Zbornik Osijek 2007

II STRUČNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

U REPUBLICI HRVATSKOJ
energija biomase, bioplina i biogoriva
ZBORNIK RADOVA
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ
(energija biomase, bioplina i biogoriva)
ZBORNIK RADOVA
Izdavač
HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA
Zagreb, Rooseveltov trg 2
Za izdavača
Nadan Vidošević
Pripremio
Sektor za industriju HGK
Zajednica obnovljivih izvora energije
Zagreb, Draškovićeva 45
Za Zajednicu
Tonći Panza
Urednik
Tomislav Krajač
Tehnički urednik
Milan Vukelić
Grafička priprema
GENS ‘94, Zagreb
Tisak
Sveučilišna tiskara, Zagreb
ISBN 953-6207-66-4
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 636636.
Hrvatska gospodarska komora
Sektor za industriju
Zajednica obnovljivih izvora energije
II STRUČNI SKUP
S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

U REPUBLICI HRVATSKOJ
ZBORNIK RADOVA
Osijek, 27. - 29. svibnja 2007.

POKROVITELJI
MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOG GOSPODARSTVA
HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ
HRVATSKA ENERGETSKA REGULATORNA AGENCIJA
HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE
OSJEČKO - BARANJSKA ŽUPANIJA
GRAD OSIJEK
PRIVREDNI VJESNIK-medijski pokrovitelj
ORGANIZATOR
HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA
– Zajednica obnovljivih izvora energije
SUORGANIZATORI I SPONZORI
HEP d.d.
BRODARSKI INSTITUT d.o.o.
INA d.d.
FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST
HRVATSKE ŠUME d.o.o.
ORGANIZACIJSKI ODBOR
TONĆI PANZA. - predsjednik
JOSIP DUNDOVIĆ – dopredsjednik
DAVOR KRALIK - dopredsjednik
IGOR ANIĆ
ZLATKO BENKOVIĆ
NIKOLA BRUKETA
ANDREJA ČAKIJA
IVAN ČULJAK
JULIJE DOMAC
DENIS IVANOV
TAJANA KRIČKA
DAMIR SKANSI
ZORAN STANIĆ
BOJA STANKOVIĆ
ŽELJKO SUČIĆ
MARIJA ŠČULAC-DOMAC
KAZALO
Sušnik, H., Benković, Z.

Energetska strategija republike Hrvatske u kontekstu održivog razvitka
šumarstva i poljoprivrede ............................................................................................ 11
Štefanec, D., Vištica, N., Brlečić, H.

Uloga Agencije u procesu unapređenja energetskog sektora Republike
Hrvatske s posebnim osvrtom na energiju biomase, bioplina i biogoriva ............... 19
Sučić H., Zorić D.

Hrvatska banka za obnovu i razvitak – financiranje projekata obnovljivih
izvora energije ............................................................................................................... 27
Čakija, A.
Značaj poljoprivrede u korištenju obnovljivih izvora energije ................................ 35
Cepić, N., Vranković, I.

Energija iz komunalnog i neopasnog proizvodnog otpada i poljoprivredne
biomase - Projekt sjeverozapadne Hrvatske - ............................................................ 43
Ognjan, D., Stanić, Z., Tomšić, Ž.

Analiza poticajnih mjera za gradnju i korištenje obnovljivih izvora električne
energije s naglaskom na biomasi ................................................................................. 49
Šćurla, I.
Uključivanje obnovljivih izvora električne energije u razdjelnu mrežu ................. 67
Ivanović, M., Baličević, I., Kalea, M.

Slavonski institut za obnovljive izvore energije - Zagovor i koncept utemeljenja - 77
Liker, B.
Predstavljanje proizvodnje biopeleta u pilani Mrkopalj .......................................... 89
Dundović, J.
Centralizirani toplinski sustav UŠP Gospić ............................................................... 95
Kajba, D., Bogdan, S., Katičić, I.

Selekcija klonova vrba za produkciju biomase u kratkim ophodnjama ............... 107
Uranjek, N., Kralik, D.

Svinjska gnojevka - mogućnost proizvodnje bioplina i komposta ......................... 115
Erlbeck, R.
Značaj obnovljivih izvora energije u obliku energetske mješavine -
Put Bavarske - ............................................................................................................. 125
Kukić, S.
Uloga regionalnih bioplinskih postrojenja u obnovljivim izvorima energije ........ 137
Kralik, D.
Utjecaj temperature u bioreaktoru na količinu i sastav bioplina ........................... 147
Jugovic, R., Reinhold Knoop, R.

Proizvodnja bioplina – zanimljiva opcija za zbrinjavanje gnojnice ...................... 155
Hublin, A., Kisić, Z.

Komunalni otpad – doprinos obnovljivim izvorima energije ................................. 167
Tomac, V., Miličević, B.

RASPLINJAVANJE - termička obrada otpada uz iskorištavanje njegove
energetske vrijednosti ................................................................................................. 181
Fabulić Ruszkowski, M., Radošević, M., Marčec-Rahelić N., Telen S.

Biogoriva i INA............................................................................................................ 187
Protulipac, N., Župančić, K.

Proizvodnja biodizela u Republici Hrvatskoj .......................................................... 197
Voća, N., Krička, T., Jukić, Ž., Janušić, V.

Uloga poljoprivrede u proizvodnji i korištenju biodizelskoga goriva i
njegovih nusproizvoda ................................................................................................ 199
Papak, H.
Mogućnosti suradnje poduzetnika i znanstvenika u razvoju biogoriva ................ 209
Čupin, N.
Uloga lokalne zajednice u korištenju obnovljivih izvora energije ......................... 217
Pašičko R., Robić S., Tuerk A.

Utjecaj trgovanja emisijama CO2 na konkurentnost energije iz biomase ............. 223
Ivanović, M.
Europski trendovi u obnovljivim izvorima energije ................................................ 237
UVODNA RIJEČ
Pred Vama je Zbornik radova drugog stručnog skupa OBNOVLJIVI IZVORI ENER-
GIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ koji je posvećen energiji krute biomase, bioplina i
biogoriva. Skup je organizirala Zajednica obnovljivih izvora energije HGK sa željom da
se prezentiraju dosadašnja iskustva i znanja vezana za pripremu, izgradnju i korištenje
obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj i zemljama regije.
Želimo raspravljati o donešenoj zakonskoj regulativi o obnovljivim izvorima energije i
kogeneracije te o novodonešenim tarifnim sustavima za poticanje proizvodnje električne
energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, kao i poticanje proizvodnje domaće
opreme.
Broj autora kao i broj drugih prijavljenih sudionika, pokazuje veliki interes za tematiku
Skupa. Budući da Republika Hrvatska ima velike potencijale za energetsku uporabu bio-
mase u poljoprivredi i šumarstvu, vrijeme je da se uključi u europske trendove korištenja
biomase za proizvodnju struje, topline i tekućih biogoriva.
Skup će potaknuti rasprave o važnim temama za područje obnovljivih izvora energije što
će pridonijeti boljem razumijevanju problematike kako u stručnim krugovima tako i u
široj javnosti.
Zahvaljujemo autorima i koautorima na radovima, pokroviteljima i sponzorima koji su
pomogli u organizaciji još jednog stručnog skupa OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U
REPUBLICI HRVATSKOJ te se nadamo da će održavanje ovog skupa preći u tradiciju.
Organizator Skupa
9
Sušnik, H.1, Benković, Z.2
ENERGETSKA STRATEGIJA REPUBLIKE

HRVATSKE U KONTEKSTU ODRŽIVOG
RAZVITKA ŠUMARSTVA I POLJOPRIVREDE
Sažetak: Sve više postaje očito da je današnji globalni pristup energiji neodrživ. Glavni
izvori energije su neobnovljivi izvori energije, a njih ima u ograničenim količinama i sve
je naglašeniji njihov štetan utjecaj na okoliš. U takvom globalnom scenariju korištenje
obnovljivih izvora energije dolazi u središte energetske politike razvijenih zemalja. Od
svih obnovljivih izvora energije, izuzevši velike hidroelektrane, najveći se doprinos u pre-
vladavanju nastale situacije očekuje od biomase. Biomasa i njezini produkti uz to što su
obnovljivi oni su i dovoljno slični fosilnim gorivima tako da je moguća njihova direktna
zamjena. Potencijali biomase koja nastaje u poljoprivredi i šumarstvu su značajni. Nji-
hovim iskorištavanjem u energetske svrhe može se pridonijeti zaštiti okoliša, otvaranju
novih radnih mjesta, ruralnom razvoju, a samim time i ukupnom gospodarskom razvitku
zemlje. Unatoč značajnom potencijalu biomase za proizvodnju energije, Republika Hr-
vatska biomasom pokriva samo mali dio potreba za energijom, a time znatan dio priro-
dnog bogatstva ostaje neiskorišten. Važnost korištenja obnovljivih izvora energije, pa
tako i energije biomase prepoznala je Vlada Republike Hrvatske koja kroz resorna mi-
nistarstva stvara poticajno zakonodavno okruženje donošenjem strateških dokumenata,
zakonskih i podzakonskih akata, a isto tako na više načina potiče ili će poticati njihovo
korištenje. Uz stvaranjem poticajnog zakonodavnog okruženja i poticanja proizvodnje i
korištenja biomase u energetske svrhe, otvaranjem pregovora za punopravno članstvo u
Europskoj uniji našoj zemlji otvorene su mogućnosti korištenja financijskih sredstava iz
pretpristupnih programa Europske unije namijenjenih poticanju proizvodnje i korištenju
“zelene energije”.
Ključne riječi: šumarstvo, poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, biomasa
1
Herman Sušnik, dipl.ing., Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodar-
stva
2
Zlatko Benković, dipl.ing., Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospo-
darstva
12 Sušnik, H., Benković, Z.
1. UVOD
Korištenje obnovljivih izvora energije (hidroenergija, sunčeva energija, energija vjetra, ge-
otermalna energija, biomasa, tekuća biogoriva i bioplin) i energetska učinkovitost dolaze u
središte energetske politike razvijenih zemalja. Od svih obnovljivih izvora energije, izuzev-
ši velike hidroelektrane, najveći se doprinos u bližoj budućnosti očekuje od biomase. Pre-
ma sadašnjim predviđanjima u svijetu će do sredine 21. stoljeća udio biomase u potrošnji
energije iznositi između 30 i 40%, a do 2010. godine u Europskoj uniji (EU) proizvodnja
energije iz biomase u odnosu na ostale obnovljive izvore energije iznositi će 73%. U EU
58% primarne energije dobivene iz obnovljivih izvora energije potječe od drvne biomase
(veliki udio ima tradicionalno iskorištavanje potencijala šuma), a procjenjuje se da će u
usporedbi s ostalim obnovljivim izvorima energije, krajem 2010. godine taj udio iznositi
73%. EU je donijela strategiju udvostručavanja uporabe obnovljivih izvora energije u pe-
riodu od 2003.do 2010. godine. Ukupni udio obnovljivih izvora energije do 2010. godine
povećao bi se sa 6% na 12%. Taj plan sadrži niz mjera kojima bi se potaknule privatne
investicije u objekte za pretvorbu obnovljivih izvora energije u iskoristivu energiju.
U Republici Hrvatskoj (RH) obnovljivi izvori energije, u to ne uključujući hidroenergiju
daju manje od 1% ukupno potrebne energije. Taj udio u budućnosti treba znatno povećati
jer neobnovljivih izvora ima sve manje, a njihov štetni utjecaj sve je izraženiji. Uzimajući
u obzir gospodarski trenutak i izrazito velik potencijal obnovljivih izvora energije, prven-
stveno biomase (48% kopnene površine zemlje prekrivene šumama, duga tradicija drvne
industrije i velike površine obradive i neobrađene zemlje), očekuje se da u 2010. godini
minimalni udio obnovljivih izvora u strukturi ukupne potrošnje električne energije iznosi
oko 5,8%. Sve manje zalihe nafte i plina, uz sve više cijene na svjetskim tržištima dovo-
de malu zemlju ovisnu o uvozu, poput RH, u tešku situaciju. Navedeno se može riješiti
davanjem apsolutnog prioriteta domaćim izvorima. Prema predviđanjima ovisnost RH o
uvozu energije porasti će sa sadašnjih 55% uvoza na preko 70% u 2030. godini. Takova
energetska budućnost ne samo što je vrlo nepovoljna sa stanovišta uvozno-izvozne bilan-
ce zemlje i gospodarski, već je jednako tako nepovoljna i politički, zbog sve veće ovi-
snosti o uvozu energije i energenata. Korištenjem biomase smanjuje se ovisnost o uvozu
energije te tako pridonosi zaštiti gospodarske stabilnosti zemlje, zadržavanju nacionalnog
dohotka u zemlji te ukupnom napretku zemlje.
2. BIOMASA
Biomasa nekad prvi i najstariji izvor energije koji su ljudi koristili, danas je obnovljivi
izvor energije koji ima velike potencijale za iskorištavanje i koji može pridonijeti zaštiti
okoliša, otvaranju novih radnih mjesta i ukupnom gospodarskom razvitku cijele zemlje.
Čine ju brojni proizvodi biljnog i životinjskog svijeta, a može se podijeliti na drvnu (osta-
ci iz šumarstva i drvne industrije, brzorastuće drveće, otpadno drvo iz drugih djelatnosti
te drvo koje nastaje kao sporedni proizvod u poljoprivredi), nedrvnu (ostaci, sporedni
proizvodi i otpad iz biljinogojstva te biomasa dobivena uzgojem uljarica, algi i trava) te
biomasu životinjskog podrijetla (otpad i ostaci iz stočarstva). Postoje brojni načini da se
iz biomase dobije energija. Biomasa se može izravno pretvarati u energiju izgaranjem te
tako proizvesti vodena para za grijanje u industriji i kućanstvima te dobivati električna
Energetska strategija republike Hrvatske u kontekstu održivog razvitka šumarstva ... 13
energija u malim termoelektranama. Neke biljke daju ulje koje se može upotrebljavati
u dizelskim motorima. Može se fermentacijom proizvoditi etanol za pogon vozila, ana-
erobnom fermentacijom može se dobiti metan koji se može upotrijebiti kao pogonsko
gorivo. Suhom destilacijom (grijanje bez prisutnost zraka) može se od biomase dobiti
metanol, aceton, drveni ugljen i drugi produkti.
2.1. Biomasa iz šumarskog sektora
Pri iskorištavanju i održavanju šuma nastaju velike količine šumske biomase koje se
mogu upotrijebiti za proizvodnju energije. Šumska biomasa je organska tvar nastala u
šumskom ekosustavu, a čine ju drveće i grmlje koje se koristi za mehaničku preradu i
termičko korištenje. Za termičko korištenje može se koristiti šumska biomasa iz čišćenja,
njega proredama te naplodnih i dovršnih sječa. U energetske svrhe može se koristiti i drvo
iz vjetroizvala, ledoloma, oboljelih stabala, s opožarenih površina i uz šumske ceste. Pri
klasičnom se iskorištavanju šuma u RH koristi drvo debla, krošanja i grana čiji je promjer
s korom na tanjem kraju veći od 7 cm. Na taj se način iskoristi 60-70% drvne mase zrelih
sastojina, a mlađih samo 50%. Ostatak pri sječi i izradi čine neupotrebljivi dijelovi kru-
pnog drva, ali i gubici dijela obujma zbog propisanog načina mjerenja šumskih proizvo-
da. Udio ostataka i otpada ovisi o brojnim čimbenicima, a prosječno se za sve sastojine i
vrste drveća pri sječi i izradi te privlačenju može računati s nešto više od 20% ostatka.
Osim velikih količina biomase koje nastaju kao sporedni proizvod i otpad u šumarstvu,
postoji i veliki broj vrsta brzorastućeg drveća (npr. vrbe, topole), koje je moguće uzga-
jati za proizvodnju biomase. Sadnjom energetskih nasada (plantaža) na kojima se uzgaja
brzorastuće drveće čija ophodnja iznosi 3-12 godina, a godišnji prinos drvne mase iznosi
od 8-25 tona suhe tvari po hektaru godišnje mogu se osigurati znatne količine biomase za
proizvodnju energije.
Svi gubici koji nisu pravi šumski otpad te dio kore tehničkog drveta, kao i onaj dio koji
se zbog propisanih mjernih metoda prenosi šumskim sortimentima u pogone drvne indu-
strije, ukjlučuje se u ostatak, odnosno otpad pri obradi drva. U proizvodnim pogonima
drvne industrije nastaje drvni ostatak u obliku vlažne drvne biomase iz primarne prerade,
odnosno pilana i linije okoravanja (kora, vlažna piljevina, komadni ostatak-okrajci i okor-
ci) i suhe biomase iz finalne prerade drva (piljevina, bruševina, blanjevina te sitni i krupni
komadni ostatak) a koji često predstavlja opterećenje za poslovanje drvne industrije. Taj
se ostatak trenutačno najčešće koristi samo za podmirenje osnovnih toplinskih potreba
pogona (grijanje i tehnološke potrebe). Dio drvnog ostatka koji se ne koristi na različite
se načine uklanja iz pogona uz dodatni trošak i štetan utjecaj na okoliš.
Iskorištavanje energije šumske biomase, uglavnom ogrjevnog drva, ima dugu tradiciju u RH,
poglavito u ruralnim dijelovima zemlje, pa se 1965. godine iz šumske biomase zadovoljavala
gotovo četvrtina ukupne potrebe za energijom. Danas se pokriva mali dio potrebe za energi-
jom, svega jedna dvanaestina (4,3%). Metarsko i višemetarsko ogrjevno drvo dominira u ko-
rištenju šumske biomase kao energenta. Za grijanje se može koristi oko 1,0 mil.m³ ogrjevnog
drva iz državnih šuma, oko 0,15 mil.m³ iz privatnih šuma i oko 0,4 mil.m3 drvnog ostatka iz
drvne industrije, odnosno sveukupno 1,55 mil.m3. Dodamo li ovome granjevinu i ostatak pri
sječi i izradi koji ostaje u šumi, navedena količina povećava se na 2,1 mil.m3 drvne biomase
godišnje, koja može poslužiti za proizvodnju toplinske i/ili električne energije.
Budući da je izvršenje sječe za razdoblje 1996.-2005. godine svega 57% propisanog etata
i budući da oscilira potražnja za ogrjevnim drvom od 100 000–200 000 m3 godišnje i da
se dugoročnim programom gospodarenja od 2006.-2015. godine povećava proizvodnja
prostornog drva (uglavnom ogrjevnog drva, granjevine i ostatka pri sječi i izradi) od 1,2
mil.m3 godišnje, procjena količine šumske biomase kao energenta samo u državnim šu-
mama iznositi će preko 2,6 mil.m3. Navedenoj količini treba dodati biomasu dobivenu u
šumama posebne namjene, biomasu za energiju šuma na kršu, biomasu od sanacije poža-
rišta na kršu (prosječno godišnje oko 70 000 m3), dodatna ulaganja u degradirane šume i
podizanje novih kultura za energetske potrebe, što je predviđeno programom razvoja Hr-
vatskih šuma d.o.o. do 2025. godine. 60% od procijenjene količine šumske biomase kao
energenta može se i dalje koristiti kao ogrjevno drvo te kratko rezano i cijepano drvo kao
novi proizvod, a 40% (1,0 mil.m3) proizvodnje sječke za energetsko iskorištavanje. Time
će do 2010. godine biti formirano novo tržište šumske biomase. Ako se dostigne ciljani
rast (1,0 mil.m3) korištenja šumske sječke ostvariti će se znatna regionalna, nacionalna i
ekološka korist. Korištenje fosilnih goriva smanjiti će se za 0.2 mil. tona/godinu, emisija
ugljičnog dioksida smanjiti će se za 0,75 mil. tona/godinu te će porasti zaposlenost. Time
se neće potpuno riješiti energetski problem, ali šumarstvo i drvna industrija u tome će
imati veliku ulogu.
3. PREDNOSTI KORIŠTENJA BIOMASE

Glavna prednost biomase kao energenta u odnosu na fosilna goriva je njena obnovljivost
i potrajnost te manja emisija štetnih plinova i otpadnih voda. Računa se da je opterećenje
atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva gotovo zanemarivo jer ako se bio-
masa proizvodi održivo, rast šumske sastojine i druge biljne zajednice vezat će CO2 iz
atmosfere i pohranjivati ga u biljnu strukturu. Spaljivanjem biomase ugljik će se osloba-
đati u atmosferu da bi se opet asimilirao s novom generacijom biljaka. Tako korištenjem
biomase umjesto fosilnih goriva, ugljik pohranjen u fosilnim gorivima ostaje u tlu, a ne
oslobađa se u atmosferu kao CO2 pa je ukupna bilanca jednaka nuli, odnosno biomasa se
može smatrati CO2-neutralnim gorivima.
Republika Hrvatska postala je 1996. godine stranka Okvirne konvencije o promjeni kli-
me (eng. United Nations Framework Convention on Climate Change, UNFCCC), te od
1999. godine Kyoto protokola iz čega proizlazi obveza smanjivanja emisije stakleničkih
plinova za 5% u razdoblju od 2008. do 2012. u odnosu na referentnu godinu. Obveza
smanjivanja emisije iz Kyoto protokola za Hrvatsku će biti vrlo težak zadatak, obzirom
na malu polaznu kvotu emisija, a korištenje biomase kao obnovljivog izvora energije tu
može odigrati presudnu ulogu.
Plinovi SO2 i NOx koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva, osim što imaju štetno djelo-
vanje na zdravlje, poznati su i kao “kiseli” plinovi. Njihovom transformacijom prilikom
daljinskog prijenosa nastaju kiseli sastojci koji se talože iz atmosfere u obliku mokrog
(kisele kiše) i suhog taloženja. Plin NOx uzrokuje u najvećoj mjeri nastajanje fotooksida-
tivnog plina ozona (O3), koji ima štetno djelovanje na zdravlje ljudi i vegetaciju. Najveće
emisije toga plina nastaju pri izgaranju ugljena dok su pri izgaranju biomase uglavnom
zanemarive. Izrazito značajan doprinos u smanjenju emisije ima korištenje biodizela u
gradovima. Njegovo korištenje u vozilima - javnom gradskom prijevozu i osobnim auto-
mobilima prosječno smanjuje emisiju ugljikovodika za 50%, emisiju ugljičnog monoksi-

da za 60% te emisiju čestica za čak 80%.
Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz poljoprivrede, šu-
marstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu i nera-
zvijena područja i povećanje sigurnosti opskrbe energijom. Sigurnost opskrbe energijom
jedan je od najznačajnijih strateških problema svake zemlje. Sadašnjom energetskom
strategijom predviđa se da će tijekom narednih desetljeća znatnije porasti ovisnost RH o
uvozu energije. Takva energetska budućnost vrlo je nepovoljna i gospodarski i politički
zbog sve veće ovisnosti o uvozu energije i energenata, što je posebno vidljivo u vremenu
sve izraženijih klimatskih promjena.
Korištenje energije biomase, osim što omogućava učinkovito zbrinjavanje otpada te pro-
izvodnju energije uz minimalan utjecaj na okoliš, pruža i mogućnost za otvaranje većeg
broja novih radnih mjesta, te pridonosi razvoju ruralnog prostora, te stvaranju socijal-
no prihvatljivog okruženja na tim prostorima. Otvaranje novih radnih mjesta imperativ
je hrvatske gospodarske i socijalne politike. Neposredno zapošljavanje kroz korištenje
biomase nastaje zahvaljujući proizvodnji goriva te izgradnji i upravljanju energetskim
postrojenjima. Posredno zapošljavanje obuhvaća poslove koji se pojave u gospodarstvu
zahvaljujući gospodarskim aktivnostima koje uzrokuje korištenje biomase. Prema istra-
živanjima austrijske udruge za biomasu 15 puta više radnih mjesta osigurava se pri kori-
štenju drva kao energenta u odnosu na fosilne izvore energije. Uz predviđenu proizvodnju
od 113 Mtoe energije iz biomase u 2020. godini u EU bi se stvorile mogućnosti za otva-
ranje oko 1 500 000 novih radnih mjesta.
Opstanak pojedinih ruralnih područja u RH ugrožen je visokom razinom iseljavanja pa je
u pitanje došla sama njihova daljnja egzistencija, zbog činjenica da je broj stanovnika već
pao na ili čak ispod razine biološke održivosti. Stoga, uzimajući u obzir značenje biomase
za ruralna područja, podizanje bioenergana može imati pozitivne posljedice na ruralno
tržište rada i to kroz izravno zapošljavanje, ali i kroz podršku pripadajućim djelatnostima
i pratećoj industriji.
4. ISKORIŠTAVANJE BIOMASE IZ ŠUMARSKOG

SEKTORA
4.1. Kogeneracijska postrojenja
Kogeneracijska postrojenja su naučinkovitija i ekološki prihvaćena rješenja za proizvo-

dnju električne i toplinske energije. Ukupni stupanj učinkovitosti iznosi i do 93%. Za
energetsko iskorištavanje biomase iz šumarskog sektora posebno su pogodna kogenera-
cijska postrojenja s parnoturbinskim agregatom. Osnovna prednost kogeneracije je veća
iskoristivost energenta u odnosu na standardne elektrane koje služe samo za proizvodnju
struje ili industrijske sustave koji služe samo za proizvodnju pare ili vruće vode za tehni-
čke procese. Glavni razlozi gradnje kogeneracijskih postrojenja je mogućnost proizvo-
dnje jeftinije struje u odnosu na cijenu struje u električnoj mreži, čime kogeneracijska
postrojenja sama sebe isplaćuju te istovremeno proizvode toplinsku energiju. Osim toga,
kogeneracijski sustavi pružaju industrijskim postrojenjima autonomiju u slučaju ispada
glavne mreže za distribuciju energije. Prilikom gradnje kogeneracijskog postrojenja,

ključni kriterij pri dimenzioniranju trebaju biti toplinski zahtjevi procesa za koji se koristi
toplina. Kako bi se omogućila proizvodnja električne energije, potrebito je proizvoditi
toplinsku energiju na višoj temperaturi i tlaku nego što to zahtijevaju tehnički procesi za
koje se ona koristi. Proizvodnja, a tako i potrošnja topline i električne energije događaju
se istovremeno. Kao kriterij iskoristivosti je potreba istovremene proizvodnje topline i
električne energije čija proizvodnja treba iznositi najmanje 4500 sati/godinu. Kao tipični
primjer mogućnosti za uspješnu kogeneraciju na biomasu može se uzeti drvna industrija
gdje tvrtke imaju potrebu za toplinom (sušenje i parenje drva, grijanje prostorija) i elek-
tričnom energijom, a preradom drva nastaje dovoljna količina drvnog otpada.
4.2. Mali toplinski sustavi i sustavi područnog grijanja
Malim toplinskim sustavima smatra se postrojenje za grijanje kućanstava ili javnih pro-
storija i poduzeća snage do 1 000 kW (1MW). Ukupni stupanj iskorištenja u ovim postro-
jenjima iznosi između 72-78%. Kao gorivo koristiti se drvna, ali i sve ostale vrste bioma-
se. Prva toplana na biomasu snage 1 MW puštena je u pogon 1995. godine u Upravi šuma
Podružnica Ogulin. Buduća proizvodnja toplinske energije iz biomase usmjerena je na
uvođenje naprednih tehnologija kao što su centralizirani toplinski sustavi (sustavi podru-
čnog grijanja) u velikim naseljima i gradovima i male, automatizirane peći na cjepanice,
pelete ili iverje. Sustavi područnog grijanja su najčešće sustavi za proizvodnju toplinske
snage od 1-10 MWh, a njihova izgradnja je često u kombinaciji s postojećim sustavima
na loživo ulje ili plin. Kao gorivo koristi se slama i drvna biomasa različitog podrijetla.
Postrojenja na drvnu biomasu, kada je to moguće, grade se uz postrojenja na bioplin iz
razloga postizanja potpune sigurnosti pogona, a sva potrebita energija proizvodi se iz
obnovljivih izvora. Pri korištenju šumske biomase moguće je postići vrlo visok stupanj
iskorištenja (korištenje gornje gorive vrijednosti) ako se postrojenje opremi sustavom
kondenzacije vodene pare u dimnim plinovima. Budući da se toplina iz kondenzacijskih
sustava ne računa kao dio ogrjevne vrijednosti goriva, moguće je na postići stupanj isko-
rištenja veći od 100%.
4.3. Kruta goriva (briketi i peleti)
Energetsko iskorištavanje biomase može se provoditi u neprerađenom ili prerađenom

obliku pa biomasa može biti briketirana ili peletirana. Na taj način znatno se povećava na-
sipna vrijednost te dobiva kvalitetno gorivo više ogrjevne vrijednosti koje je ekonomski
opravdano transportirati na veće udaljenosti. Peleti i briketi nastaju sabijanjem, odnosno
ugušćivanjem usitnjene drvne biomase u rasutom stanju. Peletiranje je sabijanje materija-
la na peletirkama u pelete promjera 15-30 mm i dužine 20-40 mm. Briketiranje je sabija-
nje materijala u strojevima za briketiranje pri čemu se materijal sabija u cilindar kružnog
(promjera 50-120 mm) ili pravokutnog presjeka. Peleti se smatraju gorivom budućnosti
iz drvne mase. Peleti se prešaju iz čiste, nekontaminirane drvne biomase, bez kemijskih
vezivnih sredstava, s visokom toplinskom koncentracijom od oko 4,8 kwh/kg (18 MJ/kg).
Promjer peleta je 6 mm (industrijski peleti 11 mm), dužina do 30 mm, maksimalna vla-
žnost 8–10%, nasipna težina 650 kg/m3, a specifična težina 1,15 kg/dm3. Sadržaj pepela
poslije sagorijevanja je manji od 0,5%, a pepeo se može koristiti kao biološko gnojivo.
Tehnika primjene je usporediva s kotlovima na tekuće i plinovito gorivo, a proces dozira-
nja i izgaranja peleta potpuno je automatiziran. Bitno je istaknuti kako je stabilnost cijena
važna karakteristika ovoga goriva. Osobito je bitno napomenuti da su peleti kao i ostala
drvna biomasa energent koji najmanje onečišćuje zrak i okoliš.
5. ZAKONSKO OKRUŽENJE
Sukladno preuzetim međunarodnim obvezama po pitanju zaštite okoliša i nužnoj prila-
godbi energetskog sektora standardima EU vezanim uz upravljanje energijom, Sabor RH
usvojio je Strategiju energetskog razvitka RH (NN 38/02). Ovom Strategijom definirani
su ciljevi energetske politike, kao i mjere koje je potrebno provesti kako bi ti ciljevi
bili ostvareni. U Strategiji energetskog razvitka RH razvijen je hrvatski model reorgani-
zacije i razvoja energetskog sektora, s njegovim gospodarskim, zakonodavnim, organi-
zacijskim, institucionalnim i edukativnim dimenzijama. Sukladno navedenoj Strategiji,
tijekom 2004. godine donijeti su novi ili izmijenjeni i dopunjeni postojeći zakonski akti
(Zakon o energiji (NN 177/04), Zakon o tržištu električne energije (NN 177/04), Zakon
o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 177/04), Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04). Taj
zakonodavni proces nastavljen je donošenjem podzakonskih akata kojima su stvoreni
temeljni preduvjeti za povećanu uporabu energije biomase u RH.
U Strategiji energetskog razvitka RH biomasa ima istaknuto mjesto kao obnovljivi izvor
od kojeg se u bližoj budućnosti očekuje naročito značajni doprinos, a slično mjesto ima
i u Nacionalnoj šumarskoj politici i strategiji te u Strategiji razvoja industrijske prera-
de drva i papira. Sukladno odredba navedene Strategije izrađen je Operativni program
razvoja industrijske prerade drva RH, čija provedba je u tijeku. Važan dio provedbe čini
i Provedbena mjera Racionalno korištenje drvne sirovine temeljem koje se dodijeljuju
potpore iz Državnog proračuna za energetsko iskorištavanje drvnih ostataka nastalih u
drvo-prerađivačkoj industriji.
Odlukom ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva od 17. svibnja 2005.
godine osnovana je Radna skupina za međuresorsku suradnju na području energetskog
iskorištavanja biomase kao obnovljivog izvora sa zadaćom da primjenjuje strategijske
dokumente i važeće zakonske propise, da priprema provedbene propise na području ko-
rištenja biomase kao segmenta cjelokupne politike korištenja obnovljivih izvora energije,
kao i da kontrolira i usklađuje ekonomske instrumente za njihove poticaje. Radna skupina
je izradila promotivnu brošuru Biomasa kao obnovljivi izvori energije čiji osnovni cilj je
pridonijeti boljoj informiranosti šire javnosti o prednostima i mogućnostima korištenja
biomase kao obnovljivog, čistog i domaćeg izvora energije te potaknuti njezino veće
korištenje na dobrobit svih građana RH.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i Organizacija Ujedinjenih
naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO) pokrenuli su zajednički projekt Razvoj održive
proizvodnje drvenog ugljena čiji glavni ciljevi su: postići bolje razumijevanje postojeće
proizvodnje drvenog ugljena, priprema za program modernizacije i revitalizacije indu-
strije drvenog ugljena, utvrđivanje potencijala održivog korištenja šumske biomase te
obrazovanje i izgradnja kapaciteta za provedbu programa modernizacije i revitalizacije
industrije drvenog ugljena.
6. ZAKLJUČAK
Globalne klimatske promjene glavni su razvojni problem današnjeg vremena u okviru
kojega obnovljivi izvori energije zauzimaju značajno mjesto, a povećanje svijesti na svim
razinama društva treba dovesti do porasta osjetljivosti na iste. Šumarski sektor i industrije
bazirane na njemu, kao važni ekološki faktori u funkcionalnom smislu održivosti, suočeni
su sa ovim izazovom koji ujedno može kreirati brojne nove mogućnosti i on predstavlja
jedan od temelja njihovog razvojnog scenarija dizajniranja okruženja 21. stoljeća.
RH posjeduje izrazito velik prirodni potencijal obnovljivih izvora energije pri čemu tre-
ba istaknuti biomasu iz šumarskog sektora. Međutim, obnovljivi izvori energije nemaju
značajnu ulogu u energetskoj politici zemlje te se njima pokriva samo mali dio potrebe
za energijom. Osim činjenice da se ne koriste raspoloživi vlastiti izvori, nekorištenje bi-
omase dovodi i do izravnog opterećenja okoliša s trajno štetnim posljedicama. Razvojem
tehnologija korištenja biomase kao energenta ili industrijske sirovine mogu se u budu-
ćnosti ostvariti značajne sveopće koristi u smislu održivog razvoja. S obzirom na po-
tencijale obnovljivih izvora energije, na napore koje čini Vlada Republike Hrvatske na
uspostavljanju poticajnog zakonodavnog okruženja donošenjem strateških dokumenata,
zakonskih i podzakonskih akata te s obzirom na ostvarivanje mogućnosti participiranja
u sredstvima iz pretpristupnih programa, stvaraju se uvjeti za brži razvoj tehnologije ko-
rištenja biomase. Ostali načini poticaja trebaju biti različite potpore proizvođačima, po-
ticanje znanstvenih i tehnoloških istraživanja, izravna podrška programima i projektima
korištenja obnovljivih izvora energije sredstavima iz državnog proračuna, kao i usposta-
vljanje međunarodne suradnje na ovom području.
LITERATURA
1. Benković Z. 2006. Biomasa kao obnovljivi izvor energije. U: M. Figurić., T. Hauser,
A. Urukalo, 3. Drvno-tehnološka konferencija, Razvojni pravci hrvatske prerade drva i
proizvodnje namještaja, Opatija: Centar za razvoj i marketing d.o.o. Rijeka. Str. 74-76.
2. Domac, J. i drugi, 1998. BIOEN- Program korištenja energije biomase-prethodni re-
zultati i buduće aktivnosti. Zagreb: Energetski institut Hrvoje Požar.
3. Domac J. 2004. Obnovljivi izvori energije i njihovo značenje za Hrvatsku na putu
približavanja Europskoj uniji, EGE 03/2004, Str. 100-103.
4. Granić G. Domac J. 2000. Utjecaj energetskog korištenja biomase na dinamiku zapo-
šljavanja i gospodarski razvoj Hrvatske u periodu 2001-2015. godine. Zagreb: Ener-
getski institut Hrvoje Požar.
5. Grbac I. Ojurović R. Šumarstvo - proizvođač obnovljivih izvora energije, Međunaro-
dni kongres Energija i okoliš 2006. Opatija
6. Radna skupina za međuresorsku suradnju na području energetskog iskorištavanja bi-
omase kao obnovljivog izvora, 2005. Biomasa kao obnovljivi izvor energije, U: J.
Domac, S. Risović, Zagreb, MPŠVG i MINGORP.
7. Nacionalna šumarska politika i strategija. 2003. Narodne novine 120.
8. Strategija razvoja industrijske prerade drva i papira. 2004. Narodne novine 114.
9. Obnovljivi i neobnovljivi izvori energije,
http://ergonomija.zpm.fer.hr/2004/habjanec/Obnovljivi_izvori.html
http://ergonomija.zpm.fer.hr/2004/habjanec/Bioenergija .html
Štefanec, D.1, Vištica, N.2, Brlečić, H.3
ULOGA AGENCIJE U PROCESU

UNAPREĐENJA ENERGETSKOG SEKTORA
REPUBLIKE HRVATSKE S POSEBNIM
OSVRTOM NA ENERGIJU BIOMASE,
BIOPLINA I BIOGORIVA
1
Dubravka Štefanec, dipl. oecc. - član Upravnog vijeća
2
Nikola Vištica, dipl. ing. - rukovoditelj Odjela za plin i naftu
3
Hrvoje Brlečić, dipl. ing. - stručni suradnik u Odjelu za plin i naftu
20 Štefanec, D., Vištica, N., Brlečić, H.
Uloga Agencije u procesu unapređenja energetskog sektora Republike Hrvatske ... 21
Sučić H.1, Zorić D.2
HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK

– FINANCIRANJE PROJEKATA OBNOVLJIVIH
IZVORA ENERGIJE
1. UVOD
U posljednjih desetak godina obnovljivi izvori energije (u daljnjem tekstu: OIE) doživjeli
su značajan zamah u razvoju i implementaciji. Sve europske države bez izuzetka opredi-
jelile su se u svojim strategijama energetskog razvitka za planove značajnog povećanja
korištenja OIE, te za implementaciju zakonodavnog okvira u kojem će ti planovi biti
ostvareni. Također, i u Hrvatskoj, kako kroz strateške dokumente (Strategija energetskog
razvitka Republike Hrvatske, Nacionalna strategija zaštite okoliša, Nacionalni energet-
ski programi i dr.), tako i kroz zakonodavni okvir (Zakon o energiji, Zakon o tržištu
električne energije), korištenje obnovljivih izvora energije, uz energetsku učinkovitost i
kogeneraciju, je prema postojećem stanju energetskog sektora i razvojnom opredjeljenju
utvrđeno kao interes Republike Hrvatske.
Na taj način postavljena je politika razvoja obnovljivih izvora energije, dok će se sama
provedba osigurati putem paketa podzakonskih propisa (Pravilnik o korištenju OIE i ko-
generacije, Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE i kogeneracije, Pravil-
nik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, Uredba o naknadi za poticanje proizvo-
dnje električne energije iz OIE i kogeneracije, Uredba o minimalnom udjelu električne
energije proizvedene iz OIE i kogeneracije čija se proizvodnja potiče) i putem ostalih
instrumenata razvojne politike (institucionalna podrška, fiskalne mjere, ekonomski in-
strumenti, monitoring, edukacija, i dr.). Izazov razvojne politike jest potaknuti domaće
poduzetnike i gospodarstvo na razvoj pojedinih projekata i proizvodnih programa, što u
konačnici ima učinak na zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta.
2. EKONOMSKI INSTRUMENTI
Dio instrumenata razvojne politike obnovljivih izvora energije jesu i ekonomski instru-
menti. Osnovni mehanizam, predviđen zakonom i podzakonskim propisima, je sustav
1
Hrvoje Sučić, dipl. inž. stroj., voditelj projekta obnovljivih izvora energije, HBOR
2
Dubravka Zorić, dipl. oecc., voditelj odjela infrastrukture sektora kreditiranja, HBOR
28 Sučić H., Zorić D.
poticaja putem otkupljivanja električne energije po zajamčenoj povlaštenoj cijeni («feed

in» tarife). Postavljeni sustav poticanja zasnovan je na poticanju konačnog proizvoda tj.
proizvedene električne energije. Proizvođači električne energije iz OIE i kogeneracije do-
bivaju fiksnu zajamčenu tarifu tijekom određenog perioda, a inkrementalne troškove (ra-
zliku između stvarnih troškova u postrojenjima koja koriste obnovljive izvore, odnosno
tržišne cijene energije) pokrivaju svi kupci električne energije putem naknada. Brojčani
iznosi tarifa i naknada definirani su Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije
iz OIE i kogeneracije i Uredbom o naknadi za poticanje proizvodnje električne energije iz
OIE i kogeneracije, čija primjena stupa na snagu 1. srpnja 2007. Ovakvi sustavi zasnova-
ni na zajamčenim tarifama široko su rasprostranjeni u Europi zbog svoje jednostavnosti i
upravljivosti, te do sada postoji prilično iskustvo u njihovoj primjeni.
Osim sustava zajamčenih tarifa, uvode se i komplementarni ekonomski instrumenti u cilju
povećanja korištenja OIE, kao što su izravne subvencije (Ministarstvo gospodarstva, rada
i poduzetništva putem poticanja razvoja proizvodnje opreme za primjenu OIE) i različiti
programi financiranja (Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatska banka
za obnovu i razvitak, Europska banka za obnovu i razvitak, lokalna zajednica, i dr.).
Hrvatska banka za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) sudjeluje na dva načina
u provođenju ekonomskih instrumenata. S jedne strane, kao provedbeno tijelo darovnice
Zaklade Globalnog fonda zaštite okoliša (GEF/IBRD) Republici Hrvatskoj za projekt
obnovljivih izvora energije, a s druge strane kroz Program kreditiranja projekata zaštite
okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.
3. DAROVNICA (GEF/IBRD) REPUBLICI HRVATSKOJ

ZA PROJEKT OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE
Darovnica Zaklade Globalnog fonda zaštite okoliša (dalje u tekstu: GEF) odnosno Me-
đunarodne banka za obnovu i razvitak (dalje u tekstu: IBRD) kao provedbene agencije
GEF-a Republici Hrvatskoj u iznosu od 5,5 milijuna USD namijenjena je za financiranje
provedbe Projekta obnovljivih izvora energije (GEF/IBRD-TF054973) u trajanju od 4
godine.
Osnovni je cilj darovnice podrška razvoju ekonomski i ekološki održivog tržišta obnovlji-
vih izvora energije. Razvoj ovog tržišta učinit će hrvatsko gospodarstvo manje ovisnim
o uvozu električne energije i fosilnih goriva te pridonijeti smanjenju sveukupne emisije
stakleničkih plinova. Također, razvoj tržišta će u dugoročnom smislu dovesti do kreiranja
povoljne klime za privatne investicije u obnovljive izvore energije i do povećanja korište-
nja domaće opreme i usluga, a što u konačnici znači razvoj domaće industrije i povećanje
zaposlenosti.
Institucije Republike Hrvatske uključene u realizaciju darovnice za provedbu Projekta
obnovljivih izvora energije su:
− Ministarstvo financija - primatelj darovnice
− Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) – kao resorno ministar-
stvo nadležno za projekte obnovljivih izvora - korisnik darovnice
− Hrvatska banka za obnovu i razvitak – Provedbeno tijelo
− Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) – Sufinancijer projekta – u
dijelu pripreme i financiranja konkretnih projekata obnovljivih izvora energije
Hrvatska banka za obnovu i razvitak – financiranje projekata obnovljivih izvora energije 29
Opis projekta
Projekt obnovljivih izvora energije ima dvije specifične provedbene komponente:
1. Komponenta (A) razvoja tržišta: Pružanje konkretne pomoći odnosno podrške institu-
cijama RH koje su uključene u provedbu projekta odnosno razvoj energetskog tržišta
u RH (primjerice Regulatorna agencija HERA, Operator tržišta HROTE), kroz odre-
đeni broj definiranih paketa savjetodavnih/tehničkih usluga putem angažiranja odgo-
varajućih konzultantskih resursa. Predviđeni su za sada sljedeći paketi savjetodavnih
usluga:
A1) Potpora Operatoru prijenosnog/distributivnog sustava
A2) Potpora MINGORP-u za sustav odobrenja za izgradnju OIE i Registar OIE
A3) Potpora tarifnom sustavu
A4) Potpora Operatoru tržišta
A5) Potpora uspostavi podzakonskih akata
A6) Potpora razvoju regulacije cijena grijanja
A7) Potpora razvoju tržišta biomase kao goriva
A8) Potpora za efikasniji proces razvoja projekata.
2. Komponenta (B) pripreme pojedinih projekata obnovljivih izvora energije sastoji se
od:
- savjetodavne pomoći svim sudionicima vezanim uz razvojne aktivnosti (financiranje,
dozvole, studije izvodljivosti, zaštita okoliša i ostalo) na pripremi i provođenju kon-
kretnih pojedinih projekata izgradnje objekata obnovljivih izvora energije
- davanja kreditnih sredstava za pripremu kvalificiranih pojedinih projekata u ranoj
fazi, što znači izradu potrebne pripremne dokumentacije za pribavljanje potrebnih do-
zvola temeljem kojih je moguća daljnja implementacija svakog pojedinog projekta
Komponenta B projekta planirana je u bliskoj suradnji i uz sufinanciranje (oko 2,5 mil.
USD) Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Unutar Podrške pri-
premi projekata (komponenta B1) predviđeno je osnivanje Savjetništva za projekte OIE
(SPOI), što je neka vrsta informativnog pulta u svrhu pružanja korisnih informacija nosi-
teljima projekata. Savjetništvo će osnovati i financirati FZOEU.
Program kreditiranja pripreme projekata obnovljivih izvora energije (CLF- Contingent
Loan Facility)
Cilj programa
Program kreditiranja pripreme projekata obnovljivih izvora energije dio je Darovnice
Zaklade GEF/IBRD, komponenta B3. Krediti se odobravaju za pripremu projekata obno-
vljivih izvora energije uključujući biomasu, vjetar, male hidroelektrane (do 10 MW), ge-
otermalnu i sunčevu energiju. Sredstvima kredita financira se priprema projekata javnog
i privatnog sektora. Program se operativno počinje provoditi stupanjem na snagu paketa
podzakonskih propisa obnovljivih izvora energije, odnosno od 1. srpnja 2007. Provodit
će se na dva načina:
a) Za sve vrste projekata obnovljivih izvora energije osim vjetroelektrana – provođenje
kreditiranja će biti kontinuirano putem Programa, počevši od 1. srpnja 2007.
b) Za projekte vjetroelektrana – kreditiranje će se provesti jednokratno, putem natječaja,
te se kasnije više neće provoditi, budući da je u sektoru vjetroelektrana u međuvre-
menu došlo do značajnog razvoja projekata, te se u različitim fazama pripreme sada
nalazi i više od 1600 MW snage projekata vjetroelektrana. S druge strane, elektroe-
nergetski sustav (mreža) je u mogućnosti prihvatiti oko 360 MW do 2010. godine.

To znači da će se samo neki od projekata koji se pripremaju moći spojiti na elektroe-
nergetsku mrežu do 2010. godine, i to oni koji pribave elektroenergetsku suglasnost
od Operatora prijenosnog ili distribucijskog sustava (OPS/ODS). Stoga se, u slučaju
vjetroelektrana, donekle izgubila početna ideja podupiranja razvoja značajnijeg broja
projekata (razvili su se sami i bez pomoći darovnice), te će se sredstva usmjeravati na
ostale vrste obnovljivih izvora, posebice biomasu.
Namjena programa
Krediti su namijenjeni za financiranje izrade projektne dokumentacije u okviru projekata
korištenja obnovljivih izvora energije. Sredstva kredita mogu se koristiti za financiranje:
- Istražnih radova na lokaciji
- Studije o utjecaju na okoliš
- Dokumentacije za dobivanje lokacijske dozvole
- Glavnog projekta
- Investicijske studije
- Dokumentacije za dobivanje građevinske dozvole
- Ostalih dozvola, rješenja, suglasnosti i dokumentacije sukladno propisima koji uređu-
ju područje energetike
Uvjet (tehnički) za razmatranje zahtjeva za kreditiranje jest posjedovanje predinvesticij-
ske studije.
Kreditirati se može do 50% ukupnih prihvatljivih troškova projektne dokumentacije i u
načelu najviše do 150.000 USD.
Korisnici kredita
Prihvatljivi korisnici kredita su komunalna društva, trgovačka društva, obrtnici, jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostale pravne osobe.
Uvjeti kreditiranja
Korištenje
Maksimalno do 2 godine od datuma sklapanja ugovora o kreditu
kredita
Način otplate Jednokratno, 12 mjeseci nakon isteka roka korištenja
Kamatna stopa 4% godišnje
Naknade
Sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR u visini 0,8% (posto) od
iznosa odobrenog ugovorenog kredita, naplaćuje se Korisniku kredita prije ili iz sredstava
odobrenog kredita prilikom prvog korištenja.
Osiguranje
Za osiguranje plasmana po kreditima temeljem ovog programa HBOR će prihvaćati slje-
deće instrumente osiguranja:
- bjanko vlastite trasirane i akceptirane mjenice korisnika kredita uz klauzulu „bez pro-
testa“ s mjeničnim očitovanjem
- zadužnicu korisnika kredita na puni iznos kredita
U slučaju opravdane potrebe HBOR može zatražiti i mjenice i zadužnice od prihvatljivih

pravnih i fizičkih osoba, odnosno druge instrumente osiguranja predviđene Općim uvje-
tima osiguranja plasmana HBOR-a.
Korištenje kredita
HBOR kredite odobrava u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
(FZOEU). Ugovor o kreditu zaključuje se između HBOR-a i FZOEU-a te korisnika kre-
dita. Sredstva kredita će se isplaćivati izravno na žiro-račun izvođača radova i dobavljača
usluga s kojima će korisnik kredita sklopiti ugovore.
Korisnik kredita, trgovačko društvo, obrtnik ili druga pravna osoba, mora prikupiti naj-
manje tri valjane ponude prije izbora izvođača radova i dobavljača usluga.
Rok korištenja kredita odobrava se do 2 godine od datuma zaključenja ugovora o kreditu,
najviše kroz 10 povlačenja.
4. PROGRAM KREDITIRANJA PROJEKATA ZAŠTITE

OKOLIŠA, ENERGETSKE UČINKOVITOSTI I
OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE
Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) kao državna razvojna banka u okviru svo-
jih aktivnosti ima značajnu ulogu u održivom razvoju gospodarstva Republike Hrvatske.
Kroz financiranje malih i srednjih poduzetnika, velikih gospodarskih subjekata kao i in-
frastrukture HBOR provodi strategiju Vlade Republike Hrvatske.
Održivi razvoj podrazumijeva i odgovorno ponašanje usmjereno ka očuvanju i unaprje-
đivanju kvalitete okoliša, a HBOR u okviru svojih programa kreditiranja posebnu pažnju
posvećuje i ocjenjivanju projekata s gledišta utjecaja na okoliš.
Također, u svom djelovanju nastoji potaknuti i druge financijske institucije i banke u
Hrvatskoj s kojima surađuje na poslovanje koje je u skladu s ekološkim standardima. Već
nekoliko godina HBOR razvija i financira programe i projekte zaštite okoliša od kojih
je posebno značajno izdvojiti Program kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske
učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.
Program kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih
izvora energije
Cilj programa
Realizacija onih investicijskih projekata kojima je svrha:
- poticanje korištenja obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, biomasa i dr.)
- provedba nacionalnih energetskih programa
- poticanje održive gradnje, čistijeg transporta, čistije proizvodnje, odnosno izbjegava-
nje i smanjenje nastajanja otpada i emisija u proizvodnom procesu
- saniranje odlagališta otpada, gospodarenje otpadom, obrade otpada i iskorištavanja
vrijednih svojstava otpada
- zaštita i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti te drugih projekata kojima se
zaštićuje okoliš, postiže energetska učinkovitost te uvode obnovljivi izvori energije
Namjena kredita:
I. Osnovna sredstva: - osnivačka ulaganja
- zemljište
- građevinski objekti
- oprema i uređaji
II. Trajna obrtna sredstva: (do 30% ukupnog iznosa kredita)
Korisnici kredita:
Korisnici kredita mogu biti trgovačka društva, jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave, komunalna društva, obrtnici i ostale pravne i fizičke osobe te poslovne ban-
ke koje su s HBOR-om ugovorile suradnju na provođenju programa.
Iznos kredita, rok korištenja i otplata
Najmanji iznos kredita: 100.000 kuna.
Najveći iznos kredita nije ograničen: ovisi o HBOR-ovim mogućnostima financiranja
konkretnom investicijskom programu, kreditnoj sposobnosti korisnika kredita, vrijedno-
sti i kvaliteti ponuđenih instrumenata osiguranja.
HBOR u pravilu kreditira do 75% predračunske vrijednosti investicije bez PDV-a.
Rok korištenja kredita: do 12 mjeseci.
Poček: do 2 godine.
Rok otplate: do 12 godina, uključujući i poček.
Kamate:
Skupina
gospodarskih Kriteriji Kamatna stopa
subjekata
- korisnik kredita koji ulaže na područja posebne

državne skrbi ili otoke
ili
SKUPINA A - korisnik kredita je mali ili srednji poduzetnik 4% godišnje
ili
- korisnik kredita koji je dokazao tržišnu

konkurentnost uspješnom prodajom na domaćem i/ili
inozemnom tržištu
SKUPINA B - svi ostali korisnici kredita 6% godišnje
Kamatna stopa se može ugovoriti i na razini tromjesečni EURIBOR + 2% postotna boda

godišnje.
Tržišna konkurentnost i uspješna prodaja na domaćem i/ili inozemnom tržištu ocjenjivat

će se primjenom i ispunjenjem sljedećih kriterija:
- poslovni prihodi veći od poslovnih rashoda u prethodnoj godini

- tekuća likvidnost veća od 1 (kratkotrajna imovina /kratkoročne obveze)
- koeficijent dugoročne financijske stabilnosti manji od 1 (dugotrajna imovina u odnosu
na kapital, rezerve i dugoročne obveze)
- umanjeni valutno inducirani kreditni rizik (najmanje 30% poslovnih prihoda na stra-
nim ili međunarodnim tržištima, odnosno ostvarenjem najmanje 30% noćenja inoze-
mnih gostiju od ukupno ostvarenih noćenja u prethodnoj poslovnoj godini)
Kriteriji tržišne konkurentnosti i uspješne prodaje utvrđuju se na osnovi financijskih iz-
vješća gospodarskih subjekata za prethodnu poslovnu godinu (bilanca i račun dobiti i
gubitka te za obrtnike prijavu poreza na dohodak, ovjereni od nadležnih osoba).
Naknade:
- naknada za obradu zahtjeva: 0,8 % jednokratno na iznos odobrenog kredita
- naknada za rezervaciju sredstava: 0,25% na neiskorišteni iznos kredita
Osiguranje:
Za osiguranje urednog izvršenja obveza po kreditima HBOR će prihvaćati:
- mjenice i zadužnice
- zalog ili fiducijarni prijenos vlasništva na imovini uz policu osiguranja vinkuliranu u
korist HBOR-a
- bankarska jamstva
- garancije HAMAG-a, jamstvo RH
- druge uobičajene instrumente osiguranja u bankarskom poslovanju
Suradnja s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

HBOR i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) zaključili su Ugovor
o subvencioniranju kamatnih stopa na kredite namijenjene zaštiti okoliša, energetskoj
učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije. Prema tom ugovoru:
- korisnici subvencionirane kamatne stope od strane FZOEU mogu biti pravne i fizi-
čke osobe koje ulažu sredstva u projekte i slične aktivnosti u području zaštite oko-
liša, energetske učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije i koje sukla-
dno HBOR-ovim programima kreditiranja ostvare pravo korištenja kredita i za koje
HBOR i FZOEU, svatko u svom djelokrugu, utvrde da su prihvatljivi za financiranje
- kamatna stopa se subvencionira u visini 2%
5. ZAKLJUČNO
Hrvatska banka za obnovu i razvitak sudjeluje na dva načina u financiranju OIE. S jedne
strane, kao provedbeno tijelo darovnice Zaklade Globalnog fonda zaštite okoliša (GEF/
IBRD) Republici Hrvatskoj za projekt obnovljivih izvora energije, a s druge strane kroz
Program kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih
izvora energije. Projekt obnovljivih izvora energije ima za cilj podržati razvoj ekonom-
ski i ekološki održivog tržišta obnovljivih izvore energije i to putem podrške razvoju
mehanizama i institucija samog tržišta, te putem podrške pripremi pojedinih projeka-
ta obnovljivih izvora energija, a što uključuje i mogućnost kreditiranja izrade projektne
dokumentacije za pojedine projekte. Svojim ciljanim Programom kreditiranja projekata

zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije HBOR omogućava
nastavak razvoja i realizaciju investicijskih projekata.
Čakija, A.*
ZNAČAJ POLJOPRIVREDE U KORIŠTENJU

OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE
Sažetak: Hrvatska treba ispuniti udio biogoriva u prometu od 5,75% do 2010. go-
dine. Pritom treba stvoriti pravni, institucionalni okvir i pozitivno okruženje tržišnoga
gospodarstva kao temelj za uspješnu proizvodnju i korištenje biogoriva. Ministarstvo po-
ljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva kao nositelj projekta pod nazivom „Pro-
jekt biodizel – uvođenje proizvodnje biodizelskog goriva u RH“ koji je pokrenula Vlada
Republike Hrvatske zadužilo je resorna ministarstva da se stvori poticajno zakonodavno
okružje donošenjem strateških dokumenata za uvođenje biogoriva u Republiku Hrvatsku.
Do kraja 2007. godine bit će izrađen Zakon o biogorivima koji bi trebao povezati sve
propise u jednu cjelinu te riješiti pitanja vezana uz proizvodnju, stavljanje na tržište i
trgovinu biogorivima. U radu će biti govora o nizu poticajnih mjera koje Ministarstvo po-
ljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva daje proizvođačima sirovina namijenje-
nih proizvodnji biogoriva. Osim nacionalnih poticajnih mjera, prikazat će se mogućnosti
korištenja pretpristupnih fondova SAPARD-a i IPARD-a u svrhu financiranja projekata
vezanih uz obnovljive izvore energije. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga
gospodarstva priprema se i za buduće projekte u vezi s obnovljivim izvorima energije, a
osobito uvođenjem bioetanola i bioplina u Republiku Hrvatsku.
Ključne riječi: poljoprivreda, poticaji, biogorivo, biodizel, bioetanol, bioplin
1. UVOD
Jedna od stalnih i nužnih potreba današnjeg čovjeka jest potreba za energijom.
Fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin) neobnovljiv su izvor energije, pa ih je zbog tro-
šenja sve manje. Za razliku od njih, obnovljivi izvori energije uz pravilno gospodarenje
osiguravaju neiscrpan izvor energije.
Ideja o održivom razvitku pojavljuje se početkom 90-ih godina kao odgovor na probleme
koji su, više ili manje izraženi, zapaženi na cijeloj Zemlji.
Fosilno gorivo napretkom tehnologije dobiva na važnosti do te mjere da je poremećaj u
njegovoj opskrbi ili podizanje cijena fosilnih goriva uzrokovalo poremećaje u ukupnim
* Andreja Čakija, dr. vet. med., Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga

gospodarstva
36 Čakija, A.
nacionalnim gospodarstvima. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je

nekoliko kriza vezanih uz fosilna goriva koje su imale i ekonomske i političke posljedice.
Sve veće onečišćenje okoliša uzrokovano korištenjem fosilnih goriva i svijest o potrebi za
održivim načinima gospodarenja, uz probleme koji su se pojavili u poljoprivredi, dovelo
je do spoznaje da je potrebno razvijati i koristiti obnovljive izvore energije, što je ključni
čimbenik budućih strategija razvitka.
Razvoj uporabe obnovljivih izvora energije važan je zbog nekoliko razloga:
• Obnovljivi izvori energije imaju vrlo važnu ulogu u smanjivanju emisije ugljičnog di-
oksida (CO2) u atmosferu. Smanjivanje emisije CO2 u atmosferu jedna je od ključnih
odrednica Europske unije, koju će morati prihvatiti i Hrvatska
• Povećanje udjela obnovljivih izvora energije povećava energetsku održivost sustava
te pomaže u poboljšavanju sigurnosti dostave energije na način da smanjuje ovisnost
o uvozu energetskih sirovina i električne energije.
Nekoliko tehnologija, osobito korištenje energije vjetra, malih hidrocentrala, energije iz
biomase i Sunčeve energije, ekonomski su konkurentne. Iako je proces prihvaćanja novih
tehnologija vrlo spor radi visoke početne cijene, on je nezaobilazan jer je čist i sačuvan
okoliš temeljni resurs i okvir koji određuje prostor i smjer razvitka te određuje trajna i
čvrsta ograničenja tom razvitku.
Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva iz repičinog ulja ili drugih biljnih ulja esterifi-
kacijom s metanolom. Pritom nastaje gorivo koje ima svojstva jednaka onima klasičnog
dizela iz mineralnog ulja. Može se koristiti u potpunosti kao zamjena za mineralni dizel
ili kao smjesa s njim, a današnji sve zahtjevniji ekološki standardi i obveze smanjivanja
emisije stakleničkih plinova daju snažan poticaj njegovom korištenju.
Hrvatska treba ispuniti udio biodizela u prometu od 5,75% do 2010. godine. Pritom valja
stvoriti pravni, institucionalni okvir i pozitivno okružje tržišnoga gospodarstva koji pred-
stavlja temelj za uspješnu proizvodnju i korištenje biodizela. U sljedećem razdoblju tre-
baju se ispuniti zahtjevi kojima RH, kao buduća članica EU, mora udovoljiti, a povezani
su sa zaštitom okoliša, održivim razvitkom, poljoprivredom i energetikom.
2. ZAKONODAVNI OKVIR RH
2.1. Razvoj zakonodavnih okvira o biogorivu
Projekt Biodizel – uvođenje proizvodnje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku po-

krenut je 30. studenoga 2000. godine odlukom Vlade Republike Hrvatske kao dio Na-
cionalnog energetskog programa BIOEN-a (Program korištenja biomase i otpada). Za
nositelja projekta postavljeno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospo-
darstva koje je za pripremu i provedbu imenovalo radnu skupinu.
Sporazum o pripremi i vođenju projekta Biodizela potpisan je 2001. godine.
Povjerenstvo za nadzor nad provedbom projekta „Uvođenje biodizelskog goriva u Repu-
bliku Hrvatsku“ osnovano je 2005. godine.
Na sjednici Vlade 15. lipnja donesen je Zaključak o prihvaćanju izvješća o radu na proje-
ktu te su zadužena ministarstva za provedbu aktivnosti u svojoj nadležnosti.
Do 1. siječnja 2006. godine, u skladu sa Zaključkom Vlade RH od 15. lipnja 2005., na-
dležna ministarstva napravila su sljedeće:
Značaj poljoprivrede u korištenju obnovljivih izvora energije 37
Ministarstvo financija - u toku je razmatranje Zakona o posebnom porezu na naftne

derivate, u dijelu koji se odnosi na „plavi dizel“ i biodizel. Također traje izrada stručne
podloge Zakona o posebnom porezu na energente i električnu energiju u skladu s pra-
vnom stečevinom EU, što uz ostalo uključuje i uređenje plaćanja posebnog poreza na sva
biogoriva – snižavanje porezne stope, izuzeće od plaćanja, minimalne trošarine i povrat
plaćene trošarine.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva - u suradnji s Ministarstvom financija
i Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva odredilo je iznos carin-
ske stope za biodizelsko gorivo u iznosu od 4%. Tarifna oznaka za biodizel objavljena je
u Uredbi o dopuni uredbe o Carinskoj tarifi (NN 145/2005) i glasi 3824 90 99 50.
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izradilo je Uredbu o
kakvoći biogoriva (NN 141/2005) koja je stupila na snagu 1. siječnja 2006. godine.
Državni Inspektorat je izradio Uredbu o dopuni uredbe o određivanju proizvoda za koje
je potrebno uvjerenje o kakvoći (NN 143/05).
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva izradilo je Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu
kojim su definirane poticajne mjere za uljanu repicu proizvedenu za neprehrambeni lanac,
pri čemu je uz redovnih 2250 kn/ha predviđeno dodatnih 300 kn/ha za uljanu repicu koja
je namijenjena proizvodnji biodizela. Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2007. godine.
Energetski institut „Hrvoje Požar“ izradio je studiju „Plan stavljanja biogoriva u pro-
met na domaće tržište za 2007. godinu”. Studija definira obveznu količinu biogoriva koju
se mora staviti na domaće tržište (22.000 t), način korištenja biogoriva i obveze RH pre-
ma EU u kontekstu biogoriva te analizira sadržaj Direktive 2003/30/EC o promociji bio-
goriva, tehnička pitanja u vezi s korištenjem biogoriva u vozilima i postojanje sirovine za
proizvodnju biodizela (uljarice, otpadna jestiva ulja).
2.2. Zakoni povezani s biogorivom

a. Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05) daje definiciju biogoriva, govori o kakvoći
i propisuje indikativni cilj za RH
Uredba predstavlja prvi i trenutno jedini važeći podzakonski akt koji regulira pitanja
vezana uz korištenje biogoriva kao što su:
• definicija i klasifikacija
• oblici biogoriva koja se mogu stavljati u promet na domaće tržište
• granične vrijednosti značajki kakvoće
Uredbom o kakvoći biogoriva, koja je na snazi od 1. siječnja 2006. godine, određen je
indikativni cilj stavljanja u promet biogoriva na domaće tržište od 5,75% u ukupnom
udjelu goriva, a treba se ostvariti do 31. prosinca 2010. Uredba je donesena na osnovi
Zakona o zaštiti zraka i rezultat je združenog djelovanja Ministarstva zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva te Ministarstva gospodarstva. Do 1. prosinca 2010.
godine Hrvatska se obvezala da će staviti oko 157.000 tona biodizela.
b. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ri-
barstvu i šumarstvu (NN 85/06)
Prema važećoj zakonskoj regulativi, Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o dr-
žavnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, donesenom u prosincu 2006.
38 Čakija, A.
godine, za proizvodnju uljane repice u svrhu proizvodnje biodizela vrijedi sljedeće:

»Korisnici poticaja za uljanu repicu za proizvodnju biodizela jesu poljoprivredna
gospodarstva koja su proizvela minimalno poticane količine uljane repice te proizve-
denu uljanu repicu prodala i isporučila na preradu za proizvodnju biodizela« (članak
4.).
Poticaj za proizvodnju uljane repice za proizvodnju biodizela iznosi do 2.550,00 kn/
ha (dodatak II. Zakona). Time su poticaji uvećani za 300 kn/ha.
Minimalno poticana količina proizvedene uljane repice za proizvodnju biodizela
iznosi 3 ha (dodatak III. Zakona).
c. Zakon o energiji (NN 68/01, 177/04)
d. Strategija energetskog razvitka RH (NN 38/02)
e. Nacionalna strategija zaštite okoliša (NN 46/02)
f. Pravilnik o uvjetima za obavljanje energetske djelatnosti (NN 06/03, 94/05)
g. Zakon o tržištu naftom i naftnim derivatima (NN 57/06)
h. Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04)
i. Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima (NN 124/06)
j. Zakon o biogorivima - u pripremi je Zakon o biogorivima koji treba izraditi do kraja
2008. godine. Zakon će izraditi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u
suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Ministar-
stvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te Ministarstvom financija.
Zakon bi trebao povezivati sve propise u jednu cjelinu te riješiti pitanja vezana za
proizvodnju, stavljanje na tržište i trgovinu biogorivom.
k. Odluka Vlade RH o postotku biogoriva u ukupnom udjelu goriva u 2007. godini i
količini biogoriva koje se mora staviti u promet na domaće tržište u 2007. godini pre-
ma izrađenom Prijedlogu Plana stavljanja biogoriva u ukupnom udjelu goriva u 2007.
godini od 0,9%. Prema prijedlogu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva,
za biodizel je izračunana, u skladu s energetskim sadržajem za biodizel (36,9 MJ/kg)
utvrđenim Uredbom i planiranom ukupnom potrošnjom svih motornih goriva, količi-
na od 22.000 tona biodizela.
3. RASPOLOŽIVOST BIOGORIVA U REPUBLICI

