Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Хеpцеговине

Broj: S1 3 K 016659 14 K
Sarajevo, 26.01.2015. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Tatjana Kosović, kao sudija pojedinac, uz

sudjelovanje zapisničara Azre Mušanović, u krivičnom predmetu protiv optuženog
Lepenica Emira, zbog krivičnog djela ometanje rada pravosuđa iz člana 241. stav 2.
Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), odlučujući o optužnici Tužilaštva
Bosne i Hercegovine broj: T20 0 KT 0009005 14 od 25.09.2014. godine, koja je
potvrđena dana 03.10.2014. godine, nakon održanog javnog glavnog pretresa, u
prisustvu tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Marković Miroslava, optuženog
Lepenica Emira i njegovog branioca po službenoj dužnosti, Bilić Senada, advokata iz
Sarajeva, dana 12.01.2014. godine, donio je i javno objavio:

PRESUDU

LEPENICA EMIR, sin Rasima i Fikrete r. Zec, rođen 16.02.1994. godine u

Sarajevu, stalno nastanjen u …………….., ulica ……………., općina………..,…………,
državljanin …………,pismen sa završenom SSS, student Fakulteta političkih nauka,
neoženjen, neosuđivan, JMBG:..

OSLOBAĐ A SE OD OPTUŽBE

Da je:

Dana 06.01.2014. godine, u Sarajevu sa svog facebook profila „Emir Lepenica“

(www.facebook.com/firerLSD) tužitelju Tužiteljstva BiH Čavka Olegu, postupajućem
tužitelju u krivičnom predmetu br. S1 2 K 006087 14 K, koji se protiv Turković Zijada i
dr. vodi pred Sudom BiH, zbog krivičnog djela organizirani kriminal iz člana 250. KZ
BiH, poslao poruku na njegov facebook profil (www.facebook.com/oleg.cavka), na
kome je napisao: „…ptico korumpirana, nema, dana da te ne opsujem, doći će i taj
dan ako Bog da kada će ti ruke biti vezane i kada ćeš sjediti na optuženičkoj klupi.
Pičko kriminalna, sjebo si živote ljudima, a i tebe će sjebat.“

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597, Fax: ++ 387 33 707 321
 Čime bi počinio krivično djelo ometanje rada pravosuđa iz člana 241. stav 2. KZ
BiH.

Na osnovu člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH),
troškovi krivičnog postupka predviđeni odredbom člana 185. stav 2. tačke a) do g)
ovog zakona, kao i nužni izdaci i nagrada branioca po službenoj dužnosti, padaju na
teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužba

Optužnicom broj T20 0 KT 0009005 14 od 25.09.2014. godine, Tužilaštvo BiH

je optužilo Lepenica Emira da je, u vrijeme i na način bliže opisan u činjeničnom
supstratu optužnice, počinio krivično djelo ometanje rada pravosuđa iz člana 241. stav
2. KZ BiH. Sud je navedenu optužnicu potvrdio dana 03.10.2014. godine.

Na ročištu povodom izjašnjenja o krivnji, održanom dana 29.10.2014. godine,

optuženi se izjasnio da nije kriv, nakon čega je predmet dostavljen sudećem sudiji radi
zakazivanja glavnog pretresa.

2. Dokazi Tužilaštva

Po prijedlogu Tužilaštva BiH, u toku dokaznog postupka, pred ovim Sudom

saslušani su svjedoci optužbe Čavka Oleg i Papić Zoran. Provedeni su i dokazi
čitanjem i analizom materijalnih dokaza predloženih od strane optužbe, i to: Zapisnik o
uviđaju Državne agencije za istrage i zaštitu – Regionalni ured Sarajevo, broj: 16-13/1-
1/64/14 od 04.06.2014. godine; Službena zabilješka Državna agencija za istrage i
zaštitu – Regionalni ured Sarajevo, broj: 16-13/1-1-471/14 od 04.06.2014. godine;
Foto-dokumentacija sa uviđaja – dolazne poruke korisničkog imena Lepenica Emir od
05.06.2014. godine.

