Toma-
šic otkriva kroz citavu hrvatsku povijest. Subjekte nasilnog name-
tanja plemenskog autoriteta ratarskim zajednicama naci ce tako u
srednjovjekovnim hrvatskim kraljevima j ednako kao i u jugoslaven-
skoj politickoj, vojnoj i administrativnoj eliti. Za Tomašica, dinarski
su tipovi uvijek u vrhu vlasti. Knjiga Politicki razvitak Hrvata (1938)
nastavlja istim pravcem. Tumaceci sukob plemenske i zadružne za-
jednice - urbane i seljacke kulture na tragu Antuna Radica (usp. So-
ciološki sistem Antuna Radica, 1940) - Tomašic svojim dualnim mo-
delom primarne socijalizacije nastoji znanstveno poduprijeti HSS-
ovu utopiju o medunarodnoj seljackoj zajednici koja ce, jednom za
svagda, osigurati ravnopravnost i svjetski mir.
U emigraciji, Tomašic energiju posvecuje analizi ratnih zbiva-
nja u Hrvatskoj (“Croatia in European Politics'L 1942) i promišlja-
nju poslijeratne sudbine južnoslavenskih prostora (“Reconstruction
in Central Europe°L 1943; “The Structure of Balkan Society'L 1946;
“Nationality Problems and Partisan Yugoslaviaf 1946). U spisima
iz tog vremena, Tomašic ukazuje na nepostojanje masovne podrške
totalitarnom ustaškom režimu, kao i na potrebu snažnijeg utjecaja
zapadnih sila na poslijeratnu rekonstrukciju Balkana. Rješenje koje
predlaže za taj eksplozivni prostor jest demilitarizacija i stvaranje
konfederacije naroda srednje i južne Europe. Iedino je na taj nacin,
smatra Tomašic, moguce izbjeci nastavak dominacije destruktivnog
dinarizma, koji u to doba utjelovljuju komunisticke partije, i trajnu
nestabilnost tih prostora.
307
fß' Aleksandar Štulhofer f?'
Knjigom Personality and Culture in Eastern European Politics

(1948), izvrsno primljenom u americkim znanstvenim krugovima,
završava se prva faza Tomašiceve sociologije. Potkrijepljeno obiljem
etnografskog i povijesnog materijala, ispitivanje zadružno-p1emen-
ske opreke dovršeno je zakljuckom o direktnoj vezi dinarskog men-
taliteta i poslijeratne pobjede komunizma u Iugoslaviji i na prostori-
ma istocne Europe.
Pocetkom 1950-ih, Tomašic se okrece intenzivnijoj analizi komu-
nistickih sustava. U toj fazi pisat ce o Sovjetskom Savezu, titoizmu i
KPI, a potom i o ostalim komunistickim režimima i njihovom odno-
su prema moskovskoj centrali. U tim studijama, kao i u posljednjoj,
posvecenoj Kini i maoizmu, Tomašic ce nastojati pružiti dodatnu
argumentaciju za tezu o univerzalnosti dualnog modela. Taj poku-
šaj, teorijski i empirijski unaprijed osuden na neuspjeh, nije naišao
na pozitivan odjek u americkim društvenim znanostima. Knjiga The
Impact ofRussian Culture on Soviet Communism (1953) zamišljena je
kao analiza “meduutjecaja1icnosti, kulture, socijalne strukture i ide-
ologije” kao “dinamickog izvora socijalne promjene°Ž Tomašic prati
povijesni razvitak speci?cnog tipa licnosti. Osnovna je ideja da se
pradavni (nasilni) spoj autoritarnih tatarskih nomada i miroljubi-
vih staroslavenskih ratara provlaci kroz rusku obitelj socijalizirajuci
djecake u destruktivne, emotivno deprivirane raskoljnikove koji ce
uskociti u uloge despota, ali i revolucionara. Americki su politolozi
ovoj studiji oštro zamjerili proizvoljnost u tretiranju povijesnih ci-
njenica, neutemeljene generalizacije i zanemarivanje socioekonom-
skih uvjeta.
Cetiri godine kasnije, Tomašic objavljuje knjigu (National
Communism and Soviet Strategy, 1957) u kojoj se prihvaca propi-
tivanja titoizma. Minuciozno ispisujuci historijat KP] - otkrivajuci,
dakako, dominaciju plemenskog mentaliteta - Tomašic s posebnom
pažnj om analizira raskid s SSSR-om i Dilasovo renegatstvo. U skladu
sa svojom starom tezom da se višenacionalne zajednice mogu odr-
308
'Q' POGOVOR 'Š'
žati samo snagom ujedinjavajuce ideologije, poput one o svjetskoj

misiji proletarijata, napukline u boljševickoj monolitnosti Tomašic
smatra jasnim znakovima nepovratnog rasloj avanj a vladajuce elite.
Clanak “The New Class and Nationalism” (1960) iskazuje prešut-
no slaganje s Dilasovom tezom o tzv. novoj klasi koja, kroz omasov-
ljenje clanstva, nagriza unutarnje politicko jedinstvo komunistickih
partij a. No, za razliku od Dilasa, Tomašic znacenje nove klase vezuje
uz nacionalnu hegemoniju tvrdeci da komunistickim partijama u
pravilu dominira jedna etnicka skupina. Tu tezu, ali i njezine mogu-
ce posljedice, detaljnije razraduje u studiji “The Problem of Unity of
World Communism” (1962), u kojoj narastanje lijevog nacionalizma
sagleda kao najozbiljniju prijetnju stabilnosti komunistickog impe-
rija.
Potkraj 1960-ih, Tomašic otpocinje novi istraživacki projekt -
studiju kineskog komunizma i etnokulturnih korijena maoizma. U
jednom clanku iz 1970. i nikad završenom rukopisu knjige Cultural
Roots of Maoism zadružno-plemenski sukob pojavljuje se i u tuma-
cenju Maove karizme.
Recepcija u domovini
Pisati o recepciji Tomašiceve sociologije u nas znaci ispisati uzbudlji-

vu pricu o prijetnjama, napadima i zaboravu. U nj ezinom je središtu
paradoksalna podudarnost izmedu desnicarskih optužbi iz 1930-ih
i onih lj evicarskih dvadesetak godina kasnije. Tomašic je bio progla-
šen “harangeromf “intrigantom? “misti?katorom” i “pseudoznan-
stvenikom”Ž Kao “zakleti neprijatelj hrvatske državne misli” našao
se na ustaškoj listi nepoželjnih, da bi ga, nešto kasnije, komunisti
proskribirali zbog “neprijateljskog karaktera” radova objavljenih u
emigraciji.
309
fß' Aleksandar Štulhofer fß'
Ova neobicna, premda u našim krajevima ne i neuobicajena po-