HRVATSKOJ
3.1. Postojeća proizvodnja biogoriva u Republici Hrvatskoj
Prvi pogon za proizvodnju biodizela u Republici Hrvatskoj je u sastavu tvrtke Modibit

d.o.o. iz Ozlja, koja je proizvodnju započela u svibnju 2006. Pogon je kapaciteta 20.000
t/godišnje. U pogonu se proizvodi metilni ester iz uljane repice (biodizel), a u proizvodnji
je zaposleno 25 ljudi. Zbog nedostatka sirovine na domaćem tržištu, sva se sirovina (re-
pičino ulje) uvozi iako postoji interes i planovi za poticanje domaće proizvodnje. U toku
2006. godine proizvedeno je oko 7. 000 tona biodizela, pri čemu se cjelokupna količina
izvezla budući da do sada nije bilo većeg interesa za prodaju biodizela u Hrvatskoj, a niti
propisa koji bi dobavljače goriva obvezivali na prodaju biogoriva. U proteklih desetak
godina u Hrvatskoj su zabilježene brojne inicijative te iskazivanje namjere i interesa za
pokretanje proizvodnje biogoriva domaćih i stranih investitora, ali je do sada uglavnom

izostala provedba tih projekata.
U listopadu 2006. godine otvoren je pogon u sklopu tvrtke Vitrex d.o.o. u Virovitici
za proizvodnju biodizela iz korištenoga jestivog ulja. Do kraja 2006. u probnoj proizvo-
dnji planirala se proizvodnja od 6.000 do 6.600 tona biodizela. Puni kapacitet pogona
jest prerada 560.000 litara otpadnog ulja na mjesec. Tvrtka Vitrex d.o.o. je za obavljanje
djelatnosti prikupljanja rabljenog jestivog ulja, koje nastaje u restoranima, bolnicama,
hotelima i ostalim objektima u kojima se priprema hrana, osnovala i svoje tvrtke u Bosan-
skoj Gradiški i Srijemskoj Mitrovici. Najveći dio početne proizvodnje od šest tisuća litara
biodizela planira se izvesti na njemačko tržište, a dio upotrijebiti za potrebe vlastitoga
voznog parka.
U studenome 2006. godine tvrtka Europa-mil d.o.o. počela je graditi pogon za proizvo-
dnju biodizelskoga goriva u Vukovaru planiranoga kapaciteta 35.000 tona. Prema dostu-
pnim informacijama, za navedeni projekt već su izdane lokacijska i građevinska dozvola,
a početak proizvodnje se očekuje 2008. godine.
Slični projekti planiraju se i razvijaju u Varaždinu (20.000 tona) i Novoj Gradiški (20.000
– 30.000 tona).
IPK Tvornica ulja Čepin planira proizvodnju 60.000 tona biodizela godišnje.
3.2. Potrebne količine biogoriva koje bi Republika Hrvatska trebala

staviti u promet na domaće tržište od 2005. do 2010. godine
U cilju osiguranja tržišta s minimalnim udjelom biogoriva za potrebe prijevoza radi za-
štite okoliša, Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05) propisuje nacionalni indikativni
cilj od 5,75% udjela biogoriva u ukupnom udjelu motornih goriva na domaćem tržištu do
31. prosinca 2010. godine.
Prema istoj uredbi Vlada Republike Hrvatske određuje, u svrhu ostvarenja nacionalnog
indikativnog cilja, godišnji postotak biogoriva u ukupnom udjelu goriva te godišnju koli-
činu biogoriva koje se mora staviti u promet na domaće tržište, odnosno donosi godišnji
Plan stavljanja biogoriva u promet na domaće tržište. Prva godina za koju se Plan donosi
je 2007. godina.
Tablica 1. Potrebne količine biogoriva koje bi trebalo staviti u promet na domaće tržište prema
indikativnom cilju iz Direktive 2003/30/EC
Godina Udio Ukupna Potrebna Ekvivalentna domaća
biogoriva u potrošnja biogoriva u PJ proizvodnja biogoriva u
gorivu energije u tonama
prometu u PJ
2005. 2% 80,67 1,61 43.280
2006. 2,75 % 84,50 2,32 62.300
2007. 3,5 % 88,50 3,10 83.000
2008. 4,25 % 92,60 3,94 105.600
2009. 5% 97,00 4,85 130.000
2010. 5,75 % 101,60 5,84 157.000
40 Čakija, A.
4. FINANCIRANJE OIE PUTEM PRETPRISTUPNOG

FONDA NAMIJENJENOG POLJOPRIVREDI I
RURALNOM RAZVITKU – SAPARD, IPARD
4.1. SAPARD
Poticanje razvitka i unapređivanja osnovne infrastrukture jedan je od preduvjeta za razvi-

tak uravnoteženoga gospodarskog rasta u ruralnom području i unapređivanja društveno-
gospodarskih životnih uvjeta ruralnog stanovništva u Hrvatskoj.
Stoga su u okviru pretpristupnog programa SAPARD-a, osim „Ulaganja u poljoprivredna
gospodarstva“ i “Unapređivanja prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda“,
dopuštena i ulaganja u ruralnu infrastrukturu:
• Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju javnih nerazvrstanih cesta
• Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju šumskih protupožarnih putova/višefunkcionalnih
cesta
• Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju kanalizacijskog sustava i pogona za pročišćava-
nje otpadnih voda
• Ulaganja u izgradnju i/ili adaptaciju toplana koje koriste organski otpad iz poljopri-
vrede i/ili šumarstva
Jedan je od prioriteta korištenje organskog otpada iz poljoprivrede i šumarstva kao izvora
grijanja kako bi se unaprijedili životni uvjeti ruralnog stanovništva i ekološka situacija.
Prema kriteriju Europske unije, 2001. godine samo je 18,1% ruralnih kućanstava imalo
centralno grijanje. Ulaganja u toplane koje koriste biomasu popravit će to stanje u bitnim
zgradama kao što su vrtići, škole i ambulante.
Krajnji korisnici (za ulaganje u toplane) su jedinice lokalne samouprave (JLS) sa manje
od 10000 stanovnika, gdje raspoloživi obujam biomase za 50% stanovnika iznosi ili pre-
mašuje 0,6m3 po glavi odnosno JLS s velikim potencijalom za uporabu biomase.
Ta područja pokrivaju sljedeće županije: Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-mo-
slavačka, Karlovačka, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska,
Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brod-
sko-posavska, Zadarska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Istarska i Međimur-
ska županija te Grad Zagreb.
Potpore iznose 100% ukupnih dopuštenih izdataka (doprinos EU 75%, RH 25%), a za
ulaganja u toplane najviše 5 mil. HRK (oko 685.000 eura) po projektu.
Kriteriji za odabir:
• Projekt po dovršetku provedbe osigurava sukladnost sa standardima EU vezanima uz
okoliš
• Provesti procjenu učinka na okoliš prije ulaganja
• Poslovni plan isplativosti koji pokazuje rentabilnost ulaganja u projekt
• Dugoročni ugovor o opskrbi otpadom za opskrbu javnih zgrada energijom.
Dopušteni izdaci:
Izdaci će se smatrati dopuštenima za potporu ako ispunjavaju zahtjeve koje predviđa čla-
nak 4., Odjeljak B Višegodišnjeg sporazuma o financiranju između Komisije Europskih
zajednica u ime Europske zajednice i Republike Hrvatske:
• Nova oprema i mehanizacija, uključujući računalnu opremu i programe (za toplane i

pogone za pročišćavanje otpadnih voda)
• Novi materijali za gradnju
• Troškovi gradnje/adaptacije na temelju ugovora s trećom stranom (vlastiti troškovi
isključeni)
• Opći troškovi, poput naknada arhitektima, inženjerima i konzultantima, studije prove-
divosti, poslovni planovi, patenti i dozvole izravno povezani uz rad izvoditelja proje-
kta do najviše 12% ukupnih izdataka isključujući ove opće troškove
• Kako bi se projekt odabrao za potporu Zajednice, sve usluge, radovi, mehanizacija i
potrošni materijali moraju potjecati iz Zajednice ili država spomenutih u članku 14.
(stavak 2.7) Odjeljak A Višegodišnjeg sporazuma o financiranju (MAFA)
Indikativni proračun:
God. Ukupni iznos Javni izdaci
investicija EUR mil Ukupno EU NAC.
Mil EUR % Mil EUR % Mil EUR %
2006. 13,33 13,33 100 10 75 3,33 25
4.2. IPARD
IPA je novi jedinstveni instrument pretpristupne pomoći državama kandidatkinjama i po-

tencijalnim državama kandidatkinjama za razdoblje od 2007. do 2013. Zamjenjuje posto-
jeće instrumente PHARE, ISPA, SAPARD i CARDS i ima ulogu potpore za dosezanje
pristupnih kriterija (političkih i ekonomskih), prihvaćanje i provedbu pravne stečevine
EU.
IPA se sastoji od pet komponenata:
• Tranzicijska pomoć i jačanje institucionalne sposobnosti
• Regionalna i prekogranična suradnja
• Regionalni razvoj
• Razvoj ljudskih potencijala
• Ruralni razvoj
Prioriteti programa IPARD-a:

• Prioritet 1 – poboljšanje tržišne efikasnosti i provedbe EU standarda
• Prioritet 2 – pripremne aktivnosti za provedbu poljoprivredno–okolišnih mjera i Le-
adera
• Prioritet 3 – razvoj ruralne ekonomije
• Poboljšanje i razvoj ruralne infrastrukture
• Razvoj i diverzifikacija ruralnih ekonomskih aktivnosti
• Ulaganje u obnovljive izvore energije
4.3. Poticaji za uljanu repicu namijenjenu proizvodnji biodizela
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva izradilo je Zakon o

izmjenama i dopunama Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu
(NN 85/06) kojim su definirane poticajne mjere za uljanu repicu proizvedenu za biodizel.
42 Čakija, A.
Zakon je stupio na snagu od 1. siječnja 2007. godine. »Korisnici poticaja za uljanu repicu
za proizvodnju biodizela jesu poljoprivredna gospodarstva koja su proizvela minimalno
poticane količine uljane repice te proizvedenu uljanu repicu prodala i isporučila na prera-
du za proizvodnju biodizela. Poticaj za proizvodnju uljane repice za proizvodnju biodize-
la iznosi do 2.550 kn/ha (dodatak II. Zakona). Time su poticaji uvećani za 300 kn/ha.
Minimalno poticana količina proizvedene uljane repice za proizvodnju biodizela iznosi 3
ha (dodatak III. Zakona).
5. ZAKLJUČAK
Za postizanje osnovnih ciljeva (postavljanje temelja za uspješnu proizvodnju i korištenje
biogoriva te udjela biodizela u prometu od 5,75% do 2010. godine) provedene su mnoge
aktivnosti unutar institucija RH. Donesena je Strategija energetskog razvitka Republike
Hrvatske, imamo Uredbu o kakvoći biogoriva, određena je količina biodizela koja se
mora staviti u promet na domaće tržište u 2007. godini (22.000 tona), postoje poticaji za
proizvodnju uljane repice namijenjene proizvodnji biodizela (do 2.550 kn/ha). Potrebno
je razvijati tržište biogoriva u Hrvatskoj, stvarati preduvjete za razvitak sirovinske osnove
te ustanoviti praksu da dobavljači goriva stavljaju biogorivo na tržište odnosno da potro-
šači koriste biogorivo.
6. LITERATURA
1. BIOEN, Program korištenja biomase i otpada, prethodni rezultati i buduće aktivnosti,
Energetski institut “Hrvoje Požar“, Zagreb, 1998.
2. Directive 2003/30 EC
3. Plan stavljanja biogoriva u promet na domaće tržište za 2007.godinu. Energetski in-
stitut “Hrvoje Požar“, Zagreb, 2006.
4. SAPARD PLAN, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Za-
greb, 2006.
5. Draft IPARD PLANA, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodar-
stva
6. Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05)
7. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu
i šumarstvu (NN 85/06)
Cepić, N.*, Vranković, I.*
ENERGIJA IZ KOMUNALNOG I NEOPASNOG

PROIZVODNOG OTPADA I POLJOPRIVREDNE
BIOMASE
- PROJEKT SJEVEROZAPADNE HRVATSKE -
1. UVOD – OKVIR PROJEKTA
U toku svoje tranzicije prema tržišnoj ekonomiji i u procesu pristupa Europskoj uniji
Republika Hrvatska mijenja svoje zakonske propise i pristupe energetici, gospodarenju
otpadom i zaštiti okoliša.
Ratifikacijom dvaju međunarodnih dokumenata, Sporazuma o energetskoj zajednici ze-
malja jugoistočne Europe s Europskom komisijom i Protokola iz Kyota unutar Ujedi-
njenih naroda, preuzete su obveze koje značajno utječu na energetsku budućnost RH, a
ujedno definiraju ciljeve i provedbeni okvir za :
o Povećanje energetske učinkovitosti
o Smanjenje emisija stakleničkih plinova
o Uvođenje slobodnog tržišta električne
energije i prirodnog plina
o Prihvaćanje strogih europskih normi za-
štite okoliša
o Javnu kontrolu utjecaja investicijskih
objekata na okoliš
o Primjenu biogoriva u prometu
o Proizvodnju električne energije iz obno-
vljivih izvora
o Kogenerativnu proizvodnju električne i
toplinske energije
* Mr. sc. Nedo Cepić, dipl. ing., ravnatelj JUSZH

Ivan Vranković, dipl. ing., savjetnik JUSZH
Javna ustanova za odlaganje komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada
sjeverozapadne Hrvatske - Osnivači: Županije: Krapinsko-zagorska, Varaždinska,
Koprivničko-križevačka, Međimurska Gradovi: Varaždin, Ivanec, Lepoglava, Ludbreg,
Novi Marof, Varaždinske Toplice, Koprivnica, Đurđevac, Klanjec, Pregrada, Zlatar,
Mursko Središće, Čakovec, Prelog, Zabok
44 Cepić, N., Vranković, I.
Treći dokument, Strategija gospodarenja otpadom RH, definira okvir i ciljeve održivoga
gospodarenja otpadom, a donesen je u skladu s navodima Zakona o otpadu i Zakona o
zaštiti okoliša.
U tom dokumentu nedvojbeno je utvrđeno da je ‘neodgovarajuće gospodarenje otpadom
najveći problem zaštite okoliša u Hrvatskoj.
Količina otada raste, a infrastruktura koja bi taj otpad trebala zbrinuti nije dostatna’.
Prihvaćajući pravnu stečevinu EU i njen pristup gospodarenju otpadom, usvojena su i na-
čela održivoga gospodarenja otpadom zorno prikazana na slici Hijerarhija gospodarenja
otpadom u RH:
Do 2025. godine ciljevi su sljedeći:

- 99% stanovništva pokriti organiziranim skupljanjem kom. otpada
- 25% komunalnog otpada prikupiti odvojeno
i reciklirati
- 30% komunalnog otpada obraditi (posebno
biorazgradivog 65%)
- Samo 45% komunalnog otpada odložiti, i to
na službenim uređenim deponijima
Planom gospodarenja otpadom, koji predstavlja
provedbeni dokument Strategije, posebno se
upućuje na energetsku oporabu neopasnog otpa-
da, što je prikazano u sljedećoj shemi.
Međunarodno preuzete obveze:

- smanjivanje emisija stakleničkih plinova
- poticanje primjene biogoriva u prometu
- poticanje proizvodnje električne energije iz
obnovljivih izvora
- poticanje proizvodnje električne energije u
kogeneraciji
te zakonske obveze o zaštiti okoliša i održivom
Energija iz komunalnog i neopasnog proizvodnog otpada i poljoprivredne biomase 45
gospodarenju otpadom nameću tehničko rješenje Projekta ‘Energija iz neopasnog otpada

i poljoprivredne biomase‘.
Realizacija Projekta pak mora biti u skladu sa strogim europskim normama zaštite oko-
liša, a kontrola utjecaja na okoliš podvrgnuta javnoj raspravi u fazi pripreme Projekta
(‘Studija utjecaja na okoliš’ – SUO) te osiguran javni nadzor nad pogonskim emisijama u
okoliš (‘Monitoring emisija’).
2. ‘ENERGIJA IZ NEOPASNOG OTPADA I

POLJOPRIVREDNE BIOMASE’ - PROJEKT
SJEVEROZAPADNE HRVATSKE
Projekt se sastoji od dviju grupa:

Grupa 1:
Centar za gospodarenje otpadom (CGO) s energetskom oporabom i odlagalištem neopa-
snog otpada
Grupa 2:
Tvornica bioetanola s proizvodnjom poljoprivredne biomase
Grupe obuhvaćaju sljedeće jedinice:

1. Regionalni centar za gospodarenje otpadom (RCGO) u kojem se priprema i obrađuje
neopasni (komunalni i proizvodni) otpad, te na uređeni, službeni deponij odlažu neo-
pasni i inertni ostaci, kao i pripadajuće pretovarne stanice.
2. Kogeneracijski energetski blok za proizvodnju električne i toplinske energije na bazi
energetske oporabe selektiranoga gorivog otpada (RDF) i bioplina iz bioplinskog po-
strojenja
3. Postrojenje za proizvodnju bioplina koje proizvodi bioplin iz tehnološkog osta-
46 Cepić, N., Vranković, I.
tka (‘šlempe’) iz bioetanolskog postrojenja i biorazgradivog otpada selektiranog u

RCGO
4. Tvornica bioetanola koja proizvodi bioetanol iz poljoprivredne biomase
Poljoprivredna proizvodnja biomase, koja se koristi kao sirovina za dobivanje bioetanola,
a koje koristi gnojivo proizvedeno u bioplinskom postrojenju
Energetska oporaba neopasnog otpada (komunalnog i proizvodnog) koji se prikupi u regi-

ji sjeverozapadne Hrvatske, a koji bi se obrađivao u Regionalnom centru za gospodarenje
otpadom (RCGO / Kogenerativni energetski blok), treba omogućiti smanjivanje količina
otpada koji se odlaže, pri čemu se energija selektiranoga i baliranoga gorivog otpada
(RDF) i bioplina koristi za kogenerativnu proizvodnju toplinske i električne enrgije.
Dakle, Kogenerativni energetski blok koristi jeftino obnovljivo gorivo (RDF i bioplin) te
u kontinuiranom pogonu proizvodi znatne količine električne i toplinske energije.
Ta se energija koristi na mjestu nastajanja odnosno u Tvornici bioetanola i Postrojenju za
proizvodnju bioplina koje kao osnovnu sirovinu za proizvodnju bioplina koristi tehnolo-
ški ostatak pri proizvodnji bioetanola - ‘šlempu’.
Kako bi se povećala proizvodnja bioplina, u bioplinsko postrojenje se može dodavati i
biorazgradivi otpad selektiran u RCGO te poljoprivredni, organski otpad iz poljoprivre-
dne proizvodnje.
Osnovne sirovine za proizvodnju bioetanola su poljoprivredne kulture bogate šećerom
ili škrobom, primjerice šećerna trska, kukuruz i šećerna repa, a procesi na bazi jeftinijih,
često otpadnih sirovina bogatim celulozom i ligninom, primjerice slame, kukuruzne sta-
Energija iz komunalnog i neopasnog proizvodnog otpada i poljoprivredne biomase 47
bljike, drvne sječke i brzorastućih trava, zasad se ispituju.

Proizvodna cijena bioetanola značajno ovisi o vrsti i cijeni poljoprivredne biomase koja
se koristi kao sirovina i cijeni energije potrebne za proces.
Projekt je koncipiran na načelima održivoga gospodarenja neopasnim otpadom, a sma-
njivanje količine deponiranog otpada postiže se energetskom oporabom otpada i proizvo-
dnjom gnojiva za poljoprivrednu proizvodnju biomase.
Energija i gnojivo koriste se za proizvodnju bioetanola, koji se, kao i višak proizvedene
energije, prodaje uz poticajne cijene.
48
Ognjan, D.1, Stanić, Z.2, Tomšić, Ž.3
ANALIZA POTICAJNIH MJERA ZA GRADNJU

I KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA
ELEKTRIČNE ENERGIJE S NAGLASKOM NA
BIOMASI
UVOD
Pojam biomasa obuhvaća različite vrste goriva: drvenu biomasu (najčešće ostaci iz dr-
vne industrije), žitarice (ostaci poljoprivredne industrije, posebne vrste biljaka), biootpad
(kućni otpad, otpaci iz industrije) i tekuća biogoriva (biodizel, bioplin i sl.). Zbog vrlo
širokog značenja samog pojma, proučavanje biomase vrlo je složeno.
Biomasa je dugo vremena bila najupotrebljavaniji obnovljivi izvor, posebice za proizvo-
dnju topline. U posljednje vrijeme biomasa se sve više počinje koristiti i za proizvodnju
električne energije, kao i u obliku kogeneracije – kombinirane proizvodnje električne
energije i topline.
Ovaj rad posvećen je korištenju biomase i biogoriva isključivo za proizvodnju električne
energije, jer bi uvrštavanjem proizvodnje toplinske energije i transportnih goriva ovaj rad
postao preopsežan i vjerojatno manje pregledan.
Cilj ovog rada, u prvom je redu, općenito predstaviti različite modele poticaja proizvo-
dnje električne energije iz obnovljivih izvora, te se nakon toga fokusirati na poticanje
proizvodnje električne energije iz biomase u Europskoj Uniji (EU) i Republici Hrvatskoj.
Također, dan je kratki osvrt na promjene na hrvatskom tržištu električne energije, koje u
velikoj mjeri zahvaćaju i obnovljive izvore energije, pa tako i energiju biomase.
Podaci korišteni unutar rada većinom su iz renomiranih izvora i literature i odnose se na
države EU, iz razloga što je Hrvatska prirodno usmjerena prema EU, a i zato što su države
EU predvodnici razvoja i implementacije obnovljivih izvora u svoje elektroenergetske
sustave.
1
Diana Ognjan, dipl.ing.el. (HEP – Obnovljivi izvori energije)
2
Mr.sc. Zoran Stanić, dipl.ing.el. (HEP – Obnovljivi izvori energije)
3
Doc.dr.sc. Željko Tomšić, dipl.ing.el. (Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetništva)
50 Ognjan, D., Stanić, Z., Tomšić, Ž.
KRATKI PREGLED POTICAJNIH MJERA KOJE SE

KORISTE U EUROPSKOJ UNIJI
Poticajne mjere temelje se na dva osnovna principa. Prvi nam govori utječe li poticajna
mjera na ponudu ili potražnju električne energije iz obnovljivih izvora, a drugi se fokusira
ili na proizvodnju električne energije ili na instalirani kapacitet elektrane na obnovljivi
izvor.
Proizvodnja (kWh)
Zajamčene tarife
Obvezni udjeli
(Feed-in)
/zeleni certifikati
Fiskalne mjere
Sustav licitiranja
(Fiskalne mjere)
Ponuda (Subvencije) Potražnja
Subvencije
investicija
(Obvezne kvote)
(Fiskalne mjere)
Instalirani kapacitet (kW)
Slika 1. – Kategorizacija poticajnih mjera [Lit.1]
Unutar ovakve kategorizacije razlikujemo dvije glavne poticajne mjere za proizvodnju

električne energije iz obnovljivih izvora energije. To su zajamčene tarife (eng. feed-in
tariffs) i zeleni certifikati (eng. green certificates) u kombinaciji s obveznim udjelima
(kvotama). Osim te dvije osnovne mjere, postoje i razni komplementarni mehanizmi kao
što su subvencije investicija i fiskalne mjere.
U nastavku dajemo kratki pregled osnovnih svojstava pojedinih poticajnih mjera.
Zajamčene tarife - Feed-in Tariffs
Zajamčene tarife su trenutačno u Europi najkorišteniji oblik poticajnih mjera za proizvo-

dnju električne energije iz obnovljivih izvora. Termin zajamčene tarife koristi se za dva,
vrlo slična oblika poticaja, a to su: minimalna cijena otkupa električne energije, koja
se određuje određenom metodologijom koju propisuje vlada neke države, a provodi ju
regulatorni organ i koja se plaća proizvođaču električne energije, te premija povrh trži-
šne cijene električne energije koja se također isplaćuje proizvođaču električne energije
iz obnovljivih izvora.
Proizvođač električne energije iz obnovljivih izvora dobiva fiksnu zajamčenu tarifu tije-
kom određenog niza godina, a inkrementalne troškove (razliku između stvarnih troško-
va u postrojenju obnovljivih izvora energije i same cijene električne energije) pokrivaju
kupci električne energije. Iako funkcioniraju kao neka vrsta subvencije, zajamčene tarife
nisu državna subvencija, jer se proizvođača ne podupire na račun državnog proračuna,
nego iz sredstava prikupljenih od kupaca električne energije.
Analiza poticajnih mjera za gradnju i korištenje obnovljivih izvora električne ... 51
Opskrbljivač električne energije koji je kasnije prosljeđuje kupcu ima obvezu plaćati (ne-
zavisnom) proizvođaču obnovljive energije cijenu koja je unaprijed određena.
Cijena se obično ugovara na dulji niz godina kako bi proizvođač obnovljive energije imao
siguran prihod i ona obično varira ovisno o vrsti obnovljivog izvora, jer su investicijski
troškovi za pojedine obnovljive izvore znatno veći od drugih ili primjerice vlada možda
želi poticati točno određeni obnovljivi izvor. Zajamčena tarifa može se temeljiti na izbje-
gnutom trošku opskrbljivača električne energije ili na konačnoj cijeni koju plaća kupac
električne energije.
Najuspješnije primjene ove poticajne mjere zabilježene su u Njemačkoj, Danskoj i Špa-
njolskoj, koje drže većinu ukupno instaliranog kapaciteta vjetroelektrana u Europi.
Zajamčene tarife omogućuju investitoru i budućem proizvođaču električne energije iz

obnovljivih izvora, dugoročnu stabilnost i sigurnost zbog unaprijed zajamčene otkupne
cijene. Pritom se, uz razvoj trenutačno učinkovitijih tehnologija, potiče i razvoj novih i
trenutačno nekonkurentnih tehnologija, koje bi se kasnije mogle pokazati kao ključne.
Kod drugih poticajnih mjera, primjerice, može doći do intenzivnog razvoja najprobita-
čnijih tehnologija, zbog čega trenutačno manje konkurentne tehnologije nemaju ili imaju
slabu mogućnost razvoja. Zajamčene tarife omogućuju uspješan razvoj jake i stabilne
industrije obnovljivih izvora energije, jer na vrlo jednostavan način – zadavanjem fik-
sne otkupne cijene za pojedine tehnologije – potiču i stara i nova postrojenja na što učin-
kovitiju proizvodnju i brži razvoj.
Međutim, zajamčene tarife ne potiču konkurentnost između proizvođača, jer su tari-
fe unaprijed određene tako da se pokrije određeni dio troškova izgradnje i samog rada
postrojenja. Pritom se ne vodi previše računa o snižavanju početnih troškova u smislu
nabavke jeftinijih komponenti, ili pak upotrebe onih efikasnijih. Osim toga, država ima
slabu kontrolu nad kapacitetima i lokacijama novih elektrana, jer se razvoj temelji
uglavnom na privatnim investicijama.
U nekim zemljama javio se problem preniskih zajamčenih tarifa, koje nisu bile dovolj-
no stimulativne da privuku investitore novim projektima. Problem se javlja i kod previ-
sokih zajamčenih tarifa, jer u tom slučaju dolazi do poremećaja na tržištu.
Zajamčene tarife u obliku premije na tržišnu cijenu mogle bi se dugoročno pokazati kao
bolje rješenje od samih fiksnih zajamčenih tarifa, jer bi se na taj način lakše mogle uskla-
diti tarife između pojedinih država članica Europske Unije (EU). Takav oblik zajamčenih
tarifa prisutan je u Španjolskoj, koja je među najrazvijenijim državama u svijetu po pita-
nju obnovljivih izvora energije.
Još jedna negativna strana zajamčenih tarifa je ta što inkrementalni trošak najčešće po-
krivaju sami kupci električne energije, što znači da se trošak poticanja obnovljivih izvora
u većoj mjeri namiruje povećanjem mjesečnih računa za električnu energiju. Ipak, to
povećanje u pravilu nije veliko, kao što ćemo pokazati u zadnjem poglavlju za slučaj
Republike Hrvatske.
Zeleni certifikati u kombinaciji s obveznim udjelima – Green

Certificates with Quota Obligations
Zeleni certifikati su, za razliku od zajamčenih tarifa, u potpunosti tržišni model potica-
nja obnovljivih izvora i uvedeni su tek u nekoliko država Europske Unije.
Zeleni certifikati ne uključuju nikakav oblik subvencija ili poticaja od države ili ku-
paca, nego se temelje na sustavu obveznih kvota koje propisuje država. Znači, svaki
opskrbljivač električne energije ima obvezu u svojoj ponudi imati određeni postotak elek-
trične energije proizvedene iz obnovljivih izvora.
Proizvođaču električne energije iz obnovljivih izvora omogućuje se priljev novca iz dva
izvora: 1.) električna energija prodaje se na tržištu po tržišnoj cijeni i 2.) proizvođači
dobivaju zelene certifikate za proizvedenu „zelenu energiju“ koje prodaju opskrbljivači-
ma električne energije kako bi oni uspjeli zadovoljiti zadani udio električne energije iz
obnovljivih izvora.
Zelene certifikate izdaje poseban organ, neovisan od proizvođača i opskrbljivača.
Ovakav sustav vjerojatno će u budućnosti prevladavati u Europskoj Uniji, a vjerojatno i
u svijetu, jer je u potpunosti tržišni model i ne uključuje veće intervencije države (osim
propisivanja obveznih udjela). Trenutačno je prisutan u Belgiji, Ujedinjenom Kraljev-
stvu, Švedskoj i Poljskoj. U Italiji je na snazi također sustav zelenih certifikata, međutim
uveden je i sustav zajamčenih tarifa za fotonaponske sustave.
Zeleni certifikati relativno su nova poticajna mjera koja je isključivo tržišno orijentirana,
što je i jedna od njezinih većih prednosti. Zajamčene tarife prilično su ovisne o vladi i
regulatornom organu, koji mogu mijenjati uvjete i pravila kako njima više odgovara, što
stavlja proizvođače i opskrbljivače u nesiguran položaj. Obvezni udjeli nametnuti opskr-
bljivačima električne energije omogućuju vladi kontrolu nad instaliranim kapacitetima,
međutim postoji i primjer uvođenja zelenih certifikata na tržište, bez uvođenja obveznih
udjela, nego samo temeljenih na potražnji krajnjih korisnika (Nizozemska).
Opskrbljivači električne energije ne moraju sami proizvoditi električnu energiju iz obno-
vljivih izvora, nego imaju mogućnost kupnje zelenih certifikata od nezavisnih proizvo-
đača, čime namiruju svoju obvezu o minimalnom udjelu obnovljive energije u ukupnom
portfelju. Sustav zelenih certifikata daje opskrbljivačima mogućnost da nabavljaju elek-
tričnu energiju od proizvođača sa najjeftinijim zelenim certifikatima, čime također po-
goduju stvaranju konkurencije među proizvođačima, što u krajnjem slučaju dovodi do
snižavanja cijene i veće učinkovitosti sustava. Loša strana zelenih certifikata je ta što je
njihovo uvođenje na tržište relativno komplicirano i nesigurno. Također, cijene zelenih
certifikata su rizične i nesigurne te stoga može doći do obeshrabrivanja potencijalnih
investitora. Isto tako, ukoliko se koriste isti certifikati za sve tehnologije, moglo bi doći
do smanjenja istraživanja i ulaganja u nove i nekonkurentne tehnologije, a maksi-
miziralo bi se korištenje trenutačno probitačnijih tehnologija. Iako bi takav oblik razvoja
bio kratkoročno dobar, dugoročno ne bi bio održiv.
Competitive bidding
Competitive bidding zapravo je sustav javnih natječaja (tendera). Država objavljuje na-
tječaj za potencijalne investitore ili proizvođače električne energije iz obnovljivih izvo-
ra. Potencijalni investitori i proizvođači natječu se dajući svoje ponude i pokušavajući
udovoljiti zadanim kriterijima uz minimiziranje troškova. Kriterije postavlja vlada prije
svakog novog kruga licitiranja i ona odlučuje o svim važnijim aspektima, kao što su
količina električne energije koja će se proizvoditi iz obnovljivog izvora, razina rasta ka-
paciteta ili proizvodnje tijekom vremena, te visina dugoročne sigurne cijene koja se nudi
proizvođačima.
Ponuđač koji zadovolji sve kriterije po najnižoj cijeni dobiva dugoročni ugovor sa drža-
vom koja mu jamči fiksnu tarifu tijekom dogovorenog niza godina.
Ovakav način poticanja obnovljivih izvora omogućuje državi apsolutnu kontrolu odabira
razvoja, tehnologije i lokacija obnovljivih izvora, te iako je dosta uspješan u održavanju
niskih troškova projekata, pokazao se neuspješan u promociji razvoja značajnijih instali-
ranih kapaciteta u svim državama koje su ga primjenjivale, osim u Irskoj.
Competitive bidding bio je prisutan u već spomenutoj Irskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji
i Francuskoj, s tim sa su posljednje dvije napustile taj sustav.
Subvencije investicija – Investment subsidies/grants
Početne investicije za izradu projekta i samu gradnju obnovljivih izvora energije mogu
biti vrlo visoke i time predstavljaju veliku prepreku za uključivanje potencijalnih inve-
stitora. Iz tog razloga pojedine države uvode subvencije investicija kao oblik stimulacije
izgradnje elektrana na obnovljive izvore, bilo u obliku pokrića, obično 20-50%, inici-
jalnih troškova, bilo u obliku niskih kamatnih stopa na kredite za izgradnju jedne takve
elektrane.
Fiskalne mjere – Tax Incentives
Fiskalne mjere prisutne su u nekim državama Europske Unije (EU) kao sredstvo potpore
obnovljivim izvorima i postoje u raznim oblicima. To mogu biti sniženi porezi na elektri-
čnu energiju, sniženi porezi na emisije, snižene rate PDV-a, pa sve do izuzeća od plaćanja
poreza.
Slika 2. – Pregled poticajnih mjera po državama članicama EU [Lit.12]
Optimizacija nacionalnih sustava
Uvođenje poticajnih mjera i pripadajuće regulative samo po sebi ne jamči brz i velik
razvoj obnovljivih izvora energije. U EU još uvijek postoje mnoge barijere, koje koče
razvoj obnovljivih izvora.
Administrativne barijere najviše utječu na vrijeme dobivanje potrebnih građevinskih,
lokacijskih i drugih dozvola. Zanimljivo je i to da rijetko koja država ima definirane pro-
storne planove za gradnju obnovljivih izvora, većinom je potrebno ishođenje dodatnih
dozvola, što nepotrebno produljuje vrijeme gradnje i povećava troškove. Osim toga, velik
problem pri uvođenju obnovljivih izvora u elektroenergetski sustav predstavljaju i pitanja
povezivanja na javnu mrežu. Naime, većina javnih mreža građena je za velika postro-
jenja locirana na jednom mjestu, koja imaju velike instalirane snage i proizvode veliku
količinu električne energije. Obnovljivi izvori prilično su disperzirani i manjih snaga, pa
im je potreban i drugačiji tip mreže. Pitanje troškova proširenja mreže i održavanja tu se
nameće kao jedno od ključnih i države EU već su uvele neke mjere na tom polju.
Veliki naglasak stavlja se na certificiranje proizvedene električne energije, pa se u tom
smislu planira uvođenje tzv. jamstava podrijetla (Guarantee of Origin) kojima bi se garan-
tiralo da je električna energija proizvedena pomoću obnovljivih izvora.
Europska Komisija donijela je prijedlog optimizacije nacionalnih elektroenergetskih su-

stava, koji bi svaka država EU trebala primijeniti kako bi poboljšala stanje obnovljivih
izvora:
Povećanje stabilnosti sustava i smanjenje rizika za ulaganje. Problem državnih potpo-
ra većinom je tzv. stop-and-go priroda. U nekim državama došlo je do velike nestabilnosti
sustava i rizika za same investitore baš iz ovog razloga. Primjerice, država se odlučila za
jedan sustav potpore obnovljivim izvorima i zbog povoljnih uvjeta, ulaganja u taj sektor
su rasla. Zbog prevelikog opsega povećanja država je zaključila da nema dovoljno novca
za daljnju ekspanziju i prekinula program. Sama mogućnost da se tako nešto dogodi usred
razvoja projekta ili same gradnje postrojenja, deklarira projekt kao rizičan i nestabilan za
potencijalne investitore. Čvrstoća i stabilnost zakonske regulative koja bi spriječila takve
situacije dovela bi do povoljnije klime za investitore i smanjila rizičnost ulaganja. Na taj
način smanjila bi se i cijena za krajnje korisnike.
Uklanjanje administrativnih barijera. Kao što je već spomenuto, administrativne ba-
rijere uvelike usporavaju procese izdavanja dozvola i odgađaju vrijeme početka gradnje
pojedinog postrojenja. Uvođenje jedinstvene institucije za izdavanje dozvola i predpla-
niranje uvelike skraćuju vrijeme od početka projekta do same gradnje i time utječu i na
njegovu cijenu i cijenu za krajnje korisnike.
Razmatranje problema pristupa javnoj mreži. Zahvati na javnoj mreži moraju se una-
prijed planirati, a uvjeti priključenja moraju biti jasni i razvidni. Princip dijeljenja tro-
škova mora biti unaprijed određen i nediskriminacijski. Mrežna infrastruktura mora se
prilagoditi budućim obnovljivim izvorima, a troškove proširenja i ojačanja mreže mora
snositi mrežni operater. Ti troškovi uključuju se u cijenu pristupa mreži i prijenosa.
Tehnološka raznolikost. Neke poticajne mjere potiču samo najjače i najprobitačnije te-
hnologije, što dugoročno nije dobra strategija. Treba poticati raznolikost tehnologija u
smislu diverzifikacije opskrbe i budućeg razvoja. Dobra politika poticaja trebala bi uklju-
čivati različite oblike i razine poticaja za različite tehnologije.
Porezne olakšice i izuzeća. Države članice trebale bi bolje iskorištavati mogućnost izu-
zeća ili smanjenja poreznih davanja za obnovljive izvore i na taj način utjecati na rast
instaliranog kapaciteta i proizvodnje.
Kompatibilnost sa tržištem električne energije. U državama EU trenutačno se odvijaju
dva paralelna procesa – liberalizacija tržišta električne energije i uvođenje obnovljivih
izvora na tržište. Poticajne mjere moraju biti dobro odabrane i usklađene sa tržištem kako
ne bi utjecale na konkurentnost.
Zapošljavanje i lokalno/regionalni pozitivni efekti. Većina projekata obnovljivih izvo-
ra pozitivno utječe na zapošljavanje i razvitak lokalne ekonomije. Mnogi obnovljivi izvo-
ri imaju najveći potencijal na ruralnim i/li nerazvijenim područjima, pa uvođenje obno-
vljivih izvora može imati pozitivan efekt na razvitak te regije.
Energetska učinkovitost. Iako se ovdje nećemo detaljno baviti problemom energetske
učinkovitosti, važno ju je istaknuti u smislu optimizacije nacionalnih sustava. Porast po-
trošnje električne energije dugujemo i bespotrebnom rasipanju električne energije. Drža-
va bi trebala raditi na tome da promiče mjere energetske učinkovitosti u kućanstvima i
industriji i na taj način zaustavi stalni i brzi porast potrošnje.
KORIŠTENJE I POTICANJE BIOMASE U

EUROPSKOJ UNIJI
Obnovljivi izvori 2004. su godine imali udio od 14,5% u ukupnoj proizvodnji električne
energije u cijeloj EU. Istovremeno, očekivani udio obnovljivih izvora u ukupnoj proizvo-
dnji električne energije u EU 2010. godine postavljen je na 21%. Pritom se od budućih
država članica očekuje da se prilagode tom cilju. Tako su Rumunjska i Bugarska, koje
su upravo postale nove članice EU, postavile vlastite ciljane udjele obnovljivih izvora.
Rumunjska predviđa rast sa 28% na 33% u 2010., a Bugarska sa 6% na 11%.
Slika 3. – Struktura proizvodnje električne energije u EU, 2004. [Lit.11]
Hidroenergija je dominantni obnovljivi izvor u Europi i uglavnom je konkurentan s osta-

lim neobnovljivim tehnologijama. Slika 4 prikazuje nam razvoj obnovljivih izvora ne
uključujući hidroenergiju.
Najveći rast ostvaren je na području energije vjetra, 35% u posljednjih deset godina, ali
velik dio zauzima i biomasa, koja je 1990. imala daleko veći udio od energije vjetra, ali
ne toliko velik rast.
Slika 4. – Razvoj proizvodnje električne energije iz „novih“ OIE od 1990. do 2003., [Lit.7]
Različite države EU imaju različite energetske strategije, pa tako i različite metode poti-
canja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući i biomasu. Iz tog
razloga usporedit ćemo troškove i poticajne mjere za proizvodnju električne energije iz
biomase u državama EU i ocijeniti učinkovitost poticajnih mjera u pojedinim državama.
Podatke prenosimo iz [Lit. 7] i neke iz [Lit.2]. Pri određivanju troškova i visine potpo-
ra u pojedinim zemljama napravljena je normalizacija radi lakše usporedbe. Primjerice,
sustav zelenih certifikata u Italiji na snazi je osam godina, a trebali bi ga usporediti sa

njemačkim sustavom zajamčenih tarifa koje su na snazi već 20 godina. Iz tog razloga
napravljena je normalizacija na uobičajeno trajanje od 15 godina. Predviđena je kamatna
stopa rasta od 6,6%.
Učinkovitost u ovom slučaju definiramo kao omjer promjene u potencijalu generacije
električne energije kroz određeni vremenski period i dodatnog realnog srednjoročnog po-
tencijala do 2020. godine za pojedinu tehnologiju. Ovakva definicija učinkovitosti mjera
je za dostupne potencijale pojedine države u pojedinim tehnologijama. Definiciju ćemo
prikazati i jednadžbom [Lit.7]:
- indikator učinkovitosti za tehnologiju i u godini n

- potencijal generiranja električne energije za tehnologiju i u godini n
- dodatni potencijal za generiranje električne energije putem tehnologije
i u godini n, do 2020.
Indikatori učinkovitosti unutar [Lit.7] računali su se za period od šest ili sedam godina.
Budući da biomasa uključuje vrlo širok opseg pojmova – otpatke drvne industrije, razne
biljne kulture, a u nekim slučajevima i kućni otpad, vrlo ju je teško analizirati. Većina
proizvodnje električne energije iz biomase odvija se u kogeneracijskim postrojenjima,
pa je proučavanje ovog sektora prilično kompleksno. Iz tog razloga, ograničit ćemo se
uglavnom na otpatke drvne (šumske) industrije i predstaviti podatke relevantne za to
područje.
U razdoblju od 1990. – 1999. godine proizvodnja električne energije iz biomase povećala

se za 9% u EU. Najveći doprinos porastu proizvodnje električne energije dale su Fin-
ska, Njemačka, Francuska i Švedska. Za usporedbu, 1990. godine proizvodnja električne
energije iz biomase za EU je iznosila oko 15 GWh, a 1999. oko 32 GWh. U istom razdo-
blju, proizvodnja topline iz biomase porasla je 2%.
„White Paper“ predviđa porast proizvodnje električne energije iz biomase na 230 TWhe u
2010.godini. Osam država članica EU15 donijelo je vlastite ciljeve za korištenje biomase,
međutim ciljevi su međusobno vrlo različiti – neke države postavljaju globalne ciljeve za
ukupnu proizvodnju električne energije i topline, dok neke detaljno postavljaju ciljeve za
svaki oblik biomase, pa je vrlo teško napraviti općenitu analizu politika korištenja.
Troškovi proizvodnje električne energije iz biomase nominalno su najveći u Irskoj, a naj-

niži u Belgiji, Italiji, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji od starih članica EU. Nove članice
EU imaju daleko najmanje minimalne troškove proizvodnje, ali i mnogo veći raspon od
minimalnih do srednjih troškova. Najveće potpore prisutne su Austriji, Belgiji i Njema-
čkoj, gdje premašuju prosječne troškove proizvodnje, a ispod razine u Finskoj, Irskoj i
Švedskoj, gdje ne pokrivaju niti minimalne troškove proizvodnje. Najveće iznenađenje
po pitanju preniskih potpora je Finska, koja je biomasu odabrala kao primarni obnovljivi
energent. Nove države članice pokazuju prilično slabo pokrivanje troškova, jedino Češka
donekle pokriva prosječne troškove, a Slovenija je blizu te razine. Niske potpore imaju
Latvija, Litva i Cipar, koji ne pokrivaju niti minimalne troškove proizvodnje. Slovačka,
koja nominalno ima najnižu potporu, ipak pokriva malo više od minimalnih troškova, ali
još uvijek ne i prosječne troškove proizvodnje.
Objašnjenje grafova: ljubičasta područja označavaju troškove proizvodnje električne energije

u granicama od minimalnih do prosječnih, a crvene linije i točke označavaju razinu potpore
u granicama od prosječne do maksimalne vrijednosti. Obje veličine su u €/MWh. Zemlje sa
zvjezdicom koriste suspaljivanje (co-firing).
Slika 5. – Troškovi proizvodnje el.en. iz biomase i razina poticaja u EU, [Lit.7]
Indikator učinkovitosti je najveći u Finskoj, koja uz sustav poreznih olakšica za elektrane

na biomasu, daje i 25% subvencije investicije za takva postrojenja. Zemlje koje slijede
Finsku su Danska, sa svojim sustavom zajamčenih tarifa i Nizozemska, sa kombinacijom
zajamčenih tarifa i zelenih certifikata. Možemo vidjeti da kod biomase nema polarizacije
oko najučinkovitijih poticajnih mjera, kao što je to, primjerice, kod FN sustava i energije
vjetra gdje su dominantne zajamčene tarife, nego tri različita sustava pokazuju približno
sličnu učinkovitost. Od novih država članica, po učinkovitosti se ističu Slovenija i Ma-
đarska.
Nizozemska dobre rezultate na području korištenja biomase može zahvaliti i izuzećima
od plaćanja poreza. Austrija i Njemačka pokazuju slabije rezultate na ovom području,
prvenstveno zbog odabira poticanja malih i srednje velikih instalacija. Takve instalacije
zahtijevaju veća ulaganja, ali isto tako korisne su za razvoj ruralnih područja i okoliš.
Slika 6. – Indikator učinkovitosti za biomasu, period 1998.-2003., [Lit.7]

Prema nekim analizama politika poticaja predviđa se porast proizvodnje električne ener-
gije iz biomase na 65 – 85 TWhe u 2010.godini, što je vrlo daleko od „White Paper“-om
predviđenih 230 TWh. Bez uvođenja novih i aktivnijih poticajnih mjera ne može se oče-
kivati dostizanje „White Paper“-om zadanih ciljeva.
REPUBLIKA HRVATSKA – STANJE I MOGUĆNOST

UVOĐENJA POTICAJNIH MJERA
Stanje i dosadašnji razvoj
Kao kandidat i budući član Europske Unije (EU), Hrvatska bi vrlo skoro trebala ratifici-
rati Kyoto protokol, kojim se ograničava količina emisija stakleničkih plinova ispuštenih
u atmosferu. Jedan od načina da se ograniči količina emisija jest i povećanje udjela obno-
vljivih izvora energije u elektroenergetskom sustavu, jednako kao i povećanje energetske
učinkovitosti.
Osim Kyoto protokola, razlog uvođenja obnovljivih izvora je i sigurnost opskrbe. Nai-
me, kao i Europa, Hrvatska ne obiluje fosilnim izvorima, nego ih mora uvoziti i na taj na-
čin čini svoj elektroenergetski sustav ovisnim o drugim državama i vanjskim utjecajima.
Izgradnja novih energetskih objekata i proizvodnja opreme za takve objekte dovodi do
rasta industrije, a samim time i povećanja broja radnih mjesta i podizanja zapošljava-
nja. Osim toga, dolazi do razvoja novih tehnologija i poboljšanja hrvatskog gospodarstva
u cjelini.
Istraživanja potencijalnih lokacija za moguće instalacije obnovljivih izvora pokazala su
da je najveći potencijal u ruralnim područjima i na otocima. Znači, instalacija obnovljivih
izvora na tim područjima moglo bi donijeti boljitak tamošnjem stanovništvu i potaknuti
razvoj tih dijelova Hrvatske.
Naravno, jedan od najvažnijih razloga je zaštita okoliša. Hrvatska, sa svojom netaknu-
tom prirodom i manjom količinom zagađenja od ostalih europskih i svjetskih država,
mora se prikloniti filozofiji održivog razvoja, u što se ubraja i uvođenje obnovljivih izvora
u elektroenergetski sektor.
U skladu s politikom EU, gdje su sve države članice odredile obvezni udio obnovljivih
izvora u ukupnoj potrošnji električne energije u 2010. godini, Hrvatska je odredila da taj
udio bude 5,8% ili 1100 GWh električne energije u 2010.
U kontekstu liberalizacije tržišta električne energije u Hrvatskoj i restrukturiranja HEP

grupe, mijenja se i dosadašnji sustav poticaja. Dosad je Hrvatska elektroprivreda, kao no-
sitelj hrvatskog elektroenergetskog sektora, sklapala ugovore o otkupu električne energije
s proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora i to u iznosu od 90% tržišne ci-
jene električne energije po kWh. Uvođenjem Hrvatskog operatora tržišta električne ener-
gije (HROTE), takva obveza HEP-a prestaje, jer HROTE postaje odgovoran za sklapanje
ugovora o otkupu električne energije. U skladu s tim, HEP više nije dužan otkupljivati
električnu energiju po ugovorenoj cijeni, već se uvodi sustav poticanja proizvodnje elek-
trične energije iz obnovljivih izvora u obliku zajamčenih tarifa.
Prema gospodarskim pokazateljima i trenutačnom stanju u Republici Hrvatskoj predlo-

žen je ciljani udio od 1100 GWh električne energije iz obnovljivih izvora, odnosno
5,8% ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj u 2010. godini. Pritom u taj
iznos nisu uračunate velike hidroelektrane. Ovakav udio u skladu je s europskom Dire-
ktivom 2001/77/EC.
Da bi se postigao zadani ciljani udio, potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora
trebala bi se godišnje linearno povećavati za 220 GWh.
Za usporedbu, potrošnja električne energije u Hrvatskoj 2006. iznosila je oko 17 TWh.

Hidroelektrane su pritom proizvele 35%, a termoelektrane 32% električne energije.
Ostatak potrošnje namiren je iz NE Krško, EP BiH Sarajevo i iz uvoza.
Zajamčene tarife
Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora ener-

gije i kogeneracije predviđa se definiranje poticajnih cijena proizvodnje elek-
trične energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Ovaj tarifni sustav
sadržava zajamčene poticane cijene proizvodnje energije iz svih postrojenja koja
koriste obnovljive izvore energije ili kogeneraciju i koja imaju pravo na potica-
nje. Naime, kako povlašteni proizvođači imaju pravo plasirati u mrežu ukupno
proizvedenu električnu energiju, nužno je definirati cijenu po kojoj će se ta ener-
gija kupovati. U slučaju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, postrojenja
koja će isporučivati električnu energiju u okviru i do razine minimalnog udjela
propisanog Uredbom o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz
obnovljivih izvora i kogeneracije čija se proizvodnja potiče u opskrbi elektri-
čnom energijom, imati će pravo i na poticaj, odnosno poticanu cijenu. [Lit.6a]
Uredba o naknadi za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih
izvora energije i kogeneracije određuje iznos naknade za poticanje obnovljivih
izvora energije, koju će svaki energetski subjekt za opskrbu (tarifnih i povlašte-
nih kupaca) morati uključiti u cijenu energije, a u cilju prikupljanja sredstava
za podmirenje inkrementalnih troškova poticanja obnovljivih izvora energije i
kogeneracije. [Lit.6b]
Kako bi sustav funkcionirao potrebno je uvesti instituciju operatora tržišta, koji

će organizirati otkup energije, regulirati i provoditi financijske ugovorne obveza,
kao i prikupljati i organizirati raspodjelu poticaja za korištenje obnovljivih izvora
energije.
Pritom nastaje sustav koji je razmjerno jednostavan i lako upravljiv. Kupci elek-
trične energije (tarifni i povlašteni) plaćaju na svojim mjesečnim računima iznos
uvećan za troškove proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Tako
prikupljen novac operator tržišta dijeli proizvođačima električne energije iz
obnovljivih izvora, ovisno o količini proizvedene energije. Proizvođač obnovlji-
ve energije pritom mora imati posebno odobrenje i status povlaštenog proizvođa-

ča. Zakonom je određeno da sva postrojenja koja koriste otpad, obnovljive izvore
energije ili istodobno proizvode električnu i toplinsku energiju (kogeneracija) na
gospodarski primjeren način koji je usklađen sa zaštitom okoliša mogu steći sta-
tus povlaštenog proizvođača.
Slika 7. – Shema dijela hrvatskog tržišta električne energije koji se odnosi na OIE [Lit.5]
U Tarifnom sustavom za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije predočene su poticajne cijene za obnovljive izvore energije i to odvojeno za
postrojenja snage do uključivo 1 MW i snage iznad 1 MW, koje navodimo u Tablicama
1 i 2. Posebno su naglašene tarife za postrojenja koja koriste biomasu, a ostali obnovljivi
izvori dani su radi usporedbe visine tarifa.
Tablica 1. – Poticajne cijene za postrojenja priključena na distribucijsku mrežu instalirane snage

do 1 MW, koja za proizvodnju el.en. koriste OIE. [Lit.6c]
Tip postrojenja C (kn/kWh)
a. sunčane elektrane
a.1. sunčane elektrane instalirane snage do uključivo 10 kW 3,40
a.2. sunčane elektrane instalirane snage veće od 10 kW do uključivo 30 kW 3,00
a.3. sunčane elektrane instalirane snage veće od 30 kW 2,10
b. hidroelektrane 0,69
c. vjetroelektrane 0,64
d. elektrane na biomasu
d.1. kruta biomasa iz šumarstva i poljoprivrede (granjevina, slama, koštice…) 1,20
d.2. kruta biomasa iz drvno-prerađivačke industrije (kora, piljevina, sječka...) 0,95
e. geotermalne elektrane 1,26
f. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada (kukuruzna silaža...) te 1,20

organskih ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke
industrije (kukuruzna silaža, stajski gnoj, klaonički otpad, otpad iz proizvodnje
biogoriva…)
g. elektrane na tekuća biogoriva 0,36
h. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih 0,36
voda
i. elektrane na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka itd.) 0,60
Tablica 2. – Poticajne cijene za postrojenja priključena na prijenosnu ili distribucijsku mrežu,

instalirane snage veće od 1 MW, koja za proizvodnju el.en. koriste OIE. [Lit.6c]
Tip postrojenja C (kn/kWh)
a. hidroelektrane instalirane snage do uključivo 10 MW
energija do uključivo 5000 MWh proizvedenih u kalendarskoj godini 0,69
energija za više od 5000 MWh, a do uključivo 15000 MWh proizvedenih u 0,55
kalendarskoj godini
energija za više od 15000 MWh proizvedenih u hidroelektrani u kalendarskoj 0,42
godini
b. vjetroelektrane 0,65
c. elektrane na biomasu
c.1. kruta biomasa iz šumarstva i poljoprivrede (granjevina, slama, 1,04
koštice …)
c.2. kruta biomasa iz drvno-prerađivačke industrije (kora, piljevina, 0,83
sječka i…)
d. geotermalne elektrane 1,26
e. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih nasada (kukuruzna silaža...) te 1,04
organskih ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke
industrije (kukuruzna silaža, stajski gnoj, klaonički otpad, otpad iz proizvodnje
biogoriva…)
f. elektrane na tekuća biogoriva 0,36
g. elektrane na deponijski plin i plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih 0,36
voda
h. elektrane na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka…) 0,50
Predložene cijene korigiraju se ovisno o udjelu domaće komponente u projektu, te godi-

šnje ovisno o indeksu cijena na malo.
Korekcijski faktor koji u obzir uzima udio domaće komponente računa se na sljedeći
način [Lit.6c]:
Udio domaće komponente u projektu, p (%) Korekcijski faktor, ko
60 i više 1,00
45 – 60
45 i manje 0,93
(i) ko je korekcijski faktor za udio domaće komponente između 45% i 60%, zaokruženo
na dvije decimale,
(ii) p-utvrđeni postotni udio domaće komponente.
Godišnja korekcija cijena obavljala se prema formuli:
CGoie = CGoie-1 · ICMGoie-1

(i) CGoie je poticajna cijena za tekuću kalendarsku godinu,
(ii) CGoie-1 je poticajna cijena za prethodnu kalendarsku godinu,
(iii) ICMGoie-1 je godišnji indeks cijena na malo prema službenim podacima Državnog
zavoda za statistiku za prethodnu kalendarsku godinu.
(iv) Goie je indeks godine, najmanja vrijednost 2008. godine.
Trajanje ugovora o otkupu električne energije iz obnovljivih izvora po poticajnoj cijeni

je 12 godina.
Za usporedbu sa europskim tarifama, u Tablici 4 dan je pregled poticajnih cijena za bio-

masu u europskim državama. Radi lakše usporedbe, cijene navedene u Tablicama 2 i 3 za
Republiku Hrvatsku preračunate su u eure (gdje 1 € iznosi 7,3 kn).
Tablica 3. – Poticajne cijene (c€/kWh) za otkup električne energije iz biomase u europskim

državama u 2006. i duljina trajanja ugovora o otkupu [Lit.12]
Država Kruta biomasa Bioplin
Austrija 10,2-16,0 3,0-16,5
13 god. 13 god.
Cipar 6,5 6,5
nema nema
Češka – fiksne 7,9-10,1 7,7-10,3
15 god. 15 god.
Češka – premije 10,0-12,0 9,9-12,5
15 god. 15 god.
Danska 8,0 8,0
20 god. 20 god.
Estonija 5,2 5,2
7 god. 12 god.
Francuska 4,9-6,1 4,5-14,0
15 god. 15 god.
Njemačka 3,8-21,2 6,5-21,2
20 god. 20 god.
Grčka 7,3-8,5 7,3-8,5
12 god. 12 god.
Mađarska 9,4 9,4
nema nema
Irska 7,2 7,0-7,2
15 god. 15 god.
Italija - -
Litva 5,8 6,4
10 god. 10 god.
Luksemburg 10,4-12,8 10,4-12,8

10 god. 10 god.
Nizozemska 12,0-14,7 7,1-14,7
10 god. 10 god.
Portugal 11,0 10,2
15 god. 15 god.
Slovačka 7,2-8,0 6,6
1 god. 1 god.
Slovenija – fiksne 6,8-7,0 5,0-12,1
10 god. 10 god.
Slovenija – premije 9,0-9,2 6,7-14,3
10 god. 10 god.
Španjolska – fiksne 6,1-6,9 6,1-6,9
nema nema
Španjolska – premije 8,6-9,4 9,4
nema nema
Hrvatska 11,4-16,4 4,9-16,4
12 god. 12 god.
ZAKLJUČAK
Republika Hrvatska ima razmjerno velike mogućnosti iskorištavanja biomase, posebice
iz drvne industrije i poljoprivrede. Budući da se većina električne energije u Hrvatskoj
proizvodi u primorskim županijama (hidroelektrane), upotrebom biomase kao goriva,
koje je pretežno prisutno u kontinentalnim županijama, došlo bi do uravnoteženja proi-
zvodnje, kao i smanjenja opterećenja kontinentalnih termoelektrana.
Isto tako, elektrane na biomasu mogu pomoći pri razvoju ruralnih područja i pridonijeti
zapošljavanju stanovništva blizu lokacije same elektrane.
Uvođenje zajamčenih tarifa za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih

izvora, pa tako i biomase, trebalo bi dovesti do brzog razvoja elektrana na obnovljive
izvore i, konačno, do ciljanog udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji električne
energije od 5,8% u 2010. godini. Pritom treba biti oprezan i obratiti posebnu pozornost
na potencijalne probleme. Problemi administrativne naravi mogu se izbjeći predviđanjem
lokacija za elektrane na obnovljive izvore u prostornim planovima, te pojednostavljenjem
i ubrzanjem procedura izdavanja potrebnih dozvola. Problemi priključka na električnu
mrežu, inače karakteristični za elektrane na obnovljive izvore, kod elektrana na biomasu
praktički ne postoje, jer takve elektrane imaju predvidljivu proizvodnju i, u tom smislu,
funkcioniraju na sličan način kao termoelektrane.
Učinci uvođenja poticajnih mjera bit će vidljivi tek za nekoliko godina, međutim već sada
one predstavljaju velik korak u okretanju Republike Hrvatske održivom razvoju, manjoj
ovisnosti o uvozu energenata, razvoju gospodarstva i zaštiti okoliša.
LITERATURA
1. Chappaz, Coralie: It’s Not Easy Being Green : EU Renewable Energy Support Polici-
es, CERA Decision Brief, svibanj 2002.
2. Commission of the European Communities, The share of renewable energy in the EU;
Commission Report on accordance with Article 3 of Directive 2001/77/EC, evaluation
of the effect of legislative instruments and other Community policies on the develop-
ment of the contribution of renewable energy sources in the EU and proposals for con-
crete actions, Communication from the commission to the council and the European
Parliament, Bruxelles, 26. svibnja 2004., COM(2004) 366 final.
3. H.J.de Vries,C.J.Roos, L.W.M. Beurskens, A.L.Kooijman-van Dijk, M.A. Uyterlinde,
Renewable electricity policies in Europe – Country fact sheets 2003, listopad 2003.,
dostupno na: http://www.renewable-energy-policy.info/relec/
4. Prof.dr.sc.Debrecin, Nenad; Dr.sc.Tomšić, Željko; Jakšić, Dražen, dipl.ing.; Mr.sc.
Božičević Vrhovčak Maja; Mr.sc. Kovačević, Tea: Uloga sustava utrživih zelenih cer-
tifikata na otvorenom tržištu električne energije EU te mogućnosti i obveze HEP-a za
uključenje u tržište zelenih certifikata – STUDIJA, Zagreb, prosinac 2002.
5. Podzakonski akti iz područja obnovljivih izvora energije i kogeneracije – nacrt akata
s pripadnim obrazloženjima i izjavama o usklađenosti, Zagreb 7.10.2005.
6. Podzakonski akti iz podričja obnovljivih izvora energije i kogeneracije:
a. Uredba o minimalnom udjelu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvo-
ra energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče (Narodne novine br. 33 od
28.3.2007., 1080)
b. Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih
izvora energije i kogeneracije (Narodne novine br. 33 od 28.3.2007., 1079)
c. Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije (Narodne novine br. 33 od 28.3.2007., 1082)
7. IEA Energy Statistics, dostupno na: http://iea.org/textbase/pamsdb/grindex.aspx , pri-
stupano u siječnju i veljači 2006.
8. Commission of the European Communities, The support of electricity from Renew-
able Energy Sources, Communication from the Commission, Bruxelles, 7. prosinca
2005., COM(2005) 627 final.
9. Aneks prethodnom dokumentu: Commission Staff Working Document, Impact Asses-
sment, Bruxelles, 7. prosinca 2005.
10. Energy Information Administration, International Energy Annual 2003, objavljen u
lipnju 2005. , dostupno na: www.eia.doe.gov/iea/elec.html
11. Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu , pristupano tijekom travnja 2007.
12. Fraunhofer Institut, Evaluation of Different Feed-in Design Options, 2006.
66
Šćurla, I.*
UKLJUČIVANJE OBNOVLJIVIH IZVORA

ELEKTRIČNE ENERGIJE U RAZDJELNU
MREŽU
Sposobnost pretvorljivosti energije i ljudska svjesnost sinergijski spajaju poljodjelstvo i
čistu prirodu s energetskim sustavima
Sažetak: U radu su prikazane osnovne radnje i okolnosti kod uključivanja malih obno-
vljivih izvora električne energije u elektroenergetski sustav, u razdjelnu mrežu.
Prikazan je odnos prema malim izvorima u svijetu te procjena uloge malih izvora u budu-
ćnosti. Opisani su osnovni postupci u pripravi takvih objekata poštujući potrebe usugla-
šavanja više jednakovrijednih sudionika u procesu. Komentirani su energetsko-tehnički i
komercijalni okviri te primjeri započetih projekata na području Slavonije i Baranje.
Ključne riječi: obnovljivi izvori energije, priključivanje, kvaliteta
UVOD
U rujnu 2001. Europska komisija je izdala direktivu članicama Europske unije radi po-
većanja udjela električne energije proizvedene u obnovljivim izvorima. Opseg koji svaka
zemlja treba postići proslijeđen je proizvođačima i distributerima. S time je upoznata i
industrija obnovljivih izvora kako bi se uključila i pomogla energetskim tvrtkama u pri-
lagodbi uvjetima direktive.
Mali obnovljivi izvori električne energije definiraju se kao izvori postavljeni na mje-
sto potrošnje i nisu konceptualna novost. Novost su pak neke nove tehnologije proizvo-
dnje malih izvora električne energije. Smatra se da distribucijski generatori mogu riješiti
brojne postojeće probleme u distribucijskom sustavu. Ponekad se pokazuje da njihovo
priključivanje u postojeću mrežu nije nimalo jednostavno. Brojna ograničenja i zapreke
javljaju se distributerima i korisnicima kad postanu izvedbenom opcijom.
Svjetska istraživanja pokazuju da postoji potreba za malim obnovljivim izvorima elektri-
čne energije, posebno kod dislociranih potrošača, te da se mora naći razrješavanje zapre-
ka priključivanju. To je trenutak za opskrbljivače, kupce, distributere i industriju kako bi
zajedno našli praktična rješenja i poduprli primjenu tih rješenja.
*
Ivana Šćurla, HEP - operator distribucijskog sustava
68 Šćurla, I.
Tehnologije se još istražuju na području mikroturbina, vjetroelektrana, pretvorbi Sunčeve

topline u električnu i toplinsku energiju te najnovijih, u području gorivih ćelija. Po cijena-
ma oni još nisu konkurentni klasičnim načinima proizvodnje električne energije.
2. PRIKLJUČIVANJE U DISTRIBUCIJSKU MREŽU

Proces priključivanja u postojeću distribucijsku mrežu, kao stabilan i dovoljno jak su-
stav, u svim dosadašnjim anketama i stvarnim događajima sastavljen je od nekoliko do
sada nerješivih teškoća. U tom su procesu najvažniji sudionici distributeri ili vlasnici
distribucijske mreže, proizvođači/potrošači ili vlasnici distribucijskih generatora te regu-
latorna tijela Vlade. Osim njih u proces se s više ili manje utjecaja uključuju proizvođači
opreme, stručnjaci i javnost te različiti lobiji. To čini proces priključivanja složenim i do
sada neodgovarajuće riješenim u velikom broju distribucija u svijetu. Razdoblje tranzi-
cije odnosno restrukturiranja i deregulacije elektroprivreda zajedno s razvojem novih te-
hnologija proizvodnje električne energije, promjene cijena energije i proširenja zahtjeva
zaštite okoliša svakako ubrzavaju i nameću brže rješavanje barijere priključivanja malih
izvora u distribucijsku mrežu.
2.1 Stajališta korisnika
Kod nas još ne postoje šira iskustva i regulativa u tome području. Radi toga će se prikazati
već stečene spoznaje na temelju stvarnih okolnosti, studija i anketa provedenih od strane
National Renewable Energy Laboratory (NREL), odjel pri vladi USA. Izrađeno je izvje-
šće: «Priključak: Studija o barijeri priključenja i njezin utjecaj na projekt distribucijskog
sustava».
Izvješće dokumentira vrlo zanimljivo naličje priključenja malih izvora na električnu mre-
žu. Prema tim rezultatima oko 10% korisnika nije imalo poteškoća kod priključenja. U
ostalim slučajevima iskazano je nezadovoljstvo pri nastojanjima da se uključe u distri-
bucijsku strategiju opskrbe. Prema istoj anketi korisnici vjeruju da su pravila distributera
sastavljena tako da su nepovoljna za povezivanje i misle da postojeća pravila i odlučiva-
nje oko priključivanja idu na ruku i preferiraju distributera. Više korisnika čak tvrdi da
su distributeri nametnuli skoro nemoguće zahtjeve pri integriranju malih izvora u sustav.
Slični komentari nalaze se i u NREL izvješću, gdje stoji da iako se navodi tehnička bari-
jera, kao najveća, najvećom se barijerom ipak čini poslovni interes distributera.
Oko 34% anketiranih korisnika iskazuje interes za vlastite male izvore, ali i kao mogu-
ćnost isporuke postojećem distributeru. Anketa potvrđuje da te tvrtke zanima pouzdanost
i kvaliteta isporučene energije (PQ). Također je jasno iskazano da svi žele vanjske izvore
za svoje potrebe u odnosu na vlastiti izvor.
Načini i procedure priključivanja različiti su od jednog do drugog distributera, što je i ra-

zumljivo, jer ovisi o izvedbi i kapacitetima distribucijskog sustava. No stoji činjenica da
će se pravila priključenja mijenjati u smislu otvorenosti, jasnoće i definiranosti. Korisni-
cima i proizvođačima je jasno da je distributer upravitelj distribucijskog sustava i u nekim
slučajevima prijenosnog, da postoji različitost interesa, ali i da mali izvori predstavljaju
obostranu dobit u većini slučajeva.
Uključivanje obnovljivih izvora električne energije u razdjelnu mrežu 69
Korisnici žele suradnju s distributerima i interes distributera za povećanje udjela malih

izvora.
2.2 Stajališta distributera
Distributer prije svega želi siguran i pouzdan rad sustava koji vodi i nadzire. Također želi
što manje zastoja, a u slučaju da nastanu želi da traju što je moguće kraće. Distributer
također želi raspoloživost pričuvnih izvora u kriznim slučajevima. Iz toga proizlazi da
distributer treba pozitivno gledati prema malim izvorima, ali pod takvim uvjetima koji
neće narušavati sigurnost i pouzdanost sustava, nego ga još više povećavati. U tom slu-
čaju mali se izvor ne bi trebao smatrati prijetnjom i gledajući sa strane opskrbe i spektara
deregulacije, mali izvori su prikladni za korisnike, potrošače i distributere.
Jedan od tipičnih problema koji se pojavljuje kod distributera jest u procesu prije priklju-
čivanja na mrežu. Distributer pri zahtjevu za priključivanje mora izraditi detaljnu izve-
dbenu studiju. Ponekad su rezultati studije takvi da se otvore oči i distributeru i korisniku.
Kad se primjerice definira oprema ili postrojenje, distributer gotovo educira korisnika o
mogućnostima i uvjetima priključenja. Korisnik mora shvatiti i prihvatiti tehničku izve-
dbu priključka, sigurnosti rada zaštite, održavanja, intervencija, odnosno sveobuhvatno
spoznati kako mali izvor utječe na mrežu. Distributera zanima jamčenje stalnosti opskrbe,
pouzdanost i stabilnost rada. Sasvim je razumljivo da se na sustav ne može priključiti
bilo tko, pri čemu se misli na onoga korisnika koji nije u stanju poštovati sva tehnička,
sigurnosna i komercijalna ugovorena pravila. Nove tehnologije postrojenja i izvedbena
svojstva malih izvora omogućuju njihovo sigurno povezivanje u mrežu. Operateri u di-
spečerskom centru najbolji su ocjenjivači pri definiranju problema priključivanja malog
izvora u distribucijski sustav jer su nakon priključivanja najistaknutija karika u tom lancu.
U slučajevima gdje su neke procedure priključivanja stare nekoliko desetaka godina, po-
trebna je i interna edukacija kod distributera.
2.3 Stvarno značenje malih izvora u distribucijskom sustavu
Mali izvori električne (i toplinske) energije danas se izvode sa spektrom snaga od neko-
liko kilovata do nekoliko desetaka megavata. Mali izvori nisu temeljni u elektroenerget-
skom sustavu po instaliranoj snazi te im je namjena i mjesto priključenja u distribucij-
skom sustavu.
Nekoliko je razloga koji upućuju na primjenjivost malih izvora u budućnosti:

