ELEKTRIČNE MAŠINE- interni materijal

PITANJA I ODGOVORI ZA MATURSKI ISPIT

TRANSFORMATORI
1. Svrha transformatora
Transformator je statička elektromagnetna naprava čija je osnovna svrha transformacija
naizmenične struje sa jednim naponom u naizmeničnu struju sa drugim naponom pri
neizmenjenoj učestalosti. Opseg frekvencije na kojoj transformatori mogu da rade je od
nekoliko herca do 105 Hz. Najrasprostranjeniji su tzv. energetski transformatori koji služe za
prenos i raspodelu električne energije.
Sem ove glavne svrhe u prenošenju električne energije transformatori se koriste:
 za transformaciju broja faza i frekvencije
 za puštanje u rad električnih motora
 za napajanje statičkih usmerača,
 u električnim mjerenjima ( naponski i strujni transformatori)
 transformatori male snage široko se primjenjuju u sistemima automatike i
telemehanike, za prenos i obradu informacija, navigacionim uređajima, radio i TV
uređajima itd

2. Konstrukcija transformatora
I Prema broju faza razlikujemo:
1. jednofazne
2. trofazne transformatore
II Prema obliku magnetnog kola razlikujemo:
1. stubne i
2. oklopne transformatore
III Prema načinu postavljanja navoja razlikujemo transformatore sa:
1. koncentričnim navojima i
2. naporednim ili kolutnim navojima
3. Dijelovi transformatora
Aktivni dijelovi transformatora su: magnetno kolo , namot višeg i namot nižeg napona. Ostali
konstruktivni dijelovi transformatora su:
 transformatorski sud,
 izolacija,
 pomoćni delovi i pribor

1
 4. Magnetsko kolo transformatora
Magnetno kolo se gradi od visokokvalitetnih hladnovaljanih orijentisanih transformatorskih
limova koji su međusobno izolovani. Izolovanje limova vrši se oksidacijom, lakom ili
specijalnim tehnološkim postupcima. Debljina limova je 0,35 mm a kod transformatora male
snage 0,5mm.
5. Navoji transformatora
Navojak predstavlja provodnik koji samo jedanput obuhvata jezgro transformatora. Grupa
redno povezanih navojaka obrazuje navojni dio. Nekoliko redno povezanih navojnih delova
obrazuju fazni navoj (navoj). Navoji primara ili sekundara spregnuti na određeni način
obrazuju primarni (ulazni) odnosno sekundarni (izlazni) namot višefaznog transformatora.
Prema smjeru transformacije električne energije namoti se dijele na:
 primarni i
 sekundarni
Prema visini napona razlikujemo namot višeg (vn) i namot nižeg (nn) napona.
Prema uzajamnom položaju navoji mogu biti:
 koncentrični
 naporedni
6. Vrste transformatora prema načinu hlađenja
Transformator se zagrijava zbog prisutnih džulovih i dodatnih gubitaka u navojima i gubitaka
usled histereze i vrtložnih struja u magnetnom kolu. Prema načinu hlađenja razlikujemo
transformatore sa:
1. prirodnim strujanjem vazduha ili ulja
2. prinudnim strujanjem vazduha ili ulja
Transformatori hlađeni uljem lakše podnose preopterećenja od transf. hlađenih vazduhom.
Kod transf-a hlađenih vazduhom zbog preopterećenja temperatura namota brzo prekorači
dopuštenu granicu, što nije slučaj kod uljnih transf-a , jer da bi se ulje zagrijalo do dopuštene
granice (oko 1000C) treba vreme duže od trajanja preopterećenja.
Da bi se poboljšalo hlađenje kod velikih transformat. snage preko 10MVA primjenjuje se
prinudno strujanje vazduha ili ulja Upotrebom ventilatora ili pumpi.
7. Pribor transformatora
U pribor transformatora ubrajamo:
 dilatacioni sud (konzervator)
 pokazivač nivoa ulja
 slavina za istakanje ulja i
 izolatori

2
 8. Dilatacioni sud
Porastom temperature ulje se širi te je kod transformatora velikih dimenzija potreban veliki
dodatni prostor koji će omogućavati širenje. Iz tog razloga na transformatore se ugrađuje dio
koji se naziva konzervator. Dilatacioni sud je valjkasta posuda od čeličnog lima spojena
preko poklopca sa tr. sudom.
Dilatacioni sud ima višestruku namjenu:
1. Odvaja ulje u transformatoru od vanjskog vlažnog vazduha
2. Prikuplja vlagu
3. Omogućava “disanje” ulja u t. sudu kada se ulje zagreva i hladi
4. Služi kao rezerva ulja
5. Radi kontrole nivoa ulja na konzervator se postavlja pokazivač nivoa ulja ( od celona-
providan,nesalomiv i nasagoriv)