vijest pocinje u drugoj polovini 1930-ih, kada Dinko Tomašic su-
stavno radi na studiji o hrvatskoj politickoj povijesti. Kasnog popod-
neva 23. listopada 1937., Tomašic u zgradi Puckog sveucilišta drži
javno predavanje o razvitku hrvatskog nacionalizma, kada ga, usred
predavanja, napada grupa studenata frankovaca. Vec i prije ovog
incidenta, a posebice nakon njega, ultradesno orijentirani studenti
ometat ce Tomašica u nastavi. Ta mržnja nije bila posljedica Tomaši-
ceve kratkotrajne vjere u idealizirano jugoslavenstvo Kraljevine, koja
je tada vec bila davna prošlost, nego ponajprije privrženosti lijevom
krilu HSS-a. Gotovo niti jedan element Tomašiceve sociologije nije
ispušten iz optužnice. Kontrastiranje zadružne i plemenske kulture
proglašeno je “dijalektickom konstrukcijom” i “orjunaško-marksi-
stickom” strategij om za podjelu Hrvata. Tomašiceve analize društve-
ne slojevitosti osudene su kao “horizontalno cijepanje i razdvajanje
narodnog organizma'L a kritika teorije o gotskom (citaj: arijevskom)
podrijetlu Hrvata otpisana je kao potpuno irelevantna, neznanstvena
ikorisna samo jugoslavenskoj propagandi. Naposljetku, Tomašicevo
je ukazivanje na socijalne nej ednakosti izmedu sela i grada oznaceno
izravnim napadom na hrvatsku nacionalnu svijest, jedinstvo i soli-
darnost. Tomašic je, jednom rijecju, prokazan kao slabo prerušeni
komunist koji Maceka i HSS koristi kao paravan. Tomašicev bijeg
pred nadolazecim nacizmom valja razumjeti u tom kontekstu.
Nakon II. svjetskog rata, sve su uspomene na Tomašica izbrisane.
Razlog je jednostavan. Njegovi tekstovi pisani u SAD-u zagovara-
ju uvoz demokracije pritiskom zapadnih saveznika na socijalisticku
Iugoslaviju. Pored oštre kritike autokratskog partizanskog režima,
Tomašic istice i nužnost osamostaljivanja Hrvatske izlažuci projekt
labavog povezivanj a južnoslavenskog Zapada i Istoka - uz odgovara-
jucu demilitarizaciju tog multikulturnog, multietnickog i multikon-
fesionalnog prostora. Držeci to neostvarivim pod komunistickom
vlašcu, Tomašic ne prestaje upozoravati na destruktivni potencijal
titoizma.
310
'Q POGOVOR “Q
Prešucivanje i zaborav u domacim akademskim krugovima pre-

kinut ce tek jedan rad objavljen 1950.2 Premda se tek manjim dijelom
bavi Tomašicevim tezama, tekst sažimlje sud tadašnje marksisticke
znanosti o Tomašicu. Autor teksta, Oleg Mandic, otpisuje Tomašica
kao pseudoznanstvenika “u službi hrvatske buržuazije°Ž Optužbe se
temelje na simpli?ciranju i falsi?ciranju Tomašicevih teza. I predrat-
na desnica i poslijeratna ljevica iznose istu optužbu: Tomašic nije
znanstvenik, on je demagog i narodni neprijatelj.
O Tomašicu 1980-ih pišu dva zainteresirana i dobro obaviještena
autora: Zlatko Gašparovic, kronicar zagrebacke sociologije, i Milo-
van Mitrovic, povjesnicar jugoslavenske sociologije. U nevelikom
biografsko-bibliografskom prilogu, Gašparovic pruža informativan
pregled glavnih Tomašicevih radova iz predratnog razdoblja? Mi-
trovic, pak, detaljno analizira Tomašicev sociološki sustav, koji na-
ziva kulturalistickom etnosociologijom, isticuci vec na pocetku da
je Dinko Tomašic “bio jedan od naših teorijskih najobrazovanijih i
najuglednijih sociologa°Ž Najslabija tocka Mitroviceve analize, ogra-
nicene iskljucivo na predratne tekstove, ideologizirana je kritika
Tomašica poradi “negiranja dijalektike'L nespremnosti da “napadne
temelje gradanskog društva” i “umerenog nacionalizma”Ž4
Tomašiceva rehabilitacija pocinje ranih 1990-ih. Pojavljuju se
prvi tekstovi koji su ili inspirirani Tomašicevom teorijom ili se njo-
me izravno bave. Pitanje koje, u ponešto razlicitom kontekstu, Slaven
Letica i Stjepan Meštrovic postavljaju glasi: u kojoj je mjeri dinarski
mentalitet doista ocuvan i, ako jest, kakav je njegov utjecaj na tre-
nutnu politicku zbilju? Letica zakljucuje da dinarski element i dalje
2 Mandic, Oleg (1950) Klasni karakter buržoaskih teorija o postanku zadruge.

Istorüsko-pravni zbornik (Sarajevo) 3(4): 131-155.
3 Gašparovic, Zlatko (1982) Dinko Tomašic. U: Sociološki leksikon, ur. R. Lukic i
M. Pecujlic. Beograd: Savremena administracija.
4
Mitrovic, Milovan (1981) Sociologija Dinka Tomašica. Zbornik radova Pravnog
fakulteta a Novom Sadu 2: 133-45; (1982) Iugoslovenska predratna sociologzja.
Beograd: IIC SSO Srbije.
311
~ Aleksandar Štulhofer ~
dominira našom politickom scenom,5 a Meštrovic, nastojeci objasni-

ti uzroke postkomunisticke retradicionalizacije, to objašnjava nega-
tivistickom i destruktivnom stranom kolektivnog karaktera? Tu ce
ideju Meštrovic detaljnije razviti u dvije knjige napisane u suradnji
sa S. Leticom i M. Goretomf U posljednjoj od njih, nasilni raspad
Iugoslavije autori nastoje objasniti pozivajuci se na razlike u kolek-
tivnom karakteru ili mentalitetu, pri cemu se oslanjaju na Tomaši-
cevu analizu plemenske kulture. Civilna religýu dinarizma autori
vide kao nacin perzistiranja barbarizma u balkanskom modernitetu.
Valja spomenuti i tematski broj casopisa Društvena istraživanja (sv. 2,
br. 6(8), 1993)8 u kojem niz autora iz razlicitih društvenih discipli-
na raspravlja Tomašicev opus, potvrdujuci njegovu važnost za našu
društvenu znanost.
Prinos
Kako ocijeniti Tomašicevo djelo? Kako izmjeriti njegov prinos našoj

društvenoj znanosti, a posebice sociologiji? Pokušat cu vrlo sažeto
odgovoriti na ta pitanja. Kada je rijec o znanstvenoj metodologiji,
Tomašic je klasican primjer skrupuloznog istraživaca koji koristi
sve dostupne podatke, što rezultira naglašenom interdisciplinarno-
šcu. Korištenje psihologije, povijesnih znanosti, etnologije, kulturne
antropologije i politologije njegovim je radovima pružilo analiticku
širinu rijetku ne samo u ondašnjoj sociološkoj praksi. S druge strane,
5 Letica, Slaven (1990) Iesu li dinarci trajno konvertibilni? Tekst objavljen u mje-
secniku Start, br. 555 od 28. travnja, str. 32-33.
6 Meštrovic, Stjepan G. (1991) Habits of the Heart. The World & I, March issue,
str. 57 5-93.
7 Meštrovic, Stjepan G., Miroslav Goreta i Slaven Letica (1993) The Road from
Paradise. Lexington: University Press of Kentucky; Meštrovic, Stjepan G., Sla-
ven Letica i Miroslav Goreta (1993) Habits of the Balkan Heart. College Station:
Texas A&M University Press.
8
Radovi su dostupni na internetskoj stranici:
http://hrcak.srce.hr/index. php ?show= toc& id_broj=285 1
312
'Q' POGOVOR 'Q
Tomašic nikada nije bio spreman odbaciti kontroverznu ideju prema

koj oj znanstveni i društveni angažman moraju biti usko povezani.
Tomašicev životni projekt ~ model zadružno-plemenskog suko-