1. Provedene ankete među većim potrošačima diljem SAD-a pokazuju da je poraslo
značenje električne energije u poslovanju gotovo svake tvrtke te da pouzdanost u
proizvodnom procesu ima veće značenje nego prije pet godina. Oko 51% vjeruje da
su mali izvori najbolja strategija za njihove povećane potrebe za kvalitetnijom elektri-
čnom energijom.
2. Zabrinutost za okoliš nalagat će orijentaciju prema alternativnim izvorima. Gdje je
ugljen gorivo, očekuje se stroži nadzor i niža dopuštena emisija onečišćavača i sitnih
čestica. Prema kriteriju emitivnosti će i proizvodnja iz uglja strahovito poskupjeti.
70 Šćurla, I.
Posljedično tome distributeri će na male izvore gledati s više prikladnosti, a ne kao

prijetnju. Usporedno s tim razvijat će se tehnologija i snižavati cijena.
3. Istraživanja upućuju na tehnologije kojima će se proizvoditi energija u prijateljskom
okruženju, kao što su gorive ćelije, fotonaponski izvori, male vjetroelektrane koje su
poželjnije od klasičnih elektrana iz prijašnjeg vremena. Mali izvori (obnovljivi) su
čišći, mirniji i tiši od velikih.
4. Ne smije se zanemariti niti utjecaj deregulacije na pouzdanost i PQ. Kao prva poslje-
dica deregulacije uočen je pad pouzdanosti u mreži. Do deregulacije su distributeri
prodavali pouzdanost jer su dobit pretvarali u povećanje pouzdanosti. Radi tržišnog
natjecanja, profita i umjetnih cijena, distributeri manje novca ulažu u pouzdanost
mreže. Povratni udar koji se događa jest snižavanje pouzdanosti. Rokovi, zahtjevi
za zalihost, pravila povezivanja, usluga stalnog napajanja i sve što je u tarifama za
restrukturiranje upućuje na to da će projekti s malim izvorima ići naprijed.
5. S obzirom na to da potrošnja raste, povećava se i opterećenost prijenosne i distribu-
cijske mreže. Jedno od rješenja za prijenosne i distribucijske tvrtke jest instaliranje
dodatnih prijenosnih kapaciteta, što može biti skupocjena odluka. Mali se izvori sma-
traju načinom uz pomoć kojeg je moguće pomoći pri povećanoj potrošnji. U nekim
slučajevima, kao primjerice. udaljenim potrošačima, gdje je skupo graditi distribucij-
ske vodove, distributer može nadoknaditi troškove postavljanjem malog izvora kod
krajnjeg korisnika.
Regulatorne mjere za okoliš otežavaju postavljanje prijenosnih i distribucijskih vodova
u brojnim zemljama. Instaliranjem malih elektrana u centrima potrošnje zaobilazi se
taj problem, pa se mogu očekivati instalacije DG u lokalnom okruženju od nekoliko
kW do 1 MW.
6. Mali izvori prikladni su u vrijeme skupih vršnih opterećenja i u situaciji kad se javlja
potreba izgradnje novih proizvodnih postrojenja. Oni na strani potrošača osiguravaju
dobit tako što odgađaju izgradnju, snižavaju gubitke i podižu napon. Bez tih ograni-
čenja oni ne donose prihod i dobit.
7. Cijena proizvedene energije trenutačno je 2-3 puta viša nego iz klasičnih izvora.
Stimulativne mjere Vlade i regulatora, uz razvoj tehnologija, svakako će utjecati na
povećanje primjene malih izvora, čime će se uz veću proizvodnju snižavati i omjer
cijena.
8. Distributeri i korisnici nemaju potpuno definirana i izgrađena stajališta spram primje-
ne DG-a u distribucijskom sustavu. Svaki distributer ima svoja pravila priključivanja,
pa je IEEE razradio jedinstvene standarde za priključivanje. NREL izvješće upućuje
na to da se ujednače industrijske procedure ispitivanja, certifikati za priključnu opre-
mu i ubrza tehnološki razvoj upravljačkih i nadzornih sustava u distribuciji. Trendovi
pokazuju potencijalno rješavanje priključne barijere. Cilj je razviti sustav u kojemu je
lako priključenje, pogon i održavanje.
9. Činjenicu dolaska malih izvora distributeri bi trebali iskoristiti kao način povećanja
usluge potrošaču te vjerojatnost povećanja prihoda kroz ponudu malih izvora kao do-
datne usluge. To valja iskoristiti i u skorašnjem restrukturiranju, kao prilog očuvanju
stručnosti i zapošljavanja elektroprivrednoga kadra na zajedničkim poslovima oko
implementacije malih izvora u distribucijsku mrežu.
3. PRIMJER IDEJNO RAZRAĐENOG OBNOVLJIVOG

IZVORA ELEKTRIČNE ENERGIJE U SLAVONIJI
U južnom dijelu Slavonije, u naselju Strizivojni, nalazi se tvornica «Hrast» koja se bavi
izradom parketa iz tvrdog drveta, uglavnom hrastovog. Velik dio otpadne drvne biomase
vrlo je pogodan za energetsko gorivo. Jedan se dio već koristi za proizvodnju toplinske
energije, ali veći dio te mase je neiskorišten.
Idejno je razrađen projekt izgradnje malog izvora u suradnji HEP – ESCO te tvrtke En-
kron d.o.o., a s HEP Elektroslavonijom Osijek uvjeti priključivanja na distribucijski su-
stav.
3.1. Prikaz sadašnjeg stanja distribucijske mreže
Mjesto Strizivojna na samom je južnom rubu područja napajanja Elektroslavonije Osijek

– Pogona Đakova. Napajanje je putem 10 kV zračnog dalekovoda kojem je izvor TS 35/
10 kV Đakovo 1 na sjeveroistoku grada Đakova. Dalekovod je dugačak 20,3 km, a najve-
će opterećenje je u mjestu Strizivojni sa 10 transformatorskih stanica 10/0,4 kV. Tvornica
Hrast pri samom je kraju dalekovoda. Dalekovod je do tvornice s presjekom Al-Če vodiča
95 mm², ali obzirom na udaljenost od izvora 12,65 km i nepovoljni način opterećenja (pri
kraju) pad napona je iznad dopuštenog za slučaj opterećenja višeg od sadašnjeg.
Izvod 10 kV Strizivojna opterećen je s maksimalno 2,8 MVA, što je oko 65% nazivnoga
kapaciteta te je u prijenosnoj moći dalekovoda moguća rezerva za povećanje opterećenja,
ali ne i u dopuštenom padu napona.
Slika 1. Shematski prikaz 10 kV izvoda Strizivojna iz TS Đakovo 1
Upravo te činjenice nisu omogućavale da se osnovno napajanje električnom energijom

tvornice Hrast obavlja iz distribucijske mreže Elektroslavonije Osijek. Moguća su alter-
nativna rješenja gledajući distribucijsku mrežu na tom području.
Prvo je rješenje izgradnja 10 kV kabela iz prostorno bliže TS 110/35/10 kV Đakovo 2
u duljini 6 km. Ovo je vrlo zahtjevno ulaganje financijski i radi prijelaza kabela preko
velikog broja privatnih posjeda, što bitno otežava ostvarivanje projekta.
Drugo je rješenje prelazak 10 kV napona u tom području na 20 kV. Energetska razrada
72 Šćurla, I.
učinjena za cijelo područje Eletkroslavonije upravo ukazuje da ovo područje ima najbolje
energetske pokazatelje za pripremu prelaska na višu naponsku razinu. No, taj proces tek
je u svom začetku i još se ne može odrediti trenutak prelaska.
Zato bi izgradnja malog izvora energije na mjestu tvornice Hrast podmirila potrebe za
električnom energijom i snagom na tom području. Tvornici bi se osigurao trajni izvor
električne i toplinske energije, a distribucijskoj mreži isporuka električne energije, količi-
na i kakvoća koja se mora definirati ugovorom.
3.2. Prikaz sadašnjeg zadovoljavanja potrebe za električnom energijom

u tvornici Hrast
Iz distribucijske mreže Elektroslavonije osigurava se desetak posto potrebe električne

snage preko jedne transformatorske stanice 10/0,4 kV 250 kVA. Ostale potrebe tvornica
osigurava vlastitom proizvodnjom Diesel agregatima ukupne snage 1725 kVA.
U 2005. godini potrošnja tvornice bila je:
• iz sustava HEP Elektroslavonije 718.681 kWh
• iz Diesel agregata 5,068.754 kWh.
3.3. Prikaz idejnog rješenja obnovljivog izvora električne energije

Hrasta
Turbogenerator je dimenzioniran za potrebe sadašnje, ali i buduće potrošnje s nazivnom

prividnom snagom od 3500 kVA. Za potrebe tvornice Hrast angažiralo bi se od 1,3 do
1,6 MVA. Kako je na raspolaganju velika količina otpadne biomase, moguće je turbo-
generator iskorištavati za dodatnu proizvodnju od cca 2 MVA koja bi se predavala u
distribucijsku mrežu.
3.4. Priključak obnovljivog izvora električne energije Hrasta na

distribucijsku mrežu
Priključak obnovljivog izvora Hrasta na distribucijsku mrežu idejno je razrađen do razine

prethodne elektroenergetske suglasnosti.
Za prihvat energije u sustav, ali i za isporuku kada mali izvor ne radi, predviđeno je
postrojenje tipa rasklopišta locirano kao posebna građevina u neposrednoj blizini postro-
jenja malog izvora.
Slika 2. Rasklopište za prihvat i za predaju električne energije za tvornicu Hrast
Na slici je prikaz rasklopišta s osnovnim elementima postrojenja, predviđeni rasplet 10

(20) kV i priključak malog izvora. Predviđeno je da isporuka energije u sustav ide u tri
smjera: prema čvorištu Vrpolju, prema mjestu Strizivojni i Piškorevcima te prema kraju
dalekovoda do transformatorske stanice Soljaka.
Rasklopište je povezano jednim kabelom s transformatorskim poljem malog izvora.
U rasklopištu se nalazi i transformacija 10(20)/0,4 kV za minimalni pogon tvornice kada
mali izvor ne radi (remont, kvar i dr.) te za potrebe kućne potrošnje rasklopišta. Predviđen
je daljinski nadzor rasklopišta s mogućnošću upravljanja na prekidačima kao i prijenos
potrebnih informacija o samoj proizvodnji iz postrojenja malog izvora u distribucijski
dispečerski centar Osijek.
74 Šćurla, I.
4. OSVRT NA KOMERCIJALNE UVJETE I NAČINE

PRI PROIZVODNJI OBNOVLJIVOG IZVORA
ELEKTRIČNE ENERGIJE
Investicijska studija je dokazala za investitora malog izvora isplativost ulaganja. Skupo-
cjeni kilovatsati iz dizelskog agregata bit će izbjegnuti s obzirom na besplatnu energetsku
sirovinu iz kruga tvornice. Planirano je u mrežu Elektroslavonije isporučiti 8,7 milijuna
kWh / godišnje.
Otkupna cijena je određena za ovaj tip malog izvora i njenu snagu od 0,48 kn / kWh (Ta-
rifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogenera-
cije). Za usporedbu, prosječna prodajna cijena na razini Elektroslavonije za 2006. godinu
po kWh iznosi 0,49 kn/kWh.
5. DRUGI PROJEKTI MALIH OBNOVLJIVIH IZVORA

NA PODRUČJU ELEKTROSLAVONIJE
Na području Baranje u sastavu Belja odnosno Agrokora obnavljaju se sve farme s novom
suvremenom tehnologijom proizvodnje junadi, svinja itd. Obnavljaju se i preradbeni ka-
paciteti. Agrokor ima namjeru u sastavu nove klaonice izgraditi i mali izvor koji bi bio
pogonjen bioplinom - metanom što nastaje pri organskom raspadanju otpadaka od živo-
tinja.
Razina snage bila bi 0,6–1MW. Zanimljiva je i logična namjera investitora da svu proi-
zvedenu električnu energiju predaje u distribucijski sustav, a da za svoje potrebe kupuje
energiju iz sustava. Ovako proizvedena „zelena energija“, zahvaljujući i naknadama za
poticaje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije, omogućuje
proizvođaču ostvarivanje znatne pozitivne razlike u odnosu na trošak kupljene električne
energije iz sustava.
Za ovaj slučaj ne postoje razlozi da se kupcu ne bi mogla osigurati dovoljna količina
električne energije uobičajene kakvoće iz distribucijske mreže.
6. ZAKLJUČAK
Održivi razvoj čovječanstva za zadovoljavanje niza potreba zahtijeva energiju, a naročito
električnu energiju. Električna energija, kao najsvestraniji oblik energije, omogućuje niz
aktivnosti u svakodnevnom životu.
Zbog toga je potreba za osiguranje dovoljne količine električne energije trajni izazov za
društvo u cjelini, ali i za široki sustav stručnjaka, ustanova, gospodarskih subjekata, elek-
troprivreda i svakog pojedinca koji može pridonijeti tom cilju.
Svaki izvor električne energije treba pomno analizirati. Današnje tehnologije omoguća-
vaju uporabu obnovljivih izvora i malih snaga, a da svi sudionici u tom procesu mogu
naći svoj interes, da se mogu zadovoljiti svi uvjeti kakvoće, isplativosti i opći društveni
interes.
U ovom trenutku, kada se mali obnovljivi izvori pojavljuju stohastički, nedovoljno defi-
nirani, potreban je pojačani napor svih u procesu uključivanja u elektroprivredni sustav.

To vrijedi i za elektrodistribuciju koja dobiva niz novih zadaća.
Razrađeni i ustaljeni proces uključivanja malih obnovljivih izvora u elektroenergetski
sustav, uz zadovoljenje svih sudionika u tom procesu, pridonijet će daljnjem održivom
razvoju društva, smanjenom zagađenju okoliša, čuvanju zaliha neobnovljivih izvora i
povećanju kvalitete opskrbe.
Simboli vrste obnovljivog izvora energije
Općenito Sunce Vjetar Biomasa Hidro Valovi i Gorive Geoter-

plima ćelije malna
76
Ivanović, M.1, Baličević, I.2, Kalea, M.3
SLAVONSKI INSTITUT ZA OBNOVLJIVE

IZVORE ENERGIJE
- ZAGOVOR I KONCEPT UTEMELJENJA –
Sažetak: Interdisciplinarni istraživački tim okupljen na projektima Elektrotehničkog
fakulteta Sveučilišta u Osijeku u proteklih je 25 godina realizirao niz znanstvenih proje-
kata te objavio više stotina znanstvenih i stručnih radova te desetak knjiga. U sintezi tih
istraživanja koncipiran je prijedlog osnivanja regionalnog instituta za razvoj tehnologija
korištenja obnovljivih izvora energije. Ideja utemeljenja instituta polazi od više važnih
razvojnih elemenata: (a) nepovoljnog stanja gospodarstva i privredne infrastrukture u
Slavoniji nakon ratne agresije na Republiku Hrvatsku, (b) zaostajanja slavonske regije
u privrednom razvoju za prosjekom RH, (c) potrebe osiguranja dovoljnih količina ener-
gije iz domaćih obnovljivih izvora - u skladu sa standardima EU i Kyoto protokolom te
(d) razvoja slavonskoga gospodarstva koji se, kao komparativna prednost, najefikasnije
može ostvariti u sektoru industrije i poljoprivrede te u ruralnom razvoju. Autori predlažu
osnivanje sveučilišnog instituta kao razvojnog projekta uz partnerstvo velikih poslovnih
sustava, županija, velikih gradova i zainteresiranih općina s područja Slavonije. Osniva-
njem instituta može se postići:
(a) Koncentracija istraživača u regiji i stvaranje interdisciplinarnih timova

(b) Uključivanje u istraživanja stručnjaka iz slavonskoga gospodarstva i javnog sektora
(c) Veća učinkovitost u realizaciji nacionalnih projekata za obnovljive izvore energije
(d) Efikasnija provedba energetske politike RH uz poštovanje regionalnih specifičnosti
(e) Koncipiranje i efikasna provedba tehnološkog razvoja u regiji
(f) Učinkovito korištenje postojeće opreme za istraživanja, a ujedinjenim snagama i na-
bava nove, suvremenije, opreme
(g) Okupljeni timovi u ovom projektu bili bi u stanju uspješno se natjecati za sredstva
fondova EU, što snaži mogućnosti bržeg tehnološkog, energetskog i ekonomskog ra-
zvoja
1
Dr. sc. Milan Ivanović, Elektrotehnički fakultet, Osijek
2
Mr. sc. Ivan Baličević, HEP - Plin, Osijek; umirovljenik
3
Marijan Kalea, dipl. ing., HEP - Operator prijenosnog sustava, Osijek
78 Ivanović, M., Baličević, I., Kalea, M.
SLAVONSKI INSTITUT ZA OBNOVLJIVE IZVORE

ENERGIJE
1. POLAZIŠTE
Istraživanja i razvojna znanja
Znanost je prvi korak na putu razvoja; razvoja društva prije svega, a tek onda privrede,
komunalnih djelatnosti te društvenog i osobnog standarda svih stanovnika u jednoj zaje-
dnici, bila to nacionalna država ili regija. Znanje se ne može kupiti; ono se može transfe-
rirati i, kako ne bi zastarjelo, mora se dalje razvijati. Efektuiranje znanja u društvu s druš-
tveno-ekonomskog aspekta ostvaruje se kroz društveni i privredni razvoj i rast. Razvoj
predstavlja kvalitativnu promjenu u postojećoj strukturi kroz stvaranje nove, kvalitetnije
strukture, a rast znači fizičko uvećanje postojeće (privredne) strukture.
U društveno-ekonomskom smislu pojam «razvojna znanja» definira se kao znanja koja
donose kvalitativne promjene privredne i društvene strukture na području (neke) regije
koja nije razvijena na razini državnog okružja. To su ona znanja, u okviru znanstveno-
istraživačkog rada, koja su u svjetskom znanstvenom i tehnološkom trendu, a odnose se
na komparativne prednosti koje zajednica (država ili regija) posjeduje. Ta znanja su, u
ovisnosti od oblasti znanosti i tehnologije, nekoliko godina ispred privredne strukture i/ili
tehnoloških dostignuća regionalnog područja o kojem se govori.
Samostalni razvoj kao i transfer (tuđih) znanja i tehnologije izrazito je zamršen proces s
nekoliko razina multidisciplinarnih sadržaja te međuovisnosti društvenih i znanstvenih
subjekata.
Sveučilište i razvojna znanja u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su započeti procesi u smjeru nacionalne strategije razvitka znanosti kojima
se nastoji prevladati nepovoljno stanje u Hrvatskoj znanosti odnosno zaostajanje za eu-
ropskim kretanjima. Sve znanstvene institucije u zemlji trebaju dati svoje konkretne pri-
nose sustizanju civilizacijske europske razine. Prema društvenoj institucionalnoj podjeli
rada, postoji civilizacijska odgovornost sveučilišta za razvojna znanja svojega okruženja,
teritorijalnog područja na kojem djeluje. Sveučilište ima obvezu artikulirati razvojna zna-
nja, a riječ je o nužnosti da se nacionalni (i regionalni) potencijali valoriziraju i konkre-
tiziraju.
Funkciju transfera razvojnog znanja u regionalnim centrima mogli bi realizirati sveu-
čilišni instituti kao poseban organizacijski oblik znanstveno-istraživačke djelatnosti na
sveučilištu. Sveučilišni instituti organizacijski bi bili u okvirima sveučilišta, a jednim
dijelom vezani uz lokalnu samoupravu-regionalnu upravu, velike privredne sustave i/ili
asocijacije iz pojedinih privrednih oblasti.
Osnivanjem sveučilišnih instituta u regijama postigli bi se brojni učinci i dali novi okviri
za razvoj i transfer razvojnih znanja na području regija, primjerice:
- Koncentrirao bi se i stavio u funkciju postojeći znanstveno-istraživački kadar u regijama
(od fakulteta, poduzeća do istraživača u javnom sektoru)
Slavonski institut za obnovljive izvore energije 79
- Omogućila bi se kvalitetna priprema projekata (znanstvenih, razvojnih, lokalnih i ne-

vladinih) za participaciju u EU pristupnim fondovima kao i fondovima za socijalnu ko-
heziju
- Stvorili bi se uvjeti za bolje iskorištenje postojeće i nabavku nove opreme
- Disperzija razvojnih znanja na području zemlje bila bi objektivno bolje organizirana i
realizirana, što bi olakšalo transfer i povećalo efikasnost tog transfera, kako vremenski,
tako i prema uloženim financijskim sredstvima
- Na ovaj način regionalni centri postaju još atraktivniji za okupljanje i školovanje mla-
dog znanstveno-istraživačkoga kadra
- Ovakve znanstveno-istraživačke jezgre bile bi istodobno i veća brana mediokritetstvu u
regionalnim sredinama - što je sada jedna od glavnih i snažnih kočnica razvoja
- Na kraju, ovakvi bi instituti bili pogodna prilika za konkretnu međusveučilišnu suradnju
na području tehnike i tehnologije; neka od područja elektrotehnike i strojarstva (na pri-
mjer) mogla bi se razviti i do europskih razina.
Regionalna sveučilišta i regionalni upravni, kulturni i privredni centri moraju se uključi-
vati u provedbu ciljeva nacionalne strategije znanosti - preuzimajući svoj dio odgovorno-
sti i na taj način pridonijeti realizaciji nacionalne strategije.
Globalizacijske trendove (informacijska, gospodarska, tehnološka, prometna i medijska
povezanost svijeta te primjene jednakih mjerila i vrijednosnog sustava) treba iskoristiti
za nacionalni i regionalni razvoj, a ne za kolonijalnu poziciju Hrvatske ili nekih od nje-
nih regija. Na temelju artikulacije regionalnih razvojnih znanja treba izraditi regionalne
tehnološke programe.
Znanost i regionalna energetika
Interdisciplinarni istraživački tim

REALIZIRANI VIŠEGODIŠNJI
okupljen na projektima Elektrote-
ZNANSTVENI PROJEKTI - MZT RH
hničkog fakulteta u Osijeku u pro-
* Regionalni model energetike
teklih 25 godina realizirao je niz
1987. - 1990. = projekt br. 1.02.01.01.3
znanstvenih projekata te objavio
* Efikasnost korištenja energije
više stotina znanstvenih i stručnih
1991. – 1995. = projekt br. 2 - 05 - 140
radova te desetak knjiga. Kao sin-
* Cijene i rente u energetici
teza ovih istraživanja koncipiran je
1991. – 1995. = projekt br. 5 - 02 - 72
prijedlog za utemeljenje regional-
* Efikasnost korištenja energije u Slavoniji
nog instituta za razvoj tehnologija
2002. - 2006. = projekt br. 0165105
korištenja obnovljivih izvora ener-
* Obnovljivi izvori energije u Slavoniji
gije. 4 2007. - 2010. = predloženi projekt MZ
Pod regijom se podrazumijeva po-
vijesno obuhvaćeno područje Sla-
vonije i Baranje – koje je danas teritorijalno organizirana u pet istočnohrvatskih županija
(slika 1).
4
O znanstveno-istraživačkoj produkciji ovoga istraživačkog tima vidi opširnije u knjizi:
Milan Ivanović – «Znanost i regionalna energetika», Elektrotehnički fakultet Osijek,
2006. (ISBN 953-6032-50-3)
Slika 1.
Ideja utemeljenja instituta polazi od više važnih razvojnih elemenata:

- nepovoljnog stanja gospodarstva i privredne infrastrukture u Slavoniji nakon ratne
agresije na Republiku Hrvatsku
- zaostajanja slavonske regije u privrednom razvoju za prosjekom RH (slika 2)
- osiguranja potrebnih količina energije iz domaćih obnovljivih izvora u skladu s EU
standardima i Kyoto protokolom
- razvoj slavonskoga gospodarstva - koji se, kao komparativna prednost, najefikasnije
može ostvariti u sektoru industrije i poljoprivrede te ruralnom razvoju.
Slika 2. BDP po stanovniku 2002. g.

Izvor: Državni zavod za statistiku
Za kvalitetniji razvoj slavonske regije prioritetno je stvaranje uvjeta za razvoj gospo-

darske strukture utemeljene na ekonomiji znanja i novim tehnologijama, s novim or-
ganizacijskim i civilizacijskim konceptima. Ovaj se razvoj može ostvariti samo putem:

(a) rasta i razvoja znanja koje predstavlja uvjet za transfer razvojnih znanja te primjenu
suvremenih tehnologija i na njima temeljenim organizacijskim i ekonomskim modelima,
i (b) istraživanjem/valorizacijom sirovinskih resursa i uvođenjem novih proizvoda i pro-
izvodnih postupaka.
S obzirom na globalne probleme energetske opskrbe i na postojeću (tradicionalnu) stru-
kturu privrede temeljene na prirodnim uvjetima (klima, zemljište), postojećoj infrastru-
kturi i tradiciji, jedna od bitnih razvojnih prilika za Slavoniju i Baranju su obnovljivi
izvori energije.
2. POTENCIJALI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

U SLAVONIJI
Istraživanja ovih autora kao i drugih istraživačkih timova upućuju na vrlo velike potenci-
jale obnovljivih izvora energije na području Slavonije i Baranje.
2.1. BIOMASA
Slavonska regija ima najveći potencijal biomase u Republici Hrvatskoj (slika 3); to su
ostaci ratarske proizvodnje te šumska biomasa i otpad iz drvne industrije.5
Slika 3 – Potencijali biomase u Hrvatskoj

Izvor: Institut Hrvoje Požar, Zagreb
5
Prema direktivi EU br. 2003/30/EC od 8.05.2003. prema članu 2: Biomasa je definirana
kao «Biorazgradivi dijelovi proizvoda, otpada ili ostataka iz poljoprivrede, šumski
otpad i otpad srodnih industrija kao i biorazgradivi dijelovi industrijskog i gradskog
otpada”. U našem radu – zbog izvora podataka i radi bolje preglednosti - potencijal
biomase u regiji je u ovom radu nešto drukčije strukturiran.
Ostaci ratarske proizvodnje
Kao nusprodukt ratarske proizvodnje u regiji (kukuruzovina i oklasci, slama, stabljika i

ljuska suncokreta) te voćarstva (ostaci rezidbe voćaka i vinove loze) moguće je energet-
sko iskorištavanje ove vrste biomase u ekvivalentu više od 900.000 tona nafte. (lit.3)
Šumska biomasa i otpad iz drvne industrije
Vrlo je značajan i potencijal drvna mase (ostaci iz sječe šuma te drvne industrije) koji se
procjenjuju na više od 2 mil. tona biomase; započeto je više projekata u pojedinim podu-
zećima na iskorištavanju tih energetskih potencijala. (lit.3)
2.2. BIOPLIN
Organski otpad, zbog svoje specifičnosti i neprekidnog priljeva iz raznih industrija i po-
ljoprivredne proizvodnje, predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i ekologiju.
Postoji niz različitih rješenja za obradu i kvalitetno zbrinjavanje takvog otpada; proizvo-
dnja bioplina je najprihvatljivije rješenje - kako s aspekta zaštite čovjekove okoline tako
i novih mogućnosti povećanja vrijednosti organskog otpada kao goriva, a potom i kao
visokovrijednog organsko-mineralnoga gnojiva; anaerobnom obradom gnoja sprječava
se širenje neugodnih mirisa, zaraze ljudi i životinja te preopterećenje tla, vode i biljaka
štetnim i toksičnim tvarima (lit.13.)
Kao nusprodukt stočarske proizvodnje u regiji (ekskrementi iz farmerskog uzgoja gove-
da, svinja, konja, ovaca i peradi) moguća je proizvodnja bioplina energetski ekvivalentna
količini 16.500 tona nafte. (lit.2.)
2.3. BIOGORIVA
Biogoriva danas predstavljaju najvredniji oblik obnovljivih izvora energije dobivenih iz

biomase. Postoji dvije vrste biogoriva: (a) alkoholna (kao zamjena ili dodatak benzinu
u bezinskim motorima) i (b) biljna ulja (kao zamjena ili dodatak mineralnom gorivu u
dizelskim motorima).6
U Slavoniji postoje relevantni sirovinski potencijali za proizvodnju biodizela,7 a započeti
su i procesi za usvajanje tehnologije i proizvodnje biodizela u regiji iz uljarica i kukuruza
te otpadnog ulja (na području Vukovara i Sl. Broda).
6
Definicija biodizela ( Direktiva 2003/30EC-članak 2) - Biodizel je metilni ester
proizveden iz ulja uljarica ili ulja animalnog porijekla, kakvoće mineralnog dizela,
a koristi se kao biogorivo. Definicija bioetanola (Direktiva 2003/30EC-članak 2) -
Bioetanol je etanol proizveden iz biomase i/ili biorazgradive frakcije otpada, a koristi
se kao biogorivo.
7
Biodizel je standardizirano tekuće nemineralno gorivo, neotrovan, biorazgradivi
nadomjestak za mineralno gorivo, a može se proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog
otpadnog jestivog ulja ili životinjske masti procesom transesterifikacije.
2.4. MALI VODOTOCI
U zoni slavonskih planina Papuka, Krndije i Psunja postoje značajni potencijali malih
vodotoka; prema studijama HEP-a na više lokacija moguća je gradnja više desetaka ma-
lih hidroelektrana instalirane snage od 100 do 5.000 kW, koje bi mogli sagraditi privatni
investitori. (lit.14.)
2.5. GEOTERMALNA HIDROENERGIJA
Na području Slavonije utvrđeno je pet geotermalnih izvora (slika 4), a u eksploataciji je

samo bušotina na lokaciji Bizovac.
Slika 4. Geotermalni izvori na području Slavonije

Izvor: Institut Hrvoje Požar, Zagreb
2.6. SOLARNA ENERGIJA
Potencijal Sunčeve energije na području regije nije zanemariv iako je manji nego u pri-
obalju Hrvatske; Osijek ima 2.026 sunčanih sati godišnje (Hvar = 2.713 sati), a godišnja
dozračenost Sunčeva zračenja je u Slavoniji 1200 kWh/m2 (Split = 1600 kWh/m2). Osim
instaliranih kolektora u malobrojnim kućanstvima, koliko je poznato, nema nastojanja za
gradnju većih kapaciteta iskorištavanja tog oblika obnovljive energije. (lit.1.)
2.7. ENERGIJA VJETRA
Na području nizinskog dijela regije prosječna snaga vjetra doseže 1,7 Bofora (od 1,6 ljeti
do 1,9 u veljači i ožujku). Osim malog broja instaliranih vjetrenjača u kućanstvima i vi-
kendicama, koliko je poznato, nema nastojanja za gradnju većih kapaciteta iskorištavanja
ovog oblika energije. (lit.1.)
2.8. GRADSKI OTPAD
Ne treba zanemariti ni energetski potencijal gradskog i industrijskog otpada (grad Osijek

i gradovi na području pet županija) – pogotovo kada se mogućim učincima toga potenci-
jala pribroje i mogući učinci u zaštiti okoliša.
3. VALORIZACIJA I EKSPLOATACIJA POTENCIJALA

OBNOVLJIVIH IZVORA
Valorizacija potencijala obnovljivih izvora energije kao njihova eksploatacija odvija se od
slučaja do slučaja – negdje planskim istraživanjima (bušotine nafte – geotermalni izvo-
ri), negdje poduzetništvom («Hrvatske šume», Tvornica ulja Čepin, biodizel na podru-
čju Vukovara i Sl. Broda), negdje amaterskim pokušajima (vikendice), a za neke oblike
obnovljivih izvora ili za niz lokacija nema inicijative. Većina tih pothvata nije povezana
u konzistentnu (1) razvojnu, (2) energetsku i (3) tehnološku politiku - niti Hrvatske kao
države, niti regije/zbira pet županija. Ovi će pothvati (najvjerojatnije) donijeti profitne
koristi investitorima, ali ukupna korist na području Hrvatske i regije Slavonije neće biti
ni izdaleka na razini koja se može postići sinergetskim efektima promišljene i na temelju
istraživanja vođene razvojne, energetske i tehnološke politike.
Valorizacija potencijala obnovljivih izvora energije i njeno iskorištavanje mora započeti
(1) bilanciranjem ovih potencijala i (2) izučavanjem energetskih lanaca, nastaviti se (3)
uvažavanjem ekološkog stanja prirodne sredine i (4) saniranjem ili predusretanjem lokal-
ne ekološke ugroženosti, (5) predviđanjem potreba tržišta i korisnika tih oblika energije te
na kraju uvažavanjem (6) kompleksnog pitanja razvoja lokalnih zajednica - što uključuje
(a) iskorištenje postojećih infrastrukturnih objekata i (b) zapošljavanje lokalnih ljudskih
resursa - od istraživača i tehnologa do tehničara i radnika za strojem. U suprotnom imat
ćemo izgrađeno samo nekoliko kapaciteta za iskorištavanje samo manjeg dijela nekih
oblika obnovljivih izvora energije s profitnim učinkom za investitora, ali bez povoljnih
učinaka na valorizaciju većine potencijala obnovljivih izvora i bez optimalnih učinaka za
cijelu zajednicu i javni interes (ekologija, tehnologija, razvoj, zapošljavanje).
Privatno poduzetništvo (bilo iz zemlje ili inozemstva) treba svakako imati slobodu i pri-
like za svoje pothvate – ali bi ti investicijski pothvati morali biti u okvirima razvojnih
strategija (a) lokalnih zajednica, (b) regije i (c) Hrvatske - kako je to, uostalom i u razvi-
jenim zemljama EU, gdje javni interes u uređenim državama ima prednost pred privatnim
interesom.
4. ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKI KADAR NA
PODRUČJU REGIJE
Niz realiziranih znanstveno-istraživačkih i stručnih projekata iz svih područja valoriza-
cije obnovljivih izvora energije kao i objavljeni radovi i realizirane studije timova i/ili
pojedinih istraživača na fakultetima osječkog Sveučilišta (Elektrotehnički, Poljoprivre-
dni, Prehrambeno-tehnološki i Strojarski fakultet), nizu velikih poduzeća (među ostalima
Đuro Đaković Holding, Belišće d.d., Saponia d.d., Kandit d.d.), kao i u nizu tijela podru-
čne uprave (pet županija) ili lokalne samouprave (gradovi) i županijskih gospodarskih
komora - više su nego dovoljni za ekipiranje više interdisciplinarnih timova koji bi bili u
stanju realizirati većinu zadataka koji su u okvirima valorizacije potencijala obnovljivih
izvora energije na području regije kao i za transfer i razvoj tehnologija za korištenje tih
izvora energije.8
Ovi timovi, službe ili pojedinci sada djeluju prije svega na svojim dnevnim poslovima, a
njihove (eventualne) povremene aktivnosti glede obnovljivih izvora energije u regiji su
nepovezane, bez strategije i bez organizacijske povezanosti i usmjerenosti.
5. KONCEPT OKVIRA ZA UTEMELJENJE INSTITUTA

Ovdje se daju teze za koncipiranje strukture (slavonskog) instituta za obnovljive izvore
energije. Nijedno od pitanja strukturiranja i organizacije instituta nije prejudicirano – već
se izlažu kao podloga za znanstvenu, stručnu i javnu društveno-političku raspravu.
5.1. SVRHA
Istraživanje tehnologija i transfer znanja za korištenje obnovljivih izvora energije u sla-

vonskoj regiji - u okvirima ciljeva nacionalne energetske politike i EU standarda.
5.2. CILJEVI
1. Izrada studija optimalnoga korištenja energije na području regije po sektorima

2. Bilanciranje i valorizacija potencijala obnovljivih izvora energije u regiji
3. Istraživanje i razvoj tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije u regiji
4. Transfer znanja u pridobivanju i korištenju obnovljivih izvora energije u regiji
5.3. OČEKIVANI REZULTATI
• Izrađene strategijske studije optimalnoga korištenja energije u regiji – po sektorima

• Valoriziran potencijal obnovljivih izvora energije na području regije
• Selektirane, transferirane i razvijene tehnologije korištenja obnovljivih izvora energi-
je
• Izgrađeni i pušteni u rad industrijski i obrtnički pogoni za pridobivanje i korištenje
obnovljivih izvora energije u regiji
• Povećan udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije u regiju (smanjena uvo-
zna ovisnost u energetskom sektoru, uklapanje u kriterije Kyoto protokola)
• Doprinos nacionalnoj strategiji primjene energetskih standarda EU
• Zapošljavanje lokalnog stanovništva
8
Prostor ne dozvoljava ni puko navođenje navedenih projekata i studija; uvid u ove
podatke moguć je na web stranici Ministarstva znanosti RH - www.mzos.hr
5.4. PROGRAM RADA INSTITUTA
1. Istraživanje tržišta OIE i efikasnosti potrošnje energije u Slavoniji

2. Istraživanja i transfer tehnologije za korištenje obnovljivih izvora energije
3. Razvoj tehnologije OIE i izgradnja pilot postrojenja u Slavoniji
4. Promocija obnovljivih izvora energije i edukacija javnosti u Slavoniji
5.5. KOMUNIKACIJA SA ZNANSTVENOM ZAJEDNICOM I

JAVNOŠĆU
1. Web portal «Slavonski obnovljivi izvori energije»
2. Međunarodni znanstveni skup «Obnovljivi i izvori energije u Panonu»»
3. Časopis «Panonski obnovljivi izvori energije»
5.6. FINANCIRANJE RADA INSTITUTA
Koncepcija financiranja rada instituta može se postaviti kao kombinacija projektnog fi-

nanciranja iz više izvora:
- Hladni pogon (plaće zaposlenih i režije) mogao bi se financirati iz sredstava ministar-
stava - znanosti, poljoprivrede i šumarstva, gospodarstva, zaštite okoliša i prostornog
uređenja - a poslovni prostor moglo bi osigurati Sveučilište.
- Znanstveno-istraživačke i edukativno-promotivne aktivnosti financirale bi se projek-
tno (po odobrenim projektima) od (a) poslovnih sustava zainteresiranih za projekte u
oblasti obnovljivih izvora energije i zaštite životne sredine, (b) lokalne i regionalne
samouprave te fondova RH (lokalni, regionalni, nacionalni) i EU fondova
5.7. INSTITUT KAO VIŠEGODIŠNJI RAZVOJNI PROJEKT
Koncept utemeljenja instituta polazi od postojećega znanstveno-istraživačkog kadra za-

poslenog (a) na fakultetima Sveučilišta u Osijeku, (b) u poslovnim sustavima, (c) ja-
vnom sektoru, i (d) hrvatski znanstvenici iz dijaspore – koji bi u kumulativnom radnom
vremenu radili na realizaciji znanstveno-istraživačkih i tehnološko-razvojnih projekata.
Dakle, realizacija ovoga koncepta (instituta) ne zahtijeva posebno zapošljavanje većeg
broja stručnjaka u stalnom radnom odnosu – osim rukovoditelja, nužne administracije i
znanstvenih novaka. Institut bi bio sastavnica Sveučilišta J. J. Strossmayera, a znanstveno
upravljanje i zaštita javnog interesa ostvarivala bi se putem savjeta instituta koji bi činili
predstavnici Sveučilišta i fakulteta, predstavnici velikih poslovnih sustava te lokalne za-
jednice (slika 5).
Slika 5. Organizacijska postava instituta
6. ZAKLJUČAK
U odnosu na postojeću organiziranost znanstvenih istraživanja i nastojanja za valorizaci-
jom i iskorištavanjem obnovljivih izvora energije, osnivanje instituta može pridonijeti:
- Koncentraciji istraživača u regiji za stvaranje interdisciplinarnih timova
- Uključivanju u istraživanja stručnjaka iz slavonskoga gospodarstva i javnog sektora te
znanstvenika iz drugih regija RH i hrvatskih znanstvenika iz dijaspore
- Većoj učinkovitost u realizaciji nacionalnih projekata za obnovljive izvore energije:
BIOEN – program korištenja biomase i otpada, SUNEN - program korištenja energije
Sunca, ENWIND - program korištenja energije vjetra, GEOEN - program korištenja
geotermalne energije i MAHE - program izgradnje malih hidroelektrana
- Efikasnijoj provedbi energetske politike RH uz poštovanje odgovarajućih regionalnih
specifičnosti
- Koncipiranju i efikasnoj provedbi tehnološkog razvoja u sektoru energetike u ovom
dijelu RH - što bi utjecalo i na razvitak novih tehnologija i novih proizvoda u metal-
noj, kemijskoj i prehrambenoj industriji u regiji
- Kvalitetnijem koncipiranju planova razvoja lokalnih zajednica, realizaciji tih planova
i zapošljavanju lokalne radne snage
- Učinkovitom korištenju postojeće opreme za istraživanja, a ujedinjenim snagama na-
bavila bi se i nova suvremena oprema
U isto vrijeme okupljeni timovi na ovako velikom projektu bili bi u stanju uspješno natje-
cati se za sredstva fondova EU, što jača mogućnosti bržega tehnološkoga, energetskoga i
ekonomskog razvoja slavonske regije.
LITERATURA
1. Baličević, I. - Mogućnosti i opravdanost uvođenja prirodnog plina na području Za-
jednice Općina Osijek / magistarski rad, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb;
Ekonomski fakultet Osijek, 1981.
2. Baličević, I. - Bioplin iz stočnih ekskremenata (u knjizi “Agrar, energija i ekologija”
/ Zeleni Osijek, Osijek, 2001.
3. Baličević, I. - Ostaci ratarske proizvodnje i biomasa / u “Agrar, energija i ekologija”,
/ Zeleni Osijek, Osijek, 2001.
4. Baličević, I. - Geotermalna energija; / u “Agrar, energija i ekologija”, Zeleni Osijek,
Osijek, 2001.
5. Ivanović, M. - Znanost i regionalna energetika / Elektrotehnički fakultet Osijek,
2006. (ISBN 953-6032-502-3)
6. Ivanović, M. - Regionalni institut za razvoj tehnologija korištenja obnovljivih izvora
energije (prijedlog projekta - ROP osječko-baranjske županije, Osijek, 2006. (www.
obz.hr/)
7. Ivanović, M., Baličević, I. Kalea, M. - Slavonski institut za obnovljive izvore ener-
gije / (poster), II kongres Hrvatskih znanstvenika, Split, 2007. (www.mzos.hr/)
8. Ivanović, M; Kalea, M. - Cijene kao element sigurnosti opskrbe el. energijom u
zemljama tranzicije / 13. Forum HED, Zbornik, Zagreb, 2004.
9. Kalea, M. - Nekonvencionalni izvori energije i strategija energetskog razvitka hrvat-
ske / 15 Forum HED / Zbornik, Zagreb, 2006.
10. Kalea, M.. - Nekonvencionalni izvori energije / «Elektroenergetika», Zagreb 3
(2006.).
11. D. Kralik, Z. Tolušić, I. Kralik, Majkovčan, I. - Zootehnički i ekonomski aspekti
proizvodnje bioplina iz svinjske gnojovke / «Krmiva» Zagreb 3 (2006.).
12. Grupa autora – red. Udovičić, B. - Razvoj elektroenergetike u Slavoniji i Baranji do
2000. godine / Institut za elektroprivredu, Zagreb 1978.
13. * * * - BIOEN - Program korištenja energije biomase i otpada /ur. Domac, J. Riso-
vić, S. / Energetski institut “Hrvoje Požar”, Zagreb, 2001. (ISBN 953-6474-30-1)
14. * * * - Introducing the International Bioenergy Platform / FAO 2006, Roma 2006.
15. * * * - Increasing Energy Access in Developing Countries: The Role of Distributed
Generation / The Business Council for Sustainable Energy, USA, 2004
16. www.eihp.hr/ (ISSN 1845-4372)
Liker, B.*
PREDSTAVLJANJE PROIZVODNJE
BIOPELETA U PILANI MRKOPALJ
1. UVOD
Problem izvora i korištenja energije postaje dominantan problem razvoja i opstanka čo-
vjeka.
Osnovni problemi su:
- stalno povećanje potrebe za energijom, posebno u zemljama u razvoju,
- smanjenje zaliha fosilnih goriva,
- povećanje troškova iskorištavanja postojećih izvora,
- veliko zagađivanje okoline zbog ispuštanja štetnih plinova.
Svi ovi problemi se iskazuju u velikom povećanju cijena energenata, što je omogućilo,
najstarijem izvoru energije koji je čovjek koristio – biomasi, da uz nova tehnološka rješe-
nja i novi način korištenja, ponovno dođe u prvi plan. Korištenje biomase za proizvodnju
energije ne pridonosi povećanju emisije stakleničkih plinova i može se smatrati CO2 ne-
utralnim. Proizvodnja bio mase danas se kreće u dva pravca:
- Jedan pravac je proizvodnja kogeneracijskih postrojenja gdje se u velikim postrojenji-
ma proizvodi električna i toplinska energija i dalje distribuira potrošačima.
- Drugi pravac je proizvodnja osušene i prešane biomase, koja se na tržištu pojavljuje
kao briketi ili peleti i dalje se distribuira potrošačima, koji to spaljuju u posebnim
pećima i dobivaju toplinsku energiju.
U EU postoje razne procjene mogućnosti i buduće uloge biomase u globalnoj energetskoj

politici.
U 1995. godini u zemljama EU iz biomase se proizvelo 1700 PJ energije, odnosno 59,5
% od svih obnovljivih izvora energije.
Plan EU za upotrebu biomase predviđa porast bioenergije sa sadašnjih 4% na 9%. Dio
koji otpada na Austriju mora se povećati na 75 PJ. Da bi se postigao taj cilj 500 000 doma-
ćinstava mora prijeći na grijanje pomoću biogoriva. Proizvodnja struje treba dostići 2,5
terawata. Proizvodnja biometana mora se popeti na 100 mil. m3. Ako se ispune ti ciljevi
ukupan uvoz energije će se smanjiti za 5%. Količina ispuštenog CO2 bi se smanjila za
10 mil. t/god., a samim time i davanja za emisiju CO2 za 250 mil. eur/god. Ostvarenje
*
Branko Liker, Drvenjača d.d.
90 Liker, B.
cjelokupnog projekta, kroz izradu novih i rekonstrukciju postojećih postrojenja, otvorilo

bi 8000 novih radnih mjesta u direktnom zapošljavanju, a sekundarno do 2000 radnih
mjesta.
U našem okruženju najveći proizvođači peleta su Austrija i Njemačka. U Austriji se 2007.

godine planira proizvesti oko 800.000 tona peleta, a 2006. godine ta proizvodnja je izno-
sila 615.000 tona.
Podatke o usporednim cijenama energije objavilo je udruženje Pro-pelets iz Austrije. Pe-
lete su krajem ožujka bile 44% povoljnije od loživog ulja i 35% od prirodnog plina. Cije-
na peleta u ožujku iznosila je 18,4 centa/kg.
Iz slike se vidi da cijena peleta za jedan kWh iznosi 3,8 centi i puno da je povoljnija od
ostalih vrsta energije. Zbog povoljnijih cijena peleta oživjela je proizvodnja za koju se
upotrebljava piljevina i sječka dobivena iz šumske biomase koja se lagano usitnjava. U
udruženju predviđaju otvaranje novih pogona jer pelete danas imaju osigurani plasman
po povoljnim cijenama, a samim time proizvođači dobivaju vrlo povoljne cijene za priro-
dne materijale koji su do sada bili otpad. Računa se, kada se odbiju svi troškovi, da cijena
materijala iznosi i do 100 €/toni, a za trupce prve klase dobiva se cijena od 160 €/toni.
2. MOGUĆNOSTI PROIZVODNJE PELETA U RH

Analiza biomase u daljnjem prikazu odnosi se na šumarstvo i preradu drva, dok ostala
područja nisu obuhvaćena.
Drvna zaliha hrvatskih šuma pokriva 37% površine države i iznosi 324 256 x 106 m3. Od
toga, na državne šume kojim upravlja poduzeće Hrvatske šume otpada 278 324 mil. m3
Predstavljanje proizvodnje biopeleta u pilani Mrkopalj 91
ili 83%, na državne šume ostalih organizacija i ustanova oko 8 mil. m3 ili oko 2,43%, te
na privatne šume oko 38 mil. m3. Ukupni prirast šuma iznosi oko 9,6 mil. m3 (2,96%).
Povećanje prirasta, raznim mjerama, realna je mogućnost povećanja raspoložive biomase
za energetske potrebe. Dio drvne zalihe predviđen za sječu, tzv. etat za razdoblje 1996.
– 2035. prikazan je u tablici br. 1
Tablica 1.
prihod 1996. - 2005. 2006. – 2015. 2016. - 2035.
glavni m3 22,082.122 24,961.210 69,274.365
prethodni m3 16,860.187 16,001.623 27,777.325
preborni m3 14,597.867 16,156.318 31,984.340
ukupno m3 53,540.176 57,119.151 129,016.030
god. prosjek m3/god 5,354.018 5,711.915 6,450.802
Količina biomase koja ostaje u šumi procjenjuje se na 20 do 25%. Uz prosječno 20% sitne
granjevine u šumi ostaje oko 750 000 m3 čiji se veći dio može koristiti kao energent.
Prilikom prerade drva u industrijskim pogonima velika količina biomase javlja se kao
ostatak za energetsko korištenje. Povećanjem stupnja finalizacije, čak 80 % sirovine
može se javiti kao energent. Budući da je u Hrvatskoj sve manje ljudi zaposleno u preradi
drva to se i ta količina biomase smanjuje. Prosječno možemo uzeti da ona kod pilanske
prerade četinjača iznosi 30%, kod listača 40%, a kod furnira 20%. U tablici br. 2 prikazan
je godišnji udio kod prerade oblog tehničkog drva i prostornog drva za energiju.
Tablica 2.
godina furnir listače četinjače prostorno ukupno
2002. 34.278 m3 419.983 m3 63.527 m3 686.072 m3 1,203.860 m3
2003. 41.747 m3 439.850 m3 66.532 m3 757.691 m3 1,305.820 m3
2004. 43.523 m3 466.259 m3 70.532 m3 641.211 m3 1,221.561 m3
Ukupni energetski potencijal šumske biomase, dobiven kao potencijal biomase iz šumarstva
i primarne prerade drva, iznosi oko 2,000.000 m3, što predstavlja mogućnost proizvodnje oko
1,000.000 tona briketa ili peleta godišnje, odnosno supstituciju oko 500.000 litara naftnih
derivata. Biomasu iz finalne prerade drva trebalo bi detaljnije snimiti i analizirati.
3. MOGUĆNOSTI PROIZVODNJE PELETA U

PODUZEĆU „DRVENJAČA“ D.D. FUŽINE
Poduzeće prerađuje godišnje u svojim pogonima oko 150.000 m3 drvne oblovine.Od uku-
pne količine troši se: za proizvodnju mehaničke celuloze 115.000 m3 drva za drvne ploče,
u pogonu Mrkopalj 25.000 m3 od čega 15.000 m3 jelovih trupaca i 10.000 m3 bukovih,
a u pilani Vrata propili se 10.000 m3 jelovih trupaca. Preradom sirovine stvara se drvni
ostatak u slijedećim količinama:
92 Liker, B.
- vlažna piljevina iz Vrata 3.640 prm

- vlažna piljevina iz Mrkoplja 9.100 prm
- suha piljevina iz Mrkoplja 5.000 prm
- sitna sječka „Drvenjača“ 28.000 prm
UKUPNO 45.740 prm
Za proizvodnju 1 tone briketa potrebno je oko 5 pm suhe piljevine pa iz gornje količine

možemo proizvesti 9.148 tona. Za sušenje piljevine u fluidnoj sušari potrebno je 20%
piljevine. Stvarna proizvodnja peleta može iznositi 7.300 tona-god. Izgradnjom pogona
za peletiranje poduzeće je povećalo iskorištenje drvnog ostatka, poboljšalo poslovanje
poduzeća, povećalo zaposlenost ljudi, ojačalo energetsku učinkovitost i smanjilo zaga-
đenost okoline.
4. TEHNOLOŠKI PROCES I KARAKTERISTIKE

PELETA
1. Tehnološka shema
Realizacijom projekta izgrađena je tehnološka linija za proizvodnju peleta. Vidi prilog

br. 1
Linija se sastoji od slijedećih tehnoloških cjelina:
- uskladištenje i usitnjavanje drvnog ostatka
- sušenje drvnog ostatka na suhoću potrebnu za peletiranje koja iznosi 10-12 %
Sušenje se vrši u fluidnoj sušari kapaciteta 2 t/h. Energija za sušenje dobiva se spalji-
vanjem suhe piljevine,
- izrada i pakovanje peleta.
Usitnjena i osušena piljevina transportira se na stroj za izradu peleta kapaciteta 2 t/h.

Izrađeni peleti idu na hlađenje i otprašivanje, transportiraju se na vagu gdje se pakuju u
vreće od 15 kg.i odlažu na palete.
2. Količina proizvodnje
Planira se da će pogon raditi 300 dana; 50 dana će se utroštiti na održavanje postrojenja,

a 15 na blagdane. Proizvodnja je kontinuirana 24 sata, a po satu se proizvodi 1 tona što
na godišnjem nivou iznosi 7.200 tona.
3. Radna snaga
U jednoj smjeni zaposlena su 3 izvršitelja. Radi kontinuirane proizvodnje potrebno je pet
smjena, a sve poslove koordinira rukovoditelj. Ukupno radi 16 radnika. Sve ostale poslo-
ve preuzele su postojeće službe poduzeća (komercijala, računovodstvo i održavanje).
Predstavljanje proizvodnje biopeleta u pilani Mrkopalj 93
4. Kvaliteta
Kvaliteta gotovog proizvoda definirana je europskim standardima (DIN 51731 i DIN

Plus). S obzirom na raspoloživu sirovinu očekujemo 80% gotovog proizvoda prema DIN
PLUS normi, a 20% gotovog proizvoda prema DIN 51731 normi. Vidi prilog br. 2.
Prilog br. 2
Standardi za proizvedene pelete
Parametri jed.mjere O Norm M

DIN 51731 DIN plus
Parametar Units 7132
Promjer Diameter mm 4—10 4—10
Duljina Lenght mm < 50 5*diametar1 5*diametar1
Oblik Shape valjkast
Density (abso-
Gustoća kg/dm3 1,0--1,4 >1,12 >1,12
lute )
Vlažnost Humidity % <12 <10 <10
Točka paljenja o
C
Toplinska vrije-
Heating value MJ/kg 17,5--19,5 >18 >18
dnost
Abrazija Abrasion % / <2,3 <2,3
Pepeo Ash % <1,5 <0,5 <0,5
Pepeo-kalij Ash-K %
Pepeo-fosfor Ash-P %
Pepeo-kalcij Ash-Ca %
Pepeo-magnezij Ash-Mg %
Dušik Nitrogen % <0,30 <0,30 <0,03
Klor Clorine % <0,03 <0,02 <0,02
Sumpor Sulphur % <0,08 <0,04 <0,04
Arsen Arsenic mg/kg <0,80
Kadmij Cadmium mg/kg <0,50
Krom Chromium mg/kg <8
Bakar Copper mg/kg <5
Olovo Lead mg/kg <10
Cink Zinc mg/kg <100
Srebro Argent mg/kg <0,05
SiO2 mg/kg <100
Živa Mercury mg/kg 0,05
EOX mg/kg <3
Pomoćna sred-
Press aid % 2
..... <2 <2
stva
94 Liker, B.
5. FIZIČKI POKAZATELJI POTROŠNJE-

PELETIRNICA
SIROVINA
Za 1 t peleta potrebno je 6 prm piljevine (5 prm u gotov proizvod, a 1 prm za sušenje).
1 prm piljevine = 200 kg
Cijena piljevine je 29,20 kuna (4 Eura). 3 Eura je vrijednost sirovine, a 1 Euro je trošak tran-
sporta.
Potrošnja po toni peleta je 175,20 kn (24 Eura).
EL. ENERGIJA
vrijeme količina po instalirana stvarna dnevna dnevna pro-
Dio postrojenja
rada satu snaga potrošnja potrošnja izvodnja
USITNJAVANJE 12 2 t/h 191 kw 160 kw 1.920 24 t
SUŠENJE 24 1 t/h 140,6 kw 92,7 kw 2.224 24 t
PELETIRNICA 24 1 t/h 167,1 kw 98 kw 2.352 24 t
UKUPNO 6.496
Potrošnja po 1t peleta je 270 kw
Cijena po 1 kw iznosi 0,48 kn
Cijena po 1 t iznosi 130,00 kn (17,8 €)
RADNA SNAGA
Ukupna bruto plaća za 16 radnika iznosi 80.000,00 kuna mjesečno na što treba dodati 30 %
troškova za službe održavanja, računovodstva, komercijale itd.
Ukupno to iznosi 104.000,00 kn / 600 tona mjesečno = 173,33 kn ( 23,74 €).
AMORTIZACIJA
STOPA AMOR- GODIŠNJA AMOR-
VRIJEDNOST
TIZACIJE TIZACIJA
GRAĐEVINE 1.153.522,36 2% 23.070,45
263.410,00 4% 10.536,40
STROJNA
5.388.719,28 10% 538.871,93
OPREMA
ELEKTRO
2.025.809,00 4% 81.032,36
OPREMA
653.511,14 / 7200 t / 90,77 kn / t
UKUPNO
godinu = (12,43 €)
Ukupni troškovi po toni peleta
KUNE EUR.
EL. ENERGIJA 130,00 17,81
SIROVINA 175,20 24,00
RADNA SNAGA 173,33 23,74
REZ. DIJELOVI 44,68 6,12
AMORTIZACIJA 90,77 12,43
AMBALAŽA 73,73 10,10
PALETE 43,80 6,00
UKUPNO 731,51 100,20
Dundović, J.*
CENTRALIZIRANI TOPLINSKI SUSTAV UŠP

GOSPIĆ
UVOD
Radi boljega korištenja iverja i ogrjevnog drva Hrvatske šume d.o.o. izradile su 2002.
godine Program uporabe šumske biomase kao energenta pod motom «16 uprava šuma =
16 toplana na šumsku biomasu snage 1 MW»
Prije punih 12 godina, 10. siječnja 1995. godine, počela je raditi prva toplana na šumsku
biomasu u UŠP Ogulin, kotao tvrtke Kolbach, snage 1 MW.
Hrvatske šume d.o.o. i Grad Gospić donijeli su 24. svibnja 2002. godine Odluku o uvo-
đenju centraliziranoga toplinskog sustava korištenjem šumske biomase za grijanje nove
upravne zgrade UŠP Gospić, osnovne škole, gimnazije, srednje škole, sportske dvorane te
doma kulture i bazena. Tvrtka Elitech d.o.o. Zagreb u studenome 2002. izradila je studiju
koja razmatra mogućnost korištenja energije biomase u opskrbi toplinom.
Glavni projekt izrađen je u lipnju 2004. u uredu ovlaštenog arhitekta Kristine Špigl-Uhrl,
dipl. ing. arh., Ogulin, a sastoji se od šest knjiga: Projekt arhitekture, Projekt konstrukcije,
Projekt vodovoda i kanalizacije, Projekt elektroinstalacija, Projekt strojarskih instalacija
i Elaborat zaštite na radu. Toplana na šumsku biomasu UŠP Gospić počela je raditi 10.
studenoga 2005. godine.
Slika 1. Toplana na biomasu i upravna zgrada UŠP Gospić
Toplana UŠP Gospić je u stopostotnom vlasništvu HŠ d.o.o. i planirano je zapošljavanje

jednog radnika (slika 1).
* Josip Dundović, Hrvatsko šumarsko društvo, Trg Mažuranića 11, Zagreb

96 Dundović, J.
1. ANALIZA TRŽIŠTA
1.1. Tržište prodaje
HŠ d.o.o. početkom 2007. godine, nakon proširenja poslovanja djelatnosti i registracije

kod Trgovačkog suda u Zagrebu te dobivanja licencije odnosno dozvole za proizvodnju,
distribuciju i opskrbu toplinom od Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA),
sklopit će petnaestogodišnji ugovor o koncesiji s gradom Gospićem o prodaji toplinske
energije po cijeni 0,426 kn/kWh ili 5% nižoj u odnosu na cijenu topline od loživog ulja.
U tablici 1. Korisnici toplinske energije prikazani su osnovni podaci o potrošačima to-
plinske energije HŠ d.o.o., grada i županije, godišnja potrošnja topline u iznosu 3225
MWh, od toga 2889 MWh kotao «Kohlbach» (slika 2), snage 1 MW na šumsku biomasu
(osnovno opterećenje) i 336 MWh dva kotla «Viessmann» (slika 3), snage 1440 kW na
loživo ulje (vršno opterećenje).
Tablica 1. Korisnici toplinske energije
Objekt i godina Toplinska Snaga Potrošnja Površina Godina Sati punog Stupanj
gradnje potreba inst. loživog (m²) proizvodnje optereće- korisnosti
(MWh/a) kotla ulja 2004. kotla nja kotla
(kW) g. (l)
1 Nova zgrada UŠP 297 225 35000 1800 projektirano 1318 0,85
Gospić (2005. g.)
2 Gimnazija i 837 1600 105000 7300 1994. 523 0,80
srednja škola
3 Osnovna škola 593 1440 70000 3400 2004. 412 0,85
4 Sportska dvorana 636 690 75000 1500 2003. 921 0,85
5 Dom kulture 449 530 53000 2247 projektirano 848 0,85
6 Bazen (u izgradnji 413 800 48700 2064 projektirano 516 0,85
– 2008. g.)
UKUPNO 3225 5285 386700 18311
1.2. Tržište nabave
Proizvodnju 939 tone sječke mobilnim iveračem (slika 4) te utovar i prijevoz kamionom s
centralnog skladišta rasadnika Jasikovca (Gospić) po cijeni 255 kn/tona sa 30% vlažnosti
obavlja RJ Mehanizacija Gospić.
Osnovni materijal za proizvodnju toplinske energije je sječka dobivena od 1174 m3 više-
metarskog ogrjevnog drva, sječenice i drvnog otpada nakon sječe i izrade.
Centralizirani toplinski sustav UŠP Gospić 97
Slika 2. Kotao «Kohlbach» na biomasu snage 1 MW
Slika 3. Kotao «Viessmann» na loživo ulje u osnovnoj školi
Slika 4. Proizvodnja sječke mobilnim iveračem «LGU» u centralnom skladištu rasadnika Jasikovca
98 Dundović, J.
2. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKA ANALIZA
2.1. Proračun centraliziranog toplinskog sustava
U sklopu međudržavne suradnje Bavarskoga državnog ministarstva poljoprivrede i šu-

marstva u Münchenu i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva
Republike Hrvatske te uz stručnu pomoć kompetencijskog centra za obnovljive sirovine
C.A.R.M.E.N. e.V. iz Straubinga (1, 2, 3, 4 i 5), Hrvatske šume d.o.o. 3. rujna 2003.
godine napravile su procjenu studije predizvodljivosti, a 6. srpnja 2005. godine studiju
opravdanosti ulaganja za TS Gospić s kotlom Kohlbach snage 1 MW na šumsku biomasu
za osnovno opterećenje u toplani kraj nove upravne zgrade UŠP Gospić i sa dva nova
toplovodna kotla centralnoga grijanja tvrtke Viessmann snage 1440 kW na loživo ulje za
vršno opterećenje u osnovnoj školi Gospić te toplovodom dužine 610 m sa četiri toplinske
podstanice.
U tablici 2. Proračun snage kotla, potrošnja goriva i proračun trase toplovoda prikazani
su osnovni podaci o potrebi toplinske energije te proračun snage kotla, proračun godišnje
potrošnje goriva i dimenzije spremišta goriva te proračun trase toplovoda (6, 7 i 8).
U proračunu je određena ukupna potreba toplinske energije korisnika od 3225 MWh/a,
od čega 90% iz kotla na šumsku biomasu sa 30% vlažnosti i 10% na loživo ulje kotla za
vršno opterećenje. Kotao na vršno opterećenje automatski se uključuje kada zbog preo-
pterećenosti kotla na biomasu polazna temperatura vode u određenom razdoblju padne
ispod dopuštene vrijednosti i pri premaloj potrošnji topline kada potrošnja topline padne
ispod 20% nazivnog učinka kotla na biomasu. Za ostvarivanje ukupne godišnje toplinske
energije potrebno je osigurati 939 tona šumske biomase i 40.000 litara loživog ulja.
Tablica 2. Proračun snage kotla, potrošnja goriva i proračun trase toplovoda

Ukupna potreba topline 3225 MWh/a
Snaga kotla na biomasu za osnovno opterećenje 1000 kW
Snaga kotla na loživo ulje za vršno opterećenje 926 kW
Sati punog opterećenja kotla na biomasu 2600 Vbh/a
Ogrjevna vrijednost goriva (biomase) 3,62 MWh/t
Potrebna količina goriva (biomase) 939 t/a
Zapremnina spremišta za biomasu 122 Nm³
Dužina toplovoda 610 m
Propusnost toplovoda (> 1,5 MWh/m) 4,74 MWh/m
2.2. Opis procesa rada kotlovskog postrojenja
Toplinska energija za vršno opterećenje proizvodi se u kotlu Kohlbach snage 1 MW.