9. Buholcov relej
Na transformatorima snage preko 250kVA ugrađuje se buholcov relej koji reaguje na
unutrašnje kvarove. B. relej ima dva plovka obrtna oko svojih osovina. Pri lakšim kvarovima
(npr.varničenje) stvaraju se gasni mjehuri koji se kreću prema B. releju i istiskuju ulje prema
dilatacionom sudu. Tada gornji plovak zatvara kontakte signalnog kola. Pri pojavi električnih
lukova i drugih težih kvarova dolazi do brzog zagrijavanja i intenzivnog strujanja gasova, tada
reaguje donji plovak koji isključuje trafo.
Radi sprečavanja deformacije tr. suda, izazvane burnim oslobađanjem gasova pri teškim
unutrašnim kvarovima na poklopac transformatora postavlja se izduvna cijev sa tankom
membranom
10. Odnos transformacije
Odnos primarnog i sekundarnog indukovanog napona, jednak odnosu broja navojaka i
približno jednak odnosu napona primara i sekundara naziva se odnos transformacije
(preobražaja)
E1 N1 U1 I 2
m   
E2 N 2 U 2 I1

11. Gubici snage u transformatoru

U transformatorima razlikujemo:
 magnetne,
 električne i
 dielektrične gubitke snage
Magnetni gubici ( PFe = P0 )
 javljaju se u magnetnom kolu usled histereze (magnetiziranja) i pojave vrtložnih struja

3
  ostaju nepromjenjeni od praznog hoda do punog opterećenja
 da bi se smanjili magnetni gubici magnetno kolo izrađujemo od tr.limova sa primjesom
silicijuma (oko 4%)
Električni gubici (gubici u bakru Pcu= Pc )
 javljaju se u primarnom i sekundarnom namotu usled proticanja struja
 mijenjaju se sa promjenom opterećenja
Dielktrični gubici Pa
 nastaju usled pojave dielektrične histereze u čvrstim materijalima i u ulju

12. Spoljna karakteristika transformatora

Spoljna karakteristika transformatora je kriva linija koja pokazuje kako se menja sekundarni
napon U2 pri promjeni struje opterećenja I2 .

13. Stepen iskorišćenja snage u transformatoru

Predstavlja odnos sekundarne korisne snage ( P2 ) i utrošene primarne snage (P1):
P2

P1

Kako je snaga na sekundaru:

P2  P1  PCu  PFe

To je:
PCu  PFe
  1
P1

14. Načini sprezanja trofaznog transformatora

4
Navoji primara i sekundara trofaznih transformatora mogu se sprezati na tri načina: u trougao,
zvezdu i slomljenu zvezdu.
Sprega u trougao D (d)
Kod sprege u trougao početak jedne faze spajamo sa završetkom neke druge faze

Osobine spoja trougao: fazni naponi jednaki su linijskim naponima U f=Ul, a linijske struje

vece su 3 puta od faznih, tj. I l  3I f

Sprega u zvezdu Y (y)

Kod sprege u zvezdu završeci faza: x,y,z se kratko spoje

Il  I f 3 puta
Osobine: Fazne struje jednake su linijskim strujama , a linijski naponi veci su
U l  3U f
od faznih:
Sprega u slomljenu zvezdu z

5
Primjenjuje se samo na strani niskog napona kod manjih transformatora snage do 250kVA,
10/0.4kV. Za spregu slomljena zvezda potrebno je 14-16% više bakra nego kod sprege zvezda
za istu snagu i napon.
15. Paralelan rad transformatora
Dva ili više transformatora rade paralelno kada su im zajedno spojeni istoimeni krajevi na
primarnoj strani i istoimeni krajevi na sekundarnoj strani.

Da bi paralelan rad bio ispravan transformator mora da ispunjava sledeće uslove:

1. sekundarni naponi pri praznom hodu moraju biti jednaki, tj. m1=m2=...=mn
2. transformatori moraju biti iz iste sprežne skupine
3. relativni naponi kratkog spoja treba da budu jednaki odnosno da se ne razlikuju za
više od 10%
4. razlika nominalnih snaga trafoa u paralelnom radu smije iznositi najviše 1:3

ASINHRONE MAŠINE
1. Svrha asinhrone mašine
Asinhrone mašine su najrasprostranjenije električne mašine. Uglavnom se koriste kao
električni motori koji pretvaraju električnu u mehaničku energiju. Asinhroni motori imaju
široku primjenu kao elektromotorni pogoni u industriji. Koriste se u uređajima automatike i
telemehanike, kod kućnih aparata, medecinskih uređaja itd. Proizvode se u širokom opsegu
snaga, od nekoliko delova vata do nekoliko desetina megavata. Brzina obrtanja asinhronih
motora opšte namjene je od 3000ob/min do 500ob/min, a kod motora za specijalnu namjenu
brzina je i do nekoliko desetina hiljada ob/min.
2. Stator asinhronog motora
Stator se sastoji od
1. Oklopa (jarma ili kućišta)
2. Jezgra statora
3. i namotaja

