1

Bosna i Hercegovine
Federacija Bosne i Hercegovine
Tuzlanski kanton
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: _____________
Tuzla, 13.03.2007. godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE !

Općinski sud u Tuzli, po sudiji H.K. kao sudiji pojedincu, uz sudjelovanje G.LJ. kao
zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optužene Š.S., zbog produženog krivičnog djela –
Krivotvorenje isprave – iz člana 373. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine (KZ F BiH) u vezi sa članom 55. KZ FBiH, u stjecaju sa krivičnim djelom –
Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti – iz člana 268. stav 1. KZ F BiH, a po
optužnici Kantonalnog tužiteljstva u Tuzli Kt. broj 912/05 od 31.10.2005. godine, nakon
održanog javnog glavnog pretresa dana 13.03.2007. godine u prisustvu kantonalnog tužitelja
B.K., optužene Š.S. i njenog branitelja G.E., advokata iz Tuzle, donio je i istog dana javno
objavio

PR E S U DU

Optužena Š.S., kći S. i S. rođene S., rođena 24.04.1964.godine u T., gdje je i stalno
nastanjena, Ul. F. Markovića br.122, po narodnosti Bošnjakinja, državljanka Bosne i
Hercegovine, JMBG 24049641806, pismena sa završenom ekonomskom školom, ekonomski
tehničar, nezaposlena, udata, majka dvoje maloljetne djece, slabog imovnog stanja, osuđivana
presudom Općinskog suda u Tuzli kroj K 122/02 od 16.08.2002. godine zbog krivičnog djela
- Krivotvorenje isprave - iz člana 351. stav 1. ranijeg KZ F BiH kojom joj je izrečena uvjetna
osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca, a koja se neće izvršiti ako
optužena u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo, protiv nje se ne vodi krivični
postupak za neko drugo krivično djelo, nalazi se na slobodi,

Kriva je

Što je:

1. U mjesecu julu 2004. godine, u Tuzli, s ciljem da te isprave upotrijebi kao

prave, sačinala lažne potvrde o visini plaće na svoje ime i na ime jemaca J.M. i P.J., tako što
je svojom rukom upisala da su izdate pod brojem 1-11832/04 od 08.07.2004. godine od strane
JZU UKC Tuzla, te da ona ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca u iznosu od
1.020,00 KM, da P.J. ostvaruje prosječnu plaću za posljednja tri mjeseca u iznosu od 1.023,00
 2

KM, te da J.M. ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca u iznosu od 1.132,00 KM,
nakon čega se na tako sačinjene potvrde potpisala na mjesta predviđena za šefa računovodstva
i direktora JZU UKC Tuzla, neovlašćeno ih ovjerivši pečatom broj 3, iako je znala da JZU
UKC Tuzla nije izdao te potvrde, te je na administrativnim zabranama na plaću na svoje ime i
na ime J.M. i P.J., koje je prethodno sačinila tako što je svojom rukom popunila obrasce tih
rješenja navodeći da su ista izdata od strane JZU UKC Tuzla sa brojem protokola 1-11832/04
na lična primanja navedenih lica radi otplate anuiteta po tom kreditu, potpisala se na mjesto
predviđeno za potpis blagajnika, šefa računovodstva i ovlaštenog lica, te ih ovjerila
neovlašteno pečatom JZU, iako je znala da JZU UKC Tuzla ta rješenja nije nikada izdala,

2. 27. jula 2004. godine, u Tuzli, u Novoj Banci AD – Filijala Tuzla, s ciljem da
za sebe pribavi kredit u iznosu od 10.000 KM, uz zahtjev za odobravanje kredita, ovlašćenoj
osobi u navedenoj banci predala lažne potvrde o visini plaće na svoje ime i na ime jemaca
J.M. i P.J., navodno izdate od JZU UKC Tuzla, koje su sadržavale neistinite podatke jer je u
njima bilo navedeno da ona ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca u iznosu od
1.020,00 KM, da P.J. ostvaruje prosječnu plaću za posljednja tri mjeseca u iznosu od 1.023,00
KM, te da J.M. ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca u iznosu od 1.132,00 KM,
iako je znala da UKC Tuzla nije izdao te potvrde i da su podaci u istim neistiniti jer su plaće
znatno manje, nakon čega joj je taj kredit i odobren,

