UBODNIK

Govorili su stori da je politika kurba, a nismo kapili zoc. Ma ben i nami se prosvitlilo,
pok smo u ova novija doba kapili da je kurba onoliko koliko smo non sinih i ćerih
izabrali. Opala, pitote se, zoc ovako oštro odma na parvu? E, rekli su pametni naši
stori da ko se jedon put opari i na studeno puše. U nos većina penso da, kad so obo
politici govori ni potriba puno žvaćot, pogotovo obo onima ca se mećedu u parvi red,
jerbo da se u molo misto ala našega svi dobro poznajemo. E, „u tom grmu leži zec“.
Ni šjor no, NE poznajemo se. Pogotovo NE u ovima poslima. Pratika je pokozala da
kad god smo birali na račun onega ca smo pensali da znomo ispalo je nopoko.
Pitote se zoc? Baš zato ca smo pensali kakovi SU, a ne kakovi ćedu BIT. Niko je
reka, kako svit poteštotima, da imaju birat somo tri nocina lavura:

1. Ako hoćeš vlodat puno, ni važno ca ćeš ucinit. Važno je da se zamiriš polovici,
manje jedon.

2. Ako ti je važno ucinit puno dobrega, tuko ti se zamirit svima.

3. A ako hoćeš da rika toci, a da ti stojiš u fermu gledoj se ne zamirit nikomu, ma ćeš
se tako na kudnju zamirit svima.

A eto, sva ova godišća smo birali mi, ma su birali i Milan i Zoran i Pjerino. Doša je
red i na Rinota. Mi smo izabrali njega, sad je red da izabere on. Ovi dosle su nos
privarili, ca smo nin otvoreno rekli na izborima, a hoće Rino vidićemo. Celegat je uvik
imo rigvorda pok se ufomo da je tako i ovi put. Još koji don pok će škodit i parvo
godišće od Rinotovih cetiri. Rino, do tebe je kakov će Celegat bit do godišća.

Stojte ga dobro i zdravi i veseli bili, Vaš Celegat

Celegat postivo: Siniša Matković-Mikulčić

Naslovnica: Siniša Matković-Mikulčić (ideja) i Joško Bracanović (realizacija)

Celegat napisali: Katija Jakus Vučetić, Ivan Buzolić - Lojko, Zorka Bibić, Joško Bracanović, Siniša
Matković-Mikulčić, Marinko Jurić, Joško Rosso, Vesna Jelušić - Dominović, Vrila Pešnja, Krešimir
Marušić, Tonči Gabelić, Ivana Mateljan, Ante Kliškić, Marijana Matković i anonimni

Slike i fotomontaže: Ante Kliškić, Joško Bracanović, Siniša Matković-Mikulčić, šjor Gugl

Izahodi: 04.03.2014.

A di smo mi
U For kad vonka izojdeš,
nikoga ne nojdeš.
Jedino me pasi digod do rive kumpanjaju
pok se doma tornaju.
Kalon se jo onda na rivu,
a ona lipa, bila, blišći,
nasrid nje somo maška spi.
Kad me je odoćala,
somo je glovu lino pomakla,
pomalo se ustala,
i u parvu kolu nestala.
Barž i bidnoj maški jugo cini fotu
kad je tako ćapala rotu.
Kad son na Pjacu arivala
tišina me svu zamantala.
A onda zvon zabreco,
Svitu obo smarti jovjo
Ne znon kome je provjo.
Tako non sad pasi i maške
tišinu groda guštaju,
i gosti ca liti dojdu
Ovu lipotu taštaju.
A di smo mi…?
Vrila pešnja
*****
Gospa od fumonja
Gospa Kandalora,
vrime od fumonja.
Do Kruvenice noge protegnit
dim koji potegnit.
Kako ditetu
to mi se cudo svidilo,
da more fumat svak,
ma posli parvo dvo dima
štumak mi se diga.
U garlo se priseli,
Cili obid vonka izleti.
Posli se štumak prišvadi,
Svako godišće na Kruvenicu
Španjulet se hodi upolit.
Vrila pešnja
Ca cekomo
Pari mi se da smo svi
Postali Jure Karnevol
Vajalo bi svih za sve okrivit
jer i jesmo i za sve somi krivi
sve smo molali
Svi non na glovu sedidu.
U svoje misto
ne moremo već mirno ni jist,
ni spat,
ni govorit,
ni lavurat.
U svoje smo misto kako furešti došli bit,
a sa nami zapovido niki drugi svit.
Arivaju liti kako mrovi
šolde u nos ubrat
i onda hi u svoje misto gredu satrat.
A ni mi nismo puno boji,
glavno je da se valuta broji.
Naše ni već ni more, ni kose, ni vale
i njih su puste koncesije agvantale.
Obo brodima ca su cilo more zapasali,
sve išporkali,
da bi svoje monode
kad na jahtu stojidu kako u veltrinu
svima pokozali,
ni potriba ni govorit.
Jedon smo veliki karnevol postali
sve ca vridi s vragon molali ća
i kako jedne mone ostali.
Vrila pešnja