6
Oklop – je dio statora koji sa unutrašnje strane nosi jezgru i namotaj. Sa obje bočne strane
oklopa ugrađeni su ležajevi za vratilo rotora. Kućište je izrađeno od livenog gvožđa i valjanog
čelika. Na kućištu se nalazi natpisna pločica sa najvažnijim podacima o nominalnom radu
motora
Jezgro statora – je dio mašine kroz koji se zatvara magnetni fluks i koji nosi statorski namot.
Jezgro je sastavljeno od legiranih čeličnih limova tkz. dinamo limova, čija se debljina kreće
od (0,5 do 1) mm. Limovi su međusobno izolovani( papir, lak, vodeno staklo, oksid.
3. Rotor asinhronog motora
Rotor se sastoji od
1. vratila,
2. jezgra rotora
3. i namotaja
Jezgro rotora izrađeno je od dinamo limova istog kvaliteta i obrade kao i jezgro statora. U
uzdužnom smjeru sa vanjske strane jezgre isječeni su žlebovi za smještaj namota rotora.
Zadatak jezgre rotora je da nosi namot i da dobro provodi magnetni fluks. Jezgra rotora mora
biti napravljena tako da prilikom rotiranja izdrži sve centrifugalne sile.
Rotori se u zavisnosti od tipa namota dijele na:
1. fazne (namotane ili rotor sa prstenovima)
2. kratkospojene (kavezni rotor)
4. Fazni rotor
Fazni rotor – upotrebljava se kod motora većih snaga. Namot rotora se ne razlikuje bitno od
namota statora. Krajevi faznih navoja rotora, koji su obično spregnuti u zvezdu izvedeni su do
tri klizna prstena. Prstenovi su međusobno i u odnosu na vratilo izolovani. Na prstenove
naliježu ugljene četkice koje su povezane sa tri fazna otpornika.
Žlebovi rotora izvode se kao zatvoreni, poluzatvoreni i otvoreni
Klizni prstenovi se postavljaju na vratilo i na njih se priključuje namotaj rotora. Izrađuju se od
bronze, bakra ili čelika.
5. Kratkospojeni rotor
Kratkospojeni rotor – imaju asinhroni motori malih snaga. Kao namot rotora koriste se
neizolovani bakarni okrugli štapovi smešteni u žlebove. Sa obe strane štapovi su povezani sa
prstenovima tako da obrazuju tkz kavez.
Štapovi i prstenovi prave se od istog materijala a spajaju se zavarivanjem ili lemljenjem.
Često su štapovi uvučeni u žlebove u dva reda – dvokavezni rotor.
Kod asinhronih motora malih i srednjih snaga magnetno kolo rotora sa okruglim žlebovima
zaliva se aluminijumom tako da se dobije aluminijumski kavez.

7
Motori sa kratkospojenim rotorom imaju mnoge prednosti u odnosu na motore sa faznim
rotorom: prostra konstrukcija, sigurnost u radu je mnogo veća, ne zahtjeva rotorski opornik i
jeftniji.
Nedostatak: pri pokretanju ovi motori iz mreže uzimaju veliku struju koja je neugodna i za
motor i za mrežu.
SINHRONE MAŠINE
1. Općenito o sinhronim mašinama
Sinhrone mašine predstavljaju mašine naizmenične struje. Koriste se uglavnom kao generatori
električne energije naizmenične struje, te stoga predstavljaju jedan od glavnih delova
elektroenergetskog sistema. Sinhrone mašine imaju široku primenu i kao električni motori
velikih snaga (preko 100 kW). U praksi široku primenu imaju i sinhroni motori uprošćene
konstrukcije.
2. Konstrukcija sinhronih mašina
Stator sinhrone mašine je cilindričan i po građi je identičan statoru asinhrone mašine:
 Magnetno kolo statora je sačinjeno od tankih i međusobno izolovanih feromagnetnih
limova, koji su po unutrašnjoj strani ožlebljeni.
 U žlebovima statora je smešten namotaj statora. Namotaj je najčešće trofazni.
Kod sinhronih mašina se primenjuju dvije konstrukcije rotora:
 Rotor sa isturenim polovima,
 Cilindrični rotor.
Kod rotora sa isturenim polovima oko jezgra svakog pola postavljeni su pobudni navoji
učvršćeni pomoću polnih nastavaka. Jezgro je od punog materijala. Kroz rotorski namotaj
protiče jednosmerna struja. Njegovo napajanje se ostvaruje pomoću dva klizna koluta na
vratilu i četkica pričvršćenih na statoru pomoću držača.