čime je u stjecaju učinila, pod tačkom 1. izreke ove presude, produženo krivično djelo
– Krivotvorenje isprave – iz člana 373. stav 1. KZ F BiH u vezi sa članom 55. istog zakona,
za koje joj se, uz primjenu navedenog zakonskog propisa i uz primjenu člana 49. stav 1. KZ F
BiH, utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a

pod tačkom 2. izreke ove presude, krivično djelo – Obmana pri dobijanju kredita ili
drugih pogodnosti – iz člana 268. stav 1. KZ F BiH, za koje joj se, uz primjenu navedenog
zakonskog propisa i uz primjenu člana 49. stav 1. KZ F BiH, utvrđuje kazna zatvora u trajanju
od 6 (šest) mjeseci,

pa je sud, uz primjenu člana 54. stav 1. i 2. tačka b) KZ F BiH,

OSUĐUJE

Na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Na osnovu člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i

Hercegovine (ZKP FBiH), optužena se obavezuje da na ime imovinskopravnog zahtjeva
oštećenoj Novoj banci AD – Filijala Tuzla isplati iznos od 7 430,00 KM.

Na osnovu člana 202. stav 4. ZKP FBiH, optužena se oslobađa dužnosti naknade
troškova krivičnog postupka.

O b r a z l o ž e nj e
 3

Kantonalno tužiteljstvo Tuzlanskog kantona, optužnicom broj Kt 912/05 od

31.10.2005. godine, koja je potvrđena 01.11.2005 godine od strane sudije za prethodno
saslušanje ovog suda, optužilo je Š.S. zbog produženog krivičnog djela – Krivotvorenje
isprave – iz člana 373. stav 1 KZ F BiH u vezi sa članom 55. KZ FBiH u stjecaju sa
krivičnim djelom – Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti – iz člana 268. stav 1.
KZ F BiH.

Predstavnik oštećene Nove banke AD – Filijala Tuzla postavio je prema optuženoj

imovinskopravni zahtjev u iznosu od 7 430,00 KM, koliko iznosi nevraćeni dug optužene po
kreditu kojeg je dobila u ovoj banci učinjenjem krivičnog djela za koje se optužuje.

U svom uvodnom izlaganju na glavnom pretresu kantonalni tužitelj je izjavio da će

optužba, dokazima čije je izvođenje predloženo u optužnici, dokazati da je optužena Š.S.
učinila krivična djela za koja se optužuje, a branitelj optužene je izjavio da dokazi čije je
izvođenje predložio tužitelj ne predstavljaju osnovu za siguran zaključak da je optužena
učinila krivična djela za koje se optužuje, te da će, stoga, prijedlog odbrane biti da se optužena
oslobodi od optužbe. Pri tim stavovima, tužitelj i branitelj su ostali i u svojim završnim
riječima.

U toku dokaznog postupka, kao dokazi optužbe saslušani su svjedoci R.A., J.M., P.J.
S.M., vještak grafolog L.T. i predstavnik oštećene Nove banke AD – Filijala Tuzla, te su
pročitani pisani nalaz i mišljenje vještaka grafologa L.T., dopis Službe za pravne, kadrovske i
opšte poslove JZU „UKC“ Tuzla od 30.09.2005.godine, zapisnik o dobrovoljnoj predaji
predmeta broj 08-02/3-1-04.3-1037/05 od 01.09.2005.godine, izdat od MUP-a TK na ime
M.S., kompletan kreditni dosije na ime optužene Š.S. po zahtjevu od 27. jula 2004. godine za
dodjelu kredita Nove banke AD Bijeljina Filijala Tuzla, specificiran u zapisniku od
01.09.2005.godine, uplatnica na ime Nove Banke u iznosu od 600,00 KM – kopija odgovara
izvorniku koja se nalazi kod stranke, izvještaj Nove banke o dugovanjima optužene po kreditu
broj 486/06 od 08.12.2006.godine, te presuda Općinskog suda u Tuzli broj K 122/02 od
16.08.2002. godine.

Cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, sud je utvrdio

činjenično stanje kao u izreci ove presude.

Da je optužena Š.S. sačinala lažne potvrde o visini plaće na svoje ime i na ime jemaca
J.M. i P.J. tako što je svojom rukom upisala da su izdate pod brojem 1-11832/04 od
08.07.2004.godine od strane JZU UKC Tuzla, te da ona ostvaruje prosječnu plaću u
posljednja tri mjeseca u iznosu od 1.020,00 KM, da P.J. ostvaruje prosječnu plaću u posljednja
tri mjeseca u iznosu od 1.023,00 KM, te da J.M. ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri
mjeseca u iznosu od 1.132,00 KM, nakon čega se na tako sačinjene potvrde potpisala na
mjesta predviđena za šefa računovodstva i direktora JZU UKC Tuzla i neovlašćeno ih ovjerila
pečatom broj 3, iako je znala da JZU UKC Tuzla nije izdala te potvrde, te da je sačinila i lažna
rješenja o administrativnim zabranama na plaću na svoje ime i na ime J.M. i P.J., tako što je
svojom rukom popunila obrasce tih rješenja navodeći da su ista izdata od strane JZU UKC
Tuzla sa brojem protokola 1-11832/04 na lična primanja navedenih lica radi otplate anuiteta
po tom kreditu, potpisujući se na mjesto predviđeno za potpis blagajnika, šefa računovodstva i
ovlaštenog lica i ovjerivši ih neovlašteno pečatom JZU UKC Tuzla, sud je utvrdio na osnovu
iskaza te pisanog nalaza i mišljenja vještaka grafologa L.T., iskaza svjedoka S.M., J.M. i P.M.,
te čitanjem dopisa Službe za pravne, kadrovske i opšte poslove JZU „UKC“ Tuzla od
30.09.2005.godine i uvidom u dokumentaciju sadržanu u kreditnom dosjeu na ime optužene
 4

Š.S. po zahtjevu od 27. jula 2004. godine za dodjelu kredita Nove banke AD Bijeljina -
Filijala Tuzla, specificiranu u zapisniku od 01.09.2005. godine.

Naime, čitanjem dokumentacije sadržane u pomenutom kreditnom dosjeu optužene

Š.S. utvrđeno je da se u njemu nalaze potvrde o visini plaće na ime optužene Š.S. i jemaca
J.M. i P.J. sa brojem 1-11832/04 i datumom od 08.07.2004.godine, s naznakom da su izdate
od strane JZU UKC Tuzla, a, prema kojima je, optužena Š.S. u posljednja tri mjeseca ostvarila
plaću u iznosu od 1.020,00 KM, jemac P.J. u iznosu od 1.023,00 KM, a jemac J.M. u iznosu
od 1.132,00 KM, da su navedene potvrde potpisane ispod natpisa „šef računovodstva“ i
„direktor“, te ovjerene pečatom broj 3 JZU UKC Tuzla. Kreditni dosje sadrži i rješenja o
administrativnoj zabrani na plaću na ime optužene i na ime jemaca J.M. i P.J. radi otplate
anuiteta po tom kreditu, koja sadrže naznaku da su izdata od strane JZU UKC Tuzla sa brojem
protokola 1-11832/04 i koja su potpisana na mjestima predviđenim za potpis blagajnika, šefa
računovodstva i ovlaštenog lica, te ovjerena pečatom JZU UKC Tuzla.

Međutim, iz dopisa Službe za pravne, kadrovske i opšte poslove JZU UKC Tuzla od
30.09.2005.godine proizilazi da navedene potvrde i rješenja nisu zavedeni u protokolu ove
JZU ne samo pod navedenim brojem i datumon nego da, prema protokolu za 2004. godine,
takve potvrde i rješenja nisu uopšte izdati od strane JZU UKC Tuzla. Iz ovog dopisa takođe
proizilazi da je u periodu april - juni 2004. godine prosječna plaća njihove uposlenice Š.S.
iznosila 524,00 KM, J.M. 570,00 KM i P.J. 543,00 KM. Svjedokinje J.M. i P.J. su takođe u
svojim iskazima navele da su im u odnosnom periodu plate iznosile oko 500,00 KM, pa ovaj
sud nalazi nesporno utvrđenim da su navedene potvrde sadržavale neistinite podatke o
prosječnoj plaći optužene Š.S. i svjedoka – jemaca J.M. i P.J. za posljednja tri mjeseca u
odnosu na datum njihovog navodnog izdavanja.