HVARSKA PJACA
Stojim na prozoru i gledam,
Gledam taj kamen,
Koji prkosi svemu i svima
A još uvik,
Još uvik
U njemu lipote ima.
Star , istrošen
na njemu friž do friža, friž,
Gledam taj saliž,
Na kojem svi zapinju, padaju, kližu
Dok godine polako gmižu.
Kamen do kamena
Tu i tamo skale
Protkalo je najveću pjacu
od Mandrača do Katedrale.
Stoji ponosna ta hvarska pjaca
Puna svitlosti i lipote
Dok ljudi dolaze, odlaze, prolaze
Zapinju, padaju, kližu
Iz svih krajeva svijeta stižu.
Svak, baš svak želi na nju doć
Jer ona ima čarobnu moć.
Jer hvarska pjaca
Obična je cesta i okupljalište,
ona je modna pista i dječje igralište,
Ona je Muzej i Kazalište.
To je mjesto grijeha
I mjesto gdje se prijatelj časti
Ali i mjesto gdje se hodočasti.
Ona je brodska luka i velika bina
Crkvena i politička tribina.
Ona je mjesto ića i pića
I bezbroj životnih priča
Dobre vibracije osjeti svak,
U ti veliki dnevni boravak.
Ona je čarolija prava
Koja nikada ne spava.
To je mjesto gdje zvukovi određuju
Početak i kraj dana
Mjesto vječitog šušura
Gdje na Loggia na starom satu
otkucava ura.
Buka i galama,
Lavež pasa i cvrkut ptica,
Krik galeba i klepet golubova,
Cika i vika razigrane djece,
Zvuk brodica i povik ribara
Klapska pisma ali i puno jača
Pisma navijača.
Šušur, ton do tona
Sirene brodova i crkvenih zvona.
Hvarska pjaca je
Mjesto uronjeno u lipotu
I sa lipotom se druži
Dok Katedrala, Arsenal, Kazalište,
Loggia i Mandrač oko nje kruži.
A nad njom ko vojnik na straži
Fortica pokazuje sve svoje draži.
I nema toga ko ne želi na hvarsku pjacu doć
I osjetit svu njenu i moć.
Stojim na prozoru, gledam
Gledam taj kamen
Koji prkosi svemu i svima
A još uvik
Još uvik
u njemu lipote ima.
Vesna Jelušić-Dominović
 NAŠA KUĆA
Naša kuća uz Arsenal stala
Priljubljena, stisnuta
I jedna cjelina postala.
Zagrljeni, sljubljeni
Kao ljubavnici stoje
godine prolaze ,stoljeća se broje.
Do ulaza kojeg čuva Lav i njegova krila
maleni dvor,gustirna,
kamene skale, prava idila.
A gore iz prozorčića tiramola
šta život znači,
sa kazalištem drži se šotobraco,
da budu što jači.
Sa druge strane
Na Fontiku, da zablista pjaca
U svoj svojoj dužini smjestila se teraca.
Velika teraca kamenom ogrlicom ograđena
Pogled predivan pruža
Pa ako niste znali
Zato su joj ime Belvedere dali.
Na našoj kući
Dva mala krovića
kao neka šala
Naslonila se na veliki krov Arsenala.
Spojeni kao štit
prave zavjetrinu
I o stoljetnom teatru
Tako zajedno brinu.
Teatar stoji tu u sjeni
U velikom hladu
Strpljivo čeka
dok na njemu radu.
Čeka da glumci svrate
Dušu da mu glumom vrate.
Da širom vrata otvori
I da se o njemu zbori.
Da ne bude osamljen i tužan
Naša kuća časti ga životom
Jer samo tamo gdje se živi
Sve odiše ljepotom.
TURIZAM
Koja je to ironija
nakon 150 godina
strategija se traži
Kakvi turizam važi.
Skupile se mudre glave
I strategiju oni prave.
Dijalog je dosta bučan
DOK JE CILI GRAD ZAKLJUČAN
Ideje se traže nove
A katamarani jednostavno NE PLOVE.
Proučavaju nove strategije
za zdravstveni i masovni turizam
tu mjesta više nije.
Ne prolazi ni elitni, Bože mi oprosti
A tek što smo doživili od te mladosti.
Red je doša, ovo sliči vicu
da strategija obuhvati dicu.
Nakon elitnih obećanja
Evo „Sunčani Hvar“
Nije ima mira
Pa dječje rođendane sada organizira.
Sad samo na radost dice
montirat na pjacu triba
Ljuljačke,tobogane i klackalice.
Do 21 sat dječje pjesmice nek sviraju kafići
A onda lagano svak svojoj kući ići.
Nikoga neće boliti glava
Cili grad će mirno da spava.
A sve razgolićene „mone“
Dobit će crvene kartone.
To je prava stvar
Svi će ljetovat u naš Hvar.
Vesna Jelušić-Dominović
 SA KRALJEVSKIH DVORA
Telefon je odjeknuo prostranstvom
Buckinghamske palače točno u 9 sati i 32
minute po londonskom vremenu. Stari butler
James, već pola stoljeća u službi Njezinog
Veličanstva, javio se dugim i otegnutim:
Yeeeeeeeeees? Na drugoj strani žice čuo se
muški glas sa jakim slavenskim naglaskom:
„Helou, gud dej, vi ar koling from Hvar,
Kroejša“
„Oh, bojim se da ne znam gdje je to.“
„U Europskoj Uniji, od lani. Zemlja preko
puta Italije.“
„Aha, u redu. Kako Vam mogu pomoći?“
„Možete li nas spojiti sa princom Herijem?“
„Zašto, ako smijem pitati?“
„Imamo odličnu ponudu za njega. Grejt
ofr.“
Telefonske žice nekoliko su minuta brujale i
zujale te se nakon nekoliko minuta čuo
drugi glas.
„Helou, gundej, jesmo li dobili princa
Herija?“
„Daaa…izvolite.“
„Ljubimo ruke! Mi smo tjurist ofis iz
Hvara…ajlnd in Kroejša, Juropijn junijon.
Imamo veri gud ponudu za Vaše
veličanstvo.“
„Ahaaa…“
„Vel, gledajte, imamo jedan objekt u našem
gradu, jednu kao tvrđavu, fortres, koja se
zove Venjeranda i koju mislimo urediti za
nju tjurist sizn, osmisliti sadržaje i ponudu,
znate kako to ide. Mislili smo Vas pozvati
na otvaranje Venjerande u petom mjesecu
i…“
„Čekajte, zašto baš mene? Zar nemate neke
Vaše poznate ličnosti?“
„Paaaa…”
„Zar nemate neke svoje znamenitosti?“
„Šjor Harry, što da Vam kažem, kazalište je
godinama zatvoreno, a naši su glumci
napravili predstavu zadnji put u prošlom
stoljeću. Muzeji i galerije? Pliiiz. Pa tko više
ide u kazalište, u muzeje? Ovdje je ljudima
pun k…ufer kulture. Ful valiž. To Vam je
sad moda: ljudi traže samo zabavu im
želimo to ponuditi. Znate kako je, i u krizi
treba zaraditi. Ljudi žele ići tamo gdje idu
selebritiji, njihovi uzori. Vaše veličanstvo,
naši gosti žele gledati Vas gdje skačete u
bazen, kao što ste…“
„Ne razumijem. Kakvo skakanje u bazen?“
„Vaše visočanstvo, dont ju rimember? Pa u
Venjerandi ste skakali u bazen.“
„Stop, stop. Odakle ste ono rekli da
zovete?“
„Hvar, Kroejša.“
„Hmmm…da, lijepo mjesto, čuo sam od
prijatelja o tome.“
„Ali, prins Heri, Vi ste ovdje bili!“
„Ne.“
„Kako ne?! Bili ste u svim svjetskim
medijima!“
„Oh, gospodine, pa ja svugdje putujem. I
svugdje se kupam u bazenima, jacuzzijima.
A to skakanje u bazen vjerojatno je bilo,
hmmmm, na Maldivima. Madeiri. Ili
Sejšelima, Karibima, sasvim je svejedno. Ne
znam više.“
„Ali mi smo na Vama izgradili brand! Na
Vašem skakanju u bazen na Venjerandi! Na
čašama štok-kole i tvist ofovima koje ste
popili! Svi će dolaziti gledati Vas kako
skačete u taj vražji bazen! Vi ste naša nada
za opstanak turizma! Tjurizm survajvl!“
„Sorry, der iz nating aj ken du. Gud lak end
baj!“
„Nudimo Vam dva milijuna kuna iz
gradskog proračuna… pliiiiiiiiiz!“
Kvrc. Tu-tu.
„Poklopi je! Poklopi je slušalicu, konkori ga
rastocili! Ca ćemo sad?“
„Pa, moremo zvat, ca jo znon, Los Anđeles.
Tamo je ona Bejons i njezina molo, Blue
Ivy. Znoš, Pjerino je bi proglosi počasnom
građankom Fora. Moremo to iskoristit.“
„Ne da moremo, nego MORAMO, kapiš?!
O temu non ovisi sezona!“
„Okej, dobro je, ma di ćeš noć oti plavi
bršljan? I pari da će se Bejons jovit i
pristat…moreš mislit.“
„Znoš co, doćemo kraju. Doj mi telefon,
odma! Zov mi Tinota u zadrugu!“
Tuuuu – tuuuu – tuuuu
„Alo, jeson dobi poljoprivrednu zadrugu?“
„Je.“
„Potriba mi je dvodeset….ne, malo će bit…
pedeset litor vidrijole.“
„Ca će ti?“
„Tino, muc i bud od koristi. Sve za
turizam!“
Ljeti 2014. u Hvaru cvjeta turizam. Svi
dolaze gledati plavi bršljan na putu prema
punti Pelegrina. Uređene su pješačke staze
do plavog stabla, otvoreni brojni restorani,
gradi se novo hotelsko i apartmansko naselje
iznad Mole i Vele Garške, a hvarska
poljoprivredna zadruga ima enormnu
zaradu. Svaki tjedan isporučuje turističkoj
zajednici ogromne količine vidrijole. Ubrzo
će biti postavljen spomenik maloj Blue Ivy,
spasiteljici hvarskog turizma.
A Venjeranda?
Prema novim saznanjima, ove će godine biti
javni kundut, a sljedeće godine vlasti
planiraju ugravirati jednu zlatnu pločicu
koja spominje da je na tom mjestu princ
Harry uživao u ljetovanju, ljepotama Hvara i
skakao u bazen. Smatraju da će zarada od te
dvije stvari donijeti barem milijun kuna u
gradski proračun.
Gloria Story
Iz “Celegata” broj 4 iz 1992. godine
MUDROST ZRELIH GODINA
 Mudrost dolazi s godinama.
Međutim, ponekad godine dođu
same.
 U mojim godinama više mi ne smeta
ako mi misli nekuda odlutaju, jedino
se bojim da se ne vrate.
 Ako ti se ustajanje iz kreveta čini kao
dizanje utega, znači da si došao
u zrelo doba.
 Sagneš se da zavežeš cipelu, a onda
se upitaš - što bih još mogao uraditi
kad sam već dolje?
 Srednje godine su životno razdoblje
kad kupite prozirnu spavaćicu, a onda
vam padne na um da više ne
poznajete nikoga tko bi kroz nju
nešto vidio.
 Ne jedite zdravu hranu - u vašim
godinama organizmu su potrebni svi
dostupni konzervansi.
 U djetinjstvu pravite grimase pred
ogledalom - u zrelim godinama vam
se ogledalo osvećuje.
 U visokim godinama materija odnosi
pobjedu nad duhom, duh bi još htio,
ali višak kilograma ne da.
 Mladost gleda u budućnost, starost
gleda u prošlost, srednje doba gleda
u ogledalo i ne vjeruje svojim očima
 Politbiro kotara Hvar
PHARIA POLARIS
Boga mi, sve se više čini da su istinite
najave znanstvenika o dubokim klimatskim
promjenama koje zahvaćaju i prirodu i društvo.
Samo još nisu definirali uzrokuju li društveni
faktori klimatske mijene ili obrnuto, no to za
ovu doktorsku tezu o našem malom mistu nije
ni bitno.
Bitno je da se, bez obzira na sve toplije
vremenske prilike, Hvar sustavno hladi, pa je
sasvim opravdano pretpostaviti da smo počeli
pripadati Sjevernom polarnom krugu jer je sve
lakše povlačiti paralele koje dokazuju da ova
teorija drži vodu.
U polarnom krugu polovicu godine vlada dan
kada je sve naoko živahno i ubrzano, dok druga
polovica pripada noći koja izaziva bezvoljnost i
depresije. Otprilike isto kao naših pola godine
sjajne sezone te potom ono bezidejno zimsko
krepavanje većine nazočnih koje se u
životinjskom svijetu časno naziva zimskim
snom i vrlo je funkcionalno.
Da polarna hladnoća sve više prodire u pore
hvarskog društava, također je lako dokazati. Sve
je više onih kojima je hladno oko srca pa se i u
ljetno doba tresu i drhte hoće li zaraditi onoliko
koliko su zamislili, a ciljevi su svake godine sve
viši.
Doduše, na njih bi se dala primijeniti ona:
„Siromahu je i liti zima“ – koja se u ovom
slučaju odnosi samo na materijaliste siromašne
duhom, dok je duhovno bogatima zadovoljnim i
sa manje, sasvim ugodno toplo.
Sve je indiferentniji i ledeniji odnos prema
problemima Doma zdravlja, „Sunčanog Hvara“,
raspadajućoj infrastrukturi, priznavanjima
društvenog angažmana, ideja i uspjeha
sugrađana, dok raste pažnja posvećena
problematici iznesenoj između vruće kave i
hladnog gemišta.
Ako je Aurora Borealis obilježje polarnog kruga
– i mi konja za trku imamo.
Netom prije Božića na Forticu se spustila jezivo
-hladna, polarno-plavičasta mutna svjetlost
dajući magličaste naznake da bi mogla
predstavljati Asgard, dom mitološkog
nordijskog boga Odina iz kojeg grmi na
podanike u ritmu housea i turbo domaćica koje
sa njenih zidina emitira Megamix radio.
Polarnim krugom vedri i oblači uži elitistički
krug - sjeverni medvjedi. Njihovo latinsko ime
(Ursus maritimus) jasno pokazuje njihovu
orijentaciju na more i turizam kao što je i naša,
pa je logično zaključiti da vladaju i kod nas.
Izvana su gotovo svi isti, debele kože i nevino-
bijele dlake, a jedina razlika u sličnim
pogledima na svijet jest što ga jedni gledaju
kroz crvene a drugi kroz plave oči.
Svoj komad neba u tom začaranom polarnom
krugu traži i treća opcija – simpatične foke
velikih, okruglih i toplih okica ali bez snažnih,
oštrih zuba te „killer“ instinkta.
Polarizacija na crvenooke i plavooke, a
praktički iste medvjede, pravi im veliku
zbunjozu koja u konačnici rezultira bipolarnim
poremećajem.
To što ne kuže na čiju bi stranu, čini ih lakim
plijenom i osnovnom hranom polarnih
medvjeda, a uglavnom preživljavaju bijegom od
stvarnosti.
Kada ne konzumiraju foke, sjeverni medvjedi
najčešće konzumiraju dostupne bobice ili pak
njihove derivate. U nordijskim zemljama to su
„Absolute“ votka sa bobičastim dodacima, a u
nas vino i rakija „Martina“.
I na kraju malo polarne astronomije.
Polarnim nebom dominira Veliki medvjed
(Ursa Maior) sa svojim vjernim pratiocem,
možemo reći zamjenikom, Malim medvjedom
čije latinsko ime (Ursa Minor) sugerira da je
minoran igrač i da je tu samo šminke radi.
U sklopu svih zvjezdanih karakteristika oba
navedena medvjeda, jedna se zvijezda jasno
ističe i nameće kao njihova oznaka puta,
pouzdan orijentir i zvijezda vodilja.
To je Zvijezda Sjevernjača (Stella Polaris) koju,
gledajući iz naše perspektive, možete naći točno
u pravcu Zagreba.
A sada kada smo zatvorili hvarski polarni krug
mogli bismo se, umjesto onih propalih
Sportskih igara mladih u prošlom mandatu,
kandidirati za sljedeće Zimske Olimpijske.
Polifazni komutator
 Politbiro kotara Hvar ZAŠTO NAS STRAŠU?