bljavanja - pati od krupnih poteškoca medu kojima su najkrupnije
nedokazivost, staticnost i redukcionizam. No, bez obzira na cinjenicu
da njegova etnosociološka analiza nije uspjela izboriti mjesto unutar
korpusa socioloških teorija i pristupa, ne treba zaboraviti da je Toma-
šicev model pionirski rad na podrucju povezivanja kulture, psihickih
fenomena i politike. Tomašiceve su analize, u tom smislu, prethodni-
ca znamenite Adornove (1950) studije o autoritarnoj licnosti.
Tomašicevo pisanje o komunizmu ima i dobrih i loših trenuta-

ka. Slabosti se, u prvome redu, iskazuju u neutemeljnom prenoše-
nju dualnog modela u druga komunisticka društva i zanemarivanju
ekonomskih utjecaja. S druge strane, temeljna je vrlina Tomašicevih
analiza predvidanje unutarnjeg raspada komunistickih režima, u ko-
jem ce važnu ulogu igrati etnicke podjele.
Bez obzira na navedene slabosti i ogranicenja, Dinko Tomašic za-
služuje naslov prvog i naj znacaj nijeg modernog hrvatskog sociologa.
Rijec je, ne treba zaboraviti, o autoru ciji su radovi 1940-ihi 1950-ih
objavljivani u najprestižnijim americkim znanstvenim casopisima.
Njegov metodološki pristup i naglašavanje važnosti empirijskih po-
dataka, teorijski uvidi i interdisciplinarnost oznacili su de?nitivan
raskid sa socijalnom esejistikom njegovih prethodnika. Nakon pri-
jetnji, napada i zaborava, Tomašic napokon uživa trajno i istaknuto
mjesto u našoj intelektualnoj i znanstvenoj baštini.
Aleksandar Štalhoferg
redoviti profesor sociologüe
pri Odsjeku za sociologüu Filozo?kog fakulteta
Sveacilišta a Zagreba
313
PRILOZI
I.
Studije o Dinku Tomašicu i radovi u kojima se raspravlja

njegovo djelo
Caldarovic, Mladen (1993) “Politicka moc i tradicionalni menta-

Društvena istraživanja 2 (8):989-90.
litet°Ž
Gašparovic, Zlatko (1982) “Dinko Tomašic'Ž U: Sociološki leksi-

kon, ur. R. Lukic i M. Pecujlic. Beograd: Savremena administracija.
Goreta, Miroslav (1993) “Psihijatrij ski osvrt na radove Dinka To-

mašica”ŽDruštvena istraživanja 2 (8):975-80.
Kadic, Ante (1979) Iseyena Hrvatska. Chicago: Ziral. (Usp. i pri-
log: “Prof. Dinko A. Tomašic (1902-1975)”L Društvena istraživanja
2(8):991-92, 1993.)
Kadic, Ante (1989) “Na spomen Ivi Bogdanu i Dinku Tomašicu°Ž
Hrvatska revzja 39 (1): 122-26.
Katunaric, Vjeran (1993) “Zatvoren krug modernizacije? Od To-
mašica do Huntingtona”Ž Društvena istraživanja 2 (8):955-62.
Letica, Slaven (1990) “lesu li dinarci trajno konvertibilni?” Start,
br. 555. od 28. travnja, str. 32-3.
Lorkovic, Hrvoje (1993) “Dinko Tomašic i etnopsihologijaf Druš-

tvena istraživanja 2(8):993-98.
Mandic, Qleg (1950) “Klasni karakter buržoaskih teorija o po-
stanku zadruge°Ž Istorisko-pravni zbornik, Sarajevo, 3/4:131-55.
Meštrovic, Stjepan G. (1991) “Habits of the Heart°Ž The World &
I, March issue, str. 575-93.
314
fß' PRILOZI 'Q'
Meštrovic, Stjepan G., Miroslav Goreta i Slaven Letica (1993) The

Road from Paradise. Lexington: University Press of Kentucky.
Meštrovic, Stjepan G., S. Letica i M. Goreta (1994) Habits of the
Balkan Heart. College Station: Texas A&M University Press.
Mitrovic, Milovan (1981) “Sociologija Dinka Tomašica°Ž Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu 2:133-45.
Mortidia, Tias (1937) Dinko Tomašic u pravom svzjetlu. Zagreb:
Odbor hrvatskih pravnika.
Rihtman-Auguštin, Dunja (1993) “Dinko Tomašic i hrvatska et-
nologija/antropologija°Ž Društvena istraživanja 2(8):969-74.
))
Rogic, Ivan (1993) “Zašto gubiti vrijeme s Dinkom Tomašicem?
Društvena istraživanja 2(8):963-68.
Štulhofer, Aleksandar (1992a) “Dinko Tomašic - sociološka mo-
derna'Ž Kolo 1:111-31.
Štulhofer, Aleksandar (1992b) “Predvidanje rata? - Etnosociolo-

gija Dinka Tomašica'Ž Društvena istraživanja 2 (2):299-313. (Skrace-
na verzija ovog rada objavljena je u casopisu Zbornik Treceg progra-
ma Hrvatskog raclüa, 38, 1993.)
Štulhofer, Aleksandar (1993a) Podlistak o D. Tomašicu u Necljeh-
- 20. listopada.
noj Dalmaciji, 22. rujna
Štulhofer, Aleksandar (1993b) “Prijetnje, zaborav, tragovi: o re-

cepciji Tomašicevog djela'Ž Društvena istraživanja 2 (8):981-88.
Tomaševic, Iozo (1955) Peasants, Politics and Economic Change in
Yugoslavia. Stanford: Stanford University Press.
Županov, Iosip (1993) “Aktualnost Tomašiceve sociologije? Druš-

tvena istraživanja 2 (8) 949-54.
315
'Q' PRILOZI Š'
II.
Selektivna bibliografija Dinka Tomašica*
Knjige
Zakoni porasta stanovništva: Prilog bio-soczjalnoj teoriji o razvitku

naroda (1929) Beograd: Izdavacka knjižarnica G. Kona.
Kriminalni pobacaj sa gledišta sociologýe (1930) Zagreb: Tisak ju-
goslovenske štampe.
Društveni razvitak Hrvata (1937) Zagreb: Hrvatska naklada.
Politicki razvitak Hrvata (1938) Zagreb: Hrvatska književna na-
klada neovisnih književnika.
Personality and Culture in Eastern European Politics (1948) New
York: G. W Stewart.
The Impact of Russian Culture on Soviet Communism (1953)

Glencoe, III.: Free Press.
National Communism and Soviet Strategy (1957) Washington, D.
C.: Public Affairs Press.
Clanci i studije
“Socijalni položaj žena u Srbiji i njegov uticaj na namerni poba-

caj” (1929) Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd) 1/2:46-58.
>(~
U ovaj bibliografski pregled ukljuceni su svi Tomašicevi radovi pretežno socio-

logijskog karaktera; iznimku cine prijevodi navedenih radova na druge jezike.
Ni uz najbolju volju sastavljaca, pojedine izvornike nije bilo moguce u potpuno-
sti rekonstruirati.
316
'Q' PRILOZI 'Q'
“Moralne ideje, religija i zakoni kao regulatori fertiliteta” (1929)

Mjesecnik (Glasilo Pravnickog društva u Zagrebu) 9:410-426.
“Socijologija i bijologija” (1930) Mjesecnik 2/3:92-95.
“Kritika sistema Durkheimove socijološke škole” (1930) Iv?esec-
nik 6/7-82241-341.
“Nacrt za jednu studiju o osnovama društvene organizacije”

(1932) A/?esecnik 7/8:364-379.
“Socijalni razvitak triju useljenickih skupina” (1933) Il/?esecnik
4/5:2l7-222.
“Formiranje vladajucih skupina (cirkulacija elita) u ranijem druš-
tvenom razvitku Hrvata i Srba” (1935) Il/?esecnik 8/9:337-357.
“Predmet i metoda sociologije” (1935) A/Uesecnik 11/12:486-495.
Žßlmericko tržište rada ideja o superiornosti nordijske rase”
i
(1935) Arhiv za pravne i društvene naake 4:236-245.