(Slika 5.) Gorivo (sječka) pripremljeno za doziranje u kotao i uskladišteno u betonski
silos pravokutne osnovice (5 x 8 m) najkraćim se mogućim putem uz minimalni utrošak
pomoćne (električne) energije (4 kWh el po 1MWh th) doprema do ložišta kotla. Za to su
predviđeni polužni izuzimač (potisne poluge) i polužni dozator s isključivo hidrauličnim
pogonom. To su čvrsti, masivni elementi bez interno pomičnih dijelova koji bi se mogli
zaglaviti, polomiti ili začepiti. Transport goriva provode «krilca» potisnih poluga koja ga
naizmjeničnim aksijalnim gibanjem prema naprijed potiskuju (transportiraju), a unatrag

podilaze. Krupnije komade drveta, dužine 1m i promjera do 100mm, koji pojedinačno
dolaze s gorivom, presijecaju elementi s ugrađenim noževima i protunoževima. Ti su
elementi ugrađeni na dva mjesta, na prolazu kroz zid između silosa i kotlovnice te na
ulazu u ložište. Oni su i dio sigurnosnog atestiranog tehnološkog lanca za zaštitu od po-
vratnog požara.
U ložište se gorivo dozira preko usponske, vodom grijane «kompresione zone», ravno-
mjerno po cijeloj širini ložišne rešetke.
Nepokretna rešetka omogućuje pričuvu za izjednačavanje promjenjivih potreba za gori-
vom pri variranju kotlovskog učinka. Na njoj se gorivo zračenjem usijanih zidova ložišta
suši i priprema za isplinjavanje na prvoj hidraulično pokretanoj rešetci. Na sljedećoj,
drugoj pokretnoj rešetki dogorijeva čvrsti ostatak u pepeo. Pepeo se naizmjeničnim po-
kretanjem rešetke, skupa s kamenjem i drugim negorivim dijelovima koji s gorivom ulaze
u ložište, doprema do izlaznog otvora na kraju rešetke.
Dio pepela koji propadne kroz rešetku skupljaju dvije potisne poluge ugrađene na podu
ispod rešetke i zajedno s pepelom s rešetke, preko hidraulično sinkronizirane ustave, pre-
daju sustavu za otpepeljavanje.
Automatsko upravljanje gorivom ABM regulira doziranje te osigurava ujednačeno i opti-
malno pokrivanje rešetke gorivom u skladu s učinkom kotla. Zahvaljujući njemu spreča-
va se prepunjavanje ložišta i izlaz nesagorjelog s pepelom te osiguravaju uvjeti za ujedna-
čeno i potpuno izgaranje pri svim opterećenjima od 20% do 100% nazivnoga kotlovskog
učinka.
Ložište je adiabatsko, masivno ozidano i izolirano, sa dvije odvojene zone izgaranja.
Prva, s ložišnom rešetkom, služi kao što je već opisano za sušenje, isplinjavanje i primar-
no izgaranje. Druga, u nastavku, za dogorijevanje plinovitog dijela goriva – volatila. U
njoj se uz automatsko održavanje temperature na optimalnoj razini osigurava potrebna
dužina puta dogorijevanja i vremena prebivanja u adiabatskoj zoni.
Zrak za izgaranje nestupnjevito se regulira primjenom frekvencije, dozira vlastitim ven-
tilatorima za svaku zonu posebno (tri primarne i dvije sekundarne zone). Proces auto-
matskog loženja biomasom K8, od izuzimanja goriva iz silosa do pročišćavanja dimnih
plinova i do priključka na dimnjak, regulira se Kohlbach mikroprocesorskom multipara-
metarskom regulacijom, koja poštujući osobitosti biomase – goriva s «dugim plamenom»
osigurava minimalne emisione vrijednosti i maksimalni stupanj korisnosti. Za kotlovski
učinak od 1000 kW izrađen je dimnjak unutarnjeg promjera 45 cm (slika 6).
Proces se, po želji, vizualizira na PC-u primjenom posebnog softvera koji omogućuje i
reguliranje mreže potrošača topline i podstanica kao i obračun, evidentiranje i arhiviranje
svih relevantnih parametara.
100 Dundović, J.
1.1 Kotao
1.2 Ložište kotla
1.3 Sustav za otpepeljavanje
1.4 Pročišćavanje dimnih plinova
1.5 Ventilator dimnih plinova
1.6 Dimovodni kanali
2.1 Izuzimač goriva iz silosa
2.2 Dozator goriva u ložištu kotla
2.3 Hidraulični agregat za izuzima-
nje goriva iz silosa i doziranje
goriva u ložištu kotla
3.0 Dimnjak
Slika 5. Slika kotlovskog postrojenja «Kohlbach» s uređajem na automatsko loženje biomasom
sustav K-8
Slika 6. Dimnjak kotlovskog postrojenja (zbog vlažne sječke iz dimnjaka izlazi vodena
para)
2.3. Opis trase toplovoda
Nova mreža toplovoda najkraćim putem povezuje toplanu i korisnike toplinske energije
dvocijevnim sustavom predizoliranih cijevi.
Dužina trase toplovoda iznosi svega 610 metara, zbog čega propusnost toplovoda iznosi
4,74 MWh/m i znatno je viša od minimalne propusnosti 1,5 MWh/m (slika 7 i tablica
3).
Slika 7. Trasa toplovoda
U sezoni grijanja 2005./2006. grijana je samo nova upravna zgrada UŠP Gospić. Tijekom
2006. godine izgrađena je prva faza trase toplovoda dužine 270 metara sa dvije podstani-
ce do Doma kulture i Osnovne škole (slike 8. i 9.). Izgradnja druge faze trase toplovoda
do Gimnazije, Srednje škole i Sportske dvorane planirana je za 2007. godinu.
Slika 8. Polaganje predizoliranih cijevi toplovoda prema Domu kulture i Osnovnoj školi
102 Dundović, J.
Slika 9. Podstanica R-TEC-MULEJ Bled s brojačem a 7200 kW u Osnovnoj školi
3. EKONOMSKO–FINANCIJSKA ANALIZA
Priključivanjem na CTS Gospić prestati će raditi sve stare kotlovnice na loživo ulje osim
kotlovnice u Osnovnoj školi koja služi za vršno opterećenje.
Dosadašnji rascjepkan sustav znači povećane troškove poslovanja zbog većeg broja oso-
blja za opsluživanje svih postrojenja (kotlovnica), većih troškova održavanja, nabave go-
riva i lošije regulacije toplovoda (10 i 11).
Objedinjavanjem na jednom mjestu proizvodnje, regulacije i distribucije toplinske ener-
gije iz CTS-a postiže se optimalan način grijanja dijela grada Gospića.
Tržišna vrijednost opreme i zgrada iznosi 4,6 mil. kn, od čega su 3 mil. kn vlastita sred-
stva, a 1,6 mil. kn potrebna kreditna sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učin-
kovitost, što se vidi iz tablice 3.
Tablica 3 Troškovnik, financiranje i objašnjenja značajnih vrijednosti

Troškovnik
1. Izrada projektne dokumentacije 150.000,00 kn 20.000,00 EUR
2. Ishođenje građevinske dozvole 30.000,00 kn 4.000,00 EUR
3. Građevinski radovi na toplani 1.021.864,39 kn 136.248,59 EUR
4. Građevinski radovi na centralnom skladištu 303.659,45 kn 40.487,93 EUR
5. Oprema toplane (kotao na biomasu) 1.199.476,16 kn 159.930,15 EUR
6. Oprema toplovoda * 884.000,00 kn 117.866,67 EUR
6.1. 1500 m` toplovoda (970 kn/m´) 592.750,00 kn 79.033,33 EUR
6.2. 1 prijelaz ispod ceste (11250 kn po prijelazu) 11.250,00 kn 1.500,00 EUR
6.3. 4 podstanice (70000 kn/kom) 280.000,00 kn 37.333,33 EUR
7. Oprema transportera i dimnjaka 335.993,00 kn 44.799,07 EUR

7.1. Transporter sječke 203.743,00 kn 27.165,73 EUR
7.2. Dimnjak kotlovnice 132.250,00 kn 17.633,33 EUR
8. Montaža opreme (toplane i toplovoda) 550.989,53 kn 73.465,27 EUR
8.1. Kotlovnica 321.826,81 kn 42.910,24 EUR
8.2. Predizolirane cijevi (375 kn/m`) * 229.162,72 kn 30.555,03 EUR
9. Nadzor 150.000,00 kn 20.000,00 EUR
ukupno 4,625.982,53 kn 616.797,67 EUR
* investicija mreže 1€ = 7,5 kn
Financiranje
Izvori sredstava Iznos %
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost * 1,606.600,00 kn 34,73
Hrvatske šume d.o.o. 3,019.383,53 kn 65,27
ukupno 4,625.982,53 kn 100
* beskamatni zajam
Objašnjenja značajnih vrijednosti

Kriteriji JE TREBA
Sati punog opterećenja - osnovno (kotao na 2600 Vbh/a > 2500 Vbh/a
biomasu)
Propusnost toplovoda 4,72 MWh/m > 1,5 MWh/m
Ukupna investicija po MWh * 213 €/MWh < 336 €/MWh
Udio investicije mreže u ukupnoj investiciji 24% < 50%
* 1€ = 7,5 kn
Uspješnost budućeg poslovanja Centraliziranog toplinskog sustava Gospić u studiji opra-

vdanosti ulaganja procijenjena je na temelju simuliranog Računa dobiti i gubitka za bu-
duća razdoblja. Određeno je razdoblje od deset godina kao prihvatljivo vrijeme u kojem
su moguća predviđanja (12 i 13).
Raspodjela ukupnog prihoda i rashoda poslovanja uključuje prihode koje će toplana
ostvariti po osnovi prodaje toplinske energije u iznosu od 148,5 MWh 2005., 1387 MWh
2006., 2476 MWh 2007. i 2889 MWh od 2008. do 2014. godine te rashode poslovanja
koji će nastati pri ostvarivanju procijenjene proizvodnje i prodaje topline.
U poslovni plan uračunan je i kredit Fonda od 1,606.600 kn bez kamate s rokom povrata
od pet godina uz dvije godine počeka (Tablica 3.).
Procijenjena bruto dobit predstavlja razliku između prihoda i rashoda. Porez iz dobiti
planiran je po stopi od 20% na bruto dobit. Analitičkim sagledavanjem pokazatelja Raču-
na dobiti i gubitka vidljivo je da će Toplana Gospić pozitivno poslovati, osim prve dvije
godine, i ostvarivati neto dobit od 53.609 kn 2007. do 173.755 kn 2014. godine.
Financijskim se tokom analizira odnos svih primitaka i izdataka u investicijskom pro-
jektu. Neto primici financijskog toka, kao razlika primitaka i izdataka, mjere slobodna
novčana sredstva koja se pojavljuju u cijelom vijeku projekta odnosno upućuju nas na
likvidnost investicijskog projekta. U našem projektu redovito se javljaju slobodna novča-
na sredstva, osim u prve dvije godine, nakon što su podmirene sve obveze, što upućuje na
104 Dundović, J.
činjenicu da je projekt likvidan u svim godinama trajanja nakon 2006. godine.

Ekonomski novčani tok pokazuje slobodna novčana sredstva formirana iz akumulacije i
amortizacije kroz simuliranih deset godina poslovanja. Sadašnja unutarnja stopa povrata
IRR iznosi 14%.
4. ZAKLJUČAK
Gradnjom projekta Centraliziranoga toplinskog sustava Gospić UŠP Gospić dobiva novu,
modernu, kompjuteriziranu toplanu s kapacitetom snage 1 MW proizvodnje i prijenosa
toplinske energije na šumsku biomasu te tržište dijela grada Gospića.
Toplifikacijom dijela grada Gospića korištenjem šumske biomase kao energenta postiže
se:
• Smanjivanje onečišćenja zraka dimnim plinovima
• Smanjivanje prostora za deponiranje otpadnih tvari (pepeo i šljaka)
• Smanjivanje mogućnosti zagađenja podzemnih voda i vodotoka iz spremnika goriva
(loživog ulja)
• Smanjivanje potrošnje loživog ulja sa 386.700 litara na svega 40.000 litara i poveća-
nje korištenja šumske biomase za 939 tona godišnje kao obnovljivog energenta
• Smanjivanje emisije CO2 za 1.005 tona u usporedbi s fosilnim gorivom (loživo ulje)
• Cijena grijanja na šumsku biomasu bit će 5% niža u odnosu na loživo ulje
Iz računa dobiti i gubitka vidljivo je da će ova toplana ostvarivati dobit u svim godinama
poslovanja osim studenoga i prosinca 2005. i 2006. godine, kada se planira izgradnja
toplovoda. Cijenu toplinske energije nismo povećavali premda se očekuje njen rast na
tržištu zbog rasta cijene loživog ulja (13).
Uvidom u neto primitke financijskog toka primjetno je da su oni pozitivni u svim godi-
nama poslovanja, osim u prvoj godini. To znači da projekt redovito podmiruje obveze
tijekom čitavog vijeka projekta odnosno da je u toku čitavog vijeka projekt likvidan.
5. LITERATURA
1. LEITFADEN BIOENERGIE, Planung, Betrieb und Wirtschaftlichkeit von Bioenergi-
eanlagen (2002); Fachagentur Nachwachsende Rohstoffe e.V.; Güllzow, Deutschland,
str. 1 – 281
2. Vollmechanisierte Waldhackschnitzel – Bereitstellung (1998): Bayerische Landesan-
stalt für Wald und Forstwirtschaft: Freising, Deutschland, str. 1 – 76
3. Teilmechanisierte Bereitstellung, Lagerung und Logistik von Waldhackschnitzeln
(2000): Bayerische Landesanstalt für Wald und Fortwirtschaft: Freising, Deutschland,
str. 1 – 105
4. Der Energieholzmarkt Bayern (2000): Bayerische Landesanstalt für Wald und Fortw-
irtschaft: Freising, Deutschland, str. 1 – 101
5. Symposium Energieholz (2000): Bayerische Landesanstalt für Wald und Fortwir-
tschaft: Freising, Deutschland, str. 1 – 70
6. Von der Idee zum Projekt, Leitfaden Energie aus Biomasse (2001): C.A.R.M.E.N.
e.V., Straubing, Deutschland, str. 1 – 4
7. Energetische Nutzung von Biomasse, Information für Bezirke, Landkreise und Ko-
munen (2002); C.A.R.M.E.N. e.V., Straubing, Deutschland, str. 1 – 4
8. Energie aus Holz, Informationbroschüre der Landwirtschaftskammern (2001): 8. übe-
rarbeitete Auflage, St. Pölten, Austrija, str. 1 – 76
9. Ponuda br. 2181, kotlovskog postrojenja sa uređajem za automatsko loženje bioma-
som – sistem K8 (2003.): Kohlbach, Wolfsberg, Austrija, str. 5. – 13.
10. Energie aus Holz, Informationbroschüre der Landwirtschaftskammern (2005): 9. übe-
rarbeitete Auflage, St. Pölten, Austrija, str. 1 – 115
11. Biomasse Nahwärme für Hitzendorf, Energie aus der Region für region! (2005): Bio-
energie Hitzendorf reg. gen.mbH, Austrija, str. 1 – 23
12. J. Dundović: Studija opravdanosti ulaganja u CTS Gospić (2006), Zagreb, str. 1 – 23
13. Energija u Hrvatskoj 2004., Godišnji energetski pregled (2006.): Ministarstvo gospo-
darstva, rada i poduzetništva RH, Zagreb, str. 1 – 223
14. Slike 1 – 4 te 6, 8 i 9 su iz fotoarhive UŠP Gospić, Damir Čanić i Mandica Dasović,
(2005. i 2006.)
Summary: On 24 May 2002, the company Hrvatske šume d.o.o. and the Town of Gospić
passed a Decision to introduce a centralized forest biomass-fuelled thermal system, inten-
ded for the heating of the following facilities in Gospić: the new premises of the Gospić
Forest Administration, primary school, grammar school, secondary school, sports hall,
cultural center and swimming pool. In November 2002, a study was made by the company
ELITECH d.o.o. Zagreb, which addressed the possibility of using energy biomass for he-
ating. As a part of bilateral cooperation between the Bavarian State Ministry of Agricul-
ture, Forestry and Water Management of the Republic of Croatia, and with professional
assistance provided by the Bavarian Association C.A.R.M.E.N. e.V. from Straubing, on
3rd September 2003 the company Hrvatske šume d.o.o. made a pre-feasibility study for a
thermal plant next to the new administrative premises of the Gospić Forest Administrati-
on that will use a 1 MW
forest – biomass – fuelled KOHLBACH boiler for basic load and two new VEISSMANN
hot water boilers for central heating with 720 kW for peak load in Gospić primary scho-
ol, as well as a 610 m-long thermal pipe with 4 thermal sub-stations. By introducing a
centralized thermal system in a part of Gospić, it will be possible to: Reduce air pollution
with smoke gasses; Decrease waste dumping areas (ash and dross); Lessen the possibi-
lity of contaminating groundwater and watercourses through leaks from numerous fuel
tanks; Decrease the consumption of heating oil and increase the use of forest biomass as
energy source; Lower the cost of biomass fuelled heating by 5% in relation to that of the
oil-fuelled heating.
Keywords: Centralized forest biomass-fuelled thermal system, forest biomass, bioener-

gy, oil fuelled heating.
106
Kajba, D.*, Bogdan, S.*, Katičić, I.*
SELEKCIJA KLONOVA VRBA ZA

PRODUKCIJU BIOMASE U KRATKIM
OPHODNJAMA
Sažetak: Klonovi stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživanjima najveći
potencijal produkcije biomase u kratkim ophodnjama. Stoga je nastavljeno testiranje
stablastih vrba s ciljem identifikacije klonova s najvećim potencijalom produkcije bioma-
se, naročito na marginalnim staništima odnosno tlima na kojima je napuštena poljopri-
vredna proizvodnja ili koja nisu pogodna za uzgajanje vrednijih vrsta šumskog drveća.
Prosječna produkcija suhe biomase istraživanih klonova bijele vrbe (Salix alba) u testu
Darda iznosila je, kod treće dvogodišnje ophodnje, u dobi od 2/7 godina 9,3 t/ha. Najveću
produkciju imali su klonovi ‘B44’, ‘V093’ i ‘V052’ (17,5, 13,7 odnosno 12,2 t/ha). U klon-
skom testu Čazma istraživane su dvije dvogodišnje ophodnje u dobi od 2/3 i 2/5 godine,
a testirani klonovi taksonomski su pripadali različitim kombinacijama križanja kineske
i bijele vrbe (S. matsudana × S. alba). Prosječna produkcija biomase u testu iznosila je
od 10,1 t/ha do 13,8 t/ha, a fenotipski stabilni klonovi ‘V374’, ‘V461’ i ‘V95’ imali su
prosječnu produkciju od 12,4 do 19,8 t/ha. U cilju veće produktivnosti klonova trebalo
bi, nakon sječe izbojaka, uzgojnim zahvatima reducirati njihov broj na jednu do dvije po
korijenu, a produkcija biomase na marginalnim staništima mogla bi se i znatno povećati
primjenom intenzivnijih uzgojnih i zaštitnih mjera.
Ključne riječi: klonovi stablastih vrba, kulture kratkih ophodnji, oplemenjivanje, mar-
ginalna staništa
UVOD - INTRODUCTION
Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj bilanci jedan je od
strateških ciljeva sve većeg broja zemalja. Hrvatska bi se potpisivanjem određenih spo-
razuma, primjerice Kyoto protokola, te sukladno zakonodavstvu i priključivanju EU
obvezala na poduzimanje konkretnih koraka u povećanju korištenja obnovljivih izvora
energije sukladno paradigmi održivog razvoja. Biomasa je obnovljivi izvor energije s naj-
većim potencijalom u Hrvatskoj, te je 1997. godine pokrenut nacionalni program BIOEN
u sklopu kojeg se promiče uporaba biomase u energetske svrhe (Domac i dr. 1998.).
* Davorin Kajba, Saša Bogdan i Ida Katičić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
108 Kajba, D., Bogdan, S., Katičić, I.
U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, prisutni su problemi niske profitabilne poljoprivredne

proizvodnje na marginalnim zemljištima. U novije vrijeme tu proizvodnju posebno ote-
žavaju nepovoljne klimatske promjene, onečišćenje tla i voda, nedostatak energije i de-
populacija predjela s dominantnom ekstenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom. Zbog
porasta potrošnje drva povećani su pritisci na prirodne šumske ekosustave, što povećava
njihovu ugroženost. Osnivanje bioenergetskih plantaža i proizvodnja biomase u skladu
su sa svjetskim trendovima, a u cilju su boljeg iskorištavanja obnovljivih izvora energije
bez stvaranja dodatnih količina CO2, kojima su opterećena fosilna goriva. Biomasa kao
nefosilizirani materijal biljnog podrijetla nastao je fotosintezom uz stvaranje kisika i kori-
štenje atmosferskog CO2, što joj daje značajne prednosti u odnosu na druge energente.
Sa stajališta šumarske struke, biomasa, koja se može iskoristiti za dobivanje energije, drvna je
masa dobivena uzgojnim zahvatima kao što su čišćenje i proredi ili kao ostatak od sječe (gra-
njevina, ogrjevno drvo). Prema nekim procjenama (Domac i dr. 2001.) od šumarske je djela-
tnosti u Hrvatskoj moguće pridobiti oko 2 mil. m3 drvne mase godišnje za energetske potrebe.
U navedenu biomasu uključeni su ostaci od sječe (sitna granjevina), ostaci od prerade drveta,
prostorno drvo, otpad i gubici pri sječi te biomasa s opožarenih površina i degradiranih šuma.
Biomasa šumskih vrsta drveća može se proizvoditi i intenzivnim uzgojem brzorastućih vrsta
drveća kao što su vrba, topola, joha, breza i bagrem. Ovakav način proizvodnje biomase šum-
skih vrsta poznat je pod nazivima ˝kulture kratkih ophodnji˝ ili ˝intenzivne kulture kratkih
ophodnji˝ (engl. Short Rotation Coppice ili Short Rotation Intensive Culture). Komlenović
i dr. (1996.a, 1996.b) definiraju termin kao intenzivne nasade brzorastućeg drveća na tlima
koja su napuštena, na kojima poljoprivredna proizvodnja nije rentabilna ili su nepodesna za
uzgoj vrijednijih šumskih vrsta. Takve plantaže brzorastućeg drveća nazivaju se i energetski
nasadi ili energetske plantaže. Osnovna funkcija takvog tipa kultura je proizvodnja biomase
kao obnovljivog i ekološki prihvatljivog energenta, ali uz to one mogu biti alternativna ‘’po-
ljoprivredna’’ kultura (na lošijim staništima) i imaju funkciju diversifikacije poljoprivrednog
zemljišta, pružaju mogućnost ekološki naprednijeg načina pročišćavanja otpadnih voda i tla
(fitoremedijacija), a služe i za vezivanje povećane količine atmosferskog ugljika (sekvestra-
cija ugljika), kako navode Verwijst (2003.), Volk i sur. (2004.), Smart i sur. (2005.).
Do sada je u Hrvatskoj na različitim staništima, uglavnom u nizinskom panonskom po-
dručju, postavljeno nekoliko pokusnih ploha s brzorastućim šumskim vrstama (Krstinić
1984., Kajba i dr. 1998., Kajba 1999.a, Kajba 1999.b, Bogdan 2002., Kajba i sur. 2004.,
Bogdan i sur. 2006.). Klonovi stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživanjima
najveći potencijal produkcije biomase u kratkim ophodnjama do pet godina (Komleno-
vić i dr. 1996.a, 1996.b, Bogdan 2002., Kajba i sur. 2004., Bogdan i sur. 2006.). Cilj
je ovih istraživanja utvrditi potencijal produkcije biomase izabranih klonova u kratkim
ophodnjama na staništima nepodesnima za uzgoj vrednijih vrsta šumskog drveća ili za
poljoprivrednu proizvodnju.
MATERIJAL I METODE– MATERIALS AND

METHODS
Test sa 14 klonova bijele vrbe (Salix alba L.) osnovan je početkom 1999. godine na lo-
kalitetu Dravici, Šumarija Darda u Baranji. Dva testa osnovana su 2002. i 2004. godine
na lokalitetu Šumarije Čazme sa po 25 odnosno 23 klona dobivenih različitim kombi-
Selekcija klonova vrba za produkciju biomase u kratkim ophodnjama 109
nacijama križanja bijele vrbe (Salix alba L.) i kineske vrbe (Salix matsudana Koidz.).
Eksperimenti su osnovani prema dizajnu blok sustava sa slučajnim rasporedom klonova
u četiri ponavljanja. Svaki je klon zastupljen sa 6 i 30 rameta po ponavljanju u razmaku
1,3×0,8 m (9615 biljaka po hektaru). U dobi rameta od 2/3, 2/5 i 2/7 godina izmjereni su
prsni promjeri, utvrđeno je preživljavanje i broj izbojaka po pojedinom korijenu u testu
Darda, a u dobi od 2/3 i 2/5 godina u testovima Čazma.
U sva tri klonska testa su, pri navedenim izmjerama, u jednoj repeticiji posječeni svi dvo-
godišnji izboji (šibe iz istoga korijena), te im je izmjerena masa u svježem stanju. Zasebno
za svaki pojedini klon od odrezanih su izbojaka slučajnim odabirom prikupljeni uzorci
mase 0,5 kg. Uzorci su prosušeni u sušionicama na 105°C do konstantne mase. Iz omjera
svježe i prosušene mase uzoraka utvrđeni su prosječni udjeli vlage u drvetu svakoga klona,
a uz pomoć njih je procijenjena suha biomasa odrezanih šiba. Nelinearnom regresijskom
metodom izjednačeni su prsni promjeri i suha biomasa posječenih izbojaka. Nakon toga,
uz pomoć dobivenih regresijskih modela (za svaki klon zasebno) i prethodno izmjerenih
prsnih promjera, procijenjena je suha biomasa svake pojedine šibe u testovima. Produkcija
biomase klonova po hektaru procijenjena je s obzirom na vrijednost suhe biomase srednjeg
izbojka, preživljavanje, razmake između rameta i prosječan broj izbojaka po korijenu.
REZULTATI I RASPRAVA – RESULTS AND

DISCUSSION
Na slici 1. prikazana je ukupna produkcija biomase po jedinici površine istraživanih klo-
nova stablastih vrba u testu Darda u tri sukcesivne dvogodišnje ophodnje. Može se uočiti
da produkcija biomase svih istraživanih klonova pokazuje trend porasta sa starošću poku-
sa, osim kod klonova ‘V 158’ i ‘V 160’ kod kojih je, nakon početnog porasta, zabilježen
pad produkcije između druge i treće ophodnje. U prvoj godini istraživanja (dob 2/3 godi-
ne) prosječna produkcija biomase iznosila je 4 t/ha, a vrijednosti su se kretale od 2,8 (klon
‘107/65/1’) do 6,4 t/ha (klon ‘V 052’). U slijedećoj ophodnji (dob 2/5 godina), prosječna
je produkcija iznosila 6,5 t/ha, a kretala se od 2,4 (klon ‘107/65/1’) do 10,2 t/ha (klon ‘B
44’). U dobi rameta od 2/7 godina prosječna produkcija biomase bila je 9,3 t/ha, a kretala
se od 5 (klon ‘V 158’) do 17,5 t/ha (klon ‘B 44’).
Slika 1. Produkcija biomase istraživanih klonova vrba u testu Darda u tri sukcesivne dvogodišnje
ophodnje (2/3, 2/5 i 2/7 god.)
Figure 1. Biomass production of studied willow clones in test Darda in three succesive two-year
rotations (2/3, 2/5 i 2/7 years)
Između svih istraživanih klonova posebno se izdvajaju ‘B44’ i ‘V093’ koji su pokazali
najbolju adaptiranost na ispitivano stanište i uvjete razvoja, ali uz to imaju i natprosje-
čne vrijednosti suhe mase srednjeg izbojka odnosno ukupne produkcije biomase, kao i
izbojne snage. Klonovi ‘V052’ i ‘V160’ također pokazuju dobru adaptiranost na testirane
uvjete kroz preživljavanje i izbojnu snagu iako su im vrijednosti biomase srednjeg izboj-
ka prosječne.
Slika 2. Produkcija biomase istraživanih klonova vrba u testu Čazma u dobi od 2/3 godine
Figure 2. Biomass production of studied willow clones in test Čazma at age 2/3 years.
Na slici 2. prikazana je produkcija biomase istraživanih klonova stablastih vrba u testu

Čazma kod prve dvogodišnje ophodnje u dobi rameta od 2/3 godine. Prosječna produkci-
ja biomase testirana 23 klona iznosila je 11,8 t/ha, a kretala se od minimalnih 1,1 (klon ‘V
463’) do maksimalnih 23,2 t/ha (klon ‘V 580’). Može se uočiti da su najveću produkciju
biomase imali klonovi nastali križanjem kineske vrbe i nepoznatog roditelja (klonovi ‘V
580’ i ‘V 573’) odnosno klon bijele vrbe ‘V 95’. Na slici 3. prikazana je produkcija uku-
pno testiranih 25 klonova i njihova produkcija u dvije sukcesivne dvogodišnje ophodnje.
Prosječna produkcija testiranih klonova iznosila je 10,1 t/ha u dobi od 2/3 godine odno-
sno 13,8 t/ha u dobi od 2/5 godina. Raspon produkcije klonova kretao se od 4 do 19 t/ha
u prvoj ophodnji odnosno od 4,7 do 23 t/ha u drugoj dvogodišnjoj ophodnji.
Fenotipski najstabilniji klonovi s postojanom produkcijom u oba eksperimenta i tri pro-
vedene ophodnje bila su dva povratna hibrida S. matsudana × (S. matsudana × S. alba),
klonovi ‘V 374’ i ‘V 461’ te jedan klon bijele vrbe (S. alba) ‘V 95’. Njihova se prosječna
produkcija u dvogodišnjim ophodnjama kretala od 12,4 do 19,8 t/ha, te su iskazali znača-
jan potencijal u produkciji suhe drvne biomase.
Slika 3. Produkcija biomase istraživanih klonova vrba u testu Čazma u dvije sukcesivne
dvogodišnje ophodnje (2/3 i 2/5 god.)
Figure 3. Biomass production of studied willow clones in test Čazma in two succesive two-year
rotations (2/3 i 2/5 years)
ZAKLJUČCI - CONCLUSIONS
Pokusne kulture kratkih ophodnji s klonovima stablastih vrba osnovane su na marginal-
nim staništima odnosno tlima gdje je napuštena poljoprivredna proizvodnja ili koja nisu
prikladna za uzgajanje vrednijih vrsta šumskog drveća. U kulturama nisu poduzimane
nikakve mjere prihranjivanja niti zaštite od štetočina (praksa uobičajena u intenzivnom
sustavu uzgajanja), a regulacija korovne vegetacije provedena je samo u najranijoj dobi.
Usprkos tomu, rezultati su pokazali relativno visoku produkciju biomase istraživanih
klonova. Prosječna produkcija suhe biomase istraživanih klonova u testu Darda iznosila
je kod dobi od 2/7 godina 9.3 tona po hektaru kod treće dvogodišnje ophodnje. Najve-
ću produkciju imali su klonovi ‘B44’, ‘V093’ i ‘V052’ (17.5, 13.7 odnosno 12.2 t/ha).
U klonskim testovima Čazma istraživanja su provedena u prvoj i drugoj dvogodišnjoj
ophodnji u dobi od 2/3 i 2/5 godine, a testirani su klonovi koji taksonomski pripadaju
različitim kombinacijama križanja kineske i bijele vrbe. Prosječna produkcija biomase
iznosila je od 10,1 do 13,8 t/ha, a perspektivni i fenotipski najstabilniji klonovi imali su
prosječnu produkciju od 12,4 do 19,8 t/ha (‘V 374’, ‘V 461’ i ‘V 95’). Najveći potencijal
produkcije imali su povratni hibridi S. matsudana × (S. matsudana × S. alba) i jedan klon
bijele vrbe (S. alba). U cilju veće produktivnosti klonova trebalo bi, nakon sječe izbojaka,
uzgojnim zahvatima reducirati njihov broj na jednu do dvije po korijenu, a produkcija na
marginalnim staništima mogla bi se i značajno povećati primjenom intenzivnijih uzgojnih
i zaštitnih mjera.
LITERATURA – REFERENCES
Bogdan, S., 2002: Procjena genetskih parametara i produkcije biomase mekih listača u
pokusnim kulturama kratkih ophodnji. Magistarski rad. Zagreb. 178 str.
Bogdan, S., D. Kajba & I. Katičić, 2006: Produkcija biomase u klonskim testovima sta-
blastih vrba na marginalnim staništima u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse, pos. izd. 5,
261-275.
Domac, J., M. Beronja, N. Dobričević, M. Đikić, D. Grbeša, V. Jelavić, Ž. Jurić, T. Kri-
čka, S. Matić, M. Oršanić, N. Pavičić, S. Pliestić, D. Salopek, L. Staničić, F. Tomić,
Ž. Tomšić, V. Vučić, 1998: Bioen Program korištenja biomase i otpada: Prethodni
rezultati i buduće aktivnosti. Energetski institut ‘’Hrvoje Požar’’. Zagreb. 180 str.
Domac, J., M. Beronja, S. Fijan, B. Jelavić, V. Jelavić, N. Krajnc, D. Kajba, T. Krička,
V. Krstulović, H. Petrić, I. Raguzin, S. Risović, L. Staničić, H. Šunjić, 2001: Bioen
Program korištenja energije biomase i otpada. Nove spoznaje i provedba. 144 str.
Kajba, D., 1999a: Short Rotation Crops in Croatia. U: Christersson, L. & S. Ledin (ur.)
Proceeding of the first meeting of IEA, Bioenergy Task 17. June 4-6 1998. Uppsala.
Sweden. SLU. str. 37-40.
Kajba, D., 1999b: Arborescent Willow Biomass Production in Short Rotations. U: Ove-
rend, R.P. & E. Chornet (ur.) Proc. of the fourth Biomass Conference of the Americas.
August 29 - September 2. Oakland. California. USA. str. 55-60.
Kajba, D., A. Krstinić, N. Komlenović, 1998: Proizvodnja biomase stablastih vrba u kra-
tkim ophodnjama. Šumarski list 3-4: 139-145.
Kajba, D., S. Bogdan, I. Katičić-Trupčević, 2004: Produkcija biomase bijele vrbe u klon-
skom testu Dravica (Šumarija Darda). Šumarski list 9-10: 509-515. [White willow
biomass production in a short rotation clonal test in Croatia. Šumarski list 9-10: 509-
515. Zagreb. (In Croatian with English summary).]
Komlenović, N., A. Krstinić, D. Kajba 1996a: Mogućnosti proizvodnje biomase stabla-
stih vrba u kratkim ophodnjama u Hrvatskoj. U Mayer, B. (ur.) Unapređenje proizvo-
dnje biomase šumskih ekosustava. Knjiga 1. Hrvatsko šumarsko društvo. Zagreb. Str.
9-23.
Komlenović, N., A. Krstinić, D. Kajba, 1996b: Selection of Arborescent Willow clones
suitable for biomass production in Croatia. Proceedings. Budapest. IPC/FAO Vol. I.
Str. 297-308.
Krstinić, A., 1984: Selekcija klonova vrba stablašica za namjensku proizvodnju drveta.
Topola 141/142: 51-55.
Verwijst, T., 2003: Short rotation crops in the world. U: Nicholas, I. D. (ur.) IEA Bioe-
nergy Task 30 Proceedings of the Conference: The role of short rotation crops in the
energy market. December 1-5, 2003. Mount Maunganui, Tauranga, New Zealand. Str.
1-10.
Volk , T. A., T. Verwijst, P.J. Tharakan, L.P. Abrahamson, E.H. White, 2004: Growing
fuel: a sutainability assessment of willow biomass crops. Ecol. Environ. 2 (8):411-
418.
Smart, L.B., T.A. Volk, J. Lin, R.F. Kopp, I.S. Phillips, K. D. Cameron, E.H. White,
L.P. Abrahamson, 2005:Genetic improvement of shrub willow (Salix spp.) crops for
bioenergy and environmental applications in the United States. Unasylva 221, Vol.
56:51-55.
Abstract: Biomass for energy purposes could be produced by fast growing tree species
such as willows, poplars, alder, birch, black locust and others. Such a manner of biomass
production is known as “short rotation crops“ or “ short rotation intensive cultures“. In
previous studies in Croatia arborescent willow clones have shown greatest potential for
biomass production in short rotations. Therefore, testing of arborescent willows continu-
ed aiming at identification of clones with greatest production potential particularly on so
called marginal sites i.e. abandoned agricultural soils and/or sites that are not suitable
for growing more valuable tree species. White willow (Salix alba) clonal test Darda was
established in 1999 and another two tests with clones originated from different crossing
combinations of Chinese and white willow was established on Čazma locality in 2002 and
2004. In clonal tests in two or three successive two-year rotations were studied an incre-
ase of biomass production per unit of surface was observed. Mean biomass production
af all studied clones at age 2/7 years was 9.3 t/ha. The highest biomass production was
performed by clones ‘B44’, ‘V093’ i ‘V052’ (17.5, 13.7 and 12.2 t/ha, respectively). Above
mentioned clones have shown specific adaptedness on tested conditions through survival
and sprouting ability. In two clonal tests in Čazma, mean biomass production of all studi-
ed clones vary from 10.1 to 13.8 t/ha at the first and second two year rotation period and
was significantly higher than production gained at the same age in the clonal test Darda.
Higher biomass production could be partially explained by better site conditions. The
highest biomass production (in average from 12.4 to 19.8 t/ha) as well as the best ada-
ptedness and phenotypic stability on testing sites was shown by two clones (‘V 374’, ‘V
461’) originated from back cross hybrid S. matsudana × (S. matsudana × S. alba) and by
one S. alba clone (‘V 95’). These results indicate significant potential of Chinese willow
for further breeding aimed at biomass production in short rotations.
Key words: Arborescent willow clones, short rotation crops, selection, marginal sites
114
Uranjek, N.1, Kralik, D.2
SVINJSKA GNOJEVKA - MOGUĆNOST

PROIZVODNJE BIOPLINA I KOMPOSTA
Sažetak: Iako se poljoprivredna proizvodnja u Republici Hrvatskoj, zbog još uvijek rela-
tivno niskog stupnja proizvodnje i ekstenzivnog načina obrade, ne smatra velikim izvorom
onečišćenja, može se istaći nekoliko vrsta pritisaka na okoliš i to: onečišćenje zraka; gubitak
biološke raznolikosti, oštećenja ozona; zahvaćanje podzemnih voda; odlaganje otpada; opa-
sni otpad i drugo. Kada je riječ o izvorima onečišćenja tla i vode, procjenjuje se da objekti-
vnu opasnost predstavlja nekontrolirano iskorištavanje tekućeg gnoja i otpadnih voda koji
potječu od intenzivnog uzgoja i tova stoke. Potencijalni rizik od štetnih utjecaja stočarstva
na okoliš izravno ovisi o odnosu broja životinja prema poljoprivrednom zemljištu, te o pro-
izvodnim sustavima i managementu proizvodnje. Zbog toga je potrebno uspostaviti sistem
gospodarenja otpadom koji će biti učinkovit i ekonomičan, te koji za cilj ima iznaći ekološko
i tehnološki prihvatljivo rješenje za zbrinjavanje krutih i tekućih izlučevina i otpadnih voda
na svinjogojskim farmama, a u skladu s propisima EU. Korištenje „čistih“ tehnologija i
obnovljivih izvora energije, kao i smanjenje emisije štetnih plinova podrazumijeva proizvo-
dnju bioplina i komposta od otpadnih tvari sa farmi, te njegova ponovna upotreba u procesu
proizvodnje. Na taj način se može uspostaviti proizvodnja na konceptu održivog razvoja kao
najboljem načinu koji vodi gospodarskom napretku uz održanje stanja ravnoteže u okolišu.
UVOD
Iako poljoprivredna proizvodnja danas nije veliki izvor onečišćenja, od negativnog utje-
caja poljoprivrede na okoliš, može se istaći nekoliko vrsta pritisaka na okoliš i to: one-
čišćenje zraka; gubitak biološke raznolikosti, oštećenja ozona; onečišćenje podzemnih
voda; odlaganje otpada; opasni otpad i drugo.
U usporedbi s drugim zemljama, poljoprivredna proizvodnja u RH, zbog još uvijek re-
lativno niskog stupnja proizvodnje i ekstenzivnog načina obrade, ne smatra se velikim
izvorom onečišćenja.
Od ukupne emisija tvari iz poljoprivrede koje onečišćuju zrak, u RH najznačajnije su
emisija amonijaka (NH3) koja čini 59,65% ukupne emisije u RH, emisija metana (CH4)
koja čini 20,94% ukupne emisije u RH i emisija dušikovog oksida (N2O) koja čini 53,-
13% ukupne emisije u RH.
1
Nataša Uranjek, Žito d.o.o., Osijek,
2
Davor Kralik, Poljoprivredni fakultet u Osijeku
116 Uranjek, N., Kralik, D.
Kada je riječ o izvorima onečišćenja tla i vode, procjenjuje se da objektivnu opasnost

predstavlja nekontrolirano iskorištavanje tekućeg gnoja i otpadnih voda koji potječu od
intenzivnog uzgoja i tova stoke. Procjenjuje se da gnojem nastaje oko 65.000 dušika (N)
i oko 33.000 tona fosfornog pentoksida (P2O5) na godinu (Nacionalna strategija zaštite
okoliša, 2002.g)
Potencijalni rizik od štetnih utjecaja stočarstva na okoliš izravno ovise o odnosu broja
životinja prema poljoprivrednom zemljištu, te o proizvodnim sustavima i managementu
proizvodnje (kako biljne tako i animalne proizvodnje). U RH je opterećenje po jednom
hektaru poljoprivrednog zemljišta oko 0,22 uvjetnih grla, što predstavlja najnižu razinu
u Europi.
Sa gledišta okoliša intenzivna stočna proizvodnja vezana je za životni proces životinje

odnosno metabolizam hrane i izlučivanje hraniva putem gnojevke. Kvaliteta i sastav gno-
jevke, kao i njen način spremanja i rukovanja osnovni su faktori za određivanje razine
emisija intenzivne stočarske proizvodnje.
Jedan od glavnih izazova intenzivne svinjogojske proizvodnje je smanjiti utjecaje pro-
izvodnje na onečišćenja okoliša, posvetiti se dobrobiti životinja te istodobno povećati
profitabilnost.
Prije svega, potrebno je znati da intenzivnim uzgojem dolazi do raznih promjena u oko-
lišu, kao što su:
• Acidifikacija (NH3, SO3, NOx)
• Eutrofikacija (N, P)
• Oštećenje ozonskog omotača (CH3Br)
• Povećanje efekta staklenika (CO2, CH4, N2O)
• Miris i buka
• Difuzno širenje teških metala i pesticida
Emisije iz spremnika za gnojevku mogu utjecati na onečišćenje tla i voda ukoliko je

sustav izgnojavanja ili rukovanja gnojevkom neadekvatan. Odgovarajuća oprema, konti-
nuiran monitoring i pravilno rukovanje prevencija je otjecanja i prolijevanja gnojevke iz
sustava za izgnojavanje.
Gnojevka može biti kvalitetno gnojivo ukoliko se vodi računa o poljskom vodnom kapa-
citetu i preporukama za gnojidbu određene kulture, u suprotnom može biti veliki izvor
emisija štetnih tvari. Najveću pažnju treba obratiti na emisije dušika i fosfora, ali i drugih
elemenata kao što su olovo, nitriti, amonijak, mikroorganizmi, teški metali, antibiotici jer
mogu dugotrajno onečistiti tlo i vode.
Onečišćenje iz poljoprivrede, naročito onečišćenje dušičnim spojevima okarakterizirano
je kao opasnost za kvalitetu tla i voda. Da ne bi došlo do prekomjernog onečišćenja vode
nitratima iz poljoprivrednih izvora prihvaćena je i nitratna direktiva. Količina gnojevke
koja se smije upotrijebiti po ha poljoprivredne površine ovisi o stanju zemljišta, klimat-
skim prilikama, načinu korištenja zemljišta i plodoredu. Najveća količina dušika pori-
jeklom iz gnojevke koja se smije upotrijebiti po hektaru iznosi 170 kg godišnje ( jedno
uvjetno grlo svinje godišnje daje 85 kg N). To znači da se na jedan ha smije uzgajati naj-
više dva uvjetna grla, što znači između 4 i 4 i pol krmače i prasad do 30 kg ili 15 mjesta
za tovljenike (ovisno o dnevnom prirastu).
Svinjska gnojevka - mogućnost proizvodnje bioplina i komposta 117
Fosfor je važan element u poljoprivredi. Važnost gnojevke kao izvor P je rasla sve dok
se nije utvrdilo da je 50% P u vodi porijeklom od gnojevke. Koncentracija od 20-30 µg
P/l u rijekama može uzrokovati eutrofikaciju sa opasnošću od rasta toksične plave alge
u vodi. Maksimalno dozvoljena upotreba P na poljoprivrednim površinama je do 120 kg
P2O5 godišnje.
MATERIJAL I METODE
Farma na kojoj su rađena istraživanja je tehnološki ustrojena za proizvodnju praščića
za tov. U težini oko 25 kg proizvedeni praščići se šalju u tovilišne kapacitete. Kapacitet
farme je 4080 komada krmača.
Hranidba svinja je vlažna ( voda+ sirutka+ silaža brašna kukuruza+super koncentrati)
kod svih kategorija svinja. Miješanje i pripravak hrane obavlja se u tzv. kuhinjama, a
masa se zatim automatski transportira do hranilica. Primjenom hranilica za vlažnu hrani-
dbu svinja smanjuje se potrošnja vode za 30 % i proizvedene gnojevke za 40 %.
Osim toga, znatnije smanjenje rasipanja vode postiže se uporabom automatskih „nipple“
pojilica namijenjenih za napajanje tovljenika. Tim pojilicama se omogućava svinjama
dovoljna količina higijenski ispravne svježe vode. Ispravnost pojilica se svakodnevno
kontrolira, a najbolji znak neispravnosti je neuobičajena uznemirenost svinja u boksu.
Nadalje je bitna stavka proizvodnog procesa održavanje optimalnih klimatskih uvjeta u
objektima gdje se drže životinje. Održavanje optimalne temperature i relativne vlažnosti
zraka postižemo zadovoljavajuće proizvodne rezultate, ali i racionalno korištenje vode
za piće.
Gnojevka je organski materijal kojim se unosi organska tvar u tlo zajedno sa biljnim hra-
njivima (u manjoj mjeri nego u mineralnim gnojivima). Nastaje od krutog i tekućeg dijela
ekskreta životinja te vode za pranje boksova.
Iz strukture i brojnog stanja stada na farmi uzimajući u obzir hranidbene norme, fiziologi-
ju svinja, način ishrane, organizaciju rada i potrošnju vode dobiva se cca 100m³otpadnih
voda – gnojevke.
Otpadne vode koje nastaju u proizvodnim objektima-gnojevka, transportiraju se susta-
vom cjevovoda u betonske septičke jame iz kojih se elektrocrpkama prebacuje u centralni
sabirnik. Iz centralne sabirne jame gnojevka odlazi do “FAN” separatora gdje se odvajaja
kruti i tekući dio. Izdvojena kruta tvar (sitne čestice anorganskog i organskog sastava)
sadrži 75 – 85 % suhe tvari. Tekući dio slobodnim padom otječe u lagunu, a suhi dio se
odlaže na posebnu površinu. Lagune su smještene u krugu farme, ukupnog kapaciteta 142
200 m³. Iz laguna se u povoljnim agrotehničkim uvjetima i rokovima vršilo ispumpavanje
gnojevke putem motorne pumpe i razastirlo putem cijevi, te raspršivalo putem topova za
raspršivanje na dostupne poljoprivredne površine.
Kod istraživanja supstrata za proizvodnju komposta analizirala su se četiri uzorka u četiri
ponavljanja. Analizirana su fizikalna, kemijska i biološka svojstva. Sadržaj suhe tvari, tj.
ukupne krute tvari u uzorcima, određen je sušenjem 100g svježe tvari gnojiva u sušioniku
na 75°C do konstantne mase. Ukupne krute tvari i postotci vlage izračunati su iz podataka
odvaga svježe tvari i suhe tvari nakon sušenja. Ukupni sadržaj pepela i organske tvari
određeni su žarenjem na 550°C tijekom 2 sata u peći za žarenje, a korišteni su uzorci
suhe tvari nakon sušenja na 75°C prema metodi koju je koristio Thompson (2001.). Elek-
trokemijsko mjerenje pH reakcije komposta provedeno je u filtratu 10 g svježeg uzorka

mućakanoj u rotacijskoj mučkalici 1 sat u 100 ml deionizirane vode (Tiquia and Tam,
2000.). Električni konduktivitet je izmjeren konduktometrom Tiquia and Tam, 2000.).
Ukupni ugljik određen je razaranjem 50 g suhog uzorka mokrim postupkom (ISO,1998).
Ukupni dušik određen je destilacijom otopine 10 g usitnjenog svježeg gnojiva (Thom-
pson (2001.). CN odnos izračunat je pomoću podataka ukupnog C i N. Kod određivanja
koncentracije ukupnog P, K, Ca i Mg osnovna otopina uzorka komposta pripremljena je
razaranjem suhog uzorka digestijom pepela dušičnom i klorovodičnom kiselinom. Koli-
čina ukupnog P u osnovnoj otopini odeređena je spektrofotometrijskom fosfor-molibden-
skom metodom, dok je K, Ca i Mg te Fe, Mn, Zn i Cu određena atomskom apsorpcijskom
spektometrijom.
Istraživanje izvršena između dvije grupe u tri ponavljanja:
• Kontrolna neseparirana gnojevka s 3,83% ST (N) – svinjska gnojevka koja je uzorko-
vana prije separatora
• Svinjska gnojevka s 6% ST (6ST) – separirana svinjska gnojevka koja je dodavanjem
krutog separata kondicionirana na 6% suhe tvari
Simuliran je kontinuirani sustav anaerobne fermentacije pri mezofilnim uvjetima (40°C)
te u retencijskom trajanju od 40 dana. Svakodnevno je kod svih eksperimentalnih grupa i
unutar svih ponavljanja, izvršena zamjena 10% supstrata sa svježim supstratom (Kralik,
2006.).
Sadržaj suhe tvari, tj. ukupne krute tvari u uzorcima, određen je sušenjem 100g svježe
tvari gnojiva u sušioniku na 75°C do konstantne mase. Ukupne krute tvari i postotci vlage
izračunati su iz podataka odvaga svježe tvari i suhe tvari nakon sušenja. Ukupni sadržaj
pepela i organske tvari određeni su žarenjem na 550°C tijekom 2 sata u peći za žarenje,
a korišteni su uzorci suhe tvari nakon sušenja na 75°C prema metodi koju je koristio
Thompson (2001.). Proizvedeni bioplin prikupljan je kroz zasićenu otopinu u potoplje-
nim graduiranim posudama i svakodnevno je očitana količina proizvedenog plina. Plin je
analiziran u plinskom kromatografu Varian 3900 prema modificiranoj metodi HRN ISO
6974-4:2000. Plinskom kromatografijom detektirani su udjeli (%): N, CO2, CH4 i H2S.
Statistička obrada podataka obavljena je u programu STATISTICA 7.0 (StatSoft, Inc.).
REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA

Razni su načini zbrinjavanja gnojevke. Danas se osim razastiranja gnojevke po zemlji
koriste i drugi načini da bi se:
• Iskoristila gnojevka za energent (bioplin)
- organske sastojke pretvoriti u metan anaerobnom biološkom digestijom gnojevke.
Metan se koristi kao gorivo na farmi ili pretvoriti u električnu energiju.
• Smanjili nepoželjni mirisi prilikom skladištenja ili razastiranja po tlu
- neugodni mirisi se mogu smanjiti za vrijeme ili poslije skladištenja,aerobnim ili
anaerobnim tretmanom ili aditivima.
• Smanjila razina dušika u gnojevci kao prevencija u smanjenju onečišćenja tla i voda
- oksidacijom dušičnih spojeva u plin
- denitrifikacijom, kada bakterije pretvaraju organski i amonijačni oblik dušika u
nitrate i nitrite te nadalje u plin
- kemijska oksidacija: tretiranje gnojevke kemijskim oksidantima, povećanjem

temperature i pritiska također rezultira pojačanom oksidacijom dušičnih spojeva
• Omogućilo lako i sigurno premještanje na udaljena područja i korištenje u drugim
procesima ili za tržište
Kompostiranje krutog dijela gnojevke je oblik aerobnog tretmana koji bi nastao prirodnim
putem na hrpama na kojima se odlaže. Velika poroznost (30-50%) pogoduje uspješnom
prirodnom aeriranju. Temperatura u kompostnoj masi dosegne temperaturu od 50-700C
koja uništava patogene mikroorganizme. Upotreba ovisi o sastavu kompostne mase. Naj-
bolja kvaliteta komposta postiže se ako se gnojevci dodaje usitnjena slama u određenom
omjeru, kontrolira temperatura i vrši aeriranje strojevima za miješanje kompostnih hrpa.
Na taj način se smanjuje količina mase koja se rasprostire po zemlji te se smanjuju neu-
godni mirisi. Za jednostavnije rukovanje može se i peletirati.
Na temelju rezultata analiziranih fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava komposti-
ranog separata svinjske gnojevke može se zaključiti da je kompostirani separat svinjske
gnojevke nakon 6 mjeseci zrel i stabilan, pogodan za uporabu kao organsko gnojivo, kao
kondicioner i kao komponenta za proizvodnju supstrata.
Slabokiseli pH kompostiranog separata blizak neutralnoj reakciji pokazatelj je stabilno-
sti.
Električni konduktivitet nije previsok da bi mogao prouzročiti fitotoksičnost, ali nije ni
prenizak da bi ukazao na malu pristupačnost hranjiva. Količina ukupnog dušika trostruko
ili četverostruko je veća nego u komercijalnom supstratu, a vrlo uzak CN odnos ukazuje
da je analizirani kompostirani separat stabilan.
Koncentracije ukupnog K, Ca i Mg značajno su veće nego u komercijalnom supstratu,
što znači da je fertilizacijski potencijal analiziranog komposta veći od supstrata. Kon-
centracije biljkama neophodnih teških metala Fe, Mn, Zn i Cu su značajno veće nego u
komercijalnom supstratu i povećavaju fertilizacijsku vrijednost komposta.
Intenzitet disanja kompostiranog separata je vrlo nizak te se može zaključiti da je vrlo
stabilan.
Što se tiče profitabilnosti projekta, postrojenje se samo isplati u roku od tri godine.
Tablica 1. Troškovi i ostvariva dobit pri kompostiranju svinjskog gnoja

Ukupna investicija 200.000 EUR
Neto ušteda / zarada 69.081 EUR / year
Period povrata sredstava 2,9 godine
Pay-off 3,1 godina
Neto sadašnja vrijednost 377.000 EUR
Kvocijent neto sadašnje vrijednosti 1,89
Interna stopa povrata 32 %
UVJETI: Ekonomski vijek = 10 godina
Interna stopa povrata = 3,4 %
Bioplin nastaje anaerobnom razgradnjom organske tvari u digestoru pod utjecajem me-
tanskih bakterija. Količina i sastav razvijenog bioplina ovisi o samim bakterijama tj. o
brzini njihovog razvijanja u organskom supstratu. Za dobro razvijanje bakterija moraju se
osigurati anaerobni uvjeti, određene količine vode, topline, ugljika i dušika te mineralnih
elemenata.
Prema podacima koji su prikupljeni tijekom istraživanja, i to na bazi dviju grupa N i 6ST,
možemo pretpostaviti proizvodnju bioplina na farmi.(Tablica 2.) Veličina bioreaktora
ovisi o koncentraciji ST, jer povećanjem ST smanjuje se ukupna dnevna količina svježe
gnojevke. Veličina bioreaktora je 10 puta veća od ukupne dnevne količine gnojevke na
farmi, a dnevna količina gnojevke je približno 100m3.
A - neseparirana gnojevka s 3,83% ST - veličina bioreaktora 1.000m3

B - kondicionirana gnojevka s 6% ST - veličina bioreaktora 600m3
Tablica 2. Predviđena proizvodnja bioplina na bazi istraživanja

Dnevna proizvodnja
Opcija Veličina bioreaktora
bioplina
A - neseparirana gnojevka s
1000m3 525m3
3,83% ST
B - kondicionirana gnojevka s
600m3 361,5m3
6% ST
Bioreaktor B 40% je manji nego Bioreaktor A. Proizvodnja bioplina u Bioreaktoru B

manja je za 32% od proizvodnje plina u Bioreaktoru A. Za veći bioreaktor potrebno je
osigurati više toplinske energije.
Prema literaturnim podacima na bazi 4080 krmača godišnje (1346 uvjetnih grla) i 33000
prasadi (660 uvjetnih grla) očekivana dnevna proizvodnja bioplina prikazana je u Tablici
3.
Tablici 3. Procjena dnevne proizvodnje bioplina prema literaturnim podacima (Đulabić, 1986.)
Kategorija Broj životinja Broj UG Količina bioplina pri različitim
životinja koncentracijama ST
6% 3,83%
krmača 4080 1346 1.750 1120 m3/dan
prasad 33000 660 858 549 m3/dan
Ukupno: 37080 2006 2608 1669 m3/dan
Usporedbom rezultata prikazani u Tablici 2. i 3. vidljiva su velika odstupanja u potenci-

jalnoj dnevnoj proizvodnji bioplina.
Količina moguće ostvarive proizvodnje električne energije prikazana je u Tablici 4. i to
prema opciji s stvarne gnojevke s 3,83% ST, kondicionirane iste gnojevke na 6% ST do-
davanjem krute separirane komponente i preračunom proizvodnje bioplina iz literaturnih
podataka za svinjsku gnojevku s istim postotkom ST.
Tablica 4. Proizvodnja električne i toplinske energije iz bioplina i ostvariva dobit

Vrsta supstrata količina el.energija toplinska Dobit od Dobit od Ukupna
bioplina (kWh/d) energija el. energije toplinske dnevna
m3 (kWh/d) (kW*1,20) energije dobit
(kW*0,40) (kn)
A - neseparirana 525 945 1890 1134 499,0 1633,0
gnojevka s 3,83%
ST
B - kondicionirana 361,5 650,7 1301,4 780,84 343,6 1124,4
gnojevka sa 6% ST
Literaturni podaci 1669 3004,2 6008,4 3605,04 1586,2 5191,3
za gnojevku s
3,83% ST
Literaturni podaci 2608 4694,4 9388,8 5633,28 2478,6 8111,9
za gnojevku sa
6% ST
Proizvodnja bioplina na farmama s istraživanim supstratom zadovoljila bi ¼ sadašnje

potrošnje zemnog plina. Razlog niske količine bioplina iz supstrata povezan je s nekoliko
čimbenika od kojih izdvajamo:
• Niska koncentracija suhe tvari uslijed utjecaja vremenskih prilika, tehnoloških postu-
paka pri čišćenju objekata, te dugo zadržavanje gnojevke u kanalima za izgnojava-
nje.
• Toksični elementi kao što su dezinfekcijska sredstva i antibiotici
Prvi navedeni razlog moguće je poboljšati:

• Kondicioniranjem gnojevke na 6% ST što se u istraživanju pokazalo opravdanim, te je
ostvarena najveća proizvodnja bioplina od 12,05 l s koncentracijom metana 65,73%.
• Poboljšanje gnojevke pomoću otpadnog jestivog ulja ili animalnih masnoća(mogu-
ćnost korištenja klaoničkog otpada) povećalo je proizvodnju bioplina za 10,5 puta i
ostvarilo u svim eksperimentalnim grupama koncentraciju metana iznad 70%
• Odvojiti oborinske vode od kanala za izgnojavanje
• Skratiti vremenski period zadržavanja vode u kanalima, odnosno osigurati svakodne-
vno pražnjenje kanala
• Smanjiti količinu vode pri pranju objekta, za prvo ispiranje objekta koristiti separirani
dio tekućeg dijela gnojevke, a završno ispirati kanale čistom vodom
• Drugi navedeni razlog:
• Moguće je ublažiti korištenjem dezinfekcijskih sredstava koji nemaju negativan utje-
caj na proces metanogeneze
ZAKLJUČAK
Prema napravljenim istraživanjima gnojevke na ispitivanoj farmi pogodna je za proizvo-
dnju komposta, dok bi za proizvodnju bioplina bila pogodna ukoliko bi se promijenio
sustav izgnojavanja. Promjenom načina izgnojavanja smanjila bi se potrošnja svježe vode
i emisija štetnih plinova u prostorijama gdje se drže životinje, te bi se smanjilo i optere-
ćenje laguna otpadnim vodama.
Kvaliteta gnoja na istraživanoj farmi ima malu energetsku vrijednost i zadovoljila bi ¼
sadašnje potrošnje zemnog plina. Poboljšanje gnojevke pomoću otpadnog jestivog ulja
ili animalnih masnoća(mogućnost korištenja klaoničkog otpada) povećalo je proizvodnju
bioplina za 10,5 puta i ostvarilo u svim eksperimentalnim grupama koncentraciju metana
iznad 70%. Također se energetski potencijal gnojevke može poboljšati dodavanjem ku-
kuruzne silaže.
U procesu proizvodnje bioplina kompletno proizvedena količina bioplina bi se pretvarala
u električnu i toplinsku energiju koju bi utrošili u vlastitim proizvodnim pogonima.
Otpad intenzivne svinjogojske proizvodnje uzrok je onečišćenja voda i ispuštanja metana
u atmosferu (20 puta više od ugljikovog dioksida).
Nakon proizvodnje bioplina masa bi se usmjerila na separatore te bi se tekući dio pro-
čišćavao biofilterima, a kruti dio bi se kompostirao u aerobnim uvjetima. Cilj je dobiti
visokovrijedan humus te ga ponuditi na tržištu.
Kompost će se plasirati na tržište u rinfuzi i malim pakovanjima te plasirati kroz velike
robne centre. Kompost je mnogostrano primjenjiv proizvod i može se koristiti u poljopri-
vrednoj proizvodnji, vrtlarstvu, vinogradarstvu.
Količina separirane mase godišnje iznosi 900 000 kg od čega planiramo dobiti oko 600
000 kg komposta.
Sistem za zbrinjavanje i recikliranje otpada sa svinjogojske farme potpuno će zbrinuti

otpad i pretvoriti ga u električnu energiju, toplinsku energiju, organsko gnojivo i proči-
šćenu vodu.
• Smanjiti BPK najmanje za 70%
• Ukloniti neugodne mirise
• Poboljšati vrijednost gnojevke
• Poboljšati način skladištenja, rukovanja i obrade otpada
• Proizvesti energiju
• Poboljšati radne i životne uvjete, uklanjajući povoljne uvjete za život štetočina, muha
i komaraca.
• Povećati uvjete za dugoročni razvoj farme
• Uspostaviti zbrinjavanje otpada na taj način da se svi nusproizvodi i otpad svedu na
minimum ili recikliraju
• Za vrijeme procesa anaerobne digestije uništiti patogene mz i stabilizirati sve organ-
ske tvari, uključujući vlaknaste tvari.
LITERATURA
Đulabić, M. (1986): Biogas, dobijanje, korišćenje i gradnja uređaja, Tehnička knjiga Be-
ograd.
Kralik, Davor; Tolušić, Zdravko; Kralik, Igor; Majkovčan, Ivana. (2006): Zootehnički i eko-
nomski aspekti proizvodnje bioplina iz svinjske gnojevke. Krmiva. 48, 3; 107-112.
Thompson, W.H. (2001): Test Methods for the Examination of Composting and Com-
post. The United States Composting Council Research and Education Foundation.
The United States Department of Agriculture.
Benčević, K. (1993): Biokont. Osnove biološkog poljodjelstva. Poslovna zajednica za
stočarstvo. Zagreb
Vukadinović, V. i Lončarić, Z. (1998):Ishrana bilja, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
Osijek.
124
Erlbeck, R.*
ZNAČAJ OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U

OBLIKU ENERGETSKE MJEŠAVINE
- PUT BAVARSKE
Potrošnja energije u Saveznoj Republici Njemačkoj
Potrošnja primarne energije u Saveznoj Republici Njemačkoj jednaka je energiji dobive-

noj iz 500 milijuna tona kamenog ugljena. Prema tome, ukupna količina dobivene ener-
gije odgovara jednom vlaku sa 6,1 milijuna vagona kamenog ugljena ili 755 milijuna m³
drva.
Kao šumar rado obračunavam u vrijednosti količine drva. Zaliha drva u našim šumama
u Bavarskoj iznosi oko 1 milijardu m³. Za opskrbu Savezne Republike Njemačke mo-
rali bismo godišnje posjeći 75,5% drveća. Ako bismo željeli nadoknaditi tu količinu, za
opskrbu energijom dobivenom samo od drva i samo za tu namjenu trebalo bi nam 75,5
milijuna hektara šume. No, mi u Njemačkoj imamo samo 10 milijuna hektara.
Izvori energije u Saveznoj Republici Njemačkoj
Naša potrošnja primarne energije obuhvaća sljedeće energente: nafta 36,4%, zemni plin
22,4%, kameni ugljen 13,4%, smeđi ugljen 11,4%, nuklearna energija 12,6%, vjetar/voda
1,1% i ostalo 2,7%.
Područja potrošnje u Saveznoj Republici Njemačkoj: industrija 26%, promet 27,9%,

domaćinstva 30%, ostalo 16,1%.
Područja potrošnje u domaćinstvima: grijanje prostorija 76%, topla voda 11%, kuha-
nje 3%, svjetlo 2%. Potrebni su nam pristupačni, u svako vrijeme raspoloživi izvori ener-
gije koji nam omogućuju mobilnost, grijanje prostorija, rad i razvoj industrije. Jednom
riječju - život!
* Reinhold Erlbeck
126 Erlbeck, R.
Potrebe uvoza energenata u Njemačkoj
Stope uvoza za pojedine izvore energije: nafta 97% (što je 35,3% naše potrošnje energi-
je), zemni plin 82% (18,3%), kameni ugljen 60% (8%), smeđi ugljen 60% (6,8) nuklear-
na energija 100 (12,6%), hidroenergija i energija vjetra: vlastita opskrba, ostalo: vlastita
opskrba.
Mi smo dakle sa ukupno 81% potrošnje energije ovisni o uvozu, i to isključivo fosil-
nih energenata.
Alternativni izvori energije
1. Sunce
Čista računica pokazuje da je Sunčeva (solarna) energija dovoljna za opskrbu cjeloku-

pnog stanovništva Zemlje energijom. Ona je 7000 puta veća od čovjekove potrošnje.
Površina fotonaponskih ćelija od 700x700 km bila bi dovoljna za podmirivanje cjelo-
kupne potrebe čovječanstva za energijom, i to uz sadašnji nizak stupanj učinkovitosti
ćelija!
Budući da Njemačka ne iskorištava niti 4% energije u svijetu, nama bi fotoćelija dimen-
zija 67x67 km bila dovoljna.
2. Vjetar
2% Sunčeve energije pretvara se u energiju strujanja odnosno u vjetar. Od toga je otprili-

ke samo 3% iskoristivo.
Širom svijeta iskoristivost energije vjetra iznosi 0,9x1015 kWh.
Usporedba s trenutačnom potrebom za izvorima energije u svijetu pokazuje da je ona
deseterostruko veća od njene trenutačne potrošnje.
3. Biomasa
Priroda nam širom svijeta godišnje daje oko 170 milijardi tona biljne biomase. Samo se
3–4% od toga za sada gospodarski iskorištava.
Iskorištavanje biomase kao izvora energije u godinu dana ekvivalentno je milijardi do-
bivene energije iz kamenog ugljena, dakle 1% godišnjeg prirasta, što je pak 10% trenu-
tne svjetske potrošnje.
Biljka bioreaktor
Uistinu je nevjerojatno što bioreaktor biljnih stanica proizvodi: iz tvari CO2 i H2O, koje
ne sadrže energiju, pod utjecajem svjetlosti proizvode ugljikohidrate bogate energijom.
Fotosinteza je temeljni proces u prirodi, ona je zaslužna za stvaranje cjelokupne organske
tvari (biomase).
Pri iskorištavanju biomase ovaj se proces okreće u suprotnom smjeru.
Tvrtka Shell i Svjetska konferencija o izvorima energije zapravo polaze od toga da
Značaj obnovljivih izvora energije u obliku energetske mješavine - Put Bavarske 127
će do 2050. godine regenerativni energenti (dakle obnovljivi izvori energije) pokrivati

ukupno od 25 do 75% svjetske potrošnje izvora energije.
Biomasa, Sunčeva energija i energija vjetra mogle bi pokriti svaka za sebe svjetsku
potrebu za izvorima energije. Pritom nisu posebno uzete u obzir ni tehnička ni gospo-
darska mobilnost.
Gledamo li te brojke optimistično, dolazimo do rezultata da vjerojatno nema problema
u vezi sa zaštitom okoliša, čak nikakvih problema što se tiče energetskih zaliha i time
uzrokovanih sukoba! Ali, naš je problem pretvorba, iskorištavanje izvora energije. Dakle,
nema problema u vezi s energetskim izvorima, to je naprotiv problem ljudskog duha i
čovjekove kreativnosti!
Političke prednosti energetske politike u Bavarskoj
Naša politika opskrbe energentima ima više političkih prednosti:

1. Crveno-zelena koalicija u svoje je vrijeme postepeno počela odustajati od nuklearne
energije. Velika je koalicija preuzela iste smjernice. 12,6% svoje energije, doduše
energije bez CO2, moramo dakle zamijeniti nekim drugim izvorom.
2. EU je 2001. godine zaključila da u EU 21% potrošene struje treba proizlaziti iz obno-
vljivih energetskih izvora. Savezna Republika Njemačka planira da će taj udio 2020.
biti 20%.
3. Također je donijela odluku da 2010. godine 12% primarne energije treba biti proizve-
deno iz obnovljivih izvora energije.
4. U Saveznoj Republici Njemačkoj do 2010. godine trebalo bi se 5,75% do sada kori-
štenoga pogonskoga goriva dobivati iz obnovljivih sirovina. Na temelju Protokola iz
Kyota moramo smanjiti ispuštanje ugljičnog dioksida (CO2).
Da ne bi bilo zabune, ovi su ciljevi zacrtani jer je došlo do spoznaje o ograničenosti fosil-
nih energenata budući da korištenjem fosilnih goriva nastaju problemi u zaštiti okoliša i
budući da smo na taj način ovisni o uvozu, a pritom se izlažemo i riziku.
Riječ je o istodobno komplementarnim i proturječnim ciljevima. U jednom slučaju ostva-
rivanje jednog cilja podupire drugi. U drugom slučaju ostvarivanje jednog cilja ugrožava
drugi. Time obnovljivi izvori energije, a tako i biološki izvori energije, postižu neizbježno
nov status.
Obnovljive sirovine u europskoj energetskoj politici
Smjernice za primjenu bioloških pogonskih goriva i drugih obnovljivih pogonskih

goriva u prometnom sektoru
U Zelenoj knjizi Europske komisije „Europska strategija o sigurnosti opskrbe energijom“

utvrđen je sljedeći cilj: do 2020. g. postići dvadesetpostotnu zamjenu konvencionalnih
pogonskih goriva alternativnim gorivima u području cestovnog prometa. Važna pretpo-
stavka je da bioetanol i biodizel, koji se koriste za vozila u čistom obliku ili kao mješavi-
na, udovoljavaju standardima kvalitete.
128 Erlbeck, R.
Akcijski plan za biomasu
Budući da EU trenutačno pokriva 4% svojih potreba za energetskim izvorima iz bioma-

se, Europska unija također smatra da korištenje energije dobivene iz biomase do 2010.
godine može narasti sa trenutnih 69 na 185 milijuna tona. To se može ostvariti uspo-
stavljanjem potpunog sklada s dobrom poljoprivrednom praksom, zaštitom sječe i bez
negativnog utjecaja na domaću proizvodnju hrane. Ulaskom Rumunjske i Bugarske u EU
stvorio se čak još veći potencijal.
Prednosti biomase
Porastom udjela biomase povezane su sljedeće prednosti:

1. Diverzifikacija opskrbe energijom u Europi
2. Povećavanje udjela obnovljivih energenata za 5%
3. Smanjivanje ovisnosti o uvozu energetskih izvora sa 48 na 42%
4. Smanjivanje stakleničkih plinova za 209 milijuna tona CO2 godišnje
5. Neposredno otvaranje do 300.000 novih radnih mjesta, uglavnom u poljoprivrednom
sektoru
6. Stvaranje potencijalnog pritiska za snižavanjem cijene nafte zbog manje potražnje
7. Jačanje regionalnoga gospodarstvenog potencijala
Primjerice, u Bavarskoj se po stanovniku godišnje troši 491 litra loživog ulja, a tu je još
i količina toplinske energije koja je pokrivena korištenjem plina. Ovaj cjelokupni iznos
odgovara količini energije koja je sadržana u 935 litara loživog ulja. Ako uzmemo u obzir
da na litru loživog ulja više od 35 europskih centi odlazi u inozemstvo i ako pretpostavi-
mo slično otjecanje novca za zemni plin koji se koristi u svrhu grijanja prostorija, iz toga
proizlazi da u Bavarskoj godišnje 350 eura po stanovniku odlazi u inozemstvo. Dakle, sa
12 milijuna stanovnika riječ je o 4,2 milijarde eura.
Prioriteti EU
Toplinska i električna energija dobivena iz biomase bit će prioritet Europske unije budući
da su pri njenom korištenju troškovi niži te je pogodna za smanjivanje stakleničkih plino-
va. Ipak, iskorištavanje biomase širi se najsporije.
Smjernica za obnovljive energente za proizvodnju električne energije određuje okvire za
iskorištavanje biomase za proizvodnju struje.
Smjernica za iskorištavanje biogoriva određuje da tržišni udio biogoriva mora narasti sa
2% u 2005. godini na 5,75% u 2010. godini.
Na temelju reformi GAP-a 2003. godine prihod poljoprivrednika nije više povezan s pro-
izvodnjom. Oni stoga mogu nesmetano reagirati na sve veću potražnju za energetskim
biljkama. Uz to je uveden poseban zahtjev - zahtjev za uzgojem energetskih biljaka. Osim
toga, biljke koje se ne uzgajaju za proizvodnju namirnica mogu se uzgajati na površinama
na kojima nije bilo uzgoja.
Europska komisija također priprema i akcijski plan za šumarstvo.
U odluci Europskog parlamenta u vezi s udjelom obnovljivih energenata od rujna 2005.
biomasa je definirana kao “uspavani div među obnovljivim energentima”.
Obnovljive sirovine iz šumarstva i poljoprivrede
Obnovljive sirovine (biomasa), dakle organske tvari biljnog ili životinjskog podrijetla
koje se iskorištavaju kao energenti ili industrijske sirovine:
- pridonose uštedi fosilnih izvora energije
- široko su dostupne
- lako se mogu ukloniti
- smanjuju ovisnost o uvozu
- proizvode se unutar zemlje
- jačaju regionalni gospodarski razvoj
- neutralne su u odnosu na klimatske promjene
- time pridonose izbjegavanju nastanka sukoba
Političari koji se zauzimaju za zaštitu okoliša prije svega u tome vide mogućnost suzbija-
nja klimatskih promjena. Nekadašnji šef CIA-e Woolsey u bioenergentima vidi sredstvo
za borbu protiv terorizma jer ona mogu smanjiti prisutnost vojske te priljev novca u ze-
mlje bogate naftom. Gospodarski političari u tome prije svega vide smanjivanje suparniš-
tva između Europe, SAD-a, Kine i Indije oko stvaranja energetskih zaliha.
Zemlja se posljednjih 100 godina zagrijala 0,6 Celzijevih stupnjeva. Količina najvažni-
jega stakleničkog plina, ugljičnog dioksida, od početka industrijalizacije raste 30%, prije
svega izgaranjem ugljika, nafte i plina. Energetska ostavština koja proizlazi iz Zemljine
povijesti stare 500.000 godina svake se godine nepovratno pretvara u ugljični dioksid,
vodenu paru i otpadnu toplinu.
Osim klopke povezane uz iskorištavanje izvora energije nalazimo se i u klopci u pogle-
du klime. Pritom smo ipak svi u početku bili sretni što su desetljećima pustošene šume
rasterećene upotrebom fosilnih izvora energije. Tada još nitko nije razmišljao ni o šteti
nanesenoj šumama ni o klimatskim promjenama.
Različite tehnologije i nefosilni izvori energije imaju značajnu ulogu u zaštiti klime.
Biomasa - jučer, danas i sutra
Već danas biomasa sa više od 2% daje svoj doprinos u dobivanju primarne energije u
Njemačkoj. Za Bavarsku taj udio čak iznosi 4,4%, s tendencijom rasta.
Iskorištavanjem biomase u Saveznoj pokrajini Bavarskoj godišnje se na energetskim
izvorima i sirovinama, od čega više od dvije trećine drveta, uštedi ukupno 2,1 milijardi
litara loživog ulja i oko 6 milijuna tona ugljičnog dioksida.
Bavarska te bioenergente dobiva na različite načine: uz pomoć 260 subvencioniranih ter-

moelektrana za biomasu, 250 postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda te deponijskih
postrojenja, uz pomoć 1300 poljoprivrednih postrojenja za bioplin, sve zajedno s elek-
tričnim kapacitetom od 230 megavata. Tu se još sa 1,76 milijuna ubrajaju i drvene peći i
kamini. U Bavarskoj se godišnje proizvede 155.000 tona biodizela, a 310.000 biodizela
se prodaje. Ove brojke potvrđuju agrarnu i šumarsku politiku koja ide u korist zaštite
okoliša, stanovnika i poljoprivrede te koja Bavarskoj na tom području dodjeljuje ulogu
predvodnika.
130 Erlbeck, R.
Od 1999. do kraja 2005. godine bavarska je državna vlada u te programe uložila ukupno
216 milijuna eura, od čega 176 milijuna eura pokrajinskih sredstava.
Iskorištavanje poljoprivrednih biljaka za dobivanje energije nije novost. «1914. godine
za proizvodnju stočne hrane za domaće životinje koje su služile za rad u polju koristilo se
36% oranica, koje su u ono vrijeme bile nužne za mobilnost.»
Ulrich Schmack na čelu uprave uspješne tvrtke Biogas AG u Bavarskoj računa s tim
da će Bavarska 2025. godine pokriti 30–35% potrošnje električne energije korištenjem
obnovljivih energenata. No, to je moguće samo „ako koristimo mješavinu energije vjetra,
bioplina i fotonapona“. Iskorištavanje ovakvih izvora energije egzistencijalno je pitanje
za Bavarsku te za njemačko odnosno europsko gospodarstvo.
Površina i obnovljive sirovine
Za sadnju obnovljivih sirovina potrebna je površina, koja je na našem planetu ograničena.