STAĐUNI, STAĐUNI MOJI Strahom nas stalno plašu

strh golica maštu našu
Svako godišnje doba ima pregršt samosvojnih Ima tu puno toga
karakteristika koje je lako razlikovati pa je Uvijek neka baba-roga.
gotovo nemoguće pogriješiti u određivanju
„koji je štajun“. Strah od
Učitelja i profesora
Slično je i sa političarima. Iako na prvi pogled
od zubara i doktora.
„paridu svi isti“, nije baš tako jer istim stvarima
Strah od gladi
drugačije pristupaju, a taj pristup ih jasno strah od rata
diferencira i čini prepoznatljivim u odnosu na Panika nas stalno hvata.
one druge.
Da bi dokazali ovu tezu i zorno je prikazali, Televizija se naša ne srami
uzet ćemo za pokusne kuniće četiri dosadašnja Kakvi su joj programi
h v a rs k a gr a d on a č el ni ka i nj i ho v e Udarna vijest mora biti puna straha
karakteristične odgovore na istu temu. Tako da ostaneš bez daha.
Građani su od početka demokracije u Hvarana Bez humora, samo horor
obilazili gradonačelnike i zatražili rješenje Nad nama vrše dnevni teror.
nekog svog problema. Odgovori koje su Filmovi repriza, reprize
dobivali od naših poteštota otprilike izgledaju Silovanja,krvi do kolina i depresivne krize.
ovako:
A tek prijenos sabora, još i gore
Milan Lakoš: Koje su to noćne more.
„Mišu moj, boli me glova jer me epeta nadula Političari
mati, ali kakogodera ćemo to rješit`. ti stand up - komičari
bez imalo čari,bez ideje nove
Zoran Domančić: najviše sliče na klaunove.
„Po meni, to vam je nemoguće riješiti ali
možemo nešto pokušati.“ Slika za slikom samo praši
Još nas i vremenska prognoza straši.
Meteropatija je novo znanje
Pjerino Bebić:
Objašnjava tvoje stanje,
„Smatrajte to riješenim!“
Unaprid sve te boli
Jer prognoza tako zbori.
Rino Budrović Bene:
„Naravno, takve stvari mi kontinuirano I to im dosta nije
rješavamo na dnevnoj bazi pa spadaju u tekuću Pa nas straše zahlađenjem
problematiku. Natoc!“ Ili možda zatopljenjem
Polifazni komutator Kažu topi se na Antarktiku led
svi ćemo se rastopit ko sladoled.

Malo im je to što vele

sad su na red došle i pčele.
Govore da će i one uginuti
A to znači da i nas neće biti.