3. Završne riječi Tužilaštva

U završnoj riječi, tužilac je naveo da se iz toka glavnog pretresa, nakon

saslušanja svjedoka i uvođenja materijalnih dokaza, nesporno može zaključiti da se u
radnjama optuženog Lepenica Emira ostvaruju sva bitna obilježja predmetnog
krivičnog djela, kako je činjenično opisano u dispozitivu optužnice.

Ističe da činjenično nije bilo spornih momenata, budući da je optuženi priznao

da je poslao poruku. Ponašanje optuženog, prema stavu Tužilaštva, smišljeno je da se
uplaši oštećeni i tako omete u obavljanju dužnosti postupajućeg tužioca u slučaju
Turković i ostali, koji se još uvijek vodi pred ovim Sudom. Tužilac je podsjetio Sud na
komentar Krivičnog zakona BiH, navodeći da se kod predmetnog krivičnog djela ne
2
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321
mora raditi o kvalificiranoj prijetnji, odnosno namjeri da se upućena prijetnja i ostvari.
Glede navoda odbrane da je poruka upućena oštećenom kao običnom građaninu, a
ne kao postupajućem tužiocu u predmetu Turković i ostali, ističe da je poruka upućena
tužiocu kao službenoj osobi, ali preko privatnog profila.

Na kraju Tužilaštvo predlaže da se optuženi oglasi krivim i kazni po zakonu.

4. Odbrana

Tokom postupka odbrana je kontinuirano isticala da iz činjeničnog opisa

optužnice proizilazi da djelo za koje je optužen Lepenica Emir nije krivično djelo, te da
se radi o iznošenju mišljenja optuženog, na šta on ima pravo. Predmetnoj radnji
nedostaju zakonska obilježja krivičnog djela ometanje rada pravosuđa, a to su fizička
sila, prijetnja ili zastrašivanje. Odbrana je naglasila činjenicu da je sam oštećeni,
registrujući se na društvenu mrežu facebook, prihvatio uslove i pravila korištenja, te je
sam odabrao da njegov privatni profil mogu pronaći korisnici koje nije označio kao
prijatelje, i da mu isti mogu poslati poruku bilo kakvog sadržaja.

5. Dokazi odbrane

U toku dokaznog postupka predloženi su sljedeći dokazi odbrane: saslušanje u

svojstvu svjedoka optuženog Lepenica Emira i Turković Zijada, te provođenje
materijalnih dokaza uvidom u Zapisnika o saslušanju svjedoka Papić Zorana, broj T20
0 KT 0009005 od 23.09.2014. godine i čitanjem prve strane presude Suda BiH broj:
S1 2 K 006087 11 K od 28.11.2013. godine, u predmetu Turković i drugi.

Provedeni su predloženi dokazi odbrane, osim saslušanja u svojstvu svjedoka

Turković Zijada i čitanja prve strane presude broj: S1 2 K 006087 11 K. Sud je odbio
prijedlog odbrane za saslušanje pomenutog svjedoka iz razloga što se isti ne spominje
u navodima poruke koja je predmet optužnice. Također, obzirom da presuda broj S1 2
K 006087 11 K nije bila pravosnažna u momentu predlaganja dokaza koji se imaju
izvesti, Sud je odbio i ovaj prijedlog i uputio odbranu da činjenicu koju istim žele
dokazati potkrijepe informacijama pribavljenim iz Odjeljenja za informisanje javnosti
Suda BiH, a po kojoj uputi je odbrana i postupila.