Različite države nemaju na raspolaganju jednako veliku površinu. Dobar je pokazatelj ve-
ličina obradive površine po glavi stanovnika, pri čemu u obzir treba uzeti i kvalitetu tla.
Pregled statistike pojedinih zemalja

Zemlja Poljoprivredno obradive površine Šume
ha/stanovnik ha/stanovnik
Njemačka 0,2 0,1
Rusija 1,5 5,8
Indija 0,2 0,1
Kina 0,4 0,1
Brazil 1,5 3,2
Argentina 4,7 0,9
Hrvatska 0,2 0,4
SAD 1,4 0,8
Meksiko 1,1 0,6
Mongolija 50,4 4,1
Australija 22,9 8,3
Ovi podaci upućuju na potencijale, ali i na ograničenja tih zemalja.

Još jednom valja naglasiti da je na Zemlji sve različito raspoređeno: zalihe nafte i plina,
uran, Sunčeva svjetlost, vjetrovitost kao i obradive površine.
Politika mora podupirati lokalne potencijale kako bi postavila temelje za stabilne gospo-
darske odnose.
Konkurentski načini upotrebe
Konkurencija postoji već i između poljoprivrede i šumarstva, a u gusto naseljenim podru-

čjima postoji potražnja i za površinama ostalih područja, kao što su nacionalni parkovi i vo-
dene površine, ali i rekreativni sadržaji. Na posljetku, o površini ovisi i izgled krajolika.
Šume
Potrošnja drva u Njemačkoj je trenutačno 1,2 m³ po stanovniku. Ta je količina podijeljena

u sljedeće grupe:
A. Papir i karton: 249 kg po osobi 47%
B. Crnogorica: 223 kg po osobi 30%
C. Furnir: 125 kg po osobi 20%
D. Bjelogorica: 14 kg po osobi 3%.
Ukupna potrošnja drva trenutačno iznosi 97 milijuna mł.
U Njemačkoj godišnje naraste oko 100,00.000 m³ drva, no od toga se koriste samo dvije
trećine, što znači da Njemačka nema potrebe za uvozom. Uz količinu od 3,4 milijarde m³
drva Njemačka raspolaže većim zalihama od Finske ili Švedske.
Visoka cijena nafte te njen neprestan rast u čitavoj su Europi doveli do povećanja potra-
žnje za energijom drveta (u širem smislu). 2004. godine u Europskoj je uniji u tu svrhu
potrošeno 5,6% više drva nego 2003. Udio u potrošnji drva za dobivanje toplinske ener-
gije porastao je sa 2,5 na 55,4 milijuna tona. Prosječan porast iznosi 20,7% u Njemačkoj,
12,5% u Češkoj, 13,8% u Velikoj Britaniji i 28,2% u Nizozemskoj. Prema konkretnim
podacima zemlje poput Francuske, Švedske, Finske, Njemačke, Španjolske, Poljske i Au-
strije u samom su vrhu budući da su ulaganja u tim zemljama prisutna već dulje vrijeme.
Udio energije drva u ukupnoj potrošnji primarne energije u Njemačkoj 2004. je bio 3,2%, pri
čemu je udio drva u proizvodnji električne energije u usporedbi sa 2003. porastao 23,5%.
Cilj je Europske unije do 2010. za proizvodnju energije trošiti 100 milijuna tona drveta
godišnje.
U međuvremenu se industrija celuloze žali na nepravednu konkurenciju zbog jednostra-
nog promicanja manjih postrojenja koja koriste biomasu te zbog, s njihovog stajališta,
nepravedne naknade za energiju koju proizvode.
Osim toga, u energetskom se sektoru koristi sve veći asortiman goriva koja su zamijenila
drvo.
Došlo je i do nove procjene vrijednosti nusproizvoda sječe stabala. Porasla je potražnja
za sirovim drvetom. Mogućnostima ulaganja diktiraju cijene na tržištu. U Austriji je, pri-
mjerice, cijena drveta u međuvremenu porasla od 30 do 40%.
Zbog velikih zaliha drveta njemački Fond za prodaju drveta želi do 2014. povećati potro-
šnju na 1,3 m³ po osobi.
U Indiji je, primjerice, potražnja za drvetom sedmerostruko veća od količine koja godi-
šnje naraste, a Kina godišnje koristi 100 milijuna m³ drva više no što uzgoji.
Poljoprivreda
Poljoprivredno obradive površine potrebne su nam za proizvodnju hrane i sirovina, pri

čemu i ta dva područja međusobno konkuriraju. Oduvijek postoji nadmetanje poljopri-
vrede i šumarstva. U novije se vrijeme promiču čak i plantaže drveta kao alternativa
poljoprivredno obradivim površinama.
Daljnji konkurenti u korištenju površina su nacionalni parkovi, vodene površine te obli-
kovanje krajolika.
132 Erlbeck, R.
Prema procjenama Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, 6,5 mili-

jardi stanovnika Zemlje raspolaže sa oko 5.000,000.000 hektara oranica i pašnjaka. Za
prehranjivanje ljudi koji žive zapadnjačkim načinom života mesnoj je industriji potrebno
oko 10 hektara za proizvodnju mesa za 25 osoba, a za vegetarijance je potreban samo
jedan hektar.
Čak kad na Zapadu i ne bi bilo vegetarijanaca i dalje bi preostale još 2,4 milijarde hektara
oranica i pašnjaka za proizvodnju sirovina.
Prema studiji jednoga hamburškog agronoma, potrošnja nafte mogla bi u čitavom svijetu
biti nadomještena sa oko 3,8 milijardi tona biomase godišnje.
Do sličnog je zaključka došao i McKinsey. Ograničavajući su čimbenik graditelji postro-
jenja. Primjerice, Švedska uz pomoć obnovljivih sirovina, prije svega uz pomoć etanola,
do 2020. godine želi prekinuti svoju ovisnost o uvozu nafte. Kod nas u Bavarskoj okruzi
Fürstenfeldbrück, Bad-Tölz, Ebersberg, Starnberg i München žele nakon 2036. godine
koristiti još samo obnovljive izvore energije.
Čak i SAD od 2006. ulaže više u obnovljive sirovine. Predsjednik Bush je izjavio: „Želi-
mo da ljudi koriste gorivo koje raste u Americi“. 20% oranica u SAD-u, ponajprije onih
na kojima se uzgaja kukuruz, koristit će se 2007. godine za proizvodnju etanola.
Tržišna cijena kukuruza u svijetu je 2006. godine porasla 80%. Zbog toga su 2006. u
Meksiku održane masovne demonstracije budući da se cijena namirnica za nacionalno
jelo tortilju udvostručila. No, uzrok je zapravo u tome što Meksiko previše ovisi o uvozu
iz SAD-a.
Od 2005. godine i u Njemačkoj se cijena poljoprivrednih sirovina značajno promijenila.
Ječam je poskupio 50%. Porasle su i cijene pšenice te cijena i površina oranica raži (za
proizvodnju alkohola). Razlog je tome, među ostalim, i povećanje potražnje za bioener-
gijom.
I u prehrambenoj je industriji došlo do ozbiljne zabrinutosti i predviđanja: industrija mar-
garina zabrinuta je zbog svoje sirovine, uljane repice, industrija slatkiša zbog šećera te
zbog konkurentne industrije alkohola, a mliječna industrija zbog količine pašnjaka koji se
sve više koriste za uzgoj biosirovina.
Kod nas u Bavarskoj najavljeno je poskupljenje piva uz objašnjenje da je poskupio ječam.
(No, kada je cijena ječma pala, cijena se piva nije smanjila!)
Porast cijena bioloških sirovina za proizvodnju energije, na primjer palminog ulja, u si-
romašnim je zemljama uzrokovao porast proizvodnje biljnog ulja za izvoz, zbog čega su
posječene šume ili su područja nacionalnih parkova pretvorena u plantaže.
Mnogi strahuju da bi zbog toga u budućnosti jedan dio čovječanstva mogao gladovati
kako bi drugi dio mogao ostati mobilan.
Do sada nismo mogli ni zamisliti da bi nam moglo ponestati mjesta za oranice. Kod nas
se još uvijek isplaćuju premije za prestanak proizvodnje na oranicama. Danas kukuruz za
proizvodnju energije postiže bolju cijenu i od mnogih prehrambenih proizvoda.
Njemačko mjerodavno tijelo za obnovljive sirovine predviđa da će se u Njemačkoj 2020.
godine oko 3,5 milijuna hektara, što je gotovo trećina njemačkih oranica, koristiti za sa-
dnju biljaka za proizvodnju energije. Upravo je tolika površina nekada bila potrebna za
proizvodnju stočne hrane!
Institut za energetiku iz Leipziga došao je do zaključka da u Europskoj uniji 2020. godine
50 milijuna hektara više neće biti potrebno za proizvodnju hrane, što predstavlja potenci-
jal koji će tada biti na raspolaganju za proizvodnju energije ili obnovljivih sirovina.
Pritom još uvijek ne postoji sukob s prehrambenom industrijom. Već se sada spominje
izraz „biomobilnost“.
Sigurno je i to da će se izgled krajolika promijeniti, budući da kukuruz za proizvodnju
energije raste i do visine od 3,5 m, a smanjit će se i površine za ispašu stoke.
Prema riječima poljoprivrednika Volkera Albrechta (objavljenim u časopisu Spiegel 17.
veljače 2007.): „Postoje glupi ljudi, postoje jako glupi ljudi, a još uvijek postoje čak i oni
koji uzgajaju stoku“.
Pametni načini
Biljke za proizvodnju energije trenutačno u Njemačkoj zauzimaju 1,6 milijuna hektara, što
je 10% poljoprivredno obradivih površina. Još 1914. na 36% obradivih površina uzgajala
se hrana za konje i volove. Snagu njihovih mišića zamijenili su traktori odnosno nafta.
No, tehnike koje se danas primjenjuju za proizvodnju biljnoga goriva nisu dovoljno učin-
kovite.
U Brazilu se od hektara šećerne trske dobije oko 6000 litara etanola, dok se u SAD-u od
hektara žitarica ili kukuruza u nekim područjima dobije samo 1000 litara etanola, što su
samo bruto vrijednosti.
Za obradu polja potrebno je oko 150 litara dizelskoga goriva za strojeve i prijevoz. Uz
to je potrebno još otprilike isto toliko energije i za gnojivo. Tih 300 litara goriva morate
oduzeti od bruto iznosa. Kod etanola je potrebna i dodatna energija za destilaciju.
Za pretvaranje biomase u gorivo potrebno je previše energije.
Stručnjaci smatraju da je mnogo učinkovitije biomasu odmah pretvarati u toplinu ili stru-
ju. No, toplina se može dobiti iz različitih izvora, primjerice iz topline tla ili vode.
Za pogon automobila ili zrakoplova potrebno nam je gorivo velike gustoće koje zauzima
malo prostora, ima malu težinu i tekuće je.
Takvo je gorivo moguće proizvesti samo od fosilnih sirovina ili biljaka.
Ako usporedimo biogoriva, dobit ćemo sljedeće neto iznose prema hektaru i udaljenosti:
Biometan 67.600 km, BtL (Biomass-to-Liquid) 64.000 km, biljno ulje 23.300 km (plus
17.600 km od biometana dobivenog iz nusprodukata), biodizel 23.300 km (plus 17.600
km iz biometana), bioetanol 22.400 km (plus 14.400).
Dakle, rješenje glasi: proizvodnja goriva od čitave biljke ili od otpadaka poput slame,
sijena ili drva.
Pohvala
Ako se danas pribojavamo da proizvodnja energije i hrane međusobno konkuriraju, onda
odnosi cijena nisu u redu. Gerd Sonnleitner, predsjednik njemačke Udruge poljoprivre-
dnika, na konferenciji C.A.R.M.E.N.-a upozorio je na to da nisu previsoke cijene energi-
je, nego su cijene prehrambenih proizvoda preniske.
Poljoprivrednicima se konačno pruža alternativa u obliku biljaka za proizvodnju energije
te ih više nije moguće tako lako ucijeniti. U konačnici, cijena diktira na koji će se način
iskoristiti urod odnosno na koji će se način koristiti obradiva površina. Za zemljovlasnike
je dobro to što raste i cijena najma, što se često kritizira, ali i pri sadnji povrća ili krasta-
vaca i cijena proizvoda će biti viša.
134 Erlbeck, R.
Neizravno je i cijena nafte postala referentna cijena u poljoprivredi, što je ranije bila
cijena žita.
Uza sve veću važnost obradivih površina za proizvodnju energije, one postaju geopoli-
tički resurs, a zbog prevelike proizvodnje prehrambenih proizvoda u svijetu izgubile su
svoju važnost.
S druge strane, zbog demografskog razvoja ostaje sve manje prostora za divlje životinje.
Od 12 milijuna hektara obradivih površina, u Njemačkoj bi 2012. za obnovljive sirovine
moglo biti iskorišteno 3-4 milijuna hektara.
Plasiranje obnovljivih sirovina na tržište

Analitički gledano, svoje proizvode želimo plasirati na tržište kojim trenutačno gospodari
energija proizvedena od fosilnih sirovina.
Za to su nam potrebni istraživanje, unapređivanje i promidžba.
Na svim sveučilištima u Njemačkoj i susjednim zemljama ustraje se na istraživanju unu-
tar ovog sektora budući da je riječ o gorućim problemima.
U pogledu istraživanja postoje različiti načini. Želimo li unaprijediti korištenje obnovlji-
vih sirovina, moramo motivirati njihove korisnike, što se može postići argumentima ili
financijskim poticajima ili nametima.
Na raspolaganju su nam raznovrsne biomase i inovativne tehnologije, pri čemu se svaka
kombinacija i svaki način odlikuje ekonomskim i ekološkim posebnostima.
Rješenja se uz pomoć različitih poticaja moraju što prije plasirati na tržište.
Cilj nam mora biti postizanje i zadržavanje vodećeg mjesta na tržištu.
Nužno je za unapređivanje:
- ekonomski i ekološki ciljevi
- vremensko ograničenje, daljnje smanjenje
- redovita kontrola
- otvorenost i raznovrsnost tehnologije
- poticaj za dostatne investicije
- izbjegavanje zloupotrebe
- poticaj zahtjevnih kriterija u učinkovitosti, inovaciji i zaštiti okoliša
- što je moguće manje povećanje cijene energije
Mjere koje ovise o državnom proračunu
1.1. Financijska podrška pri investiciji

1.2. Krediti s niskim kamatama
1.3. Porezne olakšice
Odobre li se takve olakšice poduzetnicima, moraju dobiti odobrenje u skladu s europskim
zakonima, pri čemu poduzetnici mogu dobiti sredstva za pokrivanje do 40% troškova, a
kada je nužno čak i do 100%.
Nedostaci: sredstava nikada nema dovoljno, nemogućnost planiranja, isplativost investi-
cije nije zajamčena.
Prednosti: transparentno i jednostavno sredstvo unapređenja kojim se lako upravlja, su-
bjektivan osjećaj dobiti.
Zakonski treba podnijeti zahtjev za isplatom naknade jer će tek tada biti omogućena ne-
ovisnost o državnom proračunu.
Kod poreznih olakšica visina olakšice ovisi o tehnologiji i vrsti obnovljivih sirovina.
Mjere koje ne ovise o državnom proračunu
2.1 Premije, primjerice isplata za proizvedenu energiju prema Zakonu o obnovljivim

izvorima energije
2.3 Obavezno korištenje
2.3 Porez na CO2
2.4 Smanjenje PDV-a pri kupnji postrojenja u određenom vremenskom roku
Pritom tvrtka dobiva ili zajamčenu cijenu ili neke druge pogodnosti. U Švedskoj se, pri-
mjerice, porez na CO2 uspješno primjenjuje, što uključuje i vanjske troškove. Pri obavezi
korištenja zahtijevat će se korištenje određenog minimalnog udjela obnovljivih sirovina.
Ako taj zahtjev ne bude zadovoljen, morat će se platiti dodatni namet koji će se koristiti
za unapređenje.
Želimo li da obnovljive sirovine postignu uspjeh, morat ćemo uvesti dodatne mjere odno-
sno ukloniti administrativne zapreke, razviti mobilizacijsku strategiju te informativne
kampanje za ciljne skupine.
Obavezna je primjena promidžbenih sredstava.
U našem konkretnom slučaju riječ je o plasiranju obnovljivih sirovina na tržište na kojem
se već nalaze proizvodi fosilnih sirovina, pri čemu želimo povećati udio naših proizvoda
na tržištu.
Želimo li primijeniti uspješnu politiku, uz pomoć komparativne analize konkurentnih
proizvoda (uobičajeni oblici energije, njihovo lobiranje, monopol i nedostaci) moramo
ustanoviti potencijale obnovljivih sirovina. Sve to imat će smisla samo ako uz pomoć
analize potencijala osvijestimo njihove prednosti, što ne podrazumijeva samo ispitivanje
onoga što smo pomoću njih već postigli, nego i analizu postojećih stručnih potencijala,
mogućih sinergijskih potencijala (već postojeća postrojenja, „cluster“) te procjena imi-
dža i predodžbe koju o nama imaju ulagači i korisnici. Naravno, određenu ulogu imaju
i raspoloživa sredstva iz proračuna koja će odrediti politika. Dakle, riječ je o uzajamnoj
ovisnosti nekoliko kriterija. Ako se pri regionalnom planiranju i marketinškom pristupu
u obzir uzme analiza prednosti, nedostataka, prilika i mogućih opasnosti, istu analizu u
obzir mora uzeti i politika budući da moramo biti svjesni prednosti, nedostataka, prilika i
mogućih opasnosti koje moramo izbjeći ili ukloniti.
Nekoliko podataka u vezi s tim:
U Njemačkoj se kemijsko-tehničkim metodama godišnje preradi oko 2,7 milijuna tona
obnovljivih sirovina, što je ukupno 10% tržišta.
Trenutačno se prerađuje oko milijun mł prirodnih izolacijskih materijala, što je ukupno
4% tržišta.
4,1% maziva proizvedeno je od obnovljivih sirovina.
Biosintetički materijali iznosi manje od 1% tržišta, ali njihov udio u industriji ambalaže
raste.
21% kemijskih vlakana proizvedeno je od celuloze, pri čemu je proizvodnja vlakana od
koprive trenutačno u naglom porastu.
136 Erlbeck, R.
U svim navedenim primjerima posjedujemo ekološke prednosti i odgovarajući potencijal

u usporedbi s konkurencijom. Jedan je od nedostataka povećana cijena te činjenica da
je naši sugrađani nisu spremni platiti, čak ni zbog ekoloških razloga. Biodizel će kupiti
samo ako je jeftiniji od običnog dizelskoga goriva.
Uloga C.A.R.M.E.N.
Centralna marketinška mreža agrarnih sirovina (C.A.R.M.E.N.) bavarski je koordinacij-

ski centar za obnovljive sirovine. Udruga je utemeljena 1992. na inicijativu pokrajine
Bavarske kako bi u suradnji sa više od 50 članova (tvrtki i udruženja) unapređivala istra-
živanje i korištenje obnovljivih sirovina.
Aktivnosti:
- savjetovanje tvrtki, osoba, javnosti i političara
- udruživanje i povezivanje različitih inicijativa
- plasiranje proizvoda na tržište
- senzibiliziranje javnosti organiziranjem događanja i akcija diljem Europe, poput
Europskog tjedna biomase
Sjedište je organizacije u Straubingu u Stručnom centru za obnovljive sirovine, u sklopu
kojeg se nalaze Znanstveni centar za obnovljive izvore, Centar za tehnologiju i unapre-
đenje te C.A.R.M.E.N.
Novi status poljoprivrede i šumarstva
Zbog procvata proizvodnje energije od poljoprivrednih i šumarskih biljaka ti su prastari

načini proizvodnje dobili novi status: zemljište i tlo dobili su novu vrijednost, porasla je
vrijednost obradivih površina te se poljoprivredom i šumarstvom ponovno isplati baviti.
Kukić, S.*
ULOGA REGIONALNIH BIOPLINSKIH

POSTROJENJA U OBNOVLJIVIM IZVORIMA
ENERGIJE
Sažetak: Jedan od velikih problema s kojima se suočava naša civilizacija je zbrinjavanje
otpada, kojeg je sve više u gradovima, ali i u ruralnim sredinama. Rješenja za zbrinja-
vanje otpada se pronalaze, a posebice su atraktivna rješenja koja pretvaraju otpad u
korisnu energiju. Za zbrinjavanje otpada organskog podrijetla koji nastaje u stočarstvu i
peradarstvu, naročito kod velikih uzgajivača, idealno rješenje su bioplinska postrojenja
jer ona takav otpad “razgrađuju” brzo, učinkovito i profitabilno.
Ovdje će biti opisana uloga jednog regionalnog bioplinskog postrojenja u kontekstu
obnovljivih izvora energije, s posebnim osvrtom na proizvodnju završnog produkta bio-
razgradnje - bioplina ili metana, koji se koristi kao gorivo za proizvodnju električne ener-
gije i kao energent za daljnju uporabu, te pozitivni utjecaj takvog zbrinjavanja otpada na
održivi razvoj malih gospodarstva i ukupnog ekosustava.
Trenutno u Hrvatskoj ne postoji ni jedno postrojenje koje zbrinjava otpad iz gnojnice, a
imamo velike potencijale za izgradnju takvih bioplinskih postrojenja, prema nekim pro-
cjenama postoji mogućnost izgradnje i do 300 pogona.
Napomenimo samo kako se u Njemačkoj broj takvih postrojenja u posljednjih 10 godina
povećao sa 290 na 4000, što samo govori o ekonomičnosti takvog načina prerade otpada
i proizvodnje energije.
U Hrvatskoj postoji zakonski okvir i preuzete su obaveze za proizvodnjom energije iz
obnovljivih izvora, a svakako je jedan od njih i biomasa, što je jedan od osnovnih predu-
vjeta za razvoj tog energetskog sektora.
Približavanjem Hrvatske Europskoj uniji preuzeta je i obveza da se do 2010. godine ko-
risti minimalno 5,8% ukupne potrošnje energije iz obnovljivih izvora, a danas se koristi
samo 0,05%.
Također, značajniji poticaj izgradnji bioplinskih postrojenja bit će nedavno predstavljeni
„Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogene-
racije“ kojim je utvrđena cijena kWh električne energije dobivena iz obnovljivih izvora
energije.
Za model razvoja regionalnog bioplinskog postrojenja odabrana je općina Jagodnjak
zbog većeg broja malih i srednjih farmi s problemom odlaganja gnojevke i organskog
* Srećko Kukić, Bioplin-Baranja d.o.o., Bilje

138 Kukić, S.
otpada. Provedeno je istraživanje o vrstama gnojevke te količini i udjelu suhe i organske

tvari, koje je pokazalo povećani udio suhe tvari kao i da je gnojevka pogodna za proi-
zvodnju bioplina. Istraživanja su bila polazna osnova pri izradi prijedloga projektnog
rješenja bioplinskog postrojenja.
UVOD
S razvojem društva i povećanjem životnog standarda dolazimo do velikog problema zbri-
njavanja otpada, posebice organskog, koji nastaje prilikom industrijske i poljoprivredne
proizvodnje.
Zbrinjavanje poljoprivrednog otpada u ruralnim sredinama, posebno iz stočarske proi-
zvodnje, odnosno gnojevke, reguliran je zakonskom obvezom: Pravilnikom o načinu po-
stupanja s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 56/20-
06) i Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima (NN
15/92) usklađeno po europskoj direktivi 91/676/ECC.
Za model zbrinjavanja gnojevke s malih i srednjih farmi odabrana je općina Jagodnjak
gdje se na individualnim farmama uzgaja od 50 do 2.000 svinja i od 5 do 200 goveda,
ukupno oko 1200 goveda i 8000 svinja. Evakuacija stajnjaka s tih farmi predstavlja zna-
čajan ekološki problem jer se sirovi gnoj ne može odmah (zbog svoje visoke koncen-
tracije i/ili vegetacijskih perioda) nanositi na njive kao gnojivo. On se stoga sakuplja ili
se odlaže uz polja u neadekvatnim (najčešće propusnim) spremnicima, odlagalištima ili
lagunama iz kojih dospijeva u površinske i podzemne vode koje se time zagađuju. Jasno,
to je praćeno i neugodnim mirisom te što je još važnije zagađenjem stakleničkim plinovi-
ma (NH3, CO2, CH4, H2S) koji uništavaju ozonski omotač. U slučajevima kad se sirova
gnojevka nanosi na poljoprivredne površine dolazi do pogoršavanja karakteristika tla te
već gore spomenutih zagađenja.
Ideja je da se organizirano sakupljaju sve vrste biorazgradivih otpadaka s područja opći-
ne i okolice, a to se prvenstveno odnosi na stajnjak (od svinja, goveda i peradi), zeleni
otpad iz vrtova/parkova te organski otpad iz domaćinstava i ugostiteljskih objekata (koji
se ne smiju koristiti kao hrana za svinje, goveda i perad sukladno prethodno navedenom
Pravilniku).
Prije stavljanja u bioreaktor sav će se prikupljeni otpad homogenizirati pri temperaturi od
70 Celzijevih stupnjeva i uz najmanje zadržavanje od 60 minuta kako bi se uklonile sve
patogene bakterije.
Nakon postupka homogenizacije otpada provela bi se anaerobna prerada u bioreaktoru pri
čemu se obavlja konverzija organske mase u bioplin.
Dobiveni bioplin bi se koristio u proizvodnji energije kogeneracijom u električnu i toplin-
sku ili posebnom obradom u ekološko pogonsko gorivo za motore s unutrašnjim sagorije-
vanjem kao što su autobusi ili osobna vozila.
Pri fermentaciji ostaje kao nusproizvod visokovrijedno organskog gnojivo koje nakon
prerade ne emitira mirise niti štetne plinove, a zadržalo je sva hranjiva svojstva (dušik,
kalij, fosfor) te se lako nanosi na tlo u manje ili više tekućem stanju.
Uloga regionalnih bioplinskih postrojenja u obnovljivim izvorima energije 139
ODREĐIVANJE SUHE I ORGANSKE TVARI NA

POJEDINIM FARMAMA
Materijal i metode
Radi točnijih podataka o vrsti gnojevke i određivanja suhe i organske tvari na pojedinim
farmama naručeno je istraživanje, koje je proveo prof. dr. sc. Davor Kralik s Poljoprivre-
dnog fakulteta u Osijeku. Korišten je svježi životinjski gnoj koji je uzorkovan sa slijede-
ćih farmi u tablici 1:
Tablica 1 Podaci o uzorkovanim farmama

Naziv gospodarstva Vrsta životinje Napomena
PZ NAŠE SELO
B. Kidriča 59/0, 31324 Jagodnjak,
Kooperanti:
1. Farma obitelji Đurđić Svinje Rešetkasti pod
2. Farma obitelji Zrakić Svinje Polurešetkasti pod
3. Farma obitelji Anđelić Svinje Puni pod
4. Šagi Zoltan, B. Kidriča 31, Većinom goveda i Duboka stelja (dosta klaševine)
Jagodnjak, svinje
5. Šimunec Ivica, J. Lazića 34, Majške Muzne krave Slobodno držanje, duboka stelja
međe
6. Vrban Gordan, ,B. Kidriča 16a, Muzne krave Slobodno držanje, duboka stelja
Novi Bolman
7. Dragosavljević Jovan, B. Radičevića Muzne krave i Na vezu, stelja slama
48, Jagodnjak svinje
8. Šalajić Perka, B. Radičevića 13; Goveda, ovce, Krave na vezu, tov goveda -
Jagodnjak svinje duboka stelja, ovce - duboka stelja
(zimi), svinje - puni pod
9. Čubra Branko,V. Gaćeše 21, Svinje Puni pod
Jagodnjak
10. Đermanović Milan, O. Ribića 28, Goveda i svinje Krave na vezu
Jagodnjak
11. Povoljnjak Zlatko, B. Kidriča 6 Nije provedeno uzorkovanje jer vlasnik tvrdi da su
krave stalno puštene na pašnjaku
ODREĐIVANJE SADRŽAJA KRUTE TVARI I

POSTOTKA VLAGE
Sadržaj suhe tvari odnosno ukupne krute tvari u uzorcima određen je sušenjem 100 g
svježe tvari gnojiva u sušilici na 75°C do konstantne mase (Thompson, 2001). Ukupne
krute tvari i postotak vlage izračunate su iz podataka odvaga svježe tvari i suhe tvari
nakon sušenja:
140 Kukić, S.
ukupne krute tvari (%) = [neto suha tvar (g) ÷ neto svježi uzorak (g) ] × 100
postotak vlažnosti (%) = [1 - neto suha tvar (g) ÷ neto svježi uzorak (g)] × 100
ODREĐIVANJE SADRŽAJA PEPELA I ORGANSKE

TVARI
Ukupni sadržaj pepela i organske tvari određeni su žarenjem na 550°C tijekom 2 sata
(Thompson, 2001) u peći za žarenje, a korišteni su uzorci suhe tvari nakon sušenja na
75°C i sljedeće formule:
pepeo (%) = [neto masa pepela nakon 550°C (g) ÷ neto suhi uzorak (g)] × 100
organska tvar (%) = [1 - neto pepela nakon 550°C (g) ÷ neto suhi uzorak (g)] × 100]
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Količina ST, prema priloženoj tablici 2, za svinjski gnoj prema izvorima iz literature kre-
će se obično oko 7% (Tomerlin i sur. 2004.) i 8,5% prema Benčeviću, a Đulibić navodi da
se koncentracija ST kreće od 6,5 do 12%. Prema navodima Dolenca (1994.), koncentraci-
ja ST u svinjskom gustom gnoju iznosi 10%, tekućem 7,5% a vodenom 5%.
Dobiveni rezultati ukazuju da je koncentracija ST u svinjskom gnoju veća nego što je
navedena u literaturi i ovisi o načinu uzgoj svinja. Evidentna je viša koncentracija kod
uzgoja na punom i polurešetkastom podu.
Količina ST u goveđem gnoju prema literaturnim izvorima kreće se od 17 do 52% u
oborima s nadstrešnicom (Benčević, 1993.) a svježi sa steljom od 14 do 31% (Burton,
2003.).
Dobivene vrijednosti ST kod goveđega gnoja u okviru su literaturnih vrijednosti.
Za proizvodnju bioplina analiziran stajnjak ima visoke koncentracije ST, zbog čega će
se morati razrijediti. Moguće je koristiti za razrjeđivanje sirutku ili otpadnu vodu iz pre-
hrambene industrije (mljekare i klaonica).
Tablica 2 Količina suhe tvari (ST)

Naziv gospodarstva Vrsta ST min. max. Napomena
životinje
12. Kooperanti PZ % % %
Naše selo:
13. Farma obitelji Svinje 9,00 8,50 9,53 Rešetkasti pod
Đurđić
14. Farma obitelji Svinje 13,80 11,42 17,42 Polurešetkasti pod
Zrakić
15. Farma obitelji Svinje 22,68 22,42 22,82 Puni pod
Anđelić
16. Farma obitelji Većinom 18,69 17,89 20,25 Duboka stelja (dosta
Šagi goveda i svinje klaševine)
17. Farma obitelji Muzne krave 15,74 15,66 15,85 Slobodno držanje,
Šimunec duboka stelja
Vrban duboka stelja
19. Farma obitelji Muzne krave i 36,70 34,12 40,76 Na vezu, stelja slama
Dragosavljević svinje
20. Farma obitelji Goveda, ovce, 31,39 30,72 32,61 Krave na vezu, tov
Šalajić svinje goveda - duboka
stelja, ovce - duboka
stelja (zimi), svinje
- puni pod
Čubra
22. Farma obitelji Goveda i 17,12 15,95 18,59 Krave na vezu
Đermanović Svinje
Tablica 3 Količina organske tvari (OT)

Naziv gospodarstva Vrsta OT min. max. Napomena
životinje
1. Kooperanti PZ % % %
Naše selo:
2. Farma obitelji Svinje 77,98 74,70 80,61 Rešetkasti pod
Đurđić
3. Farma obitelji Svinje 85,58 83,16 87,50 Polurešetkasti pod
Zrakić
Anđelić
5. Farma obitelji Šagi Većinom 83,49 82,53 84,30 Duboka stelja (dosta
goveda + klaševine)
svinje
Šimunec duboka stelja
Vrban duboka stelja
8. Farma obitelji Muzne krave + 87,03 86,84 87,36 Na vezu, stelja slama
Dragosavljević svinje
9. Farma obitelji Goveda, ovce, 70,56 70,22 71,21 Krave na vezu, tov
Šalajić svinje goveda - duboka
stelja, ovce - duboka
stelja (zimi), svinje
- puni pod
Čubra
11. Farma obitelji Goveda + 81,87 78,17 84,48 Krave na vezu
Đermanović Svinje
142 Kukić, S.
ZAKLJUČAK ISTRAŽIVANJA
Količina hlapljive i organske tvari, prema tablici 3., te optimalni omjer s pepelom tj.
mineralnim tvarima kreće se od 80 do 60%: 20-40% (Benčević 1993.). Udio hlapljive i
organske tvari u istraživanim gnojivima je u višim granicama i iznad, što je za proizvo-
dnju bioplina izrazito povoljno.
Prema navedenim rezultatima istraživani gnoj ima veću koncentraciju ST i OT, što ga
karakterizira kao izrazito pogodnu organsku masu za proizvodnju bioplina.
Prijedlog projektnog rješenja
Na osnovi dobivenih rezultata određivanja suhe i organske tvari s odabranih farmi došlo
se do pretpostavljenih vrijednosti dobivanja bioplina iz raspoloživog supstrata koje su
prikazane u tablici 4.:
Tablica 4. Proizvodnja bioplina iz raspoloživog supstrata

U prvoj je fazi predviđeno prikupljanje dijela gnojevke od oko 6000 svinja i 800 grla
goveda, uz dodatak oko 4000 silaže od kukuruza ili sudanske trave koja bi se proizvodila
samo za potrebe dobivanja bioplina. Proizvodnja silaže je ugovorena s lokalnom poljo-
privrednom zadrugom.
Silaža i suhi gnoj melju se na primjerenu veličinu (1-2 cm), razrjeđuju u vodi i supstrat se
miješa (homogenizira) u egalizacijskom spremniku zapremine 100 m3). Voda za razrjeđi-
vanje supstrata se prije dodavanja zagrijava na oko 550°C provođenjem preko toplinskog
izmjenjivača. Topla voda na drugoj strani (800°C) dolazi iz kogeneracije električne i
toplinske energije dobivene iz bioplina u generatoru. Razrijeđeni supstrat ima oko 11%
suhe tvari (ST), a kada postaje tekući, sadržana vrijednost amonijaka iznosi ispod 2 g/L
koji bi zasigurno nastao u termofilnim uvjetima.
Supstrat potom ide u spremnik, gdje se provodi hidroliza pri temperaturi od 550°C. Hi-
drolizator je opremljen mješačem koji služi za ravnomjerno miješanje supstrata i zapre-
mine je 250 m3, a vrijeme zadržavanja je oko 2,5 dana.
Nakon hidrolize supstrat se prepumpava u bioreaktor gdje počinje anaerobna razgradnja
u termofilnim uvjetima pri temperaturi od 550°C. Bioreaktor je zapremine 1800 m3, a
vrijeme zadržavanja supstrata je 18,4 dana. Predviđeno razdoblje zadržavanja dulje je od
uobičajenog (12-15 dana) zbog većeg udjela organske tvari jer je preporučena vrijednost
5 kg organske tvari po m3 bioreaktora. Bioreaktor je opremljen mješačem i pumpom za
ravnomjerno miješanje supstrata.
Prerađeni supstrat iz bioreaktora prebacuje se pomoću pumpe do zgušćivanja supstrata.
Tako prerađen supstrat ima oko 5% suhe tvari (ST).
Rezervoar za supstrat/biognojivo zapremine je oko 1500 m3, u njemu se supstrat zadrža-
va daljnjih 26 dana, a nakon toga ga je potrebno pohraniti u spremnike ili njime prihraniti
poljoprivredne površine. Planirano je da se supstrat odvozi svakih 14 dana na obližnje
farme ili polja. Nad rezervoarom je smješten plin-spremnik volumena 1000 m3, kamo se
dovodi plin iz bioreaktora i dio plina koji dodatno nastane u rezervoaru za supstrat/bio-
gnojivo.
Nastali bioplin se prije odvođenja u kogeneracijski uređaj dodatno čisti kako bi se od-
stranila vlaga i sulfid, koji bi mogao oštetiti uređaj i ostalu opremu. U kogeneracijskom
uređaju snage 600kW nastaje električna i toplinske energija, s tim da se električna ener-
gija preko trafostanice distribuira i elektronaponsku mrežu, a toplinska energija bi se
djelomično koristila za potrebe pogona ili bi se pomoću toplovoda isporučivala obližnjoj
farmi ili objektima u blizini pogona.
U slučaju nastajanja viška bioplina koji se ne može iskoristiti u kogeneracijskom uređaju
zbog kvara na pogonu ili uređaju, višak bioplina bi se spaljivao na sigurnosnoj baklji
(Slika 1.).
144 Kukić, S.
Slika 1 Shema bioplinskog postrojenja - Faza 1.
Cjelokupni pogon bio bi smješten na ukupnoj površini 3150 m2 (70 m X 45m) kao što je
prikazano na Slici 2.
Slika 2 Prikaz cjelokupnog postrojenja
Projekt bi se izveo u dvije faze, s tim da bi se u drugoj fazi nadogradio još jedan biorea-
ktor i kogeneracijski uređaj od 600kW. Troškovi investicije i očekivani prihodi prikazani
u tablici 5.
Tablica 5 Prikaz investicije Faze 1 i Faze 2

1. FAZA
Ukupna Investicija 2,015.998 EUR
Obrtni troškovi: 444.142 EUR
Prihodi: 871.831 EUR
Povrat investicije: 4,7 godine
2. FAZA
Dodatna investicija 1,317.030 EUR
Ukupna investicija 3,333.028 EUR
Obrtni troškovi: 812.833 EUR
Prihodi: 2,131.157 EUR
Povrat investicije: 2,5 godine
ZAKLJUČAK
Model koji je opisan u ovom izlaganju zasigurno je primjenjiv u svim poljoprivrednim
sredinama gdje postoji veći broj životinja i obradivih površina te može poslužiti kao
ogledni primjerak.
Koristi ovakvih pogona su višestruke:
− Prodajom električne energije isplaćuje se sam pogon
− Na ekološki neprihvatljiv način zbrinjava se gnojevka
− Korištenje nusproizvoda koji nastaju anaerobnom razgradnjom kao organskoga gno-
jiva koje je bogato mikroorganizmima koji pomažu u obnavljanju poljoprivrednih
površina
− Uklanjanje neugodnih mirisa u samim sredinama gdje se uzgajaju životinje i u blizini
žive ljudi
− Proizvodnja energetskih biljaka koje bi se koristile u proizvodnji bioplina
− Zaštita prirode i okoliša smanjenjem stakleničkih plinova i korištenje obnovljivih
izvora energije
− Nadopuna u proizvodnji ostalih energenata iz obnovljivih izvora energije i njihovim
korištenjem nakon procesa obrade (uljana repica i sl.)
Za nadati se da će približavanje Hrvatske Europskoj uniji pridonijeti većem korištenju

obnovljivih izvora energije te stvoriti regionalnog lidera u ovom području koji će vlasti-
tim znanjem i radom pridonijeti oporavku svih privrednih grana.
LITERATURA:
1. D. Kralik, Z. Tolušić, I. Kralik, Ivana Majkovčan: Zootehnički i ekonomski aspekti
proizvodnje bioplina iz svinjske gnojevke, Krmiva 48, 3; 107-112, Zagreb, 2006.
2. Benčević, K. : Biokont- osnove biološkog poljodjelstva, Zagreb, 1993.
3. Đulabić, M.: Biogas, dobijanje, korišćenje i gradnja uređaja, Tehnička knjiga Beo-
grad, 1986.
4. Tajana Krička, N. Voća, Ž. Jukić, Vanja Janušić, Ana Matin: Iskustva u proizvodnji i
iskorištavanju obnovljivih izvora energije u europskoj uniji, Krmiva 48 (2006), Za-
greb, 1; 49-54
5. Thompson, W.H. (ed.): Test Methods for the Examination of Composting and Com-
post. The United States Composting Council Research and Education Foundation.
The United States Department of Agriculture, 2001.
6. Lj. Tomerlin L.: Dvoraček, Bioenergija iz svinjskog gnoja, POLJOPRIVREDA 10:2-
004. (2) 36-41
7. Dolenc Ž. Svinjogojstvo, Zagreb, 1994.
8. Burton C.H. Turner C.: Manure Managment, Silsoe Research Institut, Bedford, UK
2003.
9. Izvještaj o koncentraciji suhe i organske tvari iz stajskog gnoja s deset farmi na loka-
litetu općine jagodnjak, prof.dr.sc. Davor Kralik, POLJOPRIVREDNI FAKULTET U
OSIJEKU, Zavod za stočarstvo, Katedra za obnovljive izvore energije, 2007.
146
Kralik, D.*
UTJECAJ TEMPERATURE U BIOREAKTORU

NA KOLIČINU I SASTAV BIOPLINA
Sažetak: Republika Hrvatska trenutačno vlastitom proizvodnjom ne zadovoljava potrebe
za energijom, te je zbog toga prisiljena deficit energije podmirivati uvozom. Zbog toga bi
trebala više pozornosti pridati razvijanju alternativnih, ali njoj dostupnih izvora energije.
Jedan je od takvih izvora organski otpad koji anaerobnom fermentacijom može biti pre-
rađen u bioplin. Kako bi ta proizvodnja bila isplativa, bitno je stvoriti tržište. Bioplin je
najbolje pretvoriti uz pomoć BHKW-a u toplinsku i električnu energiju, višak električne
energije prodati lokalnoj distribuciji, toplinsku energiju jednim dijelom koristiti za svoje
potrebe, a višak prodavati industriji.
Kako je riječ o ekološkoj energiji, država bi trebala stimulirati takav način proizvodnje
po sličnim modelima koji su zastupljeni u zemljama europske unije.
Kod tehnološkog procesa proizvodnje bioplina treba postići visok stupanj razgradnje or-
ganskog materijala te zadovoljavajuću kvalitetu i prinos, pri čemu treba voditi računa o
nizu čimbenika: obliku i vrsti materijala, tlaku u digestoru, vremenu aerobnog truljenja,
anaerobnom okruženju, temperaturnom režimu i dr.
Visina temperature presudna je u razvoju specifičnih grupa mikroorganizma o kojima
ovisi brzina razgradnje organske mase, količini i sastavu bioplina. Praćene su promjene
koncentracije plinova tijekom 40 dana anaerobne fermentacije svinjske gnojevke na tri
različite temperature (25°C, 35°C i 55°C). Dokazana je negativna korelacija koncentra-
cije dušika i koncentracije metana. Podatak o brzini razgradnje organske mase i njenog
stupnja iskorištenja bitan je kod određivanja veličine bioreaktora te dinamike punjenja i
pražnjenja bioreaktora.
Ključne riječi: temperatura, količina bioplina, koncentracija metana
MATERIJAL I METODE
Istraživanja su se temeljila na proizvodnji bioplina iz separirane svinjske gnojevke (bez
ST) i separirane svinjske gnojevke sa vraćenim dijelom krute tvari (sa ST). Za utvrđi-
vanje dinamike procesa proizvodnje bioplina, promjene pH po danima i odnos uložene
i dobivene energije izrađeni su bioreaktori za ova istraživanja zapremine 60 litara. Ti se
bioreaktori sastoje od grijaćeg tijela, termoregulatora, termometra i manometra, a podeše-
* Davor Kralik, Poljoprivredni fakultet u Osijeku

148 Kralik, D.
ni su na radnu temperaturu 35 i 55oC. Napajanje električnom energijom obavlja se preko

električnih mjernih jednofaznih brojila Iskra tip-a E840CV-02 zbog registriranja utroška
električne energije koja je potrošena za zagrijavanje supstrata na navedene temperature.
Plin koji izlazi iz bioreaktora puni potopljeni gumeni spremnik. Porastom količine plina u
spremniku povećava se razina vode, a mjeri i registrira preko kapacitativnog pretvornika
nivoa Nivelco Nivocap CTR-105.
Kapacitativna metoda mjerenja razine pripada grupi elektroničkih metoda mjerenja razi-
ne. Primjenjuje se za mjerenje samo tekućina s dielektričkim svojstvima. Svoj rad zasniva
na promjenjivoj površini između mjerne tekućine i osjetila. Za mjerni pretvornik korišten
je digitalni voltmetar Metex, koji ima mogućnost priključivanja na PC s pripadajućim
programom. Podaci se pohranjuju u obliku dokumenata *.txt ili *.dat formata. Mogućnost
intervala očitavanja i pohranjivanja podataka kreće se od 1 sekunde do 1 minute, a mje-
reni napon izražen je u mA.
Proizvedeni plin analiziran je plinskim kromatografom Varian 3900 prema modificiranoj
metodi HRN ISO 6974-4:2000. Plinskom kromatografijom detektiran je udio (%): N,
CO2, CH4 i H2S
REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA

U istraživanim uzorcima utvrđena je prosječna koncentracija ST od 1,5%, što je u uspo-
redbi s literaturnim podacima vrlo nisko. Količina ST prema izvorima iz literature kreće
se od 8,5% prema Benčeviću, 10,4% prema Gaćeši, a Đulibić navodi da se koncentracija
ST kreće od 6,5 do 12%.
Količina plina obrnuto je proporcionalna temperaturi. Porastom temperature fermentacije
smanjuje se proizvedena količina plina. Najveće količine plina tijekom fermentacije proizve-
dene su pri temperaturi od 25°C, ali uz najdulje vrijeme retencije od 41 dan (Grafikon 1).
Grafikon 1. Količine plina proizvedene iz svinjske gnojevke pri različitim temperaturama
Najveća količina plina proizvedena je u uzorcima s većom koncentracijom suhe tvari

(ST) kod svih temperaturnih područja.
Utjecaj temperature u bioreaktoru na količinu i sastav bioplina 149
Grafikon 2. Dnevni priljev plina pri različitim temperaturama
Dnevni priljev plina najintenzivniji je pri temperaturi 35°C i proces iskorištenja supstrata
je najbrži. Prema literaturnim podacima, najintenzivniji proces trebao se odvijati pri tem-
peraturi 55°C. (Garba, 1996.; Kaparaju i sur. 2007.)
Tijekom anaerobne fermentacije dolazi i do promjene u sastavu plina. U početnoj fazi
visoka količina dušika prisutna je zbog zraka koji ostaje nakon punjenja bioreaktora, ali i
od oslobađanja amonijaka iz gnojevke. Isto obrazloženje za početno visoku koncentraciju
dušika u svojim istraživanjima navode Andara et al. (1999.)
U prvom tjednu anaerobne fermentacije, svinjske separirane tekuće komponente gnojev-
ke pri temperaturi 25°C, bez dodatka suhe tvari, evidentirano je 59,2% dušika, 26,03%
metana. U petom tjednu dušik nije prisutan u plinu, a koncentracija metana bila je 83,24%
s tendencijom rasta. U 7. tjednu utvrđeno je 88,65% metana čija gornja energetska vri-
jednost iznosi 33,50 MJ/m3. Koncentracija dušika je u negativnoj korelaciji s količinom
metana u bioplinu, što je vidljivo i u grafikonu 3.
Grafikon 3. Promjena sastava bioplina tijekom fermentacije svinjskog supstrata bez suhe tvari (25 °C)
Iz supstrata istog podrijetla, ali s dodatkom suhe tvari pri istoj temperaturi fermentacije
(25°C), koncentracija dušika 55,17% i metana 24,02% približno je jednaka. Nakon 3,5
150 Kralik, D.
tjedna dušik više nije prisutan, a koncentracija metana je 73,78% s tendencijom rasta. U
7. tjednu evidentirano je 77,95% metana s gornjom toplinskom vrijednošću 29,47 MJ/m3
(Grafikon 4).
Grafikon 4. Promjena sastava bioplina tijekom fermentacije svinjskog supstrata sa suhom tvari (25 °C)
Plin proizveden iz separirane tekuće komponente svinjske gnojevke bez dodatka suhe
tvari na 35°C u prvom tjednu sadržavao je 59,2% dušika i 28,36% metana. U trećem tje-
dnu koncentracija dušika smanjila se na 11,02%, a koncentracija metana povećala se na
77,96%, s gornjom energetskom vrijednošću 29,456 MJ/m3 (Grafikon 5).
Grafikon 5. Promjena sastava bioplina tijekom fermentacije svinjskog supstrata bez suhe tvari (35 °C)
Nešto niža koncentracija dušika, 55,58%, evidentirana je u prvom tjednu anaerobne fer-
mentacije svinjske separirane tekuće komponente gnojevke s dodatkom suhe tvari (350C),
a koncentracija metana iznosila je 22,13%. U trećem tjednu dušik je u tragovima (0,01%),
a koncentracija metana iznosi 80,23% s energetskom vrijednošću 30,33 MJ/m3 (Grafikon
6).
Grafikon 6. Promjena sastava bioplina tijekom fermentacije pri temperaturi 350C svinjskog
supstrata sa suhom tvari
U sastavu bioplina tijekom fermentacije pri temperaturi 550C svinjskog supstrata bez
dodatka suhe tvari u prvom tjednu anaerobne fermentacije koncentracija dušika bila je
57,99% i do kraja fermentacije spustila se do 25,72%. Obrnuto proporcionalno kretala se
koncentracija metana. Prvi tjedan koncentracija metana bila je 19,79%, a na kraju anae-
robne fermentacije 63% (Grafikon 7).
Grafikon 7. Promjena sastava bioplina tijekom fermentacije svinjskog supstrata bez suhe tvari
(550C)
Tijekom fermentacije svinjskog supstrata s dodatkom suhe tvari pri temperaturi 55°C
koncentracija dušika bila je 50,45% i spustila do kraja trećeg tjedna na 0%. Koncentra-
152 Kralik, D.
cija metana u prvom tjednu bila je 15,15% i do kraja trećeg tjedna porasla je do 85,28%.
Gornja toplinska vrijednost u tom slučaju iznosila je 32,24 MJ/m3, što odgovara približno
donjoj toplinskoj vrijednosti zemnog plina od 33,5 MJ/m3 (Grafikon 8).
Grafikon 8. Promjena sastava bioplina tijekom fermentacije svinjskog supstrata sa suhom tvari
(550C)
Zbog kompleksnosti interakcija između različitih konstitutivnih mikrobnih populacija,

velik broj činitelja može poremetiti proces anaerobne razgradnje. Prekomjerna akumu-
lacija hlapivih masnih kiselina može inhibirati metanogenezu, a visoka razina vodika
može inhibirati acetogene razgrađivače propionata i butirata (Angelidaki et al., 1993.).
Toksičnost amonijaka zabilježena je pri razgradnji kravljeg stajnjaka koji ima otprilike
2,5 g/l NH3-N (Angelidaki et al. 1994.) te pri razgradnji svinjskog i kokošjeg stajnjaka
koji sadrži više od 4 g/l NH3-N.
Heinrichs et al. (1990.) i McCarty (1964.) navode da u anaerobnim bioreaktorima dolazi
do inhibicije amonijakom pri 3,0 g/l pri svakom pH i na 1,5-3,0 g/L na pH 7,4 i iznad.
Ovisnost inhibicije amonijaka o pH vrijednosti vezana je uz ravnotežu između slobodnog
amonijaka i amonijevog iona, gdje je slobodni amonijak inhibitor, a metanogeni mikroor-
ganizmi najosjetljiviji su na njega.
Zbog lakše usporedbe dinamike, kvalitete i kvantitete plina, najveća proizvedena količina
plina prikazana je kao 100% učinak. Najviša koncentracija metana u plinu evidentirana je
također anaerobnom fermentacijom svinjske gnojevke pri temperaturi 55°C, ali najveća
proizvedena količina plina ostvarena je pri temperaturi 35°C (6892,5 ml/l) iz supstrata s
dodatkom suhe tvari (Grafikon 9).
Količina proizvedenog plina pri temperaturi 25°C vrlo je visoka i iznosi 68,75% od naj-
bolje proizvodnje koja je ostvarena anaerobnom fermentacijom pri temperaturi od 35°C.
Bitno je napomenuti da za proizvodnju bioplina iz anaerobne fermentacije pri temperaturi
od 25°C nije utrošeno ništa energije.
Grafikon 9. Količina plina, dušika i metana, evidentirana pri različitim temperaturama 21. dana
anaerobne fermentacije svinjske gnojevke
Ista iskustva u svojim istraživanjima potvrđuje Krishna i sur. (2000.) - količina plina
proizvedena pri višim temperaturama manja je od količine plina proizvedene pri tempe-
raturi 35°C.
Utjecaj temperature na dinamiku stvaranja bioplina i iskorištenje supstrata značajan je
parametar kod dimenzioniranja veličine bioreaktora i određivanja vremena zadržavanja
supstrata odnosno dinamike punjenja i pražnjenja.
ZAKLJUČCI
1. Utjecaj temperature na količinu plina iz svinjske separirane tekuće komponente gno-
jevke potvrđen je statističkom metodom, analizom varijance.
Utvrđene razlike u količini plina pri različitim temperaturama su visokosignifikantne
(F=37,080**), što upućuje na to da je temperatura značajan čimbenik u dinamici i u
količini proizvedenog plina.
2. Najveća količina bioplina proizvedena je pri temperaturi 35 °C.
3. Visoka količina dušika prisutna je zbog zraka koji ostaje nakon punjenja bioreaktora,
ali i od oslobađanja amonijaka iz gnojevke.
4. Kod većih koncentracija dušika evidentirane su manje količine metana, te je taj odnos
u negativnoj korelaciji.
LITERATURA
1. Al-Masri M. R. (2001.): Changes in biogas production due to different ratios of some
animal and agricultural wastes, Bioresource Technology, Volume 77, Issue 1, Pages
97-100.
2. Benčević, K. (1993.) : Biokont- osnove biološkog poljodjelstva, Zagreb
154 Kralik, D.
3. Di Berardino S., Costa S. and Converti A. (2000.): Semi-continuous anaerobic dige-

stion of a food industry wastewater in an anaerobic filter, Bioresource Technology,
Volume 71, Issue 3, Pages 261-266
4. DUNCAN J. MARTIN (2001): Accelerated biogas production without leachate recy-
cle, Renewable Energy, Volume 24, Issues 3-4, Pages 535-538
5. Đulabić, M. (1986.): Biogas, dobijanje, korišćenje i gradnja uređaja, Tehnička knjiga
Beograd
6. Gaćeša, S., Vrbeša, Lj., Baras, J., Knežić L., Klašnja, M., Zdanski, F. (1985.): Biogas
proizvodnja i primena, Tehnološki fakulteta Novi Sad, Novi Sad
7. Garba B. (1996.): Effect of temperature and retention period on biogas production
from lignocellulosic material Renewable Energy, Volume 9, Issues 1-4, Pages 938-
941
8. Kaparaju P. and Angelidaki I. (2007.): Effect of temperature and active biogas process
on passive separation of digested manure. Bioresource Technology, In Press, Corre-
cted Proof, Available online 28 March,
9. Karpenstein Marianne -Machan Sustainable (2001.): Cultivation Concepts for Dome-
stic Energy Production from Biomass, Critical Reviews in Plant Sciences, Volume 20,
Issue 1, Pages 1-14
10. Krishna R. Pagilla, Hyungjin Kim and Tapana Cheunbarn (2000.): Aerobic thermo-
philic and anaerobic mesophilic treatment of swine waste, Water Research, Volume
34, Issue 10, Pages 2747-2753
Jugovic, R.*, Reinhold Knoop, R.*
PROIZVODNJA BIOPLINA – ZANIMLJIVA

OPCIJA ZA ZBRINJAVANJE GNOJNICE
Sažetak: Korištenjem gnojnice i stočnih ekskremenata kao kosupstrata u proizvodnji
bioplina rješavamo ekološki problem vezan uz intenzivnu stočarsku proizvodnju te isto-
dobno generiramo energiju iz obnovljivih izvora. Prikazani su alternativni scenariji te
njihovi ekološki i ekonomski učinci.
UVOD, STANJE
Osim željenih produkata (mlijeko, meso) intenzivno stočarstvo generira i nusprodukte
ograničene primjenjivosti kao što su korištena stelja i životinjski ekskrementi (izmet,
gnojnica) koje je potrebno zbrinuti odnosno adekvatno primijeniti.
Količina i vrsta tih nusprodukata ovisna je o načinu uzgoja odnosno primijenjenom tipu
štala i njihovoj opremi.
Prosječne količine otpadnih produkata koje nastaju u stočarskoj proizvodnji prikazane su
u tabelama 1 i 2.
Tabela 1. Prosječne količine ekskremenata različitih vrsta domaćih životinja

Vrsta Litara po danu i životinji Prostornih metara
godišnje po životinji
Mliječne krave 60 22
Goveda iznad 2 godine 50 18
Mlada goveda iznad 3 mjeseca 40 15
Tovni bikovi iznad 3 mjeseca 40 15
Tovljenici do 5 mjeseci 30 11
Krmače s praščićima do 8 kg 18 18
Praščići 2,2 2,2
Tovne svinje; tekuća hrana 4,4 4,4
Tovne svinje; suha hrana 3,3 3,3
Kokoši nesilice (suhi izmet) 0,11 0,04
Tovne kokoši / pilići 0,02 0,007
Tovni purani 0,14 0,05
* Roman Jugovic, L-Plan Technologies GmbH

* Reinhold Knoop, L-Plan Technologies GmbH
156 Jugovic, R., Reinhold Knoop, R.
Tabela 2. Prosječne količine stelje kod uzgoja različitih vrsta domaćih životinja (varijacije ovisno
o starosti, svrsi uzgoja i opremi štala)
Vrsta Stelja, kg po danu i životinji

Goveda 1,5 – 5
Svinje 0,5 – 3
Perad 0,02 -0,03
Ovce 0,3 – 1,6
Zbrinjavanje tih produkata odnosno njihovo prevođenje u oblik koji se na ekološki pri-
hvatljiv način može odlagati u prirodu ili primjenjivati u proizvodnim procesima (u sklo-
pu poljoprivredne proizvodnje ili izvan nje) u pravilu je povezan s troškovima.
Različitim postupcima nusprodukti odnosno otpadne tvari se skladište, separiraju i pre-
rađuju u različite oblike gnojiva (stajski gnoj, kompost...) odnosno obrađuju (gnojnica)
– primjerice filtracijom i reverznom osmozom do te mjere da se mogu ispuštati u vodoto-
ke ili komunalne sustave za pročišćavanje otpadnih voda.
Stoga se konvencionalni pristup tom problemu svodi na odabir postupka koji generira
najmanje troškove.
ALTERNATIVNI PRISTUP
Alternativni pristup rezultat je promišljanja kako riješiti problem zbrinjavanja tih produ-
kata, a da se pritom ostvari dodatna dobit.
Preduvjet je korjenita promjena pristupa odnosno filozofije.
Agrarni proizvođač, stočar ili poljoprivrednik, nije više samo proizvođač hrane odnosno
sirovina za proizvodnju hrane, nego postaje i proizvođač energije.
Gnojnica, stočni ekskrementi i stelja mogu se koristiti kao supstrati u proizvodnji biopli-
na. Sami po sebi ti supstrati imaju ograničeni energetski potencijal. No, oni su raspoloživi
u znatnim količinama te u kombinaciji s energetski bogatim supstratima kao što teške
žitarice ili neki nusprodukti prerade poljoprivrednih proizvoda vrlo dobro fermentiraju i
generiraju značajne količine bioplina.
Da bismo to ilustrirali, u tabeli 3 prikazat ćemo količine bioplina koje se mogu generirati
iz pojedinih supstrata.
Važno je napomenuti da količine plina generirane u realnim bioplinskim postrojenjima
mogu značajno varirati od ovdje navedenih, ovisno o izvedbi postrojenja, načinu vođenja
procesa i nizu drugih čimbenika. Stoga navedene brojke treba ponajprije promatrati kao
indikaciju relativnih potencijala generiranja bioplina iz različitih supstrata.
Proizvodnja bioplina – zanimljiva opcija za zbrinjavanje gnojnice 157
Tabela 3. Količine bioplina koje se mogu generirati iz različitih vrsta supstrata

Sadržaj organske Količina plina generiranog Sadržaj
Supstrat
suhe tvari [%] iz svježe tvari Nm3/t CH4 [%]
Gnojnica tovnih goveda 85,0 34,0 55,0
Gnojnica mliječnih goveda 85,0 20,2 55,0
Gnojnica svinjska 85,0 20,4 60,0
Konjski izmet 75,0 63,0 55,0
Goveđi izmet 80,0 90,0 55,0
Svinjski izmet 82,5 74,3 60,0
Ovčji izmet 80,0 108,0 55,0
Izmet peradi 75,0 56,3 65,0
Slama, ječam 93,7 312,0 50,5
Slama, zob 93,5 313,9 50,7
Slama, raž 94,4 285,5 50,9
Slama, pšenica 91,9 291,8 50,8
Zob, zrno 96,7 501,1 54,1
Kukuruz, zrno 98,3 590,3 52,8
Sjemenke uljane repice 95,5 644,5 65,7
Raž, zrno 97,8 597,0 52,0
Tritikale, zrno 97,7 586,7 52,4
Pšenica, zrno 98,1 598,2 52,8
Voćna komina, jabuka 97,6 111,6 51,7
“Kolač” učine koštice 15%
masti 91,7 572,3 64,4
“Kolač” lana 93,6 509,4 60,4
Ostatak ekstrakcije kukuruznih
klica 95,7 573,1 52,6
Ostatak ekstrakcije palme 95,7 499,1 54,2
Ostatak ekstrakcije uljane repice 92,1 496,1 59,8
Ostatak ekstrakcije suncokreta 93,0 420,5 61,3
“Kolač” suncokreta (hl.
prešanje) 91,9 438,4 62,8
Naravno, osim ovdje navedenih postoji čitav niz supstrata (nekoliko stotina) koji se bilo
sami bilo uz kombinaciji s drugim supstratima mogu uspješno koristiti za proizvodnju
bioplina.
PRIJEDLOG
Predlažemo da se uz postojeću farme grade postrojenja koje omogućuju:
- proizvodnju bioplina anaerobnom fermentacijom gnojnice i teških žitarica
- proizvodnju električne energije i topline korištenjem bioplina kao goriva za klipne
plinske motore, koji se pak koriste za pogon generatora
- korištenje otpadne topline plinskih motora za grijanje prostora i vode (i/ili za proizvo-
dnju dodatne količine el. energije primjenom ORC tehnologije)
- obradu “konačnih produkata fermentacije” ako u neposrednoj okolini nije moguća

njihova primjena
Shematski prikaz tokova tvari i energije u takvom postrojenju prikazan je na slici 1.
Slika 1. Shematski prikaz tokova tvari i energije u Bioplinsko postrojenju
OSTVARENJE - KORACI
I. Proizvodnja plina – anaerobnom fermentacijom organske tvari (supstrata) gnojnice i
teških žitarica. Anaerobnom fermentacijom organske tvari dobiva se bioplin. To je smjesa
plinova čiji su glavni sastojci metan (CH4), dušik (N2) i ugljični dioksid (CO2) te, ovisno o
supstratu, manje količine vodika (H2), sumporovodika (H2S) i amonijaka (NH3).
Slika 2. Bioplinsko postrojenje nazivne snage 0,5 MW – grupa za fermentaciju (spremnik za

sporu hidrolizu, fermenter, spremnik za konačne produkte fermentacije)
II. Ova smjesa koristi se kao gorivo za plinske motore koji pokreću generatore te proizvo-
de električnu energiju i “otpadnu” toplinu koja se koristi za grijanje prostora, vode ili za
proizvodnju dodatne količine el. energije primjenom ORC tehnologije.
Energetski vrijedan sastojak bioplina je metan (CH4). Plin ugljični dioksid (CO2) može
se uz toplinu koristiti u staklenicima s kontroliranom atmosferom. Povećani udio CO2 u
atmosferi povoljno utječe na razvoj biljaka i prinose.
Tipično energetsko postrojenje, energana - toplana ugrađena u kontejner, prikazano je na
slici 3.
III. Konačni produkt fermentacije sastoji se od oko 90% vode i 10% suhe, pretežno or-
ganske tvari i koristi se u poljoprivredi kao visokovrijedno gnojivo. Naknadnom obradom
ta se tvar može koncentrirati – iz mase se izdvaja (čista) voda, koja se može koristiti ili
se ispušta u okoliš.
Visina troškova koji nastaju u dodatnoj obradi konačnih produkata fermentacije ovisi o
potrebnom/odabranom procesu i o odabiru opreme.
Slika 3. Bioplinsko postrojenje – energana (plinski motori, generatori i izmjenjivači topline

ugrađeni u kontejnere)
PRIMJER
Opcije koje se otvaraju realizacijom prijedloga – gradnjom bioplinskog postrojenja uz
farmu stoke - ilustrirat ćemo (realnim) primjerom.
Analizirat ćemo situaciju na postojećoj farmi sa 1200 goveda. Godišnje na toj farmi na-
staje oko 19.200 m3 (tona) gnojnice - 16 m3 po grlu, te se za stelju utroši oko 1.100 tona
slame.
Ta se gnojnica i slama mogu iskoristiti u proizvodnji bioplina kao supstrat koji osigurava
stabilnost procesa fermentacije. Iz prakse je poznato da je za to potrebno 10–20 mł gnoj-
nice po danu i 500 kW fermenteru.
Pretpostavit ćemo da će se kao energetski supstrati za proizvodnju bioplina, koristiti teške
žitarice, primjerice kukuruz, raž, tritikale, pšenica, ječam.
Prilikom definiranja/koncipiranja procesa moguće su dvije ekstremne strategije odnosno

pristupa:
A) Defenzivna strategija - maksimiranje ulazne količine gnojnice i minimiranje ko-

ličine drugog supstrata
Glavni je cilj ovog pristupa “riješiti” se gnojnice transformirajući je u manje “agresi-
vni” oblik (konačni produkt fermentacije) i usput proizvesti određenu količinu ener-
gije. Ova strategija rezultira manjim investicionim ulaganjem, manjim troškovima
pogona te generira i manju dobit.
Ako se opredijelimo za ovaj pristup, moguće je sagraditi najmanje 3 fermentera i
energanu od 1,5 MW koja će proizvoditi el. energiju koja se može predavati u mrežu
(da bismo sačuvali konzervativnost pristupa u proračunu koristimo cijenu od 0,14 € /
kWh iako Tarifni pravilnik predviđa 0,16 €/kWh).
B) Ofenzivna strategija - maksimiranje proizvodnje električne energije.