Sa zlim vjestima se netko ita

svako malo čeka nas i smak svita.
DEPRESIVNA STVARA SE MASA
UGLAVNOM NEMA NAM SPASA.
Vesna Jelušić-Dominović
 ČA MI JE NA SARCU
Somo u dvo, tri zodnja godišća puol svita je
otkrilo Hvor i čudi se kako je lipo, ma ča oni
znodu. Pri dvi godine, stavili su nos u niki
poseban turistički vodič Lonely Planeta ka jedno
od nojbojih mista za oboć, na pieto misto. Malo
pri tega niki Ingleži ča iščedu di se nojboje
odmorat priko lita napravili su film o Hvoru, jer
da je otok ugodan, leđero i da nismo skupi. Isto
godišće su Hvor stavili među TOP 25 nojlipših
otoka na svitu, a Hrvatska je bila treća zemja za
odmor, jer da imomo kruto lipe plaže. Loni je u
Hvoru bilo 22 posto više. A u Storemu Grodu čak
33 posto više turista i svi se čudidu da kako je
lipo... Ma, ča oni znodu ča jo nosin u sarcu tamo
di je misto za Hvor! Kad otvorin kufer, još u
Zagrebu, pa počnem mislit ča će mi bit potriba za
tih par don odmora, već mi bude gusto. Uvik je u
škafetima niko roba koju stuo godišć ne nosin, pa
nojden krotke gaće u kojima son se pri 15-20
godišć po cile done vartila po dvoru. Ne mogu ih
već navuć, al se u dušu uvuče niki lipi proživjeni
momenat. Guzica na kamenu ispod nonotove
palme, dok gledon priko rive i uživon u svakemu
sekundu. I jedva naguron robu u valiž, a znon da
ništa od tega nieću izvadit jer son stalno u
komotnome. I jedva naguron stvori u auto, pa se
sitin kako je pokojan stori dok son bila dite, u
bilemu warburgu uvik imo mista i za velikog
medu od pliša koji me čuvo i za molega, kojega
son jo čuvala u snu. Nosi se i frižider sa
sendvičima i čikoloton za mene. I još son imala di
leć i spat u autu usput. I kad putujen, lipo, uz
klimu, uvik se sitin kako smo spuštali sva cakla
jer je u autu bilo za ispolit vruće, i kako bi satima
čekoli za ukarcat se u trajekt u Splitu, a diguod bi
mater i jo otišli, a otac osto čekot do ujutro. U
riedu za kortu za brod već mi bude puno sarce i
već su mi žive slike koje volin, pa se piton ko zno
koliko se prominilo od zadnjeg pogleda na njih.
Ne iden čiesto na Hvor, tako je život uriedi, svak
nosi svoju pokoru, pa me diguod i boli kad vidin
koliko se tega prominilo i sritna son kad vidin
nike koje su u dlaku iste. One dvi ure na trajektu
meni pasodu brzo, ma znon da judima koji živedu
na otoku i moradu diguoda do Slita i nose u
jednemu donu trajedu ka cilo godišće. I oni čas
kad se iskarcon, pa putujen prema Storemu
Grodu, a nekad smo vukli valiže priko rive do
doma... Danas me na trajektu više niko ne čeka,
stanen usput pa pason mimo groba, da ih
pozdravin i diguod mi se čini da im bude drogo. I
parvo šetnja do Spomenika, di son se čiesto
igrala ka dite, i stiskala na šanteli sa mlodin kad
je za to duošlo vrime, ma i danas se piton kako
je onin bidni čovik iša u rat somo sa macuolon. I
kad sretnem koga guod kad parvi put pason
priko rive, ili iden u butigu, a i ne pripoznon uvik
na parvu, jer me stvarno dugo ni bilo. I diguod
se piton je oni uopće znaju ko son, ili se
pozdravijemo na prozno, isto ka i sa masu svita u
Zagrebu. I bude mi lipo kad rečedu da znaju kojo
son i čigova son, po cmiju... Ma, govorin van, ča
oni svi znodu ča je meni na sarcu!
Marijana Matković
 Forum
BESPUĆA ZIMSKE (NEO)ZBILJNOSTI
Svaki put kad otvorite svoj prozor u svijet i uđete
u primamljiva bespuća društvene mreže
Facebook, redovito vas dočekaju divne slike
Hvara: rumeni zalasci sunca, panoramski pogled
na porat, poneki zavodljiv detalj ili kadar,
ispijanje kave na sunčanoj Pjaci i desetine,
stotine gotovo orgazmičkih lajkova i komentara u
stilu „Najljepše mjesto na svijetu“, „Da mi je biti
tamo“, „Jedva čekam doć“, redovi i redovi
crvenih srca...svi bi pomislili da je ovdje iskonski
raj, idila, najsavršenije mjesto u svemiru i šire.
Da, za one koji konzumiraju ovaj grad samo
nekoliko (ljetnih) tjedana ili mjeseci. Da, za one
koji se vraćaju s prvim sezonskim vjetrovima i
turistima. Da, za one koji čekaju sezonu kao
ozebao sunce. Da, za one koji jedva čekaju
napuniti džepove i otići. Da, za one koji su
najglasniji u svojim lajkastičnim okidanjima i
komentarima, dok svoje zime provode na nekom
mnogo življem, toplijem i zanimljivijem mjestu.
Primamljiva fasada kakvu viđamo na Facebooku
padne u trenutku kad sunce zađe iza Škojih i
upale se prva svjetla. Otvara se neki novi, tamni
svijet. Gotovo kao dr. Jekyll & mr. Hyde.
Dosadno jugo i konstantna vlaga natjeraju ljude u
kafiće gdje, zgrbljeni nad šankom i bićerinima,
raspredaju o dnevnopolitičkim temama na Dokad tako?
lokalnoj bazi. „Tukalo bi ovo, vajalo bi ono“,
čuje se, a istovremeno sve ostaje na tih nekoliko
čarobnih riječi, jer očekujemo da i ovo i ono
netko drugi napravi.
Ponekad nas razveseli vidjeti neku predstavu,
zahvaljujući organizatorima iz kluba Pink
Champagne, dok lokalni ljudi koji su plaćeni za
organizacije takvih i sličnih stvari ne čine što bi
trebali. Vjerojatno čekaju sezonu.
Ponekad se lokalna ekipa potrudi pa organizira
neki događaj – koncert, predavanje, izložbu –
gdje se pojavi vrlo malo građana. Najbitnije da
neprestano protestiramo kako se ništa ne događa
u gradu, a onda kad se dogodi – nema nas. Zašto?
Vjerojatno je puno važnije provoditi večeri na
Facebooku i gledati one divne slike našeg grada.
Ponekad nas lokalna vlast iznenadi nečim
divnim: napravi nova mjesta za kontejnere,
ogradu na Sveti Marak, popločanje ispred
groblja. Čudimo se, divimo i plješćemo, umjesto
da shvatimo da su to samo usputne, svakodnevne
stvari koje bi se trebale rješavati u hodu, dok su
prave političke odluke nešto puno više. Zašto
izostaju? Vjerojatno čekaju sezonu…ili barem
prestanak zimskih kiša.
Kako smo jaki i nepobjedivi dok se pržimo na
hvarskom suncu i komentiramo što bi sve trebalo
učiniti, dok bacamo slike na Facebook vičući u
zanosu: „Lajkajte nas! Mi smo savršeni!“ i
stvaramo privid bajke, nova Potemkinova sela.
Priznajmo da nas nije briga.
Ionako uvijek tražimo krivca u nekome drugome.
Prigovarate da smo grad bez vizije? Dajte, molim
vas - ljepše je upijati vitamin D na hvarskom
suncu, nego učiniti nešto konkretno.
Rasulo u gradu je ionako prolazno, živimo od
sezone do sezone.
Stanje u gradu? Štima, pa vlast radi svoj posao.
Pomalo, nije priša.
Grintavica
Sjaši, Pjerino, da uzjaši Rino!