“Socijalna struktura Hrvatskog zagorja” (1935-36). Glasnik [ago-
slavenskogprofesorskog društva (Zagreb) 11/122988-1005.
“Plemenska kultura i njeni današnji ostaci” (1936) Mjesecnik
1:1-9; 2:49-58.
“Razvitak gradanskih ideologija u Hrvatskoj” (1936) Savremenik

(Zagreb) 2:41-51.
“Eugenika i rasna teorija” (1937) Savremeni hrvatski medicinar
(Zagreb) 3:74-77.
Žautohtona kultura i nacionalizam” (1938) Napredak (Bjelovar?),
sv. XXVIII, str. 22-27.
“Politicka misao u Srbiji” (1939) Il/?esecnik 5/6:246-258,
317
'%' PRILOZI 'Q
“Sociološki sistem Antuna Radica” (1940) Savremena škola (Za-

greh) 1:23-21; 2/3=33-36.
“Rasno tumacenje društva” (1940) Mesecnik 1/2:19-28. Der
Weltfrieden auf neuen sozialen Grundlagen. Zagreb: Klub ABC.
“Constitutional Changes in Yugoslavia” (1940) New York: Aca-

demy of Political Science. (Clanak je godinu dana kasnije obajvljen i
u Political Science Quaterly.)
“Sociology in Yugoslavia” (1941) The American Iournal of Socio-

logy 1:53-69.
“The Struggle for Power in Yugoslavia” (1941) Iournal of Central

European A?airs, srpanj, 148-165.
“Personality Development in the Zadruga Society” (1942)
Psychiatry: Iournal of the Biology and Pathology oflnterpersonal Re-
lations 2:229-261.
“Croatia in European Politics” ( 1942) Iournal of Central European
A?airs, travanj, ?:63-85.
“Reconstruction in Central Europe” (1943) The American Politi-
cal Science Review 5:888-903.
“Personality Development of the Dinaric Warriors” (1945)

Psychiatry 4:449-493.
“The Structure of Balkan Society” (1946) The American Iournal
of Sociology 2:132-140.
“Nationality Problems and Partisan Yugoslavia” (1946) Iournal of
Central European A?fairs 2:111-125.
“Ideologies and the Structure of Eastern European Society”
(1948) The American Iournal of Sociology 5:367-375.
318
fš' PRILOZI 'Q'
“The Structure of Soviet Power and Expansion” (1950) The Annals

of the American Academy of Political and Social Science, rujan.
“Interrelations Between Bolshevik ldeology and the Structure of
Soviet Society” (1951) American Sociological Review 2:137-148.
A Preliminary Field Report on the Reaction of Several Yugoslav
Village Communities and Several Urban Communities to Recent
Social and Ideological Innovations: Participants Observation Report
(1951) Bloomington, In.: Institute of East European Studies.
Some Problem Areas in Communist Society: Explorations and
Tentative Hypoteses for Further Investigation Developed in the Pilot
Study of Yugoslavia (1952) Bloomington, In.: Institute of East Euro-
pean Studies.
An Account on the Reactions of a Serb Village Communrty in
Croatia To Recent Social and Ideological Innovations (1953?) Bloo-
mington, In.: Institute of East European Studies.
“The Family in the Balkans” (1954) Marriage and Familiy Living
42301-307.
Interlation of Power and Culture in the Historical Development
of Russian Society and Soviet Communism (1954) Venise: Societe
Europeenne de culture.
The Communist Leadership and Nationalism in Czechoslovakia
(1960) Washington, D.C.: Georgetown University Institute of Ethnic
Studies.
“Nueva Clase y Nacionalismo” (1960) Studia Croatica (Buenos
Aires) 1:61-77. (Engleska verzija objavljena je iste godine u: Ioarnal
of Croatian Studies (New York).)
“Direccion Politica en la Bulgaria Contemporanea” (1960) Estu-
dios Sombre el Comanismo, travanj-lipanj, ?:43-55.
319
KAZALO IMENA I POIMOVA
A
abesinski rat 137 Beethoven, Ludwig van 265
advokati 98, 186, 249, 251 Bicanic, Rudolf 90, 91, 93, 94, 95
Afrika 267, 288 96, 97, 98, 240, 243, 248, 250
akumulacija zemlje 56, 91, 95 bijelci 263, 264, 283

Alpe 37 biologija 261-262
Bizant 18, 110, 114, 122, 124,
Andrija II, kralj 120
133-134, 142, 146, 163, 297,
Antonietti, Iosip 195 299
antropologija 18, 258, 260 bogatstvo 38, 108, 151
Ardalic, Vladimir 95, 98-99
Bogišic, Baltazar 107-108, 109,
Austrija 81, 124, 126, 127, 138, 110, 127
141-143, 160-161, 187-188,
bogumili 135
195, 284
bolesti 250, 255
reforme Iosipa II. 170-171
Bologna 198
vidi i revolucija 1948.
Bosna 76, 78, 151, 152, 161, 204,
autokratska vlast 51, 88, 116, 118, 213, 232, 247, 296
119, 122, 126, 169, 292
bosanska narodna crkva 164,
autonomaši 191, 194, 195 165-166
autoritarni režim 183, 239 bratstvo 107-108, 125-126, 255;
Avari 104, 290
vidi i rod
Bribirski knezovi 141
B
Budmani, Petar 195
Babonici 141 Bukovica 95, 98
Balkan 19, 20, 37, 66, 76, 103,
104, 105, 136-139, 143, 277,
C
283
Caic, Dragutin 199
Baltik 145
ban 103, 110 Cetinje 125, 126, 127, 128
321
'%' KAZALO “Q
Chamberlain, Houston S. 258 društvena diferencijacija,

civilizacija 23, 266; horizontalna 227, 230
vidi i zapadnoevropska civili- vertikalna 227, 230
zacna društvena pravda 59, 62, 63, 147,
Crna Gora 107, 110, 125-129, 230
161,254-255 društveni ostracizam 275, 284,
crnci 263, 283 285
Cvijic, Iovan 25, 50-51, 259, društveni slojevi 59, 86-88, 101,
264-265, 270, 271, 295 148, 149, 183, 227, 230, 231,
238-239, 254-255, 258
C društvo
cinovnici 88, 160, 178-179, 181, jednostavno 226, 227
183, 201, 243 plemensko 230-231
covjecanska pravica 59 pucko 226, 227
D složeno 226, 227, 230
tehnološko 226, 227
Dalmacija 117, 123, 158, 161, 164, zadružno 229-230
171,190-192,194-195, 211,
država 102, 296-297
213, 247, 274, 284, 296
hrvatska sredonjovjekovna
Dalmatinska zagora 78
101-102, 133-134,136, 141,
Danilo, Ivan 195 146, 289-291, 297-298
Danilo I, knez 126, 127-128 gradanska 241-243
demokracija 51, 88, 147, 158, 159, korporativizam 156-157, 160
181,184,190-191, 236-237,
Durman, Milan 60
238, 255, 258
Dušan Stefan, “car 122-123, 124,
Derkos, Ivan 204
162, 220, 299
despot 110, 122
Dinara 118, 264 E
dinarska rasa 220, 233, 256, 259, egzogamija 22, 23, 47, 50, 68, 109
264-265, 270, 292
elite, cirkulacija 102, 113, 118,
Draškovic, Ianko 203, 204
181, 255
322
'%” KAZALO '%'
Erakovic, bratstvo 126 pangermanstvo 146, 158, 162,

