Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

Kanton Sarajevo
KANTONALNI SUD U SARAJEVU
Broj: 09 0 K 010152 10 K
Sarajevo, 13.12.2010. godine
 
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!
 
Kantonalni sud u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudije Dalide Burzić kao
predsjednika vijeća, te sudija Svjetlane Milišić-Veličkovski i Zinaide Mešković kao
članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Krupalija Vasvije, u krivičnom predmetu
protiv I-optuženog Ć.K. II-optuženog M.M., zbog krivičnog djela razbojništva iz člana
289. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH, u vezi sa članom 31.
istog Zakona, a po optužnici Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, broj: T09 0 KT 0012041
10 od 07.10.2010. godine, koja optužnica je od strane Kantonalnog suda u Sarajevu
potvrđena dana 08.10.2010. godine, nakon održanog glavnog, usmenog i javnog pretresa
u prisustvu Kantonalnog tužioca Milutina Koprivica, optuženih lično, te branioca I-
optuženog D.B., advokata iz S., i branioca II-optuženog O.M., advokata iz S., dana
13.12.2010. godine, nakon vijećanja i glasanja, sud je donio, a predsjednik vijeća javno
objavio slijedeću:
 
PRESUDU
 
I-OPTUŽENI: Ć.K., sin R. i majke L. rođene H., rođen... godine, u S., gdje je i nastanjen,
ul.. br.., N.G., Bošnjak, državljanin BiH, bez zaposlenja, osuđivan.
 
II-OPTUŽENI: M.M., sin T. i majke A. rođene M., rođen... godine, u S. gdje je i
nastanjen, ul...broj.., N.G., Bošnjak, državljanin BiH, osuđivan
 
KRIVI SU
 
Što su:
Dana 18.08..2010 godine, oko 22,45 sati, u ulici..., broj.., Općina N.G., S., u cilju sticanja
protivpravne imovinske koristi, a po prethodnom dogovoru ušli u prodavnicu L. BiH, sa
crnim kapama preko glave i lica sa prorezima za oči tzv. „fantomkama“ i bijelim
hiruškim rukavicama, nakon čega su prišli radnici A.G., te uz prijenju pištoljem marke
„beretta“, cal. 7,65 mm, serijskog broja: A 168767, koji je M.M. uperio istoj u glavu,
tražili novac, da bi je potom M.1 udario pištoljem u predjelu glave, te joj strgao ključeve
koji su bili obješeni oko vrata na povezici, kao i ključeve od ulaznih vrata, a zatim je
Ć.K. uzeo ključeve, zaključao ulazna vrata poslovnice, a potom je otvorio kasu, te uzeo i
prisvojio novac u iznosu od 370,00 KM, u apoenima 35 x 10 KM, i 1 x 20,00 KM, da bi
M.1 od radnice ponovo tražio da kaže gdje ima još novca, prijeteći i udarivši je ponovo
drškom pištolja u predjelu glave, usljed čega je ista zadobila lake tjelesne povrede u vidu
nagnječina, da bi nedugo zatim dvojica uniformisanih policajaca pokucali na vrata
poslovnice, koja su bila zaključana iznutra, nakon čega su ĆK. i M.M. natjerli radnicu
A.G. da kaže da je sve u redu i da čisti toalet, pa pošto su se uvjerili da se policajci ne
udaljavaju istu su odveli u prostorije WC-a, te joj vezali ruke na leđa samoljepljivom
trakom smeđe boje i istom joj prekrili usta, a zatim su odbacili fantomke, hiruške
rukavice, pištolj i novac, te su izašli iz prostorije poslovnice L. BiH“, gdje su lišeni
slobode o strane službenika policije,
 
Čime su počinili krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi stava 1-KZ FBiH,
u vezi sa članom 31. istog Zakona,
 
pa ih sud primjenom navedenih zakonskih propisa, te uz primjenu odredaba članova 43.,
50. 51. stav 1. tačka b/ KZ FBiH
 
OSUĐUJE
I-OPTUŽENOG: Ć.K., NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD JEDNE (1)
GODINE I ŠEST (6) MJESECI,
 
II-OPTUŽENOG: M.M., NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD JEDNE (1)
GODINE I DESET (10) MJESECI
 
Na osnovu odredbe člana 57. KZ FBiH, I-optuženom Ć.K. i II-optuženom M.M. se u
izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme koje su I-optuženi i II-optuženi proveli u
pritvoru i to od 18.08.2010. godine, pa do 13.12. 2010. godine.
 