Cilindrični rotor je od ožlebljenog gvožđa, obično masivnog.Namotaj rotora je postavljen u

žlebovima rotora.Ova konstrukcija se skoro isključivo primenjuje kod dvopolnih ili
četvoropolnih mašina.
3. Princip rada sinhronog generatora

8
Pogonski stroj (turbina) vrti istosmjerno magnetno polje na rotoru konstantnom mehaničkom
brzinom vrtnje ns, a u namotima statora se, prema zakonu elektromagnetne indukcije,
induciraju trofazni naponi.
Efektivna vrijednost i frekvencija induciranog napona u jednoj fazi namota na statoru, su:

Priključenjem generatora na krutu mrežu napona U1 i frekvencije f1, u namotima statora

poteku struje ia, ib i ic uslijed kojih se formira trofazno okretno magnetno polje koje se vrti
brzinom ns = 60f1/p.
Istosmjerno magnetno polje rotora i okretno magnetno polje statora formiraju u stroju
zajedničko magnetno polje koje se takoder vrti mehaničkom brzinom ns.
Mehanička brzina vrtnje rotora i brzine vrtnje okretnog i zajedničkog magnetnog polja su
jednake - sinhrone.

4. Radni režimi sinhrone mašine

Sinhrona mašina može da radi kao:
 sinhroni generator ili
 sinhroni motor.
Sinhrona mašina može i da proizvodi i da troši reaktivnu energiju, za razliku od asinhrone
mašine koja u svim svojim radnim režimima uvek troši reaktivnu energiju.
5. Sinhroni motori
Sinhroni motori mogu biti sa stalnim (permanentnim) magnetima ili sa pobodnim namotajem.
Sinhroni motori sa stalnim magnetima se koriste na mjestima gdje je neophodno njihovo
precizno i kvalitetno upravljanje, i uglavnom se prave za male snage. Kod ovog tipa sinhrone
mašine na rotoru su stalni magneti, što znači da je pobuda ovih mašina konstantna. Izuzetno
su važni za primenu u robotici, alatnim mašinama i servopogonima.
Sinhroni motori sa pobudnim namotajem na rotoru se primenjuju umesto uobičajenih
asinhronih motora za velike snage (preko 100 kW).
6. Uslovi za paralelan rad sinhronih generatora
S obzirom na to da sinhroni generatori imaju velike snage, priključenje generatora na već
postojeću krutu mrežu provodi se ako je ispunjeno slijedeće:
 naponi generatora i mreže moraju imati jednake amplitude,
 naponi generatora i mreže moraju imati iste vremenske promjene, odnosno jednak
fazni ugao,

9
  frekvencija napona generatora mora biti jednaka frekvenciji mreže,
 redoslijed faza generatora mora odgovarati redoslijedu faza mreže.
Ako ovi uvjeti nisu ispunjeni, pojavljuju se velike struje izjednačenja izmedu generatora i
mreže kao i moment torzije na osovini što uzrokuje trajnu deformaciju namota generatora, a u
nekim slučajevima čak i lom osovine stroja.
Postupak priključenja sinhronog generatora na električnu mrežu naziva se sinhronizacija.

7. Sinhronizacija
Sinhronizacija se provodi na slijedeći način:
1. sinhroni generator se pogonskim uredajem zavrti do brzine bliske sinhronoj, a
pobudna struja se podesi tako da napon generatora bude približno jednak naponu
mreže
2. pogonskim strojem se tačnije podesi brzina vrtnje (frekvencija), a strujom pobude
amplituda napona generatora, što se prati na instrumentima sinhronizacijskog uredaja.
3. u trenutku kad nema otklona na nul-voltmetru i kad oba instrumenta za mjerenje
frekvencije pokažu istu vrijednost, uključi se sklopka izmedu generatora i mreže čime
je postupak sinhronizacije završen.
Sinhronizacija generatora velikih snaga provodi se automatski i brzo, uz pomoć posebnih
sinhronizacijskih uredaja koji prate uskladenost redoslijeda faza generatora i mreže te
podešavaju amplitudu, fazni ugao i frekvenciju napona generatora u skladu s uvjetima u
mreži.