U tom slučaju ista količina gnojnice te veća količina drugog supstrata koristila bi se
za pogon pet fermentera uz pomoć kojih bi se proizvedenim plinom mogla “napajati”
energana od barem 2,5 MW.
Ova strategija zahtijeva veće investicijsko ulaganje, rezultira većim troškovima pogo-
na te generira i bitno veću dobit.
Naravno, mogući su i “kompromisi” između tih ekstremnih pristupa.
Kao što je već rečeno, gnojnica je supstrat koji procesu fermentacije daje stabilnost.
Energiju daju drugi supstrati. U našem konceptu to su “teške žitarice” kukuruz, raž, je-
čam, pšenica, tritikale ili neka druga. Za pogon (rad) fermentera (od 500kw el.) potrebno
je približno 1800 tona organske suhe tvari godišnje.
U nastavku su pojednostavnjene bilance mase i energije za opisane scenarije/

strategije.
Scenarij A raspoloživo 19 200 mł gnojnice, pretpostavka tri fermentera

Ulaz (godišnje po fermenteru)
količina gnojnice: 6.400 m³
žitarice/ kukuruz 1.665 t
stelja / slama 1.100 t
voda 2.000 t
Izlaz (godišnje po fermenteru)
bioplin 1.800 t
konačni produkt fermentacije 9.365 t
Nameće se opravdano pitanje čemu obraditi 6400 m³ gnojnice i 1100 t stelje po fermente-
ru da bi se onda dobilo 9365 tona neke druge tvari (konačnog produkta fermentacije).
Odgovor je prilično jednostavan – ta tvar nije tako agresivna kao gnojnica, ne zaudara,
bolje je gnojivo, a usput smo proizveli i bioplin koji smo transformirali u 3,900.000 kWh
el. energije i generirali prihod od 546.000 € godišnje (cijena 0,14 €/ kWh).
Uz električnu energiju svaki sklop plinski motor / generator proizvodi i 3,500.000 kWh
topline i generira dodatni prihod od 105.000 € godišnje. (Da bismo sačuvali konzervati-
vnost pristupa u proračunu koristimo cijenu od 0,3 €/ kWh iako je postizivo 0,6 €/kWh).
Izlaz (godišnje, 3 fermentera)
bioplin / (el energija) 5.400 t → generiramo 1,638.000 € prihoda
bioplin / (toplina ) → generiramo 315.000 € prihoda
Scenarij B raspoloživo 19.200 mł gnojnice, pretpostavka pet fermentera

Ulaz (godišnje po fermenteru)
količina gnojnice 3.840 m³
žitarice/ kukuruz 1.800 t
stelja / slama 660 t
voda 2.000 t
Izlaz (godišnje po fermenteru)
bioplin 1.800 t
Izlaz (godišnje, pet fermentera)
bioplin / (el. energija) 9.000 t → generiramo 2,730.000 € prihoda
bioplin / (toplina) → generiramo 525.000 € prihoda
Očito scenarij B zahtijeva veću investiciju nego scenarij A, no proizvodi 70% više el.
energije i samo 16% više konačnog produkta fermentacije.
EKONOMSKA ANALIZA
U ovom odlomku dani su ključni ekonomski pokazatelji promatranih opcija.
Proračun je pojednostavljen, a pojedine vrijednosti zaokružene. Izveden je uz pretpostav-
ku da je investicija u potpunosti financirana vlastitim kapitalom, no rezultati pokazuju da
je investicija dovoljno profitabilna da podnese i trošak financiranja.
Postrojenje proizvodi električnu i toplinsku energiju. Električnu energiju moguće je pro-
davati operatoru mreže (HEP-u) – odgovarajuća zakonska regulativa koja ga obvezuje da
kupuje tako dobivenu energiju već je donesena.
Prema nedavno prihvaćenom Tarifnom pravilniku će se za el. energiju proizvedenu na
ovaj način plaćati 0,16 €/ kWh.
Plinski motor koji pokreće generator oslobađa i značajnu količinu toplinske energije (3,-
500.000 kWh godišnje po 500 kW jedinici). Proizvedena toplinska energija može se ko-
ristiti unutar postrojenja ili prodavati.
Ostaje i mogućnost da se dodatnom investicijom u ORC tehnologiju (parne turbine pri-
lagođene primjeni na niskim temperaturama i malim temperaturnim razlikama) dio to-
plinske energije iskoristi za proizvodnju dodatne količine el. energije (oko 440.000 kWh
godišnje po 500 kW jedinici).
Tabela 4. Investicija / amortizacija

Procjena 1,5 MW 2,5 MW
ekonomičnosti
Ukupna investicija € 6,000.000 9,000.000
Razdoblje a 12 12
amortizacije
Godišnja amortizacija €/a 500.000 750.000
Iako je projektirani životni vijek postrojenja 20 godina za izračun amortizacije odabrali

smo razdoblje od 12 godina. Motivacija je odredba tarifnog pravilnika da se ugovori
s operatorima elektroenergetskog sustava sklapaju na 12 godina. Takvom “ubrzanom”
amortizacijom rasterećuje se postrojenje u “zreloj” fazi rada.
Napomene: Cijena supstrata, vlažnoga kukuruznog zrna, odmah nakon berbe unesena u
proračun je 100 €/t. Primijenjena tehnologija spore hidrolize omogućuje primjenu vlažnih
žitarica i njihovo “konzerviranje” odnosno nabavu ukupne količine supstrata u vrijeme
žetve/berbe u periodu povoljnih cijena.
Prihodi koji se mogu ostvariti prodajom CO2 certifikata u ovoj kalkulaciji nisu uzeti u
obzir već su ugrađeni kao “rezerva”. Trenutačno je cijena certifikata oko 30 €/t.
Bioplinsko postrojenje je CO2 neutralno - u atmosferu se ispušta samo ona količina CO2
koju su u toku vegetacije vezale biljke korištene kao supstrat.
Tabela 5. Izračun dobiti – bioplinsko postrojenje bez dodatnog postrojenja za obradu konačnih
produkata fermentacije
Izračun dobiti 1,5 MW 2,5 MW

Ukupni prihod, €/a 1,953.000 3,255.000
realizacija
Ukupni trošak €/a 910.510 1,248.437
EBDIT €/a 1,042.490 2,006.563
EBDIT u odnosu na % 53,38 61,65
realizaciju
Kamate, troškovi €/a 0 0
financiranja
EBDT €/a 1,042.490 2,006.563
Amortizacija €/a 500.000 750.000
EBT - dobit prije €/a 542.490 1,256.563
oporezivanja
EBT u odnosu na % 27,78 38,60
realizaciju
Porezna stopa % 20 20
Porez €/a 108.498 251.313

Dobit (nakon €/a 433.992,00 1,005.250
oporezivanja)
Dobit u odnosu na % 22,22 30,88
realizaciju
investiciju
Izračun pokazuje da je scenarij B profitabilniji od scenarija A
KONAČNI PRODUKT FERMENTACIJE
Osim bioplina, fermentacijom nastaje i „konačni produkt fermentacije“ - smjesa od 90%

vode i organskih tvari te mineralnih soli koja se treba iskoristiti odnosno zbrinuti. Ta
smjesa predstavlja visokokvalitetno organsko gnojivo. Prednost mu je u tome što je pra-
ktički bez mirisa, a minerali u samoj masi su u obliku koji je osobito prikladan za uzgoj
biljnih kultura.
Za iznošenje produkata fermentacije (28.095 t/a) u scenariju A potrebna površina od oko
1170 ha (24 tone po ha), a u scenariju B (32.500 t/a) površina od oko 1355 ha.
Za korištenje „konačnog produkta fermentacije“ moguća su dva osnovna scenarija.
1. Korištenje neprerađenog „konačnog produkta fermentacije“ kao gnojiva.
Ovaj je scenarij primjeren ako se u neposrednoj blizini nalaze obradive površine na
kojima se „konačni produkt fermentacije“ može koristiti kao gnojivo. Zbog visokog
sadržaja vode transport na veće udaljenosti nije ekonomičan.
2. Previđa preradu „konačnog produkta fermentacije“ da bi se smanjili troškovi tran-
sporta
Ovaj je scenarij primjeren ako se u neposrednoj blizini ne nalaze obradive površine na
kojima se „konačni produkt fermentacije“ može koristiti kao gnojivo.
Odvajanjem vode bitno se smanjuje količina materijala koji treba transportirati. Time
transport na veće udaljenosti postaje ekonomski prihvatljiv.
Dobivenu čistu vodu moguće je ispustiti u okoliš ili je reciklirati - smanjiti potrošnju
svježe vode.
Postoji više metoda prerade – najkompleksnija (i najskuplja) je kombinacija dekantiranja
ultrafiltracije i reverzne osmoze.
Produkti obrade su (u postotku ulazne količine):
- kruto gnojivo 20%
- tekuće gnojivo 20%
- čista voda 60% (može se koristiti na farmi, u nekom tehnološkom procesu ili
ispuštati u okoliš)
U ovom slučaju transport gnojiva na veće udaljenosti postaje ekonomski prihvatljiv.
Cijena prerade m3 odnosno jedne tone ostatka fermentacije ovim složenim postupkom je
oko 6 €/ m3 (uključujući i amortizaciju postrojenja).
Naravno prerada „konačnog produkta fermentacije“ nepovoljno utječe na profitabilnost
postrojenja.
Tabela 5. Izračun dobiti – bioplinsko postrojenje s dodatnim postrojenjem za obradu konačnih

produkata fermentacije
Izračun dobiti 1,5 MW 2,5 MW

Ukupni prihod, €/a 1,953.000 3,255.000
realizacija
Ukupni trošak €/a 910.510 1,248.437
Dodatni trošak prerade €/a 168.570 195.000
ostatka fermentacije
EBDIT €/a 873.920 1.811.563
EBDIT u odnosu na % 44,75 55,65
realizaciju
Kamate, troškovi €/a 0 0
financiranja
EBDT €/a 873.920 1.811.563
Amortizacija €/a 500.000 750.000
EBT - dobit prije €/a 373.920 1.061.563
oporezivanja
EBT u odnosu na % 19,15 32,61
realizaciju
Porezna stopa % 20 20
Porez €/a 74.784 212.313
Dobit (nakon €/a 299.136,00 849.250
oporezivanja)
realizaciju
investiciju
I u ovom slučaju izračun pokazuje da je scenarij B profitabilniji od scenarija A. Razlika u
profitabilnosti povećana je u odnosu na prethodno razmatrani slučaj, i to do te mjere da je
scenarij A postao gotovo nezanimljivom opcijom.
OPIS POSTROJENJA
Postrojenje se sastoji od sljedećih funkcionalnih cjelina/komponenata:
Grupe za fermentaciju
o postrojenje za prihvat, pripremu i doziranje supstrata
o razvodni cjevovod
o spremnici za sporu hidrolizu
o fermenteri
o post-fermenteri
o spremnici za produkte fermentacije
o sustav za automatsko vođenje procesa
Energane
o plinski motori
o generatori
o izmjenjivači topline
o sustav za automatsko upravljanje
Priključka na elektrodistribucijsku mrežu

o transformator s rasklopnim postrojenjem
Postrojenja za obradu konačnih produkata fermentacije
Zaključak: Cjelokupni koncept postrojenja zasniva se na oprobanim uređajima i sklo-

povima visoke pouzdanosti, kontinuiranoj dobavi sirovina ujednačene kvalitete koje po-
zitivno utječu na stabilnost bioloških procesa, kao i zakonom reguliranih, garantiranih
cijena otkupa glavnih produkata.
Korištenje gnojnice, stočnih ekskremenata i stelje kao supstrata u proizvodnji bioplina u
kombinaciji s energetski bogatim supstratima kao što su teške žitarice predstavlja tehno-
loški i ekonomski vrlo zanimljivu opciju.
Tim se pristupom istodobno na ekološki prihvatljiv način rješava problem zbrinjavanja
otpadnih produkata intenzivnog stočarstva, proizvodi energija i na taj način ostvaruje
dodatna dobit.
Da bi se točno procijenila isplativost predloženog pristupa na konkretnim objektima, po-
trebno je obaviti detaljnu ekonomsku analizu temeljenu na za promatrani objekt relevan-
tnim podacima te uzeti u obzir postojeće specifičnosti.
Opisana globalna slika time se neće promijeniti.
LITERATURA:
1. Publikationen der Landwirtschaftskammer NRW über Nutzung des Biogas
Gruppe der Authoren / 2006
2. Stand und Perspektiven der Biogasgewinnung in Brandenburg
Dr. V. Scholz, TU Berlin, 2001
3. Leitfaden zum Bau einer Biogas Anlage
Dr. C. Wetter, E. Brügging M.Sc., FHS Münster, 2005?
4. Publikationen der Bayerische Landesanstalt für Landwirtschaft
Mehrere Authoren, 2007
5. Dokumentacija / publikacije Enavis GmbH
R. Knoop, R. Jugovic, 2006/2007
6. Biogas – Leitfaden für Kreditinstitute
Mehrere Authoren, Energieagentur NRW, 2006
166
Hublin, A., Kisić, Z.*
KOMUNALNI OTPAD – DOPRINOS

OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE
Sažetak: Nacionalnim planom djelovanja za okoliš i Strategijom gospodarenja otpa-
dom Republike Hrvatske kao strateški cilj istaknuto je stvaranje preduvjeta za učinkovi-
to djelovanje sustava gospodarenja otpadom. Proces pridruživanja Republike Hrvatske
Europskoj uniji uvjetovan je potpunim usklađivanjem, prihvaćanjem i implementacijom
pravne stečevine EU, posebice u području institucionalne, organizacijske i zakonodavne
infrastrukture.
Direktiva o odlaganju otpada (Landfill Directive 99/31/EC) ima za cilj prevenciju i sma-
njenje negativnih utjecaja odlagališta komunalnog otpada na okoliš ostvarivanjem hi-
jerarhijskog koncepta gospodarenja otpadom kroz izbjegavanje i smanjivanje količine
otpada te povećanje količine ponovno uporabljenog i recikliranog otpada i odlagališnog
plina.
Prema postavljenim kriterijima očuvanja primarnih izvora energije i doprinosa ciljevima
ublažavanja klimatskih promjena, definirane su mjere materijalne i energetske opora-
be komunalnog otpada. Korištenjem tehnologije za proizvodnju energije iz odlagališnog
plina (eng. landfill-gas-to-energy technology) povećava se udio proizvedene energije iz
obnovljivih izvora. Termičkom obradom otpada u cementarama i/ili termoelektranama
smanjuje se količina odloženog otpada, čime se smanjuje i emisija stakleničkog plina me-
tana (CH4) do koje bi došlo njegovim odlaganjem. Proizvedena energija iz otpada sma-
njuje količinu fosilnoga goriva potrebnog za proizvodnju ekvivalentne količine energije,
a time i emisiju stakleničkog plina ugljikovog dioksida (CO2) koji bi nastao kao produkt
izgaranja.
Na osnovi ciljeva i mjera definiranih Strategijom gospodarenja otpadom Republike Hr-
vatske utvrđena je dinamika implementacije mjera s ciljem iskorištavanja materijalnih i
energetskih potencijala komunalnog otpada, uz korištenje najboljih raspoloživih tehnika
u odnosu na troškove i ekološku prihvatljivost. Očuvanje primarnih izvora energije pri-
mjenom komunalnog otpada kao obnovljivog izvora energije, ekološke koristi koje se oči-
tuju smanjenjem emisije stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari, kao i pozitivni
sociološko-ekonomski učinci, naglašavaju važnost i doprinos gospodarenja komunalnim
otpadom zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj.
* Andrea Hublin, Zoran Kisić, EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša,

d.o.o.
168 Hublin, A., Kisić, Z.
Ključne riječi: komunalni otpad, očuvanje primarnih izvora energije, smanjenje emisije
stakleničkih plinova, klimatske promjene, Landfill Directive
MUNICIPAL SOLID WASTE – CONTRIBUTION TO RENEWABLE

ENERGY SOURCES
Summary: The National Environmental Action Plan and Croatian Waste Management
Strategy define creation of preconditions for effective waste management system as one
of their strategic goals. Accession of the Republic of Croatia to the EU is conditioned
by the harmonization, adoption and implementation of the entire acquis communautaire
particularly in institutional, organizational and legislative sphere.
The aim of Landfill Directive 99/31/EC is to prevent or reduce as far as possible negative
effects of waste landfilling on the environment through the concept of waste management
hierarchy, by waste avoiding and minimisation, as well as increasing of recycling and
recovery level of waste and landfill gas.
According to the criteria of energy conservation, as well as contribution to climate chan-
ge response goals, measures of municipal solid waste material and energy recovery are
determined. Landfill gas-to-energy technology increases energy generation from rene-
wables. Heat treatment of waste in cement plants and/or thermal power plants reduce
the waste quantity, as well as methane (CH4) emission from landfills. Energy produced
by the waste decreases the quantity of fossil fuel which is necessary for the production
of the equivalent energy. At the same time, carbon dioxide (CO2) emission, which is the
combustion product, is decreased.
According to objectives and measures defined by Croatian Waste Management Strategy,
dynamic of implementation of climate change control and mitigation measures has been
defined. The purpose is utilization of material and energy potentials of municipal solid
waste with the best available techniques related to costs and ecological acceptability.
Energy conservation and environmental benefits which contribute to the reduction of gre-
enhouse gases and other pollutants emission, as well as positive socio-economic aspects
stress the importance and contribution of waste management to environmental protection
in Croatia.
Key words: Municipal solid waste, energy conservation, greenhouse gases emission re-
duction, climate change, Landfill Directive
UVOD
Strategija održivog razvoja EU (EU Sustainable Development Strategy, 10117/06) pre-
dlaže okvire strateške politike kojima se definiraju načini pristupanja razvojnim trendo-
vima sukladno načelima održivog razvoja. Strategija gospodarenja otpadom EU (Council
Resolution on a Community Strategy for Waste Management 97/C76/01), koja se temelji
na Okvirnoj direktivi o otpadu (Waste Framework Directive 75/442/EEC), EU direktivi o
odlaganju otpada (Landfill Directive 99/31/EC) i ostalim propisima, postavlja materijalnu
Komunalni otpad – doprinos obnovljivim izvorima energije 169
i energetsku oporabu ispred odlaganja otpada u hijerarhijskom konceptu gospodarenja

otpadom. Direktiva o odlaganju otpada ima za cilj prevenciju i smanjenje negativnih utje-
caja odlagališta komunalnog otpada na okoliš, izbjegavanjem i smanjivanjem količine
otpada te povećanjem količine ponovno uporabljenog i recikliranog otpada i odlagališnog
plina.
Nacionalnim planom djelovanja za okoliš (NN 46/02) i Strategijom gospodarenja otpa-
dom Republike Hrvatske (NN130/05) kao strateški cilj istaknuto je stvaranje preduvjeta
za učinkovito djelovanje sustava gospodarenja otpadom. Proces pridruživanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji uvjetovan je potpunim usklađivanjem, prihvaćanjem i imple-
mentacijom pravne stečevine EU, posebice u području institucionalne, organizacijske i
zakonodavne infrastrukture. Ostvarivanje i održavanje cjelovitog sustava gospodarenja
komunalnim otpadom, od nastanka do konačnog odlaganja, potrebno je uskladiti prema
suvremenim europskim standardima i zahtjevima, sa svrhom da se maksimalno izbje-
gne ili smanji nastajanje otpada, kao i njegov utjecaj na ljudsko zdravlje, okoliš i klimu,
odnosno da se cjelokupno gospodarenje komunalnim otpadom uskladi s načelima odr-
živog razvoja. Na temelju ciljeva i mjera definiranih Strategijom gospodarenja otpadom
Republike Hrvatske utvrđena je dinamika implementacije mjera s ciljem iskorištavanja
materijalnih i energetskih potencijala otpada, uz korištenje najboljih raspoloživih tehnika
u odnosu na troškove i ekološku prihvatljivost [1,2].
U hijerarhijskom konceptu gospodarenja komunalnim otpadom sadržana je i većina mje-
ra koje pridonose smanjivanju emisije stakleničkih plinova - metana (CH4) i ugljikovog
dioksida (CO2). Stvaranje poticajnog okruženja za primjenu okolišu prihvatljivih tehni-
ka/mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova ujedno predstavlja i značajan dopri-
nos smanjivanju ranjivosti pojedinih dijelova ekosustava na klimatske promjene [3]. Iz
perspektive hrvatskih obveza u odnosu na Protokol iz Kyota i planiranoga gospodarskog
rasta, primjena okolišu prihvatljivih mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova imat
će jednu od ključnih uloga u ispunjavanju cilja Protokola. Njegovom ratifikacijom Hr-
vatska se obvezala na smanjenje emisije stakleničkih plinova 5 posto u odnosu na baznu
1990. godinu, i to u razdoblju obveze od 2008. do 2012. godine. Ratifikacija Protokola iz
Kyota je jedan od uvjeta za primanje Hrvatske u punopravno članstvo EU.
Materijalnom i energetskom oporabom komunalnog otpada mogu se postići energetske,
ekološke i ekonomske koristi. Korištenjem tehnologije za proizvodnju energije iz odlaga-
lišnog plina (eng. landfill-gas-to-energy technology) povećava se udio proizvedene ener-
gije iz obnovljivih izvora. Suizgaranjem komunalnog otpada u cementarama i/ili termoe-
lektranama ostvaruje se ušteda fosilnih goriva, što ujedno i smanjuje emisiju stakleničkog
plina ugljikovog dioksida koji bi nastao kao produkt izgaranja [4]. Prednosti zamjene
dijela fosilnog goriva s otpadom očituju se i u smanjenju količine odloženog otpada,
čime se smanjuje emisija stakleničkog plina metana do koje bi došlo njegovim odlaga-
njem. Uza sve navedene prednosti, korištenje komunalnog otpada kao goriva u industriji i
energetici ima određene ograničavajuće faktore, koji se očituju u njegovoj raspoloživosti,
sastavu i strukturi te potrebnoj infrastrukturi za prikupljanje, sortiranje i pripremu otpada.
Nedostatno zakonodavstvo odnosno neprovođenje postojećih zakona u potpunosti, uz
negativno javno mišljenje, često mogu izazvati neprihvaćanje takvih rješenja.
TEHNOLOŠKA RJEŠENJA ZA OPORABU

KOMUNALNOG OTPADA I ODLAGALIŠNOG PLINA
Korištenje komunalnog otpada kao goriva u industriji i energetici
Korištenje komunalnog otpada kao zamjenskog (dopunskog) goriva u industriji s intenzi-

vnom potrošnjom energije, kao i u energetici, vrlo je atraktivna mjera s gledišta očuvanja
primarnih izvora energije, smanjenja emisije stakleničkih plinova te smanjenja količine
otpada koji se odlaže na odlagalište. Gorivo iz otpada (eng. refuse derived fuel, u daljnjem
tekstu: RDF) dobiva se sortiranjem i preradom krutoga komunalnog otpada te muljeva
otpadnih voda. Ima visoku ogrjevnu vrijednost, a njegovim suizgaranjem u industriji (ce-
mentare) i energetici (termoelektrane) postiže se dobro iskorištavanje raspoložive energi-
je. Za industrijsku primjenu potrebni su veliki, stalni i stabilni izvori otpadnih materijala,
bez većih oscilacija u sastavu i strukturi. Otpad se prethodno mora na adekvatan način
obraditi i po potrebi obogatiti na gorivoj komponenti [5]. U tu svrhu koriste se postupci
mehaničko-biološke obrade otpada (MBO) ili mehaničko-termičke obrade otpada.
Postupcima MBO iz otpada se izdvajaju metalne tvari, inertni otpad i organske tvari. Me-
tali se upućuju u odgovarajuću industriju kao sekundarne sirovine, inertni otpad se odlaže
na odlagališta, a organske tvari se dalje obrađuju biološkim procesima (kompostiranje) u
stabilni produkt (kompost). Nakon obrade, preostali dio neobrađenog otpada sastoji se od
papira, kartona, plastike i tekstila odnosno visokoogrjevne frakcije otpada koja se meha-
nički usitnjava u formu RDF-a prikladnu za upotrebu u industriji i energetici [6]. Postoje
brojne kombinacije postupaka MBO, kako mehaničko-bioloških, tako i biološko-meha-
ničkih (BMO) postupaka, ovisno o slijedu mehaničkih i bioloških procesa (slike 1 i 2).
Osnovna je razlika u količini i kvaliteti izlaznih frakcija. MBO komunalnog otpada daje
manju količinu RDF-a, slabije kvalitete nego pri BMO sustavima. S druge strane, ako se
koristi anaerobna biološka obrada biorazgradivog dijela u MBO sistemima, može se pro-
izvesti bioplin i iskoristiti za proizvodnju električne energije. BMO se uglavnom koristi
ako je primarni cilj obrade dobivanje maksimalne količine visokokvalitetnog RDF-a s
ciljem njegovog iskorištavanja u svrhu dobivanja energije [7].
Bitne karakteristike RDF-a kao dopunskoga goriva su ogrjevna vrijednost, sadržaj vlage
i pepela te sadržaj sumpora i klora. Karakteristike RDF-a ovise o izvoru, načinu pri-
kupljanja i sortiranja komunalnog otpada te o procesu obrade. Korištenje RDF-a kao
dopunskoga goriva rezultira smanjenom potrošnjom primarnih izvora energije - fosilnih
goriva. Komponenta biološkog (organskog) podrijetla u RDF-u smatra se neutralnom s
obzirom na ugljikov dioksid, a time se izravno smanjuje emisija ugljikovog dioksida za
ekvivalentnu količinu proizvedene energije. Neizravno smanjivanje emisije ostvaruje se
smanjenjem količine otpada biološkog podrijetla koji se odlaže na odlagališta, što re-
zultira smanjenom emisijom metana do koje bi inače došlo tijekom anaerobnih procesa
razgradnje otpada na odlagalištima.
Suizgaranjem komponenata otpada s fosilnim gorivima u velikim industrijskim i energet-
skim postrojenjima (rotacijske peći cementne industrije, ložišta kotlova termoelektrana
na ugljen) dodatno se postižu povoljni ekonomski i ekološki rezultati zbrinjavanjem osta-
taka izgaranja (šljaka, pepeo) ugradnjom u konačni proizvod, primjerice cement.
Slika 1 Mehaničko-biološka obrada komunalnog otpada

Fig. 1 Mechanical-biological treatment of municipal solid waste
Slika 2 Biološko-mehanička obrada komunalnog otpada

Fig. 2 Biological-mechanical treatment of municipal solid waste
Proizvodnja energije iz odlagališnog plina
Bioplin emitiran s odlagališta komunalnog otpada, uobičajeno nazvan odlagališni plin,

nastaje razgradnjom organskog otpada u odlagalištima. Odlagališni plin je smjesa metana
i ugljikovog dioksida te u manjoj mjeri ostalih plinova (kisik, dušik, vodik i dr.). Sastav
otpada je glavni čimbenik koji utječe na količinu nastalog metana u odlagalištu. Tempe-
ratura, sadržaj vlage i pH su važni fizikalni faktori koji utječu na fermentaciju razgradivih
organskih produkata i proizvodnju plina. Metan je snažan staklenički plin koji ima oko
21 puta veći staklenički potencijal od ugljikovog dioksida, što utječe na povećanje global-
nog zagrijavanja. Njegovom upotrebom, korištenjem tehnologije za proizvodnju energije
pridonosi se smanjivanju emisije stakleničkih plinova i povećanju udjela proizvedene
energije iz obnovljivih izvora [8].
Nastajanje odlagališnog plina na odlagalištu otpada traje desetljećima, a raspoložive koli-

čine plina za ekonomičnu proizvodnju energije traju dvadesetak godina. Sustavi otplinja-
vanja odlagališta mogu prosječno skupiti do 60 posto proizvedenog metana. Proizvodnja
energije iz odlagališnog plina ekonomična je za velika odlagališta komunalnog otpada s
relativno velikom proizvodnjom plina. Na manjim odlagalištima otpada odlagališni plin
bi se također trebao skupljati i spaljivati na baklji. Spaljivanje odlagališnog plina na baklji
koristi se kao opcija u slučaju da se ne iskorištavaju energetska svojstva odlagališnog
plina ili ako je koncentracija metana toliko niska da se ne može iskoristiti za proizvodnju
energije. Spaljivanjem metana najvećim dijelom nastaje ugljikov dioksid, a u manjim ko-
ličinama ugljikov monoksid, dušikov oksid, formaldehid te još neke organske komponente
u tragovima. Direktivom o odlaganju otpada propisano je skupljanje odlagališnog plina te
njegova obrada i/ili korištenje sa svih onih odlagališta koja primaju biorazgradivi otpad.
Proizvodnjom električne energije iz odlagališnog plina (slika 3), najčešće korištenjem
fosfornih gorivih ćelija, uz smanjenje emisije metana ostvaruje se i ušteda fosilnih goriva
za proizvodnju električne energije, a samim time i smanjenje emisije ugljikovog dioksida
koji bi nastao izgaranjem fosilnoga goriva. Prosječna ogrjevna vrijednost odlagališnog
plina je oko 5 kWh/m3 (18 MJ/m3), a prosječna godišnja proizvodnja plina iz tone odlo-
ženoga komunalnog otpada iznosi oko 6 m3 [9]. Uobičajene energane na odlagališni plin
mogu iz tone odloženog otpada godišnje proizvesti približno 10 kWh električne i 15 kWh
toplinske energije.
Slika 3 Proizvodnja električne energije iz odlagališnog plina

Fig. 3 Electricity production from landfill gas
Uz navedene kriterije očuvanja primarnih izvora energije i doprinose ciljevima ublaža-

vanja klimatskih promjena, definiranim tehnološkim rješenjima ostvaruju se i pozitivni
socioekonomski učinci, koji se očituju prvenstveno u otvaranju novih radnih mjesta i
smanjenju ovisnosti energetskog sektora o uvozu fosilnih goriva.
EUROPSKA ISKUSTVA OPORABE KOMUNALNOG

OTPADA I ODLAGALIŠNOG PLINA
Termička obrada otpada uz iskorištavanje energije sudjeluje sa više od 70 posto u uku-
pnom obrađenom komunalnom otpadu u svijetu, u čemu razvijene države sudjeluju sa
više od 90 posto. Broj energana i količina u njima termički obrađenog otpada u državama
EU stalno raste. Potkraj 2002. u EU je radilo oko 360 energana na otpad kapaciteta većeg
od 10.000 t/god, koje su termički obrađivale oko 50 Mt/god komunalnog otpada (20 posto
ukupne količine komunalnog otpada). Pritom je proizvedeno oko 25 TWh/god električne
energije i odgovarajuća količina toplinske energije, čime je potrošnja fosilnih goriva sma-
njena za približno 10 Mt/god (tona ekvivalent nafte), uz odgovarajuće smanjenje emisije
stakleničkih plinova do koje dolazi prilikom njihovog izgaranja [9].
U EU raste broj cementara, termoelektrana i još nekih postrojenja koja suizgaraju gori-
vo iz komunalnog otpada. MBO postrojenja najviše se primjenjuju u visoko razvijenim
zemljama zapadne Europe (Njemačka, Austrija, Italija, Nizozemska, Španjolska). U Nje-
mačkoj je trenutno u funkciji 50 MBO postrojenja koja obrađuju oko 5,7 Mt/god komu-
nalnog otpada, dok se u Austriji komunalni otpad sakupljen od skoro 50 posto stanovnika
podvrgava obradi u 15 MBO postrojenja [10].
Visokom udjelu termičke obrade komunalnog otpada i korištenja goriva iz otpada za sui-
zgaranje u industrijskim i energetskim postrojenjima pogoduju sljedeće prednosti:
− redukcija volumena ostataka obrade koji se odlaže na odlagališta (90 posto), a samim
time i smanjenje troškova odlaganja
− smanjivanje udjela biorazgradivog otpada za odlaganje, a time i emisije metana
− proizvodnjom električne i/ili toplinske energije iz komunalnog otpada smanjuje se
emisija stakleničkih plinova u odnosu na odlaganje neobrađenog otpada i biološku
obradu. Smanjenjem količine odloženog otpada smanjuje se emisija metana do koje
bi došlo odlaganjem otpada. Proizvedena energija iz otpada ujedno smanjuje i količi-
nu fosilnog goriva potrebnog za proizvodnju ekvivalentne količine energije, a time i
emisiju ugljikovog dioksida koji bi nastao kao produkt izgaranja
− smanjenje troškova rada i održavanja odlagališta
− povećanje raspoloživih površina za druge namjene zbog smanjenja površina zauzetih
odlagalištima otpada
− dobre mogućnosti prodaje proizvedene energije djelomično kompenziraju razmjerno
visoka ulaganja
− doprinos energetskoj bilanci smanjivanjem uvoza fosilnih goriva
Kontrolirano skupljanje i iskorištavanje energije odlagališnog plina počelo je u razvije-

nijim državama početkom 1980-ih godina i od tada broj energana na odlagališni plin u
EU neprestano raste. 1985. godine u EU je bilo oko 65 energana, 1995. godine taj broj se
povećao na 300, a 2005. se udvostručio (oko 650 energana na odlagališni plin). Proizvo-
dnja od 10,7 TWh električne energije iz komunalnog otpada u 2005. godini u zemljama
EU predstavlja povećanje od 7 posto u odnosu na 2004. godinu.
Usporedba trenda potrošnje biomase (kruta biomasa, bioplin, biogoriva, obnovljivi ko-
munalni otpad) u zemljama Europske unije prikazana je na slici 4. Mjere uključene u
Akcijski plan za biomasu (Biomass Action Plan Scenario), prema procjenama Europske
komisije, povećat će upotrebu biomase na 150 Mt u 2010. godini. Prema posljednjim
procjenama, primarna potrošnja biomase u 2010. godini iznosit će oko 103,7 Mt (46,3
Mt manje od procjene scenarija Akcijskog plana). Udio komunalnog otpada u ukupnoj
potrošnji biomase procijenjen je na 6,5 Mt (6,3 posto) [11].
Slika 4 Usporedba trenda potrošnje biomase i scenarija Akcijskog plana za biomasu

Fig. 4 Comparison between biomass consumption trend and Biomass Action Plan Scenario
ENERGETSKI POTENCIJALI KOMUNALNOG

OTPADA U HRVATSKOJ
Procijenjena količina ukupno proizvedenoga komunalnog otpada na području Republike
Hrvatske za 2004. godinu iznosi 1,310.643 t. Količina otpada odloženog na odlagališta
procjenjuje se na 1,037.500 t. Za 2000. godinu procijenjena je specifična količina otpada
od 225 kg/st/god, dok za 2004. godinu iznosi 290 kg/st/god, što je povećanje 28 posto
[12]. Godišnji energetski potencijal komunalnog otpada u Hrvatskoj procjenjuje se na 9,3
PJ (7,5 MJ/kg) [13]. Dostignuti udio reciklaže i tehnologija obrade/prerade otpada je do
2004. godine bio malen, a nedovoljno znanje i informiranost o problematici otpada dovo-
de do konfliktnih situacija prilikom određivanja novih lokacija za bilo koju od građevina
i postrojenja za gospodarenje otpadom [14].
Uz hijerarhijski koncept i sustav gospodarenja otpadom (izbjegavanje - vrednovanje - odla-
ganje), Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske definira kvantitativne ciljeve
i rokove koji se odnose na smanjenje količine odloženog biorazgradivog otpada i poveća-

nje količine odvojeno skupljenog i recikliranog komunalnog otpada, utvrđene s pretposta-
vljenim vremenskim pomacima u odnosu na Landfill Directive 99/31/EC (tablica 1).
Tehnologije primarnog recikliranja s odvojenim skupljanjem komponenata otpada nala-
ze se u vrhu hijerarhije prioriteta gospodarenja otpadom, a njihov doprinos smanjivanju
količine i štetnosti, uključivo emisije stakleničkih plinova, raste. Smanjivanje količine
biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta otpada definirano je Di-
rektivom o odlaganju otpada, a umjesto odlaganja otpada može se koristiti kompostiranje,
anaerobna obrada, mehaničko-biološka obrada, spaljivanje ili recikliranje otpada.
Tablica 1 Dinamika ostvarivanja kvantitativnih ciljeva i rokova za količine otpada (prema

podacima iz Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske)
Table 1 Dynamics of realization of quantitative objectives and terms for waste quantity (in
accordance with Croatian Waste Management Strategy)
CILJEVI / OBJECTIVES Udio (%) / Percentage (%)
2005. 2010. 2015. 2020. 2025.
Količina odvojeno skupljenog i recikliranog 6 8 12 18 25
komunalnog otpada
Quantity of separate collected and recycled
municipal solid waste
Količina odloženog komunalnog otpada 95 80 68 58 45
Quantity of landfilled municipal solid waste
Količina odloženog biorazgradivog komunalnog 95 85 75 55 35
otpada od količine proizvedene 1995. godine
Quantity of landfilled biodegradable municipal
solid waste of the total quantity produced in 1995
U Hrvatskoj se primjenjuje biokompostiranje otpada (kompostiranje odvojeno skupljenog

biootpada – pretežito zelenog otpada). Prosječni udio biorazgradivog otpada u ukupnom
otpadu iz domaćinstava u Hrvatskoj kreće se između 30 i 45 posto odnosno od 70 do 150
kg/st/god. Na više lokacija u sklopu Županijskih centara za gospodarenje otpadom planira
se izvedba postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada. Mogućnosti plasmana go-
riva iz otpada iz takvih postrojenja postoje u termoelektranama na ugljen (npr. u TE Plo-
min), tvornicama cementa i još nekim industrijama s industrijskim pećima. U Hrvatskoj
još nema nijedne energane na otpad u pogonu, ali su uznapredovale pripreme za izgradnju
prve u Zagrebu (PTOO Zagreb), koja bi uz 300.000 t/god komunalnog otpada trebala ter-
mički obraditi i oko 70.000 t/god prosušenog mulja iz Centralnog uređaja za pročišćavanje
otpadnih voda. Proizvedena električna energija bi se plasirala u električnu mrežu HEP-a, a
toplinska energija u Toplinske mreže HEP-a ili drugim obližnjim potrošačima.
U Hrvatskoj je na većim odlagalištima otpada odloženo oko 15 Mt komunalnog otpada,
iz kojega nastaje oko 90 Mm3/god odlagališnog plina. Uobičajeni sustavi skupljanja plina
aktivnim otplinjavanjem mogu skupiti do 60 posto nastalog odlagališnog plina. Iz te ko-
ličine plina moglo bi se godišnje proizvesti do 90 GWh električne i 135 GWh toplinske
energije. Prva energana na odlagališni plin u Hrvatskoj radi od 2004. godine na zagreba-
čkom odlagalištu Prudinec - Jakuševac (snaga 2x1 MW).
Energetske, ekološke i ekonomske koristi upotrebom goriva iz otpada u

cementarama
U nastavku je dan kratak prikaz procjene potencijala smanjivanja emisije stakleničkih

plinova i troškova primjenom mjere kojom se zamjenjuje dio fosilnoga goriva s gorivom
iz komunalnog otpada u cementnoj industriji u Hrvatskoj [15]. Pretpostavljeno je da će se
gorivo iz otpada većinom sastojati od RDF-a dobivenog postupkom mehaničko-biološke
obrade, uz manje količine mulja sa pročistača otpadnih voda (u daljnjem tekstu: gorivo iz
otpada). Potencijal smanjivanja emisije ugljikovog dioksida koji se može ostvariti supsti-
tucijom dijela fosilnoga goriva s gorivom iz otpada procijenjen je u odnosu na referentno
rješenje koje pretpostavlja stopostotni udio fosilnoga goriva. Fosilno gorivo koje se ko-
risti u proizvodnji cementa sastoji se od konvencionalnoga fosilnoga goriva (ugljen, pe-
trol-koks, mazut, plin) i zamjenskoga goriva fosilnog podrijetla (otpadne gume i otpadna
ulja). Pretpostavljena je supstitucija konvencionalnih fosilnih goriva (ugljen i/ili petrol
koks) s gorivom iz otpada prema udjelima navedenim u tablici 2. Sa stajališta smanjenja
emisije ugljikovog dioksida bitno je definirati udio otpada biološkog podrijetla, koji se
smatra neutralnim s obzirom na ugljikov dioksid. U otpad biološkog podrijetla ubraja se
papir, karton, drvo, tekstil iz prirodnih materijala, a u otpad fosilnog podrijetla ulazi pla-
stika i guma. Udio otpada fosilnog podrijetla doprinosi emisiji ugljikovog dioksida.
Korištenjem preporučene metodologije za proračun emisije stakleničkih plinova (IPCC
metodologija1) procijenjeni su potencijali smanjenja emisije ugljikovog dioksida i meta-
na (tablica 2). Primjena komunalnog otpada kao goriva u cementarama je vrlo atraktivna
mjera s energetskog, ekološkog i ekonomskog stajališta, zbog interesa za gospodarski i
ekološki prihvatljiv način zbrinjavanja komunalnog otpada, uz prihvaćanje takvog rješe-
nja od lokalne zajednice i javnosti. Uz ostvareno smanjenje emisije ugljikovog dioksida
i indirektno smanjenje emisije metana izražene pomoću ekvivalentne emisije ugljikovog
dioksida2 (zbog toga što otpad nije odložen na odlagalište), ostvaruje se i ušteda fosilnog
goriva, što direktno utječe na granične troškove primjene mjere kojom se zamjenjuje dio
fosilnog goriva s gorivom iz komunalnog otpada3 (tablica 2).
1
IPCC metodologija – metodologija za proračun emisije stakleničkih plinova koju
preporuča Međuvladino tijelo Konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime
(Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC).
2
CO2-eq - pojedini staklenički plinovi različito doprinose efektu staklenika; da bi se
omogućilo njihovo međusobno zbrajanje i ukupni prikaz emisije pomoću ekvivalentne
emisije ugljikovog dioksida (CO2-eq), emisija svakog plina pomnožena je s njegovim
stakleničkim potencijalom (Global Warming Potential, GWP). GWP je mjera utjecaja
nekog plina na staklenički efekt u odnosu na utjecaj CO2, koji je dogovorno uzet kao
referentna vrijednost.
3
Granični trošak - trošak primjene mjere za smanjenje emisije stakleničkih plinova,
iskazan u monetarnoj jedinici po jednoj toni smanjene emisije CO2 (EUR/t CO2), koji
predstavlja razliku troškova referentnog rješenja i rješenja koje uključuje mjeru za
smanjenje emisije stakleničkih plinova.
Troškovi su procijenjeni uz sljedeće pretpostavke:

− postrojenja za mehaničko-biološku obradu komunalnog otpada, u sklopu kojih će biti
postrojenja za pripremu RDF-a, bit će sastavni dijelovi županijskih centara za go-
spodarenje otpadom - investicijski trošak postrojenja za mehaničko-biološku obradu
otpada uključen je u troškove referentnog rješenja (ukupna investicija, koja ovisi o ka-
pacitetu otpada koji se obrađuje, može se procijeniti na 225 - 350 EUR/t otpada [16])
− u troškove je uračunana cijena goriva, investicija u postrojenje za prihvat i doziranje
otpada u rotacijsku peć i troškovi održavanja tog postrojenja
− tvornice cementa neće plaćati RDF koji zbrinjavaju, niti će dobivati naknadu za nje-
govo zbrinjavanje
U kontekstu smanjenja emisije stakleničkih plinova, granični troškovi (eng. marginal
cost) predstavljaju razliku investicijskih i pogonskih troškova referentnog rješenja (rje-
šenja u koje nije uključena mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova) i troškova
rješenja s kojim se smanjuje emisija. Pozitivni granični trošak predstavlja trošak po jedi-
nici smanjenja emisije, a negativna vrijednost označava ostvarenje prihoda. Sve mjere s
negativnim graničnim troškom su ekonomski isplative. Zbog međusobne usporedivosti
svi troškovi se iskazuju kao ekvivalentni godišnji troškovi4.
Tablica 2 Parametri za procjenu potencijala smanjenja emisije stakleničkih plinova i graničnih

troškova
Table 2 Parameters for GHG emission reduction potentials and marginal costs assessment
Parametri / Parameters 2010. 2020.
Sastav goriva (%) / Fuel composition (%)
Fosilno gorivo / Fossil fuel 85 75
Gorivo iz otpada / Refuse derived fuel (RDF) 15 25
Sastav goriva iz otpada (%) / Refuse derived fuel composition (%)
biološko podrijetlo / biological origin 60 40
Gorivo iz otpada / RDF
fosilno podrijetlo / fossil origin 40 60
biološko podrijetlo / biological origin 100 100
Mulj / Sludge
fosilno podrijetlo / fossil origin - -
Potencijali i granični troškovi smanjenja emisije stakleničkih plinova
Potentials and marginal costs of GHG emission reduction
Smanjenje emisije CO2 (kt CO2)
90 141
CO2 emission reduction (kt CO2)
Indirektno smanjenje emisije metana (kt CO2-eq)
213 265
Indirect methane emission reduction (kt CO2-eq)
Ušteda fosilnoga goriva (kt) / Fossil fuel saving (kt) 52 107
Granični trošak (EUR/t CO2) / Marginal cost (EUR/t CO2) 6 -6
4
Ekvivalentnim godišnjim troškovima sve investicije diskontiraju se na godišnje
troškove u vremenskom razdoblju vijeka trajanja opreme.
Korištenje goriva iz komunalnog otpada ekonomična je mjera/rješenje za smanjenje emi-

sije CO2. Prema procijenjenim graničnim troškovima u 2010. godini ulazi u kategoriju
mjera s niskim troškovima, dok je za 2020. godinu procijenjena kao mjera s negativnim
troškovima, odnosno mjera čijom bi se primjenom ostvarili prihodi uštedom fosilnoga
goriva.
ZAKLJUČAK
Stalni porast potrošnje energije i spoznaja o ograničenim količinama primarnih izvora
energije nametnuli su potrebu sustavnog istraživanja i razvoja tehnika iskorištavanja
energetskog potencijala komunalnog otpada. Korištenjem komunalnog otpada kao goriva
u industriji i energetici te proizvodnjom energije iz odlagališnog plina mogu se ostvariti
energetske, ekonomske i ekološke koristi. To je ujedno i mjera za postizanje nacionalnih
ciljeva smanjenja emisije stakleničkih plinova, što je od posebne važnosti iz perspektive
hrvatskih obveza u odnosu na Protokol iz Kyota [17].
Gospodarenje otpadom jedan je od najvećih problema zaštite okoliša u Hrvatskoj. Sve
važnijim postaje praćenje utjecaja otpada na okoliš tijekom čitavog životnog ciklusa. Pre-
ma tom konceptu komunalni otpad koji se oporabljuje predstavlja obnovljivi izvor ener-
gije, kojim se ujedno unapređuje ekološka deklaracija proizvedenog kWh električne ili
toplinske energije. Korištenjem najbolje raspoloživih tehnika te ostvarivanjem zahtjeva
prema kriterijima očuvanja primarnih izvora energije i doprinosa ciljevima ublažavanja
klimatskih promjena mogu se ostvariti pozitivni učinci proizvodnje energije iz komunal-
nog otpada.
LITERATURA
1. European Commission (2006), Integrated Pollution Prevention and Control, Referen-
ce Document on the Best Available Techniques for the Waste Treatments Industries
2. European Commission (2006), Integrated Pollution Prevention and Control, Referen-
ce Document on the Best Available Techniques for Waste Incineration
3. EKONERG (2005), Republic of Croatia, Technology Needs Assessment Report, Un-
der Project: Climate Change Enabling Activity (Phase II), Zagreb
4. European Commission (2003), Refuse Derived Fuel Current Practice and Perspecti-
ves, Final Report, Swindon
5. DEFRA Waste Implementation Programme (2005), Mechanical Biological Treatment
& Mechanical Heat Treatment of Municipal Solid Waste
6. JUNIPER (2005), Mechanical-Biological-Treatment: A Guide for Decision Makers
Processes, Policies and Markets, The Summary Report, UK
7. V. Kovačević (2006), Mehaničko-biološka obrada otpada kao moguće rješenje zbri-
njavanja komunalnog otpada Republike Hrvatske, IX. međunarodni simpozij Gospo-
darenje otpadom Zagreb 2006
8. EKONERG (2006), Tehno-ekonomske smjernice za izradu sektorskih programa za
smanjivanje emisija stakleničkih plinova – Otpad; u okviru projekta: LIFE04 TCY/
CRO/029 Osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o
promjeni klime i Kyotskog protokola u Republici Hrvatskoj

9. V. Potočnik (2005), Tehnologije za ublažavanje klimatskih promjena u sektoru Go-
spodarenje otpadom, Elaborat u okviru projekta Climate Change Enabling Activity
(Phase II), Technology Needs Assessment Report; EKONERG 2005
10. M. Steiner (2005), Status of mechanical-biological treatment of residual waste and
utilization of refuse-derived fuels in Europe – Conference “The Future of Residual
Waste Management in Europe”
11. http://www.energies-renouvelables.org/observ-er/stat_baro/observ/baro176.pdf
12. Agencija za zaštitu okoliša (2005), Izvješće o stanju okoliša
13. Z. Stanić, M. Čerškov Klika, A. Rapić (2004), Analiza mogućnosti ekološkog zbri-
njavanja otpada u termoelektranama, VIII. međunarodni simpozij Gospodarenje otpa-
dom Zagreb 2004
14. S. Kučar Dragičević, et al. (2006), Waste Management in Croatia, Arh Hig Rada To-
ksikol; 57: 263-266
15. EKONERG (2007), Hrvatska industrija cementa i klimatske promjene – u tisku
16. http://www.ifas-hamburg.de/pdf/fillcost.pdf; K.-U Heyer, K. Hupe, R. Stegmann,
Mechanical Biological pretreatment and energetic recovery of RDF fractions in Ger-
many: Processing and cost
17. A. Hublin (2006), Gospodarenje komunalnim otpadom u kontekstu provedbe obveza
prema Protokolu iz Kyota, IX. međunarodni simpozij Gospodarenje otpadom Zagreb
2006.
180
Tomac, V.*, Miličević, B.*
RASPLINJAVANJE - TERMIČKA OBRADA

OTPADA UZ ISKORIŠTAVANJE NJEGOVE
ENERGETSKE VRIJEDNOSTI
Sažetak: Rasplinjavanje je proces termičke razgradnje organske komponente otpada u
kontroliranim uvjetima sadržaja kisika i temperature kako bi se eliminirala mogućnost
klasičnog spaljivanja otpada. Produkt rasplinjavanja je sintetički plin (engl. syngas) koji
se pretežno sastoji od vodika i ugljikova monoksida i koji se može koristiti u proizvodnji
topline i/ili električne energije.
U radu se daje tehnološki opis postrojenja za rasplinjivanje i proizvodnju električne
energije iz otpada s pregledom tehničkih rješenja zaštite okoliša. Također se sagledava
i primjena ovakve metode obrade otpada u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom, s
naglaskom na primjenu kod sanacije odlagališta otpada.
UVOD
Termička obrada otpada predstavlja neizostavni dio u sustavu cjelovitoga gospodarenja
otpadom odnosno jedini njegov dio u kojem se znatno smanjuje količina ostatnog otpada
za odlaganje. Ubrzani razvoj i primjena termičkih obrada otpada očekuje se i s obzirom
na zahtjeve Direktive o odlaganju otpada (Council Directive on the landfill of waste,
EC/1999/31) koje Europska unija stavlja pred svoje članice. Direktiva o odlaganju otpada
u članku 5. zahtijeva da se količina biorazgradivoga komunalnog otpada koja se odlaže na
odlagališta otpada 2006. smanji na najviše 75 posto količine koja je proizvedena u 1995.
ili u godini prije 1995. za koju postoje standardizirani Eurostat podaci; u 2009. smanji
na najviše 50 posto količine koja je proizvedena u 1995. te u 2016. smanji na iznos od
najviše 35 posto količine koja je proizvedena 1995. godine.
Za članice EU koje su 1995. ili u godini prije 1995. za koju postoje standardizirani Euro-
stat podaci odlagali na odlagališta više od 80 posto ukupno proizvedenoga komunalnog
otpada postoji posebna olakšica kojom se rokovi ispunjenja mogu produljiti četiri godine.
Kako Hrvatska, kao i mnoge članice EU, ispunjava taj uvjet, njoj bi rokovi bili 2010. za
75 posto, 2013. za 50 posto i 2020. za 35 posto.
* Veronika Tomac, EKONERG – Institut za energetiku i zaštitu okoliša d.o.o.

Boran Milićević, Van Sommeren Ekološke Tehnologije d.o.o.
182 Tomac, V., Miličević, B.
Glavni cilj kojem vodi smanjenje odlaganja biorazgradivog otpada na odlagališta otpada
je smanjenje emisije vrlo aktivnog stakleničkog plina metana te time smanjenje emisije
stakleničkih plinova. Drugi cilj je stimuliranje materijalnog i energetskog iskorištavanja
biorazgradivih tvari u komunalnom otpadu i razvoja tehnoloških rješenja koja to omo-
gućuju. Treći cilj je smanjenje lokalnog utjecaja na vode i zrak zbog smanjenja emisije
plinova i smanjenja stvaranja procjednih voda na odlagalištima otpada.
Energetsko iskorištavanje biorazgradivih tvari moguće je primjenom termičkih obrada
otpada. Ova skupina obrada obuhvaća klasično spaljivanje otpada (izgaranje), pirolizu i
rasplinjavanje.
Klasično spaljivanje otpada primjenjuje se kada je na raspolaganju veća količina otpada i
to je tehnologija koja se godinama koristi za obradu otpada u većim europskim gradovi-
ma. U osnovi radi se o tehnologiji koja je identična klasičnim termoelektranama na kruta
goriva u kojima se toplina plinova koji nastaju izgaranjem otpada koristi za proizvodnju
pare koja se potom koristi za proizvodnju električne energije, tehnološke pare ili ogrjevne
topline.
Kada je na raspolaganju manja količina otpada investicijski troškovi klasične spalionice
otpada su preveliki te su se u praksi razvili alternativni postupci termičke obrade – piro-
liza i rasplinjavanje u kojima se pri nižim temperaturama i kontroliranom sadržaju kisika
proizvodi pirolitički plin (mješavina ugljikova monoksida, ugljikova dioksida, metana i
vodika), odnosno sintetički plin (mješavina ugljikova monoksida i vodika) koji se potom
koristi u energetske svrhe. Proizvedeni plin se potom spaljuje te se toplina koja nasta-
je izgaranjem pirolitičkog, odnosno sintetičkog plina koristi za proizvodnju topline i/ili
električne energije.
RASPLINJAVANJE
Proces rasplinjavanja obuhvaća sljedeće tehnološke cjeline: (1) predobradu otpada; (2)
rasplinjavanje otpada pri čemu se proizvodi sintetički plin; (3) izgaranje sintetičkog pli-
na; (4) proizvodnju pare u kotlu; (5) proizvodnju električne energije, tehnološke pare i
ogrjevne topline (prema potrebi); (6) obradu iskorištenih dimnih plinova do stupanja za
ispuštanje u okoliš.
U nastavku su dani osnovni podaci o postrojenju za rasplinjavanje otpada radnog kapaci-
teta 10 tona otpada po satu. Osnovni shematski prikaz procesa opisanog u nastavku vidi
se na slici 1.
Proces započinje predobradom otpada koja obuhvaća sortiranje i usitnjavanje otpada kla-
sičnim tehnikama (ručno odvajanje, magnetske trake, odvajanje propuhivanjem, usitnja-
vanje, prosijavanje) te potom pripremu ulazne smjese za proces. Ulazna smjesa u proces
smije sadržavati maksimalno 5 posto PVC-a, 2 posto otpadnih guma te 15 do 25 posto
vlage.
Pripremljena smjesa otpada unosi se u prvu komoru reaktora gdje se u kontroliranim
uvjetima odvija termička razgradnja organske komponente otpada, pri čemu nastaju sin-
tetički plin – mješavina uglavnom ugljikova monoksida i vodika. Pepeo iz prve komore
uvodi se u vodenu jamu gdje pri gašenju pepela nastaje šljaka.
Proizvedeni sintetički plin uvodi se u drugu komoru reaktora gdje se zadržava do 2 se-
kunde te na temperaturi do 1600şC izgara u prisutnosti zraka, pri čemu nastaju dimni pli-
RASPLINJAVANJE - termička obrada otpada uz iskorištavanje... 183
novi koji na izlazu iz komore imaju temperaturu od 1050 °C. Dimni plinovi se odvode u
kotao gdje se koriste za proizvodnju pare, koja se potom koristi za proizvodnju električne
energije u parnoj turbini i generatoru. Po potrebi, oduzimanjem pare na turbini može se
proizvoditi tehnološka para i ogrjevna toplina.
Iskorišteni dimni plinovi temperature oko 285 °C odvode se iz kotla na obradu kako bi se
postigli uvjeti za njihovo ispuštanje u okoliš.
S obzirom na prosječne ogrjevne vrijednosti otpada od 10 MJ/kg te uz radni kapacitet po-
strojenja za rasplinjavanje od 10 t/h (2 linije za rasplinjavanje po 5 t/h) i uz pretpostavku
od 6000 radnih sati godišnje očekivana proizvodnja električne energije iznosi približno
65 milijuna kWh godišnje, odnosno radi se o energani koja u kondenzacijskom radu po-
stiže snagu od 11 MW.
Obrada dimnih plinova obuhvaća uklanjanje klorovodika, sumporovih oksida, čestica i
dušikovih oksida.
Klorovodik i sumporovi oksidi uklanjaju se u postupku polusuhog pročišćavanja s kalci-
jevim hidroksidom (Ca(OH)2). Ovaj postupak se može prikazati sljedećim izrazima:
2HCl + Ca(OH)2 ↔ CaCl2 + 2H2O

SO2 + Ca(OH)2 ↔ CaSO3 + H2O
CaSO3 + 1/2O2 ↔ CaSO4
Prednost polusuhih i suhih načina uklanjanja kiselih spojeva iz dimnih plinova u odnosu
na mokre postupke pročišćavanja jest eliminacija stvaranja otpadnih voda koje bi trebalo
dodatno pročišćavati prije ispuštanja u okoliš.
Nakon čišćenja plinova od klorovodika i sumporovih oksida slijedi uklanjanje preostalih
čestica na vrećastim filtrima, a potom se plinovi odvode u DeNOX uređaj gdje se selekti-
vnom katalitičkom redukcijom (SCR) dušikovi oksidi reduciraju u dušik. Kao sredstvo
za redukciju dušikovih oksida koristi se 25% otopina amonijeva hidroksida. Usporedno
s redukcijom dušikovih oksida na katalizatoru (katalizator na bazi titanovog dioksida i
vanadijevog pentaoksida) odvija se i raspad dioksina i furana uz prisutnost kisika koji je
sastavni dio dimnih plinova prema sljedećoj reakciji:
C12HnCl8-nO2 + (9+0,5n)O2 → (n-4)H2O + 12CO2 + (8-n)HCl
Ovaj dio procesa pročišćavanja dimnih plinova provodi se pri temperaturama do 250-
°C. Dosadašnja iskustva pokazala su da se pri temperaturama od 210°C postiže pad od
početne koncentracije od 32 ngTEQ/Nm3 na koncentracije manje od 0,1 ngTEQ/Nm3,
odnosno efikasnost uređaja DeNOX na raspadu dioksina iznosi 99,98%.
Dimni plinovi se po pročišćavanju ispuštaju u okoliš uz kontinuirano praćenja sastava na
ispustu. Emisije na ispustu ovakvih postrojenja u skladu su s propisima u Europi koji se
odnose na termičku obradu otpada.
U procesu termičke obrade kao nusproizvodi koje je potrebno adekvatno zbrinuti nastaju
šljaka iz prve komore reaktora koja se u pravilu kategorizira kao neopasni otpad, filtar pe-
peo iz obrade dimnih plinova, koji se u pravilu kategorizira kao opasni otpad te istrošeni
katalizator (životni vijek katalizatora je minimalno tri godine).
MOGUĆE PRIMJENE –
SANACIJA ODLAGALIŠTA OTPADA
Opisana obrada otpada može imati i praktičnu primjenu pri sanaciji odlagališta otpada. U
Republici Hrvatskoj ukupno su 284 odlagališta otpada, od čega je svega devet odlagališta
sanirano, a na svega 18 odlagališta sanacija na terenu je u tijeku1. Prema podacima iz
projekta Waste Croatia od 284 odlagališta, 44 odlagališta otpada se nalazi na području
visokog ugrožavanja vodnih resursa bitnih za javnu vodoopskrbu te bi po odredbama
regulative2 i pravilima dobre inženjerske prakse otpad s tih lokacija trebalo izmjestiti. Od
navedena 44 odlagališta pet ih je sanirano odnosno sanacija je u tijeku. Na ta 44 odlagali-
šta odloženo je ukupno 2,743.930 m3 otpada, od čega je 656.406 m3 otpada na odlagali-
štima koja su sanirana odnosno na odlagalištima gdje je sanacija u tijeku.
Na odlagalištima s manjim količinama odloženog otpada preseljenje otpada u pravilu ne
bi trebalo biti problem, međutim primjeri iz praske pokazuju upravo suprotno. Zahtjevi
Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji u velikom dijelu sufinancira sana-
cije odlagališta otpada uvjetuju prestanak korištenja odlagališta otpada do 2010. godine,
kada se planira otvaranje županijskih centara za gospodarenje otpadom, a kako je proši-
renje odlagališta dozvoljeno samo ako je to nužno potrebno, jedinice lokalne samouprave
vrlo rijetko pristaju prihvatiti nove količine otpada. Velike količine odloženog otpada ne
ulaze u razmatranja za preseljenje čak ni na planirane županijske centre za gospodarenje
otpadom.
Upravo za sanaciju takvih velikih odlagališta vrijedi razmatrati ovakvu primjenu mo-
gućnosti rješenja odloženog otpada. Kako su u pravilu velika odlagališta smještena i u
blizini većih naselja plasman proizvedene energije u ovakvom procesu nije tehnički za-
htjevan. Po okončanju sanacije odlagališta, u ovakvim postrojenjima se kao gorivo za
proizvodnju energije može koristiti RDF (gorivo iz ostatka otpada) iz postrojenja za me-
haničko – biološku obradu otpada (MBO).
1
Podaci iz projekta LIFE04 TCY/CRO/000028 – WASTE CROATIA - smjernica za
implementaciju Plana gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj. Podaci o broju
saniranih odlagališta i broju odlagališta gdje je sanacija u tijeku odnose se na stanje u
srpnju 2006. godine.
2
Prema odredbama Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 5/02)
na području II i III zone zaštite izvorišta zabranjeno je odlaganje otpada.
RASPLINJAVANJE - termička obrada otpada uz iskorištavanje... 185
Slika 1. Blok shema termičke obrade otpada – Rasplinjavanje

LITERATURA I PODLOGE:
• LIFE 04 TCY/CRO000028: Razvoj smjernica za implementaciju Plana gospodarenja
otpadom u Republici Hrvatskoj, MZOPUG, Ekonerg u suradnji sa IPZ Uniprojekt,
APO, Geodinarika, Institut za elektroprivredu i energetiku, Urbing 2006. (www.wa-
ste-croatia.com.hr ).
• www.vsbv.com
• www.cmtproduct.com
• DEFRA: Advanced Thermal Treatment of Municipal Solid Waste, 2005.
• Advanced energy strategies, inc.: Investigation into Municipal Solid Waste Gasifica-
tion for Power Generation, 2004.
• www.cricatalyst.com
• EPA: Municipal Solid Waste Incineration as part of Ireland’s Integrated Waste Mana-
gement Strategy. 2004.
• Fl Smidth Airtech: Gas Suspension Absorber, 2003.
Council Directive 1999/31/EC of 26 April 1999 on the landfill of waste
Fabulić Ruszkowski, M.*, Radošević, M.*, Marčec-Rahelić N.*,

Telen S.*
BIOGORIVA I INA
UVOD
Tri su temeljna razloga koja su početkom devedesetih inicirala proizvodnju biogoriva u