Na osnovu odredbe člana 78. KZ F BiH od optuženih se oduzima pištolj makre „Bereta“,
cal. 7,65 mm, serijskog broja: A 168767.
 
Odbija se prijedlog Tužilaštva za izricanje Sigurnosne mjere obaveznog liječenja od
ovisnosti optuženima, u smislu člana 75. KZ FBiH.
 
Na osnovu odredbe člana 202. stav 4. ZKP FBiH optuženi se oslobađaju dužnosti
naknade troškova krivičnog postupka i sudskog paušala, te isti troškovi padaju na teret
budžetskih sredstava suda.
O b r a z l o ž e nj e
 
Kantonalno tužilaštvo Sarajevo optužnicom broj: T09 0 KT 0012041 10 od 07.10.2010.
godine, koja optužnica je od strane Kantonalnog suda u Sarajevu potvrđena dana
08.10.2010. godine, optužilo je Ć.K. i M.M. za krivično djela razbojništva iz člana 289.
stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljem tekstu KZFBiH),
u vezi sa članom 31. istog Zakona.
 
Postupajući po optužnici dana 09.12.2010. godine stranke u postupku i branioci
optuženih su predočili pismeni sporazum o priznanju krivnje potpisan dana 12.10.2010.
godine od strane I-optuženog Ć.K., njegovog branioca D.B., advokata iz S., i II-
optuženog M.M. i njegovog branioca O.M., advokata iz S., sa jedne strane i Kantonalnog
tužitelja Milutina Koprivica, sa druge strane, kojim sporazumom I-optuženi Ć.K. i II-
optuženi M.M. priznaju krivnju za krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi
sa stavom 1. KZFBiH, u vezi sa članom 31. istog Zakona, a po optužnici Kantonalnog
tužilaštva u Sarajevu broj: T09 0 KT 0012041 10 od 07.10.2010. godine.
 
Razmatrajući sporazum o priznanju krivnje, sud je utvrdio da su I-optuženi Ć.K. i II-
optuženi M.M. potpisali sporazum o priznanju krivnje dobrovoljno, svjesno i sa
razumijevanjem, a nakon što su optuženi upoznati o mogućim posljedicama zaključivanja
sporazuma, uključujući i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i troškove
krivičnog postupka. Utvrđeno je također, da su optuženi razumjeli da se zaključivanjem
sporazuma o priznanju krivnje odriču prava na suđenje i da ne mogu uložiti žalbu na
krivično pravnu sankciju koja će im se izreći na osnovu navedenog sporazuma.
 