Otkrili su mi kako će
vjerojatno Zavod za
zapošljavanje preseliti u
Jelsu, a da će Prekršajni sud
prebaciti u Stari Grad. Kino
su nam ukinuli ima više od
dvadeset godina, gradsku
kavanu (Lođu, Kursalon)
prije tridesetak, Venjerandu
kao ljetnu polivalentnu
pozornicu prije dvadeset.
Civilizacijsku tekovinu zvanu
dom za starije (ili po domoću
starački dom) tko zna do kad
nećemo vidjeti, a ni banalnu
liniju gradskog prijevoza od
Majerovice do Pokonjeg dola,
o Brusju, Grablju, Milni,
Zoraću i Dubovici da ne
govorim. Postolara odavno
nema, brice friško, a
kupovina cipela postala je
splitska avantura. U domu
zdravlja, popularno zvanom
Centar, gotovo su iščezle
specijalističke ambulante.
Ipak se zgranete kad počnete
ovako nabrajati: Zavod za
zapošljavanje, Prekršajni sud,
gradska kavana, Venjeranda,
kino, dom zdravlja... Ako
oduzimate jednu po jednu
instituciju ili obrt, u nekom se
trenutku neizbježno morate
upitati je li ono što je
preostalo dovoljno da se grad
nazove gradom.
A nije Hvar jedini koji je u
posljednja dva desetljeća
postupno gubio biljege
urbaniteta.
Slučajno ili ne, naše se varoši
nečujno deurbaniziraju.
Kljaštri ih se na mjeru srednje
QUO VADIS?!
stručne spreme. Napuštaju ih GRAĐANA). Valjalo bi
suci, odvjetnici, liječnici i pozvati Zdravka Tomca,
inženjeri, odlazi provincijska Joška Čelana, Nina
buržoazija koja je jednom Raspudića ili takvu neku
entuzijastički osnivala autentičnu žrtvu
amaterske kazališne družine, srbokomunističkog terora,
zborove, jazz sastave, trebao bi doći profesor Ivo
fotoklubove i planinarska Banac kojega tako živciraju
društva. bajke o socijalizmu da bi,
kaže, želio nositi bedž s
Ostat će naposljetku samo natpisom "Prije nije bilo
gluhe vukojebine u kojima bolje". Na javnoj tribini učeni
ćete od svih kulturnih bi intelektualci, uvjeren sam,
sadržaja moći dobiti samo ljubopitljivom građanstvu i
vodenu trajnu. Ništa drugo onima koji misle da mu
neće preostati bijednicima pripadaju sve lijepo
koji nisu imali pameti da se rastumačili.
presele u Zagreb. Ništa im Tupasti Hvarani otišli bi
drugo neće ni trebati. nasmiješeni i zadovoljni, tukli
bi se nogama u guzicu od
I kad razmišljate o tome, sreće što žive u mjestu bez
stvarno vam nije jasno što je svega onoga što je ovaj grad
bilo u glavama neškolovanih stoljećima činilo GRADOM.
komunističkih seljačina, zašto
su im bili važni domovi Zabrinuti
zdravlja, prekršajni sudovi,
ljetne pozornice, starački
♦
domovi, gradski i građanski SLOJEVI DRUŠTVA
obrti u malim gradovima,
kakva je to besmislena obijest
da se u zabitima poput Hvara,
Makarske i Sinja zidaju
domovi zdravlja i otvaraju
kinematografi, kad se sve te
usluge, i prvostupanjska
presuda, i nalaz krvi i urina i
novi Disneyev crtić mogu
dobiti odmah iza ugla, na sat
vožnje odavde, ako ne puše
jako jugo. Predlažem da se u
Arsenalu u organizaciji neke
konzervativne, desno
pozicionirane stranke ili
Braće hrvatskog zmaja
organizira javna tribina Oni gore, dole vididu govna.
(nekad zvana zbor Oni dole, gore vididu šupke.
 KOLIKO DUGO?!
Smanjenjem toplih i sunčanih dana, sman-
juje se i broj stanovnika ovog pustog, us-
pavanog, ustajalog grada. Priznajmo, svima
nam je u interesu zaraditi koju kunicu zimi.
Ne bi li se stoga trebali zapitati zašto u ovo
vrijeme, u ovom gradu, na glavnom trgu
nema žive duše.
Koliko dugo će naš “savršeni” grad biti
savršen (barem tako turisti tvrde), isključivo
ljeti. Svi kažu kako im je otok Hvar, ali
posebno grad Hvar top destinacija ljeti. No,
što je s onim zimskim danima? Što je s onim
danima kada na Pjaci ni za vidit žive maške i
pasa, a o šetnici uz more i kafićima da ne
govorim.
Zamislite, kada bi silni turisti, što ljeti
uživaju u bazenčićima i koktelčićima
“Ne razmišljaj o onom čega nemaš. Razmišljaj o tome što možeš učiniti s
onime što imaš.” - Ernest Hemingway
“Čovjek je jedina životinja koja može pocrveniti od stida, i jedina koja bi to
morala moći.” - Mark Twain
(A MORE IM ISPRED NOSA), vidjeli sliku
zimske močvare ili tzv. BAZENA ispred
Amfore, bi li ikada više pomislili na pov-
ratak Hvaru?
Toplo se nadam da će netko osim mene
uvidjeti ozbiljnost ove sramote i da će
upravo taj netko (kome je to u moći) ko-
načno nešto učiniti po ovom pitanju.
Jer ako se nešto ne poduzme u vezi ovakvih
prizora, uskoro bi naš “dragocjeni” Hvar
mogli posjećivati Shrek i Fiona. Pa bi stoga
mogli ostati bez kinte u džepu. Onda? Pro-
mislite dvaput!!!
A ja? Ja ću za to vrijeme ostati u kontaktu sa
Shrekom, svojim dobrim,starim prijateljem.
Kritičar
 MOLA RIBARICA

Imala san nikud dvonaste godišć kad mi je Hubotnicih smo se nalovili velih i molih i bilo
otac parvi put reka da gren sa njin dignut je putih kad bi jedva varšu istegli koliko ih je
varše. Nison znala ni čo, ni kako, niti je bilo lizlo unutra. A bilo je još veće putih kad bi
force u meni za nike vele lavure, ali parva varša il mriža zadila, pok bi bilo ''šija u Bol,
lekcija je i onako bila naučit ča je šija, a ča šija u kroj'', ma nikako da odije.
voga. To je valjda bila i nojvažnija jer san uz
pomoć nje ka i u životu hodila nose ili naprid. Prošli smo fortune i bonace. Mater bi se jidala
i pensala di gremo kad ono somo ča bura ni
Susidi su se pinkicu tarokali sa menon kad bi hitila, a puno putih je nismo obadali.
vidili da se nos dvo spremamo za na more, jer Otac je prini meni ča je nauči od svojega oca,
niko ni baš voli vidit žensku u kajiću. Ma ni a on od svojega i tako put nose.
me bilo briga, volila san i volin more. Otac za Sad niki judi sa šalpetama oko vrota koji
pravo reć i ni imo nikega izbora, kad je dobi neznaju ča je more, ča je život na njemu i od
tri ćere od kojih san jo nojmlaja jedina bila njega, niko ko ne razumi ča je tradicija gre
doma, ali nikad se ni buni jer bi reka da mu je poništit sva godišća trudih naših storih.
srića ta ča san tote da mu don ruku kad je
potriba. Umisto da se zaštiti način života, gre se
ukinut ono ča je zapisano u nama somima
Glavni posol su mi bila vesla, a on je čini sve h o d i l i mi na more ili ne.
teže posle. S vrimenon san pomalo učila: di je Mali ribolov je tradicija, naše nasljeđe i
nojboja pošta za varše, oko kojega se kamika dužnost nam je da se izborimo za to da se
nojveće komešodu gire, kako ugor glogoji očuva i poštuje. A ko zna, ako se uspijemo
dok otac varšu isteže vonka dok mu se onin izborit za to, barž uspijemo i za čo drugo.
konop usikuje u ruke i koja je srića kad ništo
uloviš svojima rukamin. Ivana Mateljan
Mladić u špicjariju pito: U For je pri bi kundut na kantun Fontika blizu skalih za Teo-
- Je imote goldune sa gušton tar. Tamo je cinila reda, i to dobro, teta Joka. Jedonput je za
na malinu? potribu arivo barba Stipe K. i kako mu štumak ni bi alavija,
- Nimomo. iznutra se dobro culo šćiketovonje i brumbulovonje.
- A sa gušton na ananas? Govori teta Joka: jo, Stipe, ča ti lipo piva! Ma, pari mi se da si
- Nimomo. malo dištonan.
- A sa gušton na jagode? A ca biš ti itila? Da ti za dvo dinara kanto Caruso?
- Nimomo.
Još samo dva mjeseca i ljubav prema rodnom
- A sa gušton na jabuke?
- Nimomo.
zavičaju će preplaviti mnoge...
U niko doba jedon stori iza
njega:
A ca je sinko, an? Imoš ti voju
jebat' oli ćeš cinit kompot?
♥
Sudac pito ženu:
- Zoc se hoćete rastavit od
muža ?
- Zato ca ni dobar za cinit one
stvori u posteju!
Ženski glos iz sole: - Svima je
dobar, samo njoj ne vajo!
A muški glos iz sole žuntoje: -
Ma njoj nijedan ne vridi !
♥
Ulazi čovek u kafanu u
Sarajevu:
- Molim vas jednu kavu
- Nema!
- Kako nema, pa šta piju svi
ovi ljudi?
- Kahvu!
- Pa zar to nije isto?
- Jel' isto da ti ja ženu
POVALIM ili POHVALIM?
 BLIC VIJESTI IZ NESVIJESTI