Nadalje, svjedokinja S.M. je u svom iskazu navela da ona od maja mjeseca 2003.
godine obavlja poslove šefa računovodstva u JZU UKC Tuzla, da nijednu od navedenih
isprava ona nije potpisala i da je sigurna, s obzirom da je takve isprave ona lično nosila
direktoru M.M. na potpis nakon što ih ona potpiše i, u slučajevima gdje je to trebalo, nakon
što ih potpiše blagajnica S.L., da one nikada nisu ni došle na potpis direktoru. Na tačnost
iskaza ove svjedokinje nedvosmisleno upućuje iskaz te nalaz i mišljenje vještaka grafologa
L.T. Ovaj vještak je analizom rukopisa i potpisa na navedenim potvrdama i rješenjima o
administrativnim zabranama, imajući u vidu karakteristike nespornih rukopisa i potpisa
svjedokinja S.M., J.M. i P.J., direktora JZU UKC Tuzla M.M. i blagajnika te ustanove S.L.
kao i optužene Š.S. (na poslovnim dokumentima koje je u svom radu u JZU UKC Tuzla
sačinila optužena Š.S.), te utvrđene karakteristike spornih rukopisa i potpisa, utvrdio da se na
navedenim potvrdama nalazi krivotvoren rukopis svjedokinje S.M. odnosno njen krivotvoren
potpis kao i krivotvoreni potpisi svjedokinja J.M. i P.J., te direktora M.M. i blagajnice S.L. a
da se optužena Š.S. ne može isključiti kao mogući skripter navedenih rukopisa i potpisa.

Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje vještaka grafologa, pomenuti dio iskaza
svjedokinja S.M., okolnost da su svjedokinje J.M. i P.J. sasvim određeno izjavile da ih
optužena Š.S. nikada nije pitala da joj budu žiranti za kredit, te da nisu bile upoznate da su, u
cilju odobrenja kredita po zahtjevu optužene za dodjelu kredita, izdate bilo kakve potvrde od
strane UKC Tuzla a niti da postoje, u vezi tog kredite, ikakve administrativne zabrane na
njihove plaće, kao i da navedene potvrde i rješenja o administrativnim zabranama nikada nisu
uvedena u protokol JZU UKC Tuzla, ovaj sud nalazi utvrđenim da je navedene potvrde i
rješenja sačinila optužena Š.S. označavajući na njima kao izdavatelja JZU UKC Tuzla iako ih
ta ustanova nije izdala.
 5

S obzirom da je optužena Š.S. sačinila tri potvrde (na svoje ime i ime svjedokinja J.M.
i P.J.) o prosječnoj plaći za posljednja tri mjeseca od datuma njihovog navodnog izdavanja,
označavajući na njima kao izdavatelja JZU UKC Tuzla, te tri rješenja o administrativnim
zabranama na plaću (takođe na svoje ime i ime svjedokinja J.M.) označavajući i na njima kao
izdavatelja JZU UKC Tuzla i potpisujući saglasnost na njih u ime navedenih svjedokinja, iako
je znala da JZU UKC Tuzla nije izdavatelj tih isprava, te da je sve to činila kako bi navedene
isprave upotrijebila u postupku dobivanja kredita, a što sud zaključuje na osnovu toga što je
na potvrdama o visini plaća naznačila da se one izdaju radi dodjele kredita optuženoj Š.S., a
da je lažna rješenja o administrativnim zabranama na plaću takođe predala banci uz svoj
zahtjev za dodjelu kredita, optužena S.Š. je takvim pravljenjem lažnih isprava u namjeri da ih
upotrijebi kao prave učinila jedno produženo krivično djelo - Krivotvorenje isprave - iz člana
373. stav 1. KZ FBiH u vezi sa članom 55. istog zakona. Naime, optužena je navedenim
radnjama ostvarila obilježja više krivičnih djela krivotvorenje isprave a, po ocjeni ovog suda,
sva ta krivična djela čine jedinstvenu cjelinu s obzirom na istovjetan način njihovog učinjenja
- označavanjem kao navodnog izdavatelja iste ustanove i korištenjem činjenice da je optužena
zaposlena u toj ustanovi, vremenski kontinuitet tih radnji – sve su učinjene u razmaku od
nekoliko dana i da se pravljenje lažnih isprava odnosilo na isprave koje su nužne za
odobravanje kredita.