Potkrjepljujući svoju tvrdnju o krivici optuženih za djelo koje im se stavlja na teret,
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je priložilo originalne dokaze u koje je sud izvršio uvid
i cijenio, i to: Zapisnik o uviđaju MUP-a KS III PU odjenjenje krim.policije broj: 02/4-3-
2-123/10 od 19.08.2010. godine, Službeni izvještaj MUP KS III PU odjeljenje
krim.policije broj: 02/4-3-2-123/10 od 19.08.2010. godine, Zapisnik o pretresu osobe
Ć.K. MUP-a KS III PU broj: 02/4-3-1-IV-191/ od 18.08.2010. godine, Izještaj o
izvršenom pretresu Ć.K. MUP-a KS III PU broj: 02/4-3-1-IV-191/ od 18.08.2010.
godine, Zapisnik o pretresu osobe M.M. MUP-a KS III PU broj: 02/4-3-1-IV-192/ od
18.08.2010. godine, Izvještaj o izvršenom pretresu M.M. MUP-a KS III PU broj: 02/4-3-
1-IV-192/ od 18.08.2010. godine, Nalaz i mišljenje vještaka neuropsihiajtra M.dr K.-K. o
duševnom stanju i uračunljivosti Ć.K. i M.M. Nalaz i mišljenje vještaka za sudsku
medicinu dr H.Ž. o povredama oštećene A.G. od 5.10.2010. godine, Medicinsku
dokumentacija KCU na ime A.G. od 18.08.2010. godine, Nalaz vještaka D.O. od
04.10.2010. godine iz oblasti kriminalistike, Izvod iz kaznene i operativne evidencije
MUP KS br.02/4-3-2-345/10 od19.08.2010. godine za Ć.K., Izvod iz kaznene i
operativne evidencije MUP KS br.02/4-3-2-346/10 od19.08.2010. godine za M.M.,
Izvještaj o krim.teh.pretrazi lica mjesta broj KU-1452/10 od 19.08.2010. godine,
Fotodokumentaciju broj: KU-1452/10 od 19.08.2010. godine, Fotodokumentaciju lica
Ć.K. i M.M. br.O.R. 1175/10 od 20.-08.2010. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka
oštećene A.G. od 26.08.2010. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka predstavnika
oštećenog L. BiH, D.K., B.S., S.M., M.Z., Dž.Z., D.B.1 i Z.K. svi radnici MUP KS III
PU.
 
Kako je sud u postupku razmatranja i provjeravanja sporazuma, utvrdio sve neophodne
subjektivne elemente odnosa optuženih spram zaključenog sporazuma o priznanju
krivnje, te utvrdio i da je tužilac pružio dovoljno dokaza o krivnji optuženih, to je
temeljem člana 246. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
sporazum o priznanju krivnje prihvaćen.
 
Na pretresu održanom u svrhu izricanja krivičnopravne sankcije, sud je optužene oglasio
krivima zbog krivičnog djela razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1.
KZFBiH, u vezi sa članom 31. istog Zakona, te I-optuženog Ć.K. osudio na kaznu
zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, a II-optuženog M.M. osudio na
kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i deset (10 )mjeseci.
 
Ovaj sud je nije uvažio prijedlog Tužilaštva za izricanje optuženima Sigurnosne mjere
obaveznog liječenja od ovisnosti u smislu člana 75. KZ FBiH, a iz razloga jer nije našao
da postoje zakonom propisani razlozi za izricanje te mjere. Naime, na usmenom pretresu
na kojem se razmatrao sporazum o priznanju krivnje, održanom dana 09.12.2010. godine
branitelj I-optuženog Ć.K. je izjavio da se protivi izricanju mjere obaveznog liječenja od
ovisnosti, a iz razloga jer je njegov branjenik prije počinjenja krivičnog djela bio
uključen u terapiju odvikavanja od ovisnosti, koju je skoro dovršio do počinjenja
krivičnog djela, a njegov boravak u zatvoru je uticao na njega da se dobrovoljno odrektne
terapije. Na istom usmenom pretresu branitelj II-optuženog M.M. je izjavio da se protivi
izricanju ove sigurnosne mjere, a iz razloga što njegov branjenik već odavno ne uzima
nikakvu terapiju, odnosno prestao je uzimati substance za smirivanje, ili da se „skinuo na
suho“, a kako je sva krivična djela vršio pod uticajem narkotika, njegova je ličnost sad
promijenjena. I-optuženi Ć.K. je potom na istom usmenom pretresu izjavio da ne uzima
drogu već nekoliko mjeseci, a II-optuženi M.M. je potvrdio da ne uzima tratman već 2
mjeseca. Oba optužena lica su prilikom ispitivanja u Kantonalnom tužilaštvu Kantona
Sarajevo kao i pred vještakom neuropsihijatrom u toku istrage izjavili da su predmetno
krivično djelo učinila pod uticanjem narkotika, a vještak je dao mišljenje da bi se isti
trebali podvrgnuti obaveznom liječenju od ovisnosti. U svom nalazu sudski vještak Prim.
Dr. M.K.-K. se takođe izjasnila da su mogućnosti oba optužena da upravljaju svojim
postupcima i da shvate značenje djela u trenutku njegovog počinjenja bile smanjene, ali
ne bitno, te je istakla da se stiče utisak da je II-optuženi M.M. drogu upotrebio da bi
poslije toga mogao izvršiti krivično djelo sa prvooptuženim. Ovaj sud nakon pažljivog
razmatranja navedenih izjava branilaca i optuženih na ročištu o razmatranju sporazuma o
priznanju krivnje, u konačnici nije prihvatio prijedlog tužilaštva za izricanje mjere
obaveznog liječenja od ovisnosti, a iz razloga jer je cjenio da ne postoje razlozi za
izricanje predložene mjere. Sud je uvažio nalaz i mišljenje vještaka da su mogućnosti
optuženih da upravljaju svojim postupcima i shvate značenje djela u trenutku njegovog
počinjenja bile smanjene, ali ne bitno, pa je shodno takvom nalaz ovaj sud cjenio da iako
su optuženi krivično djelo učinili pod djelovanjem opojnih druga, oni krivično djelo nisu
učinili pod „odlučujućim“ djelovanjem istih, u smislu člana 75. stav 1. KZ FBiH, a cjenio
je i da ne postoji opasnost da će optuženi zbog ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela,
shodno istom članu. Ovaj sud je odbio prijedlog tužilaštva kao neosnovan uvaživši i
izjave optuženih date na usmenom pretresu o razmatranju sporazuma, na kojem su se
izjasnili da su vrijeme provedeno u pritvoru iskoristili da bi se izliječili od ovisnosti.
 