6. Završna riječ odbrane

Branilac optuženog Lepenica Emira, advokat Bilić Senad, u završnoj riječi

navodi da djelo koje se stavlja na teret njegovom branjeniku nije krivično djelo, ali da
se uistinu radi o neprimjerenom obliku komunikacije, koji je za svaku osudu. Zakon za
postojanje djela koje se optuženom stavlja na teret zahtijeva korištenje fizičke sile,
prijetnje ili zastrašivanja. U konkretnom slučaju fizičke sile nije bilo, a prijetnja i
zastrašivanje se imaju cijeniti u svakom konkretnom slučaju i u odnosu na lice kojem
je prijetnja upućena. Branilac ističe da je i sam oštećeni izjavio da se nije uplašio, a što
3
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321
je činjenica nužna za postojanje predmetnog krivičnog djela. Nadalje navodi da
poruka, koja je predmet optužnice, sadrži elemente uvrede i klevete, ali oštećeni, u
ovom slučaju, zaštitu svojih prava može ostvariti u građanskom, a ne krivičnom
postupku. Branilac napominje da bi osuđujuća presuda u ovom predmetu mogla imati
dalekosežne posljedice, sa stanovišta dostignutog stepena ljudskih prava i sloboda, te
činjenice da bi se time uvela odgovornost za djelovanje putem društvene mreže. Na
kraju predlaže da Sud optuženog oslobodi od optužbe.

Optuženi Lepenica Emir, u završnoj riječi, naveo je da se pridružuje navodima

svog branioca i ponovo istakao da se iskreno kaje zbog učinjenog.

7. Prava i pravni standardi

Pravo na odbranu: Sud konstatuje da je optuženi, shodno odredbi člana 7.

stav 2. ZKP BiH, tokom postupka imao branioca, postavljenog po službenoj dužnosti.
Optuženi je, takođe, koristio mogućnost da predlaže i izvodi dokaze koji mu idu u
korist, kao i da u toku cijelog postupka ispita i ospori sve predložene dokaze protivne
strane.

Razmatranje i ocjena dokaza: Sud je imao u vidu i cijenio sve izvedene

dokaze optužbe i odbrane, ali će u ovoj presudi obrazlagati samo dokaze koji se
odnose na odlučne činjenice i iznositi zaključke samo o činjenicama koje su od
suštinske važnosti za odluku. Sud podsjeća da član 15. ZKP BiH predviđa princip
slobodne ocjene dokaza, koji je jedino ograničen principom zakonitosti dokaza (član
10. ZKP BiH), što znači da je ocjena dokaza oslobođena formalnih pravnih pravila koja
bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza. Uspostavljajući ovaj princip
zakonodavac je dao neophodnu slobodu sudskoj vlasti i pokazao povjerenje u
prosudbenu moć sudija.

Standard dokazivanja: Sudska praksa je za osuđujuću presudu definisala

standard „dokaza izvan razumne sumnje“. Prema opšteprihvaćenom stanovištu,
dokazi van razumne sumnje su dokazi na osnovu kojih prosječan objektivan
presuditelj može zaključiti da postoji veći stepen vjerovatnoće da je optuženi počinio
krivično djelo. Član 3. stav 1. ZKP BiH određuje da se optuženi smatra nevinim dok se
ne utvrdi njegova krivica. U skladu sa tim, na tužiocu leži odgovornost dokazivanja
krivice optuženog, i to po standardu izvan svake razumne sumnje, jer shodno načelu
in dubio pro reo, u slučaju da postoji bilo kakva sumnja u pogledu postojanja činjenica
koje čine navodno krivično djelo, donesena odluka mora ići u prilog optuženog (član 3.
stav 2. ZKP BiH). Sud je dužan razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u korist
optuženog sa jednakom pažnjom kao i dokaze koji terete optuženog (član 14. ZKP
BiH).

4
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321
8. Relevantno pravo

Član 241. KZ BiH – Ometanje rada pravosuđa

(1) Ko koristi fizičku silu, prijetnju, zastrašivanje ili obećava, nudi ili daje nedopuštenu
korist, kako bi naveo na davanje lažanog iskaza ili spriječio davanje iskaza ili
izvođenje dokaza u krivičnom postupku koji se vodi po zakonu Bosne i Hercegovine,
kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.

(2) Ko koristi fizičku silu, prijetnju ili zastrašivanje kako bi spriječio sudiju,
tužitelja ili službenu osobu organa za provođenje zakona da vrše službenu
dužnost u vezi s krivičnim postupkom koji se vodi po zakonu Bosne i
Hercegovine,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Član 284. ZKP BiH – Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe

Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe, Sud će izreći:

a) ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo,
b) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženog,
c) ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje.

9. Ocjena dokaza

U toku dokaznog postupka kao svjedoci optužbe saslušani su tužilac Oleg

Čavka, kao oštećeni i svjedok Zoran Papić.