Da je optužena Š.S. 27. jula 2004. godine, u Tuzli, u Novoj Banci AD – Filijala
Tuzla, s ciljem da za sebe pribavi kredit u iznosu od 10.000 KM, uz zahtjev za odobravanje
kredita, ovlašćenoj osobi u navedenoj banci predala lažne potvrde o visini plaće na svoje ime i
na ime jemaca J.M. i P.J., navodno izdate od UKC Tuzla, koje su sadržavale neistinite
podatke jer je u njima bilo navedeno da ona ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca
u iznosu od 1.020,00 KM, da P.J. ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca u iznosu
od 1.023,00 KM, te da J.M. ostvaruje prosječnu plaću u posljednja tri mjeseca u iznosu od
1.132,00 KM, iako je znala da UKC Tuzla nije izdao te potvrde i da su podaci u istim
neistiniti jer su plaće znatno manje, nakon čega joj je taj kredit i odobren, sud je utvrdio
uvidom u navedeni kreditni dosje optužene Š.S. koji se nalazio u Novoj banci AD – Filijala
Tuzla i koji je sadržavao navedene potvrde budući da ih je optužena predala uz zahtjev za
dodjelu kredita, te na osnovu iskaza svjedokinje R.L. Ova svjedokinja je naime izjavila da je
zaposlena u navedenoj banci na mjestu kreditnog referenta, da se sjeća da je u julu 2004.
godine optužena došla u banku i interesovala se o uvjetima za dobivanje kredita kada ju je
svjedokinja, između ostalog, upoznala i sa uvjetima za dobivanje kredita u iznosu od 10
000,00 KM u pogledu minimalne visine plaće glavnog dužnika i jemaca s obzirom na željeni
rok otplate kredita. Svjedokinja je takođe izjavila da je za nekoliko dana, tačnije, prema
podacima iz kreditnog dosjea, 24. jula 2004. godine, optužena predala svu potrebnu
dokumentaciju uz zahtjev za dodjelu kredita. Prema internim pravilima banke, ona nije bila
dužna da provjerava tačnost podataka iz priložene dokumentacije. S obzirom da je optužena
prema priloženoj dokumentacije, a, prije svega, onoj koja se odnosi na njeno imovinsko stanje
i imovinsko stanje jemaca odnosno visinu njihove plaće, ispunjavala uvjete za odobravanje
kredita, kreditni odbor banke joj je i odobrio kredit.

Prema tome, s obzirom da je optužena, uz zahtjev za dodjelu kredita, a upravo s

ciljem da sebi pribavi kredit, što sud utvrđuje na osnovu činjenice da se u banci najprije
raspitala koji su tačno uvjeti za dodjelu željenog kredita, davatelju kredita tj. ovlašćenoj osobi
Nove banke AD – filijala Tuzla svjesno dala neistinite podatke o svojoj prosječnoj plaći i
prosječnoj plaći navodnih jemaca, budući da je znala kolika je njena stvarna plaća i plaća
jemaca, a koji podaci su u konkretnom slučaju bili od značaja za dobijanje kredita, svjesna s
 6

obzirom na navedene okolnosti da na taj način obmanjuje davatelja kredita o podacima koji su
od značaja za dobijanje kredita, optužena je takvim svojim radnjama ostvarila i obilježja
krivičnog djela - Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti - iz člana 268. stav 1. KZ
FBiH.

