bile samo od žaljenja i boli zato što sam uvrijedila Boga - što bi bilo dostatno da

se spasim, ukoliko mi ne bi koristila zabluda, u kojoj sam bila zbog onih koji mi
bijahu rekli da neke stvari nisu bile smrtni grijeh, a kasnije sam sigurno uvidjela
da su to bile - nego i zato što su bolovi koji su - ostali bili nepodnošljivi. Svijesti je
bilo malo, iako je, po mojemu mišljenju, ispovijed bila potpuna. Ispovjedila sam
sve ono što sam držala kao uvredu Boga. Njegovo Veličanstvo udijelilo mi je,
između ostalih, tu milost da nikada, pošto sam se počela pričešćivati, nisam
propustila ispovjediti ništa od onoga što bih mislila da je grijeh, makar bio i laki.
No, bez sumnje, čini mi se da bi moje spasenje bilo u velikoj nesigurnosti da
sam tada umrla, zato što su, s jedne strane, moji ispovjednici bili tako malo
učeni, a s druge, i s mnogo strana, što sam bila nevaljala.

11. Istina je, stvarno, da mi se čini kako sam tako jako prestravljena stižući
dovde i videći, kako izgleda, da me je Gospodin uskrisio, da se gotovo tresem u
sebi. Čini mi se da bi bilo dobro, o dušo moja, da pogledaš na opasnost koje te
je Gospodin oslobodio i, budući da ga iz ljubavi nisi prestajala vrijeđati, da to
prestaneš od straha da bi te mogao drugih tisuću puta skončati u još opasnijem
stanju. Vjerujem da ih ne dodajem puno rekavši drugih tisuću, makar me
pokudio onaj tko mi je zapovjedio da umjereno iznesem svoje grijehe, a jako su
uljepšani. Za ljubav Božju molim ga da od mojih krivnji ne izbaci ništa, budući da
se tu vidi Božja velikodušnost i koliko podnosi neku dušu. Blagoslivljan neka
bude uvijeke. Neka Njegovo Veličanstvo dade da prije iščeznem nego li ga
prestanem još više Ijubiti.

15