8. Princip rada sinhronog motora

U motorskom režimu rada stator sinhronog stroja priključen je na trofaznu električnu mrežu.
Struje koje teku kroz stator proizvode trofazno okretno magnetno polje koje se vrti brzinom
srazmjernom frekvenciji električne mreže:

Ako se rotorski namot priključi na istosmjerni napon, istosmjerna struja I f će stvoriti

magnetno polje čiji magnetni tok ima konstantnu amplitudu Φf .
Da bi sinhroni stroj radio kao motor potrebno je rotor dovesti na brzinu vrtnje koja je jednaka
brzini vrtnje okretnog polja statora.
Nakon što se dovede na brzinu vrtnje n s, rotor stroja će se nastaviti vrtiti bez pomoći vanjskog
izvora i na osovinu će se moći priključiti radni stroj.

9. Puštanje sinhronog motora u rad

Rotor sinhronog motora može se dovesti na sinhronu brzinu vrtnje na tri načina:
1. pomoću drugog pomoćnog stroja priključenog na osovinu motora,
2. asinhronim pokretanjem koje se može izvesti ako se u rotor ugradi dodatni (zaletni)
kavez,
3. korištenjem pretvarača frekvencije postavljenog izmedu mreže i motora.

1. Pokretanje pomoćnim strojem nije praktično jer zahtijeva mehaničko spajanje, a zatim,
nakon obavljenog pokretanja, odspajanje osovine pomoćnog stroja.

10
2. Za asinhrono pokretanje sinhronog stroja potrebno je u rotor ugraditi dodatni - zaletni
kavez. Pomoću zaletnog kaveza stroj će se pokrenuti kao asinhroni i dostići brzinu vrtnje koja
se malo razlikuje od brzine vrtnje okretnog polja statora.
Zatim se rotorski namot priključuje na izvor istosmjernog napona. Konstantan magnetni tok
će se vrtiti mehaničkom brzinom rotora, a razlika izmedu brzina vrtnje okretnog magnetnog
polja statora i magnetnog polja rotora vrlo mala. U stroju se stvara takozvani sinhronizirajući
ili ”uskočni”moment koji će rotor dovesti na sinhronu brzinu vrtnje.

Pored pomoći kod pokretanja, kavez na rotoru služi za prigušenje oscilacija struje i
amortiziranje mehaničkih udaraca na osovini u prijelaznim pojavama. Zbog ovakve uloge,
kavez se kod sinhronih strojeva naziva prigušni ili amortizirajući.

3. Pokretanje frekventnim pretvaračem vrši se podešenjem male vrijednosti frekvencije na

frekventnom pretvaraču, pri uključenoj pobudi na rotoru, uvjeti opisani kod asinhronog
pokretanja ostvaruju se pri malim brzinama vrtnje okretnog polja statora. Postepenim
povećavanjem frekvencije na izlazu frekventnog pretvarača povećava se i brzina vrtnje rotora
motora koja se zatim dovede do nazivne sinhrone brzine vrtnje ns=60f1/p.

ISTOSMJERNE MAŠINE
1. Općenito o istosmjernim mašinama
Mašine jednosmerne struje (jednosmerne mašine) su zbog svojih veoma dobrih funkcionalnih
karakteristika nekada predstavljale često rešenje u električnim postrojenjimai pogonima. Zbog
veće cene, složenijeg i skupljeg održavanja, manje pouzdanosti i kraćeg veka trajanja, danas
se motor jednosmerne struje sve više potiskuje od strane jeftinijih, jednostavnih i robustnih
električnih motora za naizmeničnu struju upravljanihmikroprocesorima i napajanih
energetskom elektronikom. Generatori jednosmerne struje su praktično potisnuti
poluprovodni čkim ispravljačima. Međutim, generator jednosmerne struje sa nezavisnom
pobudom, zbog svojih veoma dobrih karakteristika se često koristi kao kočnica u
laboratorijama za ispitivanje električnih mašina.

2. Sastavni dijelovi istosmjerne mašine

Dijelove istosmjerne mašine moguće je podijeliti na slijedeće način:

 Mehanički dijelovi – kućište, osovina, ležajni štitovi, ležaji, ventilatori
 Električki dijelovi – namotaj statora i rotora, kolektor, četkice, priključne stezaljke
 Magnetski dijelovi – jaram statora, glavni i pomoćni polovi statora, jaram i zubi
rotora, zračni raspor.

3. Stator istosmjerne mašine

Stator je nepokretan dio mašine. Sastoji se od kučišta i magnetskih polova. Kučište je u

obliku šupljeg valjka na čijoj se unutrašnjoj strani nalaze magnetni polovi. Stator je zatvoren s
obje strane jednim poklopcem koji mogu biti otvoreni i zatvoreni (ovisno o vrsti hlađenja
mašine). Kučište je napravljeno od lijevenog željeza. Na donjem dijelu kučišta nalazi se
postolje na koje se postavlja mašina.

