Teme

Teret
Disanje
Tunel
Žaba
Kvart
Muški akt
Potjernica
Plima
Ljubavni život
Jagode u Veneciji

Danijel Dragojević
DOLAZAK PROLJEĆA
 
Prije nekoliko dana, to jest početkom proljeća, vidio sam u Zvonimirovoj ulici na
plastičnom cvijeću ispred dućana s takvom robom tri pčele, letjele su i obilazile
čaške. Iako tu prolazim svaki dan i znam vrstu materijala, opipao sam latice i listove,
otjerao pčele. Slika je uistinu bila nadrealistička: nisam vjerovao da se pčele mogu
tako prevariti. Koliko znam one razlikuju gotovo sve vrste trava i stabala
najsuptilnijom osjetljivošću evolucije. Što je sada ovo? Što tu traže i nalaze? Pomislio
sam jedino što sam mogao: ovo nije trenutak iz dosadašnjeg i sadašnjeg vremena,
nije priroda koju znam, niti sam momentalno u svom životu, nego je zabunom pušten
snimak iz skore budućnosti. Neke teorije vremena, koje sam nažalost čitao vrlo
površno, opravdale bi takvu moju slutnju. Intenzivno me tada obuhvatila utjeha:
hvala Bogu što ću uskoro umrijeti, ne bih volio kušati med s takvog cvijeća i od
takvih pčela. Ne mogu reći da sam nakon toga zaboravio tu sliku iz Zvonimirove. Bio
sam je malo odložio za neki drugi strah. Međutim, danas mi je Mate Ganza pred
jednim rascvjetalim stablom nepotaknut od mene rekao kako je čitao da pčele sve
više sele u gradove (on je rekao zauzimlju gradove) i prirodoslovci ne znaju kako bi
tu njihov život mogao biti moguć. Užasnuo sam se i zašutio. Možda budućnost ne
bude tako daleka kako sam se nadao. Možda do tada i ne umrem.
 Anksiozni jezik
2. Ukrašene konjske grive
3. Teret
4. Izvanredan dan
5. Najduža dan, najduža noć
6. Prestižna nagrada
7. Ulica
8. Ona je znala
9. Što je trebalo reći!
10. Zastoj na cesti. Vuče se čamotinja.
 
Tekstovi
A. P. Maia, O stoci i ljudima, 2014.
B. Nowicka, Proza, 2020
M. Szymiczek, D. M. Kaplan, Price, 2017
 
Tekst za čitanje i prepričavanje
 
Donald Revell
 
Postoje putovi
          u spomen Richarda Hugoa
 
Dovezavši se do putokaza na kojemu piše El Dorado,
gledaš pokraj njega u red narančastih
patuljaka i kuća koje predstavlja i osjećaš se ulovljenim.
Božić je i patuljci drže oveće vijence.
Jedan koji ima sijalicu vezanu žicom za narančasto lice
isprekidanim svjetlom kao da hoće poručiti
kako da na seoskoj cesti blizu El Dorada
završiš ovu godinu.
“Drži svoj vijenac. Umiri se i isklizni iz povijesti.”
 
A toliko si toga, kao nikad dosad, ostavio za sobom.
Ova godina ludih zbivanja izbacila te
van, na božićne ceste.
Na većini putokaza poznata klonulost.
Iz automobila, patuljci su nalik spomen-pločama
opće namjene. Prošlog listopada, tvoj se veliki junak
izgubio u jednom od vlastitih
pisama o gradovima i nesrećama kojima se ti isti gradovi
služe poput amajlija. Blještavi patuljak je tu zbog njega.
 
Ostali svoje vijence sa svjećicama drže u tami,
kao da odaju počast rasulu mjeseci za tobom.
Djevojkama koje su odlepršale, uzorcima dana i iskušenjima.
A jedva da si ih iskoristio.
U strahu i žurbi koji te nose, jedna se djevojka
pretvara u drugu, a potom obje odlaze.
Isto biva i s danima. A iskušenja
si redom pobijedio i sad nema opravdanja
za tvoje suze na seoskoj cesti.
 
Voziš dalje. Blještavi patuljak ostaje u retrovizoru.
Nadjevaš mu ime, sebi u bradu, i misliš na sve putove
koji te mogu odvratiti od odlaska
u idući grad, idući uistinu zlatni grad
koji pluta za leđima bilo kojeg tužnog događaja
ili praznika. Tvoj junak je mrtav.
Božić je. Prošlost - ti dani koje si unaprijed
potrošio, dani koje još uvijek trebaš - te nosi.
Povijest zna ime idućeg mjesta u kojemu će te razočarati.
 
Preveo s engleskog: Damir Šodan