Sud, dakle, ne prihvata stav odbrane da optužena nije učinila navedeno krivičnog djelo
budući da je ona, u vrijeme podnošenja zahtjeva, imala namjeru vratiti navedeni kredit. Za
postojanje ovog krivičnog djela, naime, navedena okolnost nije od značaja pošto se krivično
djelo iscrpljuje u samom davanju davatelju kredita neistinitih podataka značajnih za dobivanje
kredita, s ciljem da se za sebe ili drugoga pribavi kredit.

Sud, takođe, ne prihvata stav odbrane da se u konkretnom slučaju radi o prividnom

stjecaju krivičnih djela - Krivotvorenje isprave - iz člana 373. stav 1. KZ FBiH i Obmana pri
dobijanju kredita ili drugih pogodnosti - iz člana 268. stav 1. KZ FBiH jer da je ovo prvo
krivično djelo sredstvo za učinjenje ovog drugog i stoga konzumirano drugim. Naime, ova
dva krivična djela imaju različite zaštitne objekte. Krivično djelo - Krivotvorenja isprave - iz
člana 373. KZ FBiH ima za objekt zaštite pravni promet, a krivično djelo - Obmana pri
dobijanju kredita ili drugih pogodnosti - iz člana 268. stav 1. KZ FBiH - privredu, poslovanje
i platni promet i stoga ono samo, u konkretnom slučaju, ne pokriva kompletno nepravo tj. i
onaj dio neprava koji se sastoji u pravljenju lažnih isprava u namjeri da se one upotrijebe kao
prave.

Prilikom odmjeravanja kazne za svako od krivičnih djela učinjenih u stjecaju, ovaj sud
je, u skladu sa članom 49. KZ FBiH, imajući u vidu svrhu kažnjavanja, uzeo u obzir sve
okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja. Kao olakšavajuće okolnosti sud je
optuženoj cijenio njenu porodičnu situaciju budući da je majka dvoje maloljetne djece, dok joj
je kao otežavajuću okolnost cijenio raniju osuđivanost takođe za krivično djelo krivotvorenja
isprave, koje je, kako je to utvrđeno presudom ovog suda K 122/02 od 16.08.2002. godine,
takođe učinjeno u pogledu isprave koja je bila neophodna za dodjelu kredita. Imajući u vidu
navedene okolnosti, ovaj sud je optuženoj Š.S., za krivično djelo - Krivotvorenje isprave - iz
člana 373. stav 1. KZ FBiH, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, a za krivično
djelo - Obmana pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti - iz člana 268. stav 1. KZ FBiH,
kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nalazeći da su te kazne srazmjerne težini učinjenih
krivičnih djela i stepenu krivične odgovornosti optužene, te ju je, uz primjenu člana 54. stav 1.
i 2. tačka b) KZ FBiH, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Ovaj
sud smatra da će se navedenom kaznom moći ostvariti ciljevi generalne i specijalne
prevencije krivičnih djela.

Na osnovu člana 212. stav 3. ZKP FBiH, optužena je obavezana da na ime

imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Novoj banci AD – Filijala Tuzla isplati iznos od 7
430,00 KM, jer je punomoćnik oštećene u navedenom iznosu postavio prema optuženoj
imovinskopravni zahtjev pošto je učinjenjem krivičnog djela od strane optužene njoj odobren
kredit koji joj inače ne bi bio odobren, a u toku postupka je uvidom u kreditni dosije optužene
utvrđeno da je optužena je uredno vraćala dug sve do iznosa glavnog duga od 7 430,00 KM i
da toliko iznosi trenutno dugovanje oštećene prema ovoj banci.

Na osnovu člana 202. stav 4. ZKP FBiH, optužena Š.S. je oslobođena dužnosti
naknade troškova krivičnog postupka jer ovaj sud nalazi da bi njihovim plaćanjem, budući da
je optužena trenutno nezaposlena, bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optužene i osoba koje
je ona dužna po zakonu izdržavati.
 7

Zapisničar, Sudija,

G.LJ. K.H.

POUKA : Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog
suda, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude. Žalba se podnosi u tri primjerka.