11
 Slika Stator mašine istosmjerne mašine: a) sistem i njegovo magnetno polje;
b) magnetni pol i njegovi dijelovi.

Magnetna polja stvaramo pomoću elektromagneta.

Elektromagneti su parovi magnetnih polova koji se sastoje od magnetskogjezgra koje je
produženo u tzv. Polne nastavke (papuče) i od magnetnog namotaja.

Magnetsko jezgro elektromagneta izrađeno je od tankih međusobno izolovanih dinamo-

limova. Oblik mu je valjkast ili pravaougaon. Prdnost valjkaste jezgre je u tome što je izvedba
namotaja jednostavna i što je presjek jezgre najoptimalnije iskorišten za prolaz silnica
magnetskog toka. Zadatak dinamo-limova je da što više i ravnomjernije obuhvata rotor,te da
na što pravilnije rasporede silnice magnetskog polja na rotoru.

Magnetski namotaj napajamo istosmjernom strujom koja stvara stalno magnetsko polje
neophodno za rad mašine. Ova struja služi za pobuđivanje magnetskih polova pa je zato
nazivamo strujom pobude (uzbude). Pobudni namotaji izrađeni su od izolovanih bakrenih
provodnika okruglog i pravougaonog presjeka. Smjer magnetskog polja magneta određen je
smjerom struje kroz pobudni namotaj.

Glavna uloga satatora je da provodi magnetne linije sila između polnih nastavaka i rotora,
zatim preko rotora idu opet kroz zračni zazor u južni magnetni pol S, te se od južnog pola
preko jarma statora vračaju u sjeverni magnetni pol N. Da bi što veći broj magnetnih silnica
prolazio kroz rotor, potrebno je da razmak između polnih nastavaka i oboda rotora bude što
manji.

Dva pola, sjeverni N i južni S pol, čine jedan par polova. Prema broju polova, mašine
istosmjerene struje djelimo na dvopolne, četveropolne, šesteropolne itd.

4. Rotor istosmjerne mašine

Rotor je pokretni dio mašine. Sastoji se od armature sa namotajima i osovine. Armatura ima
oblik punog valjka koji je s vanjske strane uzdužno ižlijebljen. U žlijebove smještaju se
izolovani provodnici koji obrazuju namotaje. Armaturu nosi osovina koja je oslonjena na dva
ležišta koji se nalaze na poklopcima s obje strane statora.

12
 Slika Rotor mašine istosmjerne struje
Struja u rotoru je naizmjenična, tako da je armatura rotora izložena stalnom premagnetisanju i
pojavi vrložnih struja, uslijed čega dolazi do donjeg zagrijavanja. Da bi se gubici smanjili (ne
možemo ih u potpunosti ukloniti) potrebno je da armatura ima što manji zaostali magnetizam
i da na neki način pruža znatan otpor vrtložnim strujama, a omogući što bolji put silnicama
magnetnog polja. To postižemo na taj način što aramaturu izrađujemo od kružnih dinamo-
limova međusobno izolovanih i postavljenih okomito na osovinu.
Utori u koje smještamo namotaje mogu biti različitog oblika, a najvažniji su otvoreni i
poluzatvoreni. S gornje strane stavljaju se drveni klinovi, koji štite namotaje od eventualnog
ispadanja za vrijeme vrtnje rotora. Namotaji su izrađeni od izolovane bakarne žice čiji oblik i
presijek, kao i vrsta izolacije zavisi od jačine struje koja teče kroz namotaje ,tj.napona pod
kojim se namotaji nalaze. Bakar za izradu namotaja je čisti elektrolitski bakar.

5. Kolektor

Kolektor (komutator) je važan dio mašine ist.struje. valjkastog je oblika i nalazi se na istoj
osovini gdje i rotor. Sastoji se od velikog broja bakarnih ploča (lamela) koje su međusobno i
prema željeznom tijelu izolovane. Za izolaciju upotrebljava se tzv. Kolektorski mikanit
debljine 0,6 do 1,2 mm. Izolacija između lamela je potpuno jednaka i mora biti niža od samih
lamela. S unutrašnje strane lamele su pričvršćene u obliku lastinog repa. Spojna žica ili traka
od namotaja rotora vežu se za lamelu kolektora lemljenjem.