Otvoren starački dom

Hvar, 1. travnja 2014. U blizini sportskih terena izgrađen je moderno opremljen starački dom, koji su danas
svečano otvorili predstavnici hvarske i državne vlasti. Izgrađen je u cijelosti sredstvima iz europskih fondova. Ima
70 soba sa wc-ima, nekoliko društvenih prostorija sa pristupom internetu i lcd televizorima, kinodvoranu sa sto
sjedećih mjesta, veliku blagovaonicu i casino, a zgradu okružuje prostrani vrt sa rijetkim biljnim vrstama.
Narednih dana primit će se prvih tridesetak umirovljenika koji su desetljećima čekali ovaj povijesni trenutak.
Hvarani mogu zadovoljno trljati ruke jer su svoj dolazak najavili brojni bogati umirovljenici iz skandinavskih
zemalja, a izvori bliski redakciji navode da je i Hugh Hefner odlučio ovdje provesti svoje penzionerske dane.
Odnedavno se na Rivi može primijetiti ogromna tabela dobrodošlice s natpisima: Betežni, dobrodošli! Hvar is new
Florida!, a iz Jadrolinije najavljuju nove tri katamaranske i brodske linije koje će povezivati kopno s novim rajem
za umirovljenike.

***

Hvarski općinski službenik vratio se s pauze na vrijeme

Redakcija je primila nekoliko mailova zabrinutih građana koji su opisali što se dogodilo prije nekoliko dana:
općinski službenik iz Hvara (podaci poznati redakciji) vratio se petnaest minuta prije kraja pauze u svoj ured.
Ispred je sjedilo deset iznenađenih građana koji su najprije pomislili da je službeniku pozlilo. No on ih je srdačno
pozdravio, rekavši da mu je kavu draže piti u uredu. Još ih je više zaprepastilo to što ih je svih primio s osmijehom
i vrlo ljubazno, kao i to što je odmah pronašao potrebne papire u fasciklama i sve nejasnoće strpljivo razjasnio.
Neslužbeno doznajemo da se službeniku smiješi nagrada Grada, kao i nagrada Ponos Hrvatske.

***

Pasarom pretekao Adrianu

Vraćajući se iz uspješnog lova na prstace na Škojima svojom pasarom, ribar je dao gas na motoru Tomos od 4
konja, nastojeći stići na vrijeme kako bi prodao ulov poznatom hvarskom restoranu. U jednom trenutku primijetio
je da je proletio pokraj nekog velikog plovećeg objekta. Okrenuvši se, vidio je Jadrolinijin katamaran „Adriana“
više od sto metara iza sebe. Tvrdi da nije primijetio ništa neobično i da je normalno plovila.
Putnici su se u hvarsku luku iskrcali nakon četiri sata putovanja iz Splita, a doznajemo da je Adriana na putu za
Ubli već dan i pol.

***

Na gradskim autobusnim linijama prometovat će nova vozila

Zastarjeli autobusi koji su za prvu ruku poslužili na pet gradskih linija u gradu Hvaru bit će ubrzo zamijenjeni
novim voznim parkom. Građani se bune na kašnjenja i neudobnu vožnju, a sve to pripisuju starim autobusima.
„Riba za obid mi se usmardila dokli je arivo autobus za Majerovicu“, požalila se jedna Forka, „Tukala son je dat
maškima.“
Gradske vlasti su promptno reagirale. Na stranicama Grada jučer je objavljeno da će se nabaviti pet novih autobusa
marke Mercedes sa dvadeset sjedećih mjesta, koji su inače bili predviđeni za Vladu Republike Hrvatske. Budući da
pojedinim ministrima nisu potrebna sva ta vozila, prodat će ih Gradu Hvaru po povoljnim cijenama od 100 000
kuna po autobusu.
Gradonačelnik je na današnjem zboru građana potvrdio najave sa stranice Grada, rekavši da će se nova vozila
nabaviti već nakon ljeta, a financirat će se od prodanih ulaznica na Venjerandi.

***
Veliki event!

Povodom uspješnog pristajanja katamarana tri dana zaredom održana je svečana sjednica Gradskog vijeća i nakon
toga održan prigodan program svih hvarskih kulturnih udruga. Gradska glazba dočekala je katamarane „Adrianu“ i
„Juditu“, koji su zbog povoljnog vremena prekjučer, jučer i danas pristali u luci. Predsjednik GV-a zahvalio je
Zoranu Vakuli na dobroj prognozi i ovom valu anticiklone. Ujedno je zbog svojih zasluga predložen za počasnog
građanina.
Garaže na tri etaže
Lijepo proljetno vrijeme omogućilo je radove na sanaciji Mandraća. U samom Mandraću iskopana je podzemna
garaža na tri etaže za smještaj rent-a-boat brodica, kako ne bi zauzimale puno mjesta u portu. Time će se
osloboditi mjesto za nove brodske linije.

***

Raspisan natječaj za zračno-morsku luku

Grad Hvar raspisuje natječaj javno-privatnog partnerstva za izgradnju zračno-morske luke za hidroplane na
predjelu Križna luka.
Uvjeti: kapacitet luke – 1800 putnika, 25 hidroplana, 50 parkirnih mjesta, 15 mjesta za taxi, mogućnost noćnog
slijetanja (Grad će sufinancirati žarulje za kuće u blizini), izgradnja šoping centra minimalne površine 250 m 2.
Neslužbeno doznajemo da bi mogući izvođač mogao biti japanski konzorcij „Letimi kakotitica“-

***

Raspisan natječaj za javni spomenik

Grad Hvar raspisuje natječaj za idejni projekt javne skulpture.
Tema projekta: svi forski političari koji su dali sve od sebe da Hvar ostane bez sve većeg broja javnih institucija i
ustanova.
Uvjeti: rad mora biti izgrađen u prirodnoj veličini i u bronci, mora se uklopiti u prostor Đardina (Bijelog parka),
odmah do šahte za kanalizaciju
U Gradu ističu da neće biti problema – ionako će nam odnijeti spomenik sa cijelim Bijelim parkom u Jelsu.

***

Osnivanje dvije nove bratovštine

U tijeku je dodjela koncesije za dvije nove bratovštine, budući da skoro svaki mjesec ima 4 nedjelje, a bratovština
je samo 2, te je potrebno popuniti kor.
Uvjeti: svaka bratovština mora imati minimalno 20 članova. Njihove odore ne smiju imati pipita uzorak ni biti
crvene boje. Svi potencijalni članovi moraju donijeti dokaz da nisu članovi lijevo orijentiranih stranaka, a stariji
od 25 godina potvrdu da su kršteni prije 1990. Moraju moć puno izist i popit. Što se tiče pjevačkih sposobnosti,
moraju znati barem pogoditi gornju tercu, tj. dignit parvega.

***

Održana sjednica GV-a o novoj sezoni

Na posljednjoj sjednici GV-a najviše je pažnje dobio prijedlog Tvrtka Partijevića (Stranka prosperiteta) da u
periodu od 1.6. – 1.10. od 8 – 19h ne rade ugostiteljski objekti i da se ne pušta muzika, kako bi se naši gosti
partijaneri uspjeli odmoriti između dva partija. Za lokalno stanovništvo predviđen je ljetni kamp na području
Martinovika.