etnologija 19, 20, 225 233, 256
fašizam 136, 162, 239 germanizacija 141, 171, 200
Ferdinand I., kralj 150, 152, 205 germansko-slavenski sukob 139,
282
fertilitet 34, 42, 54, 57, 245
feudalizam 30, 40, 45-46, 55-56, Gobineau, Ioseph A. 258, 295
82,118-121,124,140-141, Goethe, Iohann W 265
151-152,160,163,176, Gospodarska sloga 169, 240, 247
178, 181, 186-187, 192, 214, Goti 18, 103, 104, 105, 290, 291
241-242, 247, 298-299
gotsko porijeklo Hrvata 146, 162,
kmetovi 56, 123, 152, 153, 170, 256, 270, 289, 290-291, 292
172, 174, 176
grad 39-40, 84, 85, 86, 87, 112,
121, 177-178, 179, 213, 214,
F
215, 216, 226, 234, 248-249,
?zicki tipovi ljudi 260, 262-263, 250, 273-274, 291-292
265, 269 Gradac 198
formalna organizacija 37 gradanstvo 121, 124, 154, 155,
Franci 114, 133 158,169,171,174,177-179,
Francuska 141, 145, 188 181-183,190,198-199,
224-226, 232-233, 238-239,
Francuska revolucija 146, 159,
250-251, 255
171-175, 177, 180-182, 185,
189-190,191,192, 196 granicno podrucje 80, 94,
106-107, 112, 124, 134, 144,
Frankopan, Fran II. Krsto
226
153-154
grkokatolici 144, 159
Fužine 173
gubernator 110
G Gumplowicz, Ludwik 101, 256,
295
Garibaldi, Giuseppe 192
gusari 66, 84, 105, 106-107, 108,
geni 261-262 120, 297
Gepidi 290 gustoca stanovništva 30, 214, 250
Germani 102-104, 133-134, 135, 266
140, 227
323
'W KAZALO 'Š'
H industrija 136, 141, 188, 216, 218,

245, 248, 255, 273-275, 280
hajducko-uskocka kultura 75,
77-81, 82, 84, 85, 98~99 industrijalizam 83
harambaše 79, 81 intelektualci 86, 88, 157-162, 177,
179-180,183,188,191-196,
jataci 78
200-207, 211, 218, 221, 250
vidi i plemenska kultura
islam 80-81, 135, 144, 151-152,
Hegel, G. W F. 265 154, 166, 229, 232
Herceg, Rudolf 252 Istok 80, 123, 133, 135, 136, 138,
Hercegovina 76, 78, 107, 110, 152, 145, 171, 192-193, 205, 220,
161, 247, 296 297
higijena 172, 182, 250, 252 Italija 136-138, 140, 162, 175, 191,
historiogra?ja 18, 19, 59, 61, 101, 192,209
175, 225, 290, 293
Hitler, Adolf 138 I
Horvat, Iosip 156, 173, 175, 183, Iadran 104, 105, 106, 133,
217, 218 136-139, 143, 144, 145, 146,
Hrvatska seljacka stranka 40, 168, 155, 264,
186, 189, 197, 235, 237 javno mišljenje 292
Hrvatski narodni preporod 158, Ielacic, Iosip 155-156, 175, 182,
179, 191, 197, 202-205, 207, 208, 214, 215
218
jez?<19,260,271,290
Hrvatski sabor 140, 150, 155, 160, hrvatski narodni jezik 158,
176-177, 179, 186, 202-203
172, 174, 200, 202-204, 209
Hrvatsko-ugarska nagodba 160, Iosip II, car 170-171
183, 200, 201, 206, 217
Iugoslavenska akademija znanosti
humanizam 198 i umjetnosti 225
Huni 18, 104, 290 Iugoslavenski odbor 206, 207, 211
I jugoslavenstvo 158, 159, 162, 193,
202, 204-208, 218, 224-226,
Iliri 202, 290 233
ilirski tip 264 Jugoslavija 143, 161, 293
individualizam 38, 56, 100, 212,
230-231, 249
324
Š' KAZALO '*'
K kolonat 192
Kant, Immanuel 258 koljeno 38
kapitalizam 52, 82, 84, 87-88, 241 koljenovici 112, 255
243, 248, 250, 255, 267 komunizam 138, 145, 192,
Karadžic, Vuk 207, 264 238-239
Karadorde 264 kontracepcija 245-247
karakter 263, 277 konj 41, 98, 99, 110
kaste 254, 288 Kopaonik 299
Katolicka crkva 39-40, 46, 60, Kopitar, Iernej 264
75, 98, 113-114, 142, 152, kralj 110, 122
153,154,155,160,170-171, Krbava 296
172-174, 176, 177, 179, 180,
krcmarenje 167, 176, 214-215,
181,186-188, 200, 218, 226, 216
232, 241, 249, 251, 256
krcmari 78, 85, 98, 251
franjevci 172, 204
Krfska deklaracija 207, 211
isusovci 198
Križanic, Iuraj 159
kult Majke Božje 27
Krmpotic, D. 285
latinaši i glagoljaši 16-1 17,
1
123, 135, 163-164

krsna slava 264
savez katolicanstva i pravo- krst 80
slavlja 135, 144-145, 158-159, krstjani 135
192-194, 196, 204-205 kršcanstvo 52, 75, 80, 113-117,
Tridentski sabor 198 125, 144, 152, 267
katolicke države 141, 145, 153 Kuci, pleme 111, 255, 127, 128
Kelti 103, 290 kuca 26, 38, 55, 69, 71, 92, 97, 107
klan 26, 52 ugledna 91-92, 107-108, 109,
knez107-108, 110 112, 230, 231, 255
književnost, hrvatska 158, 199, velika 53, 54, 58, 95