Slika Kolektor: 1 – tijelo rotor, 2 – izolacija, 3 – prorez za spajanje , 4 – lamella, 5-stezni

prsten, 6 – stezni vijak i 7 – izolacioni umetak

Kolektor je najosjetljiviji dio mašine. Ako dođe do većeg oštećenja vršimo tokarenje ili
brušenje kolektora. Nakon toga kolektor se polira pomoću brusnog papira.
Uz kolektor dolaze četkie (dirke). One su nepokretne i moraju dobro nalijegati na kolektore.
Zadatak im je da uspostavljaju trajnu vezu između unutrašnjeg i vanjskog dijela elek.kola. s
obzirom na materijal od koga su napravljene imamo sljedeće vrste četkica:

 grafitne četkice (nalaze primjenu kod mašina koje rade sa čestim udarima
elek.struje);
 ugljeno-grafitne četkice su tvrđe od grafitnih (primjenjuju se kao i predhodne)
 četkice od tvrdog ugljena (primjenjuju se za sve motore snage do 15 kW i 500V) itd.
6. Vrste motora istosmjerne struje

Između motora i generatora istosmjerne struje nema nikakve razlike u konukcijskoj izvedbi.
To znači da se oni ne razlikuju ni po načinu međusobnog spajanja pobudnog namotajarotora.
Motore istosmjerne struje dijelimo na:

 Motore sa paralelnom (porednom) pobudom

 Motore sa serijskom (rednom) pobudom
13
  Motore sa složenom pobudom.
Sve tri vrste ovih motora imaju široku primjenu.
7. Princip rada istosmjernog motora
Da bi mašina istosmjerne struje radila kao motor četkicećemo spojiti na izvor istosmjerne
struje. Dovođenjem istosmjernog napona na četkice u navojku će poteći struja u suprotnom
smjeru.
U momentu puštanja struje neka je provodnik l pod sjevernim polom, a poluprsten b pod
četkom B koja je u vezi sa minus-polom baterije. U isto vrijeme provodnik 2 je pod južnim
polom i poluprsten α pod četkom A koja je vezana sa plus-polom baterije. Da kle imamo
provodnik u obliku navojka kroz koji protiče struja, a nalazi se magnetskom polju. Ostvarena
je pojava elektromagnetskih sila koje stvaraju momenat sile i okreću navojak. On ima
suprotan smjer od onog kada je mašina radila kao generator i to više nije otporni momenat
nego obrtni momenat pod čijim djelovanjem navojak počinje da se vrti.

Slika Shema principa rada motora istosmjerne struje.

Smjer elektromagnetskih sila određen je pravilom koje glasi:“ Ako lijevu ruku postavimo tako
da magnetne linije padaju okomito na dlan, a ispruženi prsti pokazuju smjer struje u
provodniku, ispruženi palac pokazaće smjer izbacivanja provodnika.“
Provodnik 2 odlazi ka sjevernom polu, a provodnik l prema južnom polu. Sa provodnikom 2
okreće se i njegov poluprsten α, a sa provodnikom l poluprsten β. Nakon okretanja od 180°
situacija se izmjenila (provodnik 2 je u vezi sa minus-polom baterije, a provodnik l u vezi sa
plus-polom baterije). Na taj način je omogućeno da smjer elektromagnetskih sila kao i njihovi
momenti pod oba magnetna pola ostanu isti.
Kako je istosmjerna struja nepodesna za prenos zbog nemogućnosti transformacije, onda je
jasno zašto je istosmjerna struja zamjenjena naizmjeničnom. Zbog svojih specifičnih osobina,
neke mašine istosmjerne struje su i dalje ostale u primjeni (serijski motori u električnoj vuči,
kod dizalica i dr).

14
 Slika Objašnjenje principa rada motora istosmjerne struje
Motor će se okretati kada mu dovedemo električnu struju iz mreže. Što je motor više
opterećen, on da bi se okretao, treba da ima što veći obrtni momenat za razliku od otpornog
momenta kod generatora, koji se protivio okretanju. Elektromagnetna sila kod stalnog
magnetskog polja utoliko je veća ukoliko je jača električna struja. Da bi se motor pri većem
opterećenju okretao, mora iz mreže vući sve jaču struju. Pri okretanju navojak siječe silnice
magnetskog polja, što u navojku uzrokuje pojavu indukovanog napona.

8. Promjena brzine okretanja istosmjernog motora

Brzina okretanja istosmjernog motora ovisi o kombinaciji napona i struje koji teku kroz
armaturu, te o opterećenju. Brzina motora proporcionalna je naponu, dok je moment
proporcionalan struji. Upravo zbog ovih svojstava se istosmjerni motor vrlo često koristi u
elektromotornim pogonima koji zahtijevaju upravljanje brzinom (zahvaljujući razvoju
energetske elektronike pojednostavilo se upravljanje brzinom i ostalih vrsta elektromotora).
Brzina motora se može mijenjati promjenom otpora armature, koje se izvodi dodavanjem
vanjskog promjenjivog otpora spojenog u seriju s izvorom, ili korištenjem promjenjivog
naponskog izvora.