***

Javna tribina u krcatoj Lođi

Održana je javna tribina pod nazivom Poboljšanje kvalitete života na otoku. Nazočili su dr. Tugomir Depresić,
vodeći hrvatski psiholog, gastroenterologinja dr. Tikvica Blitvić, fizijatar dr. Tvrtko Kičmić i međunarodni
ekonomski stručnjak i analitičar dr.sc. Branko Tečaj.
Zaključci tribine kreću se u smjeru kazaljke na satu, što znači da je već 5 do 12. Istaknuto je da je zbog
održavanja eko-sustava nužno smanjenje broja turista. Rad u turizmu i čišćenje apartmana duže od tri mjeseca
uzrokuje ozbiljne poremećaje. Potrebno je smanjiti brodske linije na jednu dnevno, kako bi se smanjila
fluktuacija stanovništva. Usvojen je desetogodišnji plan po kojemu bi se broj stanovnika na cijelom otoku u
zimskom periodu sveo na 6580 stanovnika, a broj ležajeva u sezoni na 2000. Svi su se složili kako je ovo
posljednji vlak za kvalitetniji život. Nadamo se da ćemo sljedećim generacijama omogućiti život poput naših
predaka, bez stresa i pošasti modernog doba.

Sve vijesti i ostalo možete pratiti na lokalnoj radio-postaji na 88.2 FM.

Potrebno je samo zatvoriti oči i uključiti maštu.

Do slušanja! Vaši Grintići i Kmicki

 MUZIKONTI GREDU PUD BREMENA

U niko doba u Njemačku je živi jedon cijadin a zvo se Milan Arsch. Fini je vele škule, lavuro
na sud pok u diplomaciju dokle mu nisu dali nogu u guzicu. Da ni ne odgovoro jerbo da veće
vrimena izdangubi po crikvima nego na lavur. Ca će, vidi je da ni co nego „kupi alat nema u
jarca posla“ i uput se pud Bremena, da će tamo svirat i od tega živit. Kako je osto bez novega
Audija (šćeta, bi je sa svon opremon!) ni bilo druge nego ukarcat se na Eisenbahn.
Posli uru vrimena arivo ti u kupe niki i da je more sest. More, kako ne! I tako ćakula, ćakula,
ric po ric da ni paso vrime. Ovi govori da je on Lino Hund iz Mannheima i da gre ća oldoma
jerbo da mu ne daju živit. Da govoridu da je zamarjuši nikih 3-4 miljuna eurićih na
informatizaciju u Deutsch Eisenbahnen pok da niku zemju i druge nike stvori, kurbe jedne
lažive, da ne zno ni di će ni kud će. „A, ništa, hod i ti sa menon u Bremen pok ćemo svirat
zajedno“ – govori ti njemu Milan.

Pasali oni Wiesbaden, eto ti introje jedna žena, odoka roba šezdeset godišć , sela i ona. Cila
skonfundivena, odma se vidi da su živci nategneti boje nego žice onih „2 Cellos“. Muškardini
odma okolo nje, bi se moglo co pomoć, i tako to. „Eto , kad vej pitote, barž će mi bit lašnje
ako von recen. Lavurala son na vele škule pustih godišć a sad govoridu niki ter niki da nison
sridnju škulu ucinila alavija! Ma, morete vi to promislit? Gren ća niko vrime maknit se
digodera!“ A oni njoj: „Frau Katze, dojdite vi sa nami u Bremen pok ćemo zajedno svirat i
zabavit ćemo se lipo“! Složila se ona, boje i oto nego hmutot soma kako kukviža.
Izili oni koju kobasicu, posiskoli dvi bire po glovi i eto hi jušto u Duisburg, prijateji kako
projci!

Otvorodu se vrota, viri jedna glova sa očolima, lipo ispletena. Šumejo fregulu na Duškota
Lokina bez oćolih i tri kvorta manje vlosih. Bokun blid ma fini niki gospodin, poštenje mu
viri iz ociju kako i kurbi, božemiprosti, ona stvor. „Guten tag! Ich bin Joseph Hahn! Kann
Ich…“ Ma, da ne more! Evo, sed ovode, ostala je jedna kobasica a bire ne fali.
I tako su se njih cetiri inkomplili. Ispalo je da ni on ne zno ca bi som sa sobon, dodijolo mu je
bit profešur i odluci je niko vrime odvojit duh od tila i stavit ga u škartoc od najlona, kako bi
se ono reklo. A kad je cu di gredu i zoc razveseli se kako molo dite kad mu uspije ucinit
tvordi štroncun u varcinu. I da će svakako sa njima, da će ni dobro doć za hi kumpanjat na
klavir.

Arivali oni u Bremen. Kako nisu bili pratiki po grodu a trudni i štufi od puta i svega, falili su
i umisto na Hauptplatz dospili nindera u škuricu vonka rote. Tamo nika tovirna i da ćedu poć
stavit cagodera na justa. Ma, dalo ni se pogledot kroz ponistru a tamo su imali co i vidit! Na
zide kvodri sa nikima glovima di je slovo „U“ na beritu, posteri Tompsona od dvo kvadrota a
na stol bombe, rašpe, rivolveri i veli stogi svakih šoldih! Kapili su da su oto juti razbojnici i u
cas su ni se noge posikle. Od stroha su poceli u jedon glos rikat, lajot, mjaukat dokle je Hahn
trisko na okvir i cakla od ponistre jerbo ni bilo klavira a glos mu je bi rauk za cinit od
koalicije.

Ovi iznutra su zatapjali od muke gore nego da su ni došli finonci. Posirili su u momenat i
uputili se tarkat, govoridu judi da još nisu fermali, ostavili sve za sposit goli život.
Finilo je tako da su ova cetiri ostali tamo živit. Šoldih je bilo depju za sve potribice, dil su
dopokon investirali u dionice ZAMP-a, tako da ni se nojde. Milan i Lino su se bili oženit u
Amsterdam, frau Katze je odlucila poć u švore a Joseph sviri kontra suncu i pomalo
komponiro. Duh mu je još u oni škartoc.
Marinko
Draga naša Marija,

često nam ostaje nerazumljivo tkanje života i smrti,

nečiji odlazak.
Neizbježno je ono vječno pitanje: zašto?
Ovdje na zemlji, u ovoj dolini suza, potrebni su nam
ljudi koji se vole smijati, puni duha i smisla za humor.
Potrebni su nam oni koji sa dozom ironije i cinizma
gledaju na svijet, oni koji znaju širiti dobar, pozitivan
duh i dobre ideje.
Potrebni su nam ljudi poput Tebe. Onakvi kakva si
bila, Bubi naša.

Znaš, onaj dan kad si otišla u nama još nedokučivo toplo, svijetlo i mirno mjesto, sreli smo
Tvoga brata Teota. Zagrlili smo ga i pružili mu ruku.
Pitali smo ga: Je moremo co ucinit za Vos?
Rekao je: Da. Ucinte nojboji karnevol do sad.

Draga Bubi, došao je taj dan, „zodnji od karnevala“, kojemu si se toliko radovala i gdje si s
toliko radosti sudjelovala svake godine. Rekli su nam da Te nije ni otežano kretanje nije omelo
u pripremama za današnji dan, bila si puna volje, ideja, puna mota…ali otišla si. Nebu su
nedostajali ljudi poput Tebe, bila si tamo potrebna.
Mi koji smo ostali ovdje potrudili smo se učiniti lijepim današnji karneval. Za Tebe, jer si
zaslužila i vjerujemo da Ti je drago gledati nas sa mjesta gdje patnji i boli više nema.
Danas ćemo misliti na Tebe, smijat ćemo se, plesati i širiti pozitivnu energiju zajedno s
Tobom. Znat ćemo da nas pratiš i da si s nama.
Adio, i hvala Ti!

Tvoje žene iz Forskih užonci i uredništvo Celegata

 INTERVJU S PRVIM (2)

Kako smo lani objavili jedan (ne)ozbiljni razgovor sa

tadašnjim gradonačelnikom koji je na ozbiljna pitanja
odgovorio u svome stilu i odjezdio u povijest, red je da i s
novim prozborimo dvi-tri riči. Iako ovome još nije službeno
vrijeme da odjezdi, riskirat ćemo s jednim blitz-razgovorom.

Pitanja slična, no odgovori su, razumljivo, različiti. Svaki je,

naravno, osebujan na svoj način. Gradonačelnik, ne
odgovor.

1. Gorući problemi već se nekoliko godina nakupljaju u

hvarskom zdravstvu. Što ste u ovom mandatu poduzeli u
gašenju?