200, 204; kuca, kamena 70, 96
vidi i poezija, narodna Kulmer, Franjo 155, 175
Koloman, kralj 149-150 kultura 257, 266, 268, 276-277,
279
325
“Q KAZALO 'Q'
autohtona 228-229 M
“idealni tip” 64-65, 87 Macek, Vlatko 168-169, 185, 222
hrvatska autohtona 134, 252
162, 182, 221, 225, 226, 227, Madari 135, 139-141, 143, 145,
229-231, 232, 239-240, 243, 149-150, 154-156, 157, 161,
252 174-176,179,187,191, 221;
kulturna “degeneracija” 277 vidi i Hrvatsko-ugarska na-
kulturna deozorganizacij a 255 godba
kulturna skupina 17-19, 271 Malduc, knez 120
Kvaternik, Eugen 160 malogradani 148, 169, 183, 186,
214, 215-216, 220, 239
L marksizam 238, 258
Lapouge, Georges Vacher de 258, matrijarhat 21, 27
259, 291 Maurikije, car 18
latinski jezik 155, 174 mentalitet 94, 209, 211, 263, 279
Leonard, knez 121 Metohija 299
liberalizam 147, 157, 158, 174, migracije 34-35, 83-85, 93, 95,
179,188,190-191,194,195, 211, 214, 248-249, 262-263,
196, 249, 281 273-287, 289
lihvari 40, 243 Miljanov, Marko Popovic 111,
lijecnici 40, 98, 250 127, 128, 255
Lika 78, 140 misionari 228-229
Lobor 26, 28, 31, 35, 41, 42, 43, mito 40, 85, 112
44, 45, 46, 50 mongolska rasa 263, 277
Londonski ugovor 136 Montesquieu, Charles Louis de
Lošinj 164 Secondat 258
Ludovik I. Anžuvinac, kralj 145 Montreux 137
mortalitet 57, 245, 247, 250
L1 Moslavina 50
Ljetopis popa Duk?cmina 109,
117-118, 165
Ljubiša, Stefan 195
326
'%” KAZALO fš'
N Nelipici 141
nacionalizam 148-149, 231, 232, Nemanjici 297-298
233 nepotizam 88
engleski 180 nesigurnost 73, 79, 221, 254
hrvatski 141-142, 149-150, Newton, Isaac 258
154-158, 160-163, 169, 202, Nodilo, Natko 195
205-208, 216-219, 220-223, nomadi 19, 20, 21, 23, 27, 30, 67,
225, 231-233, 250, 251
80, 82,103,105,110, 118,124
madarski 154-155, 161, 174, 142, 231, 298
179, 202 nordijski mit 146, 256, 260, 266,
njemacki 158, 202 269, 289, 291-292
srpski 124, 129, 142, 161, 162, novcana ekonomija 30, 92, 178,
206-208, 218, 219-220 182, 214, 215, 216, 273
nacionalna mistika 219-220, 222
nacionalni imperijalizam 219, 267 NI
nacionalni socijalizam 138, 146, Njegoš, pleme 126
258, 289
Njemacka 138-139, 145, 146, 158
nadnica 99, 247, 273 175, 179, 192, 258, 264, 269,
narod 148, 163-167, 182, 186, 278, 289
221-223, 237, 269, 271-272 njemacki jezik 178-179, 215
ideja narodnog i državnog
jedinstva 160-161
O
individualnost i suverenost 216
Obrenovic, Miloš 264
izabrani 254, 257
obrtnici 29, 30, 69, 177, 214, 215,
mit o narodnom geniju 233 216, 243
napredni 255, 289, 295
odgoj 148, 229, 257, 271
nazadni 202, 255, 278, 284 Oppenheimer, Franz 256
Narodna stranka 194-195
oranje 27, 28, 31-32, 266
“narodno odobravanje”1 15-1 16, Otomansko Carstvo 81, 82, 124,
120
125, 126, 128, 129, 139, 140,
Narodno vijece 207, 211 150-152, 153, 154, 166, 296,
nasljedivanje 83, 261-264, 265, 298-299
269, 277
327
fä' KAZALO
P eroticni nagoni 73-74

Padova 198 gusarenje 66, 84, 105, 106-107,
108, 120, 297
parnicenje 48, 249
pašnjaci 91, 108, 120, 167 homoseksualnost 74
patareni 120, 135 impulzivnost 72, 73, 77, 78, 79
pauperizacija 34, 83-84, 282 individualno isticanje 72,
95-97, 212
Pavlec, Iosip
junaštvo 38, 71-72, 74, 78, 95,
Pavlinovic, Marin 197 255, 263
Pavlinovic, Mihovil 159, 192, 193, kapitalizam i 86-89
194, 195, 197
krvna osveta 69, 72, 73, 113,
Petar II. Petrovic Njegoš 126, 264 1 15, 117
Petö?, Sándor 265 moral 71, 77, 82, 85, 108, 230
Petrovic, porodica 126, 129 muškarci, društveni položaj
plemenska kultura 20, 22, 23, 26, 21-22, 26, 53, 54, 67-68, 70,
38, 48, 66, 70, 211, 212-213, 74, 85, 95
230-231, 247-248 neuravnoteženost 72, 79, 231
agresivnost 46, 72, 73-74, odgoj 70, 72, 74, 230
76-79, 81, 85, 93, 231
odijevanje 70, 78, 95, 96-97,
autokratske težnje 22, 53, 69, 110, 230
70, 79, 85, 88
oružje 67, 70, 78, 95, 96, 97,
brak 69-70, 85, 97, 255 110-11 1
cetovanje 67, 71, 79, 80-81 patrij arhalna porodica 21-22,

dioba po lozama 48, 53 23, 26, 47, 51, 53, 54-55, 58,
djeca 21, 53, 67-68, 70, 74, 78, 62, 70, 74, 85, 91, 107, 111,
85, 115, 247 119-120, 125-126, 213, 247,
264, 249, 294
dokolica 67, 74, 76, 79
doticaj sa zadružnom kultu- pljacka 67, 68, 69, 71, 74,
rom 50, 52, 76-77, 81-82, 298 76-77, 80, 84, 106-107, 108,
120
društvena diferencijacija 38,
69-70, 89, 94, 109, 111, 230, podjela rada 67-68, 69
254-255 pogrebni obicaji 95, 97
država i 51, 72, 75, 80, 88, 98 pokretljivost 75, 84, 95-96,
105, 212, 274
egoizam 46, 79, 99, 230
328
'Q' KAZALO 'Q'
p0hukai75,so,s1,s7,s8, junacka 71-72, 74, 162

91,94,100,104,106,109-110 lirska 33, 74
112-113,114,117-129, obredna 31~33
211-213,23o~231,26s,270
poliandricne porodice 21
prosjacenje 84
poligamija 22
sklonost prevari 72, 79, 84, 85
89 Politeo, Dinko 206
solidarnost 53, 68, 69, 88, 108 politicari 86, 88, 94, 229
svadba 70, 97-98 politika vidi plemenska kultura;
zadružna kultura
trgovina i 67, 69, 84-85, 87,
91-92, 98, 214-215, 248 politika, medunarodna 282-283,
286
žene, društveni položaj 67, 69
70, 73, 74, 85, 99, 247 politicke ideologije 199, 205-206,
208,209,211,218,221,
vidi i hajducko-uskocka kul-
224-226,222,232-233,238,
tura; rod; stocarsko-ratnicka
251,291-292,295
kultura
politicka “jednoglasnost” 57,
plemenska skupština 1 10-1 1 1,
110-111,115
120-121
politicke stranke 181, 210, 211,
plemstvo, hrvatsko 75, 112-116,
217,218,235
119-121, 140, 149-150,
152-155, 157, 174, 176, 177, politicki izbori 160, 183, 186, 210
179, 180, 191, 198, 200, 236,282
205-206 poljodjelska kultura 23, 77, 99,
plug 22, 31, 96, 266 177,290,298-299
pobacaj 246 moticari 21, 22-23, 27
pobratimstvo 74 poljoprivreda 30, 90, 91, 92-93,
95, 99~100, 172, 243, 245, 274
Podravina 246
agrarne krize 240, 248-249
Podunavlje 37, 65, 133, 137, 138,
139, 142, 296, 299 poljoprivredni radnici 246-247
poezija, narodna 35-36, 60, Poljska 141, 145, 153, 264, 279
96'97, 173-174 porezi 166, 172, 183, 242-243,
erotska 73-74 245, 249
hajducko-uskocka 78 Posavina 164, 246, 296
posestrinstvo 74
329
“Q KAZALO 'Q'
pravoslavlje 123-124, 125, 135, rasne teorije 65, 183, 222, 255,
142, 144-145, 159, 172, 176, 258-260, 262, 265-266, 268,
177, 179, 193, 196, 199 271, 288-289, 291-292, 300;
praznovjerje 75, 79, 124, 127, 128, vidi i dinarska rasa; gotsko
276 porijeklo Hrvata; nordijski
Prešeren, France 264 mit; Stanojevic, Stanoje
Prigorje 25, 35, 36, 47, 50, 53 reformacija 135, 159, 198
privatno vlasništvo 70, 119, 120 revolucija 1948. 155-156, 160,
prosvijetlj eni apsolutizam 171 165, 166-167, 175, 176,
178-182, 187, 202-203, 209,
protestantizam 135, 154, 174, 192 214, 215
198
Rijecka rezolucija 211
protureformacija 135, 158-159,
177 Rimsko Carstvo 105, 106, 112,
113,133, 241, 297
psihicke osobine 52-53, 70, 76,
79, 86, 88, 94, 99, 209, 211, rod 22, 26, 38, 68-72, 74, 76, 81
213, 227, 258, 263, 265-266, 97, 104-112, 140, 141, 163,
276 291, 297
psihologija 263, 278 istrebljivanje 71, 111, 125