Europi i SAD-u za potrebe sektora transporta:
- Podupiranje održivog razvoja poljoprivrede i ruralnih područja
- Povećanje sigurnosti opskrbe i smanjenje ovisnosti sektora transporta o nafti
- Smanjenje udjela emisije stakleničkih plinova, ponajprije ugljičnog dioksida, iz cesto-
vnog prometa
Glavni pokretač proizvodnje i upotrebe biogoriva u motornim gorivima u Europi bile su
mjere agrarne politike EZ (Common Agricultural Policy) donesene u svibnju 1992. U
setu donesenih mjera najznačajnija je ona koja dopušta korištenje obaveznih 15% povr-
šina ostavljenih na ugaru, predviđenih za sadnju žitarica i kultura za proizvodnju ulja za
uzgoj sirovina za proizvodnju biogoriva. Tada u Europi i počinje povećana sadnja pogla-
vito uljane repice kao glavne sirovine za dobivanje biodizela.
Dominantan motiv ubrzanom korištenju biogoriva u SAD-u i Brazilu je smanjenje ovi-
snosti o uvozu nafte i poticaj razvoju ruralnih područja.
Spoznaje o ovisnosti klimatskih promjena o emisiji stakleničkih plinova, posebice uglji-
čnog dioksida, danas su glavni pokretač promoviranja korištenja biogoriva u motornim
gorivima.
Sektor transporta sudjeluje sa gotovo 30% udjela u emisiji ugljičnog dioksida (CO2).
Procjenjuje se da će u 50% porasta emisije ugljičnog dioksida u razdoblju od 1990. do
2010. najveći udio od 84% pripasti cestovnom prijevozu. Godišnja emisija ugljičnog di-
oksida narast će na 1.113 milijardi tona. Protokol iz Kyota koji je stupio na snagu sredi-
nom 2005. obavezuje potpisnice da u razdoblju od 2008. do 2012. za 8% smanje emisiju
ugljičnog dioksida u odnosu na 1990. godinu.
Direktiva 2003/30/EEZ od 8. svibnja 2003. Europskog parlamenta i Vijeća pravni je te-
melj za nacionalna zakonodavstva koja će definirati ciljeve i mjere za postizanje refe-
rentnih vrijednosti omjera biogoriva i motornih goriva dobivenih iz fosilnih izvora. Re-
ferentna vrijednost za 2005. godinu određuje obavezu od 2% udjela biogoriva na tržištu
motornih goriva, a za 2010. godinu 5,75%.
* Maja Fabulić Ruszkowski, Marko Radošević, Neda Marčec-Rahelić i Sanda Telen -

INA-industrija nafte d.d.
188 Fabulić Ruszkowski, M., Radošević, M., Marčec-Rahelić N., Telen S.
BIOGORIVA
Biodizel, bioetanol i etil tercijarni butil eter (ETBE) najznačajnija su biogoriva dobivena
iz obnovljivih izvora energije koja se u različitim udjelima dodaju motornim gorivima
proizvedenim iz nafte i koriste za motore s unutarnjim sagorijevanjem.
Biodizel
Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva transesterifikacijom biljnih ulja, masti i ulja
životinjskog podrijetla i korištenog jestivog ulja s metanolom uz prisustvo lužine kao
katalizatora. Kemijski naziv koji se često koristi za biodizel je metilni ester masnih kise-
lina (FAME uobičajeni akronim od fatty acid methyl esters).
U Europi se proizvodi više od 80% svjetske proizvodnje biodizela s visokim godišnjim
stopama rasta proizvodnje i preradbenih kapaciteta, u posljednjih šest godina od oko 25-
30%. Proizvodnja i rast preradbenih kapaciteta zemalja sa značajnom proizvodnjom pri-
kazani su u Tablici 1.
Pored vrlo visokih stopa rasta proizvodnje i preradbenih kapaciteta, postotni udjeli
biogoriva na tržištu motornih goriva za zemlje Europske unije 2005. godine pokazuju
da su samo Njemačka (3,75%) i Švedska (2,23%) ostvarile indikativan cilj od 2%. dok
procjena za EU-25 iznosi svega 1%.
Tablica 1. Proizvodnja i preradbeni kapaciteti biodizela država koje proizvode više od

95% biodizela
Sve su vrijednosti u 1000 tona
2003. g. 2004. g. 2005. g. 2006. g.
Država Kapacitet Proizvodnja Kapacitet Proizvodnja Kapacitet Proizvodnja Kapacitet
EU-25 2.048 1.434 2.246 1.933 4.228 1.669 6.069
Njemačka 1.025 715 1.088 1.035 1.903 1.669 2.681
Francuska 500 357 500 347 532 492 775
Italija 420 273 420 320 827 396 857
Češka 60 47 133 203 203
Poljska 100 100 150
Austrija 50 32 100 57 125 85 134
Slovačka 89 78 89
Španjolska 6 70 13 100 73 224
Danska 41 40 44 70 81 70 81
UK 5 9 15 9 129 51 445
Portugal 6 1 146
Švedska 8 1 8 1,4 12 1 52
Grčka 35 3 75
Belgija 55 1 85
Kvaliteta biodizelskoag goriva za europsko tržište specificirana je europskom normom EN

14214:2003.
Europska norma EN 14214:2003 prihvaćena je od Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo
i ima status hrvatske norme HRN EN 14214.
Biodizelsko gorivo uobičajeno se označava sa B100 i može se u različitim volumnim postotnim
udjelima umiješati u mineralni dizel, a ovisno o postotku biodizela takve mješavine označavaju se
sa B5, B10 i B20.
Biogoriva i INA 189
Ulje uljane repice najznačajnija je sirovina za sintezu biodizela i u ukupnoj svjetskoj proizvodnji
sudjeluje sa više od 80 %. Ostale sirovine koje se u ozbiljnijim količinama koriste za sintezu
biodizela su suncokretovo ulje, palmino ulje, sojino ulje i korištena jestiva ulja.
Značajna prednost korištenja biodizela ogleda se i u smanjivanju reguliranih i nereguliranih
emisija plinova i krutih čestica u atmosferu. Američka agencija za zaštitu okoliša EPA
(Environmental Protection Agency) obavila je evaluaciju emisija i potencijalnih zdravstvenih
efekata upotrebe biodizela. Rezultati te evaluacije vezani uz emisije iz ispušnih plinova prikazani
su u Tablici 2.
Tablica 2. Prosječno postotno smanjenje reguliranih emisije biodizela uspoređenih s emisijama

fosilnog dizela
Vrsta emisije B 100 B 20
Ukupni nesagoreni ugljikovodici -67% -20%
Ugljični monoksid -48% -12%
Krute čestice -47% -12%
Dušikovi oksidi +10% +2%
Mješavine eurodizela i biodizela B100

Za ispitivanje utjecaja B100 biodizelskoga goriva na fizikalno-kemijske karakteristike
mješavina B100 i eurodizela priređene su četiri mješavine s različitim postotnim udjelima
biodizela.
Korišteno biodizelsko gorivo proizvodeno je u Modibitu d.o.o. 5. srpnja 2006., a eurodizel u
rafineriji RN Rijeka. U ispitivanjima je korišten eurodizel zimske i ljetne kvalitete. Uzorak ljetnog
biodizela uzet je s benzinske stanice u Zagrebu, a zimskog iz komercijalnog spremnika u RN
Rijeka.
Priređene su mješavine sa 3, 5, 8 i 10% udjela B100 u eurodizelu.
Priređenim mješavinama fizikalno-kemijske značajke određivane su sukladno važećoj normi za
eurodizel INA N 02-005, a za stopostotni biodizel sukladno normi HRN EN 14214. Za mješavine
istih koncentracijaa samo priređenima s eurodizelom RN Rijeka zimske kvalitete određene su
kritične značajke: kinematička viskoznost, točka zamućenja, točka filtrabilnosti i ukupna kiselost.
Dobiveni rezultati temeljnih značajki mješavina biodizela B100 modibita i eurodizela zimske
i ljetne kvalitete, prikazane u tablicama 3 i 4, pokazuju da su kinematička viskoznost i ukupna
kiselost, koje su indirektno i indikatori stabilnosti, nakon pet mjeseci odležavanja B100 dosegle
granične vrijednosti, no još su unutar standarda za eurodizel. Izmjerene vrijednosti upućuju na
potrebu korištenja aditiva koji bi osigurali veću stabilnost B100 u duljem vremenskom razdoblju.
Tablica 3. Vrijednosti temeljnih značajki mješavina biodizela (modibit) B100 i eurodizela ljetne
kvalitete
INA
Značajke EN 14214 Jedinica B100 3% 5% 8% 10% Eurodizel
norma
Sadržaj estera min. 96,5 % m/m 98 2,8 4,7 7,6 9,7 0
Gustoća 15şC 860-900 kg/m3 881,8 820-845 835,1 834,5 836,8 837,8 833,0
Kinematička
3,5-5,0 mm2/s 4,53 2,00-4,50 3,46 3,40 3,32 3,42 3,32
visk. 40şC
Plamište min. 120 şC 152 Više 55 70 69 69 70 69
Sumpor max.10 mg/kg <4 50 15 15 14 14 15
Koksni ost.
max.0,3 % m/m 0,0 max.0,3 0,0 0,0 0,0 0,0
10% ost.dest.
Cetanski broj min 51 59,2 min.51 56,1 57,0 58,1 58,1 56

Pepeo max.0,02 % m/m 0,0 max.0,01 0,0 0,0 0,0 0,0
Sadržaj vode max.500 mg/kg 398 max.200 146 158 208 238 145
Korozivnost 1 Razred 1a 1 1a 1a 1a 1a 1a
Oksidacijska max.25g/
Min.6 Sat 1,46 2,55 5,20 8,57 28,6
stab. 110şC m3
Kiselinski broj mg KOH/g mg KOH/g 0,338 0,032 0,036 0,049 0,057 0,023
Mazivost μ 170 max.460 177 149 134 146 382
Točka 16.4.-30.9., 16.4-30.9.
şC -1 -1 0 0 -1
filtrabilnosti 00C 00C
Tablica 4. Vrijednosti temeljnih značajki mješavina biodizela (Modibit) B100 odležanog pet
mjeseci i eurodizela (RN Rijeka) ljetne kvalitete
Značajke Jedinice Granične Eurodizel B100 3% 5% 8% 10%
vrijednosti
Kinematička mm/s2 2,00 - 4.50 2,5 4,47 4,42 4,36 4,34 4,47
viskoznost 400C
Točka zamućenja 00C -5 -5 -5 -5 -4 -5 -4
Točka filtrabilnosti -15 -15 -15 -14 -14 -15 -13 -14
16.11-29.02.
Točka tečenja 00C -5 -33 -12 -12 -12 -12 -12
Ukupna kiselost mgKOH/g 0,5 0,023 0,410 0,308 0,403 0,377 0,365
EN 14214
U skladu s očekivanjima, dodavanjem biodizela u fosilni dizel došlo je značajnog porasta

cetanskog broja, što je prikazano na slici 1. Na slikama 2 i 3 prikazane su ovisnosti kinematičke
viskoznosti mješavina biodizela i dizela o postotnim udjelima biodizela. Na slici 3 vidljiv je
značajan porast kinematičke viskoznosti starenjem biodizela
Slika 1. Ovisnost cetanskog broja o postotnom udjelu biodizela u eurodizelu

Biogoriva i INA 191
Slika 2. Ovisnost kinematičke viskoznosti o postotnom udjelu svježeg biodizela u eurodizelu
Slika 3. Ovisnost kinematičke viskoznosti o postotnom udjelu biodizela starog pet mjeseci u
eurodizelu
Dobiveni eksperimentalni rezultati ukazuju da je moguće umiješati i do 10% biodizela u

eurodizel, a da se pritom sačuvaju fizikalno-kemijske značajke sukladne važećoj normi
za eurodizel.
Bioetanol
Bioetanol se kao sastavni dio motornih goriva koristio u značajnim količinama od poče-
tka 20. stoljeća sve do 1960. godine. Od 1960. do 1975. gotovo je u potpunosti izašao iz
upotrebe i tek 1975. godine programom vlade Brazila o korištenju etanola u motornim
gorivima ponovno počinje njegovo intenzivnije korištenje.
Bioetanol se danas umješava u različitim postotnim udjelima u motorne benzine i u ma-
lim količinama i u dizelska goriva. Najčešći postotni udjeli bioetanola u benzine iznose 5,
10, 20 i 85% i mješavine se označavaju E5, E10, E20 i E 85. Mješavina 5% bioetanola u
benzinu ne mora se deklarirati kao poseban proizvod. Mješavine E85 koriste automobili
čiji su motori posebno prilagođeni da mogu koristiti čisti 100% benzin i benzine s razli-
čitim koncentracijama bioetanola.
Upotrebom bioetanola ostvaruju se slični efekti kao i upotrebom biodizela. Bolje sago-
rijevanje smanjuje u izlaznim plinovima količinu ugljičnog monoksida i nesagorenih
ugljikovodika, a korištenjem mješavina s visokim udjelom bioetanola bitno se smanjuje
emisija ugljičnog dioksida. Negativni efekti su malo povećanje dušikovih oksida i alde-
hida u ispušnim plinovima.
Tehnologija dobivanja bioetanola veoma je stara i kao sirovine mogu se koristiti razne
žitarice, kukuruz, šećerna repa i kao najkvalitetnija sirovina šećerna trska.
U SAD-u i Brazilu proizvodi se gotovo 90% svjetske proizvodnje, a u Europi glavni su
proizvođači Francuska, Španjolska, Italija i Njemačka.
Mješavine eurosupera 95 i etanola

Bioetanol umješan u motorni benzin značajno utječe na porast tlaka para, indeks ispar-
ljivosti, destilacijske karakteristike, prisutnost vode u benzinu i istraživački i motorni
oktanski broj. Posebno je uočena velika osjetljivost na vodu. Prisutnost vode u benzinu
može uzrokovati negativan efekt razdvajanje faza.
Europski standard prEN 15376 koji je još uvijek u obliku nacrta određuje graničnu kon-
centraciju vode od 0,3% masenih jedinica u bioetanolu koji se može umješavati u ben-
zin.
U Hrvatskoj nema proizvođača bioetanola koji bi kvalitetom zadovoljavao specifikacije
iz norme prEN 15376, pa je za pripremu modelnih mješavina benzina i etanola korišten
apsolutni etanol s koncentracijom vode od 0,072%.
Priređeno je pet modelnih mješavina sa 3, 5, 8%, 10 i 20 posto volumnog udjela apso-
lutnog etanola u eurosuperu 95 zimske kvalitete proizvedenom u RN Rijeka. Uzorak
benzina uzet je na benzinskoj stanici u Zagrebu. Fizikalno-kemijske značajke mješavina
benzina i apsolutnog etanola određivane su prema važećoj INA normi za bezolovne mo-
torne benzine.
Dobiveni rezultati za fizikalno kemijske karakteristike priređenih mješavina prikazani su
u Tablici 5. Prema očekivanjima vrijednost istraživačkog oktanskog (IOB), slika 4, i mo-
tornog oktanskog broja (MOB), slika 5, rasle su ovisno o porastu koncentracije etanola
u benzinu i za 5%-tnu mješavinu porasla je 1,3 odnosno 1,4 jedinice. Indeks isparljivosti
povećao se za više od 10% za 20%-tnu mješavinu, no još je uvijek unutar dozvoljenih
granica.
Slika 6 pokazuje da se tlak para nije značajnije promijenio umješavanjem i veće količine
etanola. Destilacijske karakteristike nisu se bitno promijenile i samo vrijednosti za volu-
mni postotak predestilirang do 150şC neznatno prelaze vrijednost dozvoljene normom.
Biogoriva i INA 193
Slika 4. Ovisnost istraživačkog oktanskog broja o postotnom udjelu etanola u eurosuperu 95
Slika 5. Ovisnost motornog oktanskog broja o postotnom udjelu etanola u eurosuperu 95

Slika 6. Ovisnost tlaka para o postotnom udjelu etanola u mješavina
Tablica 5. Vrijednosti temeljnih značajki mješavina etanola i eurosupera 95 zimske kvalitete
Eurosuper 3% 5% 8% 10% 20%

Značajke INA NORMA
95 etanola etanola etanola etanola etanola
IOB 95 96,9 98,0 98,2 98,9 99,3 101,4
MOB 85 85,7 86,2 86,5 86,8 97,1 88,1
Gustoća 15°C 720-775 748,6 750,1 750,9 752,5 753,2 758,1
kg/m3
Sadržaj sumpora 50 mg/kg 24 21 20 19 18 16
Količina smole Max.5,0 2,5 2,5 2,5 2,5 2,5 2,5
Mg/100ml
Korozivnost na bakru Razred 1 1 1 1 1 1 1
Izgled Bistar, proziran bistar bistar bistar bistar bistar bistar
Destilacija
%v/v predestiliranog
do 70°C 20,0-48,0
Ljeto 22,0-50,0 32,8 35,8 39,1 44,6 48,6 44,5
Zima
%v/v predestiliranog 46,0-71,0
do 100°C 46,0-71,0 50,4 51,7 52,6 54,9 80,3 82,9
Ljeto 75 78,6 79,4 79,8 80,2 80,3 82,9
Zima °C max.210 206,8 201,5 207,0 205,3 203,9 202,6
%v/v predestiliranog %v/v 2 1 1 1 1 1 1
do 150°C
kraj
ostatak
Biogoriva i INA 195
Tlak para
Ljeto 45-60
Zima 60-90 77,1 82,4 81,8 81,8 81,7 80,0
Indeks isparljivosti Max.1150 1000,6 1074,6 1091,7 1130,2 1157,2 111,5
VLI Za 1,5-30.9.
Sadržaj vode mg/kg 155 194 238 258 282 355
Na temelju dobivenih rezultati za modelne mješavine etanola i eurosupera 95, priređenih

korištenjem apsolutnog etanola, može se zaključiti da se u benzine proizvedene u INA
mogu umješavati male količine etanola a da fizikalno-kemijske značajke mješavina zado-
voljavaju važeću INA normu za bezolovne motorne benzine.
Zaključci
Dobiveni eksperimentalni rezultati ispitivanja fizikalno kemijskih značajki za mješavine

eurodizela proizvedenog u rafinerijama INA-e i biodizela proizvedenog u Modibitu upu-
ćuju na to da kod umješavanja svježeg neaditiviranog biodizela u eurodizel ljetne kvalite-
te temeljne karakteristike mješavina zadovoljavaju INA normu za eurodizel.
Granične vrijednosti za točku tečenja, kinematičku viskoznost i kiselinski broj mješavina
biodizela, starog 5 mjeseci, i eurodizela zimske kvalitete zahtijevaju dodatna ispitivanja
kojima bi se izvršio izbor aditiva i odredila njihova efikasnost.
Rezultati dobiveni za modelne mješavine etanola i eurosupera 95 priređene korištenjem
apsolutnog etanola zadovoljavaju važeću INA normu za bezolovne motorne benzine.
Kako su modelne mješavine priređene upotrebom apsolutnog etanola čija je specifikacija
zahtjevnija od standarda prEN 15376 za bioetanol, koji se može umješavati u motorna
goriva, ispitivanja bi trebalo obaviti i sa realnim uzorcima bioetanola.
Iako je dio destilacijskih karakteristika i tlak para mješavina etanola i eurosupera 95 i kod
manjih koncentracija etanola dosegnuo gornje dozvoljene vrijednosti INA norme, ipak se
može zaključiti da se etanol može umješavati u eurosuper 95.
Uzevši indikativni cilj iz uredbe vlade „O kakvoći biogoriva“ za 2010. godinu od 5,75%
energetskog udjela biogoriva u motornim gorivima INA će prema grubim procjenama
o proizvodnji za 2010. godinu te godine morati umiješati u svoja motorna goriva oko
140.000 tona biodizela i 130.000 tona bioetanola.
196
Protulipac, N., Župančić, K.*
PROIZVODNJA BIODIZELA U REPUBLICI

HRVATSKOJ
Sažetak: U ozračju svjetske naftne krize koja traje dulje od četvrtine stoljeća i kada ci-
jene naftnih derivata vrtoglavo rastu, tendencija je Europe unije u ekonomijama svojih
članica stvoriti uvjete za smanjivanje ovisnosti o nafti povećanjem korištenja obnovljivih
izvora energije. Istodobno sa smanjivanjem ovisnosti smanjuje se i zagađenje okoliša i
atmosfere te se povećava gospodarski potencijal. Takvi ciljevi i zahtjevi postavljaju se
pred sve članice Europske unije, a također i zemlje koje su potencijalni kandidati za ula-
zak u EU, među kojima je prva na redu za ulazak Republika Hrvatska.
Europska unija područje energetike, a pogotovo sektor pogonskih goriva za motorna
vozila za sve članove EU regulira dokumentima „Zelena knjiga“ u osiguranju izvora
energije („Green Paper“) i „Bijela knjiga“ u zajedničkoj politici u djelokrugu transporta
(„White paper“), koji imaju za cilj osigurati zamjenu fosilnih – naftnih goriva sa 20%
alternativnih biogoriva do 2020. godine.
Budući da je jedan od tih obnovljivih izvora energije i biodizel te imajući na umu da Vlada
Republike Hrvatske već dulje vrijeme poduzima nužne aktivnosti za pripremu za ulazak u
Europsku uniju, potrebno je postojeću zakonodavnu regulativu RH u potpunosti uskladiti
s regulativom EU i stvoriti gospodarske uvjete za rast i razvoj te grane gospodarstva.
Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva iz repičinog ulja ili iz drugih biljnih ulja este-
rifikacijom s metanolom. Karakteristike su mu jednake kao i dizelskoga goriva dobivenog
iz mineralnih ulja, a u razvijenom svijetu koristi se kao zamjena mineralnog dizela ili
u određenoj smjesi s njim. Ekološki standardi razvijenog svijeta s gledišta eliminacije
emisije ugljikdioksida sve su izraženiji, tako da je u razvijenom svijetu sve veći trend pro-
izvodnje biodizela. Razlozi tako naglog povećanja proizvodnje biodizela su u intenzivnom
razvoju poljoprivrede, zaštite okoliša i opće potrebe za samim gorivom.
Biodizel je najčešći komercijalni naziv za metil ester masnih kiselina (FAME – Fatty Acid
Methyl Esters) koji se u velikoj većini slučajeva proizvode iz sirovoga repičinog ulja. Po
kemijskom sastavu biodizel je monoalkoholni ester viših masnih kiselina. Postupak pro-
izvodnje zasniva se na reakciji transesterifikacije u kojoj kemijski reagiraju biljna ulja i
metanol uz prisutnost natrij hidroksida kao katalizatora.
Kemijski postupak uvođenja metilnog alkohola u triglicerid relativno je jednostavan i
reakcija se počinje odvijati već na sobnoj temperaturi te u industrijskoj proizvodnji nisu
potrebne visoke temperature i tlakovi. Ovaj postupak u našem slučaju odvija se na tempe-
* Natalia Protulipac, Krešimir Župančić, Puncta Global d.o.o.

198 Protulipac, N., Župančić, K.
raturi nešto nižoj od temperature ključanja metanola i na atmosferskom tlaku.

Kemijske komponente koje se koriste i nastaju u procesu proizvodnje nisu visokokoro-
zivne te nema posebnih zahtjeva za vrstama i kvalitetom materijala iz kojih je izrađeno
postrojenje od uobičajenih materijala koji se koriste u kemijskoj industriji.
Kemijskom reakcijom nastaju metil esteri masnih kiselina zajedno s ostalim sporednim
spojevima i manje željenim produktom: glicerinom u kojem su otopljeni sapuni masnih
kiselina, voda, metanol i dio metil estera viših masnih kiselina. Količina sporednih pro-
dukata ovisi o kvaliteti i čistoći osnovnih sirovina kao i o tehnološkim uvjetima odvijanja
kemijske reakcije.
Konačni proizvod, metilni ester repičinog ulja (FAME) odnosno biodizel, vrlo je sličan
mineralnom dizelu po svojim svojstvima kao goriva, a nije opasan ni po jednom od slje-
dećih kriterija: nije lako zapaljiv, nije štetan za zdravlje, ne zagađuje vodu ni zrak i
biološki se razgrađuje.
Prvo industrijsko postrojenje za proizvodnju biodizela izgrađeno u Republici Hrvatskoj
pokazuje sposobnost i znanje koje imaju hrvatski kemijski tehnolozi za projektiranje i
gradnju postrojenja te njegovu industrijsku, ekonomsku i općedruštvenu opravdanost.
Sam investicijski program gradnje i rada postrojenja pažljivo je projektiran i daje stalnu
likvidnost i rentabilnost investicijskog pothvata jer je:
- neto sadašnja vrijednost osjetno veća od nule
- interna stopa rentabilnosti iznosi 17,45%
- razdoblje povrata investicijskog ulaganja projekta je šest godina
Ključne riječi: biodizel, Direktive, Republika Hrvatska

Voća, N.1, Krička, T.2, Jukić3, Ž., Janušić, V.4
ULOGA POLJOPRIVREDE U PROIZVODNJI

I KORIŠTENJU BIODIZELSKOGA GORIVA I
NJEGOVIH NUSPROIZVODA
Sažetak: Zbog povoljnih klimatskih uvjeta, Republika Hrvatska ima značajni potencijal
proizvodnje biodizelskoga goriva iz ulja uljane repice. Očekivane ekonomske, socijalne
i ekološke koristi proizvodnje biodizelskoga goriva na nacionalnoj razini treba doseći
proizvodnjom toga goriva iz domaće sirovine. Današnji, sve zahtjevniji ekološki standar-
di, kao i obveze smanjivanja emisije stakleničkih plinova, daju snažan poticaj njegovoj
proizvodnji i korištenju u europskim državama. Međutim, u procesu proizvodnje biodi-
zelskoga goriva, a u svrhu postizanja pozitivne rentabilnosti te proizvodnje, potrebno
je osigurati plasman svih nusproizvoda - pogače, glicerola i slame. Ako se biodizelsko
gorivo i svi nusproizvodi proizvode i koriste u sustavima poljoprivredne proizvodnje, tada
se postiže energetska neovisnost proizvodnje, sigurnost opskrbe energentom, neovisnost o
tržištu sirovina i mogućnosti proizvodnje ekološki ispravne hrane.
Ključne riječi: biodizelsko gorivo, poljoprivredna proizvodnja, uljana repica
ROLE OF AGRICULTURE IN PRODUCTION AND USAGE OF

BIODIESEL FUEL AND ITS BY-PRODUCTS
Abstract: Because of favourable climatic conditions Republic of Croatia has significant
potential in biodiesel fuel production from rape seed. Expected economic, social and
ecological benefits from biodiesel fuel production on the national level, need to be attai-
ned through creation of production of this fuel from domestic raw material. Increasingly
1
Dr. sc. Neven Voća, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za
poljoprivrednu tehnologiju, skladištenje i transport
2
prof. dr. sc. Tajana Krička, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za
3
doc. dr. sc. Željko Jukić, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za
specijalnu proizvodnju bilja
4
Vanja Janušić, dipl. ing., Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Zavod za
200 Voća, N., Krička, T., Jukić, Ž., Janušić, V.
demanding ecological standards as well as the obligation to reduce greenhouse effect gas
emission have given a powerful boost to production and usage of biodiesel in European
countries. Special emphasis in the process of biodiesel fuel production, with the aim of
attaining greater profit, is given to the usage of all by-products e.g. cake, glycerol and
straw. If biodiesel fuel and all by-products are produced and used in agricultural produ-
ction systems, then energy independence of production is achieved, certainty of energy
source supplying, independence on raw material market and possibility of bio-organic
food production.
Keywords: Biodiesel fuel, agricultural production, rape seed.
UVOD
Prema prvim istraživanjima, provedenima još 1991. godine, biodizelsko gorivo se defi-
nira kao netoksično biorazgradivo gorivo koje se proizvodi iz ulja biljnog i životinjskog
podrijetla esterifikacijom s metanolom, a svojstva su mu potpuno usporediva s mineral-
nim dizelskim gorivom (Bekers i sur. 2001.).
Od tada pa sve do današnjih dana jedini kriterij selekcije goriva jest cijena kilometra
prijeđenog puta. Međutim, u posljednjih desetak godina došlo je do spoznaje o kritičnom
stanju onečišćenosti zraka i utjecaju na klimatske promjene u regionalnim i globalnim
razmjerima, koje su velikim dijelom uzrokovane pretjeranim korištenjem mineralnih go-
riva u prometu. Prema brojnim izvorima, jedna od najvećih prepreka većem korištenju
biogoriva jest činjenica da se na energetskom tržištu ne vrednuju troškovi, štete i rizici
koji nastaju korištenjem fosilnih goriva. Ograničenje količine fosilnoga goriva i njihova
sve veća cijena samo su dio argumenta u prilog rastućoj ekspanziji korištenja biogoriva za
pogon sve raznovrsnijih strojeva, uređaja i prometala (Kraßing i Sams, 1995.).
Prednost biodizelskoga goriva u odnosu na mineralno dizelsko gorivo, s ekološkog staja-
lišta, proizlazi iz povoljnije bilance ugljičnog dioksida. Osnova za proizvodnju biodizel-
skoga goriva jest sjeme odnosno ulje neke uljane kulture, a poznato je da biljka za svoj
rast troši određenu količinu ugljičnog dioksida. Pri uzgoju tih kultura koriste se razni
poljoprivredni strojevi koji svojim radom proizvode ugljični dioksid, a on nastaje i u
procesu prerade ulja u biodizelsko gorivo. Slično je i s proizvodnjom mineralnog dizela.
Međutim, razlika je u tome što se za daljnji uzgoj uljane repice iz atmosfere preuzima dio
ugljičnog dioksida nastalog izgaranjem i proizvodnjom biodizelskoga goriva, a kod mi-
neralnoga dizelskoga goriva nastali ugljični dioksid neprestano se akumulira u atmosferi.
Uzgojem uljane repice, proizvodnjom ekološki ispravnoga goriva, njegovim izgaranjem
te ponovnim uzgojem stvara se djelomično zatvoren i ekološki povoljan lanac nastajanja
i potrošnje ugljičnog dioksida (Voća, 2003.).
Gotovo sve zemlje Europske unije, a i većina zemalja u tranziciji, u posljednjem su dese-
tljeću, a neke i ranije, pokrenule proizvodnju biogoriva i to biodizelskoga goriva i bioe-
tanola. Takav trend nastavit će se i u budućnosti, što pokazuje i Direktiva Europske unije
(2003/30/EC) o alternativnim gorivima u cestovnom prijevozu te mjerama za promociju
biogoriva. U navedenom se dokumentu predlažu mjere koje će po prihvaćanju postati
obveza i za zemlje kandidate za prijam u EU, pa tako i Hrvatsku. Tako zemlje članice EU
imaju pravo primijeniti diferenciranu poreznu stopu na biogoriva kako bi se potaknulo
Uloga poljoprivrede u proizvodnji i korištenju biodizelskoga goriva ... 201
njihovo korištenje, što bi 2020. godine rezultiralo zamjenom 20% tradicionalnih goriva
u prometu alternativnim.
Ukupna proizvodnja biodizelskoga goriva u EU25 porasla je sa 1,9 milijuna tona u 2004.
na blizu 3,2 milijuna tona u 2005. godini ili 65%. Broj zemalja s industrijom biodizela
gotovo se udvostručio 2005. (20) u odnosu na 2004. godinu (11). Proporcionalno su tome
rasli i kapaciteti za proizvodnju biodizela te su 2006. bili veći od 6 milijuna tona, što
će omogućiti daljnju ekspanziju industrije biodizela u EU. Kako biodizel čini oko 80%
biogoriva u EU, ovi podaci potvrđuju činjenicu da globalni cilj o udjelima utrošenoga
biogoriva u transportu, postavljen u EC Direktivi 2003/30/EC, još uvijek u većini država
nije postignut. Ako se uzme samo tržište dizelskoga goriva u EU, proizvodnja biodizela
je, uz postojeći trend porasta, blizu očekivanog cilja od 2%. Danas tržišni udio biodizela
iznosi približno 1,5% tržišta konvencionalnog dizela u EU. U budućem korištenju biogo-
riva u Europi podjednaku će ulogu imati i biodizelsko gorivo i bioetanol, pri čemu će se
za njihovu proizvodnju koristiti 20 milijuna ha poljoprivrednih površina, i to 10 milijuna
ha za proizvodnju biodizelskoga goriva i 10 milijuna ha za proizvodnju bioetanola.
Izbor sirovine za proizvodnju biodizelskoga goriva ovisi isključivo o specifičnim uvje-
tima pojedine zemlje (klima, navike stanovništva, uobičajene poljoprivredne kulture).
Ipak, kao daleko najznačajnija sirovina izdvaja se uljana repica i donekle suncokret. Ulja-
nu repicu (Brassica napus L. ssp oleifera) izabrali su pioniri proizvodnje biodizela za
eksperimente transesterifikacije zbog njezine relativno niske cijene u odnosu na druge
uljarice i dobre adaptabilnost na različite uvjete. Ulje uljane repice najraširenija je sirovi-
na za proizvodnju biodizelskoga goriva u svijetu, a slijede suncokretovo, sojino i palmino
ulje te ostali izvori (laneno ulje, goveđi loj i reciklirano korišteno ulje iz kuhinja). Podaci
u tablici 1 pokazuju da su uljana repica, soja, suncokret i uljana palma glavne uljane
kulture koje se kultiviraju za dobivanje ulja za humanu konzumaciju kao i druge različite
proizvode prehrambene industrije (Mustapić i sur., 2006.).
Tablica 1. Svjetska proizvodnja glavnih biljnih sirovih ulja

Biljna ulja 2003./2004.
Soja 31,83
Palma 28,13
Uljana repica 12,57
Suncokret 9,42
Zemni orašac 4,81
Pamuk 3,90
Kokosov orah 3,33
Maslina 2,81
S uljanom repicom, suncokretom i sojom moguće je proizvoditi odnosno dopuniti potrebe

masnih te djelomice bjelančevinastih komponenata hrane u vlastitoj zemlji. Osim hrani-
dbenih masnih sastojaka, ulje se može upotrijebiti i u tehničke svrhe kao sirovina ili pogon-
sko gorivo. Mijenjanjem prehrambenih navika i prelaskom na biljna ulja i masnoće, zna-
čajno se povećala i njihova potrošnja. Tako su površine pod glavnim uljaricama u svijetu
u posljednjih 30 godina porasle 2,5-3 puta, a njihova ukupna proizvodnja, zbog povećanja
prosječnih prinosa primjenom suvremene tehnologije, 4-6 puta (Mustapić i sur., 2006.).
Stvaranje i uvođenje u proizvodnju novih 00-kultivara uljane repice, poboljšane kakvoće

ulja i sačme, omogućilo je brzo širenje te kulture osobito u Europi, gdje je postala najva-
žnija uljarica. Samo u Njemačkoj i Francuskoj proizvodi se na više od 2,5 milijuna ha,
što su više od milijun ha veće površine u odnosu na one s početka devedesetih godina
(tablica 2).
Interes za ovom kulturom još je više porastao utemeljenjem postupka dobivanja biodizel-
skoga goriva iz ulja uljane repice i izgradnje preradbenih kapaciteta u mnogim europskim
državama, među ostalima u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Češkoj. Procjenjuje se da
je u Njemačkoj moguće biodizelom zamijeniti 5% potrošnje mineralnoga dizelskog go-
riva, a da je ukupni potencijal zamjene dizelskoga goriva u Europi čak 10%. Danas se u
mnogim europskim državama planira sjetva uljane repice za potrebe prehrane ljudi i za
kemijsku industriju (food and non-food rapeseed).
Tablica 2. Trend površina pod uljanom repicom najvećih proizvođača u svijetu (ha)
Država 1985. 1990. 1995. 2000. 2005.
Australija 74.154 72.886 376.558 1,459.000 1,080.000
Kanda 2,783.300 2,529.000 5,273.000 4,859.200 5,154.300
Kina 4,494.485 5,503.531 6,907.012 7,494.360 7,220.010
Indija 3,986.900 4,967.000 6,060.000 6,026.800 6,800.000
Francuska 473.700 679.600 864.000 1,186.255 1,211.000
Njemačka 409.605 722.393 973.886 1,078.010 1,345.300
Vel. Britanija 296.000 389.900 439.000 402.000 603.000
Poljska 467.021 500.374 606.382 434.768 544.490
SAD 0 31.000 174.580 607.810 456.050
Svijet 14,756.000 17,610.000 23,816.000 25,833.000 26,950.000
PROIZVODNJA BIODIZELSKOGA GORIVA U

REPUBLICI HRVATSKOJ TEMELJENA NA DOMAĆOJ
SIROVINI
Potrošnja energije u Hrvatskoj 2004. je godine bila 412.04 PJ, što je u odnosu na 2003.
godinu povećanje potrošnje približno 4,1%. Međutim u 2005. godini ta vrijednost nezna-
tno se smanjila 0,1% i bila je 411,66 PJ. Ukupno se 2005. godini u Republici Hrvatskoj
proizvelo 197,23 PJ energije, od čega se zbog domaćih naftnih izvora 20,3% odnosno
40,11 PJ energije proizvodi iz sirove nafte. Uvoz energije u stalnom je porastu i godišnje
se povećava gotovo 7,5%. Uvoz energenta još će više rasti u budućnosti s obzirom na
očekivani gospodarski rast te će imati stalnu tendenciju porasta.
Poznato je kako Republika Hrvatska ima svoje izvore sirove nafte. Tako je 2005. godine
Hrvatska trošila 4,991.000 t sirove nafte, a vlastita proizvodnja bila je 946.000 t, što čini
19% ukupne potrošnje sirove nafte, a ostalih 81% namiruje se isključivo iz uvoza. Važno
je napomenuti da je proizvodnja sirove nafte u Hrvatskoj u stalnom padu, što ilustrira
činjenica da je 1990. godine proizvodnja bila gotovo 2,496.800 t sirove nafte. Potrošnja
dizelskoga goriva u Republici Hrvatskoj u posljednjih je nekoliko godina u značajnom
porastu. Tako je još 1995. godine ukupna potrošnja dizelskoga goriva bila 609.700 t, da bi
2005. godini taj iznos porastao na 1,331.800 t od čega približno 78% potrošnje otpada na
promet, a 14% na poljoprivredu. Procjenjuje se da će potrošnja dizelskoga goriva 2010.
godine biti 1,34 milijuna tona, a 2020. godine mogla bi dosegnuti čak 1,5 milijuna tona
godišnje. Porast potrošnje tekućih goriva, smanjenje domaćih izvora nafte i sve viša cije-
na sirove nafte na tržištu doveli su do toga da su se potkraj prošlog desetljeća intenzivirali
programi korištenja obnovljivih izvora energije, posebice biodizelskoga goriva. Prema
predviđanjima porasta potrošnje dizelskoga goriva, a time i predviđanjima budućih po-
treba za biodizelskim gorivom, pokazuje se kako postoji tržišni potencijal za to gorivo u
Republici Hrvatskoj.
Najznačajnije kulture za proizvodnju biljnih ulja u Republici Hrvatskoj su suncokret,
soja i uljana repica. K tomu, repica je najraširenija uljana kultura u Europi, napose u
Njemačkoj i Francuskoj koje su ujedno vodeće u proizvodnji biodizelskoga goriva. Soja
za razliku od uljane repice i suncokreta sadrži više bjelančevina (oko 40%), a manje ulja
(oko 20%) pa je pogodna za proizvodnju hrane za životinje. Osim toga, uljarice predsta-
vljaju nužnu kulturu u plodoredu i omogućuju optimalnu proizvodnju drugih ratarskih
kultura (Mustapić i Pospišil, 1995). U tablici 3 prikazane su proizvodnja i prinos glavnih
uljarica kao mogućih sirovina za proizvodnju biodizelskoga goriva u Republici Hrvatskoj
– uljane repice i suncokreta (DZS, 2004.).
Tablica 3. Proizvodnja i prinosi uljane repice i suncokreta u Republici Hrvatskoj od 1995. do 2003.
Godina Proizvodnja (t) Površine (ha) Prinos (t/ha)
Uljana Suncokret Uljana Suncokret Uljana Suncokret
repica repica repica
1995. 24.472 10.982 19.385 37.066 2,23 1,91
2000. 29.436 53.956 12.886 25.715 2,28 2,10
2001. 22.456 42.985 10.319 25.336 2,18 1,70
2002. 25.585 62.965 13.041 26.835 1,96 2,35
2003. 28.596 69.253 15.530 28.165 1,84 2,45
Tablica 3 pokazuje da je proizvodnja uljarica u Republici Hrvatskoj relativno mala te da

udio uljarica u poljoprivrednoj proizvodnji opada. Zabrinjava i relativno nizak prinos zrna
od 1,70 t/ha do 2,45 t/ha za uljanu repicu i od 1,84 t/ha do 2,28 t/ha za suncokret, a naj-
veće razlike između prinosa uvjetovane su karakteristikom vegetacijske sezone, odnosno
količinom oborina i temperaturom zraka tijekom uzgoja. Kod uljane repice mali su pri-
nosi razumljivi kada se zna da se uljana repica najčešće uzgaja na najlošijim, neuređenim
tlima, loših vodo-zračnih svojstava i s izraženim depresijama u kojima površinska voda
stagnira, što dovodi do redukcije sklopa u usjevu. Zastarjela i neadekvatna mehanizacija,
niska razina primijenjene tehnologije, manjkava zaštita usjeva i nedovoljna educiranost
obiteljskih gospodarstava daljnji su važni razlozi malih površina pod repicom i prosječnih
prinosa odnosno ukupne proizvodnje. Nedovoljan interes i premalo sudjelovanje uljane
repice u strukturi sjetve na našim oranicama posljedica su mjera ekonomske politike u
području agrara, posebno politike cijena, te nedovoljne zainteresiranosti prerađivačke in-
dustrije.
Proizvodnju uljane repice najbolje je sagledati kroz strukturu zasijanih površina u Re-
publici Hrvatskoj i udio uljarica u strukturi sjetve (slika 1). Prema podacima Državnog
zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 2003. godine zasijano 1,080.190 ha, a 379.810 ha

(26%) obradivih površina, oranica i vrtova ostalo je nezasijano. Od toga je u posjedu pra-
vnih osoba (poduzeća i poljoprivrednih zadruga) ostalo nezasijano 114.381 ha (39,9 %),
a u posjedu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava 265.429 ha (22,6%). U strukturi
sjetve najviše su zastupljene žitarice (64,1%). Industrijskim biljem zasijano je 130.914 ha
(12,1%), a uljarice su bile zastupljene sa svega 8,7%.
Slika 1. Ukupno zasijane površine u Hrvatskoj 2003., Izvor DZS
Sva ekstenzivnost naše ratarske proizvodnje vidljiva je iz pregleda strukture sjetve na

obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Na 78,4% oraničnih površina obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava zasijano je svega 8,8% industrijskim kulturama, a uljarica
tek 5,1%. Posebno je zapostavljena uljana repica, koja je na obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima bila zasijana na samo 4.430 ha (0,5%).
Dakle, individualni poljoprivredni proizvođači ne prihvaćaju uljanu repicu iako je ona:
- kultura koja se biološki i organizacijski odlično uklapa u sustav ratarske proizvodnje
(pšenica – uljana repica – kukuruz)
- relativno stabilnih i sigurnih prinosa koji u posljednja dva desetljeća nisu padali ispod
prosječno 2,0 t/ha, ni u klimatski ekstremno nepovoljnim godinama i uz vrlo nisku
razinu primijenjene tehnologije
- kultura koja daje kvalitetno ulje za humanu konzumaciju i po kriterijima najzahtje-
vnijih nutricionista, a uvođenjem 00-kultivara daje i sačmu bitno smanjenog sadržaja
glukozinolata, koja se neškodljivo koristi u hranidbi većine vrsta i kategorija životi-
nja
U Republici Hrvatskoj proizvodnja uljarica i ulja nije dostatna niti za potrebe prehrane
stanovništva i stočarstva zbog njihovog niskog udjela u strukturi sjetve, niskih prosje-
čnih prinosa, nezainteresiranosti prerađivačke industrije i obiteljskih gospodarstava zbog
slabih ekonomskih učinaka u njihovoj proizvodnji. Značajnije povećanje proizvodnje
uljarica i za potrebe neprehrambenog lanca (proizvodnju biodizelskoga goriva) mogu-

će je povećanjem površina pod ovim kulturama na više od 200.000 ha, što omogućuju
zemljišni resursi i dopuštaju zahtjevi optimalnog plodoreda te značajnijim povećanjem
njihovih prosječnih prinosa (> 30%) uvođenjem suvremene tehnologije. Tako bi se osi-
gurale dostatne količine ulja (i sačme) za potrebe prehrane i stočarstva te sirovina za
90.000-100.000 tona biodizelskoga goriva.
«CLUSTER» PROIZVODNJE BIODIZELSKOGA

GORIVA U RH
Svaka država koja proizvodi biodizelsko gorivo ima «cluster» za proizvodnju takva gori-
va. Ti se «clusteri» temelje ponajprije na potrebama pojedine države, korištenju različitih
sirovina, prerađivačima te na kraju na potrebama samih korisnika. Tako se svaka država
prilagođava vlastitoj postojećoj infrastrukturi, mogućnostima primarne proizvodnje siro-
vina, prerađivačkim kapacitetima te samim potrošačima, kako biodizelskoga goriva, tako
i njegovih nusproizvoda (Türk, 1997.).
Daljnje povećanje površina pod uljanom repicom za proizvodnju biodizelskoga goriva
moguće je značajnijim povećanjem površina u postojećem uskom plodoredu te rekultiva-
cijom zapuštenih i neobrađivanih površina, čime bi se osigurale nove zasijane površine
u pravilnom plodoredu od 60.000 do 70.000 ha. Realna mogućnost povećanja ukupne
proizvodnje repice je i povećanje prosječnih prinosa na od 3 do 3,5 t/ha, za što postoje i
agroekološki i tehnološki uvjeti. Time bi se na spomenutim novozasijanim površinama
repicom proizvodnja povećala više od 30%, odnosno osigurala sirovina za proizvodnju
90.000–100.000 tona biodizela. Za ostvarivanje tih ciljeva potrebno je (BIOEN, 2001.):
- Mjerama ekonomske politike u agraru, napose cijenama i novčanim poticajima, sti-
mulirati proizvođače na značajnije uvrštavanje te kulture u strukturu sjetve
- Uvoditi i primijeniti suvremenu tehnologiju proizvodnje uljane repice kako bi se
ostvarili realno mogući prosječni prinosi iznad 3 t/ha kao osnovni uvjet rentabilnosti
«clustera» proizvodnje biodizelskoga goriva
- zamijeniti zastarjelu mehanizaciju novim suvremenim strojevima za obradu i pripre-
mu tla, sjetvu i njegu usjeva, napose novih kombajna kojima je moguća brza i pravo-
dobna žetva i kojima se gubici u žetvi smanjuju na minimum
- kontinuirano educirati proizvođače, napose obiteljska gospodarstva koja nemaju pro-
izvodnih iskustava s ovom kulturom, o suvremenim agrotehničkim mjerama
Budući da proizvodnja biodizelskoga goriva nije rentabilna ako se ne iskoriste svi nu-
sproizvodi te proizvodnje, potrebno je poseban naglasak staviti upravo na plasman svih
proizvoda na tržište, odnosno njihovo vlastito korištenje. Tako se, uz vlastitu proizvodnju
sirovine, uvelike pridonosi pozitivnoj ekonomskoj bilanci proizvodnje ovoga biogoriva.
Stoga se proizvođaču biodizelskoga goriva se «cluster» proizvodnje biodizelskoga goriva
nameće kao optimalno rješenje koje uvelike pridonosi snižavanju troškova proizvodnje.
«Cluster» je koncipiran tako da proizvođač biodizelskoga goriva kao nosilac proizvodnje
može određen dio biodizelskoga goriva vraćati proizvođačima uljane repice za njihove
vlastite potrebe, a preostali se dio plasira na tržište. Pogača ili sačma plasira se jednim
dijelom na tržište, a djelomično se vraća do poljoprivrednih proizvođača, ovisno o njiho-
voj stočarskoj proizvodnji Tako je samoopskrba jedna od najvažnijih prednosti ovakve

proizvodnje jer je najveća dobit u korištenju dobivenih proizvoda uz zatvaranje proizvo-
đačko-potrošačkoga kruga, a porez na dodanu vrijednost se ne obračunava jer se biodizel-
sko gorivo i pogača ili sačma koriste za vlastite potrebe. Na slici 2 shematski je prikazan
«cluster» proizvodnje biodizelskoga goriva.
Slika 2. «Cluster» proizvodnje biodizelskoga goriva
Uporaba pogače i sačme u ishrani stoke danas je sve veća zbog pojave bolesti bovina
spongiformna encefalopatija (kravlje ludilo), koja se prenosi hranom za životinje animal-
nog porijekla. Zbog sve većih zahtjeva prema poljoprivredi, vezanih za proizvodnju eko-
loški ispravne hrane, upravo su pogača i sačma, zbog svojih energetsko-nutritivnih vrije-
dnosti, uspješno zamijenile spornu komponentu animalnog porijekla u hrani za životinje.
Sve viša cijena pogače i sačme dovela je do toga da njihov plasman uopće nije upitan.
Nadalje, posebnu pozornost valja usmjeriti na upotrebu glicerola kao nusproizvoda koji
nastaje zajedno s metilnim esterom nakon reakcije triacilglicerola i metanola. Upotre-
bljava se u kemijskoj industriji, kozmetici, industriji kože i slično, a može poslužiti kao
gorivo u proizvodnji toplinske energije.
Slama uljane repice važan je nusproizvod u proizvodnji biodizelskoga goriva pogodan
za proizvodnju energije. Ima vrlo slična svojstva i gorivu vrijednost kao i ostaci žitarica,
tako da se za njezino prikupljanje može rabiti postojeća mehanizacija. Uz pšenicu i kuku-
ruz, najvažnija uljarica za proizvodnju slame upravo je uljana repica. Ložišta za biomasu
danas su toliko usavršena da možemo slobodno reći kako je loženje biomase (što se tiče
rada i posluživanja) jednako loženju ugljena ili čak tekućih goriva. Automatizacija ložišta
je potpuna, a učinci izgaranja povoljni (Krička i sur. 2000.).
Ako za cvatnje posluži lijepo vrijeme, pčele mogu s uljane repice sabrati pune košnice
meda, čak do 50-60 kg/ha meda. Med od uljane repice je svijetložut, vrlo brzo se krista-
lizira i poprima sivkastu boju, a okus mu je poput repičina ulja, pa ne spada u kvalitetne
vrste meda (Banožić, 1997.).
Pokretanje proizvodnje biodizelskoga goriva pruža znatne mogućnosti za otvaranje novih
radnih mjesta te tako može imati značajan utjecaj na lokalno i nacionalno gospodarstvo.
Otvaranje novih radnih mjesta, osobito u ruralnim područjima izvan velikih gradova, što
je ovakav tip proizvodnje, jedan je od imperativa hrvatske gospodarske i socijalne poli-
tike. Upravo je jačanje privatnoga sektora u ruralnim područjima u Republici Hrvatskoj
povezano s jačanjem energetskoga sustava koji će imati najveću ulogu u ostvarivanju
‘’cluster’’ proizvodnje biodizelskoga goriva.
Poznato je međutim da su državne mjere koje se odnose na povećanje energetske učinko-
vitosti i korištenje obnovljivih izvora energije brzo isplative te stvaraju pozitivne učinke
na otvaranje novih radnih mjesta, povećane prihode u poljoprivredi i šumarstvu te razvi-
tak ruralnih područja i gospodarski razvitak uopće.
Osim izravnog utjecaja na zapošljavanje odnosno otvaranje novih radnih mjesta, proi-
zvodnja i korištenje biodizelskoga goriva ima cijeli niz drugih gospodarsko-socijalnih
prednosti i pozitivnih učinaka, a to su povećani prihodi, obrazovanje, zdravlje ljudi i
podrška razvitku gospodarstva. U tehnološkom lancu proizvodnje biodizelskoga goriva
pojavljuju se aktivnosti koje omogućuju dodatno zapošljavanje i otvaranje novih radnih
mjesta. Ove aktivnosti obuhvaćaju proizvodnju opreme i uređaja za proizvodnju uljane
repice, sirovog ulja i na kraju samoga biodizelskoga goriva. Tako se dodatno zapošljava-
nje temelji na ulaganju dobiti proizvodnje biodizelskoga goriva u novu opremu i tehno-
logiju za unapređivanje vlastite proizvodnje te na investiranje u opremu i postrojenja za
otvaranje novih radnih mjesta.
ZAKLJUČAK
Dosadašnje aktivnosti i dogovori u Republici Hrvatskoj ujednačili su opća stajališta o
tom energentu, koja se mogu sažeti na:
1. Hrvatska mora formulirati svoju ‘’cluster’’ politiku razvoja na tom energentu u skladu
sa svojim specifičnostima, a vezano uz politiku prema vlastitoj poljoprivredi, turizmu
i zaštiti okoliša
2. Treba odmah snimiti (identificirati) sve ekonomske, političke i socijalne efekte (cost-
benefit) u proizvodnom ‘’clusteru’’ biodizela, od poljoprivrede do benzinske crpke, s
posebnim naglaskom na segmentaciju tržišta proizvoda i nusproizvoda te sirovinske
osnove.
LITERATURA
1. Banožić, S. (1997): Uljana repica – značajna paša, Časopis “Gospodarski list”, br.
7/97, Zagreb
2. Bekers, M.; Danilevich, A.; Peimans, D.; Viesturs, V. (2001): Integrated biosystem
for production of biofuels (ethanol, biodiesel, biogas) from agricultural biomass, 1st
World Conference on Biomass for Energy and Industry, Zbornik radova, Sevilla, Špa-
njolska
3. BIOEN (2001): Uvođenje biodizelskoga goriva u RH, Energetski institut “Hrvoje Po-
žar”, Zagreb
4. Državni zavod za statistiku RH (2004): Statistički ljetopis, Zagreb
5. Kraßing, G.; Sams, Th. (1995): Rapsmethylester als Dieselmotoren – Kraftstoff,
Österreichische Ingenieur – und Architekten –, Zeitshrift 54, Austrija

6. Krička, T.; Voća, N.; Jukić, Ž.; Hrsto, D. (2000): Biodizel gorivo kao prekretnica u
hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji, 16. Hrvatsko savjetovanje tehnologa sušenja i
skladištenja, Zbornik radova, Stubičke Toplice
7. Mustapić, Z., Pospišil, M.: (1995) Kakvoća ulja i sačme novih “00” kultivara uljane
repice, Sjemenarstvo, Vol. 14, Zagreb
8. Mustapić, Z.; Krička, T.; Stanić, Z. (2006): Biodizel kao alternativno motorno vozilo,
Energija, 55(6); Zagreb
9. Türk. R. (1997): Dezentrale Biodieselanlagen, Časopis “Energie Pflanzen”, br II/97,
Njemačka
10. Voća, N. (2003): Agrarni modeli proizvodnje biodizelskoga goriva, Magistarski rad,
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
11. … (2003): Direktiva Europske unije o alternativnim gorivima u cestovnom prijevozu
te mjerama za promociju biogoriva, 2003/30/EC
Papak, H.*
MOGUĆNOSTI SURADNJE PODUZETNIKA I

ZNANSTVENIKA U RAZVOJU BIOGORIVA
UVOD
Naslov ovog predavanja je „Mogućnosti suradnje poduzetnika i znanstvenika u razvoju
biogoriva“, no naslov bi isto tako mogao biti i „Nove mogućnosti suradnje“ ili „Samo
neke od mogućnosti suradnje poduzetnika i znanstvenika“. Time želim reći da ću ovim
izlaganjem tek odškrinuti vrata ogromnih mogućnosti koje se kriju u dijalogu između
poduzetnika i znanstvenika.
Odmah na početku želim istaknuti da poduzetnicima smatram osobe koje poduzimaju
novi posao jer imaju smisla za prepoznavanje posla koji će se isplatiti. Oni ne moraju
znati gotovo ništa o tehnološkom procesu proizvodnje biogoriva.
S druge strane, u kontekstu ovog izlaganja, znanstvenicima ću nazvati ne samo osobe
koje imaju visoke akademske titule na fakultetima i institutima, nego i one koje imaju
teoretsko znanje o nekoj znanosti koja ima svoju primjenu u proizvodnji biogoriva, pri-
mjerice o kemiji, i voljni su ga proširiti novim spoznajama o biogorivima.
RASKORAK PODUZETNIŠTVA I ZNANOSTI U

HRVATSKOJ
Kada se govori o proizvodnji biogoriva u Hrvatskoj, uglavnom se spominje uvoz postro-
jenja i tehnologije, što naravno zahtijeva velika financijska ulaganja. Poduzetnici s kapi-
talom obraćaju se firmama uvoznicama koje im nude gotova rješenja. Cijene su pritom u
stotinama tisuća eura.
U isto vrijeme, znanstveni radovi koji se pišu, na žalost, rijetko kad nalaze svoju primje-
nu u hrvatskom poduzetničkom okružju. Na žalost, potrebe poduzetništva i nastojanja
znanstvenika ne idu u istom smjeru. To dovodi do bespotrebnog rasipanja novca iz džepa
poduzetnika. Isto tako, rasipa se i novac iz državne blagajne na znanstvene projekte koji
nemaju praktičnu primjenu u hrvatskom poduzetničkom okružju.
Možemo tražiti krivnju u kratkovidnosti poduzetničkog miljea ili samodostatnosti znan-
stvenog miljea, ili jednostavno započeti dijalog. Stoga pozdravljam organizatore ovoga
skupa koji su učinili upravo to - stvorili su preduvjete za otvaranje dijaloga između po-
* Helena Papak, Obrt za gospodarenje otpadom „Zoil“

210 Papak, H.
duzetnika i znanstvenika.
Sadašnje stanje u hrvatskoj industriji biogoriva dobrim je dijelom plod zalaganja znan-
stvenika. Znanstvenici su ti koji su do sada širu društvenu sredinu poticali na razmišlja-
nje. Zamislite kako su se osjećali ti ljudi kada su počeli propagirati dizelsko gorivo iz re-
pičinog ulja ili još gore gorivo koje se dobiva iz izmeta odnosno fekalija. Mnogi današnji
poduzetnici koji ulažu velika sredstva u biogoriva tada su se smijali i rugali idejama tih
ozbiljnih i razvoju okrenutih ljudi. Generalno gledajući, za razvoj društva nije dobro da
znanstvenici rade i istraživanja i marketing i financije.
Okrenimo situaciju. Poduzetnici, počnite postavljati pitanja i zahtjeve pred znanstvenike.
Postavljajte pitanja i tražite odgovore. Hrvatskom društvu danas trebaju poduzetnici koji
će angažirati ljude s idejama i znanjem. Znanstvenici će biti sretni i sigurno vrlo motivi-
rani za rad kada budu pisali projekte koji već traže primjenu u konkretnom tehnološkom
ili proizvodnom procesu. Na taj način funkcioniraju razvijene države. Dakle, poduzetnik
treba biti taj koji poduzima pothvate i pokreće gospodarstvo. Takav način angažiranja
znanstvenika dovest će do poboljšanja tehnoloških procesa u vašim firmama i usvajanja
novih tehnologija.
KAKO ZAPOČETI
Predlažem da počnete s pretraživanjem Interneta. Ako sami nemate volje niti vremena
za takvo pretraživanje, tražite pomoć nekog srednjoškolca ili studenta. Na Internetu je
mnogo adresa na kojima možete pronaći korisne informacije.
Neizbježno posjetite Svibor. Tu možete pronaći sažetke hrvatskih znanstvenih radova s
imenom i prezimenom autora, s kojima eventualno možete kontaktirati.
Nadalje, proučite američke znanstvene radove o biogorivima. Američki poduzetnici ne
ulažu u biogoriva jer biogoriva u Americi nisu konkurentna jeftinim naftnim derivatima.
Njihovi znanstveni radovi stoje na Internetu i trenutačno se vrlo malo koriste kada se
uzme u obzir veličina američkoga gospodarstva.
Neki od tih znanstvenih radova zaštićeni su patentnim pravima, a neki su otvoreni izvori
(„open source“). Profesori s američkih fakulteta, autori tih radova, žarko žele da se nji-
hovi radovi, čak i patenti, privedu komercijalnoj svrsi. Ako ne u Americi, onda barem u
Hrvatskoj.
Osobno sam preko e-maila kontaktirala nekoliko američkih sveučilišnih profesora i, vje-
rujte mi, dobila sam pozitivne odgovore u roku nekoliko sati. Firma mog supruga čak je
dobila i pravo korištenja patenta jednog američkog profesora.
Zanimljive informacije možete dobiti ako potražite projekte UN-a za nerazvijene zemlje.
U svjetlu tih projekata Hrvatska je prilično nerazvijena.
Jedan od projekata UN-a vrijednih spomena ostvaren je u Nepalu. Tamo su UN i nepal-
ska vlada u suradnji, uz pomoć zapadnih znanstvenika, financirali projekt proizvodnje
bioplina na seoskim stočarskim gospodarstvima. Pri kraju ovog izlaganja pokazat ću vam
jednostavnost uputa koje su seljaci dobili i zapanjujuće rezultate tog projekta.
Na Internetu je i stranica Journey to Forever. Na njoj svoje radove objavljuje skupina
znanstvenika koja je sebi postavila za zadatak pomaganje nerazvijenim azijskim i afri-
čkim zemljama.
Mogućnosti suradnje poduzetnika i znanstvenika u razvoju biogoriva 211
ANGAŽIRANJE ZNANSTVENIKA
Kada ste završili internetsko istraživanje, ostat će vam neka otvorena pitanja. Na Interne-
tu nećete pronaći gotova tehnološka rješenja i upute za rad, ali ćete dobiti kostur projekta
i osnovu za razmišljanje.
Sada je došlo vrijeme da kontaktirate sa znanstvenikom. Možete pronaći nekoga čiji vas
je rad zainteresirao u Sviboru ili nekoga iz svoje okoline tko je teoretski dovoljno po-
tkovan o onome što vas zanima. Kada ste pronašli svog znanstvenika, ne smijete doći u
napast da vam je neugodno postaviti neko pitanje zato što mislite da ćete ispasti smiješni.
Morate postaviti svako pitanje na koje ne znate odgovor, tražite objašnjenja, pa makar to
bilo o osnovnim stvarima. Što vas briga, čak ako i ispadnete glupi, na kraju ćete dobro
zaraditi.
PROBLEM KOMUNIKACIJE PODUZETNIKA I

ZNANSTVENIKA
Pri kontaktu sa znanstvenikom mogu se javiti problemi u komunikaciji. Znanstvenik u
objašnjavanju koristi stručne izraze karakteristične za znanost kojom se bavi, ali ti izrazi
vama kao poduzetniku ne moraju biti poznati.
Poštovani znanstvenici, poduzetnik nije student koji mora znati teorijsku osnovu. On
samo želi odgovor na konkretno pitanje i što bržu materijalizaciju projekta u koji se upu-
stio. Nemojte razočarati poduzetnika teoretiziranjem na dugo i na široko. Na vama je da
mu napišete, nacrtate, naslikate, izradite model koji će poduzetniku biti posve jasan i koji
mora biti uvod u sljedeći korak razvoja njegovog proizvoda ili tehnologije.
Isto tako smatram korisnim ako poduzetnik i znanstvenik u dogovoru posjete neku ino-
vatorsku priredbu ili dođu do informacija što ima novo na tom području, a moglo bi im
pomoći u realizaciji projekta.
IZRADA PROTOTIPA ILI POKUSNA PROIZVODNJA

Sljedeći je korak izrada prototipa postrojenja i početak probne proizvodnje. Ovdje još ne
završava suradnja sa znanstvenikom jer treba provesti mjerenja i standardizaciju proizvo-
da te predlagati moguća poboljšanja.
OSOBNI PRIMJER
Na osobnom sam se primjeru uvjerila da je takav slijed moguć i da donosi rezultate. Moj
suprug je mali poduzetnik. Imao je ideju da bi trebalo raditi nešto staro, što se može pro-
izvoditi jednostavnom tehnologijom, a da u isto vrijeme zbog ekoloških razloga postaje
ponovno aktualno. Istraživao je po Internetu i tako je prije četiri godine došao na ideju o
proizvodnji biodizela. U to vrijeme na Internetu nisu postojala gotova rješenja i recepti
tipa „biodizel za neznalice“ kao što postoje danas.
Moj suprug nije imao pojma o kemiji i zato je pitanja koja su mu se nametala postavljao
212 Papak, H.
meni, profesorici kemije i biologije. Suprug mi nije dao mira sa svojim pitanjima sve dok
nisam počela ozbiljno razmišljati o mogućem načinu proizvodnje biodizela. Rezultat je
bio taj da smo prije četiri godine napravili svoj prvi biodizel i od tada do danas ga uspje-
šno koristimo u svojim vozilima.
Naš sadašnji reaktor je kapaciteta 100 litara na sat, a njegova izrada nas je koštala manje
od 1000 kuna. Cijene uvoznih postrojenja tada su se kretale od 50.000 do 250.000 eura,
ne računajući da se za „know how“ moralo izdvojiti pravo malo bogatstvo.
Ne treba biti matematičar za izračunati koliko smo uštedjeli izradom svojeg postrojenja.
Usput smo došli do nekih novih tehnoloških rješenja i uskoro ćemo krenuti u postupak
registracije našeg industrijskog dizajna za reaktor i patenta u sferi pranja biodizela.
Zato želim još jednom naglasiti važnost otvaranja dijaloga između poduzetnika i znan-
stvenika.
OKRENIMO SE BUDUĆNOSTI
U današnje vrijeme u svijetu je otvoreni trend proizvodnja biodizela, bioplina i bioetano-
la. Ali, nemojmo se zavaravati da će razvijeni svijet ostati na tome. Ono što je u svijetu
otvoreni trend, za znanstvenike razvijenih zemalja već je zastarjelo.
U znanstvenim krugovima razvijenih zemalja već se uvelike razvijaju biogoriva druge
generacije kao što su dimeteileter, dietileter, oksigenirani biodizel i sl. Također se istra-
žuju nove sirovine i novi pristupi proizvodnji biogoriva. Mnoge države u svijetu već
imaju službene državne strategije o razvoju biogoriva druge generacije - Belgija, Danska,
Norveška, pa čak i Bolivija!
Prije nekoliko desetljeća američki predsjednik J. F. Kennedy rekao je svojoj naciji: „Za
godinu dana moramo biti na Mjesecu“. Svi znanstvenici koji su mogli pridonijeti tome
cilju upregnuli su svoje mozgove i Amerika je bila prva na Mjesecu, prije Rusa. Taj nao-
ko neozbiljan i dječački cilj doveo je do i te kako ozbiljnog napretka američke znanosti i
gospodarstva. I to ne samo na svemirskoj tehnologiji, nego na svim područjima.
Dragi poduzetnici, proizvodite biodizel, bioplin i bioetanol punom parom, zaradite od
njega, ali pazite da vas vrijeme i konkurencija ne pregaze. Angažirajte znanstvenike i
tražite od njih da krenu u ovladavanje tehnologijom biogoriva druge generacije. Isto tako,
nemojte zanemariti ni istraživanja koja bi ih mogla dovesti do onoga što u ovom trenutku
nije moguće planirati. Tako će vaša firma, a s vama i Republika Hrvatska, postati nositelj
inicijative, a ne samo puki sljedbenik trendova koje postavljaju organizacije iz Europske
unije ili neke druge svjetske organizacije.
U posljednje vrijeme stalno se čuje fraza „Idemo u Europu“. Ali gdje u Europu, pitam se?
Na začelje kolone slijedeći stare trendove u proizvodnji biogoriva? Možemo sebi posta-
viti viši cilj, poput svojedobno Kennedyja, pa s katedre ovog skupa pozvati na osvajanje
samog vrha Europe!
PRIMJER NEPALA
Kao što sam najavila u prethodnom izlaganju, sada ću vam pokazati materijale koje su
UN, nepalska vlada i znanstvenici zapadnih zemalja priredili za nepalska stočarska do-
maćinstva.
Slika 1. Tehnički prikaz bioplinskog reaktora

214 Papak, H.
Slike 2., 3. i 4. Ilustracije prema kojima su seljaci mogli sami izraditi bioplinski reaktor
Slika 5. Shematski prikaz procesa proizvodnje bioplina

Ove slike prikazuju gradnju vrlo jednostavnog, ali funkcionalnog postrojenja za proi-
zvodnju bioplina od gnojnice. Praktično, seljaci su dobili ove slike koje pokazuju izgled
reaktora i slijed gradnje.
Poznato vam je da će ulaskom u EU hrvatske farme morati izrađivati nepropusne spre-
mnike za gnojnicu za šest mjeseci korištenja. To možda izgleda kao prijetnja malim hr-
vatskim farmama, međutim ako organiziramo izradu ovakvih bioplinskih postrojenja, ta
prijetnja će se pretvoriti u dobru priliku za zaradu.
Sir koji dolazi iz Austrije i drugih europskih zemalja nije jeftiniji samo zbog velikih
izvoznih poticaja EU. Mlijeko na farmama mliječnih krava pretvorilo se gotovo u nu-
sproizvod. Poznato je da EU struju dobivenu iz ekoloških izvora, dakle i bioplina, plaća
do 12 puta više nego električnu energiju dobivenu na konvencionalni način. Nešto se i
u Hrvatskoj kreće u tom smjeru, pa su već predloženi zakoni kojima se regulira prodaja
ekološke električne energije HEP-u. Dakle, organizirajmo se i predočimo našim seljaci-
ma ovaj projekt kako bismo prijetnje koje sa sobom nosi ulazak u EU pretvorili u prilike
i u vlastitu komparativnu prednost.
Isto tako ovaj nepalski primjer neka bude poticaj hrvatskim znanstvenicima na jednosta-
vni i razumljivi prikaz rezultata svojih radova, a poduzetnicima ohrabrenje za postavlja-
nje pitanja i traženje jasnih odgovora.
216
Čupin, N.*
ULOGA LOKALNE ZAJEDNICE U