Prilikom izricanja dogovorene zatvorske kazne, sud je u odnosu na optužene imao u vidu
kako olakšavajuće tako i otežavajuće okolnost. Kao otežavajuću okolnost sud je cjenio da
su optuženi ranije osuđivani, a od olakšavajućih okolnosti sud je imao u vidu činjenicu da
su se optuženi korektno držali na sudu, da su priznali krivnju za krivično djelo koje im se
stavlja na teret, da su izjavili izvinjenje oštećenoj A.G. za sve što su učinili, kao i
činjenicu da su optuženi mladi ljudi. Naime, sud je našao da u smislu naprijed pomenutih
olakšavajućih okolnosti na strani optuženih postoje uslovi za ublažavanje kazne, i to
uslijed naročito olakšavajućih okolnosti, koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može
postići svrha kažnjavanja, shodno članu 50. i 51. KZFBiH. Tako sud cijeni da je izrečena
zatvorska kazna u navedenom trajanju u srazmjeri sa stepenom krivične odgovornosti
optuženih i da će se sa izrečenom kaznom ostvariti opća i posebna svrha kažnjavanja iz
člana 42. KZ FBiH, odnosno da će zatvorska kazna u izrečenom trajanju spriječiti
optužene da ubuduće čine ista ili druga krivična djela, ali isto tako i da će ova kazna
utjecati na svijest građana da uvažavaju pravila i norme pravnog poretka.
 
Obzirom da su se I-optuženi Ć.K. i II-optuženi M.M. nalazili u pritvoru počev od
18.08.2010. godine, pa do 13.12.2010. godine, to im je sud primjenom odredbe člana
57. KZ FBiH i odredio da se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u
pritvoru.
 
Na osnovu odredbe člana 78. KZ F BiH sud je utvrdio da se od optuženih oduzima
pištolj makre „Bereta“ , cal. 7,65 mm, serijskog broja: A 168767.
 
Sud je na osnovu odredbe člana 202. stav 4. ZKP FBiH odredio da se optuženi oslobode
dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka i da isti padaju na teret sredstava suda,
budući da su optuženi nezaposleni, te da bi plaćanjem troškova postupka bio ugrožen
njihov ionako težak materijalni i socijalni status.
 
Budući da oštećeni do okončanja postupka nije postavio imovinskopravni zahtjev, sud o
istom nije ni odlučivao.
 
Zapisničar PREDSJEDNIK VIJEĆA
Krupalija Vasvija Dalida Burzić
 
 
POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Federacije BiH u roku
od 15 dana od dana prijema iste. Ista žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom
broju primjeraka, s tim što žalba na krivičnopravnu sankciju nije dozvoljena.