Puratic, Gabro 194 kucerici 112
neugledni 230
R nikogovici 1 1 1
Racki, Franjo 114, 115, 116, 159, odžakovici 255

204, 264 smerdi 1 1 1
Radic, Antun 168, 186, 187, 234, srbljaci 255

235, 236, 239, 252 totem 22
Radic, Stjepan 168, 186, 189, 235, ugledni 230, 231
236, 237
Rosenberg, Alfred 256
radnicki pokreti 182, 258 Rudolf, kralj 153
1'adniŠtV0 84, 148, 169, 183, 186,
ruralizam 83
Rusija 59, 81, 126, 127, 137, 139
, , ° ° 145, 171, 188-189, 192, 221,
IàSa
290
'Q' KAZALO 'Q'
S kapitalizam i 83-85, 87,

182-183, 186, 217-218,
sajmišta 87 242-243
sajmovi 91, 95
u revoluciji 1848. 166-167,
samostani 113, 114, 117, 125, 126 176,179-181, 199, 214
selo 52, 94, 148 zapadnoevropska civilizaci-
antagonizam grada i sela ja i 226, 228, 239-241, 243,
39-40, 86, 226, 234, 249-250, 244-247, 251-252
291'292 Shakespeare, William 258
društvena diferencijacija 227, Simboli 24, 78, 80, 81, 110, 121,
246-247» 251 124, 125, 148, 154, 156, 162,
“gornja” Hrvatska 26, 39-41 219, 250, 272
55> 62> 215> 242> 251 Sjedinjene Americke Države,
pasivni krajevi 83-85, 94, Cesi u 284
247-250, 251 . V .
juznoslavenski useljemci
. _ _
P01uS@10 87 259, 273-276, 277, 279-284,

u Srbiji 62 285-287, 289
Seljacka sloga 249 moral 274, 275, 276, 277, 280,
seljacke bune 36, 56, 60-63, 281> 289
166-167 “nova” imigracija 275, 277,
seljacki pokret 29, 59, 147, 278> 281`282> 286
166-169, 182, 184 187, 189, podrugljiva imena za useljeni-
197, 212, 221-223 231-232, ke 283-284, 285
233> 235-237> 24O> 251 rasne teorije 259, 289
seljaštvo 59-60, 61, 62-63, 100, slavenski geto 285
148, 149, 155, 221
test intelegencije 278-279
bosansko 166 Ž1d6vi 261
emigracija 273-274 Skiti 18
feudalizam i 82, 241, 242 skupcina 25, 26, 29, 30, 45-46,
Francuska revolucija i 48-49, 53, 54, 55, 56, 58, 242
171-172,177, 190
autarhija 26, 27-28, 30, 34, 36
gradanski nacionalizam i 40, 53, 182, 242, 248
250-251
biruši 28, 29, 43
jugoslavenska ideja i 224
331
'Š' KAZALO '%'
brak 28, 44, 244 Slavonija 42, 50, 90, 153, 160, 175
dioba po glavama 48, 54 177, 201, 216, 218, 246
djeca 31, 29, 42, 44-45, 46-47, Slavoserbi 196, 197
237, 244, 245 Slovenija 161, 274
družina 25, 28, 29-30, 32, 50, sociologija 19, 20, 81, 94, 101,
53 151, 228, 229, 258, 278, 290
gospodar 25, 33, 44, 45, 49-50, historij ska 235
53-54, 236, 237 jednostavnih skupina 20
gospodarica 43, 45, 49, 236, soj 38
237
Sorokin, Pitirim 258, 259, 291,
hiža 49 292
ishrana 26, 27, 30, 91, 244, 245 Sovjetski Savez 137, 138-139, 145
komore 48, 49 Split 115, 116, 117, 211
kuciši 28, 29 Srbi, u Hrvatskoj 124, 142-143,
obrti 29, 30 195, 217
oranje 28, 31-32 Srbija, Crna Gora i 129
osebunjak 29 hajduci 78
pogrebni obicaji 244 jugoslavenska ideja 143, 161,
rodbinske veze 32, 47, 57 206-208, 211, 218
skupnik 28, 47, 55 nacionalna mistika 162, 219
sluge 28-29
politicki razvitak 102,
122-124, 218, 296, 297-300
stav prema vojsci 35
seljaštvo 62
svadba 32, 244
srpska autohtona kultura 66,
trudnoca 34, 42, 244, 245 299
vidi i Zadružna kultura srpstvo 144
Slaveni 17-20, 22, 64, 65:-66, 72, ustanci 61
103, 104, 105, 112, 134, 142,
vidi i Cvijic, Iovan; pravoslav-
146, 158, 188, 195, 290, 294,
lje; Stanojevic, Stanoje
298
Sredozemno more 65, 136, 137,
sveslavenstvo 142, 158-159,
138, 220
160, 202-203, 207
Srijem 78, 246
slavenska opasnost 138
Stanojevic, Stanoje 293-297, 299
332
'Q' KAZALO 'Q'
Starcevic, Ante 160, 167-168, T

184_186” 188`189° 196_197'
217, 234, 236
totalitarni režim 147, 239
“Stari Zakünl, 120421 trgovacki putovi 106, 112, 136
Stefanovic, Svetislav 265 trgmifi 88' 91” 177> 207* ZM* 251
stocarsko-ratnicka kultura 21-23, trgovma 30° 84_85' 87” 91_92°
30, 53, 67_68, 70, 76_77,
84-ss, 90-95, 98-99, 116, 120, 228> 243
122, 123, 124, 142, 215, 240, zapadno-evropska civilizacija i
247-25O, 265-266, 274'-275, 228, 241
290, Turska
govedali 22`23> 27 tursko-mongolske skupine 22,
konjari 22, 28 103, 118
ovcari 90, 92, 118
kozari 118 U
S0d0H1ij? 74 unionisti 206
vidi i plemenska kultura umtništvo 88
strah 73, 78, 79, 148, 254, 275, 281
Stranka prava 184, 185, 188, V
216-217, 218
Vardarska dolina 296
Stratimirovic, Doka 128
Vasojevici, pleme 108, 255
2) .
Strasâglâší šgšlpzgga) . . 6 6 6
Velika Br1tan1]a 136-137, 180,

