Priprema za usporedni školski esej

Pred Vama je ulomak iz djela „Pad kuće Usher“ Edgara Allana Poea te ulomak iz djela „Oko Lobora“ Antuna Gustava
Matoša. Proučite smjernice (i ulomke) prije no što krenete na njih odgovarati. Svoj školski esej oblikujte kao zaokruženu
cjelinu (uvod, razradba, zaključak). Pazite da Vaš školski esej bude pravopisno i gramatički točan. Školski esej treba imati
više od 280 riječi.

Jednog sumornog, mračnog jesenjeg dana bez glasa i zvuka, kada su oblaci visili nisko, čisto pritiskujući, prolazio sam sâm
na konju kroz jedan neobično pust kraj; najzad, kada su večernje sjenke počele padati, našao sam se na dogledu kuće
Usher. Ne znam zašto, ali pri prvom pogledu na zgradu, osjećaj neizdržljive tuge obuze moj duh. Kažem, neizdržljive, jer taj
osjećaj nije bio olakšan ni jednim od onih donekle prijatnih, jer su pjesnički osjećaji s kojima duh prima obično čak
najužasnije slike prirodne pustoši i strahote. Gledao sam na prizor pred sobom – na samu kuću i na obične linije tog imanja
– na gole zidove – na prozore nalik na prazne oči – na nešto malo divljeg korova i na ono nekoliko bijelih stabala trulog
drveća – gledao sam s velikom duševnom potištenošću, koju ne mogu usporediti ni s kakvim ovozemaljskim osjećajem
zgodnije no s onim stanjem posle sna kod pušača opijuma, s tim gorkim povratkom u svakodnevni život, tim odvratnim
skidanjem vela, osjetio sam neku jezu, neko propadanje, neku boljku u srcu – neku beznadnu pustoš misli kojoj nema spasa
i koju nikakvi poticaji mašte nisu mogli nikakvom snagom pretvoriti u nešto uzvišeno.
(ulomak iz djela „Pad kuće Usher“ Edgara Allana Poea)

U čudnim slutnjama zakrenuh prama gradu. Nalijevo od puta oranje, nadesno cintorski zid kao uz groblje. Dvor me već
gleda i gleda, uplašeno i mirno kao samoubilac. Dvorište — propali cvjećnjak. (…) Ta stara kuća je i pred veče' čudna i
neprijazna kao Lenore, Bijele gospođe i Tuileries Malog kaprala, kao stari, prokleti dvorovi gdje zidovi mrze čovjeka jer ih
nauči patiti i govoriti, usisavši, udahnuvši, popivši toliko ljudskih tajana, briga, boli, misli i riječi, toliko ljudskih života, toliko
ljudske puste sreće i nesreće. U tim napuštenim, zapuštenim i tragičnim predmetima živi mnogo što nikad ne umire, u tim
drevnim i palim kućama suze bez riječi, kletve bez suza, slomljena srca, srca bez odziva i duše bez cilja živu tajanstven,
čudan poluživot, osjetljiv u pucanju starih naslanjača i parketa, u raspadanju familijarne materije i u paučinastom,
opasnom zvuku zagonetnih, sakrivenih crvotočina. Čovjek na svom djelu, na svakoj materiji dodirnutoj njegovom
pobožnom ili profanom dušom i rukom ostavlja po dio duše svoje i bića svoga, pa ako puževa kućica govori o pužu, kako
da stare, prastare kuće budu nijeme simpatičnom uhu i oku? Zato je taj stari gorski dvor pun znakova i ljudskih zvukova.
Kroz puste odaje lete čudni, opojni, pokojni mirisi za jekom iščeznulog čembala, a pauk, jedini stanar bivšeg kontesinog
budoara, još ne vjeruje da je sam, jer u tim tišinama čuje kucanje srdaca, škripu i škrgut zuba, mahnito jaukanje uzidano u
najdeblji zid, plač prve ljubavne noći kao iz susjedstva, a kada sine hladna zora iza stravične noći u pustome zamku, jedna
mahnita, bijela i svilena djevica ostavila je svoje suze na prašnim prozorskim staklima, ginući svu noć u gledanju hladne,
zelene mjesečine. (ulomak iz djela „Oko Lobora“ Antuna Gustava Matoša)

SMJERNICE:

1. U uvodu predstavi karakteristike ovih dvaju djela (npr. koji su autori, iz koje su nacionalne književnosti, koja je
vrsta djela, kakva je muzikalnost, tretiranje pejsaža, kakva je atmosfera (ugodna, jezovita, čudna, vesela,
sumorna, mračna)…)
2. U središnjem djelu usporedi prvo djelo s drugim: koje su sličnosti, a koje razlike (u kojem su licu pisana, kakav je
glavni lik, što otkrivaju glavni likovi, kako doživljavaju kuću, javljaju li se još koji likovi, kako završava Pad kuće
Usher…)? Navedi citate iz ulomaka kako bi dokazao svoje tvrdnje.
3. U zaključku sumiraj sličnosti i razlike i zaključi koji se od ovih dvaju autora ugledao na onog drugog. Možeš dodati
i jednu do dvije rečenice osobnoga mišljenja, ali i ne moraš.