nenadmašive Djevice očigledno našla sve u čemu sam joj se preporučila, te me

je, najposlije, vratila k sebi. Mučno mi je sada gledati i misliti u čemu je bilo to
što nisam bila postojana u željama s kojima sam započela.

8. Ah, Gospodine moj, budući da ste, kako mi se čini, odlučili da se spasim,

neka se Vašemu Veličanstvu svidi te i bude tako, a udijelivši mi toliko milosti
koliko ste mi ih udijelili, zar niste smatrali shodnim - ne zbog moga dobitka, već
zbog Vašega poštivanja - da se ne uprlja toliko prebivalište gdje ste tako stalno
trebali boraviti? Teško mi je, Gospodine, to čak i izgovoriti, jer znam da je sva
krivnja bila moja, zato što mi se ne čini da je Vama išta preostalo da učinite
kako već od te dobi ne bih sva bila Vaša. Kad bih se htjela požaliti na svoje
roditelje, ni to ne bih mogla, zato što kod njih nisam vidjela ništa drugo osim
dobra i brige za moje dobro.
No prešavši ovu dob, kada sam počela primjećivati prirodne draži koje mi
Gospodin bijaše dao, a kojih je, prema onome što su govorili, bilo mnogo, i kada
sam mu na njima trebala zahvaljivati, počela sam se svima njima služiti da ga
vrijeđam. O tome ću sada govoriti.

2. POGLAVLJE

U kojem govori kako je gubila kreposti i koliko je potrebno u djetinjstvu

družiti se s kreposnim osobama.

1. Čini mi se da mi je puno štete počelo nanositi ovo što su sada reći.

Katkada razmišljam kako loše čine roditelji koji na sve načine ne nastoje da
njihova djeca uvijek gledaju kreposne stvari. Premda je moja majka bila vrlo
kreposna, kako sam već rekla, kada sam došla k razumu, od dobroga nisam
preuzela puno, ili gotovo ništa, a ono loše puno mi je naškodilo. Jako je
voljela viteške knjige, ali nije tu razbibrigu prihvaćala tako loše kao što sam je
ja prihvatila, jer nije zapostavljala svoj posao, a mi smo se izvlačili da bismo
ih čitali. Možda je to činila i zato da ne misli na velike tegobe što ih je imala i
da zaokupi svoju djecu kako ne bi otišla drugim pogibeljnijim stvarima. To se
vrlo teško doimalo moga oca, pa je trebalo paziti da on to ne vidi. Počela sam
se navikavati na čitanje takvih knjiga, a taj mi je mali nedostatak, koji sam
kod majke vidjela, hladio želje, te sam počela zakazivati u drugim stvarima.
Činilo mi se da to nije bilo loše, usprkos tomu što sam tratila mnoge sate
dana i noći u tako ispraznom poslu, krijući se od svoga oca. Toliko sam se
time zanosila, da je išlo do takve skrajnosti, da mi se činilo kako nisam imala
zadovoljstva ako nisam imala nove knjige.

2. Počela sam nositi birane haljine i nakit jer sam željela dopasti se lijepim
izgledom. Jako sam pazila na ruke, kosu i parfeme te sve ispraznosti što sam
ih u tome mogla naći, a kojih je bilo mnogo, zato što sam bila vrlo sklona
dotjerivanju. Nisam imala zle namjere, jer nisam željela da itko uvrijedi Boga
zbog mene. Ta želja za pretjeranom urednošću i za stvarima koje mi se nisu
činile nikakvim grijehom, potrajala je kod mene dugo godina. Sada vidim kako
je to moralo biti loše. Družila sam se s nekoliko bratanaca, jer u kuću mojega
oca drugi nisu imali pristupa. Bio je jako oprezan, i hvala Bogu da je bio takav
i prema ovima. Sada vidim kakva je opasnost ako se u dobi kada treba početi