) Q
159 19
S ki k 1 137 190, 254, 256, 278, 282
“es ana Venecija 81, 126, 136, 141
Š Vidovdanski ustav 207
` " darstvo 27 31 33 42 172
Šafarik Pavel Iosef 207 Vmogra ' , , , °
° 176, 274
Sk°äS%<j1g;°Tg;*1ŠŽ» Vinodolski zakon 121, 164
204 209” 256 ' ” vladika 125, 126
šovinizam 219 ccvlahf, 41
španjolski rat 137 Vlasl 231
Šuf?aj Milan 270 vlastelini 40, 99, 167, 186, 297
333
'%' KAZALO 'Q'
Vojna krajina 50, 153, 164, 199, 50-51,55-58,63,210-211,

208,215 213,229-230,232,236-237,
vopuci85-86,87,88,178-179, 251
207,208,209 porodica 29-30, 44, 46-47,
Vojnovic, Duro 195 57-58,244-247
pravice 46, 48, 55, 56, 59, 61,
62, 166
zadruga 54, 92 prosjacenje 34, 41

uzroci raspadanja 92-93 seljacka svijest 39, 56, 62, 100
Zadružna kultura 19, 20, 23, socijalna zaštita 34, 57
25-26,36-37,47,50-53,54, trgovnu1i40,177,214-215,
55-56,66,229-230 251
agrarni kolektivizam 23, 31 umjetnicko stvaranje 33
doticaj s plemenskom kultu- žene, društveni položaj 27, 29
r0n150,52,76-77,81-82,298 41-44,45,46,49,99
društvena diferencijacija 38, vidi i seljacke bune; seljacki
62-63,243,251 pokret; skupcina
kulturni antagonizam 41 zadužbina 113
moral 48, 229, 236 Zagreb 177
muškarci, društveni položaj zajednicko ime naroda 24, 212
23,27,28,29,31,32,43-44,46 zajednicko podrijetlo, predaja o
nepokretnost 34-35, 36, 57, 22,26,68,109,290
179,214 Zvonimir, kralj 92, 114, 117-118,
odnos prema državi 36, 50-51, 153,165
58 zapadnoevropska civilizaci-
odnos prema “gospodi” 39, 40, ja227-229,241,251-252,
46,222,234 255-256,258-259,266-267,
parcelacija posjeda 38, 39, 57, 288
99,249 utjecaj na seljaštvo 80-81, 82,
podjela rada 27, 28, 29, 32, 34, 98,182-183,222,239-243,
41,43,44,45 245-251,252
ipoHükai37,39,40,41,45-46, utjecaj na gradanstvo 86, 182,
220-221,222,226,232,238
334
KAZALO
znanost 88, 101, 224-226, 252,

256, 266, 267, 268, 275, 278,
292
Zrinski, Petar 153-154
Ž
žene, društveni položaj 21, 23,
41-44, 73, 85, 99, 247, 276
Žrnovica 120
župan 110
335

Tomašić, Društveni I Politički Razvitak Hrvata

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tomašić, Društveni I Politički Razvitak Hrvata

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SOOIOLOŠKA BIBLIOTEKA

TISAK: ZNANJE D.O.O., ZAGREB

DRUŠTVENI RAZVITAK HRVATA

ZADRUŽNA 1 PLEMENSKA KULTURA KAO SASTAVNI

ZADRUŽNA KULTURA U HRVATSKOM ZAGORIU . . . . . . 24

KOLEKTIVNA SHVACANIA U HRVATSKOM ZAGORIU . . . . . . 52

BQRBA ZA DRUŠTVENU PRAVDU ................ . . . 59

ŽIVOT U PASIVNIM KRAIEVIMA . . . . . . 90

I. Priroda i kultura ..... .. . . 90

II. Psihologija sela ......................................... .... 9 4

PosTANAK VLADAIUCIH SKUPINA U RANIIEM DRUŠTVENQM

SUKOB SVIETSKIH SILA I POLITICKI RAZVITAK HRVATA

AUTOHTONA KULTURA I NACIONALIZAM ......... 224

HRVATSKO RADNIŠTVO U AMERICI ............. 273

Dinko A. Tomašic, naš prvi moderni Sociolog ..... 301

Biogra?ja ................................ 302

Dj elo .............. 305

PRILOZI (Aleksandar Štulhofer) ...................... 314

I. Studije o Dinku Tomašicu i radovi u kojima se raspravlja

KAZALO IMENA I POIMOVA .... 321

Ukoliko sociologija znaci “znanost o društvu”L cime se ujedno odre-

Iako su se u proteklih osamdesetak godina zbile promjene u sociološkoj ter-

minologiji, kao i u gramatici i pravopisu hrvatskog jezika, odlucili smo objavi-

plemena od vremena doseljenja, preko razdoblja narodnih vladara,

* Vidi: Fanuko, N. (2004) Sociologüa. Zagreb: Pro?l.

Ostat cemo dosljedni u namjeri da istrgnucem ovog djela iz zabo-

* Rijec je o knjizi Politicki razvitak Hrvata (Zagreb, 1938), op. ur.

Vecina je dosadašnjih kulturno-historijskih rasprava o južnim Sla-

posuduje kulturne osobine od okolnih, kulturno razlicitih, skupina

* Štampano u “Obzoru”L 15. 5. 1936.

izmijene njihova dotadašnja shvacanja, navike, obicaje i društvenu

tih, inace nedovoljnih izvora, može lako razabrati, da su medu njima

“primitivnih” skupina i kod tzv. civiliziranih naroda, da kulturno ra-

favorizirane i drugim okolnostima, da se stalno nametnu i ucvrste

zajednice, koje su se kao glavnom privredom bavile prikupljanjem

One prve skupine su pocele da obraduju i udomacuju bilje, a one

Kod moticara su, izgleda, došle do narocitog uticaja žene, jer se

postojalo vlasništvo na pokretninama, to jest nad stokom, stocnim

1 Bracna veza izmedu jedne žene i više muškaraca.

a iz toga je mogla da se razvije pojava poligamijez. Pošto su se ovi

stocari nomadi diferencirali. Narocito su važne njiho-

Svaka je narodna kultura sastavljena iz raznih kulturnih elemenata,

Isto je tako i današnja kultura Hrvata sastavljena od raznih ele-

* Štampano u “Glasniku profesorskog društva”L 1936. sv. 11-12.

U Hrvatskom Zagorju i Prigorju možemo lako razabrati tri kul-

3 I. Cvijic: Balkansko Poluostrvo, Beograd, 1931.

U navedenim osobinama je osnova ekonomske i politicke organi-

4 I. Kotarski, Lobon Zbornik za narodni život i obicaje, sv. XX.

U zadružnoj je kulturi podjela rada diferencirana prema spolu, pre-

rodicnom i u javnom životu.

je da bude nomadska, a družina u skupcini se je množila dotle dok

7 Kotarski, op. cit.

shvacanja, koje je u zadružnoj kulturi narocito naglašeno i koje je

Razumije se, da s ovim što je do sada receno, nije iscrpljena dioba

8 Kotarski, op. cit.

družinu jedino jelom, a sve je drugo pripalo u nadležnost pojedinih

Kad god se opisuje Hrvatsko Zagorje, opisivaci ce narocito istaknuti

Hej muži, muži

Kada “žnale” žanju, kolektivno pjevaju:

Stoj nam, polje, polje široke!

Od osobitog je interesa u ovoj obrednoj pjesmi još i to, da uža

Isto tako možemo zapaziti ostatke ranijih obreda u obicajima koji

Nikaj na svetu lepšega ni,