Problem hvarskog zdravstva nije od jučer, to je problem koji postoji već godinama. Kako smo
to isticali na sjednicama Gradskog vijeća u prošlom mandatu, Grad Hvar mora poduzeti sve da
se to što prije riješi. Kao vijećnik Gradskog vijeća u prošlom sazivu jasno i glasno tražio sam
od gradonačelnika da se poduzme sve da se taj problem riješi. Podsjetit ću vas da je tu temu u
bivšem sazivu gradskog vijeća inicirao baš SDP.

2. Problem prometne povezanosti još nije riješen?

Problem brodskih veza nije novi problem, to postoji već godinama. Katamaranske veze su
dobre, kad katamarani plove, ali u zadnje vrijeme to je rijedak slučaj i tražit ćemo da se
situacija promijeni. Sjetit ćete se da sam kao gradski vijećnik u prošlom sazivu nekoliko puta
tražio da bivši gradonačelnik kod nadležnih pronađe rješenje.

3. Što ima novoga sa Venerandom? Prošlo je gotovo dva mjeseca od kad je ponovno u
gradskom okrilju, kakvi su planovi?

Veneranda je već godinama neriješen problem i to se ne može prelomiti preko noći. Podsjetit
ću, to tema koju je u prošlom sazivu vijeća najviše forsirao upravo SDP. Kao oporbeni
vijećnik nebrojeno puta sam tu temu postavio kao vijećničko pitanje, što se može provjeriti i
na snimkama u arhivi pokojnog radija Free For (neki kažu da mi je to pomoglo da dobijem
izbore). Čak je ta inicijativa pomogla da se donesu zaključci koje bivši gradonačelnik nije
želio provoditi (neki kažu da mi je i to pomoglo da dobijem izbore). Što se planova tiče,
stručne službe rade svoj posao, a moj je zadatak da provodim odluke Gradskog vijeća. Čujte,
neke stvari se ne mogu lomiti preko koljena.

4. Jesmo li spremni za novu turističku sezonu?

Pa kako me to možete pitat u drugom misecu?! Spremamo se i bit ćemo spremni, spremili smo
i Operativni plan, ali na komodno, tako da imamo vremena sve do šestog mjeseca. Da
možemo stvari pripremiti pomalo, bez žurbe. Kako sam rekao, na komodno.
 5. Što je s projektom sanacije Mandrača?

A što je, što je?! Ide, riješit će se. Mandrač se nije počeo urušavat jučer, to je proces koji je
trajao. Lučka uprava radi svoj posao, ide javna nabava i kreće se u sanaciju. Kad? Pa sad!
Radovi kreću odmah nakon javne nabave. Prije sezone, naravno.

6. Kad će se znati što su čije ovlasti, tko što radi, na primjer komunalni redari,
stručne službe?

Pa sve se zna, u čemu je problem?! Ljudi rade, stvari se rješavaju, bez žurbe, pomalo. Kako
mislite sporo? Ne mogu se stvari preko kolina lomit. Uostalom, ja sam kao gradski vijećnik
tražio da se stvari rješavaju temeljito. To je proces. Sporo? Ja tu ne vidim problem. Ako ga
vi vidite, to je vaš problem, nije moj. Hvala.
Sizif

♣
 Celegatova pošta
Štijen Rječnik i još mi ni kjaro. Je se rece Di je Zoran Domančić?
Buka ili Bukva od Mandraća? Asfaltironih poljskih putih bb
Šćiko, Bijeli park 25
U sjeni.
Mola ća. Još dvo jacja juga i nećemo već
imat oti problem. ***
Dok je Bene bi vijećnik napado je Bebića da
*** trati šolde priko mire. Zoc ni napravi reviziju
Zoc poteštot ni istraži ko je otrovo oni lipi kad je doša na vlast?
stori neprižaljeni bor u Đardin? Machiavelli, Fabrika bb
Jela, Dendrofilska 17 Ne talasaj, moga bi (još) kogod najebat.

Ma ne gredu njemu nojboje istrage. Da se ***

užega, barž bi mu i moga pomoć. Zoc je Bene stavi molega Bronzovića za
zamjenika?
*** Bose, Razvitka 1
Ca će reć da poteštot onji tanto hmuto po
Koprivnici? Da i posli Bebića niko iz Neretve bude na
Zoran, Velikih iščekivanja 5 vlasti.

Biće se navuka na Vegetu. ***

***
Molin te, rec ovima grintovcima da je
propja bilo lipo vidit Forticu u plavo za ove
pasone svece.
Ita, Plave trave zaborava 67
Je, odma mi pade Božić na pamet kad vidin
plavu maću na nebo.
***
Je Bene dobi izbore ili hi je Bebić izgubi?
Njoko, Izbornih obećanja 5b
Kad će biti sanirana oštećenja na
Mandraću?
The Hole In One , Krive bukve 23
Ubrzo, očekuje se samo županijsko očitovan
je na PUP "Hvarski porat". Predviđeni rok
početka radova je poslije 78. oštrijade račun
ajući od 2019. Godine.
***
Već par don je rampa od parkinga non-stop
otvorena. Ko će nadoknadit šćetu od
nenaploćenega parkinga?
Rilo, Dolac bb

Je! Ti i jo, i svi mi skupa.

Oštro prosvjedujem zbog zatvaranja Venera Zoc je Bene ko vijećnik govori jedno a sad
nde koji je uz Carpe Diem, jedan od dragulja cini drugo?
vrhunske zabave u gradu Hvaru! Što vi misli Zoka, Plana 21
te o tome?
Unedogled Peglić, Od Milana do Pjerina 17 U SDP-u ti je to tako, jedno pensoš, drugo
govoriš a treće ciniš!
Potpuno se slažemo s vama. U prilog tome
govore i rezultati ispitivanja građana koji ***
žive na Glavicu, u Burak i Majerovicu koji str Ca je sa Sunčanin Hvaron?
epe od otkazivanja rezervacija gostiju. Ante Balić, Dedinje 13
Nažalost, zakupniku je najam bio previsok i
nije bilo ekonomske opravdanosti za daljnji I jo se piton, od pustega darža umideca mi
rad u tom objektu. se uvukla u kosti.

*** ***
Poslije toliko vremena smo se riješili lopovs Kako gradske vlasti ne znodu ca ćedu s
ke bande HDZ­ovske koja nas je dovela Venjerondon ovo lito? Ol nisu znali od '93
na rub duboke ekonomske provalije. Što će da će se Venjeronda ovega godišća vrotit
napraviti vlada na čelu s premijerom Foru?
Milanovićem, ujedno i predsjednikom SDP? Vidoviti Milan, Šumica bb
Lino Slavkić, Starih pionirčina 47
Znali su, znali... Ma nisu znali da ćedu doć
Po svemu sudeći, vlada će učiniti krupni kor na vlast.
ak naprijed. Pjevajući himnu EU uz
glasovirsku pratnju maestra Josipovića. ***
Ca će bit sa Arsenolon?
*** Semitekul, Velih interesih 99
Da li grad Hvar i njegovi građani zaslužuju k
njižnicu na boljem položaju od ruševne Koji si ti šegac, već 20 godišć me pitoš jedno
palače Vukašinović? te isto .
Gdje bi bio odgovarajući položaj? Kad bi se
to moglo ostvariti? ***
Zanzara del Libro, Asp. Godot 77 Kad ćemo moć u teotar?
Nikoleta, Duge obnove 9
Da, ali nismo potpuno sigurni. 2) Prostor sa
dašnjeg „Konzuma“ na Dolcu, zajedno s Kad se uvede ponoćna linija.
drugim gradskim udrugama. 3) Kad Todorić
pristupi franjevcima OFM, proda sav svoj ***
imutak i razdijeli siromasima. Zoc Forani forsirodu da vapor kušto u For?
Mandica, Kurbe Auštrije 1918
***
Kako se od pustih forskih profešurih Jerbo u uru vrimena ca se voziš do Splita
harvoskega niko ni siti napravit jedon Forski katamaranon ne moreš popit kafu a kamoli
rječnik nego barba Rade Benčić? se alavija naćakulat.
Sergej, Matice ilirske 18 ♠

Ca pitoš kad si som reka da su oni profešuri P.S. Fola Mikotu Turti pošćiru na svoj
harvoskega a ne forskega. donesenoj pošti. Uredništvo
NA KORNIŽ....