KORIŠTENJU OBNOVLJIVIH IZVORA
ENERGIJE
UVOD
Korištenje obnovljivih izvora energije (OIE) postaje, u nesigurnoj energetskoj situaciji u
kojoj se nalazi Europa, top tema ne samo energetičara, nego u prvom redu političara. To
vrijedi i za Hrvatsku koja na državnoj razini slijedi trend EU, te smo u posljednje vrijeme
svjedoci mnogih skupova, poticaja i inicijativa, čemu svjedoči i ovaj skup u organizaciji
Hrvatske gospodarske komore.
Činjenica da Europa danas uvozi 50% energenata, s tendencijom porasta i do 70%, na-
vela je na razmišljanja kako riješiti taj nedostatak koji značajno utječe na gospodarstvo.
Jedno je od rješenja svakako program nazvan Inteligentna energetika Europe (Intelligent
Energy Europe), koji predviđa na konkurentnost i inovacije utrošiti 730 milijuna eura u
pet godina.
Taj program počiva na novoj energetskoj strategiji u kojoj se, pored dosadašnjeg načina
rješavanja porasta potrošnje energije, gradnjom novih izvora, uvodi racionalizacija koja
se temelji na korištenju ‘otpadne energije’ iz postojećih postrojenja te obnovljivih izvora
energije.
Program je u skladu s novim razmišljanjem o integralnoj energetici u kojoj se parcijal-
ni interesi pojedinih energetskih sustava podređuju jedinstvenom cilju: uštedi energije i
povećanju energetske učinkovitosti. Ostvarivanje tog cilja moguće je postići kreacijom
‘energetskih bazena’ u kojima se otpadna energija jednog sustava koristi kao input u drugi
sustav te u znatnoj mjeri koriste obnovljivi izvori energije.
1. OTPADNA ENERGIJA
Što mislimo pod pojmom ‘otpadne energije’ pokazano je na primjeru masovno korištenog
klima-uređaja koji u režimu hlađenja odvodi toplinu iz prostorije i umjesto da zagrijava
okolinu, ‘grije’ vodu u spremniku (slika 1). Takav uređaj se već nalazi u komercijalnoj
upotrebi.
* Dr. sc. Nikola Čupin, dipl. ing. el., ‘OKit d.o.o. Zagreb
218 Čupin, N.
Isti princip vrijedi za sve hladnjake, od onih maloga kapaciteta do velikih hladnjača.
Slika 1. Korištenje otpadne topline iz klima uređaja za grijanje vode
Daleko veće količine otpadne energije ‘proizvode’ termoelektrane. Primjerice, stupanj

djelovanja naših termoelektrana kreće se od 32% do 55,4%, ovisno o vrsti procesa. Otpa-
dna energija koja odlazi u okolinu iznosi prema tome od 44,6% do 68%, pa je logično
pitanje može li se ta energija korisno upotrijebiti. Uobičajeni je način da je preuzme ‘cen-
tralni toplinski sustav’ i ‘dovede’ do naših domova, gdje se koristi za grijanje prostorija i
sanitarnu vodu. Time se stupanj djelovanja ukupnog procesa kogeneracije električne i to-
plinske energije povećava i veći je od 80%, a primjeri najnoviijih postrojenja s kombina-
cijom plinske i parne turbine dosežu u kogeneraciji stupnjeve djelovanja i više od 90%.
Da je riječ o enormno neiskorištenoj otpadnoj energiji dovoljno je spomenuti podatak
iz Lit 1, prema kojemu je ‘ostatak topline iz TE’ oko 20 puta veći od energije koja se u
32 europske zemlje troši na područno grijanje (638 mlrd kWh/god. ili 638 TWh), da se
ista količina energije nalazi u ostatku topline iz industrijskih postrojenja te da energija iz
‘smeća’ (neopasnog otpada) sadrži 14% energije potrebne za spomenuto područno grija-
nje. A energija koja se nalazi u geotermalnim izvorima nadmašuje po svom kapacitetu sve
spomenute te je čak 370 puta veća od 638 TWh i iznosi 236.000 TWh (236 PWh).
Kao energetski kuriozitet spomenimo i otpadnu energiju domaćih životina, pa tako na pri-
mjer jedna krava ima dnevni otpad od oko 50 litara stajskog gnojiva, odakle se fermenta-
cijom može dobiti 1,3 m3 bioplina/dan u energetskoj vrijednosti 8,5 kWh/dan (energetska
vrijednost bioplina iznosi oko 6,5 kWh/ m3).
Dnevna otpadna energija stada od 100 krava iznosi prema tome 850 kWh, od čega se
izgaranjem u plinskom agregatu može dobiti oko 340 kWh/dan električne i 460 kWh/dan
toplinske energije.
Godišnja proizvodnja električne energije stada od 100 krava iznosi prema tome 122.400
kWh s financijskim efektom od 146.880 kuna godišnje*.
*Prema nedavno donesenom ‘Tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije iz OIE
i kogeneracije’ cijena za 1 kWhe proizveden u ‘elektrani na bioplin iz poljoprivrednih
nasada (kukuruzna silaža …) te organskih ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehram-
beno-prerađivačke industrije (kukuruzna silaža, stajski gnoj, klaonički otpad, otpad iz
proizvodnje bioplina …) snage manje od 1 MW iznosi 1,2 kn/kWh.
Uloga lokalne zajednice u korištenju obnovljivih izvora energije 219
2. BIOMASA
Biomasa, pogotovo ona biljnog podrijetla koju dijelimo na drvnu ili šumsku (ogrjevno
drvo, ostatak od sječe šuma i drvne industrije) i poljoprivrednu (uljarice, kukuruz, šećerna
repa, slama, trave i alge te ostaci iz bilinogojstva) je, bez sumnje, najizdašniji hrvatski
obnovljivi energent.
Unatoč tome, Hrvatska ga ne koristi u dovoljnoj mjeri nego izvozi kao sirovinu umjesto
da na tom nacionalnom resursu stvara ‘dodanu vrijednost’.
Primjerice, prema L2, u 2006. godini izvezeno je 384.815 tona ogrjevnog drva u vrijedno-
sti 21,730 milijuna USD. Prosječna cijena od 56,5 USD/toni ili oko 300 kn/toni gotovo je
jednaka cijeni po kojoj se ogrjevno drvo prodaje na domaćem tržištu.
Umjesto izvoza ‘drvne sirovine’ ekonomičnije je i ‘energetski inteligentnije’ proizvesti
električnu i toplinsku energiju u ‘kogeneracijskom postrojenju’. Kako je potrebno osi-
gurati da odnos proizvodnje električne i toplinske energije u takovom spojnom procesu
bude minimalno 1:3 (tehnički uvjet kogeneracije), nužno je raspolagati odgovarajućim
toplinskim konzumom.
A prilika za takav konzum nalazi se u toplifikaciji naselja (Lit 3) za što je, pored ener-
getske i poduzetničke inicijative, nužna aktivna uloga lokalne zajednice. Da ona postoji,
pokazuju primjeri gradova Lepoglave i Gline, čija poglavarstva podržavaju projekt ‘to-
plifikacije na drvnu biomasu’ . Ekološku korist tih projekata i doprinos energetskoj učin-
kovitosti prepoznao je i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je osigurao
inicijalna sredstva za izradu investicijskih studija.
Valja napomenuti da ideja toplifikacije na biomasu nije u suprotnosti s upotrebom ‘ener-
getski jačeg’ plina i gradnje plinskog sustava u Hrvatskoj. Baš suproto, energetskoj si-
gurnosti zemlje pridonosi gradnja postrojenja u kojima je moguće koristiti više različitih
energenata (diverzifikacija energenata), kako pokazuje shema na slici 2.
Slika 2. Kombinirani blok termoelektrane

220 Čupin, N.
3. LOKALNA ZAJEDNICA I ‘INTELIGENTNA

ENERGETIKA’
Povećanje energetske učinkovitosti, korištenje otpadne energije i obnovljivih izvora ener-
gije, diverzifikacija energenata, kogeneracija električne i toplinske energije i ostale mjere
koje zagovara Europska unija i projekt ‘integralne energetike’ mogu se realizirati na razi-
ni lokalne zajednice, u ‘energetskim bazenima’ gradova i industrijskih kompleksa.
Obnovljivi izvori su resursi lokalnoga karaktera: županija, gradova i općina, zbog čega je
za njihovu upotrebu nužna suradnja lokalnih zajednica, za razliku od velikih postrojenja
na čiju izgradnju odlučujući utjecaj imaju državne institucije i velike energetske tvrtke.
Lokalna zajednica time preuzima veću odgovornost za vođenje suvremene energetske
politike, a za uzvrat dobiva mogućnost razvoja gospodarstva i infrastrukture te građanima
pruža jeftiniju i sigurniju opskrbu energijom.
Da bi obavila taj zadatak, lokalna uprava treba raditi na širenju ‘energetske kulture’ gra-
đana, a u poslovnom smislu treba inicirati osnivanje posebnog subjekta s profesionalnim
interesom uštede energije i očuvanje okoliša. U zapadnoj Europi takvu funkciju obnašaju
tvrtke ‘Stadtwerke’ koje se brinu o opskrbi električnom i toplinskom energijom, plinom
i vodom.
Posebno učinkovit pristup lokalnoj energetici znači centralni toplinski sustav (gradska
energana i toplinska mreža), koji daje jeftiniju toplinu za grijanje i hlađenje, omogućuje
korištenje OIE i komunalnog (neopasnog) otpada, a nije zanemariv ni pozitivan socijal-
no-društveni aspekt jer udruživanje u zajedničkom interesu dovodi do zbližavanja ljudi.
4. ENERGETIKA BUDUĆNOSTI
Važnost lokalne zajednice u energetici pokazuje pristup energetici budućnosti, koji se
zasniva na ‘energetskim bazenima’, centraliziranim energetskim jedinicama, u kojima se
obavlja transformacija, konverzija i spremanje energije. Takve bazene (nazvane ‘energy
hubs’) zamišlja u budućnosti rad koji je, zajedno s partnerima, inicirala ETH Zürich, pod
naslovom ‘Vision of the Future Energy Networks’ (L4). U radu je zanemarena današnja
struktura energetskih sustava i ograničenja koja postoje te se pretpostavila gradnja novog
‘greenfield’ sustava, smatrajući da sinergija različitih oblika energije nudi velike mogu-
ćnosti unapređivanja.
Takav ‘gradski’ bazen prikazan je na slici 3. U njega ulaze energenti: električna energija,
plin, toplina iz sustava područnog grijanja (district heating) i biomasa. Unutar bazena
postoji energetska sinergija s ciljem maksimalnog iskorištenja (maksimalne učinkovito-
sti) ulaznih energenata, ali i korištenja ‘otpadne energije’ s ciljem da korisnici dobiju što
jeftiniju električnu energiju, toplinu za grijanje i hlađenje, koja izlazi iz tog bazena.
U takvu ‘unutarnjem procesu’ plin i biomasa koriste se za ‘kogeneracijsku’ proizvodnju

toplinske i električne energije, iskorištava se otpadna energija, uključivo i energija koja
se nalazi u ‘smeću’, u ‘baterijama’ se akumulira električna energija, a toplina koristi i za
hlađenje.
Uloga lokalne zajednice u korištenju obnovljivih izvora energije 221
Zasebni sustavi, elektroenergetski, plinski, sustav centralnog grijanja i sustav biomase

(proizvođači i trgovci biomasom) imaju svoj menadžment, koji nema interesa optimirati
energetsku potrošnju unutar bazena. Njihov je interes ‘parcijalan’, zbog čega se po prirodi
stvari (maksimalno iskorištavanje energenata) za vođenje tog energetskog bazena mora
osnovati zaseban poslovni subjekt koji formira lokalna zajednica zainteresirana da svojim
građanima osigura jeftinu i sigurnu energiju.
Slika 3. Energetski bazen grada
ZAKLJUČAK
Ulogu lokalne zajednice u suvremenoj energetici, koja ima za cilj maksimalno iskorišta-
vanje energenata, naglašavaju dva projekta:
1. ‘Inteligentna energetika Europe’
2. ‘Energetika budućnosti’
U prvom se zagovara korištenje otpadne topline iz postojećih postrojenja i korištenje OIE
(lokalnog energetskog resursa), a u drugom se buduća energetika zasniva na ‘energetskim
bazenima’ u kojima postoji ‘energetska sinergija’ s ciljem postizanja maksimalne učinko-
vitosti ulaznih energenata i iskorištenja ‘otpadne energije’.
U cilju isporuke korisnicima što jeftinije električne energije te energije za grijanje i hla-
đenje, lokalna zajednica mora inicirati osnivanje poslovnog subjekta za upravljanje ener-
getskim bazenom pod svojim nadzorom.
222 Čupin, N.
LITERATURA
1. Birger Lauersen: ‘Abundant energy Resources’ Danish Board of District Heating, Jo-
urnal 3/2006
2. Hrvatska Gospodarska Komora: Izvoz ogrijevnog drva u 2006. godini (oblice, cjepa-
nice, grane, snopovi ...), Carinska tarifa 4401.
3. N. Čupin: ‘Toplifikacija naselja na šumsku biomasu’, Savjetovanje ‘Poljoprivreda i
šumarstvo kao proizvođači obnovljivih izvora energije’, HAZU, Znanstveno vijeće za
poljoprivredu i šumarstvo, Zagreb 15. studeni 2006.
4. M. Geidel, G. Koeppel, P. Favre-Perrod, B. Kloeckel, G. Andersson, K. Froelich: ‘A
Power Approach for Next-Generation Energy System’, IEEE power & energy maga-
zine, january/february 2007
Pašičko R.*, Robić S.*, Tuerk A.*
UTJECAJ TRGOVANJA EMISIJAMA CO2 NA

KONKURENTNOST ENERGIJE IZ BIOMASE
Sažetak: Glavni je cilj ovog rada istražiti utjecaj Europske sheme trgovanja emisijama
(EU ETS sheme) i fleksibilnih mehanizama Kyotskog protokola – mehanizam Zajedničke
implementacije (engl. Joint Implementation, u daljnjem tekstu JI) i Mehanizam čistog
razvoja (engl. Clean Development Mechanism, u daljnjem tekstu CDM) na konkuren-
tnost proizvodnje energije iz biomase. Osnovna prednost biomase u odnosu na fosilne
energente jest u tome što se sagorijevanje biomase u svrhu proizvodnje energije smatra
tehnologijom bez emisija CO2.
EU ETS shema ograničava količinu emisija na nacionalnoj razini i na razini pojedinog
postrojenja. Svako postrojenje ima određenu količinu emisijskih prava1 odnosno kvotu
kojom raspolaže, a trgovanje između postrojenja omogućuje zadovoljavanje vlastite kvo-
te kupnjom emisijskih prava na tržištu. JI i CDM projekti predstavljaju fleksibilne Kyoto
mehanizme koji omogućuju ulaganje u projekte smanjivanja emisija izvan zemlje ulaga-
ča. Količina emisija smanjena u tim projektima koristi se za zadovoljavanje kvota zemlje
ulagača.
Ograničenje količine emisija koju pojedino postrojenje ili država smiju emitirati dovodi
do povećanja konkurentnosti niskougljičnih tehnologija.
U radu je prikazan matematičko-ekonomski model uz pomoć kojeg je moguće istražiti
utjecaj cijene emisija CO2 na investicijske odluke o gradnji novih elektrana ili o promjeni
goriva u postojećim elektranama, odnosno istražiti pri kojim cijenama prava na emisiju
biomasa postaje konkurentna drugim tehnologijama. Promjena cijene emisija CO2 utječe
na kratkoročne i dugoročne granične troškove proizvodnje električne energije, pri čemu
odluka o promjeni goriva u postojećoj elektrani ovisi o kretanju kratkoročnih graničnih
troškova, dok o dugoročnim graničnim troškovima ovisi investicijska odluka prilikom
gradnje novih elektrana.
Ključne riječi: biomasa, Kyoto, JI, CDM, pravo na emisiju
* Robert Pašičko, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Unska 3, 10 000 Zagreb,

* Slavica Robić ,Fakultet elektrotehnike i računarstva
* Andreas Tuerk – Joanneum Research Graz
1
Pravo na emisiju je dopuštenje (dozvola) za emisiju jedne tone ekvivalenta ugljičnog
dioksida (CO2e)
224 Pašičko R., Robić S., Tuerk A.
1. UVOD
Obveze Republike Hrvatske u pogledu smanjivanja stakleničkih plinova su dvostruke.
Prva je obveza prema Kyotskom protokolu (čija se ratifikacija predviđa za prvu polovi-
nu 2007. godine), a druga je sudjelovanje u EU ETS shemi (engl. European Emissions
Trading Scheme), s kojom se očekuje povezivanje do 2010. godine. Republika Hrvatska
još nije ratificirala Kyotski protokol zbog problema s utvrđivanjem emisija bazne godine.
Nakon višegodišnjih pregovora na Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni
klime (u daljnjem tekstu UNFCCC) održanoj od 6. Do 17. studenoga 2006. u Nairobiju,
Hrvatskoj je odobrena dodatna razina emisija CO2e od 3,5 milijuna tona (zbog posebnih
hrvatskih okolnosti u toku bazne 1990. godine).
Ratifikacija Kyotskog protokola te ulazak u EU ETS shemu pred Hrvatsku postavljaju
nove obveze i bit će nužno uložiti značajne napore kako bi se zadovoljila emisijska kvota.
Stalni gospodarski razvoj očituje se povećanjem potrošnje energije, a hrvatska proizvo-
dnja energije već sad ne može zadovoljiti vlastitu potražnju. S obzirom na to da će nakon
ratifikacije Kyotskog protokola Hrvatska biti obvezna poštovati kvotu te smanjiti emisije,
a slične obveze nameće i ulazak u EU ETS shemu, mogućnosti gradnje novih fosilnih
elektrana bit će znatno smanjene. Da bi se zadovoljila potražnja, bit će potrebno razmo-
triti alternativne mogućnosti proizvodnje kao što je proizvodnja energije iz biomase.
Kyotski protokol i sudjelovanje u EU ETS shemi time stavljaju hrvatski energetski sustav
u novu poziciju - smanjuju konkurentnost konvencionalne proizvodnje energije iz fosil-
nih goriva, a povećavaju konkurentnost novih, čistih tehnologija.
Potencijal biomase u Hrvatskoj je značajan, a s obzirom na to da je biomasa CO2 neu-
tralna2, povećanje udjela biomase u ukupnom hrvatskom energetskom miksu moglo bi
značajno pridonijeti zadovoljavanju emisijske kvote.
2. POTENCIJALI BIOMASE U RH
Biomasa se može podijeliti na biljnu biomasu te na biomasu životinjskog podrijetla. Bilj-
na biomasa dijeli se na drvnu (ostaci iz šumarstva i drvne industrije, brzorastuće drveće,
otpadno drvo te drvo koje nastaje kao sporedni proizvod u poljoprivredi) i nedrvnu (osta-
ci, sporedni proizvodi i otpad biljogojstva te biomasa dobivena uzgojem uljarica, algi i
trava), a biomasu životinjskog podrijetla čine otpad i ostaci iz stočarstva [1].
Iskorištavanje biomase u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, no zbog nedostatka svijesti o nje-
nim prednostima i donedavno nedostatka poticaja, biomasa se u Hrvatskoj još uvijek
uglavnom koristi u obliku ogrjevnog drva. Prema podacima dobivenima istraživanjem,
s obzirom na veliki potencijal biomase u Hrvatskoj, povećanje njenog iskorištavanja u
Hrvatskoj moglo bi rezultirati izravnim otvaranjem 5000 novih radnih mjesta te ukupno
60.000 radnih mjesta (izravno, neizravno i inducirano zapošljavanje) [2].
Hrvatska ima velik broj poljoprivrednih površina (posebice istočna Hrvatska), a svake
godine nakon žetve ostaje oko četiri milijuna tona ostataka, od čega bi se 30 posto mo-
2
uzima se da je količina CO2 koji se emitira prilikom izgaranja jednaka količini
apsorbiranog CO2 u toku rasta biljke
Utjecaj trgovanja emisijama CO2 na konkurentnost energije iz biomase 225
glo upotrijebiti u energetske svrhe. Iz tih 30 posto ukupne količine ostataka moglo bi se
proizvesti oko 18 PJ (5 TWh) energije [3], što je oko 4 posto ukupne potrošnje energije u
Hrvatskoj 2005[4]. Time bi se nadomjestilo gotovo 500.000 tona mazuta, a postigle bi se
emisijske uštede 1,5 milijuna tona CO2.
Slične analize provedene su i za ostale tipove biomase, a procjenjuje se da ukupni ener-
getski potencijal biomase u Hrvatskoj iznosi oko 50 PJ [1] (uključen i dodatni teoretski
potencijal od oko 11 PJ), čime bi se teoretski moglo pokriti 10 posto ukupne potrošnje
energije u Hrvatskoj[1] .
Unatoč slaboj zastupljenosti biomase u ukupnom energetskom miksu Republike Hrvat-
ske, zahvaljujući promjenama u energetskom sektoru3 očekuje se da će se stanje promi-
jeniti.
Mogućnosti primjene biomase su velike - od proizvodnje toplinske i električne energi-
je, zamjene fosilnih goriva bioplinom i biodizelom do mogućnosti suspaljivanja (engl.
cofiring, zamjena dijela fosilnih goriva u termoelektranama biomasom). Osim poticaj-
nih mjera na razini države, ratifikacijom Kyotskog protokola Hrvatskoj se otvaraju nove
mogućnosti za financijski povoljnije povećanje udjela biomase. Kyotski protokol naime
zemljama potpisnicama omogućuje zadovoljenje emisijske kvote na više načina. To su
vlastite mjere smanjenja emisija (u koje spada i primjerice povećanje udjela obnovljivih
izvora energije, pa tako i biomase, u vlastitoj proizvodnji energije), a potom i mogućnost
sudjelovanja na nekoj od shema trgovanja emisijama te sudjelovanje u projektnim meha-
nizmima JI i CDM.
3. EUROPSKA SHEMA TRGOVANJA EMISIJAMA

(EU ETS)
Europska unija (u daljnjem tekstu EU) je 1. veljače 2005. pokrenula shemu trgovanja
emisijama (EU ETS), najveći međunarodni sustav trgovanja emisijama u kojem sudje-
luje više od 12.000 energetski intenzivnih postrojenja, među njima i elektrane. EU ETS
je shema sa zadanim apsolutnim ograničenjem emisija, gdje svako postrojenje dobije
određeni broj emisijskih prava odnosno emisijsku kvotu. Omogućeno je trgovanje među
postrojenjima tako da se, osim vlastitim smanjenjem emisija, kvota može zadovoljiti i
kupnjom emisijskih prava na tržištu.
U 2006. godini vrijednost svjetskih tržišta emisija bila je 22,5 milijardi eura (u daljnjem
tekstu EUR), a trgovalo se sa 1,6 milijardi tona CO2e. U ukupnoj svjetskoj trgovini emisi-
jama na EU ETS shemu otpalo je 62 posto ukupnog volumena i više od 80 posto ukupne
vrijednosti. Ukupna vrijednost svih trgovina pod EU ETS shemom u 2006. bila je 18,1
milijardi EUR, a razmijenjeno je više od milijardu emisijskih prava.
Transakcije na EU ETS tržištu provodile su se preko brokera, OTC (eng. Over The Coun-
ter) i na burzama. Među burzama je dominantna ECX (engl. European Climate Exchan-
ge) koja pokriva 75,6 posto ukupnog tržišta. Slijedi Powernext sa 13,3 posto, Nord Pool
3
Donošenje paketa energetskih zakona u srpnju 2001. i odgovarajuća zakonska regulativa
pripremljena potkraj 2003. te donošenje Tarifnog sustava u 2007., koji predviđa poticajnu
cijenu proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora energije
sa 7,4 posto te EEX (engl. Energy Exchange) sa 3,6 posto. Osim trgovanja preko brokera i
burzi postoji i izravno bilateralno tržište na kojem se transakcije provode izravno između
kompanija.
Tržište emisija znači dodjeljivanje novčane vrijednosti svakoj toni ekvivalentnog CO2
odnosno emisijskome pravu. Dodjeljivanje novčane vrijednosti ugljičnome dioksidu
odnosno novčana vrijednost prava na emisije utječe na varijabilne troškove proizvodnje
električne energije odnosno na kratkoročne granične troškove (kratkoročni granični tro-
škovi sastoje se od troškova goriva i varijabilnih troškova pogona i održavanja). Na te-
melju varijabilnih troškova proizvodnje određuje se tržišna cijena električne energije i
vozni red elektrana. Ako varijabilni troškovi porastu (zbog troškova CO2), porast će i
tržišna cijena električne energije. Za graničnu elektranu je porast tržišne cijene jednak
dodatnom trošku ugljika. Za sve elektrane ispod granične u voznom redu porast tržišne
cijene je veći od dodatnih troškova. Zbog takvih novonastalih tržišnih okolnosti elektrane
koje emitiraju manje CO2 odnosno one koje ga uopće ne emitiraju profitirat će od viših
cijena električne energije. Dugoročno gledano, elektrane koje ne emitiraju CO2 potpuno
će izgurati iz voznog reda one koje ga emitiraju. Osim promjene voznog reda elektrana,
dodjeljivanje vrijednosti ugljičnom dioksidu smanjuje konkurentnost svih emitera, a po-
većava konkurentnost onih proizvođača energije koji emisije uspiju smanjiti ili ih uopće
nemaju. Upravo u toj činjenici stvara se potreba za analiziranjem alternativnih mogućno-
sti proizvodnje energije uz što manje emisije.
4. JI I CDM
Osim sudjelovanja u EU ETS shemi, Hrvatska svoju emisijsku kvotu može ispunjavati
i sudjelovanjem u JI i CDM projektima te vlastitim mjerama smanjivanja emisija. Vla-
stite mjere smanjivanja emisija odnose se na sve projekte unutar same države čijom se
realizacijom smanjuju emisije (primjerice mjere energetske učinkovitosti, povećanje
udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom energetskom miksu i sl. – smanjuje se
ovisnost o fosilnim izvorima te time smanjuju i emisije). JI i CDM mehanizmi te su-
stav trgovanja emisijama omogućuju da se smanjenja emisija provode tamo gdje je to
najjeftinije.
Kod CDM projekata zemlja domaćin (zemlja u razvoju) ne podliježe ograničenju emisija,
a realizacijom projekta ostvaruju se emisijske uštede u zemlji domaćinu, tzv. CER bonusi
(engl. Certified Emission Reductions). Ostvareni CER bonusi prebacuju se na račun ze-
mlje ulagača te time raste ukupni broj emisijskih prava u sustavu. Kod CDM projekata je
od presudne važnosti pravilno utvrđivanje referentne emisije i verifikacija proizvedenih
bonusa kako ne bi bilo inflacije emisijskih prava i ugrožavanja izvornog ekološkog cilja.
Nakon što ratificira Kyotski protokol, Hrvatskoj se otvara mogućnost ulaganja u CDM
projekte. Razvije li primjerice Hrvatska tehnologiju korištenja biomase te se pokaže eko-
nomski isplativijim tehnologiju primijeniti u nekoj nerazvijenoj zemlji, tada iskorišta-
vanje biomase može i neizravno utjecati na smanjivanje hrvatskih emisija odnosno na
zadovoljenje emisijske kvote.
Kod JI projekata obje stranke (i zemlja domaćin i zemlja ulagač) podliježu ograničenju
emisija, pa radi zadovoljenja ukupne kvote zbroj emisijskih prava mora ostati nepromi-
jenjen. Zato se ušteda u emisijama, ERU bonusi (engl. Emission Reduction Units) preba-
cuje s računa zemlje domaćina na račun zemlje ulagača. Broj dozvola zemlje domaćina
time se smanjuje, a broj dozvola zemlje ulagača povećava za količinu ostvarenih bonusa.
Sudjelovanje u JI projektima znači mogućnost dodatnih poticaja za povećanje udjela bi-
omase u Hrvatskoj. Naime jedna od barijera za iskorištavanje biomase su visoki investi-
cijski troškovi. Ako Hrvatska stupi u JI kao zemlja domaćin, projekt koji će se realizirati
neće rezultirati emisijskim uštedama u Hrvatskoj, ali će osigurati povećanje proizvodnje
energije bez povećanja emisija.
Veza EU ETS sheme s JI i CDM mehanizmima definirana je EU Direktivom o povezivanju
[5] (engl. Linking Directive). Direktiva o povezivanju omogućava zemljama sudionicima
da svoju obvezu podmire pomoću JI i CDM projekata koji se nalaze izvan zemalja pod
EU ETS shemom. JI ili CDM projekt kompenzira povećanu emisiju u zemlji domaćinu,
pa ne narušava ispunjavanje ukupnog cilja - globalnog smanjivanja emisija stakleničkih
plinova. Bonusi iz CDM projekata, CER bonusi, mogu se pretvoriti u emisijska prava već
u toku prvog razdoblja trgovanja emisijama (2005. - 2007.), a bonusi iz JI projekata ERU
moći će biti upotrijebljeni za trgovanje tek u sljedećem razdoblju (2008 . -2012.).
Barijere pri provedbi ji i CDM projekata
Pri realizaciji JI I CDM projekata vezanih uz biomasu pojavljuju se određene prepreke.

Tako na primjer projekti smanjenja industrijskih štetnih plinova, kao što su NOx i SOx, često
dobivaju prednost u odnosu na projekte smanjenja emisija CO2. Naime, projekti smanjenja
industrijskih plinova kao što su NOx i SOx rezultiraju sa znatno veći brojem prava na emi-
sije od projekata smanjenja CO2. Razlog tome su visoki potencijali globalnog zagrijavanja
tzv. GWP (engl. Global Warming Potential) ostalih stakleničkih plinova u odnosu na CO2
(npr. N2O ima 300 puta veći GWP od CO2). Projekti smanjenja emisija CO2 time postaju
manje konkurentni od projekata smanjenja ostalih stakleničkih plinova. Osim nesrazmjera
u GWP-u, projekti vezani uz biomasu često imaju relativno visoke investicijske troškove
u usporedbi sa ostalim mogućim JI/CDM projektima. Osim već spomenutih barijera, još
uvijek nije razvijena ni metodologija za JI/CDM projekte vezane uz biogoriva.
Mogućnosti poticanja JI i CDM projekata
Postoji nekoliko mogućnosti za stimulaciju JI i CDM projekata vezanih uz energiju bio-

mase. Svi poticaji imaju cilj povećati konkurentnost biomase u odnosu na druge potenci-
jalne JI/CDM projekte.
Neki od poticaja su:
- Objedinjavanje (engl. bundling)
Prema pravilima o CDM projektima, postoji mogućnost objedinjavanja više manjih
projekata sa ciljem smanjenja troškova.
- Programski projekti (engl. programmatic projects)
Ovaj poticaj omogućuje da se projektne aktivnosti registriraju pod programom akti-
vnosti kao jedinstvena projektna aktivnost. Programski projekti otvaraju nove mogu-
ćnosti za realizaciju cijelog raspona projekata koji inače ne bi rezultirali količinom
emisijskih prava koja bi projekt učinila isplativim.
- Neke od zemalja dale su prioritet projektima koji doprinose očuvanju održivog razvoja.
5. OPIS MATEMATIČKO-EKONOMSKOG MODELA

Da bi se mogao analizirati porast konkurentnosti biomase u odnosu na rast cijena CO2
emisija, razvili smo teoretski matematički model baziran na prethodnoj studiji IEA[6].
Model istražuje utjecaj CO2 na kratkoročne (u daljnjem tekstu KGT) i dugoročne grani-
čne troškove (u daljnjem tekstu DGT) proizvodnje električne energije, pri čemu o kre-
tanju KGT-a ovisi odluka o promjeni goriva u postojećoj elektrani i promjeni voznog
reda u radu sustava, dok o dugoročnim graničnim troškovima ovisi investicijska odluka
za građenje novih elektrana. Dok KGT uključuju cijenu goriva i varijabilne troškove
proizvodnje, DGT elektrane uključuje cijenu goriva, varijabilne troškove, fiksne troško-
ve i investicijski trošak. Model pretpostavlja aukcijski način raspodijele emisijskih pra-
va (pri kojem bi svih 100% emisijskih prava elektrana trebala platiti), iako trenutačno
prevladava sustav nasljeđivanja emisijskih prava u kojem se ona besplatno dodjeljuju
postrojenjima u iznosu ovisnom o emisiji prethodnih godina. Uzevši u obzir taj način
raspodjele emisija po postrojenjima, model može poslužiti kao referentna smjernica
prilikom promatranja ostalih načina raspodjele emisijskih prava po elektranama.
6. PRORAČUN KRATKOROČNIH GRANIČNIH

TROŠKOVA (KGT)
Cijena emisijskih prava (zapravo vrijednost tone CO2), povećava varijabilne troškove
fosilnih elektrana, a samim time i njihove KGT-ove, budući da svaka emitirana tona CO2
emisija zahtjeva raspoloživu količinu emisijskih prava. U prvom koraku (bez uračunate
cijene emisijskih prava), KGT se računaju iz cijene goriva i varijabilnih troškova.
Tabela 1. Proračun KGT proizvodnje u modelu Izvor: IEA[6], Bioenergy NoE[7], PBPower[8]
Pri određivanju cijene goriva biomase u Hrvatskoj, uzete su u obzir tri različite kategorije
biomase: otpadno iverje iz šume, biomasa iz drvne industrije i ostala biomasa. S obzirom
da je tržište za biomasu u Hrvatskoj još uvijek na samom početku, do cijena se većinom
dolazi izravnim upitima ili procjenom stručnjaka. Općenito se smatra da udio transporta
biomase iznosi 10-20% cijene (BIOEN[1]), pa je kod procijene cijene biomase to odmah
uključeno u cijenu.
Tablica 2. Proračun cijena biomase kao goriva na primjeru Hrvatske a za potrebe modela
Varijabla Vrijednost Goriva Cijena goriva (+15% zbog
vrijednost transporta) (EUR/GJ)
(str41)
Cijena iverja iz šuma [9] 21 €/m3 4,37-5,07 GJ/m3 4,76 – 5,53 EUR/GJ
Cijena sirove piljevine iz drvne 8-15 €/m3 6,58 GJ/m3 1,4 – 1,75 EUR/GJ
industrije [10]
Cijena komadnog otpada iz drvne 10-15 €/m3 6,58 GJ/m3 1,75 – 2,62 EUR/GJ
industrije [10]
Cijena slame za spaljivanje [11] 25,0 €/t 5,8-16,7 GJ/t 2,07-6,55 EUR/GJ
Uzevši u obzir dostupne cijene za različite tipove biomase, raspon cijene u Hrvatskoj se
kreće između 1,4 EUR/GJ – 6,55 EUR/GJ, te je ta vrijednost raspona korištena u modelu
pri određivanju KGT i DGT.
Iz Tablice 3 vidljivo je koliko iznosi cijena biomase u nekim europskim zemljama. Bu-
dući da postoji znatna razlika u cijeni biomase, raspon cijena se nalazi između dvije
vrijednosti – minimalne i maksimalne cijene biomase (u tablici naznačeno kao „Bioma-
sa Min“ i „Biomasa Max“). Bez cijene emisijskih prava, KGT su najniži pri korištenju
energije ugljena, dok je najviša cijena pri korištenju energije plina. Od europskih država,
cijena biomase najniža je u Švedskoj (od 1,8 €/GJ), dok je najviša u Austriji, Njemačkoj
i Nizozemskoj (10 €/GJ).
Tablica 3. Usporedba cijena biomase u Hrvatskoj i zemljama EU, Izvor: Bioenergy NoE[7]
Država Minimalna cijena biomase Maksimalna cijena biomase
(€/GJ) (€/GJ)
Austrija 5,6 8,33
Finska 2,1 4,0
Njemačka 2,9 10,0
Nizozemska 3,0 10,0
Švedska 1,8 3,3
UK 2,2 4,2
Hrvatska 1,4 6,55
Bitno je istaknuti da su pri izračunu KGT i DGT korištene različite toplinske učinko-
vitosti – za termoelektrane na ugljen kod izračuna KGT koristi se 37% (budući da se
radi o postojećim elektranama koje su obično starije), dok se prilikom izračuna DGT
koristi 40% (kako se radi o novim elektranama s povećanom učinkovitošću). Kako
se biomasa kod proizvodnje električne energije koristi gotovo uvijek u kombinaciji
s proizvodnjom topline (kogeneracija), stupanj toplinske učinkovitosti kod biomase
iznosi 80%.
Tablica 4. Faktor emisije po proizvedenoj jedinici energije za različite tipove goriva

Ugljen CCGT Biomasa Suspaljivanje
Emisije po proizv. jed.en.
0.918 0.38 0 0.826
tCO2/MWh
Sljedeći korak pri opisu matematičkog modela je pridodavanje cijene CO2 emisija u izra-
čun KGT. Budući da se biomasa smatra emisijski neutralnom ni cijena emisijskih prava
ne utječe na izračunu KGT za biomasu.
Slika 1. Utjecaj porasta cijene emisijskih prava na kretanje KGT; Vidljivo je da je pri minimalnoj
cijeni biomase ona najkonkurentnija već i kad se ne računa cijena CO2 prava. Slijedi ju
proizvodnja električne energije korištenjem ugljena i suspaljivanja, a potom i viša cijena biomase,
niža te viša cijena plina. Nakon 13 €/t, biomasa postaje najkonkurentnija i pri svojoj najvišoj
cijeni. Pri nižoj cijeni plina, plin postaje konkurentniji od ugljena na 30 €/t te od suspaljivanja na
37 €/t
Slika 2. Usporedba porasta KGT

proizvodnje iz različitih tehnologija,
uz cijenu emisijskih prava od 20 €/t
7. PRORAČUN DUGOROČNIH GRANIČNIH

TROŠKOVA (DGT)
U sljedećem dijelu modela proračunati su DGT za elektrane na različita goriva. Budući
da model pretpostavlja da elektrane nabavljaju emisijska prava aukcijom (dakle moraju
kupiti svaku tonu koju misle emitirati), kad se razmišlja o investiranju u novu elektranu
bitno je uzeti u obzir dodatne troškove zbog emisijskih prava.
Tablica 5. Proračun DGT za potrebe modela Izvor: IEA[6], Bioenergy NoE[7], PBPower[8]
Podaci o cijeni goriva, varijabilnim i investicijskim troškovima preuzeti su od IEA [6] dok
su cijene goriva odraz stanja na europskim tržištima. Investicijski trošak za elektranu na
ugljen koja koristi tehnologiju suspaljivanja uključuje prilagodbu elektrane za korištenje
te tehnologije. Kako postoji raspon cijena pri korištenju biomase i plina model koristi
dvije rubne cijene dok je cijena ugljena prilično konstantna. Isto tako, postoje velike
razlike u investicijskim troškovima za elektrane na biomasu – kod malih (10kW - 50kW)
investicijski troškovi kreću se i preko 30 €/MWh, dok za velike oni mogu iznositi i samo
12 €/MWh. Za proračun elektrana na biomasu za potrebe proračuna u modelu odabran je
iznos koji odgovara investicijskim troškovima srednje velikih elektrana. (PBPower[8]).
Slika 3. Utjecaj porasta cijene emisijskih prava na kretanje DGT; Kad se ne računaju vrijednosti
emisijskih prava, najkonkurentnija tehnologija za proizvodnju električne energije je ugljen, nakon
čega slijede suspaljivanje i plin. Tehnologija biomase je posljednja u konkurentnosti, no već kod
18 €/t niža cijena biomase postaje najkonkurentnija! Pri višoj cijeni emisijskih prava od 27 €/t,
plin i pri višoj svojoj cijeni postaje konkurentniji od ugljena
Slika 4. Usporedba porasta DGT

proizvodnje iz različitih tehnologija,
uz cijenu emisijskih prava od 20 €/t
8. UTJECAJ DODATNOG EKONOMSKOG POTICAJA

(FEED-IN TARIFE) NA KONKURENTNOST
BIOMASE
U ovom poglavlju dodatno je razmotren utjecaj regulatornog okvira na porast konkuren-
tnosti energije biomase. U ožujku 2007. Vlada je donijela Tarifni sustav za proizvodnju
električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji predviđa poticajnu
cijenu proizvođaču električne energije iz obnovljivih izvora energije. Iznos poticaja ovisi
o porijeklu biomase i instaliranoj snazi postrojenja.
Tablica 6. Poticaji predviđeni za različite tipove biomase i različitu instaliranu snagu, Izvor: [12]
Kruta biomasa iz šumarstva i poljoprivrede (granje, slama, 1,20 kn/kWh
koštice…) – ispod snage 1 MW
Kruta biomasa iz drvno - prerađivačke industrije (kora, piljevina, 0,95 kn/kWh
sjecka...) – ispod snage 1 MW
Kruta biomasa iz šumarstva i poljoprivrede (granje, slama, 1,04 kn/kWh
koštice…) – preko snage 1 MW
Kruta biomasa iz drvno - prerađivačke industrije (kora, piljevina, 0,83 kn/kWh
sjecka...) – preko snage 1 MW
Donošenjem Zakona o energiji i Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom

energijom uveden je jedinstveni tarifni sustav za proizvodnju toplinske energije za cijelu
Hrvatsku. No visina tarifnih stavki još nije određena, a određuje ih Vlada na prijedlog Mi-
nistarstva gospodarstva koje pribavlja mišljenje Hrvatske energetske regulatorne agencije
(Hera).
Budući da visina tarifnih stavki za proizvodnju topline još nije određena, pri sagledavanju
utjecaja ekonomskih poticaja model koristi samo poticaje pri proizvodnji električne ener-
gije. Model koristi uniformnu tarifu za poticaje od 1,00 kn/kWh proizvedene električne
energije iz biomase (kao aritmetičku sredinu vrijednosti navedenih u Tablici 6). Elektrana
na biomasu sa termičkim stupnjem iskorištenja od μ=80% ima stupanj iskorištenja pri
proizvodnji električne energije μe=28%, dok je ostatak proizvodnja toplinske energije
μe=52%. To uzrokuje smanjenje varijabilnog troška za 37,8 €/MWh te dovodi do pro-
mjene iznosa KGT i DGT.
Slika 5. Utjecaj porasta cijene emisijskih prava na kretanje DGT uz poticaj iz feed-in tarife;
Slično kao i kod KGT, biomasa je najkonkurentnija i bez porasta cijene emisijskih prava
9. ZAKLJUČAK
Model prikazan u članku ilustrira mogućnosti primjene biomase u Republici Hrvatskoj te
njenu ekonomsku i ekološku isplativost. Dobiveni rezultati pokazuju da EU ETS shema
ima snažnu ulogu u porastu konkurentnosti niskougljičnih tehnologija kao što je dobivanje
energije iz biomase i tehnologija suspaljivanja. U EU ETS shemi biomasa se vodi kao
ugljično neutralna, što znači da pri proizvodnji ne ostvaruje dodatne troškove zbog nabavke
emisijskih prava što u uvjetima tržišta emisija dovodi do povećanja konkurentnosti bioma-
se. Dodatni poticaj biomasi su feed-in tarife. U slučaju primjene feed-in tarifa biomasa po-
staje znatno isplativija čak i bez uključivanja utjecaja cijene emisijskih prava. Takav zaklju-
čak govori o perspektivnosti upotrebe energije biomase, odnosno prvenstveno ekonomskoj
opravdanosti i bez uključenja vrijednosti emisijskih prava. Pridjeljivanjem vrijednosti pra-
vima na emisiju proizvodnja električne energije korištenjem biomase dugoročno gledano
postaje konkurentna ostalim tehnologijama. Tijekom sljedećih mjeseci Hrvatsku očekuje
preuzimanje obveza prema Protokolu iz Kyota, a ulaskom u EU, i sudjelovanje u EU ETS
shemi te je nužno uzeti u obzir mogućnost implementacije novih tehnologija. Dobiveni
rezultati nedvojbeno ukazuju na porast konkurentnosti biomase u uvjetima tržišta emisija
i sustava feed-in tarifa te samim time upućuju na mogućnost povećanja udjela biomase u
hrvatskom energetskom miksu kao jedan od pristupa zadovoljenju emisijske kvote.
10. REFERENCE
[1] Energetski institut „Hrvoje Požar“ (više autora): BIOEN, Program korištenja energi-
je biomase i otpada, Zagreb, travanj 1998.
2
[ ] Željko Tomšić. Igor Raguzin: Strategija i regulacija obnovljivih izvora energije u Re-
publici Hrvatskoj, 5th Balkan Power Conference, Panel session on RES, Sofija, Bu-
garska, rujan 2005.
[3] Julije Domac: Hrvatski sustav korištenja energije biomase, Magistarski rad, Zagreb,
2000.
4
[ ] Energija u Hrvatskoj 2005., Godišnji energetski pregled, Ministarstvo Gospodarstva,
Rada i Poduzetništva
[5] DIRECTIVE 2004/101/EC OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE CO-
UNCIL of 27 October 2004 amending Directive 2003/87/EC establishing a scheme
for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in respect of
the Kyoto Protocol’s project mechanisms, Official Journal of the European Union,
studeni 2004.
[6] IEA, “Emissions trading and its possible impacts on investment decisions in the pow-
er sector”, 2003 IEA Information Paper.http://iea.org/textbase/papers/2003/cop9in-
vdec.pdf
[7] Türk A. i ostali; “Needs and challenges in implementing key directives –
EU Emissions Trading Directive (2003/87/EC)”, Bioenergy NoE; 15. prosinac 2006
8
[ ] Parsons Brinckerhoff Ltd; „Powering the Nation – the review of the costs of the ge-
nerating electricity“, Summary Report, ožujak 2003. http://www.pbpower.net/inprint/
pbpubs/powering_the_nation_summary.pdf
[9] Julije Domac: Postupci procjena energetskih, gospodarskih i socijalnih učinaka upo-
trebe biomase u energetskom sustavu, Doktorska disertacija, Zagreb, 2004
10
[ ] Sucic, B., Keco, M. i ostali; Reports about potentials for the energy efficiency im-
plementation in the thirteen companies within the Croatian manufacturing industry,
University of Zagreb – Faculty of electrical engineering and computing, Zagreb, Cro-
atia.
[11] Andreas Tuerk, Joanneum Research Graz, osobna korespodencija sa zainteresiranim
investitorom, ožujak 2007.
12
[ ] Vlada RH; „Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora
energije kogeneracije“, ožujak 2007.
236
Ivanović, M.*
EUROPSKI TRENDOVI U OBNOVLJIVIM

IZVORIMA ENERGIJE
Sažetak: Cijene nafte, prirodnog plina i svih drugih oblika energije u posljednjih su
tridesetak godina u velikom porastu, a samo u posljednjih osam godina taj je porast bio
veći od 400 posto. To utječe na razvoj tehnologija koje efikasnije koriste energiju, ali i
na iskorištavanje onih oblika energije čije je korištenje nije – zbog cijene – bilo do sada
ekonomski isplativo. Posljednjih petnaestak godina sve je važnije i pitanje strukture po-
trošnje energije; na cijeni je potrošnja onih oblika energije koji uzrokuju manja zagađe-
nja prirode te manje pridonose efektima staklenika (poremećaja klime na zemlji u obliku
globalnog zatopljenja). Planetarno su važna dva međunarodna dokumenta: Okvirna kon-
vencija UN-a o promjeni klime (iz 1994.) i Kyoto protokol (iz 1997.). Zbog predviđenog
manjka fosilnih goriva (nafta i prirodni plin) raste značaj obnovljivih izvora energije;
oni postaju od strateške važnosti za ekonomski razvoj svake zemlje. U radu se daje pre-
gled trendova (tehnologija i cijena) u proizvodnji i korištenju obnovljivih izvora energije
za svijet (prvih pet zemalja po proizvodnji/potrošnji pojedinih oblika obnovljivih izvora
energije) te pregled za zemlje EU i zemlje u tranziciji.
1. RAST POTROŠNJE I CIJENA NAFTE

USMJERAVAJU RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA
ENERGIJE
Tehnološkim i civilizacijskim razvojem raste potrošnja energije na svijetu, posebno u
drugoj polovici XX. stoljeća. Zbog ograničenih raspoloživih prirodnih energetskih re-
sursa rastu i cijene energenata; zbog njenih tehnoloških i transportnih karakteristika te
zastupljenosti u ukupnoj potrošnji cijena nafte je najvažniji čimbenik na svjetskom ener-
getskom tržištu. Cijene nafte, prirodnog plina i svih drugih oblika energije u posljednjih
tridesetak godina u velikom su porastu; samo u posljednjih osam godina taj je porast veći
od 400 posto – u tekućim cijenama (slike 1 i 2)
* Dr. sc. Milan Ivanović, Elektrotehnički fakultet, Osijek

238 Ivanović, M.
Slika 1. Izvor: US DOE www.economagic.com
Slika 2. Cijena lake sirove nafte (tekuće cijene)

Izvor: AP Department of Energy
Takav rast cijena sirove nafte i ostalih oblika energije utječe na razvoj novih tehnologija koje
efikasnije koriste konvencionalne oblike energije, ali u isto vrijeme i na razvoj iskorištavanja
onih oblika energije čije korištenje do sada nije – zbog cijene – bilo ekonomski isplativo.
Usporedno, s utjecajima cijena nafte na energetsku opskrbu u svijetu u posljednjih petnaestak
godina sve je važnije i pitanje oblika energije zbog zagađenja prirodnog okoliša i poremećaja
klime na Zemlji u vidu globalnog zatopljenja; sve veću važnost dobiva potrošnja onih oblika
energije koji prouzrokuju manja zagađenja prirode i manje pridonose efektu staklenika.1
1
Dva su planetarno važna dokumenta: Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime
(1994.) i Kyoto protokol (1997.)
Europski trendovi u obnovljivim izvorima energije 239
Zbog predviđenog manjka fosilnih goriva raste značaj obnovljivih izvora energije; oni
postaju strateški važni za ekonomski razvoj svake zemlje. To svakako utječe i na struktu-
ru potrošnje i na oblike potrošnje energije u svijetu - tako je od 1979. godine (drugi naftni
šok) u porastu potrošnja ostalih oblika energije po stanovniku, a stagnira potrošnja nafte
po stanovniku (slika 4).
Slika 4. Izvor:www.zfacts.com
2. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U EU

ENERGETSKOJ STRATEGIJI
Područje EU-15 ovisi o uvozu energije za 50% potrošnje, a ta bi ovisnost prema nekim
procjenama 2030. godine mogla dosegnuti i 70%. Ta visoka razina ovisnosti očekuje se
predviđanjem iscrpljivanja fosilnih goriva i nedovoljno brzog razvoja obnovljivih izvora.
Više od 40% ukupne potrošnje energije u zemljama EU-15 koristi se za grijanje zgra-
da, za proizvodnju vrele vode i za toplinu u industrijskim procesima. Toplina je najveći
potrošač ukupne energije, velika je potrošnja i za proizvodnju električne energije i za
transport. Tržišta obnovljivih izvora energije (biomasa, solarna-termalna, geotermalna)
zato imaju važnost za rast potrošnje topline i mogla bi zamijeniti znatne količine fosilnih
goriva koja se sada koriste za toplinske svrhe.
Zelena knjiga o europskoj Strategiji za održivu, konkurentnu i sigurnu energetiku je do-
kument EU prema kojoj su razvijeni programi za energetsku politiku; tako je prihvaćen
Okvirni program za akcije u energetskom sektoru “Energija” (1998. - 2002.), program “In-
teligentna energija” Europa (2003. - 2006.) i “ Održiva energija Europe” (2005. - 2008.)
EU planira povećanje postotka udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji
energije sa 6% 2001. godine na 12% 2010. godine. (tablica 1). Ovi podaci upućuju na
veliki očekivani rast, naročito za solarnu energiju i biomasu. U Zelenoj knjizi EU Komi-
sija je procijenila da bi EU mogla smanjiti potrošnju energije 20% do 2020. godine, što
bi oslobodilo iznos od 60 mlrd. eura godišnje za druge investicije i dalo učinke prema
obvezi EU iz Kyoto protokola za smanjenje CO2 emisije u zaštiti okoliša.
240 Ivanović, M.
Korištenje obnovljivih izvora energije u velikom je porastu u svijetu.

* Proizvodnja etanola raste sa 4.500 mil. litara 1980. na 40.000 mil. litara 2005. godine.
Najveći su proizvođači Brazil (16,5 mil. lit.), SAD (16,2), Kina (2) i EU (0,95 mil. lit.).
* Proizvodnja biodizela počela je 1990. godine: 1995. je bila 900.000 lit. a 2005. godine
više od 3,4 mil. lit. Najveći su proizvođači Njemačka (1,92 mil. lit.), Francuska (0,51), SAD
(0,29), Italija (0,23) i Austrija (0,083 mil. lit.). Cijena benzina u veleprodaji 2006. je godine
bila 0,38 do 0,65 US$ po litri, cijena etanola od šećerne trske (Brazil) bila je 0,25-0,35 US$,
etanol SAD od 0,40 do 0,65 US $ i etanol od celuloze (EU) od 0,80 do 1,15 US$.
* Prvih pet zemalja u svijetu s najvećim kapacitetima obnovljivih izvora energije 2004.
su godine Kina, Njemačka, SAD, Španjolska i Japan.
* Prosječne godišnje stope rasta kapaciteta obnovljivih izvora energije od 2000. do
2004. godine su: solarni PV 60%, vjetar 30%, biodizel 30%, solarno grijanje vode 18%,
etanol 12%, mala hidrosnaga 8%, biomasa 4,5%, geotermalna energija 3,4% i velike
hidroelektrane 3%.
Tablica 1. Obnovljivi izvori u ukupnoj potrošnji energije u EU 2010. godine

Oblik energije 1995. 2001. PSR * Cilj 2010. Potrebna PSR *
Eurostat Eurostat 1995. – 2001. 2001. - 2010.
Vjetar 2,5 GW 17,2 GW 37,9% 40 GW 9,8%
MaHe 87,1 GW 91,7 GW 0,9% 100 GW 1,0%
Solar PV 0,04 GWp 0,26 GWp 36,6% 3 GWp 31,2%
Biomasa 44,8 Mtoe 56,5 Mtoe 3,6% 135 Mtoe 10,3%
Geotermalna 2,72 Mtoe 3,43 Mtoe 3,9% 5,2 Mtoe 4,7%
Solar-termalna 6,5 Mlo 11,4 Mlo 9,8% 100 Mlo 27,2%
Izvor: www.erec-rene * PSR = prosječna godišnja stopa rasta
Slika 5. Projekcija ukupne potrošnje energije za EU (Mtoe)

Izvor: www.erec-renewables.org
Europsko vijeće za obnovljivu energiju (EREC) postavilo je scenarij da obnovljiva ener-

gija 2040. godine čini gotovo polovinu ukupne potrošnje energije u EU. Prema tim pro-
jekcijama udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u EU trebao bi se
povećati sa 13% 2001. na 47,7% 2040. godine (slika 5). Zastupljenost obnovljivih izvora
u proizvodnji električne energije trebalo bi povećati sa 19% u 2001. na 82% u 2040.
godini (slika 6)
Slika 6. Projekcija potrošnje električne energije za EU (TWh)

Izvor: www.erec-renewables.org
Izražene manifestacije klimatskih promjena posljednjih nekoliko godina uz utrostruče-

nje cijena nafte na svjetskom tržištu i plinski spor između Rusije i Ukrajine u siječnju
2006. g. te veliki raspad elektroenergetskog sustava u Europi u studenome 2006. godine
uzrokovali su ponovnu veliku raspravu o energetskim planovima u EU. Nakon analize
nove situacije u energetskoj opskrbi u svijetu Europska komisija je početkom siječnja
2007. predložila plan u 10 točaka koji bi trebao osigurati stabilnu opskrbu konkurentnom
i čistom energijom. Peta točka ovog plana mjera govori o obnovljivim izvorima; nagla-
šava se potreba i nužnost porasta korištenja obnovljivih izvora energije – vjetar, solarna,
fotovoltna, biomasa i biogoriva, geotermalne i toplinske pumpe. Sve zemlje članice EU
treba snažnije podržati u korištenju obnovljive energije, posebno u proizvodnji električne
energije, kogeneraciji i transportu; u tom je cilju potrebna i promocija većega korištenja
obnovljivih izvora. Komisija vjeruje da bi Europa trebala težiti tome da utrostruči udio
obnovljive energije sa 7% danas na 20% u 2020. godini. Posebnu ulogu u tome ima ra-
zvoj tehnologija za obnovljive izvore energije. Tri su posebna cilja sniziti sadašnje cijene
obnovljive energije, olakšati učinkovitu upotrebu energije i ostvariti vodeći položaj eu-
ropske industrije u svijetu.
242 Ivanović, M.
3. POTROŠNJA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U

ZEMLJAMA EUROPSKE UNIJE
Slika 7. Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije

u EU-15 (2003.), izvor: www.ec.europa.eu
U realizaciji energetskih strategija mnoge zemlje članice EU povećavaju udio obnovljivih

izvora energije u ukupnoj potrošnji energije; predvode zemlje s jasno utvrđenom ener-
getskom politikom i nizom poticajnih mjera – Švedska, Finska, Austrija, Portugal – kod
kojih je udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije iznad 15 posto
2003. godine (Slika 7).
Slika 8. Proizvodnja obnovljivih izvora energije u EU-15 (1995. - 2004.)

izvor: www.ec.europa.eu
U razdoblju od 1996. do 2004. godine proizvodnja obnovljivih izvora energije porasla je

od 71.611 tisuća tona na 97.145 tisuća tona (slika 8). U strukturi ukupne potrošnje energi-
je obnovljivi izvori zastupljeni su sa šest posto (slika 9). Promatrano po sektorima u dva
razdoblja 1985. - 1999. i 2000. - 2004. najveći porast zabilježen je u biogorivima (200%),
slijedi korištenje za proizvodnju električne energije (gdje je prosječni porast ostvaren
100%, a u korištenju za grijanje ostvaren je porast desetak posto (slika 10).
Slika 9. Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u EU-15 (2004.), izvor:
www.ec.europa.eu
Slika 10. Porast udjela obnovljivih izvora energije u EU-15 – po sektorima korištenja u razdoblju
1995. - 2004., izvor: www.ec.europa.eu
244 Ivanović, M.
Usporedba Republike Hrvatske sa susjednim zemljama i zemljama u tranziciji pokazuje da

je Hrvatska 1995. godine imala veće korištenje ukupnih obnovljivih izvora energije (719.0-
00 tona ekvivalentne nafte) od Mađarske, Češke, Slovenije, Slovačke i Bugarske, a znatno
manje od Austrije, Poljske i Rumunjske. Međutim, krajem promatranog razdoblja (2004.
godine) Češka i Bugarska su ostvarile veću potrošnju od Hrvatske (910.000 Toe; tablica 2)
Tablica 2. Obnovljivi izvori energije u zemljama EU i Hrvatskoj

– 000 Toe -
Država 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.
at 5862 5812 6012 5998 6467 6500 6690 6741 6369 6769
pl 3924 3883 3873 3883 3757 3809 4078 4141 4158 4325
ro 2797 6236 4865 4640 4400 4040 3419 3748 4061 4661
hr 719 1007 854 845 900 879 855 757 800 977
hu 626 506 513 483 485 516 491 888 920 965
cz 598 585 673 650 733 595 687 851 1156 1498
si 542 602 500 528 554 788 776 757 714 822
sk 503 446 438 444 463 506 760 715 632 742
bg 369 483 488 678 642 780 696 832 952 1009
Izvor: izvor: www.ec.europa.eu
U finalnoj potrošnji biomase (uključujući komunalni otpad) 2004. godine RH je ostvarila

oko 319.000 tona ekvivalentne nafte (1995. = 267 Toe), što je najniže ostvarenje među
promatranim zemljama (slika 11);
Slika 11.
U korištenju otpadnog drveta i šumske biomase RH ima također niska ostvarenja; 2004. =
378, (1995. = 267 Toe) – slika 12. U korištenju bioplina prema Eurostatu (statistika EU)
u Hrvatskoj nije zabilježena potrošnja bioplina (slika 13).
Slika 12.
Slika 13.
Vrlo je ilustrativan primjer švedske općine Västerås. Ta je općina 2005. odlučila da se

gorivo za gradski promet proizvodi iz organskog otpada sakupljenog iz kućanstava, koji
se zajedno s jednom vrstom trave koju uzgajaju lokalni farmeri koristi za proizvodnju
bioplina. Bioplin se kao energent koristi: (a) u svim gradskim autobusima i kamionima za
odvoz smeća, (b) za proizvodnju toplinske i električne energije u lokalnoj toplani i (c) kao
ostatak u tehnološkom procesu dobiva se kvalitetno organsko gnojivo za lokalne farme.
Ovaj projekt nije jedini - Švedska ima veliki broj autobusa i drugih vozila s naljepnicom
“pogon na biogorivo”, a mnogi autoputovi s naplatom imaju posebne rampe na kojima se
cestarina ne naplaćuje za vozila s pogonom na biogorivo.
246 Ivanović, M.
Na kraju pregleda europskih trendova u obnovljivim izvorima energije treba istaknuti

konzistentnu, na dugoročnim osnovama temeljenu energetsku politiku Švedske, koja je
godinama bila u vrhu liste europskih zemalja po zastupljenosti obnovljivih izvora u uku-
pnoj potrošnji energije. Zato i ne treba začuditi objava plana švedske vlade u korištenju
ovih oblika energije; Mona Sahlin, ministrica za održivi razvoj, objavila na službenoj web
stranici Vlade (u lipnju 2006.) da Švedska ima razrađen i usvojen plan za prekid ovisnosti
zemlje o nafti i uvoznom prirodnom plinu do 2020. godine.
4. ZAKLJUČAK
Posljednjih petnaestak godina u strukturama EU najveća se pozornost pridaje pitanjima
potrošnje energije. Zbog velike uvozne ovisnosti zemalja EU o energiji i zaštite prirode,
posebno zbog klimatskih promjena, Europska komisija i sve zemlje članica EU vode
vrlo konzistentnu i inovativnu energetsku politiku. Ova politika uključuje niz projekata i
mjera za efikasno korištenje energije i smanjenje uporabe energije po jedinici društvenog
proizvoda kao i smanjenu zagađenja okoliša te smanjenju emisije štetnih plinova i tvari u
atmosferu. U isto vrijeme stimulira se korištenje obnovljivih izvora energije, uključujući
potpomaganje projekata korištenja ovih oblika energije, korištenjem znanstvenog pristu-
pa u razvoju novih tehnologija i uključenja vlastite strojogradnje u realizaciju ovih proje-
kata. Posebna pažnja pridaje se edukaciji i za korištenje obnovljivih izvora te promociji
ovakve energetske politike.
EU je u cilju provedbe ovih energetskih ciljeva postavila i određene standarde te zadala
norme u zastupljenosti obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji kao i
u proizvodnje električne energije za svaku zemlju članicu posebno, i to prema oblicima
obnovljivih izvora energije. Ova energetska strategija ima također razrađene i tržišne
mehanizme (umrežavanje i stvaranje regionalnih tržišta energijom - u koje je uključena i
Hrvatska) te mehanizme za politiku cijena.
Tek na dugoročno osiguranim izvorima energije zemlje članice Europske unije mogu
razvijati svoje gospodarske i društvene potencijale.
LITERATURA
1. Dufey, A. - International trade in biofuels: Good for development and good for envi-
ronment, IIED, 2006.
2. Ivanović, M. - Renewable Energy Sources in the Regions Embracing Corridor Vc
/ 3rd Internat.Symposium Corridor Vc as Euro-Regional Connection on the Traffic
Rout Baltic Sea – Central Europe - Adriatic Sea / Ekonomski fakultet, Osijek, 20-
06.(Zbornik)
3. Ivanović, M; Kalea, M. - Cijene kao element sigurnosti opskrbe el. energijom u ze-
mljama tranzicije / 13. Forum HED, Zbornik, Zagreb, 2004.
4. Kralik, D. - Biomasa, energija iz poljoprivrede, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
2004.
5. Slingerland,S; Schillemans, R.- Renewable Energy Sources in the New Member Sta-
tes of the EU, Germany and Italy; Report, Delft, The Netherlands, December 2004
6. * * * - Introducing the International Bioenergy Platform / FAO, Roma, 2006.

7. * * * - Increasing Energy Access in Developing Countries: The Role of Distributed
Generation / The Business Council for Sustainable Energy, USA, 2004
8. * * * Renewable Energy and Energy Efficiency Partnership (REEEP); Background
Paper Central and Eastern Europe; Regional REEEP Meeting, Szentendre, Hungary,
2003
9. www.ec.europa.eu
10. www.europa.eu
11. www.climnet.org
12. www.energyagency.at
13. www.nordichouse.pl
14. www.mgsz.hu
15. www.worldenergy.org
16. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/
248

Zbornik Osijek 2007

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Osijek 2007

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

II STRUČNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Osijek, 27. - 29. svibnja 2007.

Sušnik, H., Benković, Z.

Štefanec, D., Vištica, N., Brlečić, H.

Sučić H., Zorić D.

Cepić, N., Vranković, I.

Ognjan, D., Stanić, Z., Tomšić, Ž.

Ivanović, M., Baličević, I., Kalea, M.

Kajba, D., Bogdan, S., Katičić, I.

Uranjek, N., Kralik, D.

Jugovic, R., Reinhold Knoop, R.

Hublin, A., Kisić, Z.

Tomac, V., Miličević, B.

Fabulić Ruszkowski, M., Radošević, M., Marčec-Rahelić N., Telen S.

Protulipac, N., Župančić, K.

Voća, N., Krička, T., Jukić, Ž., Janušić, V.

Pašičko R., Robić S., Tuerk A.

Sušnik, H.1, Benković, Z.2

ENERGETSKA STRATEGIJA REPUBLIKE

Ključne riječi: šumarstvo, poljoprivreda, obnovljivi izvori energije, biomasa

2.1. Biomasa iz šumarskog sektora

3. PREDNOSTI KORIŠTENJA BIOMASE

mobilima prosječno smanjuje emisiju ugljikovodika za 50%, emisiju ugljičnog monoksi-

4. ISKORIŠTAVANJE BIOMASE IZ ŠUMARSKOG

Kogeneracijska postrojenja su naučinkovitija i ekološki prihvaćena rješenja za proizvo-

glavne mreže za distribuciju energije. Prilikom gradnje kogeneracijskog postrojenja,

4.2. Mali toplinski sustavi i sustavi područnog grijanja

4.3. Kruta goriva (briketi i peleti)

Energetsko iskorištavanje biomase može se provoditi u neprerađenom ili prerađenom

Štefanec, D.1, Vištica, N.2, Brlečić, H.3

ULOGA AGENCIJE U PROCESU

Sučić H.1, Zorić D.2

HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK

poticaja putem otkupljivanja električne energije po zajamčenoj povlaštenoj cijeni («feed

3. DAROVNICA (GEF/IBRD) REPUBLICI HRVATSKOJ

nergetski sustav (mreža) je u mogućnosti prihvatiti oko 360 MW do 2010. godine.

U slučaju opravdane potrebe HBOR može zatražiti i mjenice i zadužnice od prihvatljivih

4. PROGRAM KREDITIRANJA PROJEKATA ZAŠTITE

II. Trajna obrtna sredstva: (do 30% ukupnog iznosa kredita)

- korisnik kredita koji ulaže na područja posebne

SKUPINA A - korisnik kredita je mali ili srednji poduzetnik 4% godišnje

- korisnik kredita koji je dokazao tržišnu

SKUPINA B - svi ostali korisnici kredita 6% godišnje

Kamatna stopa se može ugovoriti i na razini tromjesečni EURIBOR + 2% postotna boda

Tržišna konkurentnost i uspješna prodaja na domaćem i/ili inozemnom tržištu ocjenjivat

- poslovni prihodi veći od poslovnih rashoda u prethodnoj godini

Suradnja s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

dokumentacije za pojedine projekte. Svojim ciljanim Programom kreditiranja projekata

ZNAČAJ POLJOPRIVREDE U KORIŠTENJU

Ključne riječi: poljoprivreda, poticaji, biogorivo, biodizel, bioetanol, bioplin

* Andreja Čakija, dr. vet. med., Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga

nacionalnim gospodarstvima. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je

Projekt Biodizel – uvođenje proizvodnje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku po-

Ministarstvo ﬁnancija - u toku je razmatranje Zakona o posebnom porezu na naftne

2.2. Zakoni povezani s biogorivom

godine, za proizvodnju uljane repice u svrhu proizvodnje biodizela vrijedi sljedeće:

3. RASPOLOŽIVOST BIOGORIVA U REPUBLICI

Prvi pogon za proizvodnju biodizela u Republici Hrvatskoj je u sastavu tvrtke Modibit

pokretanje proizvodnje biogoriva domaćih i stranih investitora, ali je do sada uglavnom

3.2. Potrebne količine biogoriva koje bi Republika Hrvatska trebala

4. FINANCIRANJE OIE PUTEM PRETPRISTUPNOG

Cepić, N., Vranković, I.