Svjedok Oleg Čavka, tužitelj Tužilaštva BiH,lice kojem su upućene prijetnje

putem društvene mreže „facebook“ na lični profil istog / www.facebook.com/oleg.cavka
/ izjasnio se na okolnosti vremena prijema , kao i sadražaja predmetne poruke.
Svjedok je potvrdio navode poruke, koja je identična kao u dispozitivu optužnog akta,
te da je poruka došla sa otvorenog profila „facebooka“ sa imenom Lepenica Emir.
Svjedok Oleg Čavka, je u svom iskazu danom na glavnom pretresu dana 04.12.2014.
godine, prijem poruke i njen sadržaj vezao uz krivični postupak i suđenje koje se pred
Sudom BiH vodi protiv Turković Zijada i dr. zbog krivičnog djela Organizovani kriminal
iz čl. 250 KZ BiH u vezi sa drugim djelima ( ubojstva, pljačka...), smatrajući da je
poruka imala za cilj da tužioca zasraši i eventualno utječe na odluku u navedenom
predmetu, a imajući u vidu sve prijetnje i uvrede koje su upućene tužiocu Olegu
Čavki, kao postupajućem tužiocu od strane optuženog Zijada Turkovića u toku
postupka.. Takođe navodi da mu je bilo poznato da je optuženi Emir Lepenica
prisustvovao suđenjima u predmetu Zijada Turkovića, kao promatrač u sudnici, te da
je primjećena i određena komunikacija između optuženog Emira Lepenice i Zijada

5
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321
Turkovića, te smatra da je sve to bilo poduzeto radi njemu unošenja određenog
nemira kao postupajućeg tužioca.

Svjedok dalje izjavljuje da je bilo još par mailova od iste osobe, sa istog profila i
da su svi upućeni na njegov lični profil , iako isti ne koristi , te ne koristi ni opciju
„zatvori komunikaciju“ koja bi se odnosila na negiranje komunikacije sa određenim
osobama, kao i prijem poruka neprimjerenog sadržaja. Krivičnu prijavu je podnio
nakon prijema posljednje poruke mailom u aprilu 2014.godine. Poruka e-mailom je
stizala u kasnim večernjim satima. U svom iskazu svjedok dalje izjavljuje da misli da je
optuženi Emir Lepenica „produžena ruka“ Zijada Turkovića, ali da nije mislio da bi mu
se moglo išta loše desiti, niti da je optuženi imao takvu namjeru da ugrozi njegov život
ili sigurnost. Svjedok je naveo da ga predmetna poruka nije uznemirila da bi zbog iste
osjećao određenu dozu straha ili veću nelagodu iz razloga što je pod stalnom
policijskom pratnjom već godinama.

Svjedok Zoran Papić, istražitelj Državne agencije za istrage i zaštitu u

Regionalnom uredu Sarajevo, u svom iskazu danom na glavnom pretresu dana
04.12.2014.godine izjavljuje da je kao zaposlenik Državne agencije za istragu i zaštitu
na zahtjev dežurne tužiteljice Diane Kajmaković izvršio uviđaj u bazu podataka na
ličnom računaru Olega Čavke, a radi prijema poruka neprimjernog i uznemiravajućeg
sadržaja kojem su upućene istom. Izvršen je uvid u bazu prijema poruka na ličnom
profilu Olega Čavke i sačinjena je fotodokumentacija primljenih poruka. Izvršenom
provjerom primljenih poruka utvrđeno je da je sporna poruka neprimjernog sadržaja
upućena sa otvorenog profila društvene mreže „facebook“, korisnika Emira Lepenice.

Isakaze svjedoka optužbe sud je cijenio u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza ,
kao i materijalnih dokaza Tužilaštva BiH, a koji se odnosio na sačinjen zapisnik o
uviđaju nakon izvršene provjere računara Olega Čavke i foto dokumentacije koja se
odnosila na sporne poruke.