ELEKTROMOTORNI POGONI

1. Općenito o elektromotornim pogonima

Elektromotorni pogon je pokretanje radnog stroja pogonskim elektromotorom. U širem

smislu pojam definira i način upravljanja i regulacije rada stroja.
Elektromotorni pogoni su danas, zahvaljujući pouzdanom i tihom radu, malim dimenzijama i
niskim troškovima eksploatacije, najčešće korišteni pogoni radnih strojeva u svim granama
industrije i prometa. Prema vrsti korištenih motora elektromotorni pogoni se dijele na
istosmjerne (DC) i izmjenične (AC). Elektromotorni pogon može biti reguliran i tada zadanu
radnu točku (brzinu vrtnje, okretni moment) određuje regulator. Ako regulator ne postoji
elektromotorni pogon radi u prirodnoj radnoj točki određenoj karakteristikom elektromotora i
radnog stroja i tada govorimo o nereguliranom elektromotornom pogonu.
2. Sastavni dijelovi elektromotornog pogona

Elektromotorni pogon se sastoji od četiri osnovna elementa:

 Elektromotor,
 Radni mehanizam,
 Spojni element elektromotora sa radnim mehanizmom

15
  Elementi kojima se elektromotorni pogon priključuje na izvor električne energije i
kojima se elektromotorni pogon reguliše ili se njime upravlja

ELEKTRIČNA VUČA

1. Općenito o električnim vozilima

Električna vozila, vozila pokretana elektromotorom. Elektromotorni pogon takvih vozila

naziva se i električnom vučom, pa se ona ponekad nazivaju i elektrovučnim vozilima.
Električna vozila uglavnom ne ispuštaju ispušne plinove, ne stvaraju buku, imaju bolji stupanj
djelovanja i bolja vozna svojstva od vozila pogonjenih motorom s unutarnjim izgaranjem
jednake snage, pa su njihove prednosti znatne. Ipak, zbog ograničene autonomnosti
uzrokovane tehničkim poteškoćama vezanim uz dobavu električne energije, ta su vozila
široku primjenu zasad našla u javnom prometu (željeznica, tramvaj i trolejbus) te za
sporadične slučajeve autonomnoga teretnoga i osobnoga prijevoza (za prijevoz manjih tereta
unutar tvorničkih pogona, skladišta i sl. rabe se akumulatorska elektrokolica, u rudnicima
akumulatorske i trolej- lokomotive, na željezničkim kolodvorima manevarske lokomotive, u
gradskim jezgrama i područjima zaštićena okoliša elektrobusi, elektrotaksiji i druga laka
električna vozila za prijevoz osoba i tereta, a za prijevoz gradskim četvrtima i osobni
transporteri, električni bicikli, motocikli i sl.). U posljednje doba intenzivno se radi na razvoju
i postupnom uvođenju električnih osobnih automobila, pa se vjeruje kako će oni u budućnosti
preuzeti znatan dio automobilskoga tržišta. Nekonvencionalna vozila, kao npr. pružna lebdeća
vozila pogonjena linearnim elektromotorima, tek su u početnoj fazi primjene.

2. Podjela električnih vozila prema mjestu izvora energije

Prema mjestu izvora električne energije razlikuju se

 nezavisna i
 zavisna električna vozila.
Nezavisna električna vozila crpu električnu energiju za pogon elektromotora iz izvora
ugrađenog u samom vozilu. Kod akumulatorskih vozila električna je energija pohranjena u
akumulatoru (npr. kod → električnog automobila), a kod nekih se nezavisnih vozila dobiva
izgaranjem goriva, što se ostvaruje pogonom električnoga generatora dizelskim ili benzinskim
motorom, rjeđe plinskom turbinom (vozila s → hibridnim pogonom). Izvor električne energije
može biti i → gorivni članak s izravnom pretvorbom kemijske u električnu energiju,
ili → sunčana baterija (kao kod sunčanog ili solarnog automobila).
Zavisna električna vozila preuzimaju električnu energiju iz elektroenergetske mreže preko
kontaktnoga voda i pantografa koji po njemu klizi (npr. električna lokomotiva, tramvaj,
trolejbus) ili s pomoću posebne tračnice (podzemna željeznica). Tehničke i ekonomske
prednosti električnoga pogona osobito su uočljive u željezničkom prometu. Spram parnog i
dizelskog pogona ističe se pouzdanošću, većom instaliranom snagom po osovini, prijevoznom
i propusnom moći pruga, a manjim utroškom energije, troškovima iskorištavanja i štetnim
utjecajem na okoliš. Bolji su također i higijensko-tehnički uvjeti rada osoblja. Zbog velikih
investicijskih ulaganja u elektrifikaciju željeznica, navedene prednosti dolaze do izražaja kod
većih gustoća prometa.

16