Po prijedlogu odbrane optuženog Emira Lepenice, isti je saslušan u svojstvu

svjedoka shodno čl. 259 st.2 ZKP-a. U svom iskazu danom na glavnom pretresu dana
17.12.2014. godine, optuženi je priznao da je on autor i pošiljalac navedene poruke, ali
da je samo iznio svoj stav i mišljenje, nemajući namjeru da bi ugrozio život ili sigurnost
tužioca niti je mislio da svojim postupanjem čini krivično djelo, imajući u vidu da se radi
o „facebooku“ kao „otvorenoj “ društvenoj mreži čiji korisnici šalju različite komentare,
a da svaki korisnik možemo koristeći opciju „ close- zatvaranje“ spriječiti komunikaciju
sa nepoželjnim osobama ili spriječiti prijem poruka neprimjerenog sadržaja.Poruku je
poslao na lični profil Olega Čavke, kao građanina, a ne na profil tužioca,, te navodi da
čak i nije znao da je to profil tužioca Olega Čavke , što pokazuje i sam početak poruke
... „ako si ovo zaista ti...“, a taj početak nije naveden u dipozitivu optužnog akta.
Navode poruke ..“uništio si živote ljudi..“, optuženi objašnjava da se te riječi odnose na
Hilmiju Mašovića i Nijaza Zubana, koji su bili suoptuženi u krivičnom predmetu Zijada
Turkovića, ali su pravosnažno oslobođeni. Takođe navodi da nikad nije direktno
kontaktirao sa oštećenim tužiocem, što je i sam tužilac Oleg Čavka izjavio. Pratio je

6
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321
suđenja Zijadu Turkoviću, zbog blizine stanovanja, dovoljno slobodnog vremena i
zainteresiranosti iz medija, te da sa istim nije ni u kakvim odnosima i istog ne poznaje.
Suprugu Zijada Turkovića, Šejlu Turković zna po liku iz medija, i istu je vidio u sudnici.

Optuženi je i na glavnom pretresu uputio riječi izvinjenja za svoje postupanje

oštećenom tužiocu, te ponovio da nije znao da slanjem poruke neprimjerenog sadržaja
čini krivično djelo.

Prigovor odbrane na ulaganje fotodokumntacije Državne agencije za istrage i

zaštitu br. 16-13/1-7-64/14 od 17.06.2014. godine koji je uveden kao dodatni dokaz
tužilaštva ( DDT –I), a na zakonitost istog, jer nije postojala Naredba Tužilaštva.S
obzirom da je Sud donio oslobađajuću presudu nije vršio ocijenu navedenog dokaza s
obzirom na iznesen prigovor odbrane.

Nakon provedenih svih dokaza, te cijeneći iste, kako pojedinačno, tako u njihovoj
međusobnoj vezi, Sud je donio oslobađajuću presudu, na osnovu čl. 284 tč. c , jer
tužilaštvo nije dokazalo postojanje općih ili posebnih elemenata krivičnog djela
ometanje rada pravosuđa iz čl. 241.st.2 KZ BiH, koje se optuženom Emiru Lepenici
stavlja na teret. Izneseni dokazi na glavnom pretresu ne pružaju dovoljno osnova za
zaključak da postoje sve pravno relevantne činjenice iz opisa krivičnog djela iz kojih
proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela i kojima se utvrđuje krivična odgovornost.

Sud je u obrazloženju presude posebnu pažnju posvetio analizi bitnih elemenata

krivičnog djela ometanje rada pravosuđa iz čl. 241.st.2 KZ BiH, a imajući u vidu
konkretnu radnju izvršenja od strane optuženog Emira Lepenice, kao i nedostatak
sudske prakse, s obzirom na rijetkost ovih djela, kako u praksi Suda BiH, tako i u
praksi ostalih sudova na području države, pa i u regionu. Zadatak države je da svim
instrumentima osigura zakonito,učinkovito i nesmetano djelovanje pravosuđa, jer
samo takvo funkcioniranje pravosuđa je jamac funkcioniranja pravnog sustava u
cjelini.

Jedan od bitnih elemenata predmetnog krivičnog djela je ometanje nosioca

pravosudne dužnosti ili službene osobe u vezi sa krivičnim postupkom u kojem isti
sudjeluje u obavljanju svoje dužnosti. Sud mora utvrditi da se radi o konkretnom
postupku, ali u konkretnom slučaju, iz riječi poruke upućene putem otvorene društvene
mreže, sud nije mogao nesporno utvrditi o kojem je krivičnom postupku riječ, da li se
isti vodi pred Sudom BiH u kojem postupa tužilac Oleg Čavka, jer u poruci nije
konkretizovan krivični postupak. Tužilaštvo je u svom optužnom aktu, upućenu poruku
vezivalo za krivični postupak koji se pred Sudom BiH vodi protiv Zijada Turkovića i dr.,
što je ovom Sudu i poznato, ali se nije mogla isključiti i mogućnost da se to moglo
odnositi i na neki drugi predmet pred Sudom BiH, a imajući u vidu predmete u kojima
je tužioc postupao u vrijeme dostavljanja poruke ( predmeti organizovanog kriminala
idr. ).

Za biće krivičnog djela traži se upotreba sile, prijetnje ili zastrašivanja. Cijeneći
sve izvedeno, sud je utvrdio da nije bilo fizičke sile od strane optuženog prema
7
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321
oštećenom, što su u svijim izjavama potvrdili i oštećeni i optuženi, jer nikad nije ni bilo
neposrednog kontakta između njih. Prijetnju i zastrašivanje, kao bitne elemente bića
krivičnog djela, ometanje rada pravosuđa iz čl. 241 st.2 KZ BiH, sud je cijenio u okviru
svih subjektivnih i objektivnih okolnosti, te je iste elemente cijenio prema svim
okolnostima konkretnog slučaja, sadržinu prijetnji, načinu izvršenja prijetnje, kao i
način doživljavanja prijetnje od strane osobe kojoj je prijetnja upućena.

Polazeći od činjenice da su prijetnja i zastrašivanje stavljanje u izgled nekog

zla određenoj osobi, prijetnja i zastrašivanje navedene u poruci po stavu suda nemaju
toliku ozbiljnost i ostvarljivost, da bi kod osobe kojoj je prijetnja i zastrašivanje upućena
stvorila veći strah i nelagodu, zbog čega iste, po ocjeni Suda, nisu pravno relevantne u
smislu predmetnog krivičnog djela. U prilog ovom zaključku idu i navodi iz iskaza
svjedoka Olega Čavke, koji je istakao da ga predmetna poruka nije uznemirila da bi
zbog iste osjećao strah. Takođe, u poruci nije navedena konkretna radnja koju će
optuženi poduzeti prema oštećenom, već je navedeno...“ako Bog da...“. Za djelo
ometanja rada pravosuđa potrebna je namjera na strani počinioca djela i navedene
radnje treba da su poduzete u tačno određenoj namjeri da sprječavaju pravosudnog
dužnosnika u obavljanju službene dužnosti. Sud nije mogao utvrditi namjeru na strani
počinioca.

Sud je donio oslobađajuću presudu jer dokazi koji su izneseni na glavnom

pretresu ne pružaju dovoljno osnova za zaključak da postoje sve pravno relevantne
činjenice iz opisa krivičnog djela iz kojih proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela i
kojima se utvrđuje krivična odgovornost.

Navodi sporne poruke i postupanje optuženog koje se ogleda u slanju poruke

neprimjernog sadržaja kojim se vrijeđa oštećeni tužilac Oleg Čavka, mogu se smatrati
kao uvreda ili kleveta, što je dekriminalizirano izmjenama Krivičnog zakona BiH i isto je
građanska parnica koja se pokreće privatnom tužbom.

10. Odluka o troškovima krivičnog postupka

S obzirom na to da je Sud donio presudu kojom se optuženi oslobađa od

optužbe, troškovi krivičnog postupka predviđeni odredbom člana 185. stav 2. tačke a)
do g) ZKP BiH, kao i nužni izdaci i nagrada branioca po službenoj dužnosti, padaju na
teret budžetskih sredstava suda, u skladu sa članom 189. stav 1. istog zakona.

Zapisničar SUDIJA

Azra Mušanović Tatjana Kosović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba vijeću apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine , u roku od 15 (petnaest ) dana od dana prijema pismenog otpravka iste.

8
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, Fax: ++